Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Olgica Batić

Olgica Batić

Demohrišćanska stranka

Govori

Hvala.
Za razliku od mog kolege Neđe Jovanovića, ja ću isključivo iz stručnih razloga podržati ovakav amandman kolege Veselinovića, zato što je jedno zakonsko regulisanje rešenja, a drugo je praksa koju oni svakodnevno, ko odlazi u sud može da vidi sve i svašta, posebno po pitanju dostavljanja, pokušaja dostavljanja, načina dostavljanja, načina na koji se vrši dostavljanje na oglasnoj tabli suda, načina na koji izgleda oglasna tabla suda, načina na koje se odluke, koje su okačene na oglasnu tablu suda, kače jedna preko druge, ispadaju, gaze se, itd.
Moram samo da ukažem na jednu stvar, budući da mislim da kada je rasprava o amandmanima, nema potrebe da se bilo ko vređa. Ako se kaže da amandman podnose nevladine organizacije, antonim bi bio da amandman podnosi Vladine organizacije. Mi smo ovde parlamentarci, a ne nikakve organizacije.
Drugo, amandman ne može da bude bespotreban, amandman može da bude prihvatljiv ili neprihvatljiv. Mislim da je to izričito i tako nešto i stoji u Poslovniku o radu Narodne skupštine u delu kojim se reguliše aktivnost narodnih poslanika, odnosno institut amandmana.
Dakle, u danu za glasanje podržaću ovaj amandman, jer mislim da ima smisla, tim pre što oni, koji imaju i koji rade u pravosuđu, na bilo koji način ulaze u sud i mogu da vide kako se to dostavljanje vrši, da li to sud zaista radi onako kako treba da radi, na šta liče oglasne table gde se pismena stavljaju. Zahvaljujem.
Hvala.
Imam pravo i po replikama i na ono što je rekao gospodin Neđo Jovanović i na ono što je rekao prethodni kolega, ali dobro.
Trudiću se da u okviru…
Onda morate da izmenite Poslovnik, pa kada vam neko udeli kompliment, vi nemate pravo na repliku, da se to tako precizno definiše.
Molim vas da mi vratite vreme, pa da nastavim.
Jeste me pomenuo, ali dobro…
Vi to niste čuli, ali eto ja jesam čula.
Što se tiče mog uvaženog kolege Jovanovića, nećete mu dati repliku, pošto sam rekla da je uvažen i izuzetno cenim njegov rad kao advokata, moram da primetim i samo kratko da kažem da gospodin Neđo i ja uglavnom postupamo pred različitim sudovima, pa nam je stvar viđenja svega onoga što se dostave tiče, izuzetno različita.
Što se tiče kolege koji mi je postavio pitanje, kada na ovom dnevnom redu budu nevladine organizacije i udruženja, vrlo rado ću mu odgovoriti na sva pitanja koja me bude pitao. Ovde smo svi narodni poslanici i nema potrebe da se skreće, tim pre što je Poslovnikom o radu Narodne skupštine predviđeno da amandman podnose poslanici. Zamislite u jednini. Znači, narodni poslanik imenom i prezimenom. Ovde imamo i samostalnih narodnih poslanika i ostalo.
Ne podnosi amandman poslanička grupa, nego imenom i prezimenom narodni poslanici kao što vidite koji se potpišu na takav jedan amandman, a to opravdanje nisam bio maliciozan, to jednostavno ne postoji, jel se videlo iz načina postupanja i načina reagovanja. Znate, ako vi kažete ovde neki podnose iz nevladinih organizacija onda bi znači antonim da podnosi iz vladinih organizacija, pa čemu onda takva rasprava i obesmišljavanje Izvinite, rasprava u pojedinostima je uvek stručna rasprava.
I za sam kraj, ne treba niko od advokata ovde da zastupa gospodina Veselinovića, on je doktor pranih nauka, ima svoj stav, a to što ću ja podržati njegov amandman to je moj profesionalni stav i niko ne može ništa da mi kaže povodom toga, sve dok slobodno mislim, a mislim sve dok svoje misli slobodno izgovaram, a moju slobodu govora niko nikad ne može da mi cenzuriše. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.
Naime, predložila sam da se u ovom navedenom članom 52. stav 2. i to tačke 4. i 5. menjaju tako da glasi – izvod iz poslovnih knjiga o izvršenim komunalnim ili srodnim uslugama, sa pisanim dokazom da je izvršni dužnik obavešten o njegovoj obavezi; i stav 5. koji bi se promenio u ovom slučaju i glasio – obračun ili izvod iz poslovnih knjiga za potraživanje takse za javni medijski servis sa pisanim dokazom da je izvršni dužnik obavešten o njegovoj obavezi.
