Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Nemate razloga da mi oduzmete reč, sasvim fino pričam. Iskoristiću svoje vreme za obrazlaganje. Dakle, tražim da se po članu 102. ...
(Predsednik: Nije, nego član...)
Hoćete da me pustite da kažem šta imam, pa mi odgovorite. Po članu 102. Administrativni odbor da se izjasni o tome da li je to narušavanje reda, ako poslanik hoće da završi rečenicu, pa prođe dve-tri sekunde, do pet, iza pet minuta. Naravno, htela bih opet da iskoristim priliku da vas vrlo kurtoazno zamolim da, koristeći svoja ovlašćenja iz člana 28, pokažete bar toliko strpljenja koliko svi ostali poslanici u sali imaju, pa da ovu raspravu završimo onako kako smo i počeli. Zahvaljujem gospodinu Andriću što je već u svom ekspozeu, kada je govorio o Predlogu zakona, spomenuo sve one osobe koje smo mi posle toga spominjali, pa nas na taj način amnestirao kod predsednika Skupštine.
To je bila moja molba. Znači, zahtev Administrativnom odboru da se izjasni da li je prekršen Poslovnik od strane predsednika Skupštine. Jeste to diskreciono pravo, ali može da se odredi i o tome da li je to kršenje Poslovnika, ako poslanik završi svoju rečenicu nakon isteka tog vremenskog perioda od pet minuta, koliko imamo vreme za raspravu. Od vas ne tražim nikakvo objašnjenje.
Gospođo predsedavajuća, ne moramo da imamo uopšte pauzu. Možemo sutra do 7,00 sati ujutru da radimo. Noćas sam se ispavala i evo me ovde, orna da radim dok ne završimo po ovom predlogu zakona.
Član 11. je jedan od ključnih članova koji nam ukazuju na to da predlagač misli samo na one koji trenutno obavljaju neke funkcije i na one koji će ubuduće vršiti neke funkcije. Ne podseća nas ili nigde nije rekao to u nekom članu da će pod ovo potpasti, s obzirom da idemo od perioda iz 1976. godine, i neki nosioci funkcija koji se ne mogu ovde prepoznati. Nisu se tako zvale te funkcije, a ovlašćenja su bila ista. Mislim da ste pokazali kakve su namere, jer mnoga lica u okviru nekih drugih organa mogla su i imala su ovlašćenja da krše Ustav, a ona će samim tim što nisu nabrojana u ovih 19 tačaka biti amnestirana.
Što se tiče poslanika Narodne i pokrajinske skupštine, mi bismo zaista trebalo da budemo amnestirani, ili svi, ili bar oni koji su glasali za to da menjamo Ustav na protivustavan način. Ne moramo uopšte da idemo dalje, šta smo za ove skoro tri godine radili. Poslanici su o tome glasali i na taj način su prekršili Ustav, a posledice toga biće takve da sigurno zahtevaju preispitivanje odgovornosti pojedinih poslanika.
Što se tiče predsednika i sudija Ustavnog suda, a ne samo Ustavnog suda nego i svih ostalih sudija, u članu 101. piše da se zakonom određuje kada prestaje funkcija sudija i da je njihova funkcija stalna i sve u vezi sudija, pa ih ne možemo sada još i na ovaj način lustrirati. Zašto ne možemo da lustriramo profesore u osnovnim školama, srednjim školama, ako su kršili Ustav, a imali su i oni mogućnost da na različite načine krše Ustav, bez obzira što nisu, recimo, nosioci nekih javnih funkcija. Oni obavljaju delatnost koja je izuzetno važna. Nemojte da mislite da se sada zalažem za to da lustracije treba da bude i to selektivne; mislim da ne treba da bude nikakve lustracije. To je stav SRS i mi taj stav hoćemo da odbranimo, koliko god je to moguće i koliko nam vreme za ovom skupštinskom govornicom to bude dozvoljavalo.
U tački 13. predviđate odgovornost direktora i članova upravnog odbora, javne ustanove čiji je osnivač Republika, pokrajina ili lokalna samouprava. Tu spominjete i članove saveta univereziteta, rektora univerziteta i dekana fakulteta, pa gde vam je onda autonomija univerziteta.
