Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Pošto, kao i većina narodnih poslanika u Skupštini, ne delim vaše oduševljenje, ja vas molim da na osnovu člana 114. glasamo dizanjem ruke.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je zakon koji bih mogao da očekujem pre neku godinu, prilagođen jednom sistemu za koji, sada sam već sasvim ubeđen, i vi mislite da je veoma dobar i da u takvom jednom sistemu ništa ne treba ni menjati.
Tehnički je ovo dobar zakon, i kada ga hvalite, hvalite mu tehniku, ali osnovna primedba je da komore nisu prestale da budu produžena ruka sistema. Ja ću vam to lako dokazati. Ako se pojavila konkurencija u Republici Srbiji, kako to da nema konkurencije u organizovanju privrede, šta se promenilo?
Ovde čujem različite priče o tome kada smo imali poslednji zakon o privrednim komorama. Neko pominje 1979, a ja mislim da je predlagač u obrazloženju pomenuo i 1993. godinu. Molim vas, pročitajte svoje obrazloženje. Iako prelazne i završne odredbe kažu - ne pominju taj zakon iz 1993. godine, u obrazloženju na drugoj strani kažu da su pokrajinske komore radile do stupanja na snagu novog republičkog Zakona o privrednim komorama ("Službeni glasnik RS", br. 20/93). To je odluka po kojoj su one nastavile da rade mimo Ustava.
Šta to znači, u čemu je sada razlika između komore do danas i komore od sutra, je li bilo drugačije organizovanje komora? Jesmo li i dalje imali komoru za Republiku Srbiju, jesmo li imali pokrajinske komore, jesmo li imali regionalne komore, šta se tu promenilo?
Jesu li komore nevladine organizacije, kao što je rekao predlagač - nisu, izdaju javne isprave. Njihove isprave imaju karakter javnih isprava. Navedite mi jednu nevladinu organizaciju koja izdaje javne isprave. Imaju javna ovlašćenja preneta od strane Vlade. Da li je članstvo u komorama obavezno - jeste, iako predlagač to nigde ne navodi jasno, ali je to makar po dva osnova iz samog Predloga zakona jasno. Najpre u članu 9. stav 1. predlagač kaže: "Članovi Privredne komore Srbije su svi subjekti iz člana 8. ovog zakona, koji imaju sedište, odnosno obavljaju delatnost na teritoriji Republike Srbije".
A član 8, posebno stav 1, kaže da su članovi komore preduzeća i drugi oblici organizovanja, da su preko opštih udruženja i preduzetnici, i zemljoradnici, odnosno zemljoradničke zadruge, i drugi oblici organizovanja. Dakle, svi oni koji se bave privrednom aktivnošću u Srbiji su članovi komore.
Drugi osnov je član 11. stav 1. alineja 1, koja kaže da komora vrši određena javna ovlašćenja koja su joj poverena zakonom. Alineja 6. kaže - komora izdaje odgovarajuće potvrde o bonitetu svojih članova. Ako se jedan privredni subjekt pojavi sa zahtevom za učešćem u bilo kom poslu, on bez potvrde o bonitetu u tom poslu neće moći da učestvuje, a potvrdu o bonitetu neće dobiti ako nije član komore.
Članstvo u komori je obavezno. Vidim da nova vlast obilazi kao mače oko džigerice, nekada se govorilo "kao kiša oko Kragujevca", ali mi sada imamo i više kiše nego što nam treba. Sve se vrtite oko preduzeća, oko proizvodnje, oko privrede, a nikako u srž. A zašto nemamo stotine privrednih komora u Srbiji, zašto se ne udružuju u komore oni kojima to odgovara, oni koji imaju neki zajednički interes.
Zašto ne organizuju komoru koja će da obavi određeni posao, da izveze neku robu, da uveze neku robu? Ako politika nema više uticaja na komore, kako sada izgleda rukovodstvo Privredne komore Jugoslavije ili Srbije? Jesu li rukovodioci iz SPS-a i JUL-a ili su iz DOS-a? Da li je smena izvršena ili nije? Ako je izvršena, što je vršena? Zato što su došli sposobni? Onda se postavlja pitanje kako da ti sposobni baš budu privatnici? Kako da ih uopšte ne interesuje šta biva sa velikim društvenim preduzećima? To je ono - da komšiji crkne krava. Što više velikih društvenih preduzeća propadne imaće više jeftine radne snage na tržištu, imaće država veće probleme.
Mali privatnici, kao svojevremeno nove banke bez opterećenja stare devizne štednje, rastu i razvijaju se; još vode i privredne komore. Ja ne bih tek tako olako govorio ovde o članovima komore koji predstavljaju velika društvena preduzeća. Lepo je razgovarati sa privatnicima, sa malim i srednjim preduzećima, ali od njih ne živi država. Država živi od desetina, od stotina hiljada radnika. Država će propasti ako za desetine ili stotine hiljada radnika nema posla, ako im ne obezbedi posao. Kako će da im obezbedi posao, gde će ove privredne komore po članu 11. ili 10, nije važno, predstavljati svoje članove u inostranstvu, organizovati prezentaciju svojih članova na Zapadu.
Hoćemo li da budemo iskreni, šta ćemo to da predstavimo Zapadu kao proizvod koji on hoće od nas da kupi, zato što je kvalitetno i zato što je jeftino? Ne bih se mnogo ni oko hrane hvalisao. Prvo, hrane ne proizvodimo ni za sebe, a drugo je to što našu hranu više ne prepoznaje kupac u Zapadnoj Evropi. On jede potpuno drugačiju i papriku, i paradajz, on ovo naše ne prepoznaje. Ovo što mi proizvodimo ne može da se proizvede u količini koja bi mogla da donese profit. Ako hoćete profit, paprika ne sme da miriše.