Što se posebno tiče ove takse za javni medijski servi, o tome ću nešto kasnije, budući da ima kolega koje su predlagali jako smislene amandmane, ali ne može se prihvatiti da verodostojnu ispravu, podobnu za izvršenje zapravo predstavljaju samo izvodi iz poslovnih knjiga, komunalnih ili preduzeća koja obavljaju one usluge slične komunalnim, ukoliko izvršni poverilac naravno, nije uz predlog za izvršenje dostavio i dokaz da je izvršnog dužnika obavestio o toj njegovoj obavezi, jer u pravnom prometu uopšte nije teško, čak šta više, vrlo su česte situacije da dužnici ne prime račun, bilo iz jednih bilo iz drugih razloga.
U svakom slučaju razloga je mnogo, otuda bi predstavljalo i jedno potpuno nepravično rešenje da se dužniku nameće obaveza da dužnik snosi troškove postupka koji zapravo nisu ni malo mali, ako mu prethodno nije ostavljena mogućnost da u paricionom roku dobrovoljno izmiri svoju obavezu.
Naravno, smatram da je ovakvo rešenje prihvatljivije od onoga što je predviđeno konkretnim tačkama 4. i 5. stava 2. ovog člana 52. Ono što moram na ovom mestu da primetim, jeste da nisu prihvatani neki amandmani koje je trebalo prihvatati, a da su prihvatani amandmani koje nije trebalo prihvatiti. Konkretno, jedan moj amandman za koji sam sama uvidela grešku i u potpunoj se suprotnosti sa zakonom je prihvaćen, ali o tome u kasnijem toku rasprave.
Zahvaljujem.
Naravno u Danu za glasanje podržaću ovaj amandman svog uvaženog kolege Petrića, jer naime, što se tiče svega što je vezano za Medijski javni servis u zemlji Srbiji na prvom mestu mora da se primeti da je sporna sama pravna priroda takse i da li je to održivo i da li je to pravno dozvoljeno, moguće i ono što je najbitnije da li je tako, a ne nešto uopšte ustavno.
Namet koji se ovim dodatno stvara građanima jeste onaj namet za koje je i ova Vlada i prethodna Vlada i ona pre nje navodila da će to isto ukinuti, jer to, naravno šteti građanima itd, a zapravo ukinuta je pretplata, pa je onda uvedena taksa. Dakle, sporna je pravna priroda te takse i sa ustavnog stanovišta posmatrano vrlo diskutabilno je da li je tako nešto održivo.
Ovde može vrlo logično, po ovom amandmanu, da se postavi pitanje - a izvinite ko puni budžet, deo budžeta tog istog Javnog servisa? Građani Srbije i sada, da li oni finansiraju RTS? Jeste, ti isti građani Srbije finansiraju RTS, i ako da ne širim temu, ličnog sam stava da ono što ne može da se samofinansira, jednostavno ne treba ni da postoji, bio javni servis, ne bio javni servis.
Dakle, da će što se tiče takse, moram da ispravim kolegu Petrića, nigde nije određeno, mi nemamo pojma u ovom momentu kolika će biti taksa, da li će biti 50 dinara, 100 dinara, 300 dinara, 500 dinara, možda i više ako se tako RTS omogući shodno onome što su dobili na raspolaganju iz budžeta.
I ono što je sporno, postoji dobra deo javnosti koji se protivi ovakvoj taksi, a ja se iskreno nadam da taksa za Medijski javni servis će biti ukinuta, neće postojati, jer ne treba da postoji, to je besmislen namet građanima, a ovakvim jednim zakonom mislim da se čak ovakvom jednom odredbom uopšte prejudicira, a ne zna se da li je tako nešto uopšte pravno održivo. Tako da ću amandman u svakom slučaju podržati.
Hvala.
Podržaću amandman gospodina Petrića i isto tako podržaću i amandman gospođe Zlate Đerić.
Mislim da nema potrebe da dodatno obrazlažem, jer je sama već dovoljno objasnila ovu suštinu. Dakle, moj stav jeste da potpuno izbrišete ovu taksu kao verodostojnu ispravu jer nisam sigurna da će se ona održati i nemojte onda ništa prejudicirati Zakonom o izvršenju i obezbeđenju i naravno gospođa Đerić vrlo lepo je rekla što se tiče mogućnosti naplate, odnosno nemogućnosti naplate po pitanju ove takse, jer ukoliko u ovom momentu pogledamo, mi zapravo uopšte više i ne znamo šta će biti sa tom taksom. Jedino nam ostaje da gledamo međusobno prepucavanja Ministarstva kulture i Upravnog odbora RTS. Zahvaljujem.
Hvala puno.

Ovaj amandman koji sam podnela na član 79, i to na njegov stav 2. prihvaćen je od strane Vlade. Međutim, ono što je ovde činjenica jeste što sam sama razmišljala o tome da povučem ovaj amandman, i to formalno, zato što ovako prihvaćen amandman nije dobar, dakle, moje amandmansko rešenje koje je predviđeno – nije dobro.

Naime, prvo, ne razumem rok, naravno, od 25 dana, ne znam ko je to našao i ko je pokušao da bude inovativan. Drugo, ovaj član 2. počinje potencijalom – ako drugostepeni sud dostavi odluku na žalbu. Ne može drugostepeni sud da razmatra da li će on da dostavlja odgovor na žalbu. Kada odgovor primi, dužan je da dostavi. Dakle, nije to njegovo diskreciono pravo i diskreciono ovlašćenje da određuje da li će nešto da dostavlja ili neće da dostavlja, već uvek mora da dostavi, i to svaki put kada je odgovor na žalbu izjavljen, a onda po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka predviđenom za izjavljivanje odgovora na žalbu on odlučuje.

Dakle, ja sama ne bi sopstveni amandman prihvatila, jer sam nakon podnošenja uočila grešku, ali usled manjka vremena nisam stigla da takav isti povučem, prosto nije u skladu ni sa jednim zakonom, nije ni u skladu ni sa Ustavom, ali kažem, nisam stigla. Eto, Vlada je baš taj moj amandman, za koji ja lično smatram da je trebala da ga odbije, jer bi ga i sama odbila, usvojila. Zahvaljujem.
Hvala.
Ja sam ovlašćeni predlagač svoje ovlašćene grupe, a i dame imaju prednost.
Naime, što se tiče ovog amandmana koji je usvojila Vlada Republike Srbije, neću komentarisati da li je to tehnički amandman, da li se radi o zarezu ili tački, ali svaki amandman koji u tehničkom smislu doprinosi kvalitetnijem značenju odredbe bilo kog zakona, treba prihvatiti, a ponekad smo u situaciji, to posebno pravnici znaju, da čak i jedan zarez može da promeni značenje odredbe.
Osim toga, postoji nešto što se zove nomotehnika. Nomotehnika nema nikakve veze sa tim kada se neko javi po amandmanu, a onda komentariše nečiju profesiju. Da se ja ne bih nadovezivala ovde na bilo kakve rasprave, molim ubuduće, da ko nema šta stručno da kaže o amandmanu i da komentariše amandman, ne treba ni da govori, slobodan je čak i da izađe iz ove sale.
Ima nas koji hoćemo vrlo stručno da diskutujemo o ovoj raspravi.
Mislim da takvo komentarisanje bilo čije profesije ko radi, jel u stalnom radom odnosu ili nije u stalom radnom odnosu, je krajnje ponižavajuće i srozava ugled ove Narodne skupštine, tim pre ako ćemo već tako da se deklarišemo, ko je u stalnom, a ko nije u stalnom radnom odnosu, pa prima punu poslaničku plati, a ko recimo nije u stalnom radnom odnosu, a radi više, ako ne i od onih koji jesu. Zahvaljujem.
Hvala predsedavajuću.
Ja sam se javila još po prethodnom amandmanu, ali nema veze.
Naime, što se tiče ovog člana 141. njime se reguliše vreme sprovođenja izvršenja pa isti glasi – da se izvršenje sprovodi svakog dana od 7,00 do 22,00 časova da se može sprovesti izvan tog vremena ukoliko izvršni dužnik izbegava ispunjenje obaveze ili kada to nalažu naročito opravdani razlozi i naravno da organizacija što se predviđa u svom trećem stavu ovaj isti član 141. za prinudnu naplatu sprovodi izvršenje na novčanim sredstvima izvršnog dužnika svakog radnog dana od 9,00 do 16,00 časova i ovde smo sad upravo čuli da je ovakvo rešenje zapravo, gotovo u dve trećine preuzete iz još uvek važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Ukoliko se pogleda Zakon o izvršnom postupku iz 2004. godine, on je daleko bolji od trenutno važećeg zakona i ovog zakona regulisao predmetnu materiju. Njime je zapravo u stavu 1. glasilo – da se izvršenje sprovodi radnim danom i to danju od sedam do 20 časova, daleko celishodnije, a u stavu 2. posebno je regulisao kada se on ne može sprovoditi u neradne dane ili noću, može ali samo ukoliko postoji opasnost usled odlaganja o čemu odlučuje sud zaključkom.
Zašto pominjem ovaj Zakon o izvršnom postupku koji je fakat prestao da važi? Zato što su brojna rešenja ovim Predlogom zakona ne znam da li slučajno ili ciljano upravo istovetna rešenjima iz Zakona o izvršnom postupku iz 2004. godine.
Kažem, daleko je bolje i možda budući da sam se javila po prethodnom amandmanu, ali ne znam kako niste videli da sam se javila za reč, mislim da bi primereno bilo da se usvoji amandman na član 141. koji su podnele kolege iz DS jer oni predviđaju izvršenje, različito izvršenje u pogledu vremena sprovođenja izvršenja, da to bude od sedam do 20 časova ili je bar trebalo da se zauzme jedan kompromisni stav između ovog amandmana o kome raspravljamo i prethodnog amandmana, pa da eventualno Odbor za pravosuđe podnese rešenja koje bi bilo bolje od predloženog.
Ponavljam, mogu se isto iskopirati rešenje iz Zakona o izvršnom postupku iz 2004. godine jer su mnoge odredbe ovog zakona ili pojedini stavovi članova ovog Predloga zakona upravo preuzimani, na identični način predviđeni kao Zakon o izvršnom postupku iz 2004. godine i to odgovorno tvrdim budući da sam pročitala i poredila apsolutno svaki član i apsolutno svaki stav između zakona koji je prestao da važi i između Predloga zakona o kome danas u pojedinostima raspravljamo. Zahvaljujem.
Hvala. Biću kratka, budući da sam se već po ovom amandmanu javljala.
Naime, propustila sam samo da kažem jednu bitnu stvar. Kada se navode obrazloženja iz kojih se neki amandman ne prihvata, kao i iz kojih se amandman prihvata, mislim da bi bilo dobro da u takvim obrazloženjima ne postoji apsolutno nikakve greške, što danas nije slučaj. Tim pre ako se ovim članom 141. predviđa vreme sprovođenja od 07.00 do 22.00, a obrazloženja koje je dato iz razloga što se amandman ne prihvata vidite da nije samo ovde nedorečeno, ono je pogrešno i po pitanju prethodnog amandmana. Onda zapravo Vlada priznaje da se ne prihvata amandman, jer se u praksi događa da unutar raspona od 07.00 do 22.00 časa izvršni dužnik izbegava kontakt. Onda mi ništa nije jasno. Da li izbegava od 07.00 do 22.00 ili posle? Hajde onda da uvedemo 00-24 časa da se izvršenje može sprovoditi. Mislim da bi to bila posebna hitnost izvršenja i da bi tako bili najekspeditivniji. Zahvaljujem.
Uvažavajući poštovanog kolegu, nisam siguran da sam dobro čula - nije dobro da ih branite. Ne branim ja nikoga. Nisam ja ničiji branilac, posebno u praksi. Izvan ove prostorije da, ovde sigurano ne, ali svako valjda ima pravo na svoj stav, pa svako može svoj stav da iznese. Od 00 do 24 časa nije, eto, to je bio moj usmeni predlog, ali očigledno nije prihvaćen, pošto je Ministarstvo pravde reklo od 07.00 do 22.00.
Ja sam samo nagovestila da je u svim onim delovima ovog Predloga zakona, gde je radila metoda kopi-pejst u pogledu Zakona o izvršnom postupku iz 2004. godine, sve što je dobro moglo apsolutno na isti način urediti. Tim pre ako je kritikovan još uvek važeći Zakon o izvršenju i obezbeđenju gde apsolutno, kako smo čuli, gotovo ništa nije valjalo. Samo to, ne branim izvršioce. Saglasna sam sa onim što je intencija, ali priznaćete da je raspravljanje o tome da li neko smatra da li je dovoljno vreme sprovođenja da se ono vrši od 07.00 do 22.00 ili od 07.00 do 20.00, a ja sam sklonija upravo ovom drugom rešenju, mislim da je zaista bespotrebno, a svako naravno ima pravo na svoj stručni stav. Zahvaljujem.

Whoops, looks like something went wrong.