Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivan Andrić

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija

Govori

Poštovana predsedavajuća, obraćam se isključivo vama. Pozivam se na član 98. stav 3. ili 2, izvinite, nemam pred sobom Poslovnik, a radi se o vašem pravu da odredite pauzu i održite konsultacije, da pozovete na konsultacije šefove poslaničkih grupa.
Prilično je jasno da smo ušli u 26. sat rada Skupštine, a rasprava još nije ni počela. Prilično je jasno da problem postoji i predstavnici SRS taj problem ne kriju. Reč je o tri mandata za koje oni misle, osnovano, neosnovano, neću uopšte da ulazim u to... Radi se o tome da je za juče bila zakazana sednica Administrativnog odbora, da ta sednica nije dala očekivani rezultat ili odgovor. Ona prosto nije završena. Zakazana je za danas. Ceo dan sedimo i slušamo nadgornjavanje između vas i poslanika SRS.
Molim vas da iskoristite svoje pravo i da odredite pauzu u radu Skupštine do okončanja sednice Administrativnog odbora, pošto je problem tamo. Problem nije ovde u Skupštini. Nema potrebe da sedimo i na bilo koji način dalje rušimo najgori ugled Skupštine od kada Srbija postoji kao višestranačka demokratija. Mislim da je potpuna iluzija da to bilo kome odgovara.
Radi se o tome da poslanici SRS žele da ostvare nešto za šta misle da imaju pravo. To ne mogu da ostvare ovde. Mogu da ostvare samo na sednici Administrativnog odbora. Očigledno je, ako ste ispitivali njihovo strpljenje i upornost, da oni neće stati. Ovo će trajati do kraja sednice Administrativnog odbora.
Molim vas da prekinemo ovo, da se dalje ne brukamo i pred ovim studentima koje ste lepo pozdravili, pred gledaocima koji gledaju, pred ljudima koji su za nas glasali. Sedimo ovde i slušamo, ovo je postalo stvar inspiracije i kreativnosti po kom članu Poslovnika će da se jave. Svi ostali sede, gledaju, ne učestvuju u tome, ko će kome bolje da odgovori, da li će Nada Kolundžija...
Problem je na sednici Administrativnog odbora. Dajte bilo kakav odgovor na taj problem, pa da krenemo dalje. Sedimo, slušamo svi. Tu su svi poslanici. Nekada ih ima samo pet-šest, a nekad 70, ali to više nema svrhe.
Molim vas, gospođo predsedavajuća, da iskoristite svoje pravo prema članu 98, stav 2. ili 3, i da proglasite pauzu, naredite održavanje te sednice Administrativnog odbora što pre. Nisam siguran da će tamo doći do preglasavanja. Može da se održi i bez predsednika, i da konačno Skupština radi svoj posao.
U tome je problem, a ne u tome kakve su odredbe Poslovnika sada i kakve vladajuća većina želi da uvede. Hvala.
Meni je žao što je gospođa Čomić izašla, ali nema veze, i vi imate to pravo čim ste seli da predsedavate. Prosto, mislim da stvarno ne možete da ignorišete stvarnost, koliko god se trudili. Dakle, molim vas da ne radite to, sada vas stvarno molim. Dva predstavnika opozicionih poslaničkih grupa su tražila da se ova agonija zaustavi, da se prekine, da se održe konsultacije i sednica Administrativnog odbora što pre. To nije opstrukcija. Rasprava nije ni počela. Sedimo 26 sati ovde, rasprava nije ni počela.
Odgovor na to je da vi kažete da ne postoje razlozi da se održe konsultacije i sednica Administrativnog odbora. Gospodine, jeste ona možda zakazana za 15 časova, ali tako je bila zakazana i juče i očigledno je da to nije dovoljno. Bar sedite i ubedite nekako da je dovoljno. Mi ne ulazimo u to. Mi ćemo prisustvovati kad god da je, svoj stav o tome imamo i svoj stav ćemo tamo reći. Nemojte maltretirati Skupštinu. To je stvar koja prevazilazi bilo kakva lična osećanja i neki osećaj za neke mere.
Ako ova institucija nastavi da gubi ugled, koja će ga imati? Ko će to moći da predstavlja državu u bilo kom smislu? Nemojte to raditi, molim vas. Ako ste već seli tu i preuzeli odgovornost da vodite sednicu, nemate pravo da ne uslišite zahtev dve opozicione poslaničke grupe, koji nije nerealan. On je odraz realnog stanja i ono što mi tražimo ima smisla.
Molim vas da sada ne koristite tu taktiku noja, da kažete "nema povrede Poslovnika, hvala, doviđenja", jer time preuzimate odgovornost za najgore rušenje ugleda Skupštine Srbije od kada ona postoji.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, bez obzira na to, predsednice, što vi tvrdite, to, prosto, nije tačno. Javio sam se još malopre po članu 147. Molim vas, ovaj član ne ostavlja prostor za bilo kakvu raspravu. Predlagač zakona, nadležni odbori i Vlada dužni su da pre sednice Narodne skupštine razmotre amandmane.
Znate šta, mi smo podneli amandmane i spremni smo da učestvujemo u raspravi, ali moramo znati da li je neki...
Dozvolite mi da još jednom citiram, npr., član 45 –Zakonodavni odbor razmatra predlog zakona, drugog propisa i opšteg akta sa stanovišta njegove usklađenosti s Ustavom i pravnim sistemom.