Kako to oni krše Ustav, rektori univerziteta i članovi saveta univerziteta. To je nešto zaista nedopustivo, a pogotovo što se i vi deklarativno izjašnjavate za to da univerzitet treba da bude autonoman.
"Predsednika i člana upravnog odbora ili drugog odgovarajućeg organa upravljanja, direktora i odgovornog urednika organizacije koja se bavi javnim informisanjem ili izdavaštvom". Da li je moguće da ne možete na drugačiji način da se rešite Bojane Lekić i gospodina Komrakova ili će se oni možda osloboditi odgovornosti zbog toga što javno informisanje kao ustavna kategorija nije zadovoljeno zbog toga što su rekli - upravni odbor je o tome odlučio.
A upravni odbor je rekao - skupštinski odbor je tako odlučio, ne možemo mi protiv skupštinskog odbora, on nas je uputio, dao nam je samo mogućnost da prenosimo skupštinska zasedanja, ali nije rekao - morate, poštujte našu odluku, nego je rekao - preporučujemo vam i mi smo tako odlučili. Po tome niko neće biti odgovoran. Ako ovo ostane mrtvo slovo na papiru onda je to samo jedan politički marifetluk, ali ako se bude primenjivao, bogami biće krvi do kolena izgleda.
Evo argumenta koji dolazi od strane Demokratske stranke u prilog mojoj diskusiji po ovom amandmanu, koji je podnela Srpska radikalna stranka, a koji sam pokušala dodatno da obrazložim - da je prosto nemoguće da se obuhvate ovako poimenice sva lica koja vi želite da lustrirate.
Drugo, mešate pojam lokalne samouprave i teritorijalne jedinice. Lokalna samouprava je samo grad i opština. Teritorijalna jedinica je autonomna pokrajina i ona nije lokalna samouprava. Koliko vidim, iz lokalne samouprave pod tu vašu lustraciju potpao bi samo sekretar skupštine opštine ili sekretar skupštine grada koji je imenovano lice, a zaboravili ste predsednika skupštine i predsednika opštine po novom Zakonu o lokalnoj samoupravi, koji ima izuzetno velika ovlašćenja.
Prema tome, usaglasili ste to kroz amandmane što se tiče odgovornosti svih funkcionera na svim nivoima vlasti koji trenutno postoje. Ali, ako se vratite unazad, recimo, gospođa Gorica Mojović imala je izuzetno ovlašćenje u ono komunističko vreme po pitanju kulture. Bila je glavna za postrojavanje pionira i pionirki u vreme održavanja sletova na stadionu JNA, organizovanja karavana za Kumrovec i tome slično. Takvi će biti amnestirani od odgovornosti, a govorite o nekom periodu od 1976. godine.
Vi mislite samo na ovaj period od kada je uvedena demokratija u Srbiji i verovatno mislite da se na taj način obračunavate samo sa onima koji trenutno učestvuju na političkoj sceni i to onima koji su u opozicionim političkim partijama. Posle sledećih izbora, i na lokalnom i na svim ostalim nivoima, ta sadašnja opozicija koja je, pre svega, oličena u Srpskoj radikalnoj stranci, biće nosilac svih ovih važnih funkcija i mislite da će ovaj zakon, kao takav, moći da opstane ukoliko uopšte bude donet, a može da bude donet samo zahvaljujući volji Demokratske stranke.
Građanski savez nema taj kapacitet u Skupštini Srbije da izdejstvuje usvajanje ovog zakona i neka znaju svi oni koji budu dali kvorum za izglasavanje ovog zakona, makar glasali i oprečno, biće nosioci odgovornosti za donošenje ovakvog jednog nedemokratskog i neustavnog zakona.
Član 12, koji definiše učesnike u postupku za ispitivanje odgovornosti, protivustavan je kao i svi ostali. Pokušaću da vam to dokažem.
U stavu (1) predviđeno je da je stranka u postupku lice čija se odgovornost za kršenje ljudskih prava ispituje pred Komisijom za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava (u daljem tekstu: Komisija).
Po našem mišljenju, u daljem tekstu je to preki sud ili parasudski organ, kakav nije predviđen Ustavom Republike Srbije.
U stavu (3) predviđate da ako Komisija smatra da je to potrebno radi izvođenja dokaza, a naročito radi uzimanja izjave od lica čije je ljudsko pravo povređeno, pozvaće Ombudsmana da učestvuje u postupku. Tog ombudsmana još nemamo u Ustavu Republike Srbije. To i sami znate, pa u stavu (4) predviđate da do otpočinjanja delatnosti Ombudsmana, Komisija će, pod uslovima iz stava (3) ovog člana, sa liste javnih tužilaca i njihovih zamenika u Republici, pozvati javnog tužioica, odnosno zamenika da učestvuju u postupku, vodeći računa o povezanosti mesta na kojem je došlo do kršenja ljudskih prava i područja pozvanog javnog tužioca odnosno zamenika.
Članom 103. Ustava Republike Srbije predviđeno je da je javno tužilaštvo samostalni državni organ, koji goni učinioce krivičnih i drugih zakonom određenih kažnjivih dela i ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti. Član 105. govori o tome da javni tužilac ne može obavljati službu ili posao zakonom utvrđen kao nespojiv sa njegovom funkcijom.
Imamo i Zakon o javnom tužilaštvu. Podsetila bih vas da je, u više navrata, bio na dnevnom redu ove skupštine, izmene i dopune tog zakona, čini mi se da je baš to bilo dva puta, a jasno stoji šta je posao javnog tužioca, šta on radi u sistemu podele vlasti, a šta on nikako ne može da radi.
Kako ćete obezbediti nekog javnog tužioca koji će se prihvatiti ovog posla, a koji će samo po Zakonu o javnom tužilaštvu moći da bude zamenjen? Taj predlog o prestanku funkcije javnog tužioca apsolutno ima osnova. Čovek će izgubiti funkciju javnog tužioca zbog toga što je pristao da radi u jednoj ovakvoj komisiji, naravno ukoliko bismo imali pravnu državu. Ukoliko se pomiri sa tim i nastavi da radi u ovoj komisiji, onda nema svojstvo koje je neophodno za rad, što znači da nije ni javni tužilac, pa onda ostaje onaj koji je predmet lustracije, bez mogućnosti da ga bilo ko zastupa, a nema ombudsmana, nema javnog tužioca i onda ste došli u jednu bezizlaznu situaciju.
Stavom (2) je predviđeno da na zastupanje lica iz stava 1. ovog člana, njegov položaj, pravo na odbranu i na branioca shodno se primenjuju pravila Zakonika o krivičnom postupku. Tu priznajete da je na delu jedan parasudski organ i da se radi o prekim sudovima.
Motivacija koja vas je naterala da predložite ovakav jedan zakon nije bila dovoljna da predlažete neustavne zakone. To ide u prilog onoj konstataciji da čak i nešto što ne valja, politički ne valja, mi to politički osuđujemo, a vi hoćete da predložite ili da donesete, morate bar da zamotate u formu koja može da se ukalupi u ovaj, još uvek važeći, Ustav.
U članu 13. je regulisano ispitivanje odgovornosti pojedinca kroz četiri stava: za odgovornost fizičkog lica za kršenje ljudskih prava, u slučajevima određenim ovim zakonom; pa u stavu (2) je rečeno - pripadnost određenoj političkoj stranci, organizaciji ili grupi, izuzev pripadnosti zločinačkom udruženju u slučaju kada je kršenje ljudskih prava istovremeno krivično delo za koje je nastupila zastarelnost krivičnog gonjenja, samo po sebi nije osnov za sprovođenje postupka lustracije i za izricanje lustracionih mera.
Taj stav bi mogao da nas zavede da ne čitamo onako kako je napisano između redova i da ne osluškujemo šta se zaista dešava na političkoj sceni Srbije i šta možemo sve u medijima i preko sredstava javnog informisanja da čujemo.
Mislim pre svega na elektronske medije, jer su oni daleko gledaniji, da ne govorim o Internetu, jer tu možete svašta da pročitate, čak i na sajtu MUP-a Srbije, možete da čujete gospodina Orlića, gospodina Čovića, gospodina Veselinova, koji će o pojedinim političkim strankama svakave kvalifikacije da iznesu, da kažu da su čak i zločinačka udruženja. Onda vam dođe znak jednakosti između neke političke stranke i zločinačkog udruženja.
Onda se sve to odnosi i na njih, moram da kažem da ovo kako je napisano u stavu (2) ne amnestira političke stranke od odgovornosti, bez obzira što vi govorite o odgovornosti fizičkog lica.
Govorite o odgovornosti fizičkog lica, onda nema nikakve veze da li je neko kršio ljudska prava kao član Demokratske stranke, Građanskog saveza, Socijalističke partije, Srpske radikalne stranke ili bilo koje. Fizičko lice je fizičko lice, njegovo političko ubeđenje je samo njegovo, zbog toga što pripada toj stranci ne može ga niko pozvati na odgovornost i u tome je očigledno napravljena jedna gruba greška.
Što se tiče stava (3) da se u postupku lustracije utvrđuje da su u vreme kršenja ljudskih prava bile ispunjene pretpostavke pojedinačne odgovornosti u skladu sa krivičnim i drugim kaznenim zakonima, moram da vas podsetim na činjenicu, a i na ustavnu odredbu, da se za krivično delo odgovara samo ako je ono bilo u tom momentu, kada je učinjeno, predviđeno kao takvo Krivičnim zakonom.
Dakle, retroaktivnost u tom smislu nikada nismo imali, sem kada je DOS došao na vlast. Tu smo počeli da uvodimo retroaktivnost, uveli smo taj presedan jednom i sada nastavljamo tom praksom koja očigledno nije dobra i stvara jedan nepovoljan milje, koliko za nas građane ove države, toliko za još, čini mi se, ne možda u ovom slučaju, ali možda u drugim slučajevima, nepovoljan milje za one koji bi navodno da ulažu kapital u ovu zemlju ili koje vi prizivate da dođu i da ulažu svoj kapital, ne bi li se pokrenula privreda. Svi traže i stabilnu političku klimu, stabilnu ekonomsku klimu, hoće da znaju kakvi zakoni ovde vladaju, kuda se krećemo u tom pravcu, kakva nam je monetarna politika, da bi svoj kapital ovde uložili, jer za njih postajemo potpuno neinteresanti.
Dolazimo u situaciju da nam se onda najviši državni funkcioneri, bez obzira ko su i šta su, sreću sa nekim biznismenima, a znate, kada idem na duel, mislim na neku televizijsku emisiju, vodim računa da mi pandan bude barem potpredsednik neke stranke, jer neću sa svakim da izađem na duel, pa bi trebalo i vaši državni funkcioneri da vode računa na kom nivou se sastaju.
Uz samo deset članova, predlagač bi hteo da prenese čitav Zakon o krivičnom postupku i da uredi ko su učesnici u postupku, kako se ispituje odgovornost pojedinca, neka pravila postupka, ko pokreće postupak, obaveze posle pokrenutog postupka i pravo na prigovor i žalbu. To je gotovo nemoguće.
Niti se sa ovoliko članova zakona može na bilo koji način štititi ugled i dostojanstvo i osnovna ljudska prava čoveka na odbranu, niti Predlog zakona predviđa kako neko uopšte može da se odbrani od mase podataka koji su rekla-kazala i koji se nalaze u spisima BIA-e. Dovoljno je da neko prstom pokaže na nekog i kaže, taj je kršio ljudska prava, uradio je to i to, tog i tog dana, i ova komisija bi morala da počne da radi.
Interesuje me, šta je predlagač zamislio. Da li se ovaj postupak vodi u cilju onemogućavanja takvih lica da ubuduće učestvuju u javnom životu ili da ih samo žigoše. Ako bi hteo samo da ih žigoše da bi to služilo za nauk svima onima koji se bave javnim poslom ili budućim generacijama, onda bi trebalo da počnemo od onih koji nisu više među nama, od pokojnika, recimo od Josipa Broza Tita.
Još 1990. godine je srpski četnički pokret, sa dr Vojislavom Šešeljem na čelu, pošao sa glogovim kolcem, nosio ga je Dragan Todorović, današnji predsednik Izvršnog odbora, u svojim rukama na Kuću cveća, onda kada ste svi bili, većina vas koji sada podržavate ovaj zakon, protiv toga. Sada je to prošlost, više nije za nas aktuelno. On je čini mi se u srpskom narodu zauvek sahranjen, sem ako nije vaskrasao sada kroz ovaj zakon.
U međuvremenu je dokumentacija, koja se skupljala godinama o tome ko je sve, kako i na koji način kao doušnik učestvovao u stvaranju te arhive BIA, odštampana u knjizi dr Vojislava Šešelja, a koja se sada zove "Glogov kolac u DOS-ovskom srcu". Preporučujem vam je da je pročitate, a stav (2) ovog člana 14, čije brisanje tražimo, kaže da komisija i drugi organi postupka lustracije nisu ovlašćeni da primenjuju prinudne mere radi obezbeđenja prisustva i učešća lica prema kome se vodi lustracioni postupak.
Koja će budala uopšte da dođe da pristane da bude predmet ovog postupka i da pokuša da se odbrani od nečega od čega uopšte ne može da se odbrani. Materijalni dokazi ovde ne postoje. Činjenice se ne mogu utvrditi. Postoje samo insinuacije i potreba da se neko žigoše, pa prema tome jasno je da ono što može sud da uradi, ukoliko se okrivljeni ili svedok ne pojavi posle prvog, drugog poziva, pošalje policajca da dovede okrivljeno lice prinudnim putem, to ovde nema ko da uradi, jer ste svesni toga da bi policija teško prihvatila da tako nešto na sebe preuzme.
Sva prava koja uživa lice protiv koga se vodi krivični postupak uživa i lice prema kome se vodi postupak lustracije. Pitanje je da li od uvođenja vanrednog stanja i ovako dugog trajanja pritvora, bez odluke suda, pritvorenici imaju neka prava ili je njihov položaj mnogo teži, o tome ćemo znati tek kada se postupak protiv države Srbije bude počeo da vodi po tim pitanjima.
Amandman na član 15, čije brisanje tražimo, još jedan je pokušaj da na vreme ubedimo predlagača da odustane od ove sulude ideje, jer će izbori lustrirati Građanski savez. Građanski savez, ako se ne prikači opet uz Demokratsku stranku, neće proći cenzus, to je sigurno, vi politički nikada niste ni postojali. Prema tome, ne treba lustracija, svi oni i slični vama, sa tim političkim kapacitetom, biće lustrirani od strane naroda, samo što štetne posledice mogu da vuku i ovi koji su vas do sada vukli na leđima.
Prema licu koje je kandidat za položaj iz člana 11. ovog zakona, sprovodi se prethodni postupak lustracije. Taj prethodni postupak lustracije podrazumeva da organi i organizacije nadležni za kandidovanje, izbor i postavljenje određenih kategorija lica koja su navedena u članu 11, obavezuju te organe da, bez odlaganja, podnesu zahtev za proveru kršenja ljudskih prava. Možete da zamislite koji je to broj ljudi, posle ili pre lokalnih izbora, koji moraju da budu na proveri.
Zamislite, promeni se vlast, pa normalno menjaju se i direktori javnih preduzeća, menjaju se mnogi drugi nosioci nekih važnih funkcija, to je svugde u svetu tako - promeni se vlast, menja se cela administracija. Kod nas to još uvek nije uzelo toliko maha, ali pošto ćemo u evropske integracije, pošto imamo kao primer Ameriku za mnogo štošta, posle sledećih izbora moraće izgleda celokupna administracija DOS-a da spakuje kofere.
Pravi se takva klima, iako to nije potrebno, jer birokratiju, kakva god da je, treba na izvestan način negovati i profesionalizovati, da ona ostaje u suštini ista, bez obzira ko na vlast dolazi, a oni ljudi koji vuku osnovne konce, vezane za sprovođenje neke politike, naravno su promenljivi. Možda je to razlog što ovde niste išli do nivoa lokalne vlasti u smislu načelnika službi, načelnika odeljenja, nego ste se zadržali na sekretaru skupštine opštine, pretpostavljam da vam je to razlog.
Ali, kada je u pitanju provera za lica iz tačke 1, 2, 4. i 14. člana 11, a to su poslanici, to je predsednik Republike, gradonačelnik, predsednik i zamenik predsednika opštine, kao i guverner i viceguverner, onda je ta provera po službenoj dužnosti.
Znači, jedna politička partija podnese listu kandidata, ako ih bude 250, ta lista ide na proveru i onda onaj ko organizuje izbore procenjuje koliki kapacitet koja osoba sa liste sa sobom nosi, koliko birača, u zavisnosti, naravno, i od broja birača na nekom delu te izborne jedinice. Nije isto, recimo, Beograd i Babušnica, zavisi odakle dolazi. Naravno, pokušava da koriguje tu listu i koriguje onako kako njoj odgovara.
Mi već sada čujemo kakav izborni zakon pripremate i koliko nas godina vraćate unazad i nismo daleko od toga da doživimo one izbore, kao kada sam, recimo, prvi put glasala 1974. godine, pa je bilo ponuđeno upravo onoliko kandidata koliko se biralo, pa pošto mi nije bilo jasno šta tu treba da izaberem, moj otac mi je to objasnio - Gordana, samo uzmeš i zaokružiš sve. To su bili ti demokratski izbori kojima sam prvi put pristupila, a nadam se da više nećemo imati prilike da na takav način glasamo. Zato mislim da nije dobro da na ovakav način prethodno ispitujete poslaničke liste koje će izaći na izbore.
Posle pokrenutog postupka odnosno još u okviru prethodnog postupka, ta preka komisija, preki sud, trebalo bi kao jedno veće, obzirom da je tako zamišljeno da radi, da ispituje odgovornost za kršenje ljudskih prava, morala bi da izvrši proveru da li su lica iz člana 11. ovog zakona kršila ljudska prava. Kako će da izvrši tu proveru? Uvidom u spise BIA-e, ili ranije DB-a, ili ranije OZNE i ne znam dokle još idu, ali mogu da koriste i spise drugih državnih organa i organizacija.
Možda ste vi, a verujem da jeste, iskoristili tu priliku da izvršite uvid u vaše fajlove kod BIA, da vidite šta tamo o vama piše. Moguće je da je tu mnogo toga sklonjeno. Niko od vas ne zna šta od toga ponovo može da se nađe u tim fasciklama, u vašim dosijeima.
Mene, iskreno vam to govorim, nikada nije interesovalo, niti je ijedan član Srpske radikalne stranike ikada otišao, čak ni onda kada je mogao da izvrši uvid u tu dokumentaciju, da pogledam šta u toj dokumentaciji piše. Mi znamo ko smo i šta smo. Tamo mogu da napišu šta god hoće. To ne može da bude dokaz ni za šta: ili priznajemo sve to što u dosijeima postoji, ili ne priznajemo.
Ne možemo čas da se ograđujemo od toga, da to čak ni na sudu ne smatramo materijalnim dokazom u redovnom postupku pred redovnim sudovima, a onda nam ovde, u takođe nekom ovdašnjem parasuđenju, te informacije i ta dokumentacija iz Bezbednosno-informativne agencije ostaje kao jedini dokaz i jedini dokument na osnovu koga možemo nekog da žigošemo.
Iskreno vam savetujem da to ne radite, već da pustite da Bezbednosno-informativna agencija radi svoj posao onako kako ga radi. Postoji čovek koji je odgovoran za vođenje Bezbednosno-informativne agencije, postoji ministar unutrašnjih poslova, koji je takođe odgovoran za sve ono što se u okviru te službe i redovnog sastava MUP-a radi. Nema potrebe da se mi uplićemo u to i da sada iniciramo pojavu, masovnu pojavu nekakvih novih žbirova koji bi raznorazne laži o svima koji nešto znače u javnom životu, počev od estradnih zvezda pa, eto, do predsednika države, otišli i tasterisali Bezbednosno-informativnoj agenciji.
Videli ste nakon uvođenja vanrednog stanja, MUP je čak otvorio jedan sajt preko koga svako može da prijavi neko navodno krivično delo. To je samo iniciralo da komšija komšiju počne da optužuje za sve i svašta, za raznorazne sumnje: video sam ga da je izneo šest kesa đubreta, a onaj je to gomilao nedelju dana, nije iznosio redovno, pa je verovatno kod njega (po mišljenju onog prvog komšije) neko od onih monstruoznih ubica ili ko zna čega još.
To je zaluđivanje, koje državu može da košta veoma mnogo, a trebalo bi da idemo ka tome da se sve to uprosti, da taj posao rade profesionalci. Svima je nama jasno da to neko mora da radi i da to neko treba da radi, ali ne na ovakav način kako ste vi to zamislili.
Kandidