Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivan Andrić

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija

Govori

Meni se spava, ali izdržaću nekako. Hajde da pokušamo da budemo ozbiljni, mada ne znam koliko je to moguće nakon rada od devet jutros. Mislim da je tema suviše važna, ali, treba reći i to da imamo razumevanje za ova mala odstupanja od ozbiljnosti.
Prva stvar, a najbolje je da na početku čovek krene da demantuje sam sebe, koja mi je pala na oko su ovi citati važnih ljudi koje sam primetio u toku ekspozea. Citirali ste Kejnsa, Krugmana, malo skriveno Kenedija, ali, nekako mi se to sve vreme činilo neodgovarajućim, zato što je rasprava koja je pratila ne samo ovaj današnji dan ili ovu raspravu o Vladi, nego celu ovu nedelju, više sam očekivao da citirate Lenjina. Ako ste vi kao socijalista citirali ove kapitaliste, da mi kao liberali citiramo Lenjina i mislimo da ova situacija možda najviše zaslužuje citat da "ako će nam nešto doći glave, to će biti mangupi u vlastitim redovima".
To sam nekako i želeo na početku da kažem da je prosto ta atmosfera u kojoj se niko ne snalazi najbolje, a mi prepoznajemo izgovor za nemanje odgovora na probleme. Sa jedne strane i sa druge strane, ne prihvatanje odgovornosti je nešto što stvarno na izvestan način baca senku na ovo formiranje Vlade, kao što je bacilo senku i na konstituisanje Skupštine i na vaš ekspoze.
Mislim da nije dobro da se u takvoj atmosferi obračuna između političkih partija vodi diskusija. Manje ili više jedino u toku vašeg ekspozea nije bilo toga, ali sve vreme u ovoj skupštini postoji rasprava koja ukazuje na te rovove u kojima stoje manje ili više sve partije na političkoj sceni Srbije. Moram da kažem da je vaša odgovornost mnogo veća, zato što imate ambiciju i želju, verovatno ćete formirati Vladu danas ili sutra, da vi učinite prvi korak da te rovove prevaziđete.
Jedna stvar je da li ćete to govoriti ovde. To manje ili više kaže svako, ali da li će se ti suštinski koraci napraviti, to ne može da zavisi od opozicije. Rekli ste, u polušali, da ne znate čega se plaše ljudi ovde. Znate kako, kada opozicija kritikuje vlast, a vlast je toliko ne tolerantna na tu kritiku i reakcija je mnogo veće od uobičajene, onda je normalno da se svako od nas zapita, da ako je to danas i ako se radi o prvom danu nove Vlade, šta će biti za mesec, dva ili tri kada problemi sa kojima se, ili imate ambiciju da se suočite i rešite, budu mnogo veći od toga da dovedete jednu skupštinsku raspravu do kraja. Zbog toga smo, verovatnije, i mi burnije reagovali, nego što je trebalo, a zbog toga ste svakako i poslanici vladajuće većine reagovali mnogo burnije nego što je trebalo. Sve to je skrenulo raspravu sa onoga što je trebalo da bude tema ovog.
Pažljivo sam slušao vaš ekspoze, pročitao sam ga posle toga nekoliko puta. Nažalost, nekako je moj utisak da ste vi izbegli da date ključne odgovore ili odgovore na ključna pitanja, da budem precizan. Analiza i konstatacija situacije nije sporna.
Razlikujemo se u odnosu na postavljanje uzroke problema koje ste vi naveli u svom ekspozeu. Možemo da kažemo da iz cele ove situacije ako neko gleda sa strane ispadne da je politička poenta ili politički rasplet ove situacije da je ceo problem ove zemlje bio u nameri DS da spreči sve druge da izvrši reforme, modernizuju zemlju, naprave sve ono što je ovde obećano pošto su obećanja i planovi uglavnom isti kao i pre četiri, pet godina, pre deset godina.
Mi ne krijemo i u tome je naša razlika od DS, DS smatramo odgovornom u nekom delu, jer je tu vlast vršila, ali daleko od toga da je smatramo najodgovornijom. Tako da nam je teško da poverujemo da izmenom samo jednog koalicionog partnera su se po nekakvom automatizmu stvorili svi oni preduslovi za rešavanje tih problema koji su nedostajali u proteklih četiri ili pet godina. Zbog toga smo očekivali da date ili bar da pokušate da date odgovore na ta ključna pitanja. Ako se složimo da je problem ovoliki, da je situacija kakvu ste vi rekli katastrofalna i ako se složimo da je plan naravno pokretanje proizvodnje, pokretanje privrede, vi kažete da ste se odlučili za strategiju koja nije paralelna strategiji koju je predložio Fiskalni savet.
Dakle, vi odbijate da zamrznete plate i penzije i na drugi naš način ćete pokušati da rešite taj ogroman deficit ili rupu koja postoji u našem budžetu, a kao izvore za to naveli ste zakon o javnim nabavkama sa jedne strane i uštede ali bez jasne računice kolike su. Mislimo da to nije dovoljno i prosto tu dolazimo do onoga što je po mom mišljenju ključno političko pitanje danas, a to je kako ćete, gde i na kojoj strani naći novac da tu rupu zakrpite i da bar deo ovih stvari ispunite. Od toga kako će se novac naći, zavisi i budućnost ove zemlje, ali i budućnost svih nas i političkog sistema u Srbiji, ali i svih građana. Ja duboko verujem da je novac i način na kojem se on nalazi i na koji se troši najvažnija stvar ili odlika jedne politike zato što se taj način i taj kontekst će definisati političko uređenje te zemlje. Za mene nije svejedno da li će to biti kredit od Rusije od tri milijarde dolara ili ubrzan nastavak reformi, približavanje EU i pronalazak tog novca ili te pomoći tako da se zemlja strukturno približava ili što je moguće više približava EU. Ja vas molim da pokušate taj odgovor date. Ukoliko je ovaj put koji ste vi naveli preovlađujući za ovu vladu evropski i to izvire iz nekoliko stvari koje ste rekli, opet mi moramo da kažemo da kriterijumi iz Kopenhagena ili kopenhaški kriterijumi nisu glavni problem ove zemlje, ova zemlja ima sposobnu administraciju, mnogo sposobniju od zemalja u okruženju. Mi svoje obaveze u smislu reformi ili promene zakona ispunjavamo u jednom, ne mogu da kažem odličnom, ali u dobrom tempu. Bar u prošlom mandatu smo sve zakone manje ili više usvajali. Problemi ove zemlje su političke prirode i nije tajna nikakva o kojim se problemima radi. Tako da mislimo da bi tu načelno, osim načelnog odgovora bilo dobro da čujemo nekakav konkretniji plan u rešavanju tih političkih problema. Pre svega, po pitanju Kosova, mnogo šire objašnjenje je potrebno od toga da ćete nastaviti pregovore ili sprovesti sve što je ova vlada do danas uradila, mi sa strane stranke iz koje niste vi, ali druge stranke ili najveće stranke vladajuće većine čujemo stvari koje su direktno u suprotnosti u političkom smislu sa tim stavom da će se pregovori nastaviti i sporvesti ono što je do sada dogovoreno, tako da ta vrsta strategije bar ne uliva poverenje ili ne daje dovoljno dozu uverljivosti da ćete uspeti da je sprovedete. Ako to nije put bilo bi lepo da znamo ili građani ove zemlje šta je u stvari taj drugi put. Mislim da pitanje štednja ili investicija da je to lažna dilema, da će svako raditi ono što može ili što mora da radi, nema vlada ni jedna, a kamoli vlada Srbije tu vrstu moći da te probleme reši ili da ih pogorša ne znam ni ja kako.
Nadam se da će vas taj entuzijazam koji vas je na neki način približio u tome da napravite ovu vladu iako mi mislimo da ona nije dobra i ovaj program o kome danas diskutujemo nije program koji bismo mi imali u vladi, ali nadam se da će taj entuzijazam nadomestiti taj nedostatak odgovora na pitanja koja postoje u ovom ekspozeu.
Mislim da bi bilo u redu da odgovorite na ta ključna pitanja i mislim da su ona mnogo važnija od ovog ekspozea pošto mi bar ulazimo u ovu raspravu ne sporeći vašu nameru da ovu zemlju poboljšate i da je učinite boljom. Ne sumnjam u vas ili vlast, kako god, ali mislimo da je do sada bar to menjanje politike usled nekih novih okolnosti na koje smo stalno navikli da gledamo ovu zemlju od proklamovane evropske opcije na početku mandata, dovodilo do paljenja ambasada na kraju mandata. Mi bismo voleli danas da unapred znamo kojim će pravcem ova zemlja ići.
Još jedna stvar i time ću završiti. Iako sam dovoljno mlad dovoljno sam dugo ovde, da prosto ne mislim da je moguće održati takvu političku situaciju dugo na jednom mestu. Dakle, ne mislim da je prirodno da premijer ne bude iz najveće stranke, mislim da ste puno kompromisa morali da učinite vi da biste to mesto dobili, da je najveća stranka u koaliciji morala da učini neke druge kompromise da bi vam to dala, da su svi ostali morali da učine neke kompromise, neki su dobili, neki manje, ali će svakako to biti izvor stalnih konflikata u donošenju odluka bez obzira na taj entuzijazam koji danas osećate.
Problemi sa kojima se naša zemlja suočava su mnogo ozbiljni da bi jedna organizacija sa unutrašnjim konfliktom mogla da ih lako savlada. Eto toliko. Hvala.
Hvala. Pokušaću i nadam se da ću uspeti da se suzdržim od ovog napada, pre nego što sam i počeo da govorim, od strane člana nove vladajuće koalicije. Tako ću ga i razumeti pošto vidim da je duh obračuna sa prethodnim koalicionim partnerima nešto što preovlađuje u dosadašnjem izlaganju. Gospodine Zaharije, verujte da znam o čemu ću da govorim, to je moj izbor i nema nikakve veze sa vama.

Pokušaću da pratim temu koja je jako važna. Potpuno razumem dosadašnji tok diskusije. On je očekivan i svaki dan smo svedoci tog odnosa prema institucijama ove zemlje, kakva je Skupština ili Vlada, i motivima koji preovlađuju u učesnicima tog procesa za formiranje Vlade i za formiranje nekakve strategije.

Na početku da kažem, poslanička grupa LDP biće opozicija. Nećemo podržati predlog za izbor predsednika Skupštine. Ne smatramo se delom vladajuće većine. Kao i u prethodne dve vlade u nama ćete uvek imati konstruktivnog partnera za razgovor, ne na način kako to drugi ili delovi nekih poslaničkih grupa rade vrlo otvoreno. Unapred vam kažemo – svaku evropsku ideju i zakon ćemo podržati, a sve što mislimo da je loše reći ćemo vam kako na sastancima po Skupštini, tako i ovde. Što se tiče toga, mislim da je to dovoljno da se informatira jedan normalan i zdrav odnos.

Moram da izrazim na početku jedan protest, mislim da je jako značajan. On se odnosi na dve stvari. Nadam se da to ne znači da će Skupština i nekakav politički život u periodu koji je pred nama tako funkcionisati. Naime, krajnje je neuobičajeno da biografiju i predlog dobijemo koji minut uoči zasedanja za tako važno mesto. To može da bude jedan od manje važnih razloga zbog koga ne bismo bili spremni da ga podržimo. Prosto mislim da takav  način rada nije dobar. U proteklom sazivu Skupštine smo bili opozicija i moram da kažem da smo i pored toga sa bivšom predsednicom Skupštine, Slavicom Đukić Dejanović, imali odličnu saradnju. Nadam se da će tako ostati i ubuduće.

Međutim, mislim da je krajnje neprimeren predlog da Skupština ima četiri potpredsednika od kojih vidim da je SPS već predložio dva. Jednog iz G 17 plus, a jednog iz PUPS-a. Bez obzira šta ćete odgovoriti, ne vidimo način da se štedi novac. Potpredsednici Skupštine nemaju kabinete, niti imaju kola, niti imaju mobilne telefone, ni sekretarice, oni su isti kao i svi mi, ali su članovi jednog političkog tela koje se zove – Kolegijum Narodne skupštine. Oduzimajući nam pravo da imamo potpredsednika, vi nama oduzimate pravo da učestvujemo u radu Skupštine, u njenoj pripremi. Dakle, mi nećemo znati, odnosno od vaše volje će zavisiti da li ćemo znati koji zakoni dolaze na dnevni red, šta su teme. Dozvolite da se tome oštro suprotstavimo i da prosto pokušamo da pronađemo način da se tako nešto ne desi ili bar da budete uviđavniji prema opoziciji. To prepoznajemo u ovoj nameri, nadam se greškom.

Što se tiče biografije kandidata za predsednika Skupštine, moram da kažem, lični kontekst apsolutno nam ne pada na pamet da komentarišemo. To nije tema, tema je politika. Nažalost, u njoj ne vidimo mogućnost da se radi o osobi koja će nositi tu vrstu političkog integriteta, koja će omogućiti da Skupština obavlja funkcije o kojima ste vi govorili – kontroli trošenja novca, o kontroli rada Vlade. Preskočili ste jednu stvar, a ona je za ovu zemlju najvažnija. Skupština je u prethodne četiri godine radila više nego bilo kad do sada. Ovo mi je četvrti mandat i ne sećam se da je više zakona doneseno nego u prethodnom sazivu. U tom procesu evropskih integracija, oko kojih postoji to zalaganje, došlo se do tačke u kojoj donošenje zakona nije više najvažnije. Najvažnija je kontrola sprovođenja. Ti su zakoni donošeni, to je bila najozbiljnija zamerka prethodnoj vladajućoj većini i delu vladajuće većine koja je opet vladajuća većina, a to je ne sprovođenje tih zakona.

Dakle, ova Skupština da bi bila ozbiljan pokretač društva, ukoliko postoji takva volja, mora pronaći načina da kontroliše sprovođenje zakona koji su već doneti. To je prvi zadatak. Ostali zadaci – kontrola finansija, trošenje novca itd, to svi najavljuju. Nije to nešto što očekujemo od bilo koje vlade da sama sebi bude kontrolor.

Ovo sam rekao, samo da ne bude zabune, nisam govorio o integritetu ličnosti gospodina Stefanovića, njega ne poznajem, pa o tome ne mogu da govorim, nego prosto iz te biografije je vidljiv samo stranački rad. Iz naše perspektive, on je čovek koji je sposoban član jedne stranke, dogurao je do mesta potpredsednika i tu je sve što možemo da cenimo o njegovom dosadašnjem radu.

Kada neko dođe samo po toj liniji na mesto predsednika Skupštine, jasna su očekivanja. Mislimo da će taj odnos prema stranci ostati i u budućnosti. Toliko o tome. U nama ćete imati sagovornika, uvek ćemo moći da vam kažemo naše mišljenje, a ono i nije neka tajna, manje-više je jasno oko svih političkih stvari i prosto, tu smo da bi radili. Mi sigurno nećemo biti neko ko bez razloga koči rad Skupštine Srbije.

Ono sa čim ste počeli i koja je u suštini najvažnija politička tema, vi ste u sastavljanju ove koalicije i prvi izbor nekakvog funkcionera iz te tzv. nove koalicije koja je nastala nakon izbora nazvali - prekretnicom za budućnost zemlje. Iz vaše perspektive sigurno jeste tako. Ja mislim da je to prekretnica i ne slažem se sa kolegama koji su komentarisali. Takođe, ja mislim da je reč o kraju jedne epohe i početku neke nove epohe u životu ove zemlje. Međutim, prekretnica sama po sebi ne mora da bude ni dobra ni loša. Promene u društvu, kada se neko zalaže za neke promene, te promene ne moraju da budu na bolje. Zašto bi bile? Dakle, hajde da ne sumnjamo u volju bilo koga ko preuzima neku novu dužnost da promeni stvari na bolje.

Ono što su objektivni činioci, to je u stvari ono na šta utiče i sposobnost ljudi da se sa tim izbore, a mi u tom smislu vidimo problem. Dakle, ako možemo da se složimo oko ključnih problema našeg društva a to su, pre svega, ekonomsko stanje u društvu, pitanje evropskih integracija, pitanje Kosova, pitanje reformi, sistemskih promena u zemlji, mi ne vidimo u politici koju predlažete ni na jedan način bilo kakav zamajac za koji bi mi kao zemlja mogli da se uhvatimo i da te promene izguramo u pravcu u kom poslanička grupa LDP misli da su potrebni. Dakle, niti iz vaših najava vidimo razvoj ili jačanje tržišta, ne vidimo jednu novu politiku i novi odnos prema Kosovu, novi odnos u tim pregovorima, ne više tajni pregovori nego pregovori čiji se rezultati poštuju, itd. Postoji načelna želja, ali kada se govori o konkretnim detaljima, tu stvar ne izgleda tako.

Ono što je važno da građani Srbije znaju a to je da ova prepucavanja između dve tzv. najveće stranke, ili bar u ovom parlamentu najveće stranke, one su normalne i logične da se očekuju posle takve izborne kampanje. Ali, ukoliko mogu da apelujem u ime poslaničke grupe koja je svakako manja, ali koja je uvek do sada bila u pravu za manje-više sve što je rekla, mi na vas apelujemo da prestanete sa tim. Kampanja je gotova, građani ove zemlje su izabrali, oni nisu izabrali Borisa Tadića, izabrali su Tomislava Nikolića i sve što uz to ide. Prosto, iz tog ugla, razumljivi su i svi procesi koji su pokrenuti nakon toga.

Ono što zameram bivšoj vladajućoj većini, to je da napadom na novu vladajuću većinu, napadom na karaktere ljudi koji su presudili, u stvari želi da izbegne sopstvenu političku odgovornost, koja je nesumnjiva i najveća. Kada budemo to rešili, onda ćete imati podršku LDP da napadate članove neke nove koalicije. Pre toga, nažalost, mi u tome vidimo samo način da se izbegne najveća politička odgovornost za ono što nam se u ovom trenutku dešava, a čiji jedan od rezultata, između ostalog, jeste formiranje nove koalicije koju čine od tri člana, ili ne znam koliko ih danas ima, velika većina vaše koalicije.

Ali, mnogo ozbiljnija zamerka je članovima nove vladajuće većine. Ja vas molim da vreme naše, i lično i kao građana ove zemlje, ne trošite više na napade na bivšu vladajuću većinu. Vi ste ih pobedili. U petak će, manje ili više, stvari oko toga biti gotove. Vi ste time izgubili pravo da u političkim govorima više pričate o njima. Vaša je obaveza danas da ponudite neki novi plan, neke nove aktivnosti politike, oko kojih ćemo se izjašnjavati. Što se tiče njih, neki će reći da je vreme prošlo, oni misle da nije, sve to ide u rok službe. Ali, ne može se tražiti izgovor više u tome šta je radila stara Vlada. Da li će biti nekih procesa, istraga, itd, to  nije na poslanicima Narodne skupštine da o tome govore. Ukoliko se pokrene anketni odbor, koji vidim da su tražili svi, oko pitanja politike, eventualne prodaje "Večernjih novosti", to je mesto na kome će poslanici da govore, o tome i o takvim stvarima. Ali, u raspravi u Skupštini o izboru predsednika Skupštine govoriti o krivičnim delima, korupciji, jeste prihvatljivo do jedne granice, ali vas stvarno molimo da više to ne radite jer, ova zemlja, nadam se, bar prema vašim političkim obećanjima, imaće organe i tela koji će moći sa tim da se nose a na to neće uticati naši politički odnosi ili lični odnosi.

Meni je još nešto zanimljivo, više sa nekakvog sociološkog nego političkog stanovišta, a to je taj odnos dve članice koalicije kao nekakav balast, od čega ja ne mogu da se oslobodim, od tog odnosa. Dakle, moj utisak je da se svi sada odriču i žele da se distanciraju od poslaničke grupe URS, SPS i svih drugih stranaka, bez uvrede, prikazujući ih kao nekog ko je nekakav nametnuti činilac u ovome. Verujem da činilac jeste nametnut, oni su takođe dobili glasove nekakvih građana i to ne smemo nijednog trenutka zaboraviti, i to ne malog broja, pošto očigledno u Vladi odlučuju, ali, takođe, ako vam smetaju ostale poslaničke grupe, ja ne vidim nijednu prepreku, a najmanje političke prepreke, oko toga da vaše dve stranke naprave koaliciju. Mi smo vam o tome i govorili. Nemojte nas vređati time što prebacujete odgovornost na nekoga sa kim morate. Prosto, možete i zajedno. Da li je to dobro rešenje ili ne, ne znam. To zavisi od ishoda. Ali, svakako biste i u tome imali jednaku podršku kao i u ovoj koaliciji koju danas pravite, što se tiče LDP. Dakle, bili bismo opozicija i tome, ali, prosto, to je jedan utisak koji je politički dominantan i možda će odrediti vreme koje se nalazi pred nama. Zbog toga sam odlučio da ga ipak pomenem.

Molim vas da promenite odluku o četiri potpredsednika, jer ona, iako tako ne izgleda, menja odnose u Skupštini i način rada Skupštine. Ja mislim da je ona daleko od dobre i da se radi o marginalnim uštedama, a one se mogu ostvariti na drugi način – zabranite ili ograničite upotrebu resursa, na jedan način, ali omogućite svima da budu članovi tog kolegijuma jer je to važno za rad Skupštine i to će prosto relaksirati odnose.

Što se tiče budućnosti, ukoliko biste ostvarili to što govorite, onda bi to svakako bilo dobro za zemlju, ali dopustite da sa ove strane stoji neko ko duboko sumnja u to zbog prethodnog političkog iskustva, zbog okolnosti za koje znamo da su jako teške, a svako ko govori iz vladajuće koalicije danas na ozbiljan način, izbegava da govori o tim okolnostima. Takođe, i zbog toga što napadajući jedni druge, mi u stvari vidimo jednu ozbiljnu političku taktiku, a to je – izbegavanje odgovornosti za ono što će se tek desiti i držanje Srbije na jednom nivou koji je, slažem se sa vama, to je nivo čija je epoha završena 20. maja. Ako idemo već u nešto novo, a iz svake vaše reči i konferencije za štampu izlazi da se Srbija kreće ka nečemu novome, onda da počnemo od danas i da prosto te stvari ostavite iza vas. Hvala vam.
Hvala.

Ovo je najbolja slika vaše vlasti, ovo sada što ste došli. Mi u ovom cirkusu više nećemo učestvovati sa vama. Doveli ste tri ministra koja neće da odgovore ni na jedno pitanje poslaničko i mi kao imamo pravo da pitamo.

Juče je vaš premijer slagao dva puta. Jedanput smo ga uhvatili odmah popodne, kada je slagao o poslovanju železnice. Drugi put je slagao, jer je nas poslanike upućivao na to da danas dođemo i da postavljamo pitanja.