Vi niste dozvolili poslanicima LDP-a da govore danas duže od 13 minuta. Iako ste se, navodno, složili, niste dozvolili. Dopustite nam da ne moramo ni tih 13 minuta da gubimo na to da raspravljamo o nečemu za šta će se ispostaviti da nije u skladu s Ustavom ili nekim drugim pravnim aktom.
Prosto, niste u pravu. Nemoguće je početi jedinstven pretres bez potpunog izveštaja nadležnih odbora i predlagača. Uostalom, i naši govori i naše glasanje zavise od toga da li će vladajuća većina naše amandmane da prihvati ili ne, sve zavisi od toga. Mi smo u ove izmene Poslovnika ušli bez ikakvih konsultacija šefova poslaničkih grupa, bez toga da znamo šta je konačan tekst izmena Poslovnika, pošto je vladajuća većina danas predložila neke amandmane od kojih neki menjaju ono što smo dobili u petak. Prosto, to se ne može tako uraditi.
Vi imate većinu i mislite da možete sve, ali ne možete sve. Meni je žao što kolega Konstantinović nije tu, da ga podsetim na nešto što smo zajedno radili pre deset godina – kako raste represija, rašće i Otpor. Ne možete to da radite. Mi moramo da imamo jasan predlog, moramo da imamo stav predlagača i moramo da imamo mišljenje Odbora o svim amandmanima.
Dozvolite da još jedanput citiram član 147 – dužni su da pre sednice razmotre amandmane i izveste Skupštinu. Nije stvar ovde o kopiranju amandmana, gospođo predsednice, mi znamo koje smo amandmane podneli, nas zanima mišljenje Odbora i mišljenje većine. Preko ovoga ne možemo da pređemo.
Što se tiče toga da poslanici većine izlaze i nas optužuju za opstrukciju, to možda pokazuje, to ćemo videti u toku rasprave, i koja je stvarna namera menjanja ovog poslovnika – a to je da se sakrije istina, a da onaj ko želi na tu istinu da ukaže bude optužen za opstrukciju. To je, možda, suština.
Molim vas, predsednice, da stvarno ne prekoračujete svoja ovlašćenja i da u skladu sa članom 147. naredite odborima da se izjasne o svim podnetim amandmanima. Sat više ili manje ne znači ništa.
Poštovana potpredsednice, dopustite da se ne složimo s ovim tumačenjem, ali u potpunosti. Dakle, ukazujem na član 147. Poslovnika i na njegovo kršenje, ali moram da vam kažem da je ovde reč o dve vrste problema.
Vi se pozivate na to da Narodna skupština može raditi i bez mišljenja odbora, ali je ta odredba ostavljena kada su stvari nesporne. U ovom slučaju su stvari sporne, i to po dva pitanja. Prvo je pitanje koje se tiče amandmana koje je podnela vladajuća većina, kojih je, kao što su rekli, više nego članova zakona, ili Poslovnika, koji se menjaju. Dakle, mi ne znamo šta je krajnji predlog, uopšte, izmena i dopuna Poslovnika.
Dalje, mi ne znamo da li je neki od tih delova protiv Ustava i zbog toga insistiramo. Nama nije jasno šta radi u ovom trenutku Administrativni odbor. Pošto o amandmanima, kao što su svi tražili od početka, moraju da se izjasne predlagač i Zakonodavni odbor, mi tvrdimo da je deo vašeg predloga protiv Ustava. Dakle, toliko sada, da ne branim ja vladajuću koaliciju, to je jedan nivo problema.
Drugi problem, oko koga se sporimo sa gospođom Kolundžijom, za nas je važniji. Moramo da konkretizujemo. LDP je podnela osam ili devet amandmana. Ti amandmani, tj. njihova svrha je da se ubrza donošenje evropskih zakona u Skupštini, ali da se u isto vreme ne osporavaju prava poslanika da na te zakone utiču. To je drugi način kako predlažemo efikasniji rad Skupštine. Sada, pošto vladajuća većina ne želi da ovde glasa protiv tih amandmana, vi preko nekakvog Administrativnog odbora dokazujete da nije moguće da se ti amandmani donesu. To nije tačno.
Dakle, gospođo potpredsednice, mi vas molimo, zakažite sednicu Zakonodavnog odbora. Ako postoje sumnje u to da li je te amandmane moguće podneti ili ne, mi i svi s ove strane tvrdimo da je moguće, dopustite onda da Skupština o njima raspravlja. Nemojte na tajni način odbijati amandmane koji štite prava poslanika, a omogućavaju ono što, navodno, hoće DS, brži rad Parlamenta. Vreme je da se ovo ovde konkretizuje. O tome se radi.
Boško Ristić, narodni poslanik, i Nenad Konstantinović, narodni poslanik, ne daju da naši amandmani uđu u proceduru. To je suština. Mi tražimo da ti amandmani uđu u proceduru. Jedinu odluku može doneti Zakonodavni odbor. Nemojte nas terati da se ovde sukobljavamo, zakažite Zakonodavni odbor i neka se rasprava o ovome vodi tamo. Naravno da je nemoguće voditi jedinstvenu raspravu bez prethodnog mišljenja o amandmanima, pošto neke druge rasprave nema. Ovo je jedna jedina. Mi imamo 13 minuta. Tih 13 minuta će da prođe dok se Administrativni odbor sastane. Hvala.