Znači, trebalo bi da se predstavljamo na tržištima kojima ste vi okrenuli potpuno leđa: na istoku, u Rusiji, u Kini, u Indiji, u Južnoj Americi, u arapskom svetu. Pa, da li iko od vas više pominje te naše partnere, koji imaju da nam prodaju sve što nama treba i mogu da kupe sve što mi proizvodimo. Vi nam pričate o komorama kakve su u Nemačkoj i Francuskoj. Slažem se, tako možete i o bankama da nam pričate, tako i o politici, tako i o vojsci, sve je to lepo, ali to se izgrađivalo vekovima, bez nekih velikih padova. Čak i kada su imali ratove, posle toga su koristili situaciju da se još više razviju. Mi smo imali jedan odbrambeni rat, posle koga se mi ne razvijamo kako ste možda vi očekivali, a mi upozoravali građane Srbije da nas neće čekati med i mleko i ako kleknemo i ako puzimo pred njima.
U čemu je razlika između socijalističkog shvatanja privrednih komora i ovog vašeg novog? U čemu? Koja je razlika? Svi moraju da budu članovi jedne komore, pa će sada izabrati za predsednika komore nekoga ko pripada opoziciji. Pričate mi priče. Baš bih voleo to da vidim. Podneću ostavku na poslaničko mesto, ako predsednik komore bude iz opozicije. Zato što je to tako dobar posao da ga je radio i Vlajko Stojiljković. Taj nije umeo da pogreši kada bira dobar posao.
Pošto je vreme na izmaku, kada pominjete ponašanje opozicije u poslednjih 10 godina, ne zaboravite u tih 10 godina SRS je 8 godina bila opoziciona stranka, 8 godina je pokazivala kako opoziciona stranka treba da deluje u ovoj našoj državi. Možda mi zbog toga nismo imali ni dobre izborne rezultate, ali to nama služi na ponos. Posebno upozoravam one koji su sada prvi put u opoziciji: kada vrednuju kada će da glasaju sa vlašću, neka glasaju kada su u pitanju nacionalni interesi, neka glasaju kada je u pitanju dobar predlog zakona. Neka ne glasaju uvek kada ih neko pozove telefonom, pritegne i upozori na nešto što su radili u ranijem vremenu. Nemojte da glasate za predloge koje predlaže vlast, onda kada vas sa ove govornice upozori da i o vama ima nekih papira. Idite kako vam nalaže program stranke, pa makar to vas lično koštalo.
Nas ministar optužuje da ne znamo šta je tržišna ekonomija. Ja njega optužujem da ne zna kako se u Srbiji živi.
Ministre, znam da ste vi bili u "Dilojt i mastilu", ali je ovo nešto sasvim drugo. Ovo je život, gospodine ministre, pa bih vas zamolio da u vezi sa ovim delom govora o "Zastavi" opet odete u Kragujevac, pred zgradu SO, ili u Fabriku automobila, gde će vas ovih devet hiljada i nešto radnika iz obrazovanja dočekati raširenih ruku. To je tržišna ekonomija koju ste uveli u Srbiji. Ima 30.000 radnika, a 3.400 radi na proizvodnji automobila. Sve ostalo je magla.
I jeste "Pežo" ušao u Srbiju, ali samo ovako kako ste ga vi doveli, bez carina, bez poreza, po damping cenama, uleteo u Srbiju. Šta to njega košta, da prvi put pomalo i izgubi, ali da konačno zatvori našu Fabriku automobila i našu Fabriku kamiona, gospodine ministre, koja je izvanredno radila dok vi niste postali ministar i dok Demohrišćanska stranka Srbije nije preuzela brigu o Fabrici automobila u Kragujevcu. Odonda je sve krenulo naopako.
Lepo je pričati o prošlosti. Vama je to lako. U toj prošlosti niste bili. Nije vas ništa koštalo. Ima ovde mladih poslanika, od 22 ili 23 godine, završili su fakultet, pripadali opoziciji do sada, izađu za govornicu i kažu - upropastili ste mi poslednjih deset godina života, a on sa 23 godine života narodni poslanik.
Tako i vi ministre - optužujete prethodne vlasti da su upropastile Srbiju. Pa, vi ste se ugojili otkako je propadala ta Srbija. Vi ste, gospodine ministre, sarađivali direktno sa tom vlašću na upropašćivanju svih fabrika koje su upropašćene. U koliko ste preduzeća izvršili privatizaciju? Nemojte vi da nam pominjete. Neka izađe neko ko se u to uopšte nije mešao. (Žagor.)
A ovi što dobacuju, neka koriste govornicu kao što je ja koristim. Moj je obraz čist.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo za drugo javljanje da pokušam da ukažem na nedorečenosti Predloga zakona, na to koliko je u stvari, moglo bi da se kaže, i štetan za privredu Republike Srbije. Na primer, činjenica da ćemo imati preduzeće, ili neki drugi oblik organizovanja u Novom Sadu, koje će biti član Privredne komore Novog Sada, Privredne komore Vojvodine, Privredne komore Srbije ili Privredne komore Jugoslavije.
Isto tako, Regionalne komore u Subotici, Privredne komore Vojvodine, Privredne komore Srbije, Privredne komore Jugoslavije - kalup i administraciju dodaj, tovari, platiće privreda sve, zato što su izvori finansiranja komore carina i neki još nedefinisani izvori, koje nam predlagač zakona nije ovde jasno definisao.