Šta ste vi uradili? Svi su pobegli. Nema nijednog ministra iz DS. Sram da vas bude i u ovoj farsi više ne učestvujemo.
Javljam se po Poslovniku, član 107. povreda dostojanstva Narodne skupštine Srbije. Znate šta, po našem dubokom mišljenju, nije samo dovoljno biti pristojan i ne koristiti ružne reči i da to u stvari znači da je neko u pravu. Ovoje vrlo velika povreda dostojanstva Skupštine, kada vi kažete – nije valjalo Vladi da donosi raznorazne uredbe tehničkog karaktera.
Citiraću vam jednu uredbu o kojoj je juče bilo reči na Odboru za KiM, gde smo i mi bili, postavljali smo ista ova pitanja i takođe nismo dobili odgovor, zato što Vlada čiji ste vi premijer, u stvari, beži od tih odgovora i šalje nas sa jednog mesta na drugo. Ta uredba kaže ovako – od danas ko bude prelazio alternativni granični prelaz, plaćaće kaznu do 150.000 dinara. Te alternativne granične prelaze, između ostalog, gradila su, prema Izveštaju Vlade koji ste vi poslali, javna komunalna preduzeća iz Srbije.
Vrlo jednostavno pitanje – zašto ste gradili te prelaze, a danas hoćete da naplaćujete ljudima kaznu, ako tim prelazima idu? To sve, u stvari, vuče korene i stoga što se vi plašite da preuzmete odgovornost i zbog toga izbegavate sednicu Skupštine. Uredbe nisu normalno rešenje za ovu situaciju. Ova skupština je donela Rezoluciju, vi ste bili za, mi smo bili protiv. U toj rezoluciji piše da su barikade opravdane. Ako danas nisu, izvolite ovde i recite zašto nisu. Ako jesu, izvolite ovde i recite zašto jesu. Nikakve tajne uredbe, za koje pola kabineta glasa, a pola misle da su protivustavni. Onda nam još dođete i kažete, da mi kopamo po arhivama kao službenici neki u Vladi, zato što je to naša dužnost i obaveza. Ne, to nije naša dužnost i obaveza. Ovo što danas radimo ovde i sada je naša dužnost i obaveza.
Vi ste povredili time što niste upozorili premijera da nisam govorio o tome, da li su barikade u budžetu ili ne, nego da su alternativni granični prelazi građeni iz novca budžeta. To je pitanje vrlo iz budžeta. Onda je Vlada uvela uredbu, donela Uredbu po kojoj se kažnjava onaj ko prelazi tim prelazima. Da bi bilo jasno, u izveštaju o Kosovu, koji nam je poslala Vlada, piše da su javna komunalna preduzeća iz Srbije učestvovala u građenju alternativnih graničnih pravaca. Onda je Vlada donela uredbu po kojoj, ako ja danas hoću da pređem tim prelazom, koji je Vlada napravila, plaćam kaznu od 150.000 dinara. To je malo gore, nego da prelazim prelaz tamo gde mi je Vlada omogućila, pošto ću tu da platim samo 100 evra, ovamo ću da platim 1.500 evra.
Znate šta, dostojanstvo je narušeno i teško je da se ne reaguje emotivno, ali smo dugo mi već ovde, da bi znali da ta količina bahatosti i arogancije, sa tim odmahivanjem ruku i takvim tonom, da ne znamo da ona vodi u propast, ali u ličnu propast. To nas ne zanima. Ono što je ovde problem, to je što ovakvo vođenje politike dovodi do dvostrukog kraha. To je krah evropskih integracija koje smo videli 9. decembra, ali u isto vreme, onemogućava da se na normalnim osnovama dogovorimo sa albanskim stanovništvom na KiM, zato što ne možete sve raditi ispod žita. Hiljadu i prvi put, ako imate nešto da uradite o Kosovu, dođite u Skupštinu i, ili imate podršku za to ili nemate. Ako nemate, ne smete to raditi. To je antidemokratski, antievropski, anticivilizacijski. U slučaju da nemate, raspišete izbora, kandidujete to kao program, pa se građani izjasne. Nema tajnih uredbi.
Nisam hteo da ometam raspravu. Stvar je vrlo jednostavna. Ono što treba reći danas kada se radi o odvajanju novca za Kancelariju za pregovore, nije sporno da, ukoliko traju pregovori, treba da postoji nekakva podrška toj kancelariji, treba da postoji podrška tom pregovaračkom procesu i da mora da postoji neka kancelarija koja obavlja sve logističke postupke podrške tom celom procesu.
Ono što je sporno, to je – da li je ta kancelarija u stvari opravdala potrebu za svojim postojanjem, odnosno da li taj pregovarački proces treba da postoji i da li treba uzimati novac poreskih obveznika za tu kancelariju, da bi se davala podrška. Biću vrlo jednostavan.
U normalnim uslovima i okolnostima, da bi ste za nešto dali novac u napred, morate da uradite analizu kako je to funkcionisalo do sada. To su pitanja vrlo jednostavna. Taj proces, po našem mišljenju, vođen je politikantski i nemajući u vidu dobrobit onih u čije ime se navodno taj proces vodi i zbog toga tražimo odgovor na to – da li će se taj proces i dalje tako voditi ili će se voditi na način da omogući građanima čiji život zavisi od tog procesa. Da li će njima život nakon toga biti lakši ili ne? Biću vrlo konkretan. Vlada je izbegavala da napravi dogovor i čitav pregovarački proces do poslednje nedelje pred neko moguće dobijanje kandidature za članstvo u EU. Taj proces i ti ljudi koji će od sutra sedeti u toj kancelariji do tada su odbijali da naprave dogovor, a nakon toga, kada se videlo da je kandidatura, na neki način, uslovljena time, Vlada je prihvatila sve što se tražilo i što se nije tražilo, kroz razne uredbe, izbegavajući javnost, izbegavajući Skupštinu, proglašavajući službenom tajnom ko je kako glasao na sednicama Vlade, na jedan način koji otvara ogromnu sumnju u to šta se u stvari tamo dešavalo.
Mi smo protiv da se novac daje, ako će se tako trošiti taj novac, zato što taj pregovarački proces i onako donosi dovoljno štete, da bi mi sad još iz budžeta i finansirali to. Ti dogovori, da su vođeni kako treba i na vreme, oni su mogli biti napravljeni na miru tako da ne ugrožavaju ni evropsku budućnost Srbije, ali ni život ljudi na Kosovu.
Danas posledice tih sporazuma, koji su pravljeni tako da se unapred znalo da se neće poštovati, znači vi ste sporazume, i ta buduća kancelarija, ali tada kao deo tima, je pravila sporazume za koje je znala da ih neće poštovati, samo da bi prošao datum za kandidaturu. Time ste prevarili građane na Kosovu, prevarili ste EU i zbog toga niste dobili kandidaturu. Ništa drugo tu nije postojalo. Čekali ste zadnji trenutak u kome ste onda rekli – prihvatamo sve, samo recite šta i ostavili jednu malu tačku koja govori o tome šta će pisati na nekom papiru ispred nesporne albanske delegacije, na nespornom mestu na kome se i vi nalazite, da biste mogli da optužite Evropu i to ste upravo uradili.
Odbijamo da ova država izdvaja novac, da svaki građanin ove države izdvaja novac u nešto što je protiv interesa tih građana, što vidimo svaki dan. Oni kada dolaze sa Kosova u Srbiju, oni plaćaju 60 evra, a kada idu iz Srbije na Kosovo, plaćaju 100 evra. Objašnjenje vlade na to je – dogovoriće se osiguravajuća društva. Što se nisu do sad dogovorila? Što mora neko da plaća to danas? Znači, vi pravite finansijske barijere za prelazak iz centralne Srbije na Kosovo i sa Kosova u Srbiju. To je direktna posledica tih razgovora. Onda dođete u Skupštinu i tražite 11 miliona dinara da mi finansiramo to, da bi onda bila naknada možda 200 evra, dok se ne dogovore osiguravajuća društva. Vaš glavni pregovarač, šef te kancelarije dođe i kaže nama juče na tom odboru na koji ste se vi pozvali da je šteta, ali su osiguravajuća društva u Srbiji privatna, pa ne može Vlada da utiče. Evo vam predlog, nacionalizujte osiguravajuća društva. Podržavite sve i onda svi svime upravljajte.
Dižite vi te palčeve koliko hoćete, ta bahatost je obrnuto srazmerna tome koliko ste u pravu i to vam kažemo stoti put. Vi možete da izbegnete odgovor na ova pitanja i to nije sporno, ali morate biti svesni odgovornosti za političku štetu koju činite. Ona nadilazi čak i vašu vladu. Ne smete dovesti u pitanje opstanak evropskih integracija, da biste muljali još tri meseca. Ili imate podršku za to što radite ili nemate, ali nemojte izbegavati ovaj predstavnički dom, nemate prava na to.
Hvala, poštovana potpredsednice.
Naizgled je ovo tehničko pitanje i naizgled je ova sednica ili ova tačka dnevnog reda trebala da bude jedna u nizu nekih tačaka oko kojih se, usled nekih tehničkih problema, vrše neke izmene zakona. Međutim, to bi tako možda tako bilo da živimo u Švajcarskoj ili Švedskoj, pa dođe ministar, kaže – eto, ljudi, sve je do sada bilo u redu, ovo smo probali da poboljšamo ali nismo uspeli, šta da radimo, moramo da produžimo rok za još nekoliko meseci. Mi onda kažemo – dobro, pošto verujemo u dobru nameru i te Vlade i tog ministra i onda prosto kažemo – hajde da pružimo još jednu šansu.
Nažalost, mi bi bili politički naivni da verujemo u tako nešto. Moramo ovaj potez DS i njenog ministra posmatrati u širem kontekstu, a širi kontekst je za nijansu drugačiji nego u Švedskoj. Ovo je zemlja u kojoj je na zahtev jedne opozicione poslaničke grupe raspravljano o smeni jednog drugog ministra, pošto vladajuća većina nije imala većinu, nikada to nije došlo na glasanje. To je antidemokratski.
Ovo je zemlja u kojoj se grupa stanaka na vlasti zove Za evropsku Srbiju, koja nije dobila status kandidata, ali niko i nema nameru da pokaže odgovornost ka tom potezu, nego je prvo bilo – dobro, nema veze, biće u martu, a pošto neće biti ni u martu, onda je Evropa u stvari tražila od nas da priznamo Kosovo, a pošto ni Evropa nije tražila da prizna Kosovo, onda je to u stvari zato što je opozicija lobirala protiv dobijanja status kandidata. To se sve desilo u nekoliko dana.
Dalje, pitanje, i kada se od nas očekuje da verujemo ili da sa nekakvim razumevanjem priđemo nekom zahtevu vladajućih stanaka, onda mora biti jasno da mi to ne posmatramo kao ličnu stvar i da sada vi kažete – evo, nisam ništa uradio. Nemojte od nas tražiti da cenimo da li ste nešto uradili ili ne. Na svaku vašu mi ćemo dati pet primera šta niste dobro uradili. Evo vam jedan – šta je sa Bošnjačkim nacionalnim većem?
To je normalno jer smo mi opozicija, a vi ste vlast. Rezultat toga ćete videti na izborima. Što ih više odlažete, rezultat po vas će biti gori, ali to je naš stav, vaš je verovatno neki drugi.
Ono što bih hteo da kažem, to je da je za nas ključno pitanje odgovornosti i možda ne lične odgovornosti ministra zato što ova skupština, po svom Poslovniku i po zakonu, ne bira ministre zato što veruje da su oni dobri ili loši ljudi, to nije tema u našim odnosima, tema je politička. Sada, kako mi od vas da očekujemo bilo kakvu odgovornost ako odgovornost niste pokazali ne vi lično nego vaša Vlada na stotinama drugih slučajeva? Kako da očekujete od nas da vam verujemo? Vi kažete da ovaj birački spisak bude još samo u tri meseca, stari, a onda će da bude neki novi, stići ćemo da ga završimo, a došli ste zato što niste stigli da ga završite?
Te firme koje ste nabrojali, one jesu javno preduzeće, firme, udruženja itd, vidim da se tu provuče i neko privatno, naravno da mi nismo protiv saradnje sa privatnim sektorom, ali znate šta objedinjuje sve te firme koje ste rekli – bliskost Demokratskoj stranci. To je vrlo jasno. Zato i postoji jedna druga vrsta odgovornosti koju vi imate, koja nije lična i ne zavisi od toga da li ste vi dobar čovek ili niste. Vi se na tom mestu nalazite zato što ste bili u određenom trenutku deo nekakve političke stranke. Ta politička stranka je slagala hiljadu puta i zbog toga nemojte očekivati od nas da vam verujemo. Jer, to je pogrešno. To se ne bazira na realnosti.
Da li ćete vi to uraditi, videćemo u januaru. Ali, nemojte da zaboravite, takođe, kada to kažete, da li ćete onda menjati zakon ili ne, da ste vi deo Vlade, koja zakone menja uredbom. Zašto niste potpisali uredbu o matičnim knjigama? U novinama je pisalo da ste glasali protiv. Lažu ili ne lažu novine, nije važno, vaše su. I ako lažu, to je stavio neko iz DS.
Razumem ja vaš gnev ili vašu začuđenost zašto poslanici opozicije diskutuju o vama. Ali, vi morate razumeti da mi ne diskutujemo o vama lično, nas to ne zanima, nismo mi ni u kakvim ličnim i privatnim odnosima. Kada mi govorimo o vama, bez obzira što vi kao Božidar Đelić, kao neko drugi, želite danas da niste član DS, vi to jeste i morate da delite odgovornost i za postupke predsednika Teniskog saveza, koji nije bio na glavnom odboru, bio je negde drugde pa ne može da komentariše šta se tamo govorilo, morate da nam odgovorite na pitanje zašto nema sednice o Kosovu, zato što ste vi ministar u toj vladi, morate da nam kažete zašto Srbija nije dobila kandi-daturu, koja je svrha daljeg rada ove skupštine ako je jedan od osnovnih ili osnovni njen cilj bio da dobije kandidaturu? Nismo je dobili i zašto danas umesto o ovom pitanju mi ne diskutujemo o tome kakav je Vladin plan da Srbija dobije kandidaturu?
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, zato što nije na dnevnom redu, kao što diskusija u šest minuta ima vrlo malo veze sa tačkom dnevnog reda.)
Ne, ima puno veze sa tačkom dnevnog reda, ako gledate kontekst. Molim vas da me ne prekidate.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, moja je obaveza i moj posao da vas podsetim, molim vas da ne dobacujete i da se samokontrolišete. Ja sa vama ne polemišem. Šest minuta od vremena poslaničke grupe vrlo sam vas pažljivo slušala i osim u jednoj rečenici, gde se govorilo o temi dnevnog reda, ništa drugo što ste rekli nije u vezi sa temom dnevnog reda.
Podsetila sam vas na obavezu da govorite o temi dnevnog reda u trenutku kada ste u okviru svog izlaganja upotrebili argumentaciju zašto nešto drugo nije na dnevnom redu. Molim vas da, ukoliko želite da se obraćate Narodnoj skupštini, to činite u skladu sa odredbama Poslovnika Narodne skupštine. Izvolite.)
Ne pada mi napamet da polemišem sa vama. Ali, to što vi govorite govori da uopšte ne slušate ono o čemu ja govorim. Vaša stranka je odlučila da nije dovoljno, a to samo ima veze sa ovim zakonom, da nije dovoljno da nas više laže, obmanjuje, ne ispunjava dogovoreno, nego je odlučila i da se bavi tehnikom sprovođenja izbora. Nas kao opoziciju to plaši, zato što vidimo šta se dešava u drugim poljima rada vaše stranke, tj. vaše vlade. Zbog toga ovo što ja govorim ima isključive veze sa zakonom o izmeni Zakona o biračkom spisku. Zato što je vaš ministar došao i tražio od nas da mu verujemo. Tako je počeo svoj govor. Zbog toga nemate pravo da me prekidate, zato što ja objašnjavam zašto mu ne verujem.
Ovaj zakon, ako ste stigli da ga pročitate, u njemu je utkano obećanje da će novi jedinstveni birački spisak biti gotov za tri meseca. Ja vam kažem da neće. I to ima veze samo sa ovim zakonom. Molim vas, nemojte koristiti to što govorim o vašoj stranci da me prekidate i da govorim u ime naše poslaničke grupe. Ja jako dobro znam šta i zašto govorim i o tome ne možete, pošto ne vređam nikoga lično, ceniti vi nego građani na izborima.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sada vas drugi put upozoravam da govorite o temi dnevnog reda. Moja obaveza je da pažljivo slušam narodne poslanike i da ih podsetim kada ne govore o temi dnevnog reda. To je posao koji ću obavljati uvek i u svakom slučaju, pažljivo slušajući sve narodne poslanike. Sada vas molim – o temi dnevnog reda. Izvolite.)