Javljam se po članu 104. Želeo bih da, u ime LDP, privedemo ovu diskusiju kraju pošto jedni drugima nećemo ništa objasniti. Mi imamo svoje političke stavove, vi imate svoje. Mi i dalje ostajemo pri tome i naravno da mislimo da smo u pravu. Radi se o čoveku koji je optužen i protiv koga postoji proces u domaćem zakonodavstvu za krivično delo koje je, pri tom, i nasilno.
Za nas nije dovoljno obrazloženje to što je on jedne nacije, a taj koji je trpeo posledice je druge nacije i zbog toga ne zaslužuje da mu se da podrška. Naša primedba, koju je gospođa Pešić iznela ovde, nije bila protiv SRS. Vaš stav je poznat. Taj mladi čovek je juče kod vas i bio, ili zajedno sa vama, nije ni važno.
Ono na šta smo mi ukazali, to su dve stvari. Prva je da na takav način vi utičete na sud. Protiv njega se vodi proces. Dajući mu podršku, vi vršite pritisak na sud. To je jedna stvar, oko toga se ne slažemo i tako je, a druga stvar, osnovna primedba i razlog zbog koga smo se javili je izostanak reakcije ljudi koji vode ovaj parlament.
Nama su jasni stavovi SRS, jasni su i stavovi LDP, ali koji je stav predsednice ove skupštine, koji je stav vladajuće većine? Upravo izostanak takvog stava dovodi do najnižeg ugleda koji ovaj dom ima u poslednjih ne znam koliko godina.
Nemešanje u život. Život je, nažalost, naša dnevna politika. Izostanak osude ili podrške (ne znam, neću da ulazim u to) takvom događaju koji jeste incident, a o tome govori i ova jednoiposatna rasprava ovde, ruši ugled ove skupštine.
Ponavljam, mi se više nećemo javljati za reč ukoliko ne budemo izazvani. Pretpostavljam da znate na šta mislim.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je ova osoba koja je prethodno govorila sama o sebi dovoljno rekla ovom izjavom, tako da nemamo šta da dodamo.
Javio sam se drugim povodom. Gospođo predsednice, u ime poslaničke grupe LDP zahtevam da nam se izvinite zbog vašeg stava, koji je možda vaš privatan i u njega ne ulazimo i ne zanima nas, a to je da je nešto za šta se mi zalažemo ekstremno. Ako je već to vaše mišljenje, zašto niste opomenuli šeficu poslaničkog kluba vladajuće većine takođe za ekstreman stav? Kada govorimo o integritetu institucija, to nije dato. To nije stvar koja stoji, piše u Ustavu, zakonu, pa se podrazumeva. Taj integritet se brani svakog dana. Predsednica Skupštine, čak i po članu 27. Poslovnika, koji nas predstavlja, sve narodne poslanike, nema pravo da ćuti o takvim stvarima. Ukoliko nema tu snagu, ne treba da se nalazi na tom mestu.
To su stvari vrlo jednostavne. Urušen ugled nije posledica ponašanja neke od opozicionih partija, to je odgovornost i posledica ponašanja isključivo ljudi koji vode parlament i vladajuće većine. Ukoliko se taj integritet institucije ne brani svaki dan, tako se dopušta da tema u novinama bude cena obroka u Narodnoj skupštini, a ne politika. Zato što je to želja vladajuće koalicije, da se ne raspravlja o politici, nego da se teret odgovornosti prenese na sve poslanike, na sve poslaničke grupe.
Ako vi želite da branite ugled Skupštine na svakom pojedinačnom primeru, nemate pravo da ćutite. Ukoliko to od nas zavisi, mi ćemo ga svaki put braniti. Mišljenje druge strane mi uvažavamo. SRS je dobila glasove za to što predstavlja, ali od predsednice Skupštine, ponavljam još jednom, zahtevamo izvinjenje za to što mišljenje jedne poslaničke grupe od 250.000 glasova, poslaničke grupe koja je veća čak i od njene, naziva ekstremnim. To je za nas neprihvatljivo.
Jasna je nama ideja, želja da je sve što nije u DS, vladajućoj koaliciji ili stranci Tome Nikolića ekstremno, ali to nije tako. Mi predstavljamo 250.000 građana. Predsednica Skupštine je 250.000 građana nazvala ekstremistima. Na tako nešto predsednica parlamenta nema pravo i mi zahtevamo izvinjenje za to.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, direktno smo isprovocirani javljanjem ili obraćanjem gospodina Bajatovića, koji sada opet, kao kada smo ukazivali  na svetsku ekonomsku krizu, pa su dolazili razni ministri ovde da nam prete da ništa ne govorimo zato što plašimo građane Srbije, a kriza nam je dobrodošla u stvari, tako i sada skreće temu sa onog konkretnog pitanja koje mi postavljamo.
Dakle, bez obzira na njegove i na izjave svih koji su umešani u pitanje gasa, koji su zamagljeni tim milionima kubika, dužinom cevovoda, gustinom u tim cevima, situacija je krajnje jednostavna.
Godine 1996. potpisan je ugovor sa ruskom federacijom o gasnom sporazumu, prvi takozvani, po kome je Rusija bila obavezna da obnovi Banatski Dvor i da izgradi južni krak gasovoda negde oko Niša. Nijedna od te dve investicije nije urađena do danas.
