Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Tomić

Aleksandra Tomić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se predsedavajući.

Uvaženi predsedavajući, poštovani prvi potpredsedniče Vlade, kolege poslanici, poštovani gospodine Sertiću, danas imamo jednu veliku čast da podržimo kandidata za ministra privrede, čoveka koji se pokazao sa svojim rezultatima u PKS, da pored svih aktivnosti koje su bile u Srbiji, pokazao jednu ozbiljnu snagu sa kojom može da se nosi i u Briselu, i u Moskvi, i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, i u Kini. To pokazuje suštinski da mi danas zaista imamo dobrog kandidata za ministra privrede.

Ono što vas čeka to sigurno nije lako. Imali ste prilike da čujete od svih mojih kolega na koje ćete sve probleme naići. Kao predsednik Odbora za privredu mogu samo da vam kažem da su poslanici u Odboru, kojim predsedavam, a podrazumeva i regionalni razvoj koji je u vašoj nadležnosti, smo jako znatiželjni i jako aktivni i do sada smo dosta toga radili po principu regionalnog razvoja. Imali smo dosta kontakata sa poslovnim udruženjima u cilju razvoja, a to će biti jedan od vaših glavnih zadataka, poštovanje i formiranje, implementacija Strategije razvoja preduzetništva u Srbiji do 2030. godine sa kojom ste sigurno upoznati, s obzirom da ste članovi Evropske asocijacije. Ono što želim da vam kažem, a to je da neki članovi opozicije koji su bili stečeni upravnici, pa i Vojske Jugoslavije, pa i nekih banaka, pa i privrede, pa i samog građevinarstva Srbije, sada jednostavno žele da pokažu da ova vlast na čelu sa SNS nema snage da se nosi sa svim ovim problemima.

Pa, bogami, imamo, pa i taj turizam o kome smo pričali. Jednostavno želim da obavestim i vas i vaše kolege da je gospodin Lonačar pokrenuo inicijativu pravljenja jedne međuministarske radne grupe, koja će obuhvatiti i PIO fond i sve republičke organe koji sistemski treba da reše pitanje banja u Srbiji.

Ministarstvo privrede treba da bude vodeće u toj radnoj grupi, jer ima dosta banja koje su u okviru društvenih preduzeća još uvek u nadležnosti Ministarstva privrede. Nadam se da ćete vi sigurno sa tim problemima naći adekvatna rešenja u postupku iznalaženja strateških partnera. To je ono što se tiče trgovine.

Što se tiče regionalnog razvoja, mogu samo da vam kažem da je urađena jedna studija u kojoj od 39 opština najbolje rezultate u investicijama su pokazale dve opštine, odnosno gradovi. To je Kragujevac zbog „Fijata“ u koji je Srbija jako puno uložila iz fonda. Drugi deo su sektor malih i srednjih preduzeća, odnosno opština Stara Pazova, jer su najmanji broj nezaposlenih praktično ljudi upravo zbog razvoja preduzetništva i sektora malih i srednjih preduzeća.

Kao što su moje kolege rekle, zbog toga smatramo da možete u budućnosti da se nosite sa ovim problemima, ali i sa tim lepim stvarima u kojima će vas realni sektor sigurno podržati.

Na kraju bih želela još da vam kažem da svi oni problemi koji vas čekaju, ne čekaju samo vas, čekaju Vladu Srbije, čekaju ovaj parlament, čekaju građane Srbije, ali te probleme možemo zajednički da rešavamo. Pitanje je i uvek se postavlja onoliko koliko možemo da zaista realizujemo u praksi i da određeni zakoni zažive.