Ovo što ste počeli ovim da se bavite, ja vam kažem, nama govori dve stvari. Prva je da ste potpuno izgubili kompas i da sada niste sigurni da će izbori biti održani na vreme, a da to ne smete javno da kažete, nego ste kao i sve drugo što radite, na jedan podmukao način, došli u ovu skupštinu i obezbeđujete se za naredne izbore. Na isti način kao što preuzimate štampane medije u Srbiji, kao što ste zaboravili sve obaveze koje smo imali zajedno a koje su vezane za kandidaturu Srbije i njeno članstvo u EU i kao što svaki dan izgovarate laži o tome šta su bili uslovi EU, čime prikrivate vašu nesposobnost, koja se ogleda i u sprovođenju zakona koji ste sami doneli pre nekoliko meseci, a čije odredbe usled tehničkih i novih stvari niste uspeli da ispunite. To je tačno i vaša odgovornost je ovolika ili onolika, ali ona postoji. Možda je u ovom slučaju vaša lična mala, ali u slučaju Bošnjačkog nacionalnog veća je nemerljiva, jer ste radikalizovali odnose u Sandžaku i nastavili da radite ono što je vaš prethodnik radio.
Zbog svega toga, vi na sve imate pravo – da nam oduzimate reč, da kupujete sve novine koje postoje u ovoj zemlji, da blokirate sve medije. Ali, nemate pravo da tražite da vam verujemo, zato što vam ne verujemo ništa više. Umesto da ste došli sa jasnim planom, vi ste došli sa tehničkom izmenom zakona koja će vam omogućiti da izbore raspišete onda kada uspostavite kontrolu nad medijima, nad finansijama i kada sve nas uspete da sklonite iz javnog života. Ali, i tada ćete propasti na izborima.
Član 27. i još jedan član koji ne mogu da nađem, ali zato vas i pitam za mišljenje. Pozivam vas da napravite pauzu u ovom trenutku i da pozovete šefove poslaničkih grupa, zato što su tri opozicione stranke tražile prekid sednice i početak rasprave o temi koja se dešava u realnom životu, van ovih hermetičkih zidova i koje će ostaviti posledice na sve nas.
Takođe, ta dešavanja su vrlo jasna posledica na šta smo upozoravali, odluka ove skupštine. Tako da iz tog razloga Skupština nema pravo da ignoriše ono što se dešava.
Mi vas na jedan lep način molimo da sazovete kolegijum Narodne skupštine, ili kako god se to zove, telo koje će pozvati sve šefove poslaničkih grupa i da uvažite da je u ovom trenutku za nas važnije da raspravljamo o tome šta se trenutno događa, nego da raspravljamo o bio-toksikološkim otrovima, za koje ne znamo da li ih posedujemo.
Ignorisanje stvarnosti neće pomoći rešavanju problema. Ono će ga samo pogoršati i kao što smo vas upozoravali, i šef naše poslaničke grupe i svi mi zajedno u toku ovih meseci. Ignorisanje stvarnosti će samo dovoditi te ljude dole u mnogo nepovoljniji položaj u svakom minutu ili satu koji propustimo.
Hvala. Prvo da podelim jedan utisak koji sa ove strane klupe svi imamo, a to je da je svakim danom sve više onih koji žele da budu opozicija.
Ali, mislim da je jako kasno za to.
Moje pitanje je za premijera, u koliko ga ova zemlja ima. Moje pitanje za premijera je, da sazove sednicu Skupštine na kojoj će svima nama reći kakav je tačno plan Vlade, da bi Srbija iskoristila šansu koja se nalazi pred nama i dobila status kandidata za članstvo u decembru ove godine.
Mogu da podelim mišljenje apsolutno svih koji se bave ovom temom, a to je da su šokirani činjenicom dase Vlada juče kada je videla izveštaj Evropske komisije odlučila na nešto što je po našem mišljenju jako pogrešno, a to je da lažno predstavi taj izveštaj u javnosti Srbije. Od naslova medija koje kontroliše vlast, izdvojio bih te kao što su – Srbija dobila status kandidata, Srbija nema novih uslova, Srbija je ispunila sve što je bilo pred njom itd.
Prosto, ono što je slika koja nikako ne može da nas napusti, da Vlada Srbije odnosno vlast ove zemlje živi u nekakvoj potpuno drugoj državi od one u kojoj mi živimo. To je jedna od činjenica koja svakako svedoči o tome, da smo jako daleko od EU. Činjenica je i to, da nas ovde poslanici vladajuće stranke napadaju, optužujući nas za izdaju. U isto vreme, predstavnici vaše Vlade, na sednicama koje proglašavaju državnom tajnom, nam govore neku drugu istinu o Kosovu.
Što se nas tiče stvar je vrlo jednostavna. Nas zanima šta će Vlada uraditi do 9. decembra, govorimo o samo mesec i po dana, da nestanu barikade, da se obnovi razgovor sa Prištinom i da se svi dosadašnji dogovori počnu sprovoditi? To su neophodni uslovi da bi Srbija 9. decembra dobila status kandidata.
Jako je teško komunicirati sa bilo kim iz vladajuće većine, pošto je pored ove strategije, da nas sve čine ludacima i nepismenima, tako što nam čitaju ono što svako od nas poslanika ima, čitaju nam nešto čega nema u ovom izveštaju.
Takođe, pojavio se jedan novi trend, a to je da ste počeli da bežite od nas. Juče niko nije bio ovde. Videćemo da li će danas biti predstavnika Vlade na Odboru za evropske integracije. Mi smo tu, da ne upotrebim jednu drugu rečenicu, a to je da vas čekamo.
Ono što mogu da kažem u ime svoje poslaničke grupe, mi smo učinili sve i žrtvovali mnogo svoga da bi pomogli ovoj skupštini da donosi evropske zakone, ali smo dužni da vas upozorimo. Ono što smo dužni da vas upozorimo je to, da više nećemo glasati ni za jedan zakon u ovoj skupštini u ovom sazivu Skupštine. Od Vlade očekujemo, da ili ponudi jasan plan o tome, šta svi zajedno radimo do 9. decembra, ili da raspiše izbore što je moguće pre, i da time omogući građanima Srbije da odaberu put kojim žele da se ova zemlja kreće u periodu koji dolazi pred nama.
Nemam sumnje u to kakav će biti naš stav, ali imam veliku sumnju u nešto što mislim da se sada dešava a što mislim da je jako opasno. Prosto, ne smete lagati. Ne smete o ovome što se sada dešava, ne smete lagati. Vrlo je jednostavno, ili imati snage ili nemate. U oba slučaja, mislim da je odgovornost vladajuće većine da postupi najbolje po ovu zemlju. Najbolje po ovu zemlju je, ili da jasno kaže šta je plan i da taj plan sprovede ukoliko ima snage, ili da se okrene i ode. Treća varijanta je varijanta koja će ovu zemlju na duži roku odaljiti od EU i uskratiti svakome od nas perspektivu da normalno živimo u ovoj zemlji.
Molim vas da jako ozbiljno razmislite. Ne tražimo da odgovorite, svesni smo vaše bahatosti i arogancije, ali da bar razmislite o ovome što govorimo. Bar ponudite javnosti plan koji će jasno odgovoriti na pitanja koje je prvo iznela Angela Merkel, a zatim su formalizovani u stavu Evropske komisije. Taj presedan da se tako jasno priča o tako konkretnim pitanjima o ovako nečemu širokom kao što je izveštaj Evropske komisije, samo govori u korist argumenata o kojima ja govorim.
Ne može se više sakriti istina. Ovo je 21. vek. Jasan plan i pred Skupštinu. Sve drugo je pogrešan korak.
Moram da kažem da, bez obzira na to što, za razliku od Vlade, mi živimo sa građanima ove zemlje, ja moram da podelim svoj utisak sa vama, pa ga vi prihvatite ili ne, vređajte nas ili ne, nama je svejedno. Mnogo su različite zemlje, gospodine premijeru, u kojima živimo mi i u kojima živite vi. Ta je zemlja danas toliko različita da je mučno slušati vaše nemušte odgovore, te pokušaje igrokaza u kojima komunicirate sa vladajućom koalicijom i dajete nekakve pripremljene izveštaje u kojima vređate poslanike opozicije, kao i ovim svojim ponašanjem. To je toliko mučno, da sam siguran da će vam se obiti o glavu, kao što sam bio siguran i mnogo ranijih puta, za mnogo ranijih vlada. Vi niste ni prva ni poslednja u kojoj smo mi opozicija.
Ljudi u Srbiji danas žive u jednom stresu. Vama je smešno sve, bilo je smešno i vašim koalicionim partnerima, SPS, 2000. godine u septembru, mnogo je to smešno, a posle? Možda još danas treba da razmišljate šta će biti posle. Moje komšije u Beogradu se danas bude i ne smeju da kupe novine zato što ne znaju šta će biti na naslovnoj strani – da li gori neki granični prelaz koga nema, da li se sprema za nedelju haos, pod sloganom "Ne kamen, nego plamen", da li će deca koja su došla ovde, "Radost Evrope", koja treba u nedelju u 12,00 sati da se okupe na Trgu republike da idu do Kalemegdana, da li će ona živa preći taj put od 300 metara?
Ljudi nemaju novca, potpuna je besperspektiva. A taj balon od laži, koji zidate konstantno, je možda dovoljan da se vi u njega smestite, ali ova zemlja, iako nije puno velika, dovoljno je velika da taj vaš lažni balon ne može da obuhvati sve nas.
Sada ću vam postaviti jedno konkretno pitanje, pa me vi nazovite izdajnikom, kao vaš službenik iz Vlade, a ne uvaženim profesorom ili kao ova druga stranka sa kojom se slaže i sa kojom plete neku koaliciju koja će biti interesna nakon sledećih izbora, ali o tome će glasati svi građani Srbije a ne mi, recite mi zašto ste se zadužili milijardu dolara i da li je taj dug direktna posledica Zakona o decentralizacija, o lažnoj decentralizaciji, koji ste usvojili ovde pre tri meseca i koji je ostavio takvu rupu u budžetu da je ne možete pokriti iz tekućih prihoda? Odgovorite mi da li će plan za trošenje tog novca biti poznat nama i ranije ili će Vlada u svojim hodnicima praviti to u sklopu svoje predizborne kampanje?
Moram prvo da prokomentarišem ovaj odgovor, a onda da vam postavim još jedno pitanje.
Dakle, upravo to nas je i plašilo, to što ćete tih milijardu trošiti kao i ovaj novac do sada. Završni račun niste podneli. Ova skupština ga nije usvojila. To što piše u budžetu, u budžetu piše da vi trošite novac trenutno za 27 ministarstava. Koliko imate? Znači, rebalans predlažete za 11. oktobar. Ja vam sad kažem – to vam je kasno. Vaša vlada će postojati do mišljenja Evropske komisije, koje dolazi 12. oktobra. Nakon toga, bili mi, gospodine Stefanoviću, izdajnici ili bili glupi pa ne razumemo budžet, jako ćete teško nakon toga funkcionisati, a uporište tražiti u onima koje danas nazivate izdajnicima. To govori samo o tome da ste izdajnici u stvari vi, a ne mi.
Da vam kažem još jednu stvar. Taj trošak za koji vi kažete da usvaja ova skupština, ne usvaja ga Skupština, usvaja ga vladajuća većina i to tako što nam ga pošaljete kasno, ne stignemo da ga pregledamo, ni jedan argument ne saslušate i nikada nijedan amandman niste prihvatili. Znači, samo svoje, zato što i taj budžet pišete tako brzopleto da morate vi da podnosite amandmane na njega.
Drugo pitanje – zašto ste se zadužili po tako, kako god vi zvali to, obveznice, ovako ili onako, po tako nepovoljnim uslovima?
Dozvolite da vam kažem jednu stvar, ili nekoliko stvari. Grad Novi Sad, to je grad u Srbiji, nalazi se u Vojvodini, je izdao obveznice, o emisiji obveznica na 12 godina po ceni od 6,25% za evro. Vi ste, vaša cena je 7,20 za dolar. Zemlje koje su slične nama, na primer Hrvatska je dobila kamatnu stopu od 6,38, još bolje je prošla Turska, koja je dobila 5,63. To su zemlje slične nama. Ne govorimo o Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nemačkoj. Ili, hoćete druge zemlje? Indonezija – ona će plaćati kamatu od 4,86. Filipini – 4%. Ja vas pitam – koji je interes bio da se zadužite za 7,20 da biste opraštali dugove javnim preduzećima koje vode direktori koje ste vi bez ikakvih konkursa postavili, napravili, pa su ti dugovi danas milijardu evra? Pošto mi paralelno donosimo dva zakona sledeće nedelje, jedan je rebalans u budžetu, kojim se vi zadužujete, a nećete da kažete zašto, a drugi je da vam oprostimo dugove koje ste napravili u protekle četiri godine, takođe ne želeći da nam kažete zašto, zato što imate 126. To ćemo da vidimo u ponedeljak.
Da vam kažem, gospodine premijeru, vrlo je logično da, kada je neko izdajnik, da je i glup, što sam sada shvatio od vas. Vaše je pravo da mislite o nama šta god želite, verujte da i mi mislimo o vama slično.
Moram da vam kažem da treba da se zabrinete i da, umesto toga što tako govorite sa nekakvim elanom koji u svojoj suštini ima lažni osmeh, mislim da bi ozbiljno trebalo da se zabrinete kada jedini aplauz poslanika vaše većine, koji možete da dobijete, jeste kada dokažete da ste premijer najgore zemlje na svetu. To je jako čudno, taj entuzijazam koji vladajuća većina pokazuje, toliko čudan da možemo da se pitamo da li vam je to i cilj, da li to smatrate svojim uspehom.
Vi ste nabrojali neke stvari, a ja ću vam reći direktnu vašu odgovornost koju je, takođe, objavio taj isti dnevni list čiji ste vi vlasnik, a on se zove "Politika", on je u državnom vlasništvu, glasilo vaše Vlade, vi postavljate direktora, urednika. Vi već treću godinu dobijate nižu ocenu od one koja je ostvarena 2008. godine na nečemu što se zove konkurentnost. Vi ste premijer zemlje, sada očekujem aplauz, koja je na 95 od 142 mesta. Nije to mali uspeh. Kada te vi preuzeli ona je bila na 85 mestu, danas je na 95. Imate još sigurno šest, sedam meseci šanse da je popnete možda i do 100 mesta. Ne znam šta je cilj.
Po nivou razvijenosti institucija vi ste premijer zemlje koja je na 120 mestu. Srbija u segmentu funkcionisanja tržišta roba i usluga – na 139, a po efektima antimonopolskih politika na 137 mestu. Dakle, ne zavisi kreditni rejting samo od ljudi na Kosovu, za koje ste nam sada objasnili da zato što su oni na barikadama, da je zato kreditni rejting ove zemlje nizak, nego zavisi od vašeg nerada i od vašeg nemanja nikakvog plana, osim da trošite novac za koji ste zadužili sve one koji će tek na vaše mesto doći, a za ovih 100 milijardi, za koje se nadate pa vam je podsvesno izletelo, stvarno vam od srca želim da ih dobijete.
 Poslanička grupa LDP će podržati ovaj amandman, zato što on rešava još jednu stvar pored ovoga o čemu je kolega Miković pričao, a koji se tiče imovine ljudi nastradalih kao žrtve, a koji nemaju naslednike. Moram da kažem da se ovo od nas pored toga što je to naravno, i naša moralna obaveza, to je deo zahteva koji su pred nas uputile tradicionalne crkve i verske zajednice u Srbiji, i to se tiče jedne moralne dileme i drago mi je da smo je otklonili.
Naime, moralno je neprihvatljivo da se od imovine žrtava, finansira izgradnja spomen obeležja tim žrtvama, i na tu činjenicu koja je očigledno promakla na neki način ili se greškom našla u zakonu, su ukazale tradicionalne crkve i verske zajednice u Srbiji, i zbog toga smo i mi tražili da se izbriše deo ovog člana o kome se kaže da će se od te imovine graditi memorijalni centar.
Ono što smo predložili da Vlada zajedno sa predstavnicima žrtava u posebnom zakonu, koji se tiče te imovine, nađe rešenje koje bi, pre svega zadovoljilo naslednike ukoliko ih ima, ukoliko nema predstavnike tih naroda, koji na taj način se dogovorila.
Moram da kažem da je ovo urađeno manje više u svim državama koje su prošle kroz proces restitucije i zbog toga što je to deo ispravke koju je ili će podneti gospodin Miković, mi ćemo podržati ovaj amandman. Hvala.
Zahvaljujem se. I ja sam se javio po amandmanu.