Godine 2008. opet vladajuća većina potpisuje isti sporazum sa Rusijom, ovaj put poklanjamo NIS, sa istom obavezom Rusije da izgradi taj Banatski Dvor. Dakle, neće se to desiti. Srbija će opet biti u istoj situaciji za godinu, dve ili tri. Zavisiće od toga kakvi su odnosi Rusije sa nekom trećom zemljom i onda ćemo se svi baviti time i gledati kako teku njihovi pregovori.
Moje pitanje je: ko snosi iz Srbije odgovornost za to? Ko je kriv za to što građani Srbije jedini u Evropi nisu imali gas tri, četiri ili pet dana? Ko snosi odavde odgovornost za to? Je l' nije Bajatović, koji je postao direktor pre samo dve nedelje? Pa, ako nije on, ko je onda? Je l' nije ministar energetike? Ko je onda?
Javio sam se pre svega želeći da postavim jedno konkretno pitanje i po čl. 225. i 226, molim vas, predsednice, da to pitanje prosledite, a to je - pod kojim uslovima je nabavljen gas iz Mađarske i Nemačke? Pod kojim uslovima? Kako će Srbija: dati novac za taj gas ili vratiti taj gas? To je prvo pitanje. Drugo pitanje - kako će Vlada nadoknaditi štetu privredi, štetu koja je nastala na osnovu toga što privreda nije mogla da radi, onaj deo privrede koji koristi gas? Da li će Vlada vratiti tu štetu i da li će građani morati da plate račune, i oni koji su individualni potrošači, ali takođe i oni koji imaju takozvano daljinsko grejanje centralno, koje nisu imali pet ili šest dana u mesecu? Da li će ti računi biti umanjeni za 10%?
To su dva konkretna pitanja i takođe vas molim, gospodin Buha je uvek izlazio u susret, molim vas, predsednice, da omogućite još jednu sednicu Odbora za industriju, kako ova tema ne bi bila tema plenarne sednice nego Odbora za industriju gde joj i mesto. Hvala.
Stvarno sam želeo da se pridružim naporima predsednice Slavice. Pozivam se na čl. 104. i 113. Član 113. govori da se odredbe ovog poslovnika o redu na sednici primenjuju na sve druge učesnike na sednici. Dakle, moram da upozorim da je stvarno zloupotrebljena ova govornica najmanje pet puta u poslednjih sat i po od ministra za lokalnu samoupravu ili, pre, šefa Koordinacionog tela, ili čega god. Dakle, rasprava je o budžetu, a ministarka finansija je izašla. Vrlo je jasno da je sada namera da se mi ovde igramo i slušajući ovde prepucavanje, o čijim podacima ili argumentima, koji se koriste, niko od poslanika ništa ne zna.
Gospodine ministre, ako je vaša namera da o tome diskutujete, zakažite sednicu Skupštine, podelite nam materijal, pa da vidimo ko je kriminalac, ko je lopov, ko je Srbin, ko je Albanac, ko je Rom, ko gradi školu, gde gradi školu. Ovo stvarno ponižava Skupštinu i raspravu o budžetu.
S druge strane, nadovezao bih se na gospodina Ilića. Gospodine Iliću, do jedne tačke ste u pravu, ali dalje niste. Svaki dan ove sednice košta četiri miliona dinar budžet da se usvoji, jeste 30 miliona dinara, 30 miliona da bi oni imali izgovor da pređu na privremeno finansiranje, na koje su već prešli time što su nam budžet, umesto u novembru, dostavili 20 decembra. Bačeno je 30 miliona dinara u proglašenoj štednji, recesiji, ne znam ni ja čemu.
Gospodine Markoviću, ako vas to čini srećnim, prekinite ovu sednicu, dajte tih 30 miliona u Preševo i da pređemo na privremeno finansiranje, pa kada budete spremni da razgovarate o budžetu, onda i da održimo tu sednicu. (Aplauz.)
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, rekao bih nekoliko reči u ime LDP, ali više o političkom okviru koji prati usvajanje ovog budžeta, ukoliko ga uopšte bude, nego o samom sadržaju budžeta. O sadržaju budžeta će govoriti moje kolege iz Poslaničke grupe LDP.
Ako pogledamo uvodno izlaganje premijera i ministarke finansija videćemo da je jedna od osnovnih stvari ili možda osnovni okvir koji prati usvajanje ovog budžeta, postojanje tzv. globalne svetske finansijske krize. Ta činjenica diktira i sadržaj budžeta i sve što se oko budžeta događa.
Voleo bih na početku da se svi setimo, s obzirom na to da je to jedan ključni argument u kome se traži podrška za budžet, kako se uopšte Vlada ponašala prema toj finansijskoj krizi.
Na početku, prvih mesec ili dva, potpuno je ignorisala postojanje te krize, objašnjavano je kako poslanici opozicije plaše građane Srbije, čak je u jednom trenutku bilo reči o tome kako će Srbija profitirati od postojanja krize, a zatim je taj stav naglo promenjen. Ako se sećate, u toku jednog vikenda, ili tako nešto, svi predstavnici vlasti su odjednom promenili stav. U tom trenutku smo se ponadali da su oni shvatili ozbiljnost situacije, ali sada je potpuno jasno da su oni želeli i shvatili da tu krizu mogu da iskoriste kao opravdanje za sve svoje poteze i neuspehe u periodu koji je pred nama.
Odmah su počeli u toj kvaziodgovornosti, koju pokazuju, da predlažu mere. S jedne strane, te mere su bile smešne, neki ministara su govorili o tome da se poklapaju šerpe prilikom kuvanja ili da se ne kupuju šporeti i frižideri, da vas podsetim na to, i to je prilična sramota za državu, s obzirom na to da su ti ljudi, koji su takve stvari izgovarali, ministri u Vladi Republike Srbije.
S druge strane, koliko god bile smešne te mere, one pokazuju osnovno nerazumevanje u čemu se ta kriza sastoji. Ceo svet pokušava da stimuliše proizvodnju, potrošnju, tok novca, a kod nas, ministri, čak i kada neke mere predlažu, pokazuju svoje nerazumevanje.
S druge strane, možemo nazvati, jedan set ozbiljnih mera koje je predložio gospodin Mirko Cvetković ili tim na čijem je on čelu, u kome se, u stvari, vidi sva opasnost i ono o čemu sam na početku govorio, dakle, formiranje ili predlog da se formira fond iz koga će, ako se ne varam, između 40 i 50 milijardi dinara biti usmereno na garanciju kredita za mala i srednja preduzeća, ukoliko se ne varam da je to pun naziv tog fonda, jeste klasična politička zloupotreba globalne finansijske krize.
Umesto da se stvarno preduzmu mere, kao što je neplaćanje poreza na dodatu vrednost na zalihe, odnosno plaćanje pri prodaji, ili da se smanje nameti kod zaposlenih, kod plaćanja doprinosa, Vlada uzima sve stvari u svoje ruke i sada će neki pomoćnik ili zamenik ministra, koji pripada nekoj stranci, prema stranačkoj pripadnosti odlučivati kome će i koliki kredit dati. Ta mera je poređena ovde sa merom u kojoj su SAD pomogle svoju automobilsku industriju.
Kao poslanici opozicije upozoravamo vas, da bi deo američke automobilske industrije dobio pomoć od države morali su ko zna koliko puta da idu u Kongres, da tamo obrazlažu najmanji zarez u tom svom zahtevu, da objašnjavaju kako će taj novac biti potrošen, na koji način, čemu će služiti i na kraju su dobili trećinu, ako se ne varam, ili četvrtinu od onoga što su tražili. Hajde da vidimo da li će to i ovde biti slučaj!
Naša je pretpostavka, prema svemu onome što ste do sada radili, da će neki činovnik iz neke stranke na taj način favorizovati druge pripadnike te stranke i da će biti mesto gde će biti leglo korupcije, a ne ekonomskog oporavka. Mi vas na to sada upozoravamo.
Moram da žurim i samo ću reći još par reči o tri principa o kojima je govorio premijer Cvetković.
Prvi princip je zajedništvo, on ga je tako nazvao, odnosno jedinstvo, što je, takođe, kvazikopija od mera koje preduzimaju zapadne zemlje. Tamo se pod jedinstvom podrazumeva ukupan dogovor između vlasti i opozicije, društvenih subjekata, privrede, sindikata. I onda postoji zajednički odgovor. Ovde nam je premijer objasnio da je reč o zajedničkom dogovoru stranaka unutar vladajuće koalicije. Kada je to bilo drugačije?
Bez obzira koliko vama bilo teško da se dogovorite među sobom, to je uvek tako. Vlada pomiruje određene stranke unutar koalicije i tako predlaže budžet.
Dalje, solidarnost. To je najsramotnija mera, da svi treba da podnesu teret odgovornosti, što možemo da preslikamo na štednju Vlade. Verujem da kod vas postoji ta iluzija da je ovaj budžet štedljiv, zato što se budžet napravio tako što su pomirivane neke stvari, i ovo je možda optimalan budžet za ovakvu vladu i ovakvo ponašanje države, ali suštinski nije. Ima 27 ministarstva, hiljade agencija, kancelarija koje se svime bave. Naši poslanici će govoriti koliko tu ima ispreplitanih nadležnosti. Ovo nije štedljiv budžet. Ovaj budžet je katastrofalan! U svakoj stavci, u svakoj poziciji, u toj knjizi koju ste nam dali, postoji mesto u kome može da se uštedi još više.
Na kraju, kontinuitet, koji će se, navodno, pratiti u toku realizacije budžeta, pa će se preduzimati dodatne mere.
Evo, postavljam vam političko pitanje – koje su mere preduzete da bi taj budžet uopšte bio usvojen? Kasni se mesec dana, ima 530 amandmana. Svi su protiv tog budžeta.
Kako možete da planirate da ćete da pratite njegovu realizaciju za dva meseca, a niste sposobni da ga usvojite do ponedeljka u ponoć. Taj princip kontinuiteta je trebalo dokazati na toj prvoj tački. To je – sposobni smo da ga usvojimo. Tek tada on postaje glavni alat u rukama Vlade.
Što se tiče podnošenja amandmana, mi smo nekoliko puta rekli da mi amandmane nećemo podnositi. Baš zbog ovog prvog principa, zajedništva, da ako premijer istakne to kao prvi princip to je poruka svim poslanicima opozicije – ako smo ga jedva sastavili, nemoguće ga je menjati amandmanima. Puno stvari tu mora da se promeni i kaže da bi opet moglo na vladajućoj koaliciji da se usaglasi. A vi ste sa samim usaglašavanjem kasnili preko mesec dana.
