Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Član 59. stav 4, na koji sam uložila amandman, tražila sam bezuslovno da stoji: ''Lice u rezervnom sastavu ne može stupiti u službu stranih oružanih snaga ili zasnivati bilo kakav odnos s tim snagama.'' Predložila sam da se brišu reči ''bez prethodnog odobrenja ministra policije.''
Ovim amandmanom vam oduzimamo pravo da vi o tome odlučujete i da jasno u zakonu stoji da je ta radnja praktično nemoguće, jer smo protiv toga da i naša vojska i da lica u rezervnom sastavu stupaju u službu stranih oružanih snaga, tako da se nameće zaključak, čitajući čitav set zakona, pogotovo strategiju, koju ste nam ponudili na početku, gde sve činite da državu uvedete u NATO.
Čitala sam i vaš intervju u NIN-u, vi na 27 mesta spominjete NATO, a samo na dva mesta govorite o KiM. Da li je to, ministre, normalno?
Dakle, nema dileme da su zakoni prilagođeni upravo mogućnosti i onome čemu težite, da svakako uđemo u NATO, iako je to protiv Ustava, iako ne znate šta narod na tu temu misli, tj. znate ali se o to oglušavate. Objašnjenje koje ste mi dali za odbijanje ovog amandmana zaista nema nikakve veze sa mojim amandmanom, jer se pozivate na to da je ratni raspored tajna i da bi u ovom slučaju – tajnost podataka bila narušena.
Ne tražimo da to bude uz vaše odobrenje ili uz bilo čije drugo odobrenje, mi vama oduzimamo praktično tu mogućnost ovim amandmanom i tražimo da lice u rezervnom sastavu ne može da stupi u službu stranih oružanih snaga niti da zasniva bilo kakav odnos sa tim snagama. Hvala. (Aplauz.)
Član 93. predviđa da se po izvršenim radovima, a misli se na radnu obavezu u jedinicama radne obaveze, te jedinice rasformiraju.
Moram da se vratim na član 89. da bih objasnila zbog čega tražim brisanje ovog člana 93, jer uvođenjem ovog novog pojma, koji do sada nije postojao, ne dajete dovoljno podataka, informacija, niti regulišete ovim zakonom nešto što je vezano za te radne jedinice. Dakle, nije definisano ni za koje svrhe, ni po čijem nalogu, niti koji je rok angažovanja, iz kojih kategorija se ti ljudi regrutuju, jer ako ovaj 89. član kaže da su to oni koji nemaju određeni ratni raspored, to ne znači da su to oni koji nisu služili vojni rok, jer ima i onih koji jesu služili vojni rok a nemaju ratni raspored. Da li se ovde misli na žene preko 50 godina ili na muškarce preko 60 godina, a pogotovo ne znam šta mislite kada kažete – teritorijalna jedinica.
Nekako nas naše nasleđe navodi na pomisao da se radi o opštini ili o gradu, ali to nije to, kao što mogu da procenim iz ovog zakona, tako da to nije apsolutno dobro definisano. Uopšte smatramo da je nepotrebna čitava ova oblast vezana za radnu obavezu u jedinicama radne obaveze.
A, ako ste već hteli da na neki način aganžujete one koji ne potpadaju ni pod jednu od ovih prethodnih kategorija, onda ste to morali mnogo preciznije da regulišete. Zbog toga tražimo brisanje svih ovih članova u okviru ovog podnaslova – Radna obaveza u jedinicama radne obaveze, iako me vaše obrazloženje uopšte ne zadovoljava, jer kažete da je amandman neprihvatljiv iz razloga što su jedinice radne obaveze privremeni sastavi koji se angažuju za izvršenje određenih poslova i zadataka kada to potrebe zahtevaju, a mi ne znamo ni koje su, ni šta su, ni koje su to potrebe, i da se jedinice po izvršenom zadatku rasformiraju. Logično je da će se rasformirati ako zadatak prestane, a to može da traje šest meseci, godinu dana, 15 dana, a ovde to apsolutno ne postoji. I ko je taj ko procenjuje kada te potrebe nastupaju?
Zahvaljujem. (Aplauz.)
Gospodine ministre, u ime Poslaničke grupe SRS ću vas pozvati da povučete ovaj zakon iz procedure, još ima vremena i vi znate da vam ta mogućnost stoji na raspolaganju. Postavljam vam pitanje, kakav je ovo zakon ako je naslov zakona Predlog zakona o civilnoj službi. Gde? Čega? Gde se spominje ovde Vojska? Kako mi uopšte znamo na šta se ovo odnosi? Ako ste želeli da promovišete civilno služenje vojnog roka to ste mogli u ovom prethodnom zakonu i mogli ste to u četiri paragrafa da spakujete. Nije vam bio potreban ovaj zakon od 86 ili koliko već ima članova.
Međutim, trebalo je da se stvori neki privid da ispadne da i oni koji služe civilno vojni rok imaju neke obaveze ili imaju iste obaveze, ili su u rangu sa onima koji suže Vojsku pod oružjem. Izvinite, ali nisu. Tim mladim ljudima zaista moram da poručim da je jedini vaš zadatak, kao i zadatak Borisa Tadića, da zemlju uvučete u NATO, što je nemoguća misija, raspoloženje u Srbiji je antinatovsko i ono će se samo povećavati u tom smislu.
Žao mi je što se gospodin u uniformi smeje, jer je očigledno i on u funkciji NATO pakta kao i vi. Zaista mislim da nije u redu da nam se podsmeva ovde neko iz vaše pratnje ili neko od vaših saradnika, jer ja govorim u ime naroda. Vi ste običan činovnik Vlade Srbije na čelu jednog organa uprave i treba svi da se ponašate sa dužnim poštovanjem prema nama, jer smo mi ti koji smo od naroda izabrani da vam prenesemo ono što oni misle.
Ne govorim ovo samo u svoje ime, nego u ime onih koji su me ovde i na ovo mesto doveli. Vas je tu dovela vaša politička partija ili skupštinska većina, koju ste tako ili ovako stvorili. Te oko vas ste doveli vi ili vam ih je nametnuo neko iz NATO pakta, koji ne može da zaboravi 1999. godinu. I naš narod ne može da zaboravi 1999. godinu, jer je stradao od NATO bombi, ali NATO ne može da zaboravi tada našu Vojsku Jugoslavije, jer nije smeo kopnenim trupama da uđe na teritoriju naše zemlje, zato što smo ipak imali Vojsku koja je imala onu svoju osnovnu funkciju – da od sebe na neki način odvrati druge vojne sile od agresije, koliko se ja razumem u Vojsku, a polagala sam predvojničku obuku davne 1974. godine, to je strategija i to je jedna od uloga Vojske.
Ta uloga više očigledno nije potrebna našoj vojsci i zbog toga se sve ovako nakaradno i radi. Poremećen je sistem vrednosti, nažalost, majke nisu u stanju da svoje sinove nateraju da se late usisivača i da pomognu svojim majkama, ali zato i idu i peru prozore negde drugde i kobajagi služe Vojsku. Kažem im, deco, to nije ono što vi treba da naučite i što treba da radite, vi tu gubite vreme a ne tamo gde bi trebalo da ponesete pušku. Tamo ćete naučiti ili ćete se socijalizovati pa će Vojska popraviti ono, tako je nekad bilo, što je možda porodica propustila ili škola propustila, tamo ćete naučiti šta je autoritet kako ne biste sutra bili anarhisti i kako ne biste težili anarhičnom društvu. Hvala lepo. (Aplauz.)
Poštovana gospođo predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, još uvek je u toku rasprava o Predlogu odluke o usvajanju Strategije nacionalne bezbednosti i Strategije odbrane i nisam primetila da ste prilikom otvaranja sednice rekli da ste uopšte pozvali ministra odbrane, a smatramo da je on jedini ovlašćen da sa nama danas polemiše i razgovara i da objašnjenja na sve ono što se u toku rasprave pokaže kao neophodno za eventualno razjašnjavanje.
Dozvolićete da dostojanstvo Narodne skupštine štitimo svi zajedno, pa tek onda to možemo da tražimo i od drugih institucija i od Vlade, kako nas ona ne bi ponižavala na taj način, i nas i građane, i poslala ministra Milosavljevića, ministra trgovine, da sa nama razgovara o setu zakona o odbrani, sem ako se zaista ne radi o odluci Vlade da proda i Vojsku, što nas, takođe, ne bi iznenadilo. Molim vas da mi date odgovor na to pitanje – zašto niste pozvali ministra Šutanovca, a ako nisam dobro čula, onda je zaista neprimereno od strane Vlade da se on danas ne pojavi u Parlamentu. Hvala.
Zahvaljujem. Konačno dođoh i ja na red, gospođo Čomić.
Nažalost, pokazalo se da i u toku rasprave o ova veoma važna dva dokumenta koja su konačno došla u Parlament Srbije politikanstvo odnosi pobedu nad politikom. Mi srpski radikali smatramo da smo ozbiljni ljudi i da je Parlament organ ili institucija u ovoj državi u kome sede ljudi na koje su građani Srbije preneli svoje suvereno pravo da o svemu odlučuju.
Dužni smo da pokažemo ozbiljnost kada se o ovim stvarima govori, a ne da govorimo o nekim otporaškim idejama, jer su se neki otporaši presvukli u narodne poslanike.
Da pitamo te otporaše, koji kažu da se ova strategija zasniva, između ostalog, i na tome da se mir i stabilnost uspostavlja u regionu i u zemlji, šta su oni to radili u Belorusiji ili Ukrajini, ko ih je plaćao da idu tamo i da edukuju edukatore koji su trebali da rade isti takav posao koji su oni radili u ovoj zemlji. Ko je narušavao bezbednost zemlje?
Vi koji ste danas u vlasti, vi, koji ste palili, žarili, linčovali ili neko drugi? Zato vas molim, možda je već kasno, jer ja sam poslednja koja govori na ovu temu, da se uozbiljite i da shvatite da se radi o Strategiji odbrane i Strategiji bezbednosti zemlje. Neću da podučavam predstavnike Ministarstva, zato što ministra nema, a, nažalost, ni predstavnik Vlade Cvetković nije shvatio da je ovo tema u kojoj on treba da uzme i te kako učešće i da bude ovde prisutan, valjda on misli da treba samo da položi zakletvu ili da se pojavi da podnese ostavku. Onda je bolje da se što pre pojavi i podnese ostavku i da biramo novu vladu i novog predsednika Vlade i da idemo na izbore. Ovako se više, ljudi, ne može.
Strategija bi trebalo da bude najviši politički akt u oblasti odbrane, u kojem se državno i političko rukovodstvo opredeljuje kako će da priprema, organizuje i izvodi odbranu u skladu sa Ustavom Republike Srbije, u kome se strateški definišu izazovi, rizici, pretnje po bezbednost i suverenost države. Imamo li mi ovo u ovoj strategiji? Nemamo. Definišu se zadaci Vojske u svim odbrambenim strukturama, ali se daju zadaci i obaveze i svim državnim organima, od lokalne samouprave, pa do predsednika države.
Pa, eto, gospodine, da znate, predsednik države nije iznad nas, nije on ''bog i batina'', pa i da je krunisana glava, opet nije ''bog i batina'', nego smo mi ovde, narod, ti koji o svemu odlučujemo. Ono izražava političko i principijelno opredeljenje države sa kim će sarađivati, ko su nam prijatelji, na koje se prijatelje u kolektivnoj bezbednosti možemo osloniti u ratnom stanju. Ima li toga u ovoj strategiji? Nema.
Neko je postavio pitanje granice. Ako pitate Kinu, Kina će da kaže – Tajvan je u Kini. Ako pitate ovog ko je govorio pre mene, on će da vam kaže – Tajvan nije u Kini, ili tamo neko drugi, ili oni sa Tajvana će da kažu – nismo mi u Kini. Nemojte da pričamo o granicama. Granice su promenljive, zavise od odnosa snaga u svetu. Na svu sreću, ulazimo u eru bipolarnog sveta, kažem vam – granica Srbija biće Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica, kad-tad. (Aplauz.)
To ne znači ovo što neko zagovara oružje, tenkove i ne znam ni ja šta, i priča o tome da je odziv mladih u vojsku 99%. Molim vas, jeste 99%, ali pola od toga i više od pola ide na civilno služenje vojnog roka. Zašto? Zato što ne veruju u ovakvu Vojsku, zato što nemaju garanciju za bezbednost, zato što nemaju uslove za služenje vojnog roka i zbog toga što smo tu Vojsku srozali do nemerljivih granica.
Nije Vojska ono što je u Srbiji uvek bila, nažalost!
Moramo se opredeliti da li je za odbranu dovoljan oslonac na profesionalnu vojsku, odnosno ko će obučavati, osposobljavati narod, ukoliko na njega računa, budući da ovaj prozapadni režim planira da ukine služenje redovnog vojnog roka i u zamenu uvodi civilno služenje vojnog roka. E, pa sad, gospodo, ako je ovo spisak lepih želja, a jeste, i tvrdim da jeste zbog toga što vi nemate finansijska sredstva čak da sprovedete i ovakvu Strategiju odbrane ili Strategiju bezbednosti jer uvodite i pada vam strategija na ispitu Zakonom o civilnom služenju vojnog roka. O kakvoj onda stvarnoj strategiji govorite?
A, da ste hteli da napravite pravu strategiju vi biste tražili konsenzus političkih partija, vi biste pitali sve one koji nešto znaju o tome i koji o tome odlučuju, onda ne biste imali ovde jedan dokument koji nikoga neće obavezivati, koji je okrugao pa na ćoše, sa puno šupljina, ko švajcarski sir, samo da biste rekli – eto, mi smo doneli Strategiju, pa, sad mašite sa njom, možete da se slikate.
Lepo je čuti, kao što piše na strani osam, u poglavlju 4, da se ''politika odbrane Republike Srbije temelji na jačanju vlastitih odbrambenih kapaciteta,'' a onda nam, opet, u setu vojnih zakona bacite na sto taj predlog zakona o civilnoj službi. Pitam vas – da li imate objašnjenje da su lica iz civilne službe sposobna i obučena, i šta ćete da radite ako se 80% mladih odluči za civilno služenje vojnog roka? Da li vam tada Strategija pada na ispitu? I kako ćete da stimulišete te mlade ljude da se prijavljuju u Vojsku i da nose pušku na ramenu?
Jasno se vidi da se svesno i umišljeno radi na slabljenju vojnog i ljudskog potencijala za eventualnu odbranu zemlje, kao i da se vladajuća oligarhija oslanja na saradnju i pristupanje NATO paktu, to niko od vas nije ni osporavao, kao, navodno, jedinog zaštitnika odbrane Republike Srbije. Kako to ne krijete, dakle, prvi korak je Partnerstvo za mir, a onda je pristupanje jednoj od najvećih zločinačkih organizacija od postojanja ljudskog roda, a to je NATO pakt, jer ne zaboravite, ova vlast bi da nas stavi rame uz rame sa američkim vojnicima čija je politika vodila ukupno 13 osvajačkih ratova, ako sam ja dobro zbrojila, od Drugog svetskog rata do danas.
A da je NATO zaista jedna zločinačka organizacija govori podatak da je prilikom agresije na SRJ, na briselskom tajnom dogovoru 13. marta 1999. godine, vi to vrlo dobro znate, na kojem su, pored ostalih, bili i: Vesli Klark, general Rouzman, general Anderson, Žak Klajn, Vilijam Voker, Bernar Kušner, zacrtani ciljevi od kojih je najgori četvrti po redu, bio je objavljen u štampi kod nas, a koji glasi: "U slučaju otpora Jugoslavije, treba ubijati civile, rušiti mostove, bolnice, škole, obdaništa, rezervoare vode, infrastrukturu, trafo-stanice, dalekovode. Rušenjem rafinerija izazvati ekološku katastrofu, ''Vinču'' ne treba štedeti".
Gospodo, ako želite u ovakav NATO pakt, ako vam pamet doseže dve godine unazad, a ne možete čak ni 10 godina da se vratite, onda je ova strategija dobra.
Da vas podsetim i šta je rekao gospodin Dragan Filipović, bivši načelnik Obaveštajne uprave DB Srbije i bivši visoki funkcioner BIA, u svojoj knjizi "Anatomija globalističkog smrada" povodom vaših predloga, pošto u glavi 2. govorite o izazovima, rizicima i pretnjama bezbednosti, pa kažete, između ostalog, ''separatističke težnje'' – šta on kaže vezano za to? Prvi prioritet – borba protiv međunarodnog terorizma, postavljen je isključivo u funkciji ostvarivanja američkih bezbednosnih interesa. Drugi prioritet – borba protiv nacionalnog ekstremizma, usmeren je isključivo prema Srbima.
S tim u vezi, Dragan Filipović, nekada treći čovek Državne bezbednosti Srbije, napominje da se evidentiranje pojave šiptarskog, muslimanskog ili mađarskog ekstremizma na teritoriji Srbije obično kvalifikuju kao ''demokratsko pravo'', pa se sa bezbednosnog aspekta i ne uzimaju u razmatranje. Stoga je jedan od osnovnih zadataka BIA da danas spreči reorganizovanje srpskog, patriotskog, nacionalnog fronta kao najopasnije grupacije po interese države!
– Prepoznajete li vi protiv koga je ovo usmereno?
Između ostalog, na sve one koji su antiglobalisti, koji su patriote, a ne znam koliko takvih političkih partija ima u ovom parlamentu, vi vrlo dobro znate.
Sledeći izazovi su, po vama – ''Obaveštajna delatnost'', kažete, ''koju strane obaveštajne organizacije sprovode kroz nezakonito i prikriveno delovanje, predstavlja realnu pretnju bezbednosti Republike Srbije.'' To je pamflet, i zbog toga vam govorim na šta ukazuje po tom pitanju gospodin Filipović, kao bivši načelnik Obaveštajne uprave.
Sledeći prioritet nije ovo, kontraobaveštajni rad se svodi na striktnu zabranu bavljenja zapadnim institucijama i njihovim predstavnicima. Tako je nalozima američkih (citiram) ''i britanskih savetodavaca zacrtano da Srbija u novom bezbednosnom konceptu niti može, niti sme, da ima bilo kakve državne tajne, osim onih koje se pojavljuju u kontekstu obostranih interesa.
U novoj doktrini BIA naglašava se da kontraobaveštajni aspekt ne sme biti zaboravljen, ali mora biti preusmeren prema zajedničkim neprijateljima demokratskog sveta, među koje po prioritetu spadaju Rusi, Arapi i Kinezi.'' (Završen citat.)
Obaveštajno delovanje ukinuto je, podsećam vas još u prvoj fazi reorganizacije BIA, a po uputstvima američkih i britanskih obaveštajaca. Tim povodom moramo da postavimo sledeće pitanje, ali, nažalost, nema ko da nam odgovori. Evo, ministar Milosavljević, verovatno, prodaje jabuke, tamo, sada Vojsci.
Po čijim uputstvima se od BIA pravi Titova UDBA, koja za prioritet ima borbu protiv srpskog patriotizma, nacionalnog fronta? Da li se Obaveštajna uprava BIA bavi obaveštajnim radom? Prema našim podacima, njoj je onemogućeno bavljenje obaveštajnim radom. Da li zaposleni u Obaveštajnoj upravi imaju status ovlašćenog službenog lica? Isto tako nas interesuje – ko je, kada i sa kojim obrazloženjem ukinuo obaveštajni rad? Ukoliko se Obaveštajna uprava ne bavi obaveštajnim radom, onda kao i da ne postoji. Ukoliko zaposleni u toj upravi nemaju status ovlašćenog službenog lica, onda oni ne mogu da obavljaju svoju posao.
Kao što je poznato, obaveštajnim radom na teritoriji Republike Srbije bave se vodeće svetske obaveštajne službe, ali i službe zemalja iz regiona. I vi to svi dobro znate. Prema nekim podacima, Slovenačka i Hrvatska tajna služba na teritoriji Republike Srbije bolje se kotira od srpske BIA. BIA nije dozvoljeno da se bavi obaveštajnim radom. Bez obaveštajnog rada rizici po bezbednost naše države se višestruko povećavaju, a BIA nije u mogućnosti da parira službama zemalja iz našeg okruženja, a pogotovo ne može da se nosi sa tajnim službama velikih država.
Dodatno, ovako slabljenje bezbednosnog sistema Srbije omogućava i povoljnu klimu za pojavu parabezbednosnih grupa za koje, takođe, znate da postoje na teritoriji naše države, a neke od njih imaju i privatne centre za prisluškivanje i nadzor pojedinih građana Srbije.
Sada se postavlja pitanje – koliko ovih privatnih parabezbednosnih grupa ima danas u Srbiji, ko ih čini i pod čijom su kontrolom?
Na kraju, gospodo, pošto me niste dovoljno slušali, a nemate mogućnosti da nam odgovorite, ali ovo je sve zbog građana Srbije, postavljamo pitanje – ko je glavni režiser ovakve degradacije sistema bezbednosti u Srbiji, čime se ugrožava sigurnost građana naše zemlje? Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa SRS htela bi da postavi pitanje čitavoj Vladi, a naročito ministru prosvete i ministru finansija, a vezano za studentske proteste koje smo imali prilike da vidimo na ulicama Beograda.
Nas je naročito potreslo ono što smo mogli da vidimo u rukama tih studenata, a to su parole – „prodajem bubreg za semestar“!
Hoću da vas podsetim da smo na prošloj sednici usvojili Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Tada je ministar prosvete govorio o broju nepismenih u našoj zemlji. Iako smo svojevremeno govorili o tome da smo se sa tim izborili, nažalost, u 21. veku suočavamo se ponovo sa tim problemom, pa pitamo – da li smo zaista toliko bogata zemlja da možemo da se odreknemo svog akademskog potencijala, a sve zbog toga što od 2003. godine upozoravamo na to da nam ta „Bolonja“ neće doneti ništa novo. A, dozvolili ste da se ona tumači onako kako, već, kome odgovara – neki lutaju, neki je zloupotrebljavaju, a sve to ide po grbači naše dece i nas, roditelja, koji treba da platimo enormne školarine.
Podsetiću vas da Arhitektonski fakultet traži 240.000 dinara za semestar za master studije, da to isto, recimo, u Austriji košta 300 evra, da to u Italiji košta 700 evra, a da ne govorim o tome kakva je platežna sposobnost i standard naših građana.
Mi postavljamo konkretno pitanje: da li mi moramo svake godine u ovo doba da se suočavamo sa tim problemom ili to treba da se rešava mnogo ranije, pre nego što dođe vreme za upis, i da li je moguće da neko ko je dao sve ispite u jednoj godini ne može da promeni svoj status samofinansirajućeg studenta u budžetskog studenta? Koji su to aršini, kuda to vodi i zašto se vodi takva nakaradna politika? Dozvolićete, to je jedan od motiva tih studenata koji nisu na početku imali tu sreću da se upišu kao budžetski studenti, ali su svojim radom zaslužili da ih država podrži, recimo, na drugoj godini studija.
Dakle, zašto se svima koji polože sve ispite u roku ne omogući da drugu godinu upišu u statusu studenata finansiranih iz budžeta i moramo li da čekamo oktobar mesec, pa svake godine se dešava slično, da taj problem razrešavamo? A pošto imamo državne univerzitete onda država treba neke stvari da uzme u svoje ruke. Jer, samostalnost univerziteta se ne ogleda u tome koliko će ko kome para da uzme, to zavisi od tržišta i potrebe za određenim profilom ili uslovima rada, koji nisu baš savršeni na našim univerzitetima, ili zavisi od jedne ozbiljne politike u obrazovanju, koja treba da nam bude i te kako važna?
Ovako, imamo različita gledišta na to – ko, kad i za koje pare može da upiše master studije? I, pitam isto što pitaju studenti Tehnološkog fakulteta, Arhitektonskog fakulteta – šta su oni ako ne završe master studije? Niko i ništa! A zaslužili su i imaju uslove da studiraju, ali ne mogu samo zbog toga što nemaju toliko para. Ako ćemo da se povodimo time imaćemo zaista kvaziinteligenciju, imaćemo one koji su završili fakultete samo zahvaljujući tome što su mogli da plate, a brojne talente ćemo ostaviti bez univerzitetske diplome zbog toga, što, nažalost, oni i njihovi roditelji nisu imali novca.
Srpska radikalna stranka podržava studente u njihovim naporima da se izbore za svoja prava, jer je to, pre svega, u interesu našeg društva. Zahvaljujem. (Aplauz.)
Odavno sam se prijavila za reč, ali očigledno nešto sa ovim našim karticama nije u redu. One čas funkcionišu, čas ne funkcionišu.

Htela sam, pre nego što ste vi već rekli i koliko traje vreme za raspravu, po ove dve tačke dnevnog reda, koje mi smatramo izuzetno važnim, da u skladu sa članom 94. stav 3. predložim u ime Poslaničke grupe SRS, a verujem da će i druge poslaničke grupe to podržati, da vreme rasprave bude dvostruko veće, odnosno da umesto pet sati raspravljamo deset sati.

Dozvolićete, radi se o usvajanju Strategije nacionalne bezbednosti Republike Srbije i Strategije odbrane Republike Srbije, a što je tema koja, bez obzira na spajanje rasprave, zaslužuje pažnju i verujem da bi mnogi poslanici, od nas ovde 250, želeli da govore na tu temu, jer je javnost zainteresovana za ovu temu. Zato mislim da nema potrebe nikako da žurimo, to je stav SRS i da bi poslanička većina trebalo da pokaže dovoljno razumevanja za to da o ovoj temi treba posebno da se pozabavimo, na ovaj način na koji sam predložila. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 17. govori o tome koje su druge nadležnosti nacionalnog saveta u oblasti kulture i kaže da nacionalni savet utvrđuje koje su ustanove i manifestacije u oblasti kulture od posebnog značaja za očuvanje, unapređenje i razvoj posebnosti i nacionalnog identiteta određene nacionalne manjine. U ime SRS-a tražila sam da na kraju ovog teksta stoji - u skladu sa Ustavom i drugim zakonima Republike Srbije.
Vi ste mi u svom odgovoru rekli da se to podrazumeva. Hoću da vam kažem da se to ne podrazumeva, jer da se podrazumeva ne bi vam ovaj zakon ni trebao. Dakle, mi smo doneli masu zakona koji regulišu ovu materiju nacionalnih manjina, i kroz zakon o upotrebi zastave, himne, državnim praznicima, o osnovnom i srednjem obrazovanju, visokom obrazovanju, kulturi, Zakon o sprečavanju diskriminacije itd.
Po meni je ovaj zakon potpuno suvišan i jeste zaista donet u političke svrhe i to će vreme da pokaže, čista instrumentalizacija nacionalnih manjina, ali dobro. Ako je već tako kako vi kažete da se podrazumeva, zašto se onda ne podrazumeva i preambula Ustava koja govori o tome da državni organi imaju obavezu da u skladu sa Ustavom na Kosovu i Metohiji obezbede prisutnost države Srbije, nego se upravo dešava obrnuto, nacionalne institucije i nacionalne ustanove sa Kosova i Metohije se povlače u unutrašnjost Srbije, kao što je to Koordinacioni odbor MUP-a Srbije.
Moram da vam kažem za kraj da mene kao Srpkinju, bilo je ovde diskusija na tu temu, veoma me vređa proslava nacionalnog praznika Dana zastave u Bujanovcu, Preševu itd, kao i svakog Srbina, mislim. A vi sada razmislite dobro šta ovim zakonom i usvajanjem nekih amandmana dalje omogućavate onima koji ne misle dobro državi, iako smo proglasili i proklamovali građansku državu, dakle da smo svi jednaki i sa istim pravima.
Dame i gospodo narodni poslanici, nek Bog oprosti što radimo na svetu nedelju, i u robovlasničko vreme se radilo najviše 12 sati, ali eto u ovo vreme demokratije moramo da radimo i po 16 sati, i to svaki dan, bez odmora. Dobro, pošto se žurimo, verovatno u Evropu, moramo da donesemo zakone po volji i želji Evrope.
U članu 3, gospodine ministre, stav 1, posle tačke 5), gde vi govorite šta je to sve državni premer i nabrajate da su to stručni poslovi u oblasti katastarskog premara, premera u postupku uređenja zemljišne teritorije komasacijom, premera vodova, topografskog premera, premera državne granice, mi smatramo da bi pod tačkom 6) trebalo da stoji i „premera podzemnih instalacija“, jer su podzemne instalacije od izuzetnog značaja za državni premer i neophodno je da budu označene u ovom članu.
Vi, pretpostavljam, pod premerom vodova podrazumevate premer podzemnih instalacija, jer u prethodnom članu govorite o tome šta je to katastarski plan vodova i da je to dvodimenzionalni prikaz vodova u ravni državne projekcije. Mi mislimo da to nije sveobuhvatno i da to ne podrazumeva sve ono što su podzemne instalacije.
Znamo ko je to do sada vršio – Geokarta, da su to čak podaci koji predstavljaju državnu tajnu i uopšte nam smeta to što menjate već ustaljene pojmove u ovoj materiji i da podaci o nepokretnosti treba da budu na jednom mestu…
Nemojte, molim vas, da nas požurujete. Probudila sam se još u sedam sati. Ne žurim nigde. Hoću da završim obrazlaganje ovog amandmana. Vreme je naše, mi raspolažemo njime i nemojte da nas upozoravate kada treba da prekidamo ili da nas isključujete. Podaci o nepokretnosti, po našem mišljenju, trebalo bi da budu na jednom mestu. Može to da bude katastar, može to da bude zemljišna knjiga, može to da bude gruntovnica. Znate kako, naši seljaci su navikli i na taj naziv.
Recimo, Zemunac, onaj koji je rođen u Zemunu, reći će vam – ja sam gruntovni Zemunac. To je nešto što je već stolećima prihvaćen termin i zbog toga principijelno, to smo vam i juče rekli, smeta nam što uvodite nove termine koji nisu svojstveni našem narodu i koji će izazvati izvesne zabune i zablude kod naših ljudi.
To da l' ću duže ne zavisi od mene unapred, nego od toga koliko me ponese rasprava. Nisam đačić ili šahista da tačno moram da pritisnem kad treba drugi potez da povučem. Molim vas, dajte bez nervoze. Počeli smo sednicu u nenormalnoj nervozi. Ako se vama žuri, nama se ne žuri. Je l' smo pokazali da možemo da radimo i do dvanaest noću i do jedan noću? Pustite nas da radimo.
Vi meni unosite nervozu. Obezbedite mi uslove za rad, tako da ne budete nervozni ni vi, ni ja.
U članu 4. koji govori o katastru nepokretnosti, na kraju podtačke 3) kažete da katastar nepokretnosti predstavlja i posebne delove objekata koji čine građevinsku celinu (stan, poslovni prostor, garaža i drugi), a u tački 3) objekti, u smislu ovog zakona, jesu zgrade svih vrsta, privredni objekti, objekti kulture, sporta i rekreacije, skloništa i drugi građevinski objekti, mi smatramo da treba da izbrišete ovo ''drugi građevinski objekti''.
Ako ste naveli sve vrste objekata, u zakonu je nedopustivo neodređeno označavanje, koje uvek dovodi do zloupotrebe u primeni zakona. Neko je juče ovde govorio, recimo, o splavovima. S pravom je to govorio, jer su vlasnici splavova i te kako zainteresovani da i njihov status bude rešen.
Zakon ne podnosi nikakva neodređena označavanja. Ako idete na taksativno nabrajanje, onda morate da se potrudite da stručno nabrojite sve vrste građevinskih objekata, kako posle ne bi bilo stvar tumačenja onih koji zakon primenjuju. Verujte, najteže će biti onima koji zakon primenjuju. Plašim se, evo, da sam na njihovom mestu, imajući u vidu i onaj zakon juče o kome smo raspravljali, ne znam da li bih se usudila neku građevinsku dozvolu da izdam.
U članu 5. stav (4), posle reči "Srbije" reči "kao i sredstvima od poklona" brišu se. Moram da pročitam ceo ovaj stav (4). Radi se o programu i planu radova i predviđate da se realizacija programa i plana radova finansira sredstvima iz budžeta Republike Srbije, kao i sredstvima od poklona (donacija).       
Smatramo da su državni premer i katastar od takvog izuzetnog značaja za državu da je nedopustivo da se u zakonu predviđa mogućnost da pojedini tajkuni ili predstavnici građevinske mafije svojim sredstvima i donacijama finansiraju ovaj državni posao i na taj način ostvare za sebe određena prava. Ako hoćete nešto da uzmete od tajkuna, ne kažem da ne treba, dajte im zadatak neka naprave poneko obdanište, neka naprave poneku školu, neka ostave nešto našem narodu kao što su nekada bogati ljudi ostavljali zadužbine, ali ne možete ovako važan državni posao da dozvolite da se to radi sredstvima bogatih ljudi, da očekujete donacije za taj posao.
Ako nemate sredstva u budžetu za ovako nešto, mada to ne vidimo iz obrazloženja koje ste dali uz ovaj zakon, onda nije ni trebalo da predlažete u ovom trenutku izmenu ovog zakona.
Član 10. odnosi se na delokrug Republičkog geodetskog zavoda. U stavu 1. tačka 8), koja glasi "izdavanje i oduzimanje ovlašćenja za snimanje iz vazdušnog prostora teritorije Republike Srbije za potrebe državnog premera", mi smatramo da treba da se zamene reči "izdavanje i oduzimanje ovlašćenja" rečima "angažovanje osposobljenih organizacija".
Postavljamo pitanje: ko je to do sada radio? Dakle, postoje već osposobljene organizacije, a sam Republički geodetski zavod, gospodine ministre, nema reference za izdavanje i oduzimanje ovlašćenja za snimanje iz vazdušnog prostora, pa ne može ni izdavati takva ovlašćenja. Sem ako ne mislite da morate da date taj posao Stanku Subotiću Canetu, koji ima avione, ili Željku Mitroviću, da njegovi avioni to rade, a imamo avione JAT-a, koji su i do sada to radili, vojne avione, poljoprivredne avione itd. Mislim da je amandman sasvim na mestu. Dovešćete u nezavidnu situaciju Republički geodetski zavod koji nije licenciran za izdavanje licence, a onda ni ove koje ćete da licencirate. Zašto biste to radili ako već imate one koji su sposobni da ovo rade.
Članom 13. propisani su uslovi pod kojima može da se izda licenca za geodetske radove. U stavu (4) kažete da je, između ostalog, to javno preduzeće, drugo pravno lice, korisnik budžetskih sredstava, kome može da se izda licenca za rad samo za radove iz člana 12. tačka 3) ovog zakona, koji su u funkciji obavljanja delatnosti za koju je osnovan.
Član 12. tačka 3) odnosi se na izvođenje geodetskih radova u održavanju katastra nepokretnosti i održavanju katastra vodova.
Pitamo, a to amandmanom i tražimo, da ispred reči - javno preduzeće stoji i organ opštinske uprave.
Pitamo se zašto to ne bi mogao da bude organ opštinske uprave?
Zašto na taj način ne bi mogli da se smanje troškovi lokalne samouprave, koji po pravili i imaju stalno zaposlene radnike iz geodetske struke koji mogu da dobiju licencu, da ne bi nepotrebno plaćali drugom pravnom licu da radi njihove poslove za potrebe lokalne samouprave?
Imamo iskustvo da smo 1997. godine u Zemunu na taj način uradili sve poslove vezane za premer građevinskog zemljišta u ona tri ogromna naselja i to vrlo brzo sa tri geometra i dva distomata koje smo kupili, ne znam da li znate šta je distomat i koliko košta, ne košta mnogo, ali smo taj posao uspeli da obavimo. Ovako bismo morali da platimo nekom drugom.
Iz razloga racionalnosti i štednje smatramo da bi to mogla da radi i lokalna samouprava iz svojih sredstava.