Mi smo kao poslanici SNS, a mislim i naši koalicioni partneri, otvoreni u tome da vam pomognemo i da zajednički stvarno živimo u nekoj boljoj Srbiji. Na vama je zadatak od jedne negativne prošlosti, da u sadašnjosti učinite pozitivnu budućnost. Nadamo se da će do toga doći. Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, poštovani prvi potpredsedniče Vlade, poštovani gospodine Vujoviću, kolege poslanici, šta reći posle moje koleginice Dijane Vukomanović, osim toga da treba da se podsetimo šta je ekspoze definisao kroz svoja četiri stuba ekonomije i koliko smo za ovih sto dana zajedno kao poslanici učestvovali da Vlada može da ostvari preko 90% zacrtanih mera u smislu postavljanja ova četiri stuba ekonomskih reformi.  Zato što nije samo doneti 16 zakona preko noći, a nemati načina da ih sprovedete, nego treba postaviti uslove da biste sprovodili zakone iz oblasti ekonomskih reformi.
Ta četiri stuba su, pre svega, bila na poreskim olakšicama koje su se odnosile na novozaposlene radnike, gde država snosi određeno učešće od 65% do 75% u odnosu na deo koji se odnosi na poreze i doprinose, koje je takođe ova Skupština usvojila. Odnosi se i na kreditiranje malih i srednjih preduzeća koji su išli kroz određene kreditne aranžmane sa Evropskom investicionom bankom, gde kao rezultat imamo 11.000 zahteva malih i srednjih preduzeća za ozbiljne biznis planove, da imamo i milijardu evra od Ujedinjenih Arapskih Emirata kao podrška budžetu, da imamo i rešavanje pitanja likvidnosti malih i srednjih preduzeća koji kubure uopšte sa svakodnevnim finansijama. Zatim treći deo koji se odnosi na sivu ekonomiju i taj deo koji treba da pomogne kod žestoke kontrole Republičke uprave javnih prihoda, ali da ujednači kriterijume koji se odnose na paušalne poreze.
Do sada nijedna vlada nije uspela da natera advokate i lekare da plaćaju paušalni porez. Mislim da o tome ne voli niko da govori, ali mislim da je to veliki značaj za sve nas u društvu, a pogotovo za budžet Republike Srbije zato što zakon treba
da važi za sve i zato što oni koji su poreski obveznici, shodno svojim delatnostima kojima se bave, treba da plaćaju porez i shodno svojim prihodima.
Pokušaj je bio ministra finansija da svojim restriktivnim merama odredi skale po kojima će se plaćati paušalni porezi. Naravno da oni koji nikada nisu plaćali porez su sada trebali da dobiju visoke stope. Naravno da je došlo do toga da su te stope smenjene, ali se barem nešto uradilo, a to je da su određeni poreski obveznici postali novi u sistemu Republičke uprave javnih prihoda.
Podizanje građevinske industrije koja je bila u padu 27%, što bi rekli građevinci, od proteklih 10 godina od nule, kad padnete još 27%, onda ste u potpunom padu, odnosno tržište nekretnina nije ni postojalo. Taj pad je trebalo zaustaviti.
Ono što ne smemo da zaboravimo, ovi stubovi ekonomskih reformi koje smo mi kao Skupština pomogli Vladi da donese kroz svojih 32 zakonska akta, a Vlada je pripremila 42 takva akta, jednostavno su bila usporena iznenadnim do sada neočekivanim i na neki način poplavama koje do sada Srbija nikada nije imala u svojoj skorijoj istoriji.
Šteta koja je nastala od poplava kojima se Vlada bavila 40 dana je procenjena na milijardu i po evra. Bilo je potrebno jako ekspresno i efikasno uraditi prezentaciju i organizovati donatorsku konferenciju na kojoj smo trebali da pokažemo da su jednostavno štete jako velike, ali da dokažemo da na osnovu svih procena koje imamo smo sposobni da sprovedemo da sve to u delo i da do početka zime praktično otklonimo sve te štete.
Zakon o otklanjanju šteta od poplava je takođe ova narodna skupština usvojila, kao i Izveštaj koji se odnosio na samo ovaj događaj, a koji je trajao jako dugo i čije posledice praktično treba rešavati zajedno sa onim koji se odnosi na definisanje stubova ekonomskih reformi.
Osim ovih rezultata koji se odnose na donošenje zakona, mi danas smo stvorili praktično uslove da ekonomske pokazatelje koje je Eurostat, to je Evropska agencija za statistiku, zajedno sa našim Republičkim zavodom za statistiku, izdala na sajtu Ministarstva finansija indikatore tekućih ekonomskih kretanja u julu 2014. godine, tako da nije istina da ne postoje nikakvi ekonomski pokazatelji da Srbija polako kreće u smeru opravka privrednih aktivnosti.
Tačno je da javni dug raste, ali je isto tako tačno da imamo 232 kredita koje smo u proteklih deset godina imali prilike da vidimo da su se neke vlade zaduživale po komercijalnim uslovima do čak 8,3% na godišnjem nivou, tako da je to jednostavno pokazatelj neodgovornosti koja je postojala, neodgovornosti u kojoj je vrlo teško pokrenuti privredne aktivnosti kad svi investitori pobegnu od vas, jer postajete totalno neinteresantni u smislu investicionog ambijenta i ne želi niko sa vama da radi.
Ono što je izvršeno kao privatizacija u ranijem periodu, koja je jedna od najboljih sadašnjih izvoznih kompanija, kao što su NIS, kao što su „Fijat“, jednostavno ni mi danas ne znamo suštinu ugovora, a da ne pričam o tome da u situaciji kada su potpisivani, investitori nisu do kraja bili obaveštavani o dugovanjima koje preuzimaju. To je odgovornost o kojoj pričamo u proteklih deset godina, ali i odgovornost sa kojom možemo sigurno da poredimo današnjih 100 dana Vlade.
Ono što je vrlo bitno reći na kraju, mere štednje koje su projektovane u smislu koncepcije rada sadašnjeg ministra privrede, a budućeg ministra finansija, pokazuju da treba da se zavede red u javnim preduzećima, da će se on zavesti pre svega izborom direktora na javnim konkursima, smanjenjem subvencija koje je država imala prilikom rada javnih preduzeća, uređenjem sistema kontrole, smanjenjem rashoda, potpunim ukidanjem reprezentacija određenih putovanja i voznog parka, kao i da „Srbijagas“ treba da počne da kreće u procesu svog restrukturiranja, odnosno da plaća svoje određene obaveze bez pomoći države, što će biti jako teško, ali do toga mora da dođe.
Ono što je bitno reći da neće više biti praktično garancija država za depozite koji nisu osigurani, a to je bio slučaj za Razvojnom bankom Vojvodine 80 miliona evra i „Agrobankom“ od 120 miliona evra. Samo 200 miliona evra su otprilike garancije ovde dve institucije do sada bili.
Na kraju, pored onoga što smo imali prilike do sada od gospodina Vujovića da čujemo, a to je da je pre svega, otvoren za saradnju sa svim relevantnim subjektima u društvu, kako u definisanju i kreiranju novih zakonskih rešenja koji su bili iz oblasti privrede, sigurno će to biti slučaj i onaj deo koji se odnosi na finansije.
Pored stručnih kvaliteta koje gospodin Vujović ima, koji su nesporni, a to smo čuli od svih poslaničkih grupa ovde, gospodin Vujović očito poseduje i tu jednu ljudsku vrednost koja se odnosi na širinu shvatanja problema i demokratičnosti kod donošenja odluka.
Da bih vam to na neki način dočarala, citiraću ga u jednom svom izlaganju, koje mislim da je vrlo važno za sve nas i za sve građane Srbije, a ono se odnosi na –mora se živeti u skladu sa raspoloživim sredstvima. Postojeća fiskalna i kvazi fiskalna opterećenja lome poštenog pojedinca i preduzeća, stvarajući nepovoljnu poslovnu i investicionu klimu i ruši perspektivu.
To je u stvari suština uopšte ekonomske politike Srbije i reforme koje će u delu kreiranja budžeta sigurno primeniti i to će pomoći svima nama da shvatimo koji je sistem vrednosti danas na tržištu roba kapitala, ali o očuvanju socijalne kategorije jedino održiv, ne samo u Srbiji, ne samo u regionu, ne samo u EU, nego i u svetu. Naša budućnost mora da bude ka privatnom sektoru i jednostavno država mora da pomogne u kreiranju takve budućnosti.