Mislim da sam rekao dovoljno razloga iz kojih je jasno da LDP neće podržati ovaj predlog.
Hvala. Moram da kažem, kao poslednji ili zadnji govornik, u ime LDP, da ceo dan sedimo ovde i već više od 12 sati raspravljamo. Stvarno su se čuli manje ili više svi argumenti protiv ove Vlade. O mnogima nije bilo dovoljno vreme da se govori, koji su možda i važniji nego oni o kojima se pričalo, na primer tema korupcije u Vladi, tema odgovornosti za korupciju i možda najvažniju stvar za koju bih hteo danas nešto da kažem.
Jedna od stvari zbog koje smo mi bili protiv ove inicijative naših kolega iz opozicije je ta što mislimo da ovo nije trenutak u kome u Srbiji treba da se vodi rasprava o Vladi. Sve civilizovane zemlje, svesne dolaska velike ekonomske krize ili globalne ekonomske krize, nekako su se potrudile da među sobom, unutar sebe nađu nekakav dijalog i ponude zajednička rešenja za tu krizu. Nije bilo vremena za neke nove svađe. Nažalost, kod nas sluha za to nije bilo.
Moram da istaknem, jedino, aktivnost samog premijera, gospodina Cvetkovića, koji obavlja neku vrstu konsultacija sa poslaničkim grupama, ali to je više jedan neformalni razgovor, nego što je to zapravo pravi dijalog između vlasti i opozicije. Opozicija je ovde prvo nekoliko dana vršila tzv. opstrukciju rada parlamenta, upozoravajući na krizu koja dolazi i na posledice sa kojima će se Srbija suočiti. Sa strane vlasti bili smo nazivani narikačama, plašiteljima naroda. Bilo je tvrdnji iz same Vlade kako ćemo zbog te ekonomske krize napredovati, kako će Srbija zaraditi pošto savremeni svet propada itd.
Shvatili smo da ustvari nije moguće da ova Vlada i pored ovih inspirativnih govora, pre svega, ministra spoljnih poslova, nadahnutih ili govora koji su, pre svega, gluma, da vladajuća koalicija ponudi nekakvo narodno jedinstvo, ili jedinstvo građana ili partija u parlamentu.
Naime, iza svakog jedinstva mora da postoji neka ideja. Ta ideja je način ili tema, sadržaj oko koga se to jedinstvo ostvari. Ova Vlada je za svojih šest meseci pokazala da nije sposobna da ponudi ni jednu novu ideju. Nije sposobna, po mišljenju bivših koalicionih partnera, ni da nastavi ideju prošle vlade. To je jedan skup nekih sitnostranačkih interesa koji u toj koaliciji od 19 stranaka, međusobnim ucenama, ne dozvoljavaju da dođu do izbora. Nećemo glasati za ovu inicijativu. Mislim da je važno da budemo jasni. Prilikom formiranja ove Vlade LDP je bila uzdržana, biće i danas uzdržana na glasanju. Bićemo tu i bićemo uzdržani. Naš stav se ne menja.
Nažalost, uz sve replike danas od strane ministara, potpredsednika Vlade, premijera, mislim da neće biti pobednika danas, a ono što svi možemo očekivati je da ovu Vladu sruši njena sopstvena nesposobnost, možda već u subotu na glasanju o teritorijalnoj organizaciji sudova, a sigurno u narednoj godini. Hvala.
Poštovana predsednice, imam jedno pitanje, ali molio bih da mi odmah odgovorite – kada će biti Dan za glasanje? Povučeno je pet ili ne znam koliko predloga zakona, znači ostalo je još pet amandmana. Molim vas da mi odgovorite kada će biti Dan za glasanje. Ovo je, u stvari, političko pitanje.
(Predsednik: U subotu ili ponedeljak, verovatno, ali dogovorićemo se, imaćemo sastanak. Molim vas, šefovi poslaničkih grupa i ja ćemo se malo i o tome dogovarati, samo sačekajte, prvo smo zakazali ovu sutrašnju sednicu. Znači, očigledno je da danas nećemo glasati.)
Dobro, zbog toga sam se javio, zato što sam naslutio šta se događa. Znači, ova skupština i poslanici opozicije su napadani u medijima proteklih mesec dana kako vrše opstrukciju.
Juče nas je zamenik premijera, prvi potpredsednik Vlade, predsednik SPS, čovek s ne znam ni kakvim sve titulama, direktno optužio rekavši da pasoši od prvog januara neće važiti zbog nas.
Molim vas, ako ste već povukli ove zakone, dajte da se bar o tom zakonu glasa odmah po završetku ove rasprave. Jer, koja je svrha da se povuku zakoni, a zatim da se ne glasa, opet, četiri dana?
(Predsednik: Gospodine Andriću, ništa ne brinite, ovi zakoni će biti uvremenjeno izglasani, vodim računa o tome. Hvala vam na dobronamernim sugestijama, ali o tome ja vodim računa.)