Mnogo je neverovatna situacija u koju nas teraju poslanici predlagači ovog zakona. Meni je krajnje neverovatna u ovom amandmanu konstrukcija koja je napravljena. Nijednog trenutka niko u ovoj sali nije rekao, nije identifikovao okupacione snage sa mađarskim narodom. To ste uradili samo vi i kao što smo se borili protiv prava okupacionih snaga ljudi koji su mađarskog porekla, isto tako, možda i sa većim žarom smo se borili protiv toga što je radio Milan Nedić pre samo deset minuta.
Odakle vam pravo da optužujete nekog da je ovo napad većinskog naroda na manjinski narod? Da li znate ko je Servo Mihalj? Da li je on bio prisilno mobilisan? Da li je on morao da radi to kao ti ljudi u čije ime vi danas govorite ovde? To prosto, konstrukcija da odgovornost nekoga ne postoji zato što je prisilno mobilisan u Drugom svetskom ratu, ona ne stoji i ta dilema je rešena pre 60 godina. Porediti današnju Nemačku sa nacističkom Nemačkom je neverovatno, zemlja koja je prošla kroz proces denacificikacije, kroz proces najgoreg mogućeg suočavanja sa sopstvenom prošlošću, u kojoj je zabranjeno koristiti reči – nacizam, zabranjeno je imati zastavu nacističku, gde je danas najveća sramota to što je ta zemlja uradila. U toj zemlji je najveća sramota to što je ta zemlja uradila u periodu o kome danas govorimo. I porediti državu, saradnju države Srbije sa državom Nemačkom danas, braneći okupacione snage u Srbiji, to čak nije ni politički nekorektno, to je bezobrazno.
Sa druge strane, pažljivo smo gledali vaš amandman, kao i odredbu zakona na koju se odnosi. Jako je teško prepoznati napad na mađarsku nacionalnu manjinu iz rečenice – pravo na vraćanje imovine ili obeštećenje nema lice koje je bilo pripadnik okupacionih snaga koje su delovale na teritoriji Republike Srbije za vreme Drugog svetskog rata, kao ni njegovi naslednici. Kakve to veze ima sa mađarskom manjinom?
Vi niste podneli amandman kojim ste definisali mehanizam u kome će u nekom sudskom postupku, slično pravo amandmana koji su manje ili više sve poslaničke grupe predložile malopre, u kome će u sudskom postupku biti definisano i odlučeno da je neko prisilno, protiv svoje volje, uz otpor priveden i na bazi toga će steći pravo, na bazi takve presude će steći pravo da učestvuje u procesu restitucije. Ne, to nije tačno, to je zabluda pred koju namerno stavljate sve nas.
Vaš amandman je vrlo jasan. U njemu čak i onaj ko je počinio ratni zločin na teritoriji Srbije može da učestvuje u procesu restitucije, zato što vi niste predvideli novi postupak za takve slučajeve.
Vi tražite da se briše odredba po kojoj lice koje je bilo pripadnik okupacionih snaga nema pravo da učestvuje u ovom procesu. Mi smo tu vrlo jasni i zbog toga je ovaj moj povišen ton, zato što sam stvarno iznenađen takvim, ja ću ga nazvati, u političkom smislu podmuklim napadom. Ne, ne radi se o pripadnicima mađarske manjine, radi se o pripadnicima svih naroda i svih građana koji su, umesto da se suprotstave tom najvećem zlu, koje je do tada viđeno, rešili da zaštite sebe i da ćuteći tiho učestvuju u holokaustu, genocidu, razaranju, pre svega, srpskog većinskog, ali, zatim, i svim drugih narodna i da se svirepo obračunavaju sa svima koji drugačije misle. To se dešavalo na teritoriji i ove zemlje, ali i celog sveta u tom periodu.
Nema nikakve kolektivne odgovornosti, niti kolektivne krivice, ona je vrlo individualna i pojedinačno važi za manje ili više svakog pripadnika okupacionih snaga, zato što postoji gomila mojih sunarodnika, hiljade i stotine hiljada vaših sunarodnika koji su se tome suprotstavili. Ako oni nisu morali, ako nije morao Servo Mihalj, onda nije morao niko. Ako danas pređemo tu granicu, šta je sledeće? Zbog toga ovaj amandman nije tehnički i ne odnosi se na danas neke ljude, u čijoj nameri je da navodno štiteći njihove interese vi govorite. Ne, ovo je politička relativizacija onoga što se desilo na teritoriji Vojvodine do 1945. godine. Zbog toga tako odlučno ne od, manje ili više, svih poslaničkih grupa. Ovo je političko pitanje.
Mi smo čak i podršku u zakonu usvojili u tome. Drago nam je time da Vlada povuče svoj amandman. Drago nam je što je Vlada prepoznala odmah na šta se taj amandman odnosi. Nigde u svetu pripadnici okupacionih snaga nisu imali ista prava kao ljudi koji su ugnjetavali te četiri godine na najmonstruozniji mogući način. Odgovornost za sve logore smrti, o kojima smo i danas govorili, se mora snositi. Ta odgovornost je dvostruka, direktno učestvovanje ili tiho podržavanje. Iz moje perspektive, isto je, sve dok je postojao jedan čovek, koji je ustao, rekao – ne, i zbog toga poginuo. Među pripadnicima mađarskog narodna je bilo mnogo takvih. Tako da vi nemate pravo ovo da predstavljate kao borbu ili kao napad na mađarski narod.
Rekao sam vam jedno ime, a ima ih hiljade i stotine hiljada. Preterao? Nemojte, molim vas. U celoj Evropi ima. Ljudi koji se tome nisu prilagodili, nisu, shvatili su šta je to. Ustali su i borili se protiv najveće pošasti 20 veka ili uopšte u istoriji civilizacije. Danas predstavljati ovakve stavove, antifašističke, kao manjinsko pitanje i pitanje diskriminacije, siguran sam da je to čak i povreda Poslovnika ove skupštine. Nisam se javio po povredi Poslovnika, ali sam siguran.
Ono što svakako osećam, to je da takav stav ruši dostojanstvo bar mene. Znači, optužiti nas da zato što se borimo protiv pripadnika, protiv prava pripadnika okupacionih snaga, optužiti nas da se borimo protiv neke manjinske zajednice, još jedanput ću ponoviti, veoma me je šokiralo. Smatram da je jako bezobrazno i da je bila obaveza predsedavajućeg da na to reaguje.
Ponoviću još jedanput, amandman o kome danas ovde govorimo ne govori o ovome o čemu je govorio kolega poslanik. Amandman koji je podnet daje pravo svim pripadnicima okupacionih snaga, bez obzira na šta, da uživaju ista prava kao narod koji su tlačili, bez obzira na to o kom je narodu reč. Takođe, odredba u zakonu oduzima to pravo svim pripadnicima okupacionih snaga, a ne ni jednoj manjini, narodu ili pojedincu. To je tekovina antifašističke borbe, bar takva treba da bude u 21. veku.
Da, i ja se nadam da ćemo završiti, ali opet je u pitanju vrlo pogrešno tumačenje onoga što smo mi govorili i čak zlonamerno.
Znate šta, prvi princip EU je antifašistički. Kao dodatni argument, pošto ono što su govorili, što su opšti stavovi o fašizmu i o okupacionim snagama na teritoriji Evrope nije bilo dovoljno, taj datum je čak i Evropa uzela kao svoj dan. To je dan pobede nad fašizmom. Tako da, govoriti nama danas da je borba protiv prava okupacionih snaga borba protiv Evrope je vrlo zlonamerno i, opet kažem, vrlo neverovatno.
Ovde moramo da budemo jasni. Ono što mi tražimo, to je da pripadnici okupacionih snaga, ma koje vere, naroda, porekla, religije, čega god hoćete, ne mogu da imaju ista prava kao pripadnici naroda koji su okupirali, tlačili, ubijali, streljali i masakrirali u toku četiri godine. Tu se ne radi o kolektivnoj odgovornosti. Vaš amandman, ponavljam, nije amandman koji brani pojedinca i utvrđuje njegovo pravo da dokaže da je prisilno odveden u Tuborg. Ne, vaš amandman kaže da okupacione snage imaju pravo da učestvuju u procesu restitucije u Srbiji. To je amandman koji imate.
Znači, ono što je problem, to je što mi govorimo o različitim stvarima, ali sam siguran da se jako dobro razumemo. Mi nemamo šta da pregovaramo i da se pomirujemo sa predstavnicima okupacionih snaga, tako da mi nije jasno o kakvoj komisiji za pomirenje govorimo. O komisiji za pomirenje između Srba i predstavnika okupacionih snaga? Nisam siguran da takva komisija postoji.