Komora će, naravno, od usluga naplaćivati i jedan deo od svojih prihoda, ali ove druge izvore predlagač zakona nije definisao. Preduzeća sada delimo na komore, ne po srodnosti poslova, ne po potrebama, ne po njihovim željama, nego teritorijalno. Znači, ako je jedno preduzeće u Vojvodini, pa se nalazi u Baču npr. i ima srodnosti sa preduzećem u Lapovu, ne mogu da sarađuju. Mogu samo preko Privredne komore Srbije, ne mogu drugačije da sarađuju zato što su razdvojeni, pocepali ste nam i ovo malo jedinstvenog tržišnog prostora koji u Srbiji postoji.
Vi ga dodatno cepate, ne samo organizovanjem privrednih komora, nego, kako ovde kažete, u članu 2: "Komora može na svom području osnivati i organizacione jedinice, ispostave, ekspoziture, centre, agencije". Pa ni to vam nije dovoljno, nego u članu 19. kažete "Komora može obrazovati i specijalne organizacije, biroe, agencije, centre i drugo".
Ta komora će da se pretvori u nešto što će da preuzme celokupnu privredu, a privreda ne znam kako će iz toga da se izvuče. Ovde je u članu 5. predviđeno, i na to je ukazao šef jedne poslaničke grupe, a ne znam, izgleda da samo jedna poslanička grupa sme da kaže da je vladajuća.
Mislim da je to bio taj, rekao je da će sada komora sarađivati i sa poslodavcima i sa sindikatima, i to zaista piše u članu 5. stav 2. da komora ostvaruje saradnju sa organizacijama sindikata i organizacijom poslodavaca. U Predlogu zakona o radu toga nema. Znači, komora će možda sarađivati sa sindikatima i sa poslodavcima, ali nema zakonskih obaveza, tako da jedan od aduta koje sam čuo danas u prilog izglasavanje ovog predloga zakona uopšte ne stoji. U prvom javljanju govorio sam da li je obavezno ili nije obavezno članstvo u komorama i dalje sam ubeđen da je obavezno. Ako je obavezno trebalo je napisati da je obavezno. To se onda ne uklapa sa slikom koju Vlada Srbije želi o sebi da predstavi u javnosti. U članu 11. predvideli ste da komora daje mišljenje na nacrte i predloge zakona i da učestvuje u pripremi zakona i drugih propisa.
Svaki građanin Srbije ima pravo da iznese mišljenje na nacrt zakona, ima pravo da učestvuje u predlogu zakona, ima pravo da poslaniku, bilo kome, kome se obrati, da predlog zakona.
Nijednim zakonom nije predviđeno da se mišljenje komore obavezno uzima, kada se radi o predlogu zakona. Kada se radi o nacrtu zakona, predlagač zakona može da pita komoru, a ne mora. Zato što nijednim drugim zaknom niko nije obavezan da komoru za bilo šta pita ili da poštuje bilo koje njeno mišljenje.
Govorili smo o karakteru javnih isprava koje izdaje privredna komora. E sad, zašto privredna komora potpuno preuzima pod svoju komandu preduzetnika. Pazite, Skupština privredne komore Beograda odnosno Regionalne privredne komore određuje za koje se delatnosti i područja osnivaju opšta udruženja. Zašto to privredna komora radi? Zašto da privredna komora odluči za koje delatnosti se osnivaju opšta udruženja, kada opšta udruženja osnivaju oni koji nisu članovi privredne komore. Tek kao članovi opšteg udruženja mogu da budu članovi privredne komore. Zašto privredna komora vodi registar opšteg udruženja, a to opšte udruženje ima svoj statut, ima svoju skupštinu, zašto ne vodi opšte udruženje svoj registar. Zašto skupština komore određuje to, i sastav, kao i način izbora članova zajednice preduzetnika.
Sada dolazimo na jednu oblast koju bih mogao da nazovem pravosuđem u komori. Najpre, sud časti. Dobio sam materijal od preduzeća BB iz Bajine Bašte. Svako, ko se iole razume u fotografije, kada pogleda prvu i treću forografiju sa ovog prospekta (pokazuje prospekt) i kada pogleda ove dve sa ovog prospekta, videće da se radi o istom proizvodu fotografisanom u istoj poziciji. Preduzeće BB "Bajina Bašta", naravno društveno, kuburi u teškoćama, a preduzeće koje je ukralo njegov proizvod "Feman" Jagodina taj proizvod sada prodaje na ruskom tržištu.
Da li bi se umešao sud časti da prozove svog predstavnika i predsednikom jednog od odbora u Privrednoj komori Jugoslavije za jedno ovakvo gnusno delo.
Onda, stalni izabrani sud. Gde ste gospodo predlagači Zakona o sudovima, ne videh ovaj izabrani sud da je ušao u pravosudni sistem Republike Srbije, nego sam čuo za trgovinski sud. Ovde se kaže da je odluka stalnog izabranog suda konačna i ima snagu pravosnažne presude. Mislim da se vi ovde igrate i suda i zakona, sprovođenja zakona, a osnov, motiv je veoma jasan.
Vlast u komori donosi moć i donosi novac. Razumem motive predlagača, samo mu ne želim da on sa mesta predsednika komore bude smenjen na način na koji je smenjen njegov prethodnik. Njegov prethodnik je smenjen puškama. Kao što se upalo u sve državne institucije tako ste upali dragi moji, vi ste još uvek vlast, dragi moji iz vlasti, kako ste upali u Privrednu komoru Srbije i čovek je doživeo maltretiranja. Ja ga čak i ne znam, samo znam za slučaj. (Glas iz sale: Tako i treba.) Pa dobro, to je tako lako reći, to liči na vas i vi to opravdavate? Ja bih se stideo, bar bih ćutao, možda bih nekada to i uradio, a posle svega ovoga što je Srbija doživela, možda bi to nekada uradio, ali ne bih se time hvalio. Ono čega se pametan stidi, budali obično služi da se hvali.
 Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman je vezan sa svim amandmanima koje je podnela Srpska radikalna stranka na ovaj predlog zakona, a ima za cilj da ukaže na to da privreda neće izdržati monopol jedne privredne komore.
Naša je želja da udruživanje ne bude omeđeno teritorijalno i da ne bude vezano isključivo za jednu privrednu komoru, zato što je to obeležje režima kroz koji smo, nadali smo se, prošli. Zbog toga u opisu komora, praktično, u članu 1. predlažem da sve bude u množini, a da se izbrišu reči "određenom području", zato što ću uvek biti protiv toga da podelite preduzeća ili druge oblike privrednog organizovanja, preduzetnike, seljake, samo na osnovu toga gde im se nalazi kuća ili gde im se nalazi sedište firme, da na taj način pružite priliku da se razvijaju i da bujaju interesi koji jednog dana mogu i ovo naše malo Srbije što je ostalo da razbiju.
Zato mislim da na jedinstvenom tržištu, a Srbija je po Ustavu jedinstveno tržište, nema razdvajanja privrednih subjekata, nema favorizovanja, nema odvajanja slabije razvijenog područja ili bolje razvijenog područja. Jer, priznaćete, nije svejedno da li će neko da bude član privredne komore u Novom Sadu ili će da bude član privredne komore u Užicu. Neka se udružuju, neka osnivaju privredne komore, neka traže svoj interes, da li će to biti udruživanje prema srodnosti proizvodnje, gransko udruživanje, da li će to biti udruživanje prouzrokovano poslom koji je u izgledu, pa se recimo svi kooperanti i finalista udruže u komoru koja će da iznese ceo posao.
To ostavite privredi da se snalazi, nemojte da dirigujete. Ovakvo organizovanje privrednih komora je dirigovanje privredom, a to privreda neće trpeti, neće izdržati. Naši poslovni ljudi sarađuju sa poslovnim ljudima u svetu i vrlo im je poznato kako se u svetu radi. Ovakvim vraćanjem nekoliko decenija unazad mislim da Srbija neće dobiti ništa.
Molim vas da pre izjašnjavanja o mom amandmanu utvrdite da li nas ima dovoljno u sali.
(Povreda Poslovnika.)        Gospodine predsedniče, zar zaista ne može da prođe nijedan dan da ne povredite Poslovnik Narodne skupštine? Od jutros ste povredili član 89. jednu alineju stava 1. koja glasi: "Reč dobijaju narodni poslanici, naizmenično, prema tome da li podržavaju ili osporavaju predlog, što navode u prijavi za reč".
Vi ste jutros dali reč dvojici narodnih poslanika koji podržavaju Predlog zakona, iako ima prijavljenih narodnih poslanika koji su protiv Predloga zakona, npr. znam da smo mi, srpski radikali, protiv tog predloga. Ukoliko ste obmanuti stavom DSS od onog dana, od pre deset dana kada su možda prijavili da će biti protiv, očigledno je iz ove diskusije, a vi bi trebalo da znate kao pripadnik te poslaničke grupe, da su oni promenili stav u ovih deset dana i da su sada za Predlog zakona. Molim vas, sami ste pisali ovu odredbu Poslovnika, sami ste tražili da poslanici govore naizmenično, molim vas da tu odredbu Poslovnika poštujete.
Zaista više nema smisla da vi sada, iako imate neki red, određujete kada će, u kojim terminima, koji su termini udarni, šta je bitno, pa da određujete kada će govoriti predstavnici vlasti ili predstavnici opozicije.
Morate da mi date pravo na repliku, zato što član 98. stav 2. kaže da ukoliko se uvredljivi izrazi odnose na poslaničku grupu, odnosno poslaničku stranku, čiji narodni poslanici pripadaju toj poslaničkoj grupi, u ime poslaničke grupe pravo na repliku ima predsednik poslaničke grupe.
(Predsedavajuća: Vaša grupa uopšte nije spomenuta.)
Prof. dr Vojislav Šešelj je bio predsednički kandidat SRS-a. Ako ovde izađe gospodin Ivković i bezočno kaže da nije bilo krađe na tim izborima, mislim da imam pravo da odgovorim. Vi možete da štitite tu krađu time što mi nećete dati pravo na repliku, ali iza nas stoji ogroman materijal, ogromne parnice koje smo vodili pred sudovima.
Iza nas stoje dokazi da su se Šiptari odazvali sa 100% u selima u kojima naša policija tenkovima nije mogla da uđe. Na to moram da odgovorim, svidelo se to vama ili ne. Možda vam se ne sviđa zato što primenjujete isti princip, što ste primenili isti princip na ovim izborima. Ali, znate, jednom krađa, uvek krađa, jedan princip, uvek princip.
Gospodine Ivkoviću, nije tačno da nije bilo krađa izbora na Kosovu i Metohiji. Mnogo ljudi cenim u vašoj poslaničkoj grupi, ali svako ko kaže da niste krali izbore za Milana Milutinovića, laže. Krali ste, a evo kako vam vraćam tu sramotu.
Dame i gospodo narodni poslanici, tek pred kraj rasprave u načelu Srbija vidi zašto nam ovako loše ide. Vi hitno morate da rešavate ove sukobe. Nema više izgovora, nema više opravdanja, ne može Srbija da bude rob onih sukoba koji izbijaju na videlo tek kada malo zagrebete jedni druge ispod površine i kada se osetite ugroženim u svojim stranačkim aktivnostima. Naš poslanik Kragović je dobio opomenu (nije tu bio predsednik) kada je pomenuo izbore na Kosovu i Metohiji, a u međuvremenu su i drugi poslanici pominjali izbore i čestitke i nisu dobili opomenu. Ovo govorim samo na račun toga ukoliko imate isti aršin prema svi poslanicima, pa vas molim da ukinete i opomenu Ljubi Kragoviću zato što i mene interesuje zašto jedni drugima  ne čestitate to što ste treća poslanička grupa, a, bili biste i druga da nije loših Srba. Zašto se ne pohvalite koliko imate poslanika i zašto ne kažete, ako već osnivate regionalni centar na teritoriji cele Srbije, hoćete li imati saglasnost ove šiptarske skupštine da to osnivate i na teritoriji Kosova i Metohije.
Ministar je dobro pročitao zakon, ali on ne poznaje sistem ove zemlje. On kaže da će regionalne agencije osnivati i privatnici, i razna udruženja i kako ko stigne, čak i neko iz sveta. To u ovom zakonu ne piše, gospodine ministre. Ovaj zakon tretira samo agencije koje osniva Vlada Republike Srbije. Drugih agencija u Srbiji neće biti dok ne donesete zakon kojim ćete ovlastiti i druge da osnivaju agencije, a, da nam ovako diskusijom otkrivate da će tu biti svega i svačega, da ćete to možda regulisati uredbama (pošto ova hunta ne želi da pobegne od uredbi koje je donela svojevremeno), ovaj zakon je prilagođavanje samo jedne uredbe pravnom sistemu - s tim što smo dobili pretnju da ako ne izglasamo ovaj zakon, ostaće nam uredba: "Radio ne radio svira ti radio".
Mogu ove uredbe da postoje dok nema Ustavnog suda Srbije. Ali, ne znam koji je to sudija koji bi bio izabran za sudiju Ustavnog suda Srbije, (pa makar koliko da je na vašim listama) koji bi prihvatio da donosi odluke koje nisu u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Donošenje uredbi ovakve vrste nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije i nije ovlašćenje Vlade Republike Srbije.
Vlada Republike Srbije, kao i pojedini ministri, može uredbama samo da definiše odnose iz zakona, da precizira zakonske odredbe, a ne da uredbama potpuno zamenjuje i vrši supstituciju zakona i zakonskih rešenja.
Ovde smo se naslušali da je industrijska proizvodnja fenomenalna, samo 1,4% u periodu koji je do sada mogao da bude, posmatran, niža je nego šrošle godine. Do kraja godine će prevazići prošlu godinu - mora da prevaziđe oktobar, novembar i decembar prošle godine. To su bili rušilački meseci. To nisu bili meseci u kojima su Srbi nešto radili. To je bilo paljenje. To je bilo rušenje.
Druga stvar, ministre, kada bih upoređivao jednu godinu slobodnog rada i saradnju sa svetom, bilo bi me sramota da je upoređujem sa bilo kojom godinom iz ovih prethodnih 10. Bilo bi me sramota. Ako sam ovde kao čovek koga pomaže i voli ceo svet, pokušavam da se uklopim u prozvodnju svih onih koje je ceo svet mrzeo, sputavao i bombardovao - onda tu nema nekog velikog uspeha za ovu vladu.
Postavlja se pitanje, u čemu je razlika? Ministar napominje i Pariski klub i otpis dugova, nas sada samo čeka otpalata dugova. Mi to do sada nismo plaćali - a, kako da plaćate onome ko vam direktnu štetu nanosi? Pa, vi ste jedva sačekali kraj bombardovanja da biste rekli da sad počinjete da plaćate i dugove, a za ovo što ste nas bombardovali: "Izvinjavamo vam se mnogo što ste nas bombardovali". Kad god se ovde pomenu sankcije i bombardovanje, velika grupa poslanika se smeje i aplaudira. Pa ljudi, nema smisla. Barem to oćutite.
Ko god izađe za govornicu i kaže da smo živeli pod sankcijama, nije moglo bolje da se radi, vi mu se smejete. Vi to nipodaštavate. Pa, zamislite koliko ste sposobni, da vam još neko uvede sankcije. Zamislite, kada je kod vas hleb poskupeo 10 puta u vreme kada sankcija nema. Kod vas je jestivo ulje stiglo do 100 dinara, najskuplje je u Evropi, sada kada nema sankcija. Zato barem to oćutite kada se spomenu sankcije i šta je bilo sa sankcijama.
Mi nismo učestvovali ni u tome da vam zakon podržavamo, niti da ga ne podržavamo. Vi znate da smo a priori, protiv svakog zakona koji će Vlada Republike Srbije podneti Narodnoj skupštini na razmatranje. Trudite se da naše amandmane preinačite u amandmane Vlade, amandmane poslanika, obično DSS-a, koje ćete prihvatiti. Na taj način se sporazumevate, dogovarate. Iz novina saznajemo da ste se dogovorili za zakon o radu, vi koji to radite otvoreno i na tome vam čestitam. Rekli ste to u novinama. A, oni koji to neće otvoreno da rade, koji bi da ostanu fini, oni kažu da od tih dogovra ništa nije bilo, a to sve puca po koži ove države koja je sve bespomoćnija i sve slabija.
Nikada, čak ni kod ideološki mnogo različitijih koalicionih partnera nije bilo ovakvih sukoba. Uopšte, da li je narod mogao da pretpostavi prošle godine da ste vi toliko ideološki suprotstavljeni kada je za vas glasao kao za jednu grupaciju.
Evo, u poslednja dva meseca, ima li jednog predloga bilo koje tačke dnevnog reda da ste vi iz vladajuće koalicije glasali istovetno. Nema. To mora da se rešava veoma brzo. Nema mnogo vremena.
Nemojte da nam ovde govorite kako ima poslanika vladajuće stranke koji se ponašaju kao opozcija. To je nemoguće. To ne može da se trpi.
Znate, ovo su priče koje su se za ovom govornicom čule i vi nikoga za to niste opomenuli, gospodine predsedniče. Nisam rekao ništa novo, samo sam pokušao da dam savet zato što je izbio jedan sukob ovde, za ovom govornicom, na videlo. Vi čekate kada ću ja o tome da govorim, da biste me opomenuli. A, svi ostali koji o tome govore na to imaju pravo. Da li samo zato što su na vlasti, ili zato što ih je birao neki bolji narod od onih građana Srbije koji su birali mene? Ali, vi gospodine predsedniče morate da se rešite. I vi morate da se rešite gospodine predsedniče, ili ćete svakom poslaniku koji krene mimo teme da uputite prekor i opomenu ili ćete samo poslanicima SRS.
O sukobima u DOS-u nisam ja danas počeo, nego su počeli poslanici DOS-a. Hteo sam da govorim o agenciji, i na Mitrovdan sam govorio o Agenciji, ali vi se raziđoste i zakazaste nam nastavak za dva-tri dana, a njega ne bi 11-12 dana; dok ne prođu izbori na Kosovu i Metohiji, da nas neko ovde, za govornicom ne pita: "Šta to radite, kako sluđujete i zbunjujete narod".
Kako jedna ista snaga koja vodi državu daje različite instrukcije glasačima koji su potpuno sluđeni i zbunjeni, koji ne znaju sutra gde će da žive i kako će da žive; sada je to prošlo, vi sada mene opominjete da ne govorim o temi. Imao sam takvih opomena i ranije, gospodine predsedniče, a zamolio sam vas da na dnevni red stavimo hitno Rezoluciju, da pozovemo Srbe na Kosovu i Metohiji da ne izađu na izbore, jer mi imamo takvu deklaraciju iz maja meseca da ne prihvatamo taj ustav. Ovde smo je jednoglasno doneli. Ali, vi gazite odluke koje ste ovde donosili svojom većinom i u koje vam se niko nije mešao. Dobro, ako je spas Srbije da me opominjete, kada god govorim o onome što vam se ne sviđa, nastavite da me opominjete, spasite Srbiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto smo stigli do glasanja o jednom važnom sistemskom, tehničkom, zakonu, molim vas da na osnovu člana 82. stav 3. glasaju samo oni poslanici koji su se identifikovali, kako bismo zaista znali da li je Skupština ovaj zakon donela ili nije. Zato bih zamolio da organizujete da se pokupe kartice tamo gde nema poslanika i da to bude najmerodavnije utvrđivanje kvoruma za ovo glasanje.
Sudeći po ovoj torbi, pretpostavljam da je ministar još uvek negde u zgradi Narodne skupštine. Na ovakav predlog zakona teško je davati amandmane kojima Predlog zakona može da se popravi. Jedini način da Srpska radikalna stranka reaguje i da pokuša da vas ubedi da ovakav predlog zakona ne prođe skupštinsku proceduru bio je da predložimo za pojedine članove brisanje tih članova, čime bismo na neki način onemogućili donošenje ovog zakona, zato što smatramo da je osnivanje agencije jedan nepotreban posao koji samo duplira administraciju.
Ne treba taj zakon zvati zakonom o agenciji za razvoj malih i srednjih preduzeća, nego zakonom o agencijama za razvoj malih i srednjih preduzeća. Pitanje je uopšte koliko će ih biti, koliko će ih Vlada na regionalnom nivou osnovati, mada me čudi da predlagač zakona nije predvideo određenim odredbama kako će se osnivati te regionalne agencije i ko će postavljti rukovodioce tih agencija, da li će se oni nazivati direktorima ili će biti šefovi, predstavnici republičke agencije. To bog sveti zna. Predlagač zakona se time nije ni bavio.
Zaista je u velikoj žurbi pravljen ovaj predlog zakona, zato što je bilo očigledno da će doći šest miliona dolara, pa bi oni koji donose tih šest miliona dolara uzeli pet, i trebalo je da Narodna skupština Republike Srbije brzo donese ovaj zakon. Zbog toga smo predložili da se član 1. Predloga zakona briše. Praktično, prihvatanjem ovog amandmana, bilo bi bespredmetno dalje raspravljati o ovom predlogu zakona.
Ne valja ovaj zakon i vi koji ćete učestvovati u njegovom donošenju uopšte ne znate svrhu. Ne znate šta će direkcija da radi. Biće to neka konsultantska kuća, ne znate kako će biti finansirana. Nije tačno da je novac u budžetu za ovu godinu za nju odvojen. Vi možete za svaki predlog zakona da ovde izađete i kažete - u stavci "posebne namene", pri tom i tom ministarstvu, predviđen je novac za agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeća, ali to je neozbiljno tumačenje, posebno za nekoga ko posle o tim finansijama mora da vodi brigu.
Dakle, predlažem vam da ne usvojite ovaj zakon. Prihvatanjem amandmana na član 1. praktično ne biste usvojili zakon o Agenciji ili agencijama za razvoj malih i srednjih preduzeća, ali nije bilo loše da se ovo nađe na dnevnom redu, kao važnije od Predloga zakona o radu, da bismo jednostavno ispipali puls poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini i da bismo, eventualno, do zakona o radu imali još jedno odlaganje sednice Narodne skupštine za neka bolja vremena.
Dame i gospodo narodni poslanici, zakon ima malo članova, ali ovo je jedan od bitnijih članova ovog predloga zakona. Mislim da je srž u ovome kako će se sredstva obezbeđivati i naravno, posle toga korisnici usluga nadzor nad radom Agencije.
O čemu se radi ovde? Član 4. se sastoji iz dva dela. Iz jednog dela koji govori o tome kako se obezbeđuju sredstva za osnivanje Agencije i drugog dela koji govori kako se obezbeđuju sredstva za rad Agencije. U prvom delu, u osnivanju Agencije ne izbegava se budžet Republike Srbije. Kaže se da će sredstva za osnivanje Agencije biti obezbeđena delom iz budžeta Republike Srbije, a delom iz donacija, sponzorstava, domaćih i stranih, pravnih i fizičkih lica.
Međutim, kod obezbeđivanja sredstava za rad Agencije više se ne pominje budžet Republike Srbije. Postavlja se pitanje: zašto ako su već donacije, ako su sponzorstva izvor sredstava za rad Agencije, zašto ta sredstva ne idu najpre u budžet Republike Srbije, čak i ako su namenska. Da idu u budžet Republike Srbije i da ih budžet Republike Srbije prosledi Agenciji za pomoć ili za razvoj malih i srednjih preduzeća. Kako će biti kontrolisan priliv tih sredstava i kako mislite da se odredi koji je iznos došao; kako je utrošen; kako je opravdan u inostranstvu; koliko je moralo da se vrati odmah onome ko tobož nama daje donaciju, zato što se zna u svetu kako se sa donacijama postupa, da je taj procenat negde čak i do 40%.
Druga stvar, kakve će to prihode ostvarivati Agencija svojom delatnošću? Sada kažemo da ćemo da finansiramo mi i Evropska unija, verovatno, agencije koje će pomagati našim malim i srednjim preduzećima. Odjenom se pojavljuje stavka sredstva ostvarena radom Agencije. Hoće li to Agencija da naplaćuje svoje usluge? Koliko će da poskupljuje onda u ovoj našoj državi svaki proizvod; koliki je njen procenat; koliko će moći da naplaćuje Agencija na ime svojih usluga. To ovde nigde ne piše. To će da se odredi statutom agencije, koliko će jedna državna institucija da naplaćuje korisnicima svoje usluge.
Ovo treće: "drugih izvora u skladu sa zakonom", kakve to još druge izvore imamo za rad Agencije, ako smo već predvideli i donacije i sredstva koja ostvari Agencija svojim radom. Kojim to zakonom još predviđamo druge izvore, ostale izvore za finansiranje rada Agencije. Ako je to ovaj zakon, u ovom zakonu se više nigde ne pominje način sticanja sredstava od strane Agencije. Ako je to neki drugi zakon, onda ovde mora da se napiše koji zakon. Po kome još zakonu ćemo to mi predvideti sredstva za finansiranje Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća. Ako je to zakon o budžetu, onda Angencija ne može da naplaćuje svoje usluge, onda je ona budžetski korisnik, onda ona troši budžetska sredstva. Onda će svi - kompletna privreda, računati sa tim da iduće godine mora da finansira i Agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Mislim da je veoma brzo rađen ovaj predlog zakona. Nije detaljno sagledan, nije do kraja sagledan, a možda je ovih 5 miliona dolara već i vraćeno u inostranstvo, možda je ostao neki miliončić i ovih 300 hiljada maraka iz budžeta Srbije izgleda treba povući od nove godine, da ne propadne, da se ne prenese, da ne bude jeftinije ulje za jelo, ako nam ostanu ta sredstva.
Zato predlažem predlagaču koji nam se ovde uvek predstavlja kao ozbiljan čovek, čovek koji se svojom naukom ozbiljno bavi, da povuče ovaj predlog zakona, pa da nam da jedan ozbiljan predlog zakona, iza koga će on da stane svim svojim znanjem. Onda ćemo naravno, u zavisnosti od toga da li je predlog zakona kvalitetan ili ne, i mi odlučiti kako ćemo da glasamo.
Mislim da bi trebalo da bar Vlada, kada je ona predlagač zakona, zadrži jednu terminologiju koju će provući kroz sve predloge zakona koje nam dostavlja, tako da kada bilo gde i bilo kome pomenete malo i srednje preduzeće, da uvek zna o kakvom se preduzeću radi.
Stav 1. člana 5. je tako besmislen, kao kada biste za član 15, u kome se kaže da se agencije mogu organizovati na teritoriji cele Republike Srbije, u stavu 2. rekli - Republika Srbija je ona teritorija koja je Ustavom Republike Srbije određena kao Republika Srbija.
Tako vam je i sa ovim članom u kome se u stavu 1. kaže da se malim i srednjim preduzećima u smislu ovog zakona smatraju preduzeća koja ispunjavaju uslove prema zakonu kojim se uređuju računovodstva. Pa, to se podrazumeva. Kažete: "Malo i srednje preduzeće" i odmah svako ko se bavi bilo kojim poslom, gde mu je potrebna ta definicija, on je izvuče iz Zakona o preduzećima i iz Zakona o računovodstvu. Jednostavno, to je malo ili srednje preduzeće. Mislim da je samo pisano radi pisanja i da ovaj prvi stav uopšte nije potreban. Nije potreban zato što redefiniše pojam koji je već definisan. Onda bi zakoni imali po 200-300 članova ako biste svaki put nešto što je definisano dodatno objašnjavali i obrazlagali. Zbog toga sam predložio brisanje ovog stava.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je tačka 4. člana 6. izvesno ulagivanje našim se        ljacima ili, kako ih je predlagač nazvao, poljoprivrednim proizvođačima.
Uz sve ono što je ovim zakonom predviđeno, a to je čitav rad na izradi projekta, rad na pregledu projekata, pomoć pri obezbeđivanju sredstava, odjednom se pojaviše i individualni prozvođači koji nameravaju da dorađuju primarne poljoprivredne proizvode. Samo koliko da nešto pišu, e sada da li će da mu pomažu da krcka orahe i da prodaje ljuštene orahe na pijaci ili će da krca i lešnike, pa da i tu zarađuje; ili će da peče papriku i da prži džem; ili će da otvara hladnjaču u kojoj će da suši maline; ali to više nije poljoprivredni proizvođač, to već ide u malo i srednje preduzeće. On mora da ima svoje zaposlene gde će da čuva proizvode određene dok ih ne izveze.
Nema uporišta uopšte u onome što individualni proizvođač ima da radi. Zamislite seljaka koji će doći u Agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeća da mu oni objasne kako će da radi? Da li je to neki poljoprivredni institut ili je agencija koja se bavi konsaltingom, uslugama intelektualne vrste, potpuno drugim uslugama od onih koje su seljaku, ukoliko namerava ovim poslom da se bavi, potrebne. Hoće li to seljak da pravi klanicu, da sam kolje bikove, pa onda on nije poljoprivredni proizvođač i mora da se registruje na potpuno drugačiji način.
Mislim da bi bilo prihvatljivo da vi ovim amandmanom otklonite te zablude i da pisce Predloga zakona uozbiljite tako da im zakoni liče na nešto što će se primenjivati u praksi. Ako je ovo samo prepisana uredba Vlade Republike Srbije, i to o osnivanju Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća, nije je trebalo prepisivati, trebalo je angažovati nekoga da malo bolje uradi ovaj predlog zakona.
Danas nas je ministar obavestio da rad agencije ne može da se podvede pod fond za razvoj zato što je, uz kritiku ponašanja do sada, ministar rekao da je fond do sada uglavnom finansirao velika društvena preduzeća, čuvao socijalni mir, obezbeđivao podršku isključivo socijalnim programima u okviru fabrika, a istovremeno nam ovde predlaže zakon kojim će jedna potpuno nova agencija obavljati sve poslove predviđene u Fondu za razvoj Republike Srbije, za koji kaže da više neće finansirati velika preduzeća.
Sada se postavlja pitanje, ako će sredstva iz Fonda za razvoj biti usmeravana u mala i srednja preduzeća, koje to funkcije više neće obavljati Fond za razvoj, već će po prirodi stvari i po ovom zakonu obavljati Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća. Mada je članom 12. predviđeno da statut određuje kako izgleda agencija, moram da pitam ministra da li je vršio neku projekciju, koliko će zaposlenih imati Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Posebno ako se osnuju regionalne agencije i ako svaka od njih, a po zakonu bi trebalo da jeste, bude osposobljena da obavlja sve poslove navedene od tačke 1 do 7, gde su potrebni stručnjaci različitih profila, ali i stručnjaci gde se obavlja mnogo različitih poslova vezanih za ispitivanje tržišta, za pružanje raznovrsnih usluga, projekata, realizacije projekata, obezbeđivanje finansiranja, tržišta, i ko zna čega sve ne. Kako to mi sada nekog novog mastodonta ubacujemo i šta će biti sa Fondom za razvoj Republike Srbije.
Svi naši amandmani dati na ovaj predlog zakona vodili su se time da mi smatramo da postoji Fond za razvoj Republike Srbije. U tom fondu odlučuje onaj ko je na vlasti u Republici Srbiji i tu nema dualizma vlasti.
Ne odlučuje neko drugi u Fondu za razvoj, pa sad Vlada mora da formira agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeća, da bi mogla da komanduje sredstvima koja se skupe. Sve je u vašim rukama. Zašto izbegavate Fond za razvoj i šta će raditi Fond za razvoj, ako smo sada čuli da velika preduzeća ostaju bez ikakve podrške Fonda, a podršku koja stiže malim i srednjim preduzećima kontrolisaće isključivo Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća. Šta će biti sa Fondom za razvoj, odnosno i ako bude sredstava u Fondu za razvoj, gde će ona ići? Ko će sada odlučivati o tim sredstvima i da li će agencija da odlučuje i o sredstvima o kojima već jednom odluči fond za razvoj Republike Srbije?
Mislim da previše birokratizujete ovo i da ste, vođeni jednom malom donacijom iz inostranstva, pripremili zakon očekujući neke ogromne donacije, a sam član 13, kojim ste predvideli angažovanje i stranih pravnih i fizičkih lica, dovoljno govori o tome zašto je zakon uopšte pravljen.