Izvinite. Znači, ovde nije reč o dobronamernoj sugestiji, nego o povredi dostojanstva parlamenta. Ako se poslanici opozicije, kojoj grupi i ja pripadam, optužuju da vrše opstrukciju i gde se mi smatramo direktno odgovornim od strane vladajuće koalicije za to što građani Srbije od prvog januara neće imati dokumenta, odnosno pasoše, to se iskoriti kao razlog za povlačenje Predloga zakona o udruženjima i još četiri druga zakona... Dakle, ne radi se ovde o tome da li sam ja dobronameran ili nisam.
Kao osnovni razlog je pomenuto glasanje o pasošima. Osam dana treba da zakon stupi na snagu, tri dana da se obaveste konzularna predstavništva... ne znam ni ja, ceo raspored je ovde juče diktiran nekoliko puta. A u stvari, nema (molim vas, nemojte da mi dobacujete) većine koja može taj zakon da izglasa, niti bilo koji drugi. To je suština. A odgovornost je, naravno, na vladajućoj koaliciji. To je politička poenta onoga što ja govorim, ne radi se o dobronamernoj sugestiji.
Naravno da niko ko sedi ovde nije lud da dopusti da građani Srbije nemaju dokumenta od prvog januara. Radi se o zloupotrebi u medijima, kojoj ste doprineli i vi, predsednice Skupštine, ne reagujući na to na način na koji je trebalo da se reaguje. Mi smo taj zakon mogli da izglasamo još juče, odmah po završetku rasprave.
Mogu da kažem u ime poslaničke grupe LDP da se mi više nećemo javljati ni po Poslovniku, ni po amandmanima.
Samo bih hteo da kažem još jednu stvar, koja je opet zloupotreba. Da je postojala volja da se dogovori sa poslanicima svih stranaka u ovom parlamentu, i sa poslanicima opozicije, vi biste se dogovorili i o tome koji će zakoni biti povučeni iz procedure i kada će biti Dan za glasanje. Ovako, povukli ste zakone bez ikakvih konsultacija i sada, kada treba da se pređe dalje, sada ćete održati konsultacije, odnosno saopštiti nam kada će to vladajuća većina imati 126.
Čuli smo od predstavnika jedne vladajuće stranke da oni neće glasati za neke zakone. Pretpostavljam da vi sada želite da imate vremena da ih pritisnete ili da ih naterate da za to glasaju. To su vaše stvari, a ono što mi imamo u vidu jeste hitnost usvajanja zakona o pasošima.
Mi smo svi ovde, pozivam i ostale poslanike opozicije da se više ne javljaju i da omogućimo da se izglasa zakon o pasošima što je moguće pre. Hvala.
Prvo, povreda čl. 104, 27. i 103, šta god hoćete, ali da se koncentrišemo na vas, gospođo predsedavajuća. Ako poslaničku grupu koja je učestvovala na izborima i ušla u ovaj parlament tako što je neko za nju glasao, pa se za te glasove izborila i sela u ove klupe, neko ko je izneverio sve principe koje je poštovao poslednjih deset godina i došao da bi mogao da menja, kao što je kolega Maraš rekao, kola, kuće, poslaničke grupe, red, poslanike itd. nazove stranim plaćenicima, kao i sve koji su za nas glasali, a vi ne reagujete, da li je to onda i vaš stav, gospođo predsedavajuća? Mislim da ste vi dužni, po članu 27, da izreknete opomenu za tako nešto.
Što se nas tiče, gospodine Nikoliću, verujte, bez obzira na podršku koju dobijate od DS, bez obzira na sve vreme koje imate u medijima, bez obzira na istorijske posete onima koji su zbog vaše politike pobegli tamo gde vi danas, nakon deset godina, idete, bez obzira i na to što ste izdali sve one koji su vama bili najbliži (po njihovim rečima) i što sebi uzimate za pravo da dajete lekcije nama koji se borimo za istu politiku od kada se tom politikom i bavimo, izdaja je ono što se u ovom domu čulo samo od vas, a to je vaša želja da Srbija postane ruska gubernija. Nikada ni od jednog poslanika, ovo je treći mandat da sam poslanik u ovoj skupštini, nisam čuo da želi da ova zemlja bude nečija gubernija, osim od vas.
Što se tiče stranih plaćenika, znate šta, to je možda borba za neko biračko telo između vas i SRS, ali mi smo ćutali na sve vaše podele. Kada ste vi bili izabrani ovde i kada je vas na sličan način izdao Vojislav Koštunica, mi smo dali podršku nekom principu. Mi ne očekujemo od vas da iste principe poštujete, pošto ste izdali one principe na kojima se bavite politikom 20 godina, ali nemojte nas mešati u vaše unutarstranačke stvari. To o stranim plaćenicima, mislim da treba svi da odgovorite zašto želite da Srbija bude ruska gubernija.
Dame i gospodo narodni poslanici, nećemo više o svojim intimnim osećanjima. Naravno, mi smo bili uvek protiv opstrukcije, pa makar iskazivali emociju.
Javio sam se po čl. 225. i 226. zato što mislim da se desilo nešto važno. Mislim da svi poslanici moraju da budu obavešteni o tome da bi nastavili svoj rad, a delimično u tome vidimo i razlog napada Tomislava Nikolića na nas.
Kao što znate, mi smo 16. septembra 2008. godine podneli inicijativu Ustavnom sudu za ocenu ustavnosti rusko-srpskog gasno-naftnog sporazuma. Moram da kažem da nismo imali nikakvu informaciju o tome šta se sa tom inicijativom dešava.
Želeo bih da obavestim sve narodne poslanike o tome da, izgleda, postoji tračak nade za ovu našu zemlju i tračak nade da neke institucije rade svoj posao. Naime, danas smo dobili obaveštenje od Ustavnog suda da će se u četvrtak, 18. decembra 2008. godine, na dnevnom redu naći inicijativa za ocenu ustavnosti gasno-naftnog aranžmana između Srbije i Rusije.
Mi i dalje ostajemo na stanovištu da je taj sporazum, koji je usvojen ovde, duboko protivustavan, odnosno da u sebi sadrži protivustavne delove. Apelujemo na nezavisnost Ustavnog suda, na to da donese odluku kojom će opravdati svoje postojanje, a takođe, i ta odluka treba da demantuje sve one navode koji kažu da je to partijski sud.
Ovu priliku želimo da iskoristimo i za to da kažemo predstavnicima Vlade Srbije – da još jedanput od vas tražimo da obustavite sve pregovore i potpisivanje bilo kakvog sporazuma oko prodaje NIS-a do konačne odluke Ustavnog suda. Jedna stvar je naš politički stav koji iznosimo i ovde branimo i razne inicijative koje pokrećemo, a sasvim druga je ocena ustavnosti toga što se radi.
Nemojte dovesti celu zemlju u nepriliku da je, potpisujući nešto što je protivustavno, dovodite do sukoba između Srbije i Ruske Federacije. Sačekajte da Ustavni sud da svoju konačnu ocenu.
Mi tvrdimo da su delovi tog sporazuma protivustavni. Ustavni sud, ukoliko odoli pritiscima, za koje smo sigurni da su usledili i da će tek uslediti nakon ove najave, mora da održi svoju nezavisnost i donese odluku o tome.
Ponavljam još jedanput, sednica na kojoj će se taj predlog naći na dnevnom redu zakazana je za četvrtak, 18. decembar, što je samo dva dana od danas. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo kolege narodni poslanici, član 103. i 104 – povreda dostojanstva Narodne Skupštine. Moram da kažem da meni nešto nije jasno. Sada molim  sve prisutne, ukoliko se već ova tema javila sama od sebe, da pokušaju to da nam objasne.
Dakle, prvo je Skupština Srbija usvojila gasni sporazum. U obrazloženju toga ili traženju podrške od narodnih poslanika bilo je rečeno, jedna loša stvar koju mi moramo da preuzmemo, a to je da damo NIS bez tendera, pogodbom, da bi zauzvrat dobili dve dobre stvari, to je rekonstrukcija Banatskog dvora i magistralni gasovod Južni tok. Za to se dobila podrška, zatim se ušlo u pregovore. Magistralnog toka nema, rekonstrukcije Banatskog dvora biće verovatno, možda, nadamo se itd, ali NIS moramo da damo do kraja godine.
Ministar Škundrić nije odgovorio na jedno pitanje na sednici odbora koje je bilo možda i najvažnije – zašto ne može da sačeka ugovor o prodaji NIS-a da se steknu uslovi da se potpišu ugovori i za dve druge stvari. On nije imao odgovor na to pitanje. Zatim izlazi Mlađan Dinkić. Dakle, moram vama da postavim jedno jako važno pitanje i to je razlog zbog koga sam se javio po Poslovniku i to je stvarno uvreda parlamenta.
Ako je stvarni razlog toga da Mlađan Dinkić da ostavku na mesto u pregovaračkom timu zato što će Vlada da prekrši zakon tim ugovorom, pa zašto vi ostajete u toj Vladi? Koji je vaš motiv da učestvujete u Vladi za koju znate da će da uradi nešto protivzakonito? Mi to stvarno ne razumemo i zbog toga mi kažemo, LDP kaže – nije to razlog, razlog je da je Mlađan Dinkić shvatio da će na kraju on biti odgovoran za kršenje Ustava, za kršenje zakona i najlošiji mogući ugovor po Srbiju. I sada pokušava da iz tog broda koji tone, kako je rekao kolega Maraš, da izađe i da kaže to nema veze sa mnom.
Znate šta, stvarno je vređanje parlamenta da kao razlog za prestanak te funkcije poslanici G 17 i gospođa ministar, izvinite, ali navode razlog da je razlog za njegovu ostavku bio to što svi ostali krše zakon, kako je gospodin Ilić rekao.
Ako premijer krši zakon, kako možete da budete u toj Vladi? Valjda treba da ide u zatvor taj premijer koji krši zakon, a ne da ima podršku vaše parlamentarne grupe. To je suština.
Mi smo i tražili da se sastanu dva odbora. Onda je bilo u utorak, u utorak će da padne sneg, pa će da bude 21. i biće kasno. Sutra moda bude ta sednica odbora, moraju obojica da dođu i da kažu. Kada utvrde poslanici ko je lagao, drugi ministar ne može da ostane ministar u toj Vladi, zato što je lagao poslanike Narodne skupštine.
Najmanje što očekujemo je ostavka ministra koji je lagao, jednog od njih dvojice. Naša moć se završava na tome da možemo da postavljamo pitanja, ali i tek kako možemo da tražimo odgovornost za to ako neko na pitanja koja mi postavljamo daje lažne odgovore. Izvinite za prekoračenje.