Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Mislim da je grubo povređen Poslovnik, a da ne insistiram na tome da se glasa zato što, ako pomenem neku istorijsku ličnost, pre mene su je bar trojica poslanika pomenuli, niko od njih ne bi trebalo da ima pravo na repliku. Ali, možda mi ovo pruža priliku da još malo objasnim svoje stavove ili da komentarišem tuđe.
Znači, sad sam čuo da vlast ne ubija svoje saradnike, a vi optužujete Miloševića da je izvršio atentat na Vuka Draškovića, svog najboljeg saradnika.
Što bi to odgovaralo Slobodanu Miloševiću? Ili, rekli ste mi da je Milan Nedić ubijen bez presude, a onda ste rekli – Slobodan Milošević je nevino ubijen. Pa što nije sahranjen u Aleji velikana, što bivši predsednik države koji je bio nevin nije sahranjen uz vojne počasti? Što nije bilo izloženo njegovo telo u Saveznoj skupštini, gde izlažu?
To je moja priča o dvostrukim standardima koje imate. Imate dvostruke standarde za sve nas, i za našu decu i za decu naše dece. To bih hteo da ispravim u Srbiji, da standardi važe za sve. Ako se vraćate u prošlost nikada se nećemo pomiriti, ako krenete napred možda i možemo.
Ali, ako se vraćate u prošlost i uvek svoje pozicije veličate kao jedine prave i ispravne; jedino svoje poglede na svet, na ljude; jedino vrede oni za koje vi kažete da vrede i takvi mogu gde god hoće – na nebo, u raj.
Već čujem neke vaše istomišljenike koji su Miloševića odmah poslali u pakao, bez strašnog suda, sami su presudili. Uopšte ne svojatam Slobodana Miloševića, on je bio predsednik Socijalističke partije Srbije. Govorim u principu. Ne bih voleo da to slučajno pokušate sa Vojislavom Šešeljem, jer tada biste imali građanski rat u Srbiji, to dobro znate. Takvo ponašanje vam nikada ne bih oprostio.
U vezi ovog zakona, nemam šta da prigovorim završnom izlaganju ministra, obrazložio je ono što piše, samo zbog javnosti Srbije, gospodine ministre, da otklonim neispravnost, da ne upotrebim reč – neistinu, koju ste izgovorili.
Vojislav Šešelj je po isteku prve godine pritvora podneo zahtev da mu se omogući da svoju odbranu priprema sa slobode, a taj zahtev je odbio Haški tribunal. Znači, nemojte da očekujete da Vojislav Šešelj ponovo piše zahtev da priprema svoju odbranu sa slobode da biste otišli da date garanciju Vlade Republike Srbije, koja je po zakonu dužna da je da svakome ko se dobrovoljno preda. Ništa ne zavisi od Vojislava Šešelja. Za njega je stvar završena.
On je jednom pisao, dakle, kada je bilo vreme, a od tada su prošle dve i po godine, tužilac priprema, u saradnji sa vama i svim drugim državnim organima u Srbiji, optužnicu protiv Vojislava Šešelja, priprema se za proces, sprema svedoke i dokaze, a Vojislav Šešelj u četiri zida, čak i bez svetla, u poslednje vreme i bez struje, čeka kada će početi to suđenje i kada će moći da se brani.
Zato, nemojte da govorite o ravnopravnosti ili o nekim garancijama. Očigledno je da garancije Vlade Republike Srbije ne znače ništa i džabe je da idete da ih branite.
Zbog toga smo želeli da raspravljamo o Haškom tribunalu i zbog ove okolnosti, gde je sasvim jasno, ako su protiv vas vaša država, Haški tribunal, ako su protiv vas advokati koji rade za novac, svedoci koje ucene da svedoče protiv vas, a vi u četiri zida spremate odbranu, tu nema suđenja. Tu se samo čeka presuda, gospodine ministre.
Dame i gospodo narodni poslanici, da se služim bombastim rečima, rekao bih da prisustvujemo rastakanju države do kraja. Ovako ću da pokušam da govorim mirno, tiho i staloženo. Ovo je jedan od najvećih udaraca koji možete da izvršite na Srbiju.

Gospodin ministar kaže – amnestija je akt milosti vlasti. Nisam čuo da je to akt milosti vlasti. Zašto onda Skupština donosi zakon o amnestiji? Neka Vlada da amnestiju, pa je to onda akt milosti vlasti. Ovo je zakon, gospodine ministre. Ovo nije akt milosti. Nijedan zakon nije akt milosti vlasti, niti je akt bez savlasti. Akt milosti vlasti je mogao da uradi Boris Tadić, da je dao pomilovanje od krivičnog gonjenja za Miru Marković da prisustvuje sahrani. To je akt milosti vlasti. Ono što je Predlog zakona, to ne može da bude akt milosti vlasti, ne zavisi valjda rad Narodne skupštine od akta milosti vlasti.

Idemo dalje, niste napisali u obrazloženju razloge za donošenje zakona. Sada smo čuli jedne razloge, a u obrazloženju – druge.

Da krenem od početka. Poslednja amnestija bila je do 7. oktobra 2000. godine.

Ova važi od 7. oktobra 2000. godine do dana stupanja na snagu, a mora da stupi odmah čim ga donesemo, da se ne bi nešto poremetilo u državi. Znači, do aprila 2006. godine.

Kada će posle biti donet novi zakon o amnestiji za one koji od tog aprila 2006. ne odu u vojsku? Molim vas, zašto bi neko otišao u vojsku posle svega ovoga? Čuo sam i obrazloženje šefa poslaničke grupe SPO-a na televiziji, kaže – to su ljudi koji su pobegli da ne idu u rat pod Miloševićem. Ne zna da je ovo od 7. oktobra 2000, od kada ste vi došli na vlast.

Molim vas, recite mi zašto da moj mlađi sin ide da služi vojsku, zašto da sada izgubi priliku da se zaposli, sklopi brak, dobije dete? Zašto? Zato što sam ga vaspitao da služi vojsku, zato što je njegov brat otišao za vreme rata u vojsku.

Ko su građani prvog, a ko građani drugog reda? Oni što ne poštuju zakon, to su građani prvog reda. Čim podignu glas, trči u Skupštinu da ih opravdaš. Ma nema nijednog u zatvoru, šta pričate. Recite mi ko se nalazi na izdržavanju kazne zatvora zato što nije služio vojsku? Nema nijednog i ne gonite ih krivično, bezveze pišete. Sada, ovaj što dođe iz inostranstva, postoji pogranična policija, pa ih zadrži, pritvori, stvori se uka, buka, izađu košarkaši, koji nisu služili vojsku i niko ih ne pritvara, izađe nekoliko rukometaša, odbojkaša, Vlada zaseda i predlaže zakon.

Ministre, da li kažete da nam više ne treba vojska? Molim vas, to se reguliše na drugi način – Zakonom o ukidanju vojske Srbije i Crne Gore, a ne ponavljanim i ponavljanim amnestijama. Amnestija ne može da bude pravilo.

Amnestija je izuzetak povodom neke velike svečanosti, kada država obeležava hiljadu godina, dve hiljade godina, kada je država ušla u Evropsku uniju, pa se da amnestija – 25% od izdržavanja svih kazni koje su presuđene za sva krivična dela, osim za krivično delo silovanja, dilovanja nafte, droge, terorizma itd. Sve to razumem, oberučke bih to prihvatio.

Ali, da se amnestija daje zato što nije data od 7. oktobra, neko je sada pogledao i rekao – mi od 7. oktobra nismo dali amnestiju ovima što ne služe vojsku, brže u Skupštinu da im damo.

Šta ako sada izađe iz zatvora, a zakon prestao da važi zato što do dana stupanja na snagu ima amnestiju, pa ga sutra opet uhapse, jer nije služio vojsku?

Ako ima u zatvoru 50 ljudi i ovim zakonom, kojim se amnestija daje do dana stupanja na snagu, čovek izađe iz zatvora i prođe dva dana, dobije poziv, on neće, jer nije hteo ni onda u zatvor, po ovim članovima Krivičnog zakona – izbegavanje vojne službe itd.

Onda, kada ih se nakupi 2000 koji beže po šumama i gorama da ne bi služili vojsku, ili kada neko od čuvenih sportista koji je doneo milione i milione Srbiji, ne služi vojsku, pa mu preti da ne može da putuje, ili kupi neku fabriku ili nešto uradi po Srbiji, opet – Zakon o amnestiji, gospodine ministre.

Koje razloge ste naveli za donošenje zakona? Došlo je do bitnih promena društvenih okolnosti u vezi sa izvršavanjem vojne obaveze. Zato treba amnestija. Koje su to promenjene okolnosti? Jesmo li ratovali od 7. oktobra? Nismo. Koji je to strah postojao da čovek ne služi vojsku. Šta pričate – da se ženi i da ima decu. Kakvu decu, ako nije služio vojsku? Ne, ko će da da ćerku za nekoga ko nije služio vojsku? Šta će mu? Da prave decu ovi što nisu služili vojsku. Molim vas, nemojte.

Ne slažem se ni sa tim što skoro niko više sa puškom i ne služi vojsku. Omogućili ste im da peru pelene, taksiraju, da rade šta hoće. Hajde, i to nekako mogu da prihvatim, ali da sada zapomaže Vlada Srbije što neće da služe vojsku, ne mogu da naprave decu, to mi je malo, gospodine ministre, degutantno.

Zato vas molim, ako ima nekih boljih razloga za amnestiju, hajde da vidimo. Kriminalac je kriminalac. Zakon nije rekao – ko počini neko krivično delo, neka računa na amnestiju. Onaj drugi koji je počinio neko drugo krivično delo, ne može nikada da računa na amnestiju. Jer, ako je neko ukrao 1000 evra, sada ovim zakonom neće biti amnestiran, a ako nije služio vojsku – biće.

Znači, amnestija ne može da se odnosi na krivično delo. Nemojte zato da sazivate Skupštinu. Hajde, dajte amnestiju za sva krivična dela u nekom procentu, razumem, ali da imate zakon kojim amnestirate samo one koji nisu služili vojsku, to je sramota za državu. To uopšte ne mogu i neću da prihvatim. Nećemo vam ponovo ući u salu.

Gospodine ministre, vi i vaša amnesticiona vlada, kažete – nemojte nikada više da služite vojsku, branite Srbiju, da budete građani normalne države u kojoj je Ustavom ustanovljen poredak, prava i dužnosti građana, jer nemate pritisak.

Razumem da smo mi i socijalisti na vlasti, pritisak B92, svih medija, vi koji ste sada bili u opoziciji – na ulicu; zvončići, pištaljke: nećemo u vojsku, nećemo u vojsku; Vlada ne izdrži i kaže – daj amnestiju, ovi će da nas pojedu.

Ali, narod hoće da vas bije zato što nema hleba, a dajete mu amnestiju što ne služi vojsku. Kako to da nazovem? Zamenom teza – pogled kroz tamne naočare? Neprihvatljivo je. Pratim tu raspravu već mesecima, ali nema onih koji su učestvovali u raspravi, da obrazlažu zakone, nego su vas ovde poslali, pošto znaju da ste korektan čovek i niko neće lošu reč da vam kaže.

Voleo bih, ministre, te koji su našli prave razloge zašto da deca ne služe vojsku, da vidim ovde u sali, da oni obrazlažu Predlog zakona, a posebno ministar Vuka Draškovića, iz Osijeka, što brine o dijaspori.

Pa kaže – Srbi nemojte slučajno da šaljete decu iz inostranstva da služe vojsku. Kaže, taman si dobio posao, zove te Srbija u vojsku. A što ovde ne date posao ovom građaninu Srbije koji neće da ide u inostranstvo? Kada će on da dobije posao? On će morati da služi vojsku. Zbog njega nikada niko ne bi izmislio amnestiju.

Ova amnestija je povodom kampanje žutih, zbog nekoliko sportista. Mogli ste to na drugi način. Pet hiljada evra, 50.000 evra, 100.000 evra, ko nije služio vojsku oslobađa se krivično i ponovo se služi vojska, jednokratno oslobađanje za novac, jer je čovek već star, mator, provukao se do 30 godina, više ga ne bih ni terao, ne treba mi.

Ali, država mora da reši. Ako ima vojsku, tu vojsku mora da služi neko. Ako neko ne mora da služi, onda ne mora niko. Ako petorica u ovoj državi ne moraju da služe vojsku, ne mora ni 500.000. Nema izuzetaka, pravilo je za sve isto.

Hoćemo profesionalce u vojsci? Donesite takav zakon. Zapošljava se u vojsci, radi za platu, nosi pušku na leđima i on je vojnik i da nijedno dete više ne ide, ni dete siromaha ni dete bogatog, ni dete koje je završilo fakultet, ni dete seljak.

Znate da 10% dece ne ide u vojsku, šta ćete sa ovih 90%, ponovo zakon o amnestiji? Nemojte da se igrate sa državom, gospodine ministre, vaša Vlada se igra sa državom.

Sada biste mogli da izađete i da kažete da je to vojska Srbije i Crne Gore, da nemate ingerencija. Pa jesam li ja kriv što živim u tako blesavoj državi, ja ili Vlada Srbije, odnosno Savet ministara? Pa isti su ljudi na vlasti, i u Savetu ministara i u Vladi Srbije, ista politička opcija, ista skupštinska većina i tamo i ovde glasa.

Nemojte, osećaćemo se da nas bude sramota što naša deca služe vojsku, jer dete ima pravo da vam kaže – što bre, ćale, da gubim šest meseci života, zato što sam patriota? Pa od kada se u zemlji kažnjavaju patriote? Šta bi trebalo da budem, izdajnik, da me baš briga za vojsku? Predsednik Vlade će da kaže – evo, akt milosti vlasti, nisi služio vojsku, sad te oslobađam toga.

Neprihvatljivo je ovo, uopšte ne znam odakle vam to, koja vas sila tera da izglasate ovo?

(Hranislav Perić, sa mesta: Traži dijaspora.)

Da, šta ste navalili, trebaju vam glasovi iz dijaspore. Nema toga, ima za nas i eventualno, ako još neko dobije neki glas. To vam je, nema.

Nemojte da vas lažu ovi iz SPO-a što drže celu dijasporu, nema ništa od toga, tu nema glasa za njih.

Pitajte ljude koji putuju u inostranstvo, pitajte pevače, glumce, šta im kažu emigranti, za koga će da glasaju.

Predlažem vam, istina, prepisan je ovaj zakon, i onaj iz 1996, kao i onaj iz 2000, već dva puta se prepisuje zakon, s tim što je onaj iz 1996, čini mi se, amnestirao za sva krivična dela. I mogu da razumem, tada je bilo bekstva iz rata.

Znate za prva dezerterstva 1991. godine, 40-50.000 ljudi, ko to da pohapsi i krivično da goni. Gotovo je, bacali puške, došli pred zgradu opštine u Kragujevcu, pucali šest sati, niko nije smeo reč da im kaže. I to razumem.

Pobegli sa Kosova i Metohije, stigli do Varvarina, dokle su stigli, pa opet se nekako vratili, smirili, nećeš valjda da ubijaš tu decu samo zato što ih je neko promašio ili su se uplašili. Ovo je mirnodopsko vreme.

Nađite u Švajcarskoj jednog Švajcarca koji sme da kaže – nisam služio vojsku. I da traži da se oženi i da ima decu. Ponosni su što služe vojsku. A kakvu vojsku imaju, znate i sami. Napreduju samo oni koji su bili u vojsci oficiri, za njih je u Švajcarskoj otvoren biznis, jer je služio vojsku za svoju zemlju.

Ko nema vojsku, nema zemlju, nema državu, ko ne služi vojsku ne brine o državi i nemojte da brinete o njemu. Jer, lekari kažu ko ne može da služi vojsku, svi ostali mogu i moraju dok zakon postoji i ne smeju da računaju da će neka vlast da ih amnestira u služenju vojske, jer je to haos.

Čovek prođe na crveno svetlo, pa ga kaznite, nekoliko meseci niti može da vozi auto, uzmete mu pet plata, a onaj ne služi vojsku i dobija amnestiju. Ako ste u stanju da shvatite šta se sve loše dešava, ako usvojite ovaj zakon, biće dobro. Ako mislite da psi laju, a karavani prolaze, nije tačno.

Ovo ne može večito ovako da prolazi. Šta god učinio, čeka te neko sa amnestijom. Da neko od vas sada kaže – neću u Evropsku uniju, taj ne bi nikada bio amnestiran.

Može odmah da potpiše da izlazi iz Skupštine, iz poslaničkih grupa vladajuće koalicije. Reći će vam Amerikanci – takav da bude vaš poslanik, što neće u Evropsku uniju. A kad kaže da neće u vojsku, Amerikanci mu kažu – dajte mu amnestiju.

Eto, to je vojska koja bi branila Srbiju, a nama ne treba neko ko hoće da brani Srbiju. Hoćemo da Srbiju naseljavaju ljudi koji neće da je brane, koji neće nikada zbog nje da rizikuju bilo šta, nego će da čekaju na tacni.

Ova država je prolazila kroz mnogo iskušenja, kroz više ratova, ali ovakva pojava u mirno doba, u vreme kada su demokratske snage na vlasti, kada zapad kaže da vas neće bombardovati, kad nije bilo nikakve ozbiljne pretnje, u vreme kada je dete moglo u svom gradu da služi vojsku, kada dečaci iz Crne Gore služe u Crnoj Gori, a dečaci iz Srbije – u Srbiji, u to vreme donositi zakon o amnestiji?

To ne mogu da prihvatim i ne znam koliko će vam građana Srbije to prihvatiti. Ali, da znate, još se nešto pita i selo. Ako ovo budete rekli srpskom seljaku, domaćinu, smejaće vam se. A onda, što vam se ne bismo i mi smejali.

 
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, znam da ste vi jedva navatali kvorum za ovu sednicu. Čekajte prvo da kažem meritum da biste mogli da reagujete. To što ste jedva navatali, to je notorna činjenica, ali to ne znači da sad treba da rešimo sve srpske probleme. Sada kada vas ima 126 u sali, pakuj.
Izvinite, gospodine Albijaniću, kako da se složim sa tim da ovih 15 tačaka dnevnog reda raspravljamo kao o jednoj tački dnevnog reda. Šta tu njih povezuje? Sama reč kredit. Pa nije svaki kredit isti. Ne možemo valjda za svaki zakon u kome se pomene reč kredit da kažemo - e, to sve ide u zajedničku raspravu.
Ili možda vi znate šta to povezuje Iran i Hrvatsku? Možda je to vama nešto povezano, meni nije. Meni ovde postoje sporazumi za koje bih drage volje glasao, postoje sporazumi koje želim da napadnem sa stanovišta i političkog iz programa Srpske radikalne stranke, a i sa stanovišta ekonomskog programa, pa vas zato molim, gospodine predsedniče, da ovo ne radite. Pre četiri meseca smo se rastali, kao da se ništa nije desilo, kao da smo se sinoć rastali, jutros ušli u salu, svi problemi su ponovo tu pred nama.
Problem kvoruma stvara probleme u radu Narodne skupštine Republike Srbije. Nikome ne bi palo na pamet da 15 tačaka dnevnog reda sastavlja u jednu, apsolutno nepovezanih, izuzev bojazan da neće biti kvoruma sledeći put kada ta sednica bude zakazana.
Građani Srbije vide o čemu se radi, apsolutno su ubeđeni da ne zaslužujete da budete većina u ovoj Narodnoj skupštini.
Apsolutno su ubeđeni da vas osim straha od izbora više ništa ovde ne sastavlja, samo panični strah od izbora, i vas sa leve strane i vas u vrhu sale gore. Strah od toga što će građani imati priliku da pokažu svoju volju. Pa to nije opravdani strah, to je nepoštovanje građana i nemojte da mi pominjete rezultate lokalnih izbora... Pa evo zašto, zato što vas i tu pobeđujemo.
A kada bi meni Koštunica dao pare koje Velji daje da ide da namiruje birače po lokalnoj samoupravi, ne znam da li bi se neko od vas još pojavio da osvoji neki glas. Kad bih imao pola budžeta na raspolaganju za kampanju za Kraljevo ne bih bio toliko blesav da obećam aerodrom u selu Čukojevac.
Onda vas pitam: otkud vam toliki cinizam prema opštinama u kojima nema izbora? Otkud to da u razvoj ulažete samo u opštine koje trenutno imaju dopunske izbore i da li je problem drugih opština u tome što nemaju izbore? A treći je problem drugih opština u tome što je neko drugi na vlasti. Pa vi ste gori od Slobodana Miloševića.
Pokoj mu duši, u odnosu na vas on je bio veliki demokrata, u odnosu na vas ono malo sirotinje što smo imali pravilnije je raspoređivao. Ali, kad neće da vam otkažu podršku oni koji bi trebalo, pa neće da uguraju žute u ovu salu, tu dalje ništa ne mogu. Samo vam jednu stvar kažem - kako god da sastavljate ove tačke dnevnog reda, ako budemo želeli da ova sednica traje dugo, trajaće dugo, jer vi niste dovoljno pametni da smislite način da onemogućite radikalima da diskutuju u ovoj sali.
Vi niste dovoljno vešti da sprečite građane Srbije da učestvuju u radu Narodne skupštine Republike Srbije. A vama, gospodine Markoviću, da izjavim čestitke što ste smogli hrabrosti da uđete u salu i da sednicu Narodne skupštine Srbije vodite protiv svoje volje, a u skladu sa voljom svoje partije.
U retkim trenucima briljantnosti, gospodine Markoviću, izgovorite istine. Da, svako ko upali Skupštinu uvodi diktaturu i fašizam u jednu državu i to je valjda svakome jasno.
Evo da vidimo kako vi zakazujete sednice i kako vršite selekciju materijala ceneći jesu li u skladu sa Poslovnikom ili nisu. Dobili ste 24. marta predlog za spajanje određenih tačaka dnevnog reda. Vi ste taj predlog prihvatili, prosledili poslanicima, ne razmišljajući o tome da li je ispunio poslovničke uslove, a nije ispunio poslaničke uslove, zato što Poslovnik traži da onaj ko predloži spajanje pojedinih tačaka dnevnog reda dokaže da su rešenja međusobno uslovljena ili međusobno povezana.
Predlog gospodina Albijanića je trebalo odmah da odbacite i da kažete, izvinite, gospodine Albijaniću, ali kao predsednik Narodne skupštine ne vidim nikakvu vezu između ovih tačaka dnevnog reda. Ne vidim kako će to da se odrazi ako raspravljamo o Hrvatskoj posebno od rasprave o Iranu, posebno od rasprave o penzijskom fondu, posebno od rasprave od popravljanja stanja u školama.
Ljudi moji, vi možete da sastavite celu sednicu, bilo šta da je na dnevnom redu, sve to možete u jednu tačku dnevnog reda da stavite. Za vas rešenja sadržana u pojedinim zakonima, ime zakona, uopšte nisu osnov, to za vas nije motiv da odlučite može li samostalno da se raspravlja o tome ili može da se raspravlja u paketu.
Vama je bitno da su to zakoni koje predlaže G17 + i treba izbeći raspravu po 15 tačaka koje predlaže G17 plus. Što manje pričati o G17 plus, što više ih pustiti da rade, pošto Srbija ionako propada. Oni upropastiše finansijski sektor, vi naš ugled u svetu, ovi jedno, oni drugo, oni treće, svako je svoj feud zauzeo, jedni druge ne dirate. Ne dirate, jer da hoćete, rekli biste jedni drugima šta mislite o ovakvom načinu funkcionisanja, o ovakom načinu rada.
Nećete tačke dnevnog reda koje predloži SRS, čak i kada ispune poslovničke uslove. Za vas ne postoji predlagač narodni poslanik ili poslanička grupa SRS, nikada naš predlog nije došao na dnevni red, nikada. Vi nećete raspravu o predlozima koje mi smatramo da su relevantni, a hoćete da vam pravimo društvo i da učestvujemo u raspravi koja je za vas relevantna. Zašto postoji Skupština, da se čuju i jedni i drugi, da se šire ideje i jednih i drugih. Ne postoji Skupština da se skupi vas 126, da naturate dnevni red i da se neprekidno govori o onome o čemu biste vi želeli. To je onda diktatura.
Skupština postoji da se čuju i drugi. I, gospodine predsedniče, ako neko javno izgovori, a politička je ličnost i savetuje predsednika Republike, ako javno izgovori uvredu svim izabranim poslanicima Narodne skupštine, a lično nikada nije išao ni na kakve izbore, vaša je dužnost na početku ove sednice da zaštite Narodnu skupštinu, ne mene.
Tog đilkoša i ne znam, baš me briga i ko je i kako se zove, ni šta radi. Nemam pojma, ne gledam emisije u kojima nastupaju ljudi koji ništa ne znače u politici, nemam šta da čujem, nemam šta da naučim. Ali, da zaštite instituciju, gospodine predsedniče Narodne skupštine, jer onaj ko uleti ovde da nas rasteruje motkom umočenom u fekalije, prvo će predsednika Skupštine, jer vi ste nas ovde pozvali. Danas ne bih došao da nisam od vas dobio poziv. Dobijem poziv, a neko mi juri predsednika motkom. Ne može, gospodine predsedniče, ja ću da vas zaštitim i fizički i javno. Ne dam, hoću da vas pobedim idejama, vi mene da pobeđujete idejama.
Ali, recite predsedniku Republike, jedan mnogo pametniji čovek od svih nas pre tri godine je rekao da ko se mača lati, od mača i pogine. Recite predsedniku Republike da se ne igra narodom i strpljenjem, i da se ne igra ugledom Narodne skupštine, tim pre što u toj skupštini nema njegovih narodnih poslanika. Kada ih pošalje ovde da se bore, da izlaze na megdan, neka daje ocene o Narodnoj skupštini.
Predlažem vam, gospodine predsedniče, da ne prihvatite predlog za spajanje rasprave o ovim tačkama dnevnog reda, garantujem vam, otvarate Pandorinu kutiju. Nažalost moram da idem, imam sastanak sa ambasadorom ogromne nama prijateljske zemlje, ne znam šta ću da mu kažem, zašto ne raspravljamo o rezoluciji o Haškom tribunalu.
Zaista, ne znam šta da mu kažem, pošto ta država, dakle, već više nedelja govori da ne zna šta to mi Srbi hoćemo. Kažu ljudi da ne mogu da budu veći Srbi od nas i tu misle, gospodine predsedniče, i na vas, i na Tadića, i na Koštunicu. Kada god Srbija ima veliki problem, vi ne branite Srbiju. Vama ne odgovara rezolucija Dume kojom se osuđuje Hag, odgovara vam poziv iz Brisela da predate sve ljude Hagu.
Vi ste stavili oglave, ima ovde ljudi, tu je Mika, on zna, vi ste kao kada čovek upregne konja, pa mu stavi da sa strane slučajno nešto ne upadne, kočijaš ga tera pravo i ne da da konj odluči sam, pa da skrene s puta kojim ga tera kočijaš.
Skidajte te oglave sa glave, oslobađajte oči, oslobađajte mozak. Niti je sve lepo na Zapadu, niti je sve ružno na Istoku. Niti je sve lepo na Istoku, niti je sve ružno na Zapadu. Nemojte tako da gledate, molim vas.
Dužni ste da raspravljamo o Haškom tribunalu. Ja vas ne upozoravam na to da je vama lako da sudite o ljudima koji su se borili za zemlju. Danas, 15 godina kasnije, oni koji se nisu borili, lako sude onima koji su se borili. Upozoravam vas, imate ovde tačku dnevnog reda kojom perete sa sebe odgovornost što vam niko nije služio vojsku od 5. oktobra naovamo.
Razmišljajte malo, čujem da je i predsednik Vlade rekao da tek sada razume neke ljude koji su vršili vlast u određeno vreme. Probajte i vi da razmišljate na takav način, da će neko jednog dana da kaže, to je bilo u onoj skupštini gde je DSS imao većinu. Ta skupština nije htela da raspravlja o tome i tome.
Ta skupština je odobravala da ukinemo Srbiju i Crnu Goru pre vremena, da mi danas preuzimamo garancije na osnovu garancija koje je već dala naša državna zajednica, da se sada mi pojavljujemo kao garant našoj zajedničkoj državi. Da li ste vi normalni? Sačekajte bar taj referendum, nemojte vi da nas razdvajate.
To je razlog zašto G17 + ne želi da pokaže šta se ovim zakonima dešava. Ovim zakonima Srbija kaže međunarodnim institucijama, dakle, finansijskim, da zajedničke države više nema, ali eto, mi smo se isprsili, mi ćemo da im zaštitimo kapital.
Dame i gospodo narodni poslanici, sada vam je verovatno jasno zašto smo insistirali na tome da pregovarački tim poštuje Rezoluciju Narodne skupštine Republike Srbije i obavezu da podnosi izveštaj o toku pregovora.
Dobro je što je predsednik Skupštine pozvao predsednika Republike, predsednika Vlade naravno poziva na svaku sednicu.
Nije dobro što ovde nema predstavnika verskih zajednica, predstavnika univerziteta, predstavnika Srpske akademije nauka i umetnosti, i nije dobro što nam se ne obrati predsednik Republike, i nije dobro što najavljujete koordinatore tima kao savetnike predsednika Republike i predsednika Vlade.
Predsednik Vlade je bar iskoristio priliku da govori, iako je savetnik govorio, a čini mi se da je predsednik Republike prepustio svom savetniku da iznosi njegove stavove, što nije dobro, zato što ne znam kako bih mogao da pohvalim ili da kritikujem delove iz njegovog izlaganja, kao što ću se truditi da konstatujem neke činjenice iz izlaganja predsednika Vlade.
Izveštaj je pisan u dva dela. Prvi deo pisao je gospodin Leon Kojen, vidi se to iz stila i iz stila predsednika čiji je savetnik, iz stila stranke koju propagira, zato što nije pomenuo da je on postao to što je postao zahvaljujući Rezoluciji Narodne skupštine. Za njega život potiče od momenta formiranja našeg tima za pregovore, a mislim da sve to počinje odavde i da smo mi doneli Rezoluciju kojom smo naložili Vladi ili odobrili Vladi formiranje pregovaračkog tima.
Omakla se, pretpostavljam, jedna konstatacija koja kada meni zasmeta verovatno zvuči veoma smešno na zapadu kod ljudi koji odlučuju o našoj sudbini, a to je da sada treba ozbiljno pregovarati sa Srbijom zato što je Srbija sada demokratska zemlja. Podsećam vas da Demokratska stranka ne učestvuje u radu Narodne skupštine pod tvrdnjom da Srbija nije demokratska zemlja i da Narodna skupština svoje poslove ne obavlja na demokratski način, pa bih voleo da znam da li je to postala jutros Narodna skupština demokratska, da li je Srbija postala demokratska zemlja i da li će ovo od sada biti stav pregovarača, a posebno onih koji zastupaju Demokratsku stranku u tom timu.
Pominju se u ovom delu izveštaja neke članice Kontakt grupe koje su, ne kaže se ovde, otvoreno za rešavanje sudbine Kosova i Metohije kao nezavisne države, za brzo rešavanje ovog problema i onda se navodi kako druge članice nisu za to, kako se balansira, kako to diplomate uvek rade.
Želim otvoreno da vam kažem šta je mene rukovodilo da reagujem drugačije i otvorenije nego što to čini Vlada ili pregovarački tim ovim izveštajem. Dakle, imenujte one koji su za nezavisnost Kosova, tako se predstavlja srpskoj javnosti Ahtisari, Sojers, Vizner, hajde da ne govorimo o Albancima, nisu to tek tako predstavnici nekih država članica Kontakt grupe. Vizner je predstavnik Džordža Buša za Kosovo i Metohiju, za rešavanje krize. Sojers predstavlja Englesku. Ahtisari je doveden da razreši Gordijev čvor.
To deluje veoma upozoravajuće, uz činjenicu da ruski stav možete da tumačite i ovako i onako, insistiranje na principima.
To može da znači da bi Rusiji odgovaralo i nezavisno Kosovo ako bi gledala samo svoje interese, pretpostavljam da bi znatno uvećala svoju teritoriju i povećala broj stanovnika federacije.
Onda smo došli do dela u kome se kaže da ne treba potceniti značaj ovih epizoda, ali najteže je dokazati da "još uvek deluju predubeđenja iz ranijih vremena, na koja sadašnja vlast u Srbiji ne može bitnije da utiče." Zašto niste otvoreni? Da li su ta ranija vremena od 2000. godine naovamo ili vremena do 2000. godine, ili od 1990. do 1992. godine, od 1992. do 1995. godine, kakva su to vremena koja utiču na Zapad, na Englesku, Ameriku i na Ahtisarija, koji predstavlja u širini međunarodnu zajednicu.
Kakva su to predubeđenja iz ranijih vremena koja vi za šest godina niste uspeli da otklonite, čak ni tako što je Srbija konačno demokratska zemlja. Neko će i kroz sto godina da dođe i da kaže: da, ali naša predubeđenja iz ranijih vremena nas rukovode da vam otimamo parče po parče teritorije, a naša ubeđenja iz sadašnjih vremena govore da vi protiv toga nećete imati ništa.
Tajni deo platforme o tome šta je naš stav o konačnom rešenju statusa Kosova i Metohije zaista mi zvuči kao priča za malu decu. Ako svi vi istupate – predsednik Vlade je rekao da ne smemo da dopustimo formiranje države na teritoriji Srbije, predsednik Republike je rekao da je nedopustivo formiranje teritorije na teritoriji Republike Srbije – sa jednim jasnim stavom, kakav nam to deo platforme krijete, i to onaj najvažniji deo, kako će da izgleda vaše reagovanje u slučaju nepovoljnog rešenja.
A u slučaju povoljnog rešenja, ma nemojte ni da nam podnosite izveštaj, niti smo vas pozvali zato što smo ubeđeni da će rešenje biti pozitivno i povoljno, pa hoćemo da vam aplauzom odamo priznanje. Imaćete i ordenje, garantujem vam, pošto ovo sve čeka SRS i vi to vrlo dobro znate. Znači, bićete uvaženi građani Republike Srbije, svi odlikovani, ako bude pozitivno rešenje. Želim da vam pomognem, da se pripremimo za negativno rešenje.
Kada upozorim, dakle, na ono na šta i vi upozoravate, da li ćemo prihvatiti negativno rešenje, kada upotrebim termine iz Ustava Republike Srbije, javi se neka prozapadna balavurdija da me napada. Stariji se kriju iza njih, ne žele da ispute u javnosti, a pošalju nekakvu mladu decu da napadaju Tomislava Nikolića zašto kaže da će to biti okupacija teritorije Republike Srbije.
Naravno, ne možete me napasti, niti se osećam napadnutim, niti se osećam ugroženim, zato što vi reagujete na moj termin, a ne znate kako ćete, ili ćete priznati tu državu, tuđu vojsku i policiju koja će da zaposedne granice prema Srbiji ili nećete da je priznate.
Ako nećete da je priznate, kao što kaže predsednik Vlade, da vas onda podsetim na ustavne obaveze koje ste preuzeli.
Član 2. Ustava: "Suverenost pripada svim građanima Republike Srbije. Član 4: "Teritorija Republike Srbije je jedinstvena i neotuđiva. O promeni granica Republike Srbije odlučuju građani referendumom."
Član 51: "Odbrana Republike Srbije je pravo i dužnost svakog građanina. Niko nema pravo da prizna i potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Srbije ili bilo kojeg njenog dela. Izdaja Republike Srbije je zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično delo."
Zašto ne osudite Ustav Republike Srbije po kome ste svi izabrani na funkcije?
Narodna skupština odlučuje o ratu i miru. Vi kažete, Tomislav Nikolić vodi u rat. Narodna skupština odlučuje o ratu i miru.
Član 86 - prilikom stupanja na dužnost, predsednik Republike pred Narodnom skupštinom polaže zakletvu čiji deo glasi - zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije.
Član 16. Zakona o Vladi - mandat Vlade teče od polaganja zakletve pred Narodnom skupštinom. Zakletva glasi - zaklinjem se na odanost Republici Srbiji i svojom čašću obavezujem da ću poštovati Ustav i zakon.
Odakle vam pravo da me prozivate u medijima za reči koje vam upućujem, u želji da vam pomognem i u želji da vas podsetim šta su vam prava, ali i dužnosti, koja ste preuzeli položivši zakletvu. Ali, kako ne cenite zakletve koje drugi polažu, izgleda da pojedinci ne cene ni zakletve koje polažu sami.
Ujedinjene nacije nisu ispunile svoje obaveze prema Srbiji i Crnoj Gori na Kosovu i Metohiji. Angažovanjem Ahtisarija ubeđen sam da ne planiraju da ih ispune. Mi moramo da se pripremamo i za dobra i za loša rešenja. Vi kažete, taj deo naše strategije je tajni. Zašto ga onda iznosite pojedinačno u javnosti, svako na svoj način. Zašto predsednik Republike i dalje govori o entitetima, zašto Vuk Drašković govori o rešenjima primenjenim u nekim drugim državama, zašto ako je to tajna i da li je to što pojedinačno iznosite ta strategija koju krijete od nas?
Ne možete da pred Skupštinom Srbije budete jedna tajna organizacija, a kada dolaze zapadni pregovarači i otvoreno pitaju, za šta se vi zalažete, zašto njima ne kažete, to je tajni deo našeg plana koji od vas krijemo. Da li im tako kažete? Mislim da im ne kažete.
Zašto da bude tajna kada Albanci kažu, razgovaramo isključivo o nezavisnosti Kosova i Metohije, i zašto onda da ne kažemo, ne razgovaramo o nezavisnosti Kosova i Metohije.
Možda će neko da natera i nas i njih da se nađemo na pola puta, a ako oni otvoreno govore da hoće samo nezavisnost, a mi krijemo ono za šta se mi zalažemo, ko je tu u prednosti?
Oni govore da žele nezavisnost i dolaze na pregovore, i niko ih zbog toga ne opominje, niko im ne kaže, vratite se i dođite sa nekom drugom strategijom, jer ta je neprihvatljiva po Povelji UN, po Rezoluciji 1244, po našim sadašnjim shvatanjima.
Šta je okupacija? Da li je Kušner zaveo sve to na Kosovu i Metohiji? Jeste, njegov prvi zakon je bio da se suspenduju zakoni Republike Srbije na teritoriji Kosova i Metohije, a okupator prihvata po međunarodnom pravu zakone zemlje koju je okupirao. Ujedinjene nacije su otišle dalje, i to sve pred našim očima, i niko od nas nije na to reagovao.
Da vas podsetim na Halštajnovu doktrinu u međunarodnom pravu, na ponašanje Savezne Republike Nemačke u slučaju Demokratske Republike Nemačke. Nemačka je usvojila princip, ko god prizna Istočnu Nemačku, Savezna Republika Nemačka sa njim prekida diplomatske odnose. Prekinuli su sa nama kada smo mi priznali Istočnu Nemačku. Da vas podsetim kako to radi Kina sa Makedonijom kada je Makedonija priznala Tajvan.
Da vas podsetim kako je Maroko prekinuo diplomatske odnose sa nama kada smo priznali front Polisario. Da vas podsetim na slučaj Indonezije i Zapadnog Irijana. Mnogo je primera u svetskoj političkoj diplomatskoj istoriji kako se država brani. Samo vas upućujem kako i vi treba da branite ovu našu malu, siromašnu, ali lepu državu.
Podsećam vas na treće pravilo, na pravilo retorzije u međunarodnim odnosima. Svako ko prizna Kosovo i Metohiju, mi sa njim moramo da prekinemo diplomatske odnose. To je valjda osnovno načelo. Ako nam Ujedinjene nacije otmu teritoriju, šta ćemo mi, kao članica, u toj međunarodnoj organizaciji? Da im pružimo priliku da nam otmu posle toga i Vojvodinu, da nam posle toga otmu Rašku oblast, sve pod patronatom UN i priznavanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, celovitosti, nedeljivosti itd.
Da vas podsetim da imate mnogo načina da na diplomatski, politički, demokratski način, na koji se sav razvijeni svet brani, da branite Republiku Srbiju. Da vas podsetim da vi ovde u ovoj skupštini imate podršku pretpostavljam svih poslanika da odbranite Republiku Srbiju, ali mi je dužnost da vas pitam, ako je nedopustivo formiranje države Kosova, ako nećemo dozvoliti formiranje države Kosovo, šta to znači? To pitam ove koji su položili zakletvu. Šta to znači za predsednika Republike, šta to znači za predsednika Vlade? Koji vid borbe za svoju državu? Koji vid da sprečimo izdaju? Koji vid nedopuštanja stvaranja države Kosova i Metohije? I ko će nam u tome pomoći?
Da vas upozorim na izjave ministra spoljnih poslova, Vuka Draškovića, koji je bezmalo barabar sa vama, bezmalo ravnopravan sa vama dvojicom. Da vas podsetim da taj čovek ima tešku anatemu haške optužnice i da su svi njegovi potezi korigovani, motivisani, ograničeni, vođeni strahom od izručivanja Haškom tribunalu, i strahom od podizanja optužnice pred Haškim tribunalom. U dokumentaciji koju je predočila Karla del Ponte, na mnogim optužnicama koje su podignute protiv Srba, ima mnogo zločina koje možete odmah da vežete za angažovanje Vuka Draškovića.
Da vas podsetim, a njega takođe, da nisam ja uveo Srbiju u rat protiv NATO pakta, jer sam ga tada gledao kao potpredsednika Savezne vlade, koja je posle toga prihvatila njegovu odluku iz ove skupštine o sporazumu Ahtisari–Černomirdin, Savezne vlade koja je posle toga sklopila Kumanovski sporazum. Da ne prebacuju na vas iz Srbije bilo kakav teret, da ste nasledili bilo kakav teret.
Vi nikakav teret oko Kosova i Metohije niste imali po vašim izjavama. Nasledili ste teritoriju koju su čuvale UN i najdemokratskije zemlje na svetu. Gde smo danas? Samo za ovih pet godina koliko ste na vlasti povucite paralelu između 2000. godine 5. oktobra i današnjeg datuma: je li situacija na Kosovu i Metohiji bolja i povoljnija ili nije? Da li vam je neko priznao da je to demokratska Srbija koja brine o Kosovu i Metohiji. Da li je jednim gestom bilo koji visoki predstavnik, a promenilo se mnogo odonda, do danas priznao da mi imamo demokratsku zemlju kojoj ne treba uzimati teritoriju? Da naš narod ne sme niko da proteruje, da nas ne sme niko da ubija.
I sam sam u dilemi da li pregovori treba da traju kraće ili duže. Sve mi se čini da je nekima u interesu da pregovori traju dugo, da bi teritorija ostala bez Srba. Da vas podsetim na Republiku Srpsku Krajinu. Bila je problem samo dok su tamo živeli Srbi. Imala je bolju zaštitu nego Kosovo i Metohija, a onda kada su nestali Srbi, Hrvati su izašli na Dunav. Jednostavno, nestaje problem.
Nemojte da Srbi na Kosovu i Metohiju budu zatočenici toga da Srba mora da bude na Kosovu da bi bio problem. Obezbedite im plate, uslove za život. Ne možete vi bezbednost, ali možete materijalno da im pomognete. Ima bogatijih ljudi koji ostvaruju profit isključivo zahvaljuju poslovima sa Vladom Srbije ili sa Narodnom kancelarijom. Neka deo profita odvoje za Srbe na Kosovu i Metohiji, da odvojimo svi od cene struje da ima struje na Kosovu i Metohiji za Srbe, da imaju radni staž, da im školujemo decu.
Nemojte da budu u getu, a da nam čuvaju Kosovo i Metohiju, neće izdržati. Ne bi niko od vas. Neka digne ruku ko bi od vas sa svojom decom i unucima danas živeo na Kosovu i Metohiji kao Srbin. Neka digne jedan od 250.
Imate lak zadatak, da uz podršku Narodne skupštine poštujete Ustav i branite Republiku Srbiju. Ko nije dorastao tom lakom zadatku, neće moći da rešava ni teške. Naravno, kontakti sa zapadom vam otežavaju taj zadatak, jer niste još uspeli da mi pokažete ko je sa zapada došao da nam kaže da će ostati Kosovo i Metohija u sastavu Srbije. Onaj ko ne želi da kaže da će biti nezavisno, on kaže - poštovaće se ovo ili ono. Niko još nije rekao sa zapada da će Kosovo i Metohija biti u sastavu Srbije, sa najširom mogućom autonomijom. To je za vas opterećenje. Ali, recite to javno.
Recite nam javno kakav je stav Rusije i da li je neko naljutio Rusiju u Srbiji time što ruski dolar ili ruski evro ne vredi ništa? Što nema nikakvu zaštitu, i što za njih nema nikakvih uslova za privatizaciju, i što bismo možda da damo komplekse, koji zavise od ruske sirovine i energenata, tome zapadu? Recite, ako Rusija nema razloga, a nema, da nas zaštiti kao braću, ovakve, onakve, imala bi razloga da nas zaštiti kao država koja ovde ima svoje investicije.
Recite da li neko sprečava Rusiju, zašto se ruski ambasador javno izjašnjava kao ambasador prijateljske države kojoj su ovde uskraćena prava koji imaju druge države? Ne igrajte se sa Rusijom. Mi drugi oslonac danas nemamo. Evropa drhti kada Rusija ne može dva dana gas da isporuči. Nije ovo 2001. godina da se podsmešljivo gurkate kada neko govori o Rusiji, ovo je 2006. godina. Pričamo o ekonomskom, privrednom džinu, o energetskom sirovinskom džinu, o vojnom džinu, o političkom džinu. Treba nam njihova podrška, znate i sami, ako Rusi ne budu na našoj strani, uz uzdržane Kineze, mi ćemo izgubiti Kosovo i Metohiju.
(Predsedavajući: Prekoračili ste vreme.)
Završavam, izvinjavam se. Mi ćemo ovaj izveštaj naravno prihvatiti, zato što nam govori o nekim beznačajnim stvarima. Mi tražimo da nam ovde jasno i otvoreno kažete - niste za nezavisnost Kosova i Metohije. Za šta ste? Najlakše je reći za šta ste. Pitam vas šta ćete da branite i kako ćete to da branite, i odmah ću dići ruku da kažem - podržaćemo vas, ili da kažem - nećemo vas podržati, odmah bez razmišljanja.
Sve drugo, naravno, poštujem tim koji tamo ide na razgovore, sve druge priče su za savetnike, saradnike, ali mene interesuju stavovi predsednika Vlade i predsednika Republike. Pozdravljam to što ih konačno negde vidim zajedno, mada razdvojene jednim redom.
Ovde je u više navrata povređeno dostojanstvo Narodne skupštine, pa bih vas zamolio da i vi reagujete, da ne moram ja da izlazim. Nije mi bila želja da izađem za govornicu.
Naime, gospodin Vuk Drašković nije kopredsednik. Ne verujem da bi iko ovde u sali glasao da Vuk Drašković ima ista prava odlučivanja u pregovaračkom timu kao što imaju Boris Tadić i Vojislav Koštunica, a svi znate zašto. Ako kažete da je 15 godina Vuk Drašković proveo boreći se protiv ideologije SRS, to je on, jadnik, samog sebe ubijao. To je njegova ideologija. Svi koji su sa njim 1990. godine počeli da se bave politikom bavili su se politikom zato što je imao ideologiju koju sad zastupa SRS.
Unekoliko bi trebalo da podsetim i mog prijatelja Omerovića, mog prijatelja Bajru i još neke tu da bi bez ruke dolazili na sednice Narodne skupštine da je Vuk Drašković odlučivao kako će oni da žive i da se bave politikom.
Da vas podsetim da je Vuk Drašković u intervjuu CNN za vreme bombardovanja, kao funkcioner u Saveznoj vladi, izjavio: "Pomažite, braćo, ovo je rat između muslimana i hrišćanstva".
Ne verujem da vi sledite takvog Vuka Draškovića zbog ideologije. Pre mislim da su u pitanju mali položaji koje ćete da zauzimate. Ovde otvoreno kažem predsedniku Vlade Vojislavu Koštunici – Vuk Drašković je njegov kadar, takav kakav jeste. To je kadar Vojislava Koštunice i saradnika Vojislava Koštunice koji otvoreno u novinama izjavljuju da je Srpska radikalna stranka nedemokratska stranka, da sa njom nema saradnje, da samo liči na demokratsku stranku, da na populistički način ostvaruje glasove kod birača, ali joj treba tutor koji će da je vodi.
Znači, mi smo baš narod, u pravom smislu te reči, a potražićemo od vas, koji ste pametni, nekog ko će da nas vodi i ko će da zauzima ministarska mesta, a vi ćete reći – evo vam Vuka Draškovića da vas zastupa. Hvala lepo.
Nisam rekao da je Vuk Drašković optužen pred Haškim tribunalom. Rekao sam da svakog časa može da bude podignuta optužnica protiv njega, sa mnogo više dokaza nego protiv Vojislava Šešelja. Ne junačite se time. To je naš ponos što je Vojislav Šešelj u Hagu. Ne preuzimajte nam taj ponos.
Znam jedno mesto na kome bi mogli mnogo da pomognu Vuku Draškoviću, a znate ga i vi dobro.
Pošto pita gospodin Petrović u čemu je problem, da vam kažem u čemu je problem: u bezobrazluku predsednika Demokratske stranke, zato što on Srbiju deli na radikalizam i demokratsku opciju. Predsednik Demokratske stranke tvrdi da Srpska radikalna stranka nije demokratska stranka, u tome je problem.
To su stavovi za koje vi iz državne kase plaćate ljude da u Americi šire priču kako je bauk SRS zato što nije demokratska stranka.
Pa, pomažite nama, koji smo zaista istinske demokrate, da se spreči radikalizacija Srbije, zato što u Americi kad kažete reč radikal svi gledaju gde vam je ta bomba koju nosite sa sobom. Neće gospodin predsednik DS da u Americi kaže da je reč radikal u Srbiji najlepša politička reč, da za reč radikal ne možete da vežete nijednu aferu, nikada izdaju zemlje, nikada nešto što bi donelo narodu loše i zlo, a za reč demokrata šta god hoćete.
Tako slušam predsednika Demokratske stranke pre neko veče kako optužuje DSS i G17 plus da u bescenje rasprodaju državnu imovinu, pa je on zgranut, a ja ga pitam kako je Miodrag Kostić dobio CK, pa sa dva prodata sprata otplatio celu zgradu, u vreme kada je predsednik DS-a bio član stranke koja je to prodavala.
Pa, ako pričamo o tome da će DS da bude demokratska vlast, samo treba malo da pobedi na izborima, ja je pitam je l′ to ono vanredno stanje, je l′ su to sva ova nerasvetljena ubistva, je l′ to ubistvo predsednika Vlade koje niko nije rasvetlio do sada, je l′ to ono što nudite Srbiji kao demokratsku opciju. Onda nemojte da se pitate zašto Srbija neće tu demokratsku opciju.
Srbija hoće demokratiju, ali je još nije videla ovde i ja to priznajem. Srbija još po nama (a ja sam evo koliko godina ovde, već sam i zaboravio kad sam prvi put ušao u ovu salu) nije mogla da proceni šta je demokratija, ali ne može ni po vama, ne može.
Ovu raspravu ne treba da koristimo, zato pozivam predsednika Skupštine da se vrati u javni život, da počne normalno da radi Skupština Srbije, da se svađamo kao ljudi, a da ovu raspravu ne koristimo za međusobne sukobe i za svađu. Jedva čekam da sa predstavnicima svih drugih političkih stranaka, svi ste drugi protiv nas ovde, razmenjujem stavove za ovom govornicom. Ali, ne danas. Evo, da prestanemo sad, ovog časa.
Čekam da li će možda predsednik DS-a da završi sednicu, da on poklopi sve diskusije, pa da napusti salu. Ne bih vam to preporučio, predsedniče Demokratske stranke. Ovo nije sednica Glavnog odbora Demokratske stranke. Ovo je sednica Narodne skupštine, na koju ste pozvani kao čovek koji obavlja funkciju. Trebalo je da nam iznesete svoje stavove na početku, kao što dolikuje onome ko je predsednik Srbije, a ja vas ovde da slušam kao predsednika DS neću, jer vi ste taj svoj mandat ustupili ovde da biste bili predsednik Srbije.
Nisam vas čuo ni kao predsednika Srbije, jer je govorio vaš savetnik. Dobro, to nekako mogu da prihvatim, kad čovek ima savetnike za neku temu sposobnije nego što je on sam, on kaže savetnicima – ajte vi. To razumem. To sve prihvatam.
Vaša igra na Zapadu protiv SRS mora da prestane. To je igra protiv većine građana Srbije.
Vaše optužbe na naš račun, vaše karikature o radikalima na Zapadu, prestanite sa tim. To uopšte nije priča koja ne stiže u javnost. Verujte mi da vas ni u jednom selu i ni u jednom gradu zbog toga više ne cene. Ono što imate da kažete o SRS, recite nam ovde otvoreno. Recite nam da smo izdajnici, lopovi, kriminalci.
Evo, Aligrudić nam je lepo rekao da nismo nizašta. To je stav DSS-a. Čim ih DS pritisne da sarađuju sa radikalima, oni, da dokažu da ne sarađuju sa radikalima, kažu – kakvi sa njima, oni su najgori. Dobro, može to i tako. Samo, kao što sam rekao kabinetu predsednika Srbije da zaborave moj telefonski broj, pošto je slagao o čemu smo jednom razgovarali, tako ću da kažem i kabinetu predsednika Vlade Vojislava Koštunice – zaboravite moj broj, naučićete ga posle izbora, kad vam nešto bude trebalo.
Bez obzira na sve sukobe, na sve što danas izgovorimo, mi ćemo podržati tim koji vrši težak posao u ime svih građana Srbije, sve dok nas ovde bude izveštavao i sve dok njegovi izveštaji budu prihvatljivi. Postoji tačka na kojoj tim više neće biti u stanju da odlučuje, prepustiće to i vama i nama, i ponovo će imati našu podršku ukoliko ostanu dosledni. U tom timu vidim predstavnike različitih stranaka. Nisam pozvan i nije niko od nas pozvan da bude u tom timu. Smetali bismo vam pred onima u čije ime predstavnici idu. I to razumem.
(Predsedavajuća: Gospodine Nikoliću, vreme za repliku je isteklo.)
Izvinjavam se. Hteo bih da dokažem da vi na najdemokratskiji način vodite Skupštinu.
Meni nešto nije jasno iz izlaganja prethodnika, da li je ovo što je on rekao u vezi Ruske Federacije znači da Putin ne ceni Koštunicu? Naravno, da predsednik Ruske Federacije treba da primi predsednika Srbije. Pitanje je samo šta zaključi posle razgovora sa predsednikom Srbije.
Naravno da i Rusi i Kinezi cene mnoge ljude u Srbiji, ne samo predsednika Tadića, pa ako već izlazite da pričate o tome koga cene Rusi i Kinezi, pomenite i Vojislava Koštunicu. Pošto sam siroče i nema ko da me pomene, da kažem, cene i mene.
Na prijeme koje organizuju Rusi i Kinezi išao sam i kada vi niste smeli ni da privirite tamo. Sada, naravno, srećem i vas. Mene kineski ambasador isprati još 200 metara izvan sale u kojoj održava prijem. Ceni to što sam jedini iz Srbije dolazio na prijeme koje organizuje Kina
Zato nemojte da kroz funkciju predsednika Republike, volim što sa njim sarađuju predsednici drugih država, voleo bih da iz te saradnje izađe nešto korisno za Srbiju, isključujete i ostale ljude koji sarađuju sa našim prijateljima u svetu, i tu prvenstveno mislim na Vladu Koštunica-Labus, pošto u toj vladi, po mišljenju jednog mog vrlog kolege, nema Velje Iliće, nema Vuka Draškovića, nema bilo kog drugog.
Nema razloga da branite vi Borisa Tadića od poslanika u ovoj skupštini. Mi imamo pravo da kažemo kako on obavlja svoju dužnost, vi imate pravo da kažete kako obavlja svoju dužnost, ali nemojte da u to uplićete naše prijatelje i nemojte da nas svađate pred našim prijateljima.
Ovog časa i vi priznajete da su nam Kinezi prijatelji, da su nam Rusi prijatelji, kamo sreće da i neke druge države imaju pravo veta u Savetu bezbednosti i njih biste nazvali našim prijateljima.
Znači, ovog časa, hajde da ne diramo prijatelje, hajde da se svađamo između sebe, da ne diramo prijatelje, da ih ne svojatamo, jer bismo imali dugo da se prepiremo oko toga koga oni ovde najviše cene. Jednu stvar znam, znam koga ne cene najviše i nemojte da se upirete da dokazujete da baš njega najviše cene. Hvala.
Najpre, po Poslovniku. Na osnovu članova 27. i 31. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam predsednika Narodne skupštine da on predsedava sednicama Narodne skupštine, a da samo u slučaju privremene sprečenosti može da ga zameni jedan od potpredsednika, o čemu predsednik Narodne skupštine obaveštava ostale potpredsednike i sekretara Narodne skupštine.
Tako da ova vaša "leteća" izmena, kao u hokeju, kojom je gospodin Anđelković preuzeo predsedavanje Narodnom skupštinom, a vi niste sprečeni, nego sedite tu, a niste ni gospodina Zankova obavestili da će gospodin Anđelković da predsedava, predstavlja povredu Poslovnika.
Sada da odgovorim, pošto je ona tirada gospodina Omerovića bila upućena Televiziji BK, da vam odgovorim, gospodine Omeroviću, šta vam je trebalo da čačkate SRS? Mislite da nisam čuo između redova ono što će da vrti Televizija BK, da posle SRS neka druga poslanička grupa najviše košta građane Srbije.
Ne koštamo mi ništa građane Srbije. To košta vaš ideolog. On košta građane Srbije 600 miliona evra, a na dušu ovima, na dušu predsedniku Vlade, Ministarstvu unutrašnjih poslova, tužilaštvu, Ministarstvu pravde i ostalima koji treba da brinu o tome da čestiti i pošteni ljudi budu na ulici, u kući, na poslu, a kriminalci i lopovi da budu u zatvoru. U tome je razlika između vas i nas.
Mi ne koštamo građane Srbije ništa, možda bi bilo najbolje da neko ukine Narodnu skupštinu pa da uvede diktaturu. Tada nijedan poslanik ne bi primio ni dinar. Na blagajni ne bi zaradio ni dinar. Da li bi građani Srbije bili zadovoljni?
O ceni demokratiji neću sa vama da raspravljam. O ceni demokratije raspravljaću sa onima koji se politikom bave da bi građanima Srbije bilo bolje. O tome – gde ko živi i gde ko stanuje, kada bismo zabranili ljudima da se sele, vi biste danas živeli, gospodine Omeroviću, u Foči.
Ne želim da raspravljam sa kolegom Omerovićem, mada sam imao repliku na njegovo izlaganje, a on posle replicirao ponovo meni i povredio Poslovnik.
Zato što imam previše ozbiljnih poslova da bi se bavio ovim što će da radi Meho Omerović i njegova poslanička grupa u ovoj skupštini, a i SRS sa ovolike visine ne stiže da prati šta mravi rade.
Hoću samo da otklonim još jedan napad na SRS i da vas pozovem ako nas napadate da to otvoreno činite, a da ne uvijate u nekakve složene rečenice. Nikada niste mogli da čujete od mene da vam zameram to što ste se doselili iz Goražda. Ja sam vama zamerao što zabranjujete ljudima da se sele, pa sam rekao da Ustav ne garantuje slobodu nastanjivanja i vi biste morali da ostanete gde ste se rodili. Ovo što je zamereno iz neke poslaničke grupe koleginici Vjerici, to nikada jedan radikal ne bi bilo kom građaninu Srbije zamerio.
Vama nisam zamerio, samo sam vas podsetio da ne kritikujete poteze drugih ako ste ih sami činili da sebi i svojoj porodici donesete dobro. Tražili ste u Beogradu uslove za egzistenciju, da budete na vlasti, da budete u upravnom odboru Parking servisa, ovoga, onoga. Ko to vama može da zabrani? To nemojte zabranjivati ni drugima.
Ako je jedan poslanik izabran zato što je bio u Beogradu, pa se preseli u Užice, nemojte da mu zabranjujete da se seli u Užice, jer on tamo hoće da živi. Samo to. Zamolio bih i ostale kolege iz pravih poslaničkih grupa da ne poklanjamo previše pažnje, čini mi se da ste se vi upecali na sitan mamac.
Zar Narodna skupština da raspravlja o Bogoljubu Kariću ceo dan? O njemu se ne raspravlja u Narodnoj skupštini. O njemu treba u tužilaštvu da se raspravlja. Ako hoćete o Bogoljubu Kariću i vi iz vladajuće koalicije donesite onaj materijal koji sam ja video koji dokazuje da je on ukrao 600 miliona evra. Što ga krijete? Nemojte da krijete taj materijal, počinjem da sumnjam da ne smete da ga iznesete u javnost. Ako hoćete tako, hajde tako da raspravljamo.
Ovako, da li je on ukrao poslanike – jeste. Da li je potkupio poslanike – jeste, pa evo nije. Možda je lep gospođi Nestorović, možda hvata na lepotu. Vi ste bili u drugoj stranci dok je nosio brkove, a kad je obrijao vi pređoste kod njega. Možda je i to razlog, ali hajde da batalimo i da radimo ozbiljna posla.
Znam, gospodine Aligrudiću, da vam je sada pao kamen sa leđa. Izgovorili ste ono što misli vaša politička stranka i znam da ste preuzeli na sebe teret da se u ime drugih izvinjavate poslanicima SRS.
Nemojte da mislite da vas sada manje cenim, sada vas cenim više nego pre pola sata, zato što je ovo bio težak zadatak da se izvinite u ime nekoga ko nije imao dovoljno hrabrosti da dođe ovde i da se izvini.
Nećemo prestati politički da se borimo protiv Vlade Vojislava Koštunice i posebno protiv ministra o kome je ovde reč, evo od sada ćemo ga zvati – ministar o kome je ovde reč. Naša borba se nastavlja.
Danas smo bili veoma blizu toga da uđemo u vanredne parlamentarne izbore. Nama to uopšte ne smeta. Još jedna politička stranka iz vladajuće koalicije je izjavila da ni njoj to uopšte ne smeta, tako da mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora sada stavljamo otprilike na prvo mesto u političkom angažmanu i u Skupštini i van nje.
Zadovoljan sam izvinjenjem koje je ovde uputio Vojislav Koštunica preko vas. Nisam zadovoljan što se nije izvinio onaj koji je sve ovo napravio. Sa Koštunicom i vašom političkom strankom sam u sukobu zato što vodite Srbiju sa strankama koje nemaju hrabrosti da se izvine kada načine ovako grubu povredu poslanika i njihovih birača.
Sa vama sam u sporu i oko toga kako će Srbija da izgleda posle sledećih izbora. Sa vama sam u sporu zato što ste u lošem društvu. Ako je ovo stav svih vas koji ste većina u ovoj skupštini, onda prihvatam da ste se poslanicima SRS, kao i njihovim biračima koji su ubeđeni da je na njih mislio ministar o kome je ovde reč, svi izvinili.
Nastavićemo u Skupštini da radimo kao i do juče, a ovo neka bude opomena svima nama, a posebno vama koji ste na vlasti. Sve što uradite danas kao vlast čeka vas sutra kao opoziciju. Mi smo tako dugo u opoziciji da nam neće pasti na pamet, kada sutra budemo vlast, da vam ovo priredimo na bilo koji način. Ako je ovaj skandal koji sada rešavamo poslužio da se to više ne dogodi, onda nije Skupština uzalud izgubila jedan dan rada.
Ako ne posluži kao nauk, priznajem i vama i nama, onda smo samo odgodili nešto što je neminovno. U svakom slučaju, nastavljamo da radimo po dnevnom redu. Hvala vam najlepše.
Nisam znao, gospodine Mihailoviću, da vama Albijanić može da naredi kada da mu date reč. Očigledno je da može Albijanić sve.
O čemu se ovde radi? Kada vi meni, gospodine Albijaniću, sa ove govornice uputite neprikladnu reč, uputiću i ja vama ili ću da oćutim, ali smatram da je jedan ravan drugome rekao lošu reč. To od vas ovde mogu da prihvatim. Mogu od bilo koga od 249 poslanika koji sede ovde. Neću od ministra. Ovo nije štala u koju ministri dolaze. Ovo je svetinja. Narodna skupština je svetinja.
Da li je nekad poslanik otišao na sednicu Vlade da naziva ministre barabama? Da li ste to negde zapamtili? Da li ste čuli za to? Ko je taj junoša da uđe u ovu salu i da poslanike naziva barabama i vi kažete da je to prikladan izraz. Vi iz G17 plus kažete da je to prikladan izraz za poslanike SRS. Jeste, bogami ste rekli, pročitajte, to ste tako licemerno rekli, kao što i liči na vas.
Hoćemo li o lopovluku? Nije se znalo šta je lopovluk u Srbiji dok vi niste preuzeli finansijski sistem u zemlji Srbiji. Sve su to bili mali i sitni lopovčići, dok niste počeli da haračite sa državnim budžetom, dok niste opljačkali banke i srozali naša osiguravajuća društva, dok niste svojim prijateljima omogućili milijarderske zarade.
Hoćemo li o tome kako se kradu mandati? Zašto se ne pokrijete ušima vi iz G17 plus. Prvi ste ušli u krađu mandata. Sada neki od vas, koji su do juče bili najčasniji građani Srbije, tako ste ih predstavljali, optužuju vas da ste ukrali njihove mandate.
Sada neke, koje ste do juče predstavljali kao najčasnije, optužujete da su hteli da vam ukradu mandate. Da li je tako ili nije?
Čak ste naterali skupštinske službe da se služe falsifikatima. Da li je tako ili nije? Tako je, dame i gospodo.
Ne može jedna mala grupica da harači Srbijom. Da li su vam to dozvolili Koštunica i ostali širom Srbije? Neka vam dozvoljavaju. To može dok pravda ne preuzme Srbiju u svoje ruke, ali ovde u Skupštini toga neće biti, gospodine Albijaniću.
Od danas narodni poslanici SRS ne idu ni na jednu sednicu odbora. Da vidim kako ćete da držite sednice odbora, posebno one koje su vam važne. Od danas, dok se Vojislav Koštunica u ime Vlade ne izvini za ponašanje ministra finansija, rasprava će biti o izrazu koji je koristio ministar finansija prema poslanicima SRS. Tu raspravu da okrenete na drugi tok – nećete moći.
Od danas se govori samo o tome ko je Mlađan Dinkić, ko su poslanici SRS, a ko je narod koji je te poslanike poslao u ovu skupštinu. Nije nas poslao narod da hvalimo Dinkića, nego da ga napadamo, da ga kudimo, da tražimo greške u njegovom radu.
Mi smo u opoziciji, gospodine Albijaniću. Ne moramo da savijemo ramena kao ovi drugi ljudi koji glasaju za vaše zakone. Mi ne idemo da tražimo članstvo u upravnim odborima kao ovi drugi ljudi koji glasaju za vaše zakone.
Mi ništa od države ne tražimo. Od vas tražimo da prepustite vlast, jer ovaj način na koji držite vlast nije zabeležen u Srbiji. Ovaj način na koji šačica ljudi vrši vlast i pokušava Srbiju da dovede na nivo sa koga radikali teško da mogu da je isprave i podignu, jeste veleizdaja.
Onaj ko je pošten među vama u ovome neće da učestvuje. Nemojte da se čudite što teško zadržavate poslanike. Možda im više niko ništa i ne nudi. Možda im nudi da slobodno idu ulicom podignute glave. I to je spas za vas – poslanici vladajuće većine. Ne treba niko da vam nudi novac, ne treba niko da vas kupuje, neka vam ponudi da idete ulicom podignute glave, da vam kaže narod da niste učestvovali u ovom srozavanju Srbije, u ovom lopovluku, u svemu ovome što se u Srbiji dešava.
Zbog toga vas opominjem, urazumite svoje ministre. Ako viču na vas u stranci, ako viču na druge članove Vlade u Vladi, ovde na nas 80, vašom voljom i krađom, niko neće da viče. Ovde niko na nas ne sme da viče, posebno ne Mlađan Dinkić. Ako bude pravde i zakona u Srbiji, a biće kad pobedimo, onda će Mlađan Dinkić možda moći da viče, ali neće niko da ga čuje. Biće na veoma sigurnom mestu sa koga se vika ili ne čuje ili retko čuje. Vi to vrlo dobro znate.
(Predsedavajući: Vreme)
Mlađanu Dinkiću ne pretim, nijednom od vas koji se bavi politikom ne pretim, ali svim kriminalcima u Srbiji pretim.
Čim pobedimo, kriminalci će biti u zatvoru, u zavisnosti od stepena kriminala kojim su se bavili. Vi ste tako dobri borci protiv kriminala, da proteknu dve godine, najteži kriminalci budu u pritvoru, a za tri ili četiri dana ti najteži kriminalci izaći će iz zatvora. Toliko ste dobri borci protiv kriminala.
Upozoravam i vas, predsedavajući, a jedva čekam i predsednika Skupštine, rešite ovu stvar sa predsednikom Vlade, sa nama nemate šta da rešavate. Mi ćemo nastaviti da govorimo po Poslovniku, iznećemo vam ličnu kartu SRS, porodica koje su nas poslale i naroda koji nas je poslao u ovu Narodnu skupštinu, jer ovo od vas nećemo da trpimo.
Pre bi se moglo reći da je vlast dužna da trpi da joj opozicija svašta govori, jer uživa plodove vlasti, ali da opozicija trpi da joj vlast svašta govori, da one koji se o svom "kruvu i ruvu" u ovoj skupštini bave politikom, prozivate barabama, da nas nazivate kriminalcima.
(Vladimir Homan, sa mesta: Vi nas možete?)
Naravno da možemo. Kad pobedim, jedva čekam da mi kažete da sam kriminalac.
(Predsedavajući: Vreme)
Vidite da to ne ide. Kako slatko kažem da je Dinkić kriminalac, a vama ne izlazi iz usta da sam ja kriminalac. Ne ide laž iz usta lako, samo istina iz usta lako izlazi.
Posebno pozivam poslaničku grupu SPS, sve bi vam ovo rekli da im niste potrebni. I hiljadu puta gore stvari bi vam govorili i misle o vama hiljadu puta gore nego ono što nama govore naglas. Zbog toga razmislite šta ćemo dalje.
Imam dve stvari da vam kažem. Najpre, ovde se ne radi o međusobnim odnosima, ne radi se ovde o odnosima između poslanika, mogu da budu ovakvi i onakvi.
Ovde se radi o odnosu ministra prema poslanicima. Nemojte da zabašurujete stvari. Nije ovo sukob, gospodine Albijaniću, između mene i vas. Indirektno jeste, zato što zastupate lošu opciju.
Zašto branite ministra, uopšte nećete ovde da kažete da li je on pogrešio ili nije, prebacujete lopticu u tuđe dvorište. Branite ministra koji je poslanike nazvao "barabama".
Da li je uspešna ova skupština i ova vlada, jesmo li dobili neku pozitivnu ocenu i otpočeli pregovore, pa je to razlog da nas nazivate barabama. Ne daj bože da su vas primili u Evropsku uniju, vešali biste nas ovde po Skupštini. Da li time neki svoj uspeh odmah iskalite na opoziciju, jeste li toliko jaki ili vam je neko rekao da ste dobri, usvojili ste 200 zakona, hajde sada da kažemo opoziciji šta god hoćemo.
Svuda je opozicija svetinja, svuda je narodni poslanik svetinja, za svakog ministra u svetu. Na mnogo manjim aferama padaju mnogo bolje vlade. Ne mogu da dozvolim da ministar uđe u salu i da kaže poslanicima da su barabe, ne mogu, neće toga biti ni kada budete u opoziciji, ako vas bude u parlamentu.
Izgleda da ste vi stvoreni da budete na vlasti, niste stvoreni da budete ovde. Nema vas u parlamentu ako niste na vlasti. To samo može da uvede neko ko hoće da vam ponudi vlast. Gospodine Albijaniću, nemojte, dok ste narodni poslanik, da branite princip da svako može ovde da uđe i da vređa narodne poslanike. Umete tamo novinarima da prigovarate kada napadnu Skupštinu, i opravdano i neopravdano, tada branite Skupštinu i poslanike.
Kada ministar napadne poslanike, pridružujete mu se, time što nećete ni da ga napadnete, nego ga branite. Branite ministra koji je rekao onima koji će da ga kritikuju. Jer, ne zaboravite, raspravu o tom predlogu zakona tek je otvorio ministar. U uvodnom izlaganju, na kraju uvodnog izlaganja rekao je – neće da se osvrće na primedbe baraba. Očekuje da ga barabe kritikuju zbog predloga zakona, i izašao je mirno iz ove sale. Ostavio vas je da ga branite. Zašto to?
Neka dođe ovde, neka kaže – jeste, rekao sam da ste barabe, to ste zaslužili, dobro. Ili da kaže – izvinite, upotrebio sam loš izraz, nisam to mislio o vama. Stvarno me nervirate kada me kritikujete, ali nije trebalo to da vam kažem. Na hiljadu načina mogu da se izvade Koštunica i Mlađan Dinkić, a kažem vam, poručite Koštunici, iz ovoga neće da se izvadi.
Uopšte ne postoji razlog zbog koga nećemo do kraja ići protiv ove vlade, posle ovoga što ste nam uradili.
Ako se iko trudio da u Srbiji bude mir, ako se iko trudio da bude političke sloge, da sve ovo što pokušavamo zajedno ima uspeha, iako smo u opoziciji, to sam bio ja.
Čime ste vratili toleranciju SRS? Napadima na njene poslanike. Lepo ste se setili, e od sada se držite dobro, od sada se stvari potpuno menjaju, da znate. I recite Vojislavu Koštunici – to mu je uradio Mlađan Dinkić i oni koji ga danas brane. Hvala.
Da li stvarno mislite da sve te porodice danas očekuju da barabe raspravljaju o njima? Gospođo Plavšić, u tome je stvar – da utvrdimo prvo, da li smo za Vladu barabe. Ako smo mi, poslanici SRS, za Vladu barabe, onda narod ne treba da nam dozvoli da raspravljamo o njegovim najvećim problemima. U tome je problem.
Nemojte da skrećete temu, to je licemerno. To je licemerno što sada govorite sa ove govornice. Kada biste me ubedili, od kako vladate državom, da su vaši zakoni doneli bolji život građanima, mogao bih da vam poverujem.
Ali, Srbijom je zavladala apsolutna sirotinja, beznađe. Niko ne očekuje sutrašnji dan sa bilo kakvom nadom, samo vi imate nadu da za 15 godina budemo u EU. Ta nada vam je sve u životu.
Vidite li ljude oko sebe? Sa kojim stanovništvom da uđete u EU? Sa golima i bosima? U Srbiji niko nema posla, samo oni koji rade u državnim ili javnim preduzećima. Privatizacija je iskorišćena da zatvorite fabrike, da povećate broj nezaposlenih. Nametnuli ste poreze, na šta – na potrošnju. Trčite da otvorite robne kuće koje grade stranci u Srbiji, jer će od toga biti poreza. A ko će da zaradi novac da bi otišao u tu prodavnicu da nešto kupi?
Hoćemo da raščistimo, neću da sedim sa vama u Skupštini, ako sam za vas baraba. Neću da vam kvarim ugled.
Sedite ovde u prvi red, vas 18-20, koliko vas ima, vi ste elita ovog društva, vi ste krem, jedini znate šta sve treba. Sedite ovde i rešavajte stvari sami.
Recite narodu, preko predsednika Ustavnog suda, dovoljno je 18 iz elite da rešava, a ove barabe, nema veze što imaju glasove, oni su barabe i oni neće biti u Narodnoj skupštini, njih niko ništa neće da pita.
Nemojte da skrećete temu. Ministar se menja svakog dana, predsednik Vlade svakog dana. Poslanik ima mandat od naroda. To morate da znate i da shvatite, učim vas, bićete u opoziciji. Sada se borim i za vaša prava.
Zamislite vlast koja bi vas proganjala samo zato što ste u opoziciji, a bićete mala opoziciona stranka. Ne mogu da zamislim da imate 80 poslanika i da budete u opoziciji. Vi sa 15 niste u opoziciji. Koliko? Trideset. Sa 30 niste u opoziciji.
Zamislite da imate 80 poslanika i da ste u opoziciji i da vam neko kaže: niste bitni, vi ste barabe. Mi smo barabe za Mlađana Dinkića. Sada okrećete temu na važne zakone koji će doneti dobro deci. Hajde sada, ubedite nas da je to vaša želja.
Jeste, znam, ići ćemo svi na poligraf da kažemo tačno šta su nam želje i da vidite šta bi vam rekao poligraf. Iz ovoga se ne izvlači tako što ćete nam pričati koji je zakon bio na dnevnom redu, to recite ministru.
Ministre, upropastio si nam zakon koji je bio na dnevnom redu, jer si nazvao poslanike SRS barabama. Poslanike koji će ga kritikovati. Izašao, otpevao svoje i otišao iz sale i ostavio vas da pričate o važnim zakonima, da veličate važne zakone, koje je podneo ministar koji poslanike smatra barabama.
Može on to kod kuće, može u vašim kancelarijama, samo ne može u Narodnoj skupštini, ne može to ni u Vladi da kaže poslanicima da su barabe.
Ako vi prihvatate podanički odnos prema ministrima, ja ga ne prihvatam. Ne bih prihvatio ni da su moji ministri u Vladi, a ja poslanik. Taj bi se pušio. Taj ne bi ulazio više u salu, jer on bruka vašu stranku. Kakvi ste – da ste, vi ste politička stranka koja je ušla u parlament. Svoje najreprezentativnije ste poslali u Vladu, najreprezentativniji vam je onaj koji naziva poslanike barabama, jer niste imali boljeg.
Kakvi ste onda vi, kakvi biste onda ministri bili, šta bih mogao da očekujem od vas, gospođo Plavšić, sa ove govornice da ste ministar, ako mi je bolji od vas rekao da sam baraba. Šta bih mogao od vas da očekujem?