Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Neđo Jovanović

Neđo Jovanović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem se, predsedavajući.

Pa, kada je kritika samo radi kritike, pitanje da li uopšte odgovarati na takvu kritiku, ali pošto su iznete neke neistine, onda mora nešto i da se prokomentariše.

Pre svega, SPS, što kolega Šarović i te kako dobro zna, je državotvorna stranka i u bilo kojoj Vladi gde je participirala nikada nije uradila preko svojih predstavnika ništa što bi bilo suprotno interesima građana Republike Srbije.

Kada je trebalo trasirati put ka EU, počev od 2008. godine, bili smo tu, za razliku od drugih opozicionih stranaka. Mislim i tada, a i sada.

Kada je došlo do surovog zločinačkog bombardovanja Srbije, SPS je podizala zemlju iz pepela, a posle toga je doživela strahoviti linč od svih onih koji su obećavali građanima kule i gradove, a od toga nije bilo ništa.

Socijalistička partija Srbije se suočavala sa brojnim nedaćama, sa raznim iskušenjima i izazovima kroz koje je prolazila i nikada nije bila na stavu da treba bilo ko ko treba pojedinačno da snosi odgovornost da bude aboliran. Svi oni koji su se na bilo koji način ogrešili o zakon treba da odgovaraju, samo treba reći ko su ti.

Socijalistička partija Srbije kao stranka nikada nije izašla, nikada nije skrenula sa puta koji podrazumeva put prosperiteta Srbije i tada i sada. Neka mi se samo ukaže na bilo koju činjenicu da je naša stranka na bilo koji način devalvirala bilo šta što podrazumeva nešto što je suprotno interesima građana. Hvala.
Mislim da se više neću javljati na repliku, imajući u vidu da sve ono što se spočitava SPS nema apsolutno nikakve veze ni sa činjenicama, ni sa istinom.

Socijalistička partija Srbije bila je i ostala, ponoviću, državotvorna stranka. Principi kojima se rukovodi SPS jesu borba za interes građana i to nije populizam. To je nešto što je SPS utkala u svoj program i taj program na taj način realizovala.

Postavlja se pitanje za uvaženog kolegu Šarovića, kada je tako anatemisao SPS, pa što je to SRS bila u Vladi sa SPS? Zbog čega smo zajedno bili u Vladi kada SPS apsolutno ne valja ništa, kada je SPS nešto što je satansko ili ne znam kako drugačije da okarakterišem, barem tako proizilazi iz reči uvaženog gospodina Šarovića.

Da smo mi trasirali put tačno je. Počeli smo da trasiramo put ka EU i očigledno je da se tu koncepcijski razlikujemo i nikad tu nećemo imati sličnosti. Što se tiče balkanske unije, to ne samo da je dobar potez, to ne samo da je nešto što podrazumeva stabilnost u regionu, to ne samo da je nešto što je dobro za Srbiju, to je dobro za sve one koji na ovoj regiji, regiji balkanske teritorije omogućava sve ono što do sada nemamo – slobodnu cirkulaciju robe, slobodnu cirkulaciju ljudi, ekonomsko povezivanje, a imajući u vidu da je Srbija stožer stabilnosti mira na Balkanu, na taj način Srbija dobija mnogo. Ko to ne razume, teško je da ga možemo edukovati, teško je da možemo nekoga naučiti ono što neće da shvati ili ne ume da shvati, a ja stvarno poziciju edukatora danas ne želim. Hvala.
Zahvaljujem.

Pre svega, SPS nije uzeta, nego je pozvana da deli vlast i da deli odgovornost što se tiče učešća u vlasti i tu odgovornost na pravi način i podnosi i teret odgovornosti nosi, zajedno sa koalicionim partnerom, koji predstavlja superiornu političku stranku na političkoj sceni Srbije.

Međutim, ono što je maliciozno, maliciozan je komentar o tome šta je to što je ova Vlada uradila, šta je to što građani navodno trpe a nije Vlada uradila. Vlada je uradila mnogo i u njoj participira SPS na najbolji mogući način.

Podsećanja radi, mi smo bili i sa SRS u koaliciji 1998. godine i to je bila jedna jako dobra Vlada. Podsećanja radi, odmah posle zločinačkog bombardovanja, SPS i njeni funkcioneri su dali ogroman doprinos u podizanju zemlje iz pepela, pre nego što je došlo do čuvenog 5. oktobra. Mnogi su mostovi obnovljeni, mnogi putevi obnovljeni i to bi trebalo da se zna, a istovremeno i da se podseti, jer ta prošlost nije bila toliko davna.

S druge strane, ono što niko ne može da ospori, niko ne može da dovede u sumnju, tačno je da auto-put nije prošao prema Priboju, moguće je da će i proći u nekom drugom povezivanju auto-putevima, ali je još više tačna činjenica da nikad toliko kilometara auto-puteva nije izgrađeno koliko je izgrađeno za poslednjih sedam godina. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, uvažene kolege narodni poslanici, poslanička grupa SPS će podržati ceo set zakona koji je danas na dnevnom redu i o kome raspravljamo, odnosno o kojima raspravljamo. Za to postoje i te kako utemeljeni razlozi.

U mojoj diskusiji ću krenuti onim redom kako je i u sazivu za sednicu ove Skupštine navedeno, počev pre svega od seta zakona koji je predložilo ministarstvo na čijem se čelu uvaženi ministre vi nalazite, a posle bih se u komentaru dotakao sa određenim, ne samo sugestijama, već i mogućnostima da se zakon možda poboljša po kvalitetu, da ne kažem kritikama, kada je u pitanju Zakon o agencijskom zapošljavanju.

Što se tiče vašeg seta zakona, uvaženi ministre, ne sumnjivo je da je suština svega onoga o čemu smo danas komentarisali i ono što ste ovde izneli pred narodne poslanike, jeste redefinisanje rokova za početak primene ovih zakona i uveren sam i svi mi u poslaničkoj grupi SPS, da ste dali krajnje smislene i logičke razloge zbog kojih se redefinisanje rokova mora prihvatiti.

Naravno da ti razlozi imaju i činjenično i pravno utemeljene, prevashodno zbog toga što se radi o jednom kompleksnom pitanju koje bez dodatnih analiza, bez praćenja situacije i bez rešavanja na svakom pojedinačnom i slučaju, kao i segmentu ne može da zaživi u praktičnom smislu na način kako to građani Republike Srbije od Vlade očekuju, a to znači da Zakon o platnim razredima u praktičnom smislu zaživi u punom kapacitetu.

Naravno da sa tog aspekta posmatrano, vi imate i te kako jak razlog kada kažete da specifičnosti svakog sektora u javnom sektoru zahtevaju posebnu pažnju i zahtevaju analizu svega onoga što do sada nije bilo obuhvaćeno. Naročito, imajući u vidu nespornu činjenicu da smo uspostavili finansijsku stabilnost, da smo uspostavili fiskalnu stabilnost, da imamo jedan budžet koji u odnosu na prethodne u kontinuitetu podrazumeva očuvanje te stabilnosti i naravno stepen održivosti koji je sada faktički uspostavljen na taj način da bojazni za budućnost, kada je u pitanju ekonomija i finansije Republike Srbije nema.

Ono što je jako važno, dotakli ste se jedne teme koja za poslaničku grupu SPS ima i te kako veliki značaj, a to je radno-pravni status i položaj onih slojeva koji u socijalnom smislu zavređuju najviši stepen pažnje, a to su državni službenici i nameštenici.

Ja sam o opravo tom sloju, odnosno o nameštenicima govorio nedavno, na prethodnim sednicama ovog parlamenta, kada sam ukazao na položaj nameštenika u pravosuđu, insistirajući da i u budžetu imamo stavku koja podrazumeva barem mali pomak napred kada je u pitanju poboljšanje radno-pravnog statusa ove kategorije zaposlenih.

Naravno, da u sklopu platnih razreda i državni službenici i nameštenici očekuju da se nakon uspostavljanja i primene zakona o kojima danas govorimo, taj položaj bude na onom nivou koji podrazumeva apsolutnu socijalnu zaštitu i naravno, ono što podrazumeva, još bolji životni standard, ali ne samo te kategorije, već i svih ostalih kategorija, kada se radi o zaposlenima u Republici Srbiji.

Ono što je krajnji cilj svih zakona koje ste danas predložili, jeste kada dođe do praktične primene ovih zakona da imamo nesporno prisutno načelo koje će zaživeti, a to je načelo - ista plata za isti posao. Važno je da se vidi koje su zarade niske, a koje su zarade preterano visoke i da se na osnovu krajnje opravdanih kriterijuma, prevashodno u odnosu na složenost posla, u odnosu na odgovornost i rizike, odrede ciljni odnosi u okviru javnog sektora.

Mi smo u poslaničkoj grupi SPS sigurni da vi taj cilj ostvarujete i da upravo i na ovaj način, kako ste objasnili poslanicima, a samim tim i građanima Republike Srbije, doprinosite da se sa dužnim razumevanjem prihvate razlozi zbog čega se primena, odnosno početak roka primene ovih zakona odlaže.

Moram da podsetim na jednu činjenicu koju danas niste istakli, a sigurno je da sa njom operišete, da su plate u javnom sektoru trenutno utvrđuju na osnovu 23 različite osnovice. Da postoji više od 500 osnovnih koeficijenata za obračun zarada i preko 200 dodataka na osnovnu platu.

O čemu se radi? Radi se o tome što ovakav princip izaziva određene posledice koje nekada i nisu prijatne, a naročito nisu povoljne, imajući u vidu da se uglavnom sporni odnosi rešavaju preko sudova, da su sudski postupci prilično dugi, da zaposleni potroše prilično vremena, energije, da ne kažem i novca, na ostvarenje onih prava koja, u svakom slučaju, mogu biti u daleko većem stepenu zaštićeni upravo na način kako ste vi to i predložili i objasnili, a to je kada dođe do praktične primene ovih zakona u punom kapacitetu.

Zbog svega toga, kao i onih razloga koje ste na samom početku izneli, PG Socijalističke partije Srbije nema ni jedan jedini razlog osim da uvaži vaše razloge, da pruži punu podršku i da glasa za ovaj set zakona.

Kada je u pitanju zakon koji se odnosi na Agenciju za zapošljavanje i sve ono što se od strane Agencije za zapošljavanje očekuje, mi moramo tu da istaknemo nekoliko činjenica za koje smatramo da su veoma važne.

Prvo, ono što je uvažena koleginica Radeta istakla jeste činjenica da na nivou lokalnih samouprava postoje agencije preko kojih se radno angažuju određena lica. Kad kažem radno angažuju, to podrazumeva da agencije za sada na nedovoljno utemeljenim normativnim aktima, na nedovoljnoj normativnoj regulativi obavljaju posao posrednika u zapošljavanju i to je, kako se to pežorativno kaže, zapošljavanje na lizing, odnosno zaposleni na lizing.

Prvi put sada dolazimo u situaciju da Agenciju za zapošljavanje normiramo na pravi način, sistemski i to je jedan pomak koji je dobar, bez obzira na kritike koje se mogu prihvatiti kao razložne i osnovane. Ali, u svakom slučaju, izbegavamo stihiju, izbegavamo inerciju koja je do sada postojala kada su u pitanju agencije za zapošljavanje na nivou lokalnih samouprava. Ovaj trougao agencija-poslodavac-zaposleni ni u kom slučaju ne sme da bude na štetu zaposlenih.

Zašto ovo govorim? Zbog toga što je do sada bez dovoljno jake regulative, bez dovoljnog utemeljenja u normiranju koje mora da bude krajnje efikasno u praktičnom smislu reči, imali smo situaciju da se lica koja se radno angažuju preko agencija stave u diskriminisani položaj u odnosu na zaposlene koje direktno angažuje poslodavac.

Zašto ovo govorim? Pa, zbog toga što su agencije, a čini mi se i sada, ali doduše na način koji jeste normiran po nama onako kako treba, su upućivani ili ustupljeni poslodavcu. E, sad ovo, ustupljeni poslodavcu je, po meni, jako loš termin, imajući u vidu da zaposleni prevashodno nisu roba da bi se ustupali, to s jedne strane, s druge strane ustupljivanje podrazumeva sasvim nešto drugo u odnosu na ono što podrazumeva jednu vrstu humanizma, moralnosti i bilo kakvog drugog aspekta koji se mora primeniti kada je u pitanju položaj zaposlenih na teritoriji Republike Srbije kako bi se izbegao prekarijat o kome je moj uvaženi kolega malopre govorio, mislim potpuno osnovano i potpuno sa razlogom.

Šta je motivisalo do sada zaposlene da se angažuju preko agencije? Pre svega lakši način dolaska do posla. Zašto lakši način? Zbog toga što je kod poslodavca to moralo da ide shodno odredbama Zakona o radu, da se raspisuju konkursi, da se na konkursima pojavljuje veći broj kandidata, da postoji manji stepen izvesnosti da se preko konkursa neko radno angažuje u odnosu na izvesnost koja mu se daje preko agencije.

Međutim, šta je problem? Problem je što su do sada agencije postupale isključivo profitabilno. Agenciju nije zanimalo ništa drugo osim sticanja prihoda. Ta zamka, ta opasnost koja podrazumeva da Agencija stiče profit, da poslodavac s druge strane određenim uštedama ostvaruje korist, a da zaposleni ostane u nepovoljnom ili diskriminatorskom položaju, mora da bude eliminisana.

Mi u PG SPS na tome kategorički insistiramo imajući ideju koja je protkana i kroz naš program i kroz naše delovanje i sve ono što mi radimo, a to je ideja socijalne pravde.

Ono što, kao socijalisti insistiramo, jeste obaveznost izjednačavanja prava i obaveza svih zaposlenih, i onih koji se radno angažuju preko agencije i onih koje je direktno angažovao poslodavac.

Šta je problem, uvaženi predstavnici iz Ministarstva rada, socijalnih pitanja? Problem je prilično složen, a za objašnjenje je jednostavan. Agencije su imale jedan položaj, jedan status koji podrazumeva sledeći način postupanja. Agencija upućuje zaposlenog kod poslodavca, poslodavac i bez otkaznog roka može da otkaže ugovor o radu sa zaposlenim do sada, sada više ne. Šta znači otkazivanje ugovora o radu? To znači da zaposleni u toj situaciji već ostaje bez pravnih mehanizama zaštite, kako da svoja prava zaštiti. Ako je on zaposlen u agenciji, a ne kod poslodavca, onda bi agencija bila prirodno dužna i obavezna da mu pruži adekvatnu zaštitu. Da li je to agencija do sada činila? Nije. Da li to sada mora? Naravno da mora.

Ono što je takođe jako važno istaći, jeste činjenica da poslodavac ima značajno manje troškove kod otkaza ugovora o radu, barem je to do sada bilo. Šta to znači? To znači da je najjednostavnije otpustiti zaposlenog. U kakvom je položaju tada zaposleni? Blago rečeno nikakvom. Da li u takvom statusu moramo pružiti adekvatnu zaštitu sa svih aspekata zaposlenog? Moramo i oko toga nema ni jedne jedine dileme, niti to treba da bude predmet bilo kakvog komentara ili razgovora, čak ni u kolokvijalnom smislu reči.

Ono što se ovde nameće kao pitanje, jeste obaveza Agencije za zaštitu prava zaposlenih kada poslodavac pričini štetu zaposlenom. Koleginica Radeta je otvorila to pitanje, ja ću se na to pitanje nadovezati. Član 33. predloženog zakona kaže da postoji subsidijarna odgovornost Agencije ukoliko poslodavac ne nadoknadi štetu zaposlenom. Ja ću da vas zamolim da pažljivo saslušate jedan komentar koji će nadam se biti što jasniji i vama i građanima Republike Srbije, a to je sledeće. Zašto postoji subsidijarna odgovornost? Zašto ne postoji solidarna odgovornost? Zašto nije Agencija solidarno odgovorna sa poslodavcem? Zbog čega bi Agencija došla na red tek posle poslodavca? Ja kao zaposleni imam puno pravo da tražim obeštećenje ili od poslodavca ili od Agencije.

Na kraju, postoji tzv. princip objektivne odgovornosti za zaposlenog po principu objektivne odgovornosti je odgovoran poslodavac. Ako zaposleni na radu i u vezi sa radom pričini nekom trećem štetu, poslodavac je odgovoran za to i to solidarno sa zaposlenim. Zašto onda ovde ne bi bila solidarna odgovornost Agencije zajedno sa poslodavce? Pa će onda zaposleni lakše ostvariti svoje pravo. Možda kod poslodavca ne može, možda kod poslodavca ta mogućnost ne postoji zbog toga što je bonitet poslodavca vrlo loš, zbog toga što on finansijski ne može da izdrži taj teret odgovornosti i obeštećenja. Ali, u toj situaciji, Agencija bi to morala, ne preuzme, nego da solidarno odgovara zajedno sa poslodavcem.

Na kraju, ono što mislim da je jako važno kada je u pitanju ovaj zakon, jeste da vi imate jedan dobar ugao posmatranja prilikom obrazloženja koji je danas dao uvaženi ministar, u odnosi na ovaj zakon, kada je u pitanju ograničavanje broja radno angažovanih preko Agencije za zapošljavanje. To je 10%. Mislim da taj procenat, doduše, može da bude diskutabilan, ali je suštinski dobro da se definiše da bi se sprečila inercija, da bi se sprečila stihija i da bi se sprečio voluntarizam kod poslodavaca, jer onda poslodavac faktički može da kalkuliše. Otpustiće 10, zaposliće tri, itd. ne želim sad da banalizujem celu priču, ali suštinski, ako se to ne normira ulazimo u dodatan socijalni problem.

Mi poslanici SPS podržavamo izjednačavanje prava zaposlenih, kako onih koji su se radno angažovali preko agencije, tako i onih koji se angažuju direktno od strane poslodavca u svim vidovima, u pogledu prava na rad, u pogledu prava na godišnji odmor, u pogledu svih onih prava koja su zajemčena Zakonom o radu, Ustavom Republike Srbije i međunarodnim dokumentima. Nesporno je da ste vi sa ovim zakonom ušli u proces nečega što Srbija radi već dugo vreme, a to je harmonizacija domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. U tom smislu ste uradili mnogo.

Ono što treba dalje raditi i o čemu dalje treba voditi računa jeste nešto što je uvaženi kolega Stepanović postavio kao pitanje, a to pitanje podrazumeva način dopunske zaštite zaposlenih nakon upućivanja od strane agencije prema poslodavcu. Tu se negde otprilike pojavljuje mogućnost za problem. U čemu se može desiti problem? Može se desiti problem da agencija prestane sa bilo kakvim obavezama prema zaposlenom, da se sve svede na poslodavca koji suštinski nije preuzeo taj teret obaveza na način koji zaposleni zaslužuje i na šta ima pravo, a s druge strane agencija će svakako ostvariti korist. Ako idemo u tom pravdu da se isključivo agenciji omogućava sticanje određenih prihoda ili koristi, a da nemamo zaštitu zaposlenog na adekvatan način, onda to ni u kom slučaju sistemski ne sme da opstane.

Na samom kraju želim još jednom da vas zamolim da ovo što sam u ime nas socijalista i poslaničke grupe SPS istakao prihvatite samo kao dobronamerne sugestije, da prihvatite da je ovo naša potreba da zbog ideala socijalne pravde koji zaista stoji u svemu onome što mi radimo i kako se ponašamo prihvatite i sa drugog aspekta, a to je aspekt socijalnog zadovoljavanja svih onih koji socijalno ne smeju biti ugroženi, a s druge strane da im se omogući poboljšanje životnog standarda, i to životnog standarda na teritoriji cele Republike Srbije.

Hvala vam što ste me saslušali. Hvala vam na pažnji koju ste mi posvetili. Još jednom, SPS će podržati set zakona koji ste predložili.
Zahvaljujem.

Moram da krenem od nečega što je jako važno zbog građana Republike Srbije da čuju, bez obzora što se SRS i SPS programski i koncepcijski razlikuju, mi kao poslanici radimo na istom polju ka istom cilju, a to je da donosimo zakone koji će u praktičnom smislu reči biti od najveće koristi za građane Republike Srbije.

U tom pravcu i na taj način sam i prihvatio diskusiju uvažene koleginice Radete, uz naravno, jednu digresiju koja podrazumeva samo drugačiji ugao posmatranja odgovornosti Agencije za zapošljavanje u odnosu na poslodavca, jer je u Predlogu zakona navedena supsidijarna odgovornost u članu 33. ja sam izneo čisto pravnički stav sa stanovišta svoje profesije, a to je da bi bilo daleko povoljnije rešenje, da ne bude „supsidijarna“, nego „solidarna odgovornost“ i poslodavca i Agencije kako bi se zaposleni jednostavno opredelio prema kome će usmeriti zahtev, bilo za obeštećenje, bilo za zaštitu prava.

Ono što je postavljeno kao pitanje, a građani zaslužuju odgovor – šta ukoliko Agencija za zapošljavanje prestane da postoji, a zaposleni ostaje bez mehanizama pravne zaštite kada je u pitanju njegov radno pravni status, ja sam tako razumeo pitanje uvažene koleginice Radete. Pa, da ne bih prekoračio vreme, odgovor bi bio sledeći – onda je ona moja teza, da se opredeli sam zaposleni da li će tražiti obeštećenje ili od Agencije ili od poslodavca utemeljena, s jedne strane. S druge strane, ako je poslodavac pričinio štetu zaposlenom svojom krivicom, dužan mu je nadoknaditi. Ako je otkaz, ugovor o radu nastupio krivicom zaposlenog onda je zaposleni sam kriv za svoj radno pravni status što ga je na neki način ugrozio ili eliminisao. Prema tome, ovo je već ulazak u neku vrstu pravne teorije. Ja ne želim da ovu skupštinu pretvorimo u takvu vrstu debate, ali je jako bitno zbog građana Republike Srbije da konačno shvate da je ovaj zakon, uvaženi ministre Đorđeviću, jasan pomak napred u izjednačavanju prava radno angažovanih lica preko Agencije u odnosu na one koji su angažovani direktno od poslodavca.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Tačno je da je ono što je istakao moj uvaženi kolega prisutno u sudovima Republike Srbije i da sudije, naročito u prvom stepenu, imaju neznatno veću zaradu u odnosu na prosek zarade u privredi Republike Srbije. Kad kažem neznatno, tu prevashodno mislim na činjenicu da te zarade, s obzirom na funkciju koju ima sudija prvostepenih sudova, a to su u pitanju sudovi opšte nadležnosti, osnovni sudovi i privredni sudovi, moraju biti veće.

Zamolio sam u uvodnoj raspravi i u nekoliko javljanja tokom ove diskusije uvaženog ministra da razmisli o povećanju zarada nameštenicima u sudovima, imajući u vidu izuzetno mali iznos zarade koji oni primaju, a sa druge strane izuzetno značajne poslove koje obavljaju.

Međutim, ono što sam već istakao, uvaženi ministre, vi ste juče sa pravom odreagovali kada ste ukazali na projekciju koju vam je dalo Ministarstvo pravde, kada je u pitanju opterećivanje budžeta sa izuzetno visokim naknadama, dakle, iznosima naknada, zbog povreda prava stranke na suđenje u razumnom roku. Moram ovaj put da budem veoma precizan da povredu prava na suđenje u razumnom roku ne generišu samo sudovi, već i drugi elementi, faktori, činioci, kako god da ih nazovemo koji svojim činjenjem i nečinjenjem doprinose da dođe do povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao što je Agencija za restituciju, kao što su službe za katastar za nepokretnosti, kao što je situacija koju imamo na Kosovu gde zbog ogromnog trajanja stečajnih postupaka, zbog toga što naši stečajni organi na Kosovu ne mogu adekvatno da deluju, imamo taj problem. Dakle, višestruko delovanje je kada je u pitanju posledica povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Poslednje, uvaženi predsedavajući, što želim da kažem jeste činjenica koju moramo da imamo u vidu, a to je da nikada ne smemo dozvoliti da se taj teret, koji trpi budžet, prevali na sudove koji to nisu uzrokovali, već na one koji zaista jesu generisali ovu posledicu, a na šta je ukazao i uvaženi kolega Jojić. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Javiću se još ovaj put, imajući u vidu pravo iz člana 104. Poslovnika Skupštine Republike Srbije.

Naravno, potpuno saglasan sa činjenicama koje su od uvaženog kolege istaknute, a uz samo jednu malu dopunu, a ta dopuna ni u kom slučaju nije bez značaja. Kada je u pitanju pravosuđe, imajući u vidu da je pravosuđe Republike Srbije u najvećem fokusu, da kažem, sa najvećim stepenom pažnje od strane Evropske komisije EU, svih relevantnih činilaca, međunarodne zajednice koji i te kako gledaju pomake u pravosudnom sistemu Republike Srbije, kada su u pitanju poglavlja 23. i 24.

Naravno da se broj sudija u određenim sudovima mora povećati, ali isto tako se mora imati u vidu da pojedini delovi pravosudnog sistema neadekvatno i neblagovremeno reaguju na pojave koje smo ja i uvaženi kolega ukazali. Tamo gde nije raspisan konkurs nije došlo ni do upućivanja sudija, jer je poznata činjenica da postoji mogućnost da tamo gde ima manjak sudija, sudije iz drugih sudova, čak i nižestepenih, mogu biti upućeni na rad kako bi se mogao optimalno sprovesti posao za koji su sudije dužne da ga rade, za koji su nadležne po zakonu. Jedino od čega nisu nezavisni, nisu nezavisni od zakona.

Uostalom, ono što je u zadnje vreme jako prisutno, jako je prisutna činjenica da imamo veliki odliv iz pravosuđa, veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija koji su otišli ili u vrlo skorom periodu idu u penziju i na nama je odgovornost, kao zakonodavnog tela, koje još uvek ima nadležnost, kada je u pitanju izbor sudija koji se po prvi put biraju na sudijsku funkciju, da u tom pravcu vodimo računa da sudovi ne smeju biti u stanju vršilaca funkcija, niti u stanju manjka sudija zbog ažurnosti predmeta i interesa građana na dostupnost pravde u svakom slučaju. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Imajući u vidu da su moje uvažene kolege prilikom prethodnih diskusija ukazale na nešto što smatram da zavređuje veliku pažnju, ja ću se na tu temu nadovezati sa sledećim činjenicama.

Radi se o pravosuđu, konkretno radi se o sudskim postupcima, i to sudskim postupcima koji se vezuju za povredu prava stranke na suđenje u razumnom roku. Da bi građanima bilo jasno, razumni rok za postupanje suda u određenim parnicama ni u kom slučaju ne može da bude dve, tri, pet, pa i više godina. Šta to znači? To znači da stranka trpi ogromno vreme koje se potroši apsolutno nepotrebno da bi se došlo čak do prvostepene presude, a da ne govorim o postupcima po žalbi koji takođe traju po godinu, dve ili više.

Kada su u pitanju upravni sudovi, postupci po tužbama kojim se iniciraju upravni sporovi traju i po tri godine. Šta to znači? To znači da stranka koja nesumnjivo ima stari predmet, a svi predmeti preko tri godine jesu stari predmeti, ima pravo da traži naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. To pravo stranci se ne može ograničiti, ne može se uskratiti i ukoliko stranka podnese potrebne dokaze i istakne adekvatne činjenice ona bude u statusu da joj sud dosudi pravo na naknadu štete. Ta naknada štete, radi građana, nije nimalo mala. Ona se kreće u iznosima od po dve, tri hiljade evra.

Uvaženi ministre, ako imamo činjenicu da je takvih predmeta izuzetno mnogo u sudskim postupcima, puta dve, tri hiljade evra, to je zaista jedna poprilično visoka suma koja opterećuje budžet Republike Srbije. Zašto ja ovo govorim? Zbog toga što je krajnje vreme da se ili sistemski, dakle, donošenjem zakona, uvede red kada je u pitanju jedna vrsta apsolutnog nemara u pogledu postupanja u sudskim sporovima, nemara, zbog toga što se ili sporovi odugovlače na jedan apsolutno nepotreban, neracionalan i neprihvatljiv način, odlažu se ročišta, čeka se na donošenje odluke po nekoliko meseci, čak i godinu dana, još više se čeka da se odluka dostavi. Šta tada stranka može? Da kaže jednostavno ono što ima pravo – nadoknadite vi meni štetu što sam ja ovoliko dugo čekao u postupku, bez obzira kakva će da bude odluka suda, pozitivna ili negativna.

Kad kažem – uvođenje reda, tu ozbiljno mislim i poslanička grupa SPS sa pravom se zalaže za zaštitu budžeta, zato što ova sredstva mogu da se iskoriste daleko racionalnije, u interesu građana Republike Srbije ili da idu u pravcu investicija ili da se ulože u socijalne programe, u projekte, da se ulože u kulturu, da se ulože u sport, da se ulože tamo gde je pametno, a ovako se iz budžeta samo izdvajaju ogromna sredstva, pri čemu budžet bude prilično opterećen.

Šta bi moglo sistemski da se reši? Moglo bi jednostavno da se uvede jedno pravilo – da odgovornost moraju da trpe oni koji su krivci za postupanje suprotno pravu stranke da mu se sudi i da joj se sudi u razumnom roku, a to mogu biti samo oni koji su nosioci pravosudnih funkcija i koji odlučuju o pravima stranke. Na taj način, iako znam da država može da se regresira od sudije, mislim da bi sistemski bilo daleko bolje kad bi ta odgovornost postojala direktno i ukoliko bi se krivica utvrdila na jedan apsolutno pouzdan način, zbog čega je došlo do povrede prava stranke na suđenje u razumnom roku.

Naravno, ovo je isključivo u interesu zaštite budžeta, naravno, ovo je isključivo u interesu onih potreba građana koje se moraju zadovoljiti, koje je potrebno redovno servisirati, umesto što plaćamo nepotrebne naknade štete, da ne govorim o naknadama štete koje dosuđuje sud u Strazburu itd, o čemu i te kako dobro znate kakva je situacija kada je u pitanju Republika Srbija.

Siguran sam da ćete u pogledu ovih pitanja imati razumevanja i da ćete na mestima gde to možete apelovati da se ovakvi problemi više ne događaju. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsednice.

Što se tiče deklaracije koju su potpisali Aleksandar Vučić, Zoran Zaev i Edi Rama mi socijalisti, iako je ta deklaracija u pežorativnom smislu nazvana mali Šengen, smatramo da je to uvod u jednu znatno širu priču, odnosno deklaraciju koja će biti regionalnog karaktera i nadamo se da će to biti budući balkanski šengen.

Zašto socijalisti razmišljaju na ovaj način? Isključivo zbog toga što Srbija malim Šengenom učvršćuje lidersku poziciju na Balkanu, zbog toga što Srbija predstavlja stožer, a nadam se i da će ostati stožer pokušaja ekonomskog, privrednog i svakog drugog ujedinjavanja zemalja na Balkanu, čak i carinske unije o kojoj smo malopre komentarisali.

Dobro je da upravo Srbija nameće ovu ideju. Dobro je da upravo Srbija traži ekonomsko ujedinjavanje, dobro je da upravo Srbija predstavlja jednu vrstu barijere svakoj drugoj alternativi malog Šengena koja bi nas u svakom slučaju vodila u katastrofu, da ne kažem u apokalipsu širih razmera, a to su ratna razaranja, to je sve ono što je nekada, ne tako davno, srpski narod i građani Srbije već prošao gubeći živote, gubeći materijalna dobra, gubeći sve ono što čini izvor egzistencije. To Srbija više nikada neće dozvoliti. Zato smatram da banalizacija malog Šengena nije dobra.

Mi možemo da se sučeljavamo i da iznosimo kritike da li mali Šengen treba dalje afirmisati ili ne. Mi čvrsto stojimo na poziciji da mali Šenten i te kako znači očuvanje mira, znači sve ono što podrazumeva smanjivanje tenzija, sve ono što podrazumeva suzbijanje ratnohuškačke retorike i uveren sam da ćemo uskoro imati priliku da ovu ideju ekonomskog i privrednog ujedinjavanja afirmišemo i prema drugim zemljama balkanske teritorije. Prevashodno tu mislim na one sa kojima očigledno imamo poprilično politički zategnute odnose, kao što je Hrvatska, kao što je u nekom delimičnom smislu reči i Federacija BiH itd.

Naš cilj očuvanja Kosova ni u kom slučaju se neće obezvrediti malim Šengenom, naprotiv, mi ćemo i dalje imati isti stav, isti kurs, istu politiku. Ta politika je već dala rezultate. Tačno je da su moje kolege ukazale na pravi broj. Sedamnaest zemalja, dakle 17 zemalja je povuklo priznanje Kosovu, i to zahvaljujući diplomatiji koju u operativnom smislu na najefikasniji način vodi Ivica Dačić, kao ministar spoljnih poslova, i u čvrstoj saradnji i naravno komunikaciji i podršci od predsednika države Aleksandra Vučića.

Uveren sam da će ta diplomatska aktivnost biti još uspešnija. Uveren sam da ovaj broj od 17 zemalja koje su povukle priznanje Kosovu neće ostati na tom broju, da će taj broj biti daleko veći i da će Srbija ostvariti svoj cilj, a to je očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta, što je Srbija i u istoriji uvek uspevala da uradi, da se izbori za svoj narod, ovaj put za svoj narod na Kosovu. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsednice.

Uvaženi ministre, odnosno ministri, izvinjavam se, poštovane kolege narodni poslanici, teško je da bilo ko ko realno, naravno, stručno i argumentovano sagleda strukturu budžeta o kome raspravljamo već nekoliko dana, može da nađe ozbiljnije primedbe i da iznese argumentovane kritike, osim politizacije i populističke priče.

Nažalost, tih demagoških istupanja danas ima mnogo, i nažalost umesto jednog zaista konstruktivnog pristupa jednoj vrlo ozbiljnoj temi od koje zavisi bolji standard građana, od koje zavise egzistencije velikog broja porodica u Republici Srbiji, mi imamo dnevno politička nadgornjavanja, ti o onog dela opozicije kome apsolutno ništa nije dobro, pa čak ni ono što je savršeno dobro i što se ni u kom slučaju ne može dovoditi u sumnju, baca se senka na tako nešto kako bi se barem pokušao ostvariti neki politički poen.

Zbog toga, ja moram da istaknem još jednom stav poslaničke grupe SPS koji je nedvosmisleno jasan, a to je zaista puna podrška i snažna podrška ne samo ovom budžetu, već i daljem privrednom rastu, investicionom preporodu i u svakom slučaju svakom ekonomskom i finansijskom kretanju koje omogućava bolji život građana Republike Srbije.

Zašto ovo govorim? Zbog toga što postoje činjenice koje bilo ko ko napada ovaj budžet, naročito, kako to pojedinci čine, na jedan krajnje neargumentovan i prizeman način, te činjenice ipak ukazuju na nešto sasvim suprotno. To suprotno je sledeće: da su ukupni rashodi planirani približno, da su planirani u visini prihoda. Dakle prihodi 1,3 milijarde dinara, a rashodi nešto malo više od 1,3 milijarde dinara, što govori o jednom potpuno uravnoteženom budžetu, predviđen je nizak deficit budžeta od 0,3 posto BDP, odnosno 20 milijardi dinara, i neminovno je da će na taj način se stvoriti posledica smanjenja spoljnog duga.

Istovremeno ovaj budžet svakako jeste razvojni budžet i ni u kom slučaju ne treba prihvatiti političku priču i klasičnu političku demagogiju da se radi o nekakvom izbornom ili predizbornom budžetu.

Zašto? Zato što gotovo sve stavke u ovom budžetu ukazuju da mi nastavljamo onaj trend, odnosno zadržavamo kontinuitet nečega što je do sada postignuto na jedan izuzetno uspešan način. Konkretno, posle finansijske konsolidacije koja je započeta 2012. godine, i kada je konačno uveden red, kada su u pitanju finansije Republike Srbije, kada je uveden red u poreski sistem, i uspostavljena poreska disciplina, mi sada imamo nesumnjivo stvoreno dobro tlo, odnosno da nastavimo razvojnim putem i to upravo onako kako je ovim budžetom planirano.

Ako imamo u vidu da je rast BDP projektovana 4 posto, da je inflacija projektovana na 2 posto, da je učešće javnog duga u BDP 51,4 posto, onda ove činjenice samo potvrđuju ono što sam rekao, a to je upravo nešto što građani Srbije upravo očekuju i od ove Vlade, i ono što im je ova Vlada pružila. A to je, da se sigurno i u 2020. godini, i svakoj drugoj godini nakon toga može očekivati investicioni rast, privredni rast i ono što je najvažnije nastavak rasta, novozaposlenih, odnosno smanjenje broja nezaposlenih lica.

Kada se radi o ulaganjima u infrastrukturu, niko apsolutno niko ne može dovesti u činjenicu u sumnju da je upravo taj infrastrukturni preporod učinjen u nekoliko prethodnih godina.

Ako imamo u vidu koliko je samo kilometara autoputeva urađeno, koliko je projektovano revitalizacije železničkih pruga, koliko je osavremenjavanja saobraćaja, kako železničkog tako i putničkog, učinjeno i to na jedan kvalitetan način, onda možemo govoriti o nastavku nečega ili kontinuitetu nečega što je započeto značajno ranije, još u periodu obnove zemlje, posle 2000. godine.

Mislim da u tom pravcu, dakle, zadnjih nekoliko godina imamo ekspanziju infrastrukturnih sadržaja, odnosno investicija u infrastrukturu i nije zgoreg ponoviti da se radi i o Moravskom i Fruškogorskom koridoru, autoputu ka Bosni, odnosno Federaciji BiH, odnosno Republici Srpskoj, autoputu „ Mira“ kako se popularno zove prema Luci Drač, i naravno železničkoj pruzi koja će da bude jedna žila kucavica saobraćajnog, da kažem preporoda, kada je u pitanju povezivanje Republike Srbije sa Republikom Mađarskom, odnosno državom Mađarskom.

Moramo biti svesni činjenice da je urađeno mnogo i kada su u pitanju i plate i penzije, koje su nesporno povećane i to značajno povećane, i ne mogu da ni u kom slučaju prihvatim jedan demagoški pristup da se radi o povećanju od samo, kako je navedeno, samo 3.000 dinara, i da je to samo 3.000 dinara dovelo do minimalne zarade od nešto više od 30.000 hiljada dinara.

Uvaženi ministre, ovo samo 3.000 dinara, je generator povećanja plata u celini, a naročito povećanja plata u javnom sektoru. Ako imamo vidu činjenicu da su plate povećane za više od 150 evra, za samo pet, šest godina, onda je javni sektor nesumnjivo poprimio one dimenzije koje je trebao da ima značajno pre 2012. godine, a to znači da zaposleni u javnom sektoru imaju jednu apsolutnu stabilnost, a to podrazumeva ne samo ostvarenje puke egzistencije članova njihovih porodica, kako je to bilo do 2012. godine, već i jedan pristojan život sa jednim pristojnim standardom.

Ono što raduje i što je jako dobro, jeste činjenica da je projekcija povećanja plata u narednom periodu u javnom sektoru, ako grešim vi me ispravite, negde u rasponu od 8-15%, što mislim da je krajnje ohrabrujuće za građane Republike Srbije, naročito zaposlene u javnom sektoru.

Ono što mi se čini, takođe, veoma značajnim, to je da je projekcija realnog rasta privrede od 4% nešto što podrazumeva ne samo kontinuitet dosadašnjeg uspešnog rada, već i više od toga, jer nakon toga, i kažem ponovo, posle 2020. godine, očekujemo i naredne uspešne godine kada je u pitanju ne samo finansijska stabilnost, već i projekcija rasta u svim segmentima života naših građana.

Ulaganje u obrazovanje i inovacije, sigurno će omogućiti da Srbija nastavi sa visokim i održivim rastom ekonomije. Ono što se do sada nije mnogo čulo, moram to da napomene, uvaženi ministre, jeste činjenica da je upravo u ovom procesu, procesu obrazovanja, projekat koji je i te kako koristan, i te kako značajan, doživeo punu afirmaciju, odnosno, doživeće punu afirmaciju upravo u 2020. godini, a to je projekat tzv. „povezanih škola“.

Taj projekat podrazumeva da će preko 1000 škola u Republici Srbiji biti povezano na brzi internet, da će preko 10.000 učionica biti opremljene savremenom tehnologijom koja će omogućiti učenicima, ne samo brži proces obrazovanja u IT sektoru, nego će generalno pospešiti sve ono što podrazumeva generator nečeg boljeg kada je u pitanju proces obrazovanja u Republici Srbiji i dalji stimulans privrede i ekonomije.

Takođe, mislim da je kao važno istaći činjenicu da su i ulaganja koja se odnose i na druge sfere društvenog života, a to su ulaganja u sport, kulturu i umetnost, veoma značajna za građane Republike Srbije. Moram da dužnu pažnju posvetim činjenicama za koje smatram da su od nemerljivog značaja, pre svega kada je u pitanju socijalni aspekt. Mi smo danas zaboravili da je danas Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Da, danas je zaista taj Međunarodni dan borbe protiv jedne pošasti koja je, ne samo u Srbiji, već i u celom svetu, poprimila razmere koje podrazumevaju bukvalno nešto što se može u najgorem smislu reči okarakterisati kao sadističkim, da ne govorim o nečem težem i da ne upotrebim neku težu kvalifikaciju. Ali, ta činjenica nam jednostavno nameće obavezu da ne samo kroz ovaj budžet o kome govorimo, već i generalno posvetimo pažnju upravo zaštiti onih koji su najranjiviji, najosetljiviji i koji su izloženi brojni rizicima i opasnostima.

Ne sumnjam da je ova Vlada Republike Srbije mnogo učinila kada je u pitanju upravo zaštita osetljivih kategorija. Sigurnim kućama, kao i svim onim koji se brinu o osetljivim kategorijama, ranjivim kategorijama stanovništva, moramo posvetiti još veću pažnju, moramo uložiti dodatna sredstva kako bi se obezbedio smeštaj svim onim koji taj smeštaj neophodno zaslužuju, odnosno, kojima je to potrebno, kako bi se zaštitili od rizika, odnosno opasnosti po lični integritet, po zdravlje i na kraju krajeva, po sam život, imajući u vidu činjenicu da je nemali broj lica koja su upravo u ovakvim situacijama stradala, a ne postoji ništa vrednije, niti postoje etalon vrednosti koje se može meriti sa vrednošću života.

Prema tome, u tom smislu ja mislim da je jako važno da taj segment, kada je u pitanju oblast socijalne zaštite, kada su u pitanju ranjive grupe, mora zavredeti pažnju i dodatno od Vlade Republike Srbije i da se dodatno moraju obezbediti novčana sredstva koja će omogućiti, ne samo novoosnovane sigurne kuće, već sve one socijalne programe zaštite koja ova lica zaslužuju i kojima je to neophodno.

Kada je u pitanju ulaganje u kulturu i umetnost mislim da je to usko povezano sa onim što se zove informaciono polje, odnosno što se zove medijski prostor.

Na tom medijskom prostoru moramo se izboriti da bude što manje rijaliti sadržaja, da što manje bude dekadencije, da bude što manje onoga što urušava sistem vrednosti, merila vrednosti, a da se vratimo nečemu što je predstavljalo i te kako značajan sektor vrednosti kada je u pitanju i socijalizacija ljudi, i komunikacija među ljudima, gradnja kulture, gradnja onoga što je na neki način pogaženo, a to je elementarno kućno vaspitanje. Zašto? Zbog toga sve ono što je sa Zapada došlo kao toksično, što je inficiralo i medijsku scenu i kulturnu scenu, dovelo upravo do toga da se mladi naraštaji izlože opasnostima kao što su najgrublji rijaliti programi i kao što je ono, bez obzira koliko god bilo komercijalno i ostvarivalo prihode, dovelo do toga da mlade populacije budu inficirane nečim čime ne smeju da budu inficirane i što može da dovede do još težih posledica.

Zato, pozdravljam pokušaje Vlade i u ime poslaničke grupe SPS, snažno podržavamo i strategiju razvoja medijskog prostora i osavremenjavanja medija u Republici Srbiji.

Na kraju, vratiću se na nešto o čemu sam govorio u uvodnom delu, odnosno u načelnoj raspravi kada je u pitanju budžet i još jednom uputiti, uvaženi ministre, vama apel, kada se radi o pravosuđu i zaposlenima u pravosudnom sistemu, imajući u vidu da veliki broj zaposlenih u pravosuđu još uvek ima veoma niske zarade, ponoviću da se radi o nameštenicima, za razliku od državnih službenika oni su u nešto nepogodnijem finansijskom položaju, zamoliću vas da upravo oni od kojih mnogo toga zavisi u pravosuđu, upravo oni koji operativno obavljaju i te kako značajne poslove u pravosudnom sistemu, u sudovima, tužilaštvima, na kraju krajeva, i u pravobranilaštvima, moraju imati daleko veći naš, da kažem, pogled na njihov status, daleko značajniji pogled, daleko veće razumevanje s naše strane, a to razumevanje sa naše strane podrazumeva da imaju bolji status kada su u pitanju njihove zarade da se nagrada koja im se daje na neki način poveća sa 1% na barem do 10%.

Takođe, apelujem da se u pravosudnom sistemu izvrši uravnoteženje zarada zbog toga što postoji velika disproporcija u zaradama između sudija osnovnih sudova, kao i sudija viših, odnosno sudija republičkog ranga, kao što su Apelacioni sudovi, Privredni apelacionu sud i Vrhovni kasacioni sud.

Uravnoteženje zarada u tom smislu mora postojati zbog toga što postoje velike razlike. Ako je zarada sudije Osnovnog suda neznatno veća od prosečne zarade u privredi Republike Srbije, koja se već bliži iznosu od nekih blizu 600 evra, onda je jako značajno kako bi se sprečile opasnosti od koruptivnog delovanja, kako bi se sprečile opasnosti od jednog sunovrata sudstva koje imamo već dugo godina, a kako bi se, s druge strane, obezbedilo ozdravljenje pravosuđa u celini, onda se te zarade, barem sudija, na nivou osnovnih sudova moraju povećati.

Ono što vezano za državni sektor treba pohvaliti, to je nesumnjivo digitalizacija e-uprave i to, uvaženi ministre, podržavamo i vas i kompletnu Vladu, imajući u vidu činjenicu da se na taj način postižu dva bitna efekta.

Prvi efekat nesumnjivo jeste smanjenje broja zaposlenih, gde je u javnom sektoru nesumnjivo postojanje značajnog većeg broja zaposlenih od potreba. S druge strane, to podrazumeva da se potrebe građana servisiraju na mnogo efikasniji način, jer umesto, pežorativno rečeno, velikog broja ljudi koji moraju po satima, nekad ko zna koliko, čekati pred šalterima, sada se digitalizacijom e-uprave servisiranje potreba građana i upravo u tom segmentu potreba građana ostvaruje na mnogo, mnogo efikasniji način i mi se moramo truditi da to bude još efikasnije, da građani jednostavno ne moraju, naročito oni koji su u stanju nemoći, bolesti, penzioneri, stari ljudi, da obilaze šaltere i da čekaju ko zna koliko dugo da bi dobili jedan dokument od koga im zavisi ostvarenje određenog prava. Taj dokument se može i dobiti i, da kažemo, ustrojiti sistem davanja tog dokumenta na jedan izuzetno efikasan način i siguran sam da će se to postići unapređenjem digitalizacije e-uprave koja je zaživela i mislim da je to nešto čemu treba stremiti i ubuduće.

Kada je u pitanju oblast zaštite životne sredine i zdravlja, mislim da se učinilo dosta, ali to što se učinilo dosta ni u kom slučaju ne treba da bude aksiom gde se staje. Naprotiv, mora se raditi dalje. Mora se unapređivati infrastruktura koja se vezuje za zaštitu životne sredine. Čini mi se da je u tom pravcu jako značajno što je nagoveštena zabrana uvoza automobila čiji produkti sagorevanja predstavljaju ozbiljnu opasnost kada je zagađenje životne sredine u pitanju i to je nešto što, naravno, treba podržati.

S druge strane, mora se imati u vidu i onaj socijalni elemenat, a to je status naših građana. Kako uravnotežiti činjenicu da, s jedne strane, imamo ogroman broj građana sa niskim primanjima, koja su takve prirode, i struktura i sadržina, da građani ne mogu ni u kom slučaju obezbediti prevozno sredstvo koje omogućava, s jedne strane, filtraciju izduvnih gasova kako bi se sprečilo zagađenje. S druge strane, da imamo mogućnost da ti isti ljudi mogu u saobraćaju ostvariti ono što je njima neophodno potrebno za život, a to je da se od mesta do mesta mogu i bezbedno prevesti i ostvariti sve ono što podrazumeva životne potreba a da ne koriste druge vrste prevoza, osim sopstvenog prevoza, naročito u seoskim odnosno ruralnim područjima. Prema tome, to uravnoteženje, odnosno uspostavljanje balansa između ovako dve kompleksne situacije nije baš jednostavno.

Kada je u pitanju sport, uvaženi ministre, imajući u vidu da potičem iz te grane u je dnom značajnom delu svog života, molim vas da i u saradnji sa Ministarstvom sporta utičete na nešto što mislim da na neki način biva pomalo zapostavljeno, a to je akcenat na razvoj tzv. školskog sporta.

Zastupljenost školskog sporta u domenu sporta na neki način je vrlo mala. Zašto mala? Zbog toga što mi ne ulažemo dovoljno u taj segment sporta i razvoja sportske kulture kao što se ulaže u profesionalni sport. Čini mi se da bi popularizacija školskog sporta morala da bude daleko veća jer se na taj način animiraju oni kojima je to najpotrebnije, a to su najmlađe starosne kategorije stanovništva Republike Srbije i to je svojevremeno bilo nešto što se može okvalifikovati kao pohvalno kada je u pitanju jedan medij, a to je SOS kanal koji se upravo bavi ovom temom, temom školskog sporta.

Mislim da na tom polju treba i dalje raditi, uložiti značajna sredstva i obezbediti sve ono što je neophodno kako bi se naši najmlađi mogli uključiti u sportske aktivnosti koje su sigurno od najvećeg značaja za njihovo zdravlje.

Na samom kraju, sve ovo što sam istakao, uvaženi ministre, nije vredno bilo kakvog osvrta na populističke i demagogske priče koje se vezuju za vašu doktorsku disertaciju odnosno koje se vezuju za nešto što je poprimilo karakteristike čiste politizacije. Odluka o nečijem doktoratu jeste politikanska priča i kao takvu je mi doživljavamo i kao takvu je i ocenjujemo.

Uspešnost u radu, zastupljena stručnost i profesionalizam su najbolji podaci, parametri i pokazatelji da svi oni koji negiraju upravo ove vrednosti ne mogu ni u kom slučaju kod građana zavredeti pažnju, osim osude za pritisak na one institucije na koje pritisak ne sme da se vrši, a prevashodno ne sme da se vrši pritisak na visoko obrazovne institucije kao što je Rektorat i Beogradski univerzitet. Nažalost, ti pritisci su izvršeni i, zahvaljujući toj vrsti političkih pritisaka, imamo danas dnevno političku temu koja se zove poništaj doktorske disertacije. Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, ukazujem na povredu člana 27. Poslovnika, imajući u vidu da ste, u smislu primene Poslovnika, propustili da sankcionišete prethodnog govornika iz dva razloga.

Prvi razlog je već naveden, jer je prekoračio vreme koje mu je Poslovnikom dozvoljeno da reaguje po Poslovniku, dakle govorio je više od dva minuta, a drugi razlog je čista zloupotreba Poslovnika ili zloupotreba procesnog ovlašćenja iz Poslovnika, imajući u vidu da umesto na povredu Poslovnika, prethodni govornik je ukazivao na sasvim nešto drugo, što apsolutno nema nikakve veze sa povredom Poslovnika, pozivajući se na političke stranke, među kojima je i SPS i na taj način, umesto na povredu, izvršio ono što je i želeo, što je bio njegov cilj, a to je da replicira odnosno vama i celoj koaliciji ukazuje nešto što podrazumeva prikupljanje političkih poena.

Imajući u vidu da smo se dogovorili, da ste čuli od predsednice Skupštine da moramo imati nultu toleranciju na ovakvu vrstu zloupotreba, kada je u pitanju povreda Poslovnika, ja vas molim da ubuduće na vreme reagujete, tako što ćete dosledno primenjivati Poslovnik na sve narodne poslanike, a to znači i na narodne poslanike iz opozicije, koja je prisutna u ovoj sali. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Ukazujem na povredu člana 27. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, imajući u vidu da ne mogu da prihvatim takav stepen tolerancije koji imate prema narodnom poslaniku Šaroviću. Takav stepen tolerancije do sada nije viđen u Skupštini Republike Srbije, da tolerišete bukvalno svaku vrstu povrede Poslovnika koji je počinio, a da nijednom nije sankcionisan, čak i za zloupotrebu Poslovnika, koju je danas učinio najmanje četiri, pet puta.

Ukoliko želimo da ovu sednicu privedemo redu i da nastavimo u onom duhu u kome to jedino može da se radi, a to je da raspravljamo o najvažnijoj tački, sigurno najvažnijoj za građane Republike Srbije, a to je Zakon o budžetu, onda da govorimo isključivo o tome, a ni u kom slučaju da dozvoljavate da se kroz Poslovnik govori o koalicijama, o savezima, o nekakvim protivpravnim delovanjima itd, itd.

Socijalistička partija Srbije prvo neće tolerisati ni u kom slučaju zloupotrebu Poslovnika na njenu štetu, da se etiketira kroz povredu Poslovnika na jedan ružan način. Mi smo svesni bilo gde gde smo u koaliciji da radimo u interesu građana, isključivo u interesu građana.

Bilo ko ko se ogrešio o zakon treba da odgovara i mi sa tim nemamo problem, ali vas molim da u svakom slučaju povrede Poslovnika odreagujete i mislim da je uvaženi kolega Orlić s pravom ukazao na mogućnost primene člana 112. Poslovnika, ukoliko ne možemo da nastavimo u onom smislu u kome to treba da se radi, da se odredi pauza, pa ćemo posle toga nastaviti valjda na način koji Poslovnik predviđa. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicom, poštovane kolege narodni poslanici, imajući u vidu da je veći broj mojih uvaženih kolega iz poslaničke grupe SPS, među kojima je i ovlašćeni predstavnik Dušan Bajatović, veoma decidno istakao da će naša poslanička grupa nedvosmisleno podržati Zakon o budžetu.

U svojoj diskusiji ću se ograničiti samo na određene segmente ovog zakona, i to dva za koja smatram da su veoma važna, naravno, ne mnogo manje važna od ostalih, ali u svakom slučaju nešto što za građane Republike Srbije treba da predstavlja znak poštovanja za ono što je Vlada Republike Srbije učinila. Radi se o lokalnoj samoupravi, državnoj upravi i pravosuđu.

Kad govorim o pravosuđu, naravno da je u pitanju tema koja je poprilično opterećujuća, imajući u vidu da pravosuđe već duže vreme nosi hipoteku izuzetno lošeg stanja u pravosudnom sistemu Republike Srbije i zbog toga poglavlja 23 i 24 još uvek nisu zatvorena i još uvek se od Evropske unije na neki način očekuje da podrži sve ono što Vlada Republike Srbije radi, ali nažalost sudovi i tužilaštva kaskaju za onim što je Vlada Republike Srbije uradila.

Počevši od komentara o pravosuđu, moram da istaknem nekoliko bitnih činjenica za koje, uvaženi ministre, sigurno znate da je u Republici Srbiji pravosudni sistem kroz ulaganja u objekte sudova i tužilaštava dobio mnogo. Ako pođemo od nesporne činjenice da je u Beogradu jedan takav pomak učinjen još pre nekoliko godina prilikom izgradnje zgrade „Aeroinženjeringa“, u kojoj je smešten kompletan Prvi osnovni sud, zatim adaptacije i rekonstrukcije zgrade Palate pravde, u koju se sada vraća kompletna krivična materija iz sudova, naročito iz Višeg suda u Katanićevoj, da ne govorim o gradovima i opštinama u unutrašnjosti gde je zaista preko Ministarstva pravde i vas lično, uvaženi ministre, učinjeno mnogo u adaptaciju i rekonstrukciju objekata sudova i tužilaštava. Na teritoriji Zlatiborskog okruga to su Prijepolje i Požega.

Moram da pohvalim ono što je učinjeno u Užicu, dakle, gradu iz koga ja dolazim, a to je izgradnja potpuno nove, veoma savremene zgrade u kojoj se sada nalaze Privredni i Prekršajni sud. Zgrada je urađena po svim standardima Evropske unije koji se zahtevaju za optimalan rad pravosuđa, konkretno sudova, sa svim onim segmentima koji polaze od digitalizacije, opremljenosti, a naročito opremljenosti u sudnicama u koje je neophodno potrebno smestiti veći broj učesnika, kao što je u oblasti stečajeva, kada se radi o ispitnim potraživanjima gde poverioci u svakom slučaju imaju i pravo, nekad i obavezu da se izjasne o prijavama potraživanja, a i o ocenama prijave potraživanja od strane stečajnih upravnika.

Dakle, učinjeno je zaista mnogo, s tim što ja imam jedan apel za vas, uvaženi ministre, koji polazi od jednog sloja zaposlenih u pravosuđu, i to onog sloja koji se nekako neprimetno pojavljuje samo u ovakvim diskusijama, zbog toga što jednostavno ne posvećujemo pažnju upravo onim od kojih pravosudni sistem u velikoj meri zavisi, a to su državni službenici i nameštenici.

Imajući u vidu da je i Sindikat pravosuđa Republike Srbije nametnuo jednu temu, koja u svakom slučaju zavređuje pažnju i treba je afirmisati, radi se o nagradama za rad nameštenika u pravosuđu, imajući u vidu činjenicu da je nivo njihovih zarada još uvek na nivou onom koji podrazumeva zadovoljenje potreba kada su u pitanju minimalne zarade ili nešto malo više od minimalnih zarada.

Smatram da, s obzirom na to da mi kao poslanici SPS i naš poslanički klub nismo u tom pravcu isticali amandmane, da bi trebalo razmisliti u nekom daljem toku realizacije ovog budžeta, koji je jako dobro strukturiran i planiran, da se ovaj deo zaposlenih u pravosuđu na neki način stimuliše, što podrazumeva njihov daleko povoljniji položaj u odnosu na sadašnji.

U članu 11. Predloga zakona o budžetu predloženo je da visina nagrade za ovaj sloj zaposlenih može biti do 1% od minimalne zarade u Republici Srbiji, što je veoma malo. Oni koji su u sindikatu i koji štite prava zaposlenih u oblasti pravosuđa su tražili da taj procenat bude značajno veći, i to 15%, što smatram da nije mnogo realno, ali u svakom slučaju da treba da bude veći, to bi bio apel nas socijalista prema vama, da zajedno ili u sinergiji sa ministarkom pravde ovo pitanje rešite na kvalitetniji način kada su u pitanju nameštenici u pravosudnom sistemu Republike Srbije.

Kada govorimo o lokalnoj samoupravi, uvaženi ministre, moramo istaći jednu činjenicu koju niko neće dovesti u sumnju, a to je da je i ovaj budžet orijentisan upravo onako kako je trasirano i kako je utemeljeno ne samo prethodnim budžetom, već i jednom globalnom politikom Vlade Republike Srbije, a to znači da se transferna sredstva prema lokalnim samoupravama značajno smanje, kako bi se lokalne samouprave, dakle opštine i gradovi, stimulisale u pravcu, hajde da kažemo, kreativnosti koja podrazumeva popunu lokalnih budžeta iz sredstava, odnosno iz prihoda koji se ostvaruju isključivo na nivou lokalnih samouprava, a to su opštine i gradovi.