S toga, SNS za zadovoljstvom će podržati gospodina Vujovića za izbor za ministra finansija. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, kolege poslanici, moram da se osvrnem na rad jučerašnjeg odbora i ono što smo sada imali prilike da čujemo od strane predlagača amandmana, a to je da je juče na odboru predlagač došao u ime dva nezavisna poslanika da kaže da će povući amandmane, ukoliko se prihvate određeni amandmani iz drugog seta izmena i dopuna Zakona o stečaju.
Mi smo raspravljali o 94 amandmana, izjašnjavali se, u kojima se svaki od njih odnosi na briše se član. Suštinski smo raspravljali o 22 amandmana iz oblasti Zakona o privatizaciji.
Prema tome, jučerašnji dan je pokazao suštinu predlagača i amandmana kojim je hteo da napravi jednu pijacu na kojoj jednostavno niko nije želeo da učestvuje u tome. Ukoliko želite da brišemo amandmane, želimo da brišete zakone, znači ne želite da učestvujete u bilo kakvoj raspravi. Ako ne želite da učestvujete u raspravi onda to javno recite, a ne da izlazite iz političke anonimnosti na način taj što ćete 94 amandmana davati pod zavesom – briše se, briše se. Odavno je narod Srbije izbrisao političku opciju za koju se zalažu pojedinci koji su predlagači. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, zarad istine i javnosti, i da obavestim kolege koji su podržali prethodni amandman svojih kolega, juče je na Odboru predlagač amandmana došao sa idejom da će povući 94 amandmana i za to postoji snimak sednice koji možete na sajtu parlamenta da skinete. Prema tome, u nadi da ćemo zaista konstruktivno danas raspravljati, u nadi da nećemo razgovarati o tome da se brišu uopšte pojmovi ovog zakona, da se uopšte briše Zakon o privatizaciji, mi smo sproveli proceduru kao Odbor i glasali o svakom predlogu ovakvog amandmana ne ulazeći u kvalifikaciju da li je neozbiljno ili je ozbiljno.
Očito da postoji jedno nerazumevanje između dva podnosioca amandmana, gospodina Pavićevića i gospodina Živkovića, jer vidim da gospodin Pavićević nije obavešten da je gospodin Živković rekao da će povući 94 amandmana. Ono što je interesantno, a to je da je naglašeno decidno da amandmani moraju da budu povučeni u pismenoj formi za šta smo dobili odgovor i obećanje da će danas u plenumu gospodin Živković to i izreći javno da povlači ovih 94 amandmana.
Ovo vam govorim zbog informisanosti drugih poslanika da znaju za šta se zalažu. Da li se zalažu za ono što je bilo juče ili ono što je sada i koja je suština zalaganja uopšte i podrške ovakvih amandmana i ovakvog rada u parlamentu. Zahvaljujem.
Poštovane kolege poslanici, uvažena predsedavajuća, ništa niste propustili mnogo.
Analiza efekata privatizacije u Srbiji postoji na sajtu Agencije za privatizaciju, lepo urađena, detaljno, metodološki, komparativna analiza i zakon iz 1997. godine, zakon iz 2001. godine, praktično pokazuje koje su posledice, odnosno koji su rezultati vezani za privatizaciju. Ona govori u zaključcima da od 2006. do 2009. godine 852 preduzeća privatizovanom, od toga je 40% u periodu između 2008. i 2009. godine.
Ali, ono što je interesantno, to je da u 2010. godini od 597 preduzeća u prometu je prošlo oko 4,6 milijardi evra, što je svega 7% više u odnosu na 2002. godinu. Ako uporedite sa 2010. godinom i 2003. godinu, onda ćete videti da supstanca tih preduzeća, odnosno kapital je smanjivan, imovina umanjena, da je promet povećan svega za 7%, a da je tri puta više poslanika otpušteno u tom periodu, a to pokazuju cifre koje kažu da je 137.000 ljudi otpušteno iz firmi koje su u privatizaciji, a 117.000 preduzeća, kod onih koji nisu izvršile privatizaciju.
Rezultat današnje, odnosno danas koji imamo u brojkama, na osnovu te politike privatizacije koja je do sada trajala je 750 miliona evra godišnje iz budžeta, od toga 200 miliona godišnjeg neplaćanja praktično javno-komunalnih obaveza, odnosno budžetskih sredstava javnim preduzećima, kao što su elektroenergetski sistem, kao što su Uprava prihoda, porezi i doprinosi. Imovina tih preduzeća 6 milijardi evra i 100.000 ljudi, koji još uvek rade u ovim preduzećima.
Obaveza naša koju smo definisali Deklaracijom u saradnji sa EU radi donošenja i definisanja odnosa po pitanju stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji, zadali smo sami sebi zadatak da sa društvenom imovinom jednostavno treba da završimo.
Ono što danas imamo kao Predlog novog zakona, znači, ne izmena i dopuna, su definisani modeli, metode i mere. Sada, da se vratim na član 4. – načela privatizacije definisana članom 4, amandmanom kojim traži da se briše, kaže – predlagač da želi da izbriše „stvaranje uslova za razvoj privrede, smanjenje negativnih finansijskih efekata, obezbeđenje javnosti i transparentnosti, onemogućavanje korupcije, formiranje prodajne cene prema fer uslovima i stvaranje uslova za socijalnu stabilnost“.
Ako tražite da se sve to briše, da li to onda znači da želimo da stvorimo uslove u kojima privreda neće da se razvija u koje želimo da jednostavno nema transparentnosti, da povećamo korupciju. Da li želite da stvorimo uslove u kojima ćemo imati socijalnu nestabilnost. To znači, da prema ovom amandmanu predlagač želi potpunu nestabilnost u državi, nepostojanje ni prava za koja se zalaže, a sve manje želi da se zemlja reformiše i da ide napred.
Mislim da poslanici Srpske napredne stranke jednostavno u svim svojim izlaganjima čvrsto stoje na stanovištu, da smo kao stranka, i kao stožer Vlade, i kao neko ko ima premijera na evropskom putu, na putu ekonomskih reformi, da smo za to dobili podršku preko 50% naroda i da jednostavno svi međunarodne institucije i sve nađe komšije u regionu su prepoznali tu našu čvrstu rešenost da idemo napred i da nas niko na tom putu jednostavno neće sprečiti. Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, član 107. stav 1. kaže da – govornik na sednici Skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. Ne možete akte koje donosi najviši zakonodavni organ, koji se zove Narodna skupština nazivati otpadom, jer reciklaža je postupak sakupljanja, sortiranja i tretiranja otpada. Ako pričamo o reciklaži, onda pričamo o Narodnoj skupštini, onda se bavimo time da kvalifikujemo dokumenta, zakone, predloge, amandmane u otpad.
Prema tome, time urušavamo Narodnu skupštinu, njeno dostojanstvo i ja vas molim da reagujete na vreme.
Vreme poslaničke grupe.
Uvažena predsedavajuća, govorimo o članu 36. – predmet prodaje odnosi se na prodaju kapitala. Ovim članom definisan je praktično društveni kapital sa kojim treba da završimo. To je i suština i cilj ovog zakona. Pa gde su sad te evropske integracije? Gde je sada ta deklaracija za koju smo svi zajednički ovde u parlamentu pre manje od godinu dana doneli odluku i obavezali se da moramo da završimo sa društvenim kapitalom?
Drugi deo priče koji se odnosi da će mnogi ljudi ostati bez posla, pa odavno su oni ostali bez posla, ali platu koju primaju nije plata, nego naknada. Zašto ne reći da 17.000 malih preduzeća u privatnom vlasništvu nije ni otvorilo stečajni postupak koji je uništen upravo zbog ovakvih privatizacija koje su imali? Zašto ne reći da ste im otvorili sada mogućnost da otvore stečajni postupak? Zašto ne reći da je dve milijarde evra kapital preduzeća koja su u privatnom vlasništvu? Pa to je rezultat svih ovih privatizacija. Zahvaljujem vam se.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, kolege poslanici, što se tiče člana 69. koji smo prošli, moj kolega je objasnio, mada mi niste dali reč, ali kada pričamo o članu 70. gde Vlada donosi odluke koje su strateške praktično za sve firme koje su u društvenoj svojini i one koje su u restrukturiranju, član 70. upravo mora da postoji, jer ako nema tog člana, to znači da se zalažete za neposrednu pogodbu.

Ako Vlada ne donosi odluke za strateška partnerstva, kao što postoje određene privatizacije koje su u prošlosti bez odluke Vlade bile na neki način sprovedene, onda imate direktnu korupciju.

Prema tome, ono što je danas u svetu sistem razvoja ekonomije, ide preko Grinfild i Braunfild investicija, ali s obzirom da je danas sve manje i manje Grinfild investicija, odnosno investicija koje potiču od početka, od zelene livade, danas se sve više koristi sistem strateškog partnerstva.

Ozbiljnost u kojoj treba da se pokaže kao država investitor ili suinvestitor, na osnovu društvene imovine koja povezuje, je upravo član 70. kojim se kaže da Vlada donosi strateške odluke. Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, ovde imamo jednu kampanju koja je praktično besplatna na državnom servisu televizije Srbije, na drugom kanalu, od strane pojedinih poslanika, koji žele da nas ubede da se jednostavno ne vidi ono što se vidi, a videlo se proteklih godina da nije postojao zakon o strateškom partnerstu, da nije postojao zakonski osnov da se sklopi bilo kakav ugovor. Zato se „Sartid“ kupovao iz stečaja. Zato se privatizovao „C market“. Zato se „Jugoremedija“ kupovala na volšeban način 2002. godine. Zato imamo 24 sporne privatizacije koje imaju za rezultat 56 okrivljenih ljudi, 93 podignute optužnice, 7,7 milijardi dinara štete od 24 sporne privatizacije, tri bivša ministra uhapšena, jednog direktora Agencije za privatizaciju. To su sve rezultati ranijih zakonskih predloga u kojima su učestvovali predlagači amandmana.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, kolege poslanici, danas smo čuli dosta diskusije o Zakonu o privatizaciji, o izmenama i dopunama Zakona o stečaju, a i onaj deo zakona koji podrazumeva izmenu i dopunu prilikom registracije u Agenciji za privredne registre pokazuje suštinski da je ovo jedna osnova za političku platformu ekonomskih reformi sa kojima je SNS, na čelu sa sadašnjim premijerom, izašla pred građane Srbije i za to dobila podršku.
Ukoliko se ne setimo prošlosti ne možemo uopšte da kreiramo budućnost. To je ono što smo nasledili, ali rezultat spornih privatizacija koje su se obavljale u proteklih 10 godina i malo više, bogami i 12 godina, pokazao je da je svega osam privatizacija od 24 sporne, koje je Evropski parlament dao kao nalog u junu mesecu 2011. godine da se ispitaju, završeno prema zakonima koji su tada važili. Ali, očito postoji ta razlika od osam do 24, koji su se obavljali na volšebne načine, odnosno bez zakonske regulative.
Rezultat svega toga pokazuje da je prošle godine, 2013. godine je utvrđena šteta koja je naneta direktno budžetu Srbije, a ona iznosi 7,7 milijardi dinara. Kao rezultat toga imamo 56 osoba koje su lišene slobode, 11 slučajeva koja su procesuirana, gde je pokrenuta istraga za 93 osumnjičene osobe, tri bivša ministra i direktora jedne agencije. Šezdeset šest istraga je pokazalo da postoje, zbog određenih malverzacija su pokrenute i u 11 firmi, a da su u četiri preduzeća praktično slučajevi zaključeni bez određenih osnova.
Koji su efekti privatizacije u proteklih 12 godina pokazuje jedna studija koju je praktično Socijalno-ekonomski savet doneo 2011. godine u novembru mesecu. U toj studiji su čak učestvovali i gospodin Orbović i gospodin Rajić, koji su ispred Unije poslodavaca i koji kažu da su rezultati uopšte privatizacije katastrofalni, da broj ljudi koji su izgubili poslove od privatizacije do 2005. godine 31.12, zbog raskinutih 346 privatizacija, iznosi 137.000, a kod onih koje nisu privatizovane izgubilo je posao 117.000 radnika koji su radili u tim preduzećima. Kako kaže moj prethodnik, oni su odavno izgubili posao, samo je sada pitanje te naknade koju mi nazivamo platom, a koja ide iz budžeta permanentno u godišnjem iznosu od 800 miliona dolara ili 750 miliona evra, koju jednostavno dajemo svi mi svojim učešćem.
Došlo je vreme kada jednostavno za neke stvari crta mora da se podvuče i prošlost mora da se kaže javno i ta istina koja negde boli one koji su vodili ceo taj proces privatizacije pokazuje da je kapital od 584 preduzeća koja su ostala neprivatizovana potpuno negativan, da je imovina tih preduzeća šest milijardi evra, da je oko 100.000 ljudi koji rade pod znacima navoda, odnosno primaju naknadu iz budžeta za nešto što ne možemo uvek da nazovemo potpuno rad, jer nema stvaranja nove vrednosti. Imamo otprilike 200 miliona evra neplaćenih troškova komunalnih preduzeća, odnosno budžet ne prihoduje ta sredstva.
Šta onda uraditi u tom slučaju, osim uvesti određeni vid ekonomskih reformi, uvesti jedan lex specialis, ali sada prvi put prema određenim modelima, metodama i merama. To je bilo i ranije slučaj i neki poslanici tvrde da je to postojalo i pre. Da je postojalo pre, verovatno ne bi dolazilo do ovih spornih privatizacija.
Kada kažemo da sve firme koje rade dobro liče jedna na druge, onda kažemo da one koje ne rade dobro imaju problema jer su svaka slučaj za sebe. Upravo je ovaj zakon hteo da definiše sve slučajnosti u lošem poslovanju, u velikim problemima kod privatizacije, sa ovim metodama, merama i modelima.
Na kraju, dosta smo toga slušali o tome da li su oni dobri ili nisu i da li ih treba popravljati sa još više slučajeva iz prakse. To ćemo raditi o zakonu u pojedinostima. Ali, ono što je važno, to je da postoji studija koja je urađena, poređenje određenih ekonomskih efekata, na sajtu Agencije za privatizaciju još iz 1997. godine, kada smo pričali o prvom Zakonu o svojinskoj transformaciji, koji je započeo tada sa 1400 preduzeća, određeni zaključci i poređenja na 2001. godinu, kada se prvi Zakon o privatizaciji praktično pojavio ovde.
Kada vidite te rezultate i ove današnje rezultate koji su krajnji rezime celog procesa privatizacije u Srbiji, onda nije ni čudo i čak mislim da je jako malo da su 24 firme ušle u određene sporove koje možemo da nazovemo sporne privatizacije, jer ne pričamo o nekim malim preduzećima koja su preko privatizacije vrlo brzo završila u stečaju. Ali, treba reći da nije slučajan bio loš princip privatizacije povezan sa stečajem, jer je država učestvovala u tome. Učestvovala je kroz davanje Fonda za razvoj, kroz novac od poreskih obveznika, koja je, recimo, za firme gospodina Miškovića izdvojila 1,2 milijarde dinara, koje su kasnije išle u stečaj. Za jedan „Farmakom“ su izdvojile, primera radi, 731 milion dinara, koje su sada praktično u stečaju i ima četiri i po hiljade zaposlenih radnika.
Sada pitam – zbog čega se to dešavalo u periodu kada su postojali adekvatni zakoni? Očito da je ta zakonska regulativa išla na ruku tajkunima i da je postupak stečaja praktično bio u saglasnosti sa političkim establišmentom koji je vladao u to vreme i pokazalo se da su ovakva zakonska rešenja praktično prevaziđena, da ako želite da konsolidujete finansije, ako želite da uredite sistem, ako želite da završite sa društvenim kapitalom, onda morate da donesete ovakav predlog zakonskih rešenja koji će zaista ući u kompletnu reformu privrednih aktivnosti. Zaista će se ona pokazati kao dobra i neće proći puno vremena, već za godinu dana će praktično taj zamajac privrednih aktivnosti krenuti napred.
Ono što je važno još reći, jeste da je Zakon o stečaju u prošlosti pokazivao da su vlasnici privatnog kapitala praktično fiktivno otvarali firme i da su čak javne nabavke bile meka za ovakva preduzeća, a da su ćerke firmi ili neka druga privatna preduzeća služila samo za isisavanje para, pogotovo ako pričamo o javnim preduzećima koja su raspisivala tendere, odnosno javne nabavke koje su tada imale praktično jako puno rupa i koje su pokazivale da sve ono što može da ide kroz male nabavke se pokazalo da kao rezultat toga stepen korupcije u Srbiji je dostigao bio abnormalne cifre, da jednostavno više niko od investitora nije hteo da dođe u Srbiju da radi sa našom privredom.
Privatizacija je često bio slučaj, predmet, znači, sinergija ova dva zakona, su bili slučaj u kojima su se pokazali da su se razvijali više tajkuni i razvijale sve više firme na tržištu koje su bile u stečaju, da je to postao način funkcionisanja kako privreda treba da radi i samim tim budžet Srbije je postajao sve siromašniji, potrebe za uzimanjem kredita su postajale sve veće. Ti krediti su postali sve skuplji i skuplji i došli smo do ovoga do čega smo došli, da nam je bruto društveni prihod praktično postao omča oko vrata, da je jednostavno javni dug počeo da raste i svi negde zaboravljaju tu prošlost.
Sada smo došli, kada treba da povučete određene poteze u kojima treba da pokažete odlučnost i svi oni koji su učestvovali u ranijim privatizacijama i kreirali uopšte ova zakonska rešenja sada bi da napadaju, ali jednostavno su zaboravili da odgovornost za sve odluke i za sva zakonska rešenja nisu samo na onima koji su direktno vršili funkcije u agencijama za privatizaciju, ministarstvima, nego i na političkoj eliti koja je u tom vremenu činila određenu političku većinu.
Ono što treba reći da ovim novim zakonskim rešenjima se praktično prevazilaze svi modeli koji su do sada postojali, da se uvodi praktično očuvanje novih radnih mesta, stabilizacija privrednih aktivnosti koliko je to moguće, ozdravljenje privrede, kako je rekao gospodin ministar. I da kroz određene modele mi sada dobijamo i podršku Fiskalnog saveta, to ovde nije toliko poentirano, ali mislim da je jako važno, jer se mnogi pozivaju da Fiskalni savet ima običaj da ima suprotno mišljenje od predlagača, međutim, to je institucija koja je odavno već govorila da sa društvenim kapitalom treba prestati. Ono što je dobro, to je da pored Fiskalnog saveta Kancelarija za evropske integracije je podržala ove predloge, tako da je i ovaj predlog išao na Odbor za evropske integracije. Praktično je taj dokument pokazao da je Srbija sada na evropskom putu i nikada neće ni odustati od toga jer jednostavno promene koje sada uvodimo kroz ova zakonska rešenja više niko ne može da zaustavi.
Ono što je još važno reći da Zakonom o stečaju praktično uvodi se veća transparentnost, uvodi se sa novim predlozima sprečavanje zloupotreba koje je bilo evidentno, uvodi se praktično uklanjanje određenih problema koji se javljaju povećanjem ne izmirenja poverilaca, tako da su stečajni upravnici zajedno u saradnji sa sudijama koji su vodili postupke u prošlosti, bili mali bogovi koji su vršili funkciju rukovodioca cele imovine ali i onih poverioca da, od prilike, bilo važno na kojem mestu se nalazite u izmirivanju tih poverioca, pa onda otvarate veliki prostor za korupciju. Tako da samim tim sada te mogućnosti više ne postoje.
Ono što je važno, da samim ovim smanjujemo troškove koji će ići stečajnim upravnicima. Važno je da više odluka neće biti diskreciono pravo sudija, o tome ko će biti stečajni upravnik. Važno je da se kaže da obaveze koje se objavljuju mora da budu transparentno u roku od tri meseca kroz izveštaje objavljene. Da se ograničava onaj predujam za mala preduzeća jer, nije bilo u mogućnosti nijedno preduzeće malo koje je otišlo u stečaj da otvori stečajni postupak, jer nije u situaciji da plaća određene takse koje nisu bile u mogućnosti da prevazilaze određene troškove. To je sada na nivou od 50.000 dinara. Tako da nije bilo, sada nema više direktnih izbora stečajnih upravnika i važno je da taj odbor poverilaca bude u smislu toga da ne može više da dolazi do tog koruptivnog elementa u kome će se izvlačiti novac kroz određene vrste pozajmica, pa čak u tom četvrtom nivou i da se vrši ubrzavanje kroz određenu reorganizaciju, da se pokuša da ono što može da se izvuče iz stečaja i da postane ekonomski održivo zaista funkcioniše na tržištu kapitala.
Na kraju, izmene koje se odnose na određene probleme, kada pričamo o međunarodnom stečaju, a sada vidimo da, s obzirom da mnoge firme posluju i imaju te izvorne orjentacije, i kupovina postoji kod stranih investitora, mi moramo da se usaglašavamo svoje propise sa međunarodnim propisima, naravno ovo je jedan od zakona, izmena i dopuna koja će se uskladiti sa tim.
Osim ova dva zakona koja su se pokazala da sa svojim rešenjima, znači, ova Vlada ima viziju o tome kako treba izaći iz ovih problema sa kojima se Srbija nosi u poslednjih 13 godina. Treba reći da su i druge države od 2008. godine čak u svojim 65 zakonskih rešenja do sada takođe rešavale na ovaj način kao što je Vlada koju predvodi gospodin Vučić. Pokazali smo na neki način hrabrost da se uhvatimo u koštaca sa onim rešenjima koja su godinama gurana pod tepih.
Ono što je dato uz ovaj set zakona, o tome se možda manje pričalo, izmene i dopune, prilikom registracije, kada govorimo o privrednim subjektima vezano za Agenciju za privredne registre, važno je reći da izveštavanje koje je vezano uopšte za poslovanje, za svaku fiskalnu godinu više se ne vezuje za taj 28. februar 2012. godine, nego je on više statističke prirode, nego se vezuje za polovinu godine, odnosno za 30. jun.
Zašto je to sada važno? Zato što u tom delu vi otvarate potpuno transparentno, što se tiče samog izveštavanja, da svako ko je zainteresovan ko želi da radi, može na potpuno transparentan način kroz Agenciju za privredne registre da otvori praktično izveštaj o poslovanju uopšte određenom privrednom subjektu i može na osnovu toga čak da vidi ukoliko nije pravilno zaveo svoje poslovanje, takvi izveštaji će biti takođe na transparentan način. U obavezi su do 30. oktobra da budu praktično objedinjeni na „veb“ stranici APR-a. Zašto je to bitno. Pa, zato što na potpuno transparentan način više neće biti posrednika ni u jednom procesu, mi u procesu registracije određenih firmi, ni u procesu privatizacije, ni u procesu stečaja.
Danas kada pričamo uopšte o ovim zakonskim rešenjima, treba reći, odnosno pohvaliti rad ovog Ministarstva i treba reći da su svi ovi predlozi metodološki pokazani, jedna preciznos. Do sada, sve ove detalje, zakoni su uvek imali kroz određene predloge, što bi rekli, rupe koje bi određeni privredni subjekti jako brzo koristili i onda, zarad toga pokušavali da na neki način zaobiđu zakonska rešenja i prežive i ne plate ono što su obaveze, a to je porez države, odnosno punjenje budžeta, jer kao što se vidi, nikada nije bilo na adekvatan način, a pogotovo kada pričamo o stečaju i naplati potraživanja, ona su uvek išla u manjem procentu, nego što bi to trebalo da postoji.
Ovaj zakon treba podržati, ne samo zato što su reformski, nego zato što se pokazalo da ipak struka daje uvek prednost nad politikom, da sa stanovišta struke negde možete i kao ministar da ubedite i one koji nisu u poziciji da podržavaju ove zakone, pa da podrže i ovakva zakonska rešenja, jer su ona u interesu države, da nikada više pojedinci ne mogu da nadmaše državu, pa zvali se oni i tajkuni ili kontraverzni biznismeni, da nikada više ne možete doći u situaciju da jednostavno ne znate odakle kapital dolazi kada je u pitanju privatizacija i da nikada više nećete doći u situaciju da donosite određene odluke, a da nemaju zakonski okvir.
Dobro je što ste nam na stručan način pokazali da ipak, da biste uopšte debatovali na ovu temu morate, pod jedan, da pročitate zakon, morate da znate koja su zakonska rešenja.
S druge strane, ne smete da zaboravite da smo se mi kao država, to je otprilike bila negde sugestija onih koji ne misle kao oni koji podržavju zakon, da određena rešenja koja se odnose i na poljoprivredna zemljišta kada su u pitanju investitori, mogu da budu i praktično deo kada pričamo o stranim investitorima, mogu da budu deo imovine i predmet kupovine i prodaje su zaboravili, da smo se mi obavezali prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju EU, da jednostavno zakon važi za sve, da je tržište otvoreno, da samo konkurentska utakmica pobeđuje i da su to evropske vrednosti za koje se svi zalažemo.
Prema tome, u tom delu privrednih aktivnosti mi ne možemo da pravimo neke prednosti za određene, a za druge, kada su u pitanju određene delatnosti da kažemo – za ovo ne može. Za poljoprivredno zemljište ne može da važi, a za 16 hektara na Novom Beogradu, za određene firme koje su u one 24 sporne privatizacije, za njih to važi.
Prema tome, bez obzira da li govorimo…
(Predsednik: Vreme, već je 20 minuta.)
Sve ovo će biti i predmet određenih razgovora na odboru koji ćemo voditi o zakonu u pojedinostima, kroz veliki broj amandmana.
Mislim da SNS nema razloga da bude nezadovoljna i mi ćemo podržati ove zakone.
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarka, kolege poslanici, ovaj amandman Odbora treba zaista da pokaže kolika je odgovornost ne samo ministarstva i Vlade, nego i Skupštine Srbije u zajedničkom radu. Praktično, vi ste dobili na neki način i nagradu EU time što ste pokazali da ovakvim sistemskim rešenjima, kao što je ovaj zakon, zaista smo u mogućnosti da sve ono što mogu da budu određena davanja iz fondova koji se odnose na sanaciju šteta od elementarnih nepogoda postoji mogućnost i rešenje. To je upravo ovakav model. Sistemskim rešenjima mi možemo jedino da rešavamo određene probleme koji postoje, a ovo je jedno od sistemskih rešenja.
Kako je to ranije izgledalo? Ranije je budžet određenih gradova uplaćivao na budžete gradova koji su bili pogođeni određenim poplavama. U tom delu rešavanja problema, jednostavno, Republika je rešavala ad hok, iz budžetske rezerve i tada smo dobijali stihijska rešenja. Samim tim evropski fondovi nisu ni mogli da reaguju u ovakvim situacijama.
Ovaj predlog amandmana koji je Odbor dao treba da bude primer kako treba da se rešavaju svaki sledeći problemi kada imamo određena sistemska rešenja, a koji se prvi put rešavaju, kao što sada prvi put praktično Vlada i parlament imaju ovakve predloge sa kojima jednostavno država pokazuje krajnju odgovornost, pre svega prema svojim građanima, a i zaštiti dobara.
Stoga opozicija treba da podrži ovakve predloge kad su pogotovo predlozi odbora, jer u odborima nemamo stranačku podelu i zbog toga treba nekada da pokažu krajnju odgovornost, pogotovo kada su u pitanju elementarne nepogode. Očito je da smo suočeni sa klimatskim promenama, očito je da će ovakvi problemi biti svakodnevnica, da će samo pitanje nivoa štete dolaziti na neki način kao tačke dnevnog reda i dobro je što je ova Skupština prvi put razmatrala izveštaj o elementarnim nepogodama. Dobro je što Vlada ima komisiju koja će to razmatrati i dobro je što imamo zajednički rad na delu i efikasno rešavanje tih problema.
Mi vam se u ime SNS svi ovde zahvaljujemo što pokazujete visok stepen odgovornosti, visok stepen odgovornosti pre svega prema građanima, ali i EU pokazuje, na neki način, zahvalnost na tome što ova Vlada ima snage da se bori sa svim nedaćama koje su nam date. Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministre, kolege poslanici, mi smo u načelnoj raspravi pri kraju, možda kolege nisu bile prisutne, predlagači ovog amandmana, postavili pitanje resornom ministru koji obuhvata oblast i životne sredine, da nam da odgovore na određena pitanja koja ste i vi pokrenuli na Odboru. To je dobro i tu mislim da zajednički treba da funkcionišemo kroz Odbor i kroz ono obaveštenje da metodologijom kojom smo išli kroz javno slušanje, koje je Odbor za zaštitu životne sredine imao 5. juna, o proceni štete za oblast životne sredine, zaista treba na neki način iz ovih skupštinskih klupa da pokrenemo kroz resorno ministarstvo. Oni treba u stvari da budu nosioci određenih predloga.
S jedne strane je to dobro, a sa druge strane uopšte procena uticaja na životnu sredinu je jedan dokument koji sigurno dugo traje i za koji treba određeno vreme i novac i za onaj deo koji je sada nama potreban u ovom delu zakona, a to je efikasnost, da bi što pre završili ove kuće i da bi se što pre ljudi uselili. Mislim da u ovom delu zbog toga ovaj amandman možda nije usvojen.
Ono što je sigurno dobro to je što je sada ministar najavio, koji je praktično i predsednik ove komisije za sanaciju štete, da će se ove analize raditi i za to su određena sredstva iz evropskih fondova sigurno već opredeljena.
Ono što mislim da je naš zadatak ovde jeste da permanentno utičemo na rad Ministarstva, da u tom svom resornom delu radi određeni deo posla za koji ste vi dali predloge. Mislim da je to dobro i sigurno ćemo kroz Odbor svi to podržati. Ja vam se zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarka, kolege poslanici, ova ideja se pokazala da nije ni u skladu sa zakonom, a nije ni ostvarljiva. Zbog građana Srbije želim da istaknem da se u javnosti pojavila jedna dobra i humana ideja.
Udruženje privrednika na opštini Stara Pazova je napravilo svoj fond iz koga zajedno sa Kancelarijom za otklanjanje šteta od poplave će sagraditi određeni broj kuća. Ne znam da li je gospođa ministarka to rekla, ali evo prilike da to ponovim još jednom.
Takve ideje su pokazale da u ovoj Srbiji još uvek postoji određena vrsta solidarnosti, da ne mora država baš uvek da podstiče svoje građane na solidarnost, da postoje ljudi, privrednici, da postoje humani građani koji će na ovaj način zajedno sa državom sarađivati na veoma važnim zadacima kao što je izgradnja kuća onih koji su izgubili sve u jednom danu.
Vrlo je važno da postoje neke ideje koje su ostvarljive, a koje ne moraju da budu zakonski propisane i ne moraju da budu predlog određenih amandmana.
Zahvaljujem predsedavajući.

Poštovani ministre, kolege poslanici, da vratimo raspravu svom toku kako treba da izgleda.

Imali smo po amandmanu predlagača pozivanje na zakon iz 2001. godine i upravo na onaj deo kada govorio o ugovoru o radu i o delu kada dolazi do raskida ugovora, odnosno određene izrade aneksa ugovora.

Šta je rekao zakon u 2001. godini? Rekao je da poslodavac može da ponudi zaposlenom zaključenje aneksa, rekao je da može da ponudi određene delove u kojima će biti određeni deo gde će zaposleni sam prihvatiti mere u kojima će biti kontrolisan i po pitanju alkohola, i po pitanju analize krvi ukoliko su opojne droge. Šta smo dobili?

U praksi su se dešavali mnogi sudski sporovi koji nikada nisu rešavani, a da ne pričamo o tome da otpremnine i obaveze i poslodavaca i zaposlenih su završile kroz sudske sporove koji nikada nisu procesuirani. Sudovi su bili zatrpani sa takvim procesima i jednostavno je došlo do umrtljavanja poslovnih aktivnosti i zaposlenih i poslodavaca. Rezultat toga je da je 318.000 otišlo iz privatnog sektora u državni sektor.

Danas pričamo o Zakonu o radu, a ne o ne radu i danas je prosto ne čuveno da neko priča o tome da zastupa prava radnika koji ne rade, odnosno koji imaju nedovoljnu radnu sposobnost za vreme radnog vremena i koju mi podržavamo. Stoga predlažem predlagaču da povuče ovaj amandman i pokaže na neki način da zaista želi dobro ovoj Srbiji. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege poslanici, da privedemo kraju današnju sednicu i ono što treba kao zaključak da izađe sa današnjeg plenarnog zasedanja, to je da je ovaj izveštaj precizan, detaljan, ali za trenutnu situaciju kada je pisanje, sasvim dovoljan.
Ono što još treba istaći, to je da ministarstva nisu imala definisanu formu kako ti izveštaji treba da izgledaju i zbog toga dolazimo u situaciju da su neki izveštaji detaljni i zaista usklađeni sa onim formama koje smo navikli da dobijamo u Skupštini Srbije, a neki jednostavno nisu.
Ono što treba reći to je da treba da se ponosimo time što imamo odgovornu Vladu i premijera, jer, daću vam primer, prošle godine su Nemačku zadesile iste ovakve poplave i premijerka je podigla potpunu gotovost u smislu odbrane od poplava, iako je šteta bila samo 100 miliona evra za jednu Nemačku, ali je non stop bila prisutna na terenu i svi ministri su radili u funkciji odbrane od poplava.
Na kraju treba reći da su određeni odbori razmatrali ove izveštaje, kao što smo čuli, ali da nisu baš svi odbori u kojima stoje ovde izveštaji razmatrali. Jedan od odbora je Odbor za zaštitu životne sredine, jer prosto nije bilo materijala u samom izveštaju da bi razmatrali to.
Zašto ovo govorimo? Zato što je ipak Skupština nešto uradila kao podršku Vladi, odnosno samo Ministarstvo životne sredine i poljoprivrede, a to je da je održavala javno slušanje koje se odnosi na procenu štete i metodologije, uopšte procene štete koja je trebala da bude sastavni deo praktično izveštaja, na osnovu koga bi se uradio jedan finansijski plan.
Moje pitanje je da li uopšte imate saznanja o tome u kakvom stanju su sanitarne deponije otpada, kojih ima sedam, koje su građene u saradnji sa EU? Da li znamo da se neka nalaze na potencijalnim klizištima? Ako jesu, da li klizaju ili ne? Da li to Ministarstvo životne sredine ima kao informaciju? Drugi deo je onaj koji se odnosi na tu procenu štete sa ekološkog aspekta - da li je ona ušla u ovu evidenciju od 1,5 milijardi evra? To nam je bitno kao informacija i zbog pozicije i zbog opozicije, jer smo hteli kao poslanici da damo svoj doprinos upravo sa time kroz Odbor za zaštitu životne sredine.
Drugi deo pitanja, ako smo pričali o sanaciji terena od životinjskog otpada – da li su određene privatne kafilerije učestvovale u prikupljanju tog otpada i sanaciji tog otpada? Znate, kada pričamo o privredi i kada pričamo o firmama koje su učestvovale u toj sanaciji, ako dolaze iz privatnog sektora, za njih to predstavlja jednu vrstu dobiti i možda na adekvatan način mogu da se oduže državi za to što su dobili repromaterijal sa kojim će izaći na komercijalno tržište.
To su neki detalji koji zaista u tom privrednom smislu nama daju veliki podstrek da u budućem vremenu zaista učinimo sve da ovu štetu svedemo na minimum, a da na što efikasniji način ljudima sagradimo nove kuće i postane Obrenovac jedan novi grad, ne bude više mrtav grad, nego da dobiju neku svoju novu budućnost. Zahvaljujem.