Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Ivana Stojiljković

Ivana Stojiljković

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem predsedavajući.

Član 5. definiše da se stranac koji ima višestruko državljanstvo smatra državljaninom države koja mu je izdala putnu ispravu, kojom je ušao, boravio i izašao iz Republike Srbije.

Ovim amandmanom mi se upravo zalažemo da se ova odredba odnosi i na stranca investitora. Jer, dobijanje državljanstva kroz investicije definitivno našoj zemlji može doneti značajne prihode, kao što smo videli od nekoliko milijardi evra godišnje.

Ovaj program, kako god da ga nazovemo, državljanstva, pasoša, koriste upravo bogati pojedinci koji se doseljavaju na destinacije koje su pogodne za poslovanje, a definitivno vidimo da Srbija je jedna od njih, u Evropi trenutno najprivlačnija.

Takođe, mnoge države i osnivaju određene vrste kancelarija koje pomažu strancima investitorima, oko prikupljanja dokumentacija, administracija, prilikom osnivanja ovakvih preduzeća.

Malo je ekonomija koje poput naše male zemlje nadoknađuju svoju veličinu brojnim regionalnim sporazumima i brojnim direktnim stranim investicijama i zato to i ostaje naš prioritet, odnosno prioritet Vlade Republike Srbije da se poveća broj zaposlenih, da se ubrza ekonomski rast i naravno da se smanji siromaštvo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, podnela sam amandman na član 1. koji treba da obezbedi da stranci u našoj zemlji brže dobiju potrebna lična dokumenta u cilju ekonomskog razvoja. Naravno, radi se o strancima i investitorima.

Pre nego što kažem nekoliko reči da obrazložim svoj amandman, pre svega bih želela da istaknem da ekonomija Republike Srbije se zasniva na lokalnom ekonomskom razvoju, na razvoju lokalne privrede i jačanju domaćih investitora i to je ono što se ne dovodi u pitanje, ali mi danas definitivno razgovaramo o strancima i investitorima zato što je pred nama Zakon o strancima i izdavanje lične dokumentacije stranim ulagačima je definitivno jedna od važnih mera privlačenja investicija i stabilizacije državnih finansija.

Taj proces, naravno, mi insistiramo uvek da bude organizovan na najvišem nivou, na državnom nivou i država na to tako i gleda, pre svega, kako bi se obezbedile ozbiljne bezbednosne procene, provere i poreklo novca koji ulazi u našu zemlju.

Ono što treba istaći jeste da do 2013. godine Srbija nije bila ozbiljan partner stranim investitorima, da niko to ozbiljno nije shvatao, tako da ni zakonski nije bio regulisan dolazak stranaca i investitora, zato mi insistiramo sada da se kroz sve zakone, naravno, sada je trenutno ovaj na dnevnom redu, da se to uzme u obzir, jer sada Srbija ima izvanredne prednosti, kako svoj geografski položaj, bescarinski izvoz u zemlje jugoistočne Evrope i Rusije, odličnu makroekonomsku stabilizaciju, zatim uspešnu fiskalnu konsolidaciju smo sproveli, imamo nisku stopu inflacije, unapređeno je poslovno okruženje, popeli smo se na Duing biznis listi, za 44 mesta smo napredovali i, ono što je veoma važno, da se nalazimo u top 10 zemalja reformatora na svetu.

Ono što još želim da kažem, znači za tri godine 170.000 radnih mesta i godišnji priliv direktnih stranih investicija 2,1 milijarda evra. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Ovim amandmanom sam predložila da se ovaj zakon primenjuje na strana lica koja svojim poslovanjem treba da pomognu ekonomski razvoj u Srbiji.

Kao što smo već danas više puta čuli, definitivno je Srbija danas lider u Evropi kada je u pitanju dovođenje stranih investitor, a plan Vlade je i da radi na jačanju malih i srednjih preduzeća u Srbiji.

Ono što je veoma važno istaći je da zahvaljujući domaćim i stranim investitorima, otvoreno je 170.000 radnih mesta samo u prethodne tri godine i da se radi intenzivno na ravnomernom regionalnom razvoju.

Takođe, posebno bih napomenula, mada smo to više puta čuli, da je danas i nezaposlenost na najnižem nivou od 1997. godine i da ona iznosi samo oko 12%. Naravno, kada kažem samo, zato što je to rekord u novijoj istoriji, ali naravno da će se ići na to da ta nezaposlenost bude i manja.

Posebno je važno što Vlada Republike Srbije radi na zapošljavanju mladih, pa bih i ja posebno istakla da se Vlada prilikom dovođenja investitora, odnosno izbora investitora vodi i time koji investitori sa sobom i donose inovacije. Mi smo zemlja koja mora da se, neminovne su i veoma brze promene i modernizacija, tako da su inovacije nešto što prati investitore, tako da bih napomenula da se danas u Srbiji nalazi oko 1.600 kompanija iz oblasti IT sektora koje zapošljavaju oko 14.000 mladih inženjera, uglavnom mladih u ovoj oblasti. Kao što smo čuli, još mnogo mladih inženjera u ovoj oblasti će nam biti potrebno, tako da će investicije u ovom sektoru biti uvek dobrodošle.

Ja bih posebno istakla i ono što sam malopre govorila prilikom prvog amandmana koji sam podnela, da Srbija ima brojne prednosti, ali posebno ističem još jednom geostrateški položaj, zato što se Srbija nalazi na raskrsnici evropskih puteva i sada kada smo makroekonomski stabilna zemlja, možemo da se oslanjamo na tu našu prednost, jer putevi koji vode preko naše zemlje definitivno će dovesti i investitore u našu državu.

Dakle, prioritet Vlade je putna infrastruktura i investititori i domaći i strani ravnomernom razvoju će doprineti, a to su, naravno, potvrdili da se ne razvija samo Srbija u Beogradu i da nisu samo rezultati izbora bili u Beogradu sjajni, pokazuju i drugi gradovi u kojima smo održali izbore, i Aranđelovac i Bor i Sevojno, gde je preko 60% ljudi glasalo za SNS kao stožer ove vlasti i za ovu državnu politiku. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, kolege i koleginice narodni poslanici, više puta smo za ova dva dana čuli da su ovi predlozi zakona koji se danas nalaze na dnevnom redu prošli kroz ozbiljne pripreme i procedure, pre svega kroz radne grupe, stručne, javne rasprave i nevladin sektor, ali ono što je meni veoma važno da istaknem danas, to je jedno vrlo važna informacija, a to je da su zemlje u regionu donoseći sličan set ovakvih zakona i susrećući se sa brojnim problemima prilikom donošenja, upravo istakli Srbiju, Vladu Republike Srbije i MUP, citiram „kao najbolji primer učešća zainteresovane javnosti i organizacije civilnog sektora i parlamenta i da je Srbija javnom raspravom stvorila prostor dobrih ideja.

Ovo je veoma važna pohvala. Naravno, brojne pohvale smo danas čuli i od poslanika pozicije i opozicije.

Ovo su zakoni koji vode računa o svakom građaninu, o ljudskim pravima, slobodama, bezbednosti, o građanima Republike Srbije, ali i o strancima, o svima onima koji se zadržavaju ili samo prolaze kroz našu zemlju, kao što su i migranti i azilanti i na žalost, ne tako retke žrtve trgovine ljudima.

Tako da, zaista možemo da kažemo da su ovo zakoni koji su od velikog značaja i drago mi je što ovako složno donosimo i verovatno ćemo na ovakav način i glasati kada bude vreme i kada bude dan za glasanje.

Ono što je meni veoma važno, jeste da migracije od pre nekoliko godina nisu naravno ostavile negativan trag u Republici Srbiji, to zahvaljujući upravo Vladi Republike Srbije i MUP i još drugim ministarstvima. To jeste naravno izazvalo promene koje treba da se donesu po pitanju Zakona o strancima, ali Srbija je postavila standarde i bez ovog zakonskog okvira kako treba jedna država da se ponaša prema migrantima koji prolaze kroz njenu zemlju i na tome svaka čast, ponosni smo na to naravno.

Što se tiče Zakona o policiji, takođe tu su brojne izmene, brojne odredbe se menjaju kako u karijernom napredovanju, bezbednosnim proverama, novim uslovima za prijem, mnogo povećanim, odnosno kriterijumima za prijem u rad u MUP. Ovo sve će dovesti do toga da se poboljša kvalitet rada zaposlenih u MUP, ali i da se povrati do maksimuma poverenje građana u ove institucije i u policiju Republike Srbije.

Ja sam želela danas posebno da istaknem zakon koji je verovatno najviše pažnje izazvao u javnosti, a to je Zakon o bezbednosti u saobraćaju. Pored svih onih izmena koje smo čuli danas, a to je vezano za smanjenje promila dozvoljenog alkohola u krvi, znači sa 0,3 na 0,2 promila, što znači jedna mala čašica alkohola i tek onda smemo da sednemo da vozimo. Najbolje bi bilo da i to izbegavamo.

Zatim, značajno su uvećane kazne za prekoračenje brzine, naročito u naseljenim mestima. Povećani su, to smo čuli od uvaženog ministra iz kog razloga, kazne za nevezivanje pojaseva i korišćenje mobilnih telefona i mnoge druge izmene.

Ja bih se posebno osvrnula na izmene koje se tiču dece, a to je obaveza da deca u automobilima koriste tzv. sedišta, odnosno podmetače za sedenje ukoliko su starija od četiri godine i 135 centimetara. Analize su pokazale da roditelji ne shvataju ozbiljno vezivanje dece na zadnjem sedištu, ali nažalost, i pokazale su analize da kod niske dece od četiri godine pa nešto malo više, obično se pojasevi vezuju oko vrata i to dovodi do teških posledica prilikom saobraćajnih nesreća. Zato, roditelji, ozbiljno shvatite da deca moraju da sede na podmetačima, jer na taj način se podiže njihova visina i pojas se vezuje na mestu preko ramena, gde i treba.

Takođe, sve pohvale MUP što rade na edukaciji i preventivi kada su u pitanju mladi, znači, u četvrtom i šestom razredu osnovne škole, a čuli smo da će od ove školske godine, odnosno iduće, da krene i od prvog razreda. Znači, MUP zajedno sa učiteljima i nastavnicima sprovode obuku kako da se deca bezbedonosno ponašaju i u saobraćaju, kako da se ponašaju u vanrednim situacijama, pretnje narko trafikinga, nasilja i nasilja na internetu, znači, sve ono što im preti sa svih strana, MUP zajedno sa njihovim učiteljima će ih uputiti šta može da ih očekuje i kako da se ponašaju u takvim trenucima.

Što se tiče i mladih, znači, sa probnim dozvolama, i tu su uvedene novine, dakle, da mladi, nulti tolerancija na alkohol i telefoniranje i zabranjena je vožnja između i 23 sata i šest sati ujutru. I tu su brojne nove odredbe, naravno, o njima ćemo pričati kada bude dan o pojedinostima. Ali, u svakom slučaju, želim da napomenem da i prethodni Zakon o bezbednosti u saobraćaju, a posebno ovaj, to očekujemo od njega, doveo je do toga da se smanjuje broj udesa i poginulih lica u saobraćaju za 10% do 15% godišnje. Naravno, cilj nam je da se taj broj svede gotovo na nulu, a posebno da nam deca ne stradaju na putevima.

Ono što je veoma važno jeste da istaknem i da još jednom čestitam MUP na ovako dobrim predlozima zakona i svima koji su radili na njima. Želim da čestitam i ministru Stefanoviću posebno na svakom poverenom zadatku, što ga sa najvećom angažovanošću odrađuje i, naravno, sa najboljim rezultatima i kao ministar i naravno kao predsednik Gradskog odbora SNS. I čestitam još jednom na izvanrednim rezultatima u Beogradu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, kada uzmemo u obzir da srpsko zdravstvo do 2012. godine, nije čak ispunjavalo ni osnovne kriterijume za ocenjivanje u sklopu Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa, a zatim je ocenjeno najlošijom ocenom, kada uzmemo u obzir da do 2012. godine, nadležni ministar odlazio je na lečenje u inostranstvo, šaljući tako poruku svojim sugrađanima da ni on ne veruje u sistem koji vodi. Ako uzmemo u obzir sve one informacije koje smo čuli juče od mogu uvaženog kolege Marka Atlagića, koje se tiču malverzacija i prilikom javnih nabavki opreme i sredstava i lekova, a i prilikom zloupotrebe položaja, želim samo da istaknem da građanima Srbije treba da bude jasno zašto poslanici SNS, već, evo, drugi dan veoma ponosno govore o rezultatima Ministarstva zdravlja i u ovoj Vladi i u prethodnoj.

Ono što treba istaći, jeste da se oseća veliki napredak i u modernizaciji i u svakom smislu napredovanja u zdravstvenom sistemu. Treba istaći da se u prethodnih dve do tri godine zaposlilo i radi se na kadrovskoj politici, znači, primljeno je oko 2.000 mladih lekara, oko 2.000 još medicinskih radnika, odobreno je oko 4.000 specijalizacija, skraćene su liste za čekanja, negde su i ukinute liste za čekanje za zračenja, to smo čuli nabavkom četiri linearna akceleratora, radi se na uvođenju elektronskog recepta, tako da će sve to da skrati i pojednostavi procedure u zdravstvu, što će naravno, sve ide u korist građanima, a ne pojedincima kao što se to ranije radilo.

Ono što je veoma važno i što bih ja posebno istakla, a to je rad na preventivi i svi smo svedoci, a i građani Srbije, da se uveliko radi na preventivnim pregledima širom Srbije u svim domovima zdravlja i bolnicama, gde se, znači, rade kontrolni pregledi krvi, EKG, merenje šećera u krvi, merenje pritiska. To je jedan veoma pohvalan pristup, jer na taj način možemo da sprečimo da naše stanovništvo oboljeva od veoma čestih bolesti, znači, da ih uvidimo na vreme.

Ono što je pred nama danas jedan veoma važan zakon, jeste zakon kojim će se obezbediti novac za unapređenje i modernizaciju četiri Klinička centra u Nišu, Novom Sadu, Beogradu i u Kragujevcu. Ono što bih posebno istakla i o čemu su pričali i moje kolege prethodni dan i danas će verovatno govoriti o svojim lokalnim samoupravama, odnosno o svojim okruzima, a to je da ovo zdravstvo zaista radi na ravnomernom regionalnom razvoju zdravstvene zaštite.

Prosto ću istaći par bitnih stvari koje smatram da bi trebalo znati, a vezano je za Zlatiborski okrug da je nadležno Ministarstvo zdravlja dalo podršku i dalo šansu da pored tri postojeća centra koji su na veoma visokom nivou razvijena, kardiohirurgija, dali su prosto šansu da to uspostavimo i u Užicu. Užice predstavlja centar jednog velikog okruga, Zlatiborskog okruga i ono što je veoma važno ovaj kardiohiruški centar koji ako budemo uspeli, to će u mnogome zavisti i od nas, ako budemo uspeli da ga uspostavimo značiće za sve žitelje Zlatiborskog okruga ali i za stanovnike pograničnih područja koji gravitiraju ka Zlatiborskom okrugu, a Zlatiborski okrug je kao što znate najveći okrug u Srbiji. Računamo da će on obezbediti potrebe i za stanovnike Republike Srpske, pograničnog područja Bosne i Hercegovine i za stanovnike Crne Gore.

Pre svega zbog javnosti želim da kažem jedan veoma važan podatak i prosto apelujem na redovne preglede, da je svaki drugi uzrok smrtnog slučaja u Srbiji upravo kardiovaskularno oboljenje. Zato ne bi trebalo, odnosno nema potrebe da pričamo koliki je značaj i postojanje angio sala i kardiohiruških sala. Angio sala postoji u Užicu i jako dobro radi i poslednjih pet do šest godina, oko četiri hiljade pacijenata je prošlo kroz nju, ali svi dobro znate da se nažalost mnoge procedure završe potrebom da postoji i kardiohiruška intervencija. Neke intervencije su toliko hitne da čak ne možemo sa Zlatiborskog okruga da stignemo do najbližeg centra u Kragujevcu, u tom smislu tada se nalaze pacijenti u rizičnoj poziciji.Znači, postoji od 15. oktobra taj program koji je započet zahvaljujući podršci Ministarstva zdravlja. Zahvaljujući kardiohirurzima Užica i zahvaljujući najvećim imenima kardiohirurzima Kliničkog centra Srbije koji zaista daju svu svoju snagu i motivaciju i svu svoju stručnost da se osposobi jedan mali kardiohiruško odeljenje u okviru Užičke bolnice.

Takođe, Užice bi imalo, a do sada je urađeno 45 operacija, a planira se da bude 150 operacija godišnje i to bi bio neki minimum koji bi mogao da zadovolji postojanje ovakve jedne kardiohiruške sale.

Što je veoma značajno, a to je da postoji i Čigota, kao specijalna bolnica gde bi mogla da se vrši rehabilitacija kasnije tih pacijenata, a koja bi mogla to i tehnički i kadrovski da ispoštuje.Kada sam već kod Čigote, samo par reči. To je jedna svetla tačka našeg zdravstvenog centra, zdravstvenog sistema i veliku zahvalnost dugujemo upravo Ministarstvu zdravlja, dugujemo Vladi Republike Srbije i dugujemo Agenciji za zaštitu od jonizujućih zračenja, zato što uz vašu pomoć Zlatiborski okrug, odnosno Specijalna bolnica Čigota pored svojih redovnih programa uskoro nabaviti i jedinstveni dijagnostički uređaj najnovije generacije tzv. gama kameru. O tome biste verovatno vi mnogo bolje mogli da nam objasnite šta je to ili ćete prosto građanima objasniti kada dođe vreme za to, ali u svakom slučaju želim da kažem zašto sve ovo pričam, vezano za Zlatiborski okrug, zato što želim da istaknem da jedan sistem koji je bio urušen, podigli ste na veoma čvrste noge. Zato što se ovaj sistem em što se razvija ravnomerno, em što se razvija u svakom segmentu, razvija se i u svim delovima Srbije i zato će SNS uvek podržati predloge vaših zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Uvaženi ministre sa saradnicima, pre svega želim da uputim pohvalu velikom broju zakona koje ste u kratkom periodu poslali u Narodnu skupštinu, jer definitivno se vidi da ozbiljno radite na reformi obrazovanja. Nemojte da se brinete o tome šta će opozicija reći. Vrlo dobro i sami znate, a znamo i mi, da jedino što su ostavili iza sebe nakon njihove reforme 2000-ih godina, to je 130 obrazovnih profila koje nije čak prepoznavala ni Nacionalna služba za zapošljavanje.

Dualno obrazovanje definitivno predstavlja budućnost Srbije, a tome su dokaz pilot-programi koji idu u dualnom obrazovanju od 2013. godine, znači, već četiri godine. Ja ću čak ispričati o jednom koji se dešava u mom gradu. Ali, pre svega želim, samo zbog javnosti, da napomenem zašto je ovo važno. Zašto je važno kombinovati teorijsku i praktičnu nastavu?

Dugo smo se žalili da nam deca, čak i iz stručnih srednjih škola izlaze sa nedovoljnom praksom, odnosno nedovoljnom praksom da već počnu ozbiljno da se bave kod privatnika poslom, koji već traži formiranog radnika, ili da u nekom slučaju mogu i da započnu svoj posao. To jeste cilj ovog dualnog obrazovanja, znači, da mi već imamo jednog sposobnog radnika koji može ako ništa, ako se ne snađe na tržištu rada, da pokrene sopstveni biznis, i to je velika stvar danas.

Dakle, ono što je još veoma značajno istaći, to je da u većini lokalnih samouprava nisu usaglašeni obrazovni profili koji su formirani u srednjim školama i potražnja na tržištu, pa onda dolazimo do viškova, i naravno, nažalost, do velike nezaposlenosti mladih ljudi u lokalnim samoupravama.

Zato je ova neposredna saradnja privrede i neposredna saradnja škole, odnosno obrazovanja, jedna veoma značajna stvar i dualno obrazovanje je, naravno, jedan čitav proces i mnogo bogatije zemlje nisu to sigurno uspele za godinu dana da uvedu, pa tako nećemo ni mi. Definitivno je to proces i privikavanja i usaglašavanja i, naravno, moramo imati strpljenja da on pokaže svoje rezultate.

Ja dolazim iz Užica i verovatno znate zašto sam rekla da ću pričati o jako dobrom primeru dualnog obrazovanja, zato što je Užice verovatno lider u razvoju dualnog obrazovanja i to se pokazalo jako dobro u tehničkoj školi, gde se u drvnoj i metalskoj industriji razvijaju nova odeljenja. Tu su, pre svega, privrednici prepoznali potrebu usled nedovoljnog broja stručnjaka u toj oblasti koja je njima bila potrebna i oni su pokrenuli inicijativu, a ne škole.

Tehnička škola u Užicu je odgovorila na taj poziv i, naravno, usled brojnih istraživanja, usaglašavanja, otvorena su dva obrazovna profila. To je znači, operater za izradu nameštaja sa tri izlaza, znači tri struke, i imamo operatera za preradu metala, takođe, sa tri struke.

Kao što i sada predviđa zakon, moraju postojati i postojale su i ove prethodne četiri godine ugovori između privrednika i škole i isto tako ugovori između privrednika i između đaka, odnosno roditelja tih učenika koji su, naravno, imali mogućnost da se upoznaju.

Šta želim da istaknem? Ono što je ceo dan bio problem - šta se dešava sa đacima kada završe? Želim da napomenem da se ovde radi prvenstveno u drvnoj industriji o domaćim kompanijama, a kada je metalska industrija u pitanju to su Valjaonica bakra i Valjaonica aluminijuma. Već je svima jasno da se radi o jako dobrim preduzećima i da bi svako želeo da bude zaposlen u njima, pa čak i da ima fakultetsku diplomu. Znači, radi se o jako dobrim preduzećima. Drvna industrija čak sklapa takve ugovore sa učenicima da svaki učenik koji napravi zadovoljavajući uspeh biće sigurno, znači, postoji ugovor da će ostati u drvnoj industriji, odnosno u industriji nameštaja, a metalska industrija već sama po sebi ima velike potrebe, pa evo već drugu godinu otvaramo u Užicu drugo odeljenje. Znači, imali smo prošle godine jedno odeljenje za obradu drveta, odnosno nameštaja, drugo odeljenje za metalsku industriju, odnosno preradu metala, a ove godine se otvara i drugo odeljenje. Dakle, potrebe postoje.

Verujem da će ovakav program i, naravno, sada kada postoji zakon i u drugim gradovima zaživeti ovako uspešno kao što je u Užicu. Mi imamo sve i vidimo sve benefite ovog dualnog obrazovanja, a pre svega vidimo benefite na učenike, zato što se njima nude tri mogućnosti. Dakle, nudi se mogućnost da ostanu u kompanijama, čak i ukoliko se kompanije ugovorom ne obavežu da će primiti tog đaka nakon uspešno završene škole, imaju mogućnost da sami pokrenu svoj biznis, što bez ovakvog načina školovanja ne bi sigurno imali, i treći način je da nastave školovanje ukoliko su se u međuvremenu predomislili i žele da dobiju fakultetsku diplomu. Dakle, ove tri godine biće im priznate kao četiri, naravno da sačekaju svoju generaciju, i uz polaganja opšte mature.

Mislim da sam dala dovoljno razloga zašto ćemo podržati u danu za glasanje ove predloge zakona i sve ove druge koji se nalaze na dnevnom redu. Pogledajte Užice, jako dobar primer dualnog obrazovanja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi ministri sa saradnicima, dame i gospodo poslanici, želela bih pre svega da istaknem da ova četiri zakona koja su danas na dnevnom redu su rezultat jednog jako dobro utabanog puta, odnosno jako dobre reforme u javnoj upravi koja je već od 2014. godine u fokusu i Vlade koju je predvodio Aleksandar Vučić, a i ove Vlade koja to uspešno nastavlja, na čelu sa Anom Brnabić.

Ono što je reformu u javnoj upravi predstavljalo pre svega je racionalizacija, zatim reorganizacija i modernizacija. Racionalizacija za ove tri godine je vrlo uspešno određena. Mi imamo rezultate da je smanjen broj u javnoj upravi za 39 hiljada zaposlenih i kao što smo to već čuli jako dobrim socijalnim programima i prirodnim odlivima, a ne kako je to nekada vlast pre nas radila otpuštanjima radnika. Dakle, jedan jako dobar socijalni program doveo je do toga da se smanji oko 39 hiljada viška zaposlenih u javnoj upravi. Ako se tome doda i smanjenje iz javnih preduzeća, taj broj dostiže 80 hiljada. Dakle, uštede su na godišnjem nivou oko 45 miliona evra, što je veoma značajno za budžet Republike Srbije.

Ova četiri zakona koja su danas pred nama pre svega predstavljaju jako dobar osnov i krovni su zakoni za reorganizaciju dalju i modernizaciju.

Kada govorimo o reorganizaciji javne uprave, pre svega govorimo ne samo o reorganizaciji sistema i novim načinima poslovanja modernijim, nego i o usavršavanju i obuci zaposlenih u javnoj upravi.

Dakle, tu se danas pominje više puta osporavana nacionalna akademija koja, pre svega, još jednom napominjem, ne predstavlja visokoobrazovnu ustanovu i nakon nje se ne dobija diploma, već predstavlja instituciju akreditovanu koja će vršiti obuku i usavršavanje zaposlenih u javnoj upravi i pripremati ih za modernije tehnologije.

Samo bih skrenula pažnju, evo jedan primer, pre neki dan smo na Odboru, kada smo razgovarali o ovim uvođenjima e-uprave i e-poslovanja, govorili o stručnjacima iz IT sektora i baš je poslanik iz opozicije pitao – kako vi mislite da ih zadržite u javnom sektoru, kada plate nisu dovoljne?

Tačno je da su plate za IT stručnjake u privatnom sektoru daleko veće i tačno je da su daleko primamljivije plate u inostranstvu, ali upravo je ova akademija način da zadržimo te mlade ljude zato što možemo da im pružimo adekvatno obrazovanje, adekvatnu obuku, jer oni naravno moraju da se usavršavaju, a sve to ih košta. To privatni sektor ne može da im pruži na ovaj način, kao što će moći državni, kao što će moći akademije i kao što će moći javne institucije. Tako da, evo, ovo je jedan od primera gde će ova akademija imati jako dobre efekte.

I, kao što sam rekla, dakle modernizacija, odnosi se pre svega, na digitalizaciju. Znači, jedna moderna, efikasna i jeftinija javna uprava. Malopre smo čuli od moje uvažene koleginice da sledi uvezivanje u jedan sistem šest registara; matične knjige, socijalno osiguranje, PIO, MUP, Nacionalna služba za zapošljavanje.

Samo ovo uvezivanje, koje će omogućavati da na ličnu kartu dobijete sve ono što ste želeli, dakle, da dobijete uslugu ili prijavljivanja novorođene bebe, ili ako želite da prijavite, odnosno zakažete venčanje, to su neki od primera, samo to će na godišnjem nivou da uštedi oko 7.000.000 štampanih papira, sad zamislite kolika će to biti ušteda u svakoj lokalnoj samoupravi.

Dakle, svi ovi zakoni daće jedan jako dobar osnov, krovni su zakoni za dalju modernizaciju, posebno u ovoj sferi vidimo jako dobre rezultate. Dakle, ne samo da javna uprava bude u službi građana, nego i da se postignu i efikasnost, da se postignu značajne uštede i, ono što je veoma važno, da se smanji korupcija i siva ekonomija. Pošto mi u 21. vek ne možemo sa pečatom, sa papirom i sa šalterom, naravno, podržaćemo ove zakone u Danu za glasanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, samo ću kratko da podsetim građane zbog svih ovih kontradiktornosti koje su mogli da čuju juče i danas, prosto da ne budu zbunjeni ko ovde šta brani i ko se za šta zalaže, kako se branila poljoprivreda od 2000. do 2012. godine, a kako se to zaista radi danas. Evo vrlo kratko, da je poljoprivreda tada poslužila, odnosno tadašnja vlast je dozvolila tajkunima da uvede monopol u ovu privrednu granu i da dođu do vrlo lakih i brzih zarada. Tada je zauvek prodato oko 300.000 ha po ceni od 50 miliona evra, što kada se izračuna izađe oko 200 evra po jednom hektaru, a koliko je to malo, ja ću sada podsetiti građane danas. To je najmanja cena zakupa jednog hektara za poljoprivredno zemljište i to na godišnjem nivou.

Ostatak zemljišta po Vojvodini uglavnom je bio uzurpiran, neko je to obrađivao, nije se plaćao zakup za to i za to postoje dokazi zato što primenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pronašlo se oko 60.000 ha ovakvog zemljišta za koje se sada plaća oko 10 miliona evra godišnje i to su prihodi koji idu u budžet i koji se ponovo vraćaju kroz razne podsticaje u poljoprivredu.

Mi smo 2015. godine usvojili Zakon o poljoprivrednom zemljištu i tada je rešen problem prodaje državnog zemljišta gde je navedeno da državno zemljište može da kupi samo fizičko, domaće fizičko lice, domaći poljoprivrednik i to najviše 20 ha.

Oni koji su danas najglasniji i prosto na neki način kritikuju današnje izmene zakona, upravo su oni koji su napravili katastrofalne greške kada su pregovarali oko ovog zakona i potpisivali ga 2007. i 2008. godine i tada nisu obezbedili bolje uslove i ovaj prelazni period za koji moramo mi sada na ovaj način da se izborimo.

Ovakve izmene koje će sprečiti potpunu liberalizaciju prometa poljoprivrednog zemljišta, upravo su veoma važne, zato što će to da zaštiti našeg poljoprivrednika i da zaštiti našu zemlju. Ono što će te restriktivne mere koje su uvedene veoma su značajne, zato što pored toga što strani državljanin koji ima nameru ili koji bi imao nameru da kupi privatno poljoprivredno zemljište mora pre svega 10 godina da bude, da živi, odnosno da bude nastanjen u lokalnoj samoupravi u kojoj namerava da kupi to poljoprivredno zemljište, da se bar tri godine bavi poljoprivredom, da obrađuje svojim mašinama i svojim oruđem. Kada već ispunite uslove, opet je u riziku da kupi ta maksimalno dva ha poljoprivrednog zemljišta, zato što država ima pravo preče kupovine.

Dakle, ovo su ta tri restriktivna uslova koja neće dozvoliti da, ukoliko država proceni, ako i do toga dođe, da stranac može da kupi, ali vrlo su teški uslovi, da država može da spreči da dođe do te kupovine.

Pored toga, imamo još uslova koji moraju da se ispune, a to je da ovo poljoprivredno zemljište ne može da pređe u građevinsku namenu, da nisu u pitanju zaštićena prirodna dobra, da nije u blizini vojni kompleks i to je veoma važno.

Ja se nadam da će ministar, odnosno da će Vlada usvojiti amandmane koji su uloženi da se neće moći kupovati zemljište koje je uz samu granicu, 10 km da bude udaljeno i to je sve ono što može da predstavlja opasnost po našu zemlju i upravo ta mala privatna vlasništva poljoprivredna, mogu da predstavljaju opasnost.

Meni je žao što se danas prema ovim izmenama mnogi sa podsmehom prosto komentarišu, zato što kažu da niko ne može da ispuni ove uslove. To i jeste bio cilj, one uslove koji bi važili da nismo doneli ovakve izmene i onakav status kakav je imala Vojvodina gde su se čitava imanja prodavala za po pet ili 10.000 evra sa okućnicama i sa hektarima zemljišta, upravo su bili veoma primamljivi za strance koji žive u blizini naših granica, da vrlo lako dođu i da kupe.

Nama jeste bio cilj da zaštitimo nacionalne interese i da onemogućimo nastanjivanje stranaca po uslovima ovakvi kakvi su bili olakšani, a da stranci nemaju nameru da žive u našoj zemlji.

Znači, veoma restriktivni uslovi, a ono što vidimo da postoji dobra namera jeste što Vlada već godinama unazad i ova država ulažu u poljoprivredu, a mi znamo da je 2017. godine uvećan budžet za oko 3,5 milijarde, da je četiri puta uvećan budžet za investicije u poljoprivredi, da postoje podsticaji za kupovinu nove opreme i sa povraćajem od 50 do 65%, da postoje podsticaji da ostanu mladi do 40 godina na selu i sa projektima, sa investicijama od 1,2 miliona evra gde država vraća novac u vrednosti od 75% od te investicije.

Dakle, brojni projekti, projekti navodnjavanja, država ozbiljno ulaže u poljoprivredu i mi vidimo dobre namere i ove Vlade i države da se poljoprivredna grana podigne na najviši nivo i zato ćemo podržati ove izmene zakona u danu za glasanje. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Danas je veoma teško bilo slušati predstavnike prethodne, odnosno nekadašnje vlasti na čelu sa DS kako pominju i „Fijat“, kako pominju prava radnika, kako pominju sve ono što su navodili kao negativne strane ove vlasti.

Znači, čini se kao da je u tom tajnom ugovoru sa „Fijatom“, obavijenom tajnim velom, bila neka katastrofalna greška koju oni sada u poslednjem momentu pokušavaju da prebace nekome drugome na pleća. To naravno neće uspeti. Ova Vlada će svaki nesporazum uspešno pokušati da reši, a o kakvom se ugovoru radi znaćemo već iduće godine i o tome će oni naravno da govore.

Prethodna vlast je, samo još jednom da napomenem zbog građana, svojim katastrofalnim privatizacijama gotovo opustošila državnu imovinu, otpustila je oko pola miliona radnika i sigurno još toliko ljudi ostavilo bez koricu hleba, koji su članovi porodica ovih radnika. Novac koji su uzeli od tih privatizacija odlazio je na tekuće troškove, verovatno jedan deo u džepove pojedinaca, ali svakako da nije bilo zdravih investicija, svakako da se nije razmišljalo šta će se desiti onog trenutka kada se taj novac potroši. Tako su nastajali ovi tajni ugovori, pa i jedan od njih je i ovaj tajni ugovor sa „Fijatom“, koji ovih dana, sada je uspešno rešen problem koji je nastao.

Zašto su im tajni ugovori? To će, kao što sam rekla, iduće godine nam dati objašnjenje, ali u svakom slučaju treba još jednom napomenuti da su 2012. godine ostavili katastrofalno stanje u budžetu, preko 15 milijardi javnog duga, oko 10,6 milijardi evra duga sa kojima se SNS, kada je preuzela vlast sa svojim koalicionim partnerima, suočila i činjenica je bila da je teško bilo ozdraviti takav budžet i dovesti ga u ovu situaciju u kojoj se danas nalazi. Naravno da nije lako, način i brzina kojom su oni doveli do ivice, do propasti, do bankrota ovu državu, uzbrdo vraćati i naravno da ide mnogo teže.

Istina je naravno, što se nasilja u porodici tiče, a koji pominje prethodna stranka ovih dana. Meni je žao što se to koristi za jeftine političke poene, ali jako je licemerno optužiti nekoga i pozivati na odgovornost za pojedinačne slučajeve nekoga ko se zaista borio i za prava žena, i za prava dece, i za rodnu ravnopravnost i to svi mi, posebno ovde u Skupštini, moramo da priznamo, a to su i Aleksandar Vučić i Nebojša Stefanović, zahvaljujući čijoj podršci je formirana Ženska parlamentarna mreža, a kojom se svi diče kada odu iz Skupštine i ovde u Skupštini, naravno. Formirano je zahvaljujući njihovoj velikoj podršci. Do tada su imali veliku želju, ali nisu uspevali da to realizuju. Naravno, svi oni zakoni koji su usledili i borbi protiv nasilja u porodici i sve ono ostalo što ide u korist žena i dece.

Zašto se o tome danas govori? Zato što ova vlast ne želi ništa da stavi pod tepih. Zato što se u svakom slučaju transparentno govori. Zato što želimo da se ovakvim loši, zastrašujući primeri više nikada ne ponove. Ova država je uvela, prethodna Vlada i ova na čelu sa Anom Brnabić, a i prethodna na čelu sa Aleksandrom Vučićem, nultu toleranciju prema nasilju u porodici. Uvodi se i nulta tolerancija na korupciju.

Samo ću podsetiti prethodne vlasti, kojima je smešno, verovatno, da je najveći broj zloupotreba službenih položaja bio upravo u njihovo vreme. U njihovo vreme su se spajale funkcije poslanika i gradonačelnika i to je za njih bilo apsolutno normalno. Bila je enormna stopa korupcije i bila je u pravosuđu i lokalnoj samoupravi.

Ova vlast je donela brojne zakone kojima se bori. Naravno, nije još uspešno onako kako smo svi želeli, ali svakako da postoje koraci, brojni zakoni, zakoni o javnim nabavkama, zakoni o sukobu interesa, finansiranju političkih stranaka i treba pomenuti da je Srbija jedna od četiri zemlje danas u Evropi koja ima Zakon o zaštiti uzbunjivača. Naravno, imamo u pripremi, odnosno najavljen je zakon o poreklu imovine. Sa ovim zakonom niko ranije nije želeo da se suoči.

Danas razgovaramo o predlozima kandidata za nezavisne državne organe, i to je ono zbog čega se ova cela priča tiče svega. To podrazumeva da kandidati ne smeju da budu, kao što smo rekli, ni vladini, ali ne smeju da budu ni opozicioni poverenici. Ne možemo reći da Zaštitnik građana u prethodnom periodu, odnosno u dva mandata nije bio opozicioni poverenik. Čuli smo prema Ustavu i prema Zakonu o Zaštitniku građana koje su njegove nadležnosti i koja su njegova ovlašćenja, tako da ih neću pominjati, ali ne mogu da ne napomenem da se prethodni Ombudsman više razume u politiku, nešto manje u sport, ali izgleda da se najmanje razume u zaštitu ljudskih prava. To su prepoznali građani, to su prepoznali poslanici, pa smo svi reagovali u drugom mandatu zbog tih političkih aktivnosti, jer se prethodni Zaštitnik građana bavio politikom, a građani su to plaćali oko 3.000 evra i njegovu kampanju sve dok nije podneo ostavku.

Bivši lažni Zaštitnik građana Saša Janković bio je na toj funkciji 2007. godine. Dakle, puna dva mandata. To je 10 godina do njegove ostavke. Za tih 10 godina svakog meseca građani Srbije su odvajali oko milion i 500 hiljada dinara za njegov rad i rad njegovih pomoćnika. Mislim da su građani najkompetentniji da kažu koliko su zaista osetili zaštitu i koliko su osetili zaštitu svojih prava od strane bivšeg Zaštitnika građana.

Još bih htela da napomenem da je on bio Zaštitnik građana za vreme dosovske vlasti, pa nije ni tada zaštitio građane od krađe, od ovih katastrofalnih privatizacija, tako da nismo očekivali ni da će reagovati sada po pitanju opozicionih stranaka.

Dakle, ono što je jako bitno je da Zaštitnik građana ne sme da ima dvostruke aršine, kao što je imao prethodni, a on je i sam kršio i Ustav, kršio je i zakone Srbije i to upravo onako kako sam pomenula, tako što se politički angažovao dok mu je trajao mandat i za taj mandat je bio dobro plaćen. On je uspeo da obesmisli, da ponizi ovu instituciju i ono što će biti prvi zadatak budućeg Zaštitnika građana, odnosno kandidata za sada, Zorana Pašalića, pre svega će biti da vrati poverenje građana u ovu instituciju.

Ono što smo videli, sutrašnja naslovna strana „NIN-a“ definitivno pokazuje da i u drugim nezavisnim institucijama nismo baš na zavidnom nivou, tako da, evo danas šaljemo poruku iz Narodne skupštine da svi i budući kandidati i sadašnji koji se nalaze u nezavisnim državnim organima, da preispitaju svoju nezavisnost, da preispitaju poznavanje rada državnih organa, da preispitaju zaista koliko rade u opštem interesu građana i koliko su spremni da se odupru političkim uticajima.

Verujem da će u budućnosti rad državnih organa biti na daleko višem nivou i u tom smislu pružićemo podršku kandidatima. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Vrlo kratko bih. Treba, naravno, odbiti ovaj amandman, zato što ne možemo prihvatiti činjenicu da se zaštitom životne sredine niko nije bavio, niti resorom poljoprivrede u prethodnom periodu. Čak, naprotiv, juče smo imali prilike, ja pretpostavljam da ste i vi slušali pažljivo, da predlagač ovog zakona gospodin Martinović je vrlo precizno izneo sve podatke i sve one rezultate koje imamo i u oblasti poljoprivrede, a posebno i u oblasti zaštite životne sredine.

Ono što je veoma važno jeste zašto moramo da odvojimo resor zaštite životne sredine kao ministarstvo. To je zato što sledi i otvaranje Poglavlja 27, za koje pretpostavljam da znate da je Srbija jedina zemlja koja je dobila bez dodatnih uslova mogućnost za otvaranje ovog poglavlja. Sada će biti mnogo prilika za nove projekte. Ući će veliki novac, veliki deo će to biti bespovratnih sredstava. To je razlog zašto se ozbiljno mora posvetiti ovom ministarstvu.

To što ste rekli da biste odvojili šumarstvo i vodoprivredu, ovako bih više stručno objasnila zašto se ne bih složila sa tim. Zato što poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda su na neki način prilično srodne privredne grane i prosto, tu se dešava jedna situacija gde se bavimo proizvodnjom, bavimo se eksploatacijom, razvojem ovih resursa, a zaštita životne sredine sama po sebi ima jedan kompleksan niz postupaka i mera koje se bave zaštitom svih resursa, ne samo zemljišta, bez obzira da li je to poljoprivredno ili šumsko zemljište, znači, svim zemljištima i bavi se zaštitom svakog prirodnog resursa i u tom smislu ni ovaj drugi deo vašeg amandmana ne bi bio prihvatljiv. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi ministri sa saradnicima, dame i gospodo poslanici, danas su veoma važni sporazumi na dnevnom redu pred nama iz oblasti odbrane, iz oblasti saobraćaja, spoljnih poslova, ali ja ću se posebno osvrnuti na jedan sporazum, i to vrlo kratko, misleći da neće niko njega pominjati, da neće govoriti o njemu, ali drago mi je što se danas veliki broj poslanika upravo osvrnuo na Sporazum iz Pariza o klimatskim promenama.

Zašto želim da istaknem važnost ovog sporazuma i samih klimatskih promena i same oblasti zaštite životne sredine? Do dolaska Vlade Aleksandra Vučića 2014. godine ovo je bila najproblematičnija oblast, upravo otvaranje poglavlja 27, pre svega zato što su ostavljeni brojni problemi i ostavljeno je u nasleđe veliko ulaganje novca koje je nama tada izgledalo potpuno imaginarno i izgledalo je da nećemo moći da dostignemo te cifre. Zahvaljujući ozbiljnom radu i Vlade Aleksandra Vučića i ovog ministarstva zaduženog za zaštitu životne sredine, Srbija je danas jedina zemlja kandidat za članstvo koja je dobila otvaranje poglavlja 27 bez uslova. To je, naravno, velika nagrada za marljiv rad ovog ministarstva i kompletne Vlade.

Takođe ističem da je uspostavljen Zeleni fond, kao održivi nacionalni sistem finansiranja projekata. Treba istaći da je u ovoj godini povećana naplata po osnovu ekoloških naknada za čak 50%, a to znači da će oko 10 milijardi dinara ući u budžet Republike Srbije po ovom osnovu. Dobijaju se bespovratna sredstva za mnoge projekte, dakle, iz oblasti tretmana otpadnih voda, izgradnju postrojenja za prečišćavanje, vodu, za deponije. Sa oko šest milijardi dinara je Vlada Aleksandra Vučića pomogla i subvencionisala reciklažnu industriju. Ono što je veoma važno u ovoj oblasti, to su prekogranična i međunarodna saradnja.

Što se tiče samih klimatskih promena, dakle, Srbija ima strategiju. Što se tiče Ministarstva, dakle, Ministarstvo ima jasnu strategiju i sve se to prenosi na lokalne samouprave, dakle, od samih projekata energetske efikasnosti, menjanja fosilnih goriva alternativama, korišćenja obnovljivih izvora energije i mnogih drugih rešenja. Dakle, Srbija ide čvrstim korakom ka otvaranju Poglavlja 27 i to je velika zasluga rada Vlade Aleksandra Vučića i Ministarstva za zaštitu životne sredine.

Dakle, ovaj sporazum pre svega podstiče nas na smanjenje emisije gasova i ne bih mogla da se složim sa koleginicom da Srbija ne može po tom pitanju ništa da učini. Naravno da može, može svaki pojedinac, jer svako lokalno delovanje što se tiče zaštite životne sredine daje globalne efekte. Dakle, obavezuje nas na smanjenje gasova, takođe na održivo korišćenje šuma, što nije samo bitno po pitanju samih klimatskih promena, već kao što smo imali nedavno, nažalost, iskustvo sa poplavama, to će omogućiti da se lakše borimo i sa poplavama i sa erozijom i, kao što je uvaženi ministar rekao, najbitnije je za nas što se otvaraju fondovi, znači, otvaraju se finansijska sredstva, međunarodna pomoć i to je ono što će doprineti da se i budžet Republike Srbije po ovom osnovu puni i da, naravno, mi rešavamo i svoje probleme i zaštite životne sredine.

Naravno, i sve ostale sporazume podržaću, kao i sve moje kolege, u danu za glasanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući, uvaženi ministri sa saradnicima, dame i gospodo poslanici.
Danas je veoma važan set finansijskih zakona pred nama i zamolila bih kolegu, prosto da nastavim. Danas pred nama je veoma važan set finansijskih zakona i kolege, i pre mene su mnogo o tome govorili, pre svega zato što su doneta i predložena su veoma dobra rešenja za sve građane Srbije, posebno za osetljive kategorije našeg društva, kao što smo čuli za decu, za majke sa decom, zatim za osobe sa invaliditetom, gde se kroz carinski zakon povećava obim zaštite i pomoći, smanjuju se poreske olakšice za ogrev, i o tome ćemo verovatno još mnogo toga čuti i od govornika koji će posle mene govoriti.
Osvrnula bih se na dva Predloga zakona koji su po mom mišljenju onako neopravdano danas zapostavljeni. Naime, radi se o Predlozima zakona, odnosno Sporazumu i Ugovoru o zajmu za nastavak izgradnje delova Koridora 10 i Koridora 11. Žao mi je što se danas jako malo o tome govorilo, iako svi znamo da su ovi koridori, odnosno delovi autoputeva koji prolaze kroz našu zemlju, koji su delovi ovih koridora, pokretači našeg ekonomskog razvoja, pokretači razvoja naše privrede, socijalnog razvoja i svega onoga što mi očekujemo da bude dobro u našoj zemlji.
Žao mi je što se danas ova dva zakona od strane pojedinih opozicionih poslanika govorilo u smislu da su to vrlo neopravdana zaduživanja naše zemlje. U neku ruku smatram da jeste stvarno šteta što mi danas moramo o tome ponovo da razgovaramo i što moramo da pozajmljujemo ovaj novac, ali oni koji su imali šansu da grade ove koridore, i koji su imali šansu da sav onaj ogroman novac koji su dobili od privatizacija ulažu u ovakve infrastrukturne projekte, oni su ulagali u redovne troškove, krpljenje rupa i danas govore zašto nisu završeni ovi koridori.
Upravo otkako je ova Vlada na čelu sa Aleksandrom Vučićem preuzela ove poslove ovi koridori se završavaju i mi ćemo konačno imati panevropski koridor kroz našu zemlju, imaćemo izgradnju autoputeva i bićemo povezani i unutar naše Srbije i sa svetom. Da podsetim o čemu se radi. Dakle, imamo sporazum Međunarodne banke za obnovu i razvoj sa našom Republikom Srbijom, koja je odobrila dve vrste kredita. Dakle jedno je investicioni kredit to je ovaj za obnovu, odnosno za nastavak izgradnje Koridora 10, odnosno dela autoputa u iznosu od 35 miliona evra, a drugi je programski zajam, vrlo važan, koji predstavlja podršku našem budžetu i gde će se kroz ovaj zajam obezbediti novac koji će pomoći za stvaranje dobra jedne poslovne investicije gde je cilj da mi razvijemo privatni sektor, da rasteretimo državne institucije i da oni budu nosioci zaposlenja.
Ono što je jako bitno napomenuti, jeste da smo mi od šefa Svetske banke dobili sve pohvale za to kako napreduje naša zemlja, pa da ne zaboravimo da smo se ove godine našli na vrlo visokom, za nas neočekivanom, 47 mestu, a da je šef Svetske banke predvideo da se mi za dve, tri godine sigurno nalazimo među prvih 20 zemalja, što je zaista u ovom trenutku neverovatno, ali verujemo da će biti ostvarljivo ovakvim radom, marljivošću i ovakvim rezultatima do sada. To je vrlo bitno pomenuti da znaju građani šta znači. Onog trenutka kada se popnemo što više na ovoj lestvici, kad budemo među prvih 20 zemalja na Svetskoj duing biznis listi to će značiti da ćemo biti mnogo privlačniji za investitore, da ćemo biti mnogo privlačniji za trgovinu, za tranzit, za turizam, i za sve ono što nosi razvoj jedne zemlje.
Dakle, ovaj sporazum o zajmu je potpisan još 2009. godine i potpisali su oni što su danas govorili zašto pozajmljujete novac, i naravno nije građen Koridor, nije se koristio novac kako treba, tako da 2016. godine se pokazalo da je povučeno, da je znači ostvareno iskorišćeno zajma oko 82%. Činjenica je da postoje odlaganja i da su postojali problemi. Oni su se uglavnom manifestovali do 2012. godine, priznajem bilo je tu i nekih razloga koje nije mogao da kontroliše čovek, kao što su vremenski uslovi, kao što su geomorfološke karakteristike tog terena, pa se mora ujedno menjati trasa, ali u svakom slučaju najviše je bilo ljudskog nemara, neažurnosti, otvaranja raznoraznih preduzeća, javni,h prebacivanja loptica sa jedne na drugu odgovornosti tako da mi danas bilo kamo sreće da možemo da pričamo da je završen Koridor 10 i da ne mora Srbija da uzima i ovaj zajam od 35 miliona, ali uzima ga upravo zato što su stručnjaci rekli da neko nije dobro predvideo koliko će novca trebati, koliko bi novca trebalo za izgradnju ovog Koridora tako da je ovih 35 miliona neophodno.
Ono što je jako bitno, jeste da se ovaj novac jako transparentno troši, da ovaj novac ne može da povlači se odjednom, kao što je rekao opozicioni poslanik, pa da neko potroši tek tako da se ne zna gde je otišao novac, a da posle neko drugi vraća. To nije takva vrsta zajma. Znači, ovde Svetska banka, odnosno Međunarodna banka za obnovu i razvoj traži da Srbija dostavi tačne uslove, da daje redovno izveštaje, znači kako bi se sprečila korupcija, to podrazumeva redovne i projekte, projektne izveštaje i finansijske izveštaje, i naravno redovnu reviziju, tako da je korupcija smanjena na najminimalniju moguću meru.
Ono što nama ovaj Koridor će obezbediti jeste da se nađemo u centru Tranevropskog koridora, koji povezuje sedam zemalja od Austrije do Grčke i ono što je jako važno jeste da Srbija, koja je dugo godina obilažena, a to vrlo često volim da napomenem, kada se jednom trasira put, pa makar on bio i duži, nekako ljudi inercijom idu preko tog puta. Dugo će biti potrebno da se naviknu svi iz regiona da prolaze preko Srbije, a upravo je Koridor 10 ono što će dovesti do toga. Prema proračunima oko stotine miliona evra će ostajati samo od putarina i onoga što će kroz tranzit ostavljati stranci u našoj zemlji, što će povećati naravno i poboljšati i turizam.
Rekla bih nešto kratko i o ovom drugom ugovoru. Radi se o zajmu za nastavak, odnosno za izgradnju deonice puta Surčin-Obrenovac, koji upravo pripada ta deonica, kompletnom putu, od autoputa od Beograda do Preljine. Mi smo svedoci da ovaj deo koji je nedavno otvoren od LJiga do Preljine jako dobro zaživeo. Svedok sam i neko sam ko ga svakodnevno koristi. Znači, koliko znači tih 40 kilometara i posebno moram da kažem da smo se svi koji prolazimo tim putem složili da postanemo njegovog značaja svesni, i sigurnosti, i bezbednosti, i rasterećenosti puta, onog trenutka kada se isključimo sa njega na magistralni put, tek onda vidimo koliko ustvari, prosto vam se čini na autoputu da je prazan, a kada se isključite na magistralni put shvatite koliki je njegov značaj.
Svi se radujemo da ovaj deo autoputa bude uskoro stavljen u punu funkciju, dakle od Beograda pa sve do Preljine. Želim da dam podršku svim ovim zajmovima, i sigurna sam da se sve moje kolege iz SNS-a slažu sa tim. Pre svega, zato što su svi autoputevi u našoj zemlji, profitabilni, predstavljaju profitabilnu granu privrede i ne samo autoputevi, nego sve saobraćajnice. Tako da su ovi zajmovi opravdani i puna podrška za sve zakone, a posebno za ove zakone u Danu za glasanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Prosto osećam potrebu da ja dam nekoliko argumenata. Prvi put čuje SNS za tu teoriju IMT. Verovatno je to nešto što je važilo u vaše vreme i „ima li mene tu“. To se i vidi, jer ni 2009. godine niste pružali pomoć tim paorima za koje se danas zalažete, već ste pružali pomoć monopolistima, pa ste tako usvajali Uredbu o regresiranju mineralnih đubriva, a cilj je bio da se poljoprivrednicima navodno olakša i pomogne uspešno okončanje ovogodišnje, odnosno te setve.

Ono što je tadašnja vlada uradila jeste upravo da je tadašnje paore, za koje se danas tako svesrdno zalaže, primorala da od određenih svojih partnera uzima mineralna đubriva i sve ono ostalo što ih je obavezivala ova uredba.

Ono što mi je, takođe, žao jeste da se mnogo toga obećavalo. Paorima se nije pomagalo danas kada zaista postoje konkretni razlozi i konkretni načini da se poljoprivreda stavi u službu i naše države, a pre svega da se pokrene i da se pomogne našim poljoprivrednicima da mogu da žive od svoje delatnost.

Žao mi je što su ovako loši komentari. Sigurna sam da i poljoprivrednici vide, možda ne svi, ali verujem da će njihovo strpljenje i da će strpljenjem ukazati nam poverenje i da će videti da su naše namere bile zaista dobre. Zahvaljujem.
Ono što sam iznela nije neistina, jer zaista postoje obećanja koja su bila lažna. Pročitaću ih građanima, da znaju. Znači, u „Dnevniku“ 11. jula 2009. godine je izašlo obaveštenje o Uredbi o regresiranju mineralnih đubriva. Naravno, subvencije jesu postojale, ali su paori bili prinuđeni da kupuju poljoprivredne proizvode po vrlo čudnim tenderima, doprinelo se stvaranju monopola. Zatim, 2012. godine, imamo jedno obećanje koje je nazvano izmuljavanje, ali ne i navodnjavanje kada je Dušan Petrović rekao da je u planu pod sistemima da bude oko 200 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta od 1,1 milion hektara, koliko ukupno planiramo da navodnjavamo. Naravno, država od toga nije videla ništa.

Postojala je i strategija zavlačenja Saše Dragina, tadašnjeg ministra, koji je rekao da od oktobra 2008. godine bi trebala da se donese nova Strategija razvoja poljoprivrede na koju je više puta pozivala DS itd. Opet da pomenem onih 5,5 miliona evra koji su dati u softver, odnosno pokvareni softver koji nije radio i koji je otišao u Ministarstvo poljoprivrede.

Mislim da je ovo dovoljno da se kaže gde je novac odlazio i da li je dobronamerno odlazio u ruke paora. Mislim da građani, naročito poljoprivrednici mogu da procene ko ima dobre namere, a ko je to samo lažno prikrivao. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Takođe se slažem da kaznena politika treba da bude na najvišem nivou, da ne bi došlo do zloupotrebe ovog fonda i ovih sredstava, ali žao mi je što pojedini poslanici iz opozicije pokušavaju da zaplaše naše poljoprivrednike da oni neće moći da apliciraju za ove fondove i da su ovo rezervisana sredstva za neke tajkune, za neke ljude koji će imati ogromne zemljišne posede.

Dakle, ono što jeste cilj ove Vlade i na čemu će se raditi, a to bi trebalo da se sprovede uporedno u narednom periodu, to je upravo ta komasacija i oživljavanje zadrugarstva. Zašto je nama cilj da se dovede od ukrupnjavanja zemljišta? Upravo zato da bi udruženi poljoprivrednici mogli da apliciraju sa većim poljoprivrednim zemljištima, sa većim posedima da apliciraju za takva sredstva. Naravno da to nije u ovom trenutku sjajna situacija, ali će se ta komasacija vršiti uporedo i povlačiće se uporedo i ova sredstva koja mi ne moramo da povučemo, 175 miliona, ali, naravno, stoje nam na raspolaganju i potrudićemo se da to i učinimo za naše poljoprivrednike. Zahvaljujem.