Iskreno rečeno, nisam siguran koliko su se i na koji način opštine i gradovi odazvali jednom takvom načinu orijentacije Vlade Republike Srbije, jer je veliki broj projekata koji je Vlada Republike Srbije ustrojila, i to isključivo u korist lokalnih samouprava, gde lokalne samouprave nisu na adekvatan način participirale. Ova kritika prema lokalnim samoupravama je više dobronamerna i stimulativna, u vidu motivacije da se što više orijentišemo na nivou lokalnih samouprava kao predstavnici lokalnih vlasti ka projektima koje Vlada nesporno omogućava.

Kada govorim o gradu iz koga ja dolazim moram ukazati na činjenice da postoje pozitivni primeri gde upravo grad Užice kao lokalna samouprava ima i te kako značajno učešće u participaciji, kada su u pitanju projektna finansiranja, pa je tako u gradskoj opštini Sevojno, kao gradskoj opštini grada Užica sredstvima koja su obezbeđena preko Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu adaptirana zgrada u kojoj se sada nalazi institucija doma kulture od istih sredstava, kao i sredstva koje je obezbedilo Ministarstvo kulture, renoviran je muzej.

Nadam se, uvaženi ministre da ste na neki način uvažili apel građana grada Užica kada je u pitanju finansiranje kotlarnice sa energentima koji će značajno smanjiti zagađenost jednog grada kojim je u velikom stepenu zagađenosti i velikoj opasnosti stanovništva tog grada, kada se o zagađenosti priča, a to je izgradnja kotlarnice za potrebe doma zdravlja. Ono zbog čega građani Užica, kojih nije mali broj, imaju veliku zahvalnost prema Vladi Republike Srbije izgradnja vode, posle katastrofe sa vodosnabdevanjem u gradu Užicu koje je bilo pre nekih otprilike sedam, osam godina.

Na samom kraju moram da skrenem pažnju na nešto što je, konkretno ministarstvo o kome sam govorio, a to je Ministarstvo za zaštitu životne sredine, zatim Ministarstvo za energetiku i na kraju Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu obezbedilo, a to je da na teritoriji cele Republike Srbije imamo mogućnost da preko E-uprave i digitalizacije servisiramo potrebe građana na najbolji mogući način. Mislim da je to jako dobro rešenje i da u tom pravcu treba istrajavati, kako bi se upravo te potrebe građana za smanjenjem razno-raznog maltretiranja i čekanja pred šalterima eliminisao, a lokalne samouprave omogućile da se administracija svede na najmanji mogući nivo.

Naravno da postoji još mnogo, mnogo toga što bi moglo da se istakne, ali ovo što sam ukazao dovoljno govori da i ovaj segment budžeta i te kako je dobro i strukturiran i planiran. Imate podršku SPS i naše poslaničke grupe. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Uvaženi ministre, kada je u pitanju odredba člana 2. lično mislim da je dobro normirana i ukazuje upravo na rešavanje nekih problema koji do sada u praksi nisu bili dobro rešeni. Ne samo što se radi o hitnim rokovima i kratkim rokovima na koje ste sa pravom ukazali, kada je u pitanju izdavanje putne isprave, i kada je u pitanju i podnošenje zahteva po kojima se urgentno postupa.

Ovde je bilo nekoliko amandmana koji su imali krajnje dobronamerne motive i nije ništa sporno, naročito koleginice Nataše Jovanović. Međutim, čini mi se da nije baš sa pravim razumevanjem i dobrim tumačenjem odredaba zakona prihvaćeno ono što se vezuje za nadležnost tužioca, odnosno suda.

Sa stanovišta sudske prakse, uvaženi ministre, treba građane obavestiti da nije ni sud ni tužilac taj koji će odugovlačiti postupak kada su u pitanju davanja saglasnosti. O čemu se radi? Radi se o procesnim rešenjima gde se vodi računa o takozvanoj hitnosti postupka, gde postoje procesni mehanizmi koji podrazumevaju obavezu suda da hitno odluči, odnosno hitno reši predmet i tako omogući stranci dobijanje putne isprave u najkraćem mogućem roku.

Dakle, ne radi se o brakorazvodnim parnicama koje će trajati poprilično dugo, ne radi se o porodično pravnim sporovima koji takođe podrazumevaju potrošnju ogromnog vremena, odnosno velike vremenske distance. Radi se o procesnim mogućnostima da i sud i tužilaštvo ubrzaju postupak i da na osnovu toga donesu odluku kojom se daje saglasnost. Dakle, u sudskoj praksi, kojoj na neki način po profesiji pripadam, upravo takvi postupci postoje, podrazumevaju hitna rešavanja, podrazumevaju hitnost u postupku od strane kako suda tako i tužioca i podrazumevaju naravno dostavljanje odluke stranci odmah, kako bi stranka mogla na osnovu odluke suda da pred nadležnim organom Ministarstva unutrašnjih poslova ostvari svoje pravo, a krucijalno pravo je pravo na hitno dobijanje putne isprave.

Ono što je jako važno istaći jeste činjenica da se radi ovde o deci, najmlađoj, a imajući u vidu da starateljstvo nad decom se zakonski vezuje za roditelje kao zakonske zastupnike ili se sudskim odlukama poverava roditeljima, onda je sasvim logično da su roditelji ti koji imaju legitimaciju podnosioca zahteva kada su u pitanju deca.

Potrebe dece se ovde ni u kom slučaju ne dovode u sumnju i zato, uvaženi ministre, mislim da je ovo jako dobro normirano i ovakva odredba zakona treba da ostane na snazi i naravno mi ćemo glasati za nju, tim pre što je i Ministarstvo unutrašnjih poslova kada je u pitanju briga o deci pokazalo više nego veliku predanost, posvećenost i profesionalizam u postupanju. Ovde je kolega Šešelj ukazao na otmicu maloletnog deteta, to je nedavno bilo i u slučaju kada je maloletni dečak otet radi pokušaja izvršenja krivičnog dela iznude, što je Ministarstvo unutrašnjih poslova sprečilo.

Ono što građane Republike Srbije treba da na neki način održi u velikom stepenu poverenja prema Ministarstvu unutrašnjih poslova jeste vaša hitnost u postupanju i ono što je najvažnije – vaše nemešanje u rad pravosudnih organa, jer vi u granicama svoje nadležnosti zaista u profesionalnom smislu reči odrađujete onaj deo posla koji je u skladu sa zakonom i propisanim nadležnostima obavezan, a to je prikupljanje operativnih podataka, činjenica i dokaza na osnovu kojih se može utvrditi ili osnov sumnje ili osnovana sumnja da je neko izvršio krivično delo. Ostalo je na pravosudnim institucijama, konkretno na tužilaštvu i sudovima.

Podsetiću samo da je upravo u tom delu verifikovan jedan takav profesionalni pristup Ministarstva unutrašnjih poslova i svih onih koji u Ministarstvu rade predano na obavljanju svojih službenih zadataka, odnosno dužnosti. U slučaju Kosmajca konkretno prikupljeni su bili svi dokazi, prikupljene su činjenice, operativnim radom je utvrđeno dosta toga, što je moglo da posluži za dalje procesuiranje. Dakle, nije ni ministarstvo, ni izvršna vlast, ni Vlada, ni prvi potpredsednik Vlade Dačić, ni predsednik Vučić oslobodio tog čoveka, već isključivo sud. Dakle, to je dokaz o nemešanju izvršne vlasti u sferu onog dela posla koji se odnosi na pravosudnu vlast.

Zato imate podršku SPS, zbog takvog posvećenog i profesionalnog rada. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Moram da ostanem pri stavu da je ova odredba predloženog teksta zakona dobra i da ova norma ne treba da se menja. Ukazivanja na to da tužilac, odnosno nadležni javni tužilac treba da bude izbrisan iz ove norme bi samu normu dovelo do besmisla iz jednostavnog razloga što tužilac nije van suda, on je vezan za sud i vezan je za sudski postupak.

U Krivičnom zakoniku su propisane i neke mere bezbednosti koje se konkretno vezuju za oduzimanje predmeta gde je jedna od takvih mera i oduzimanje pasoša. Što znači da javni tužilac ima i te kakvu ulogu kada je upitanju bilo šta što se vezuje za putne isprave kako kod učinioca krivičnih dela tako i kod onih koji su vezani za učinioce krivičnih dela. Tako da ovde sud i tužilac imaju i te kakvu povezanost i ne možemo ih barem iz ove norme, a samim tim i u odnosu na Krivični zakonik eliminisati. Osim toga je u pravu, uvažena koleginica Jeftović koja je ukazala da se postupci vode tako što se inače i vrši saradnja sa drugim institucijama pa i sa centrima za socijalni rad, kada su u pitanju interesi deteta, a ovde jesu interesi deteta.

Zato ova norma treba da ostane ovakva kako je predložena, a amandmani koji su krajnje dobronamerni imaju neku svoju racionalnu podlogu ipak ne mogu biti prihvaćeni. Hvala vam.

Whoops, looks like something went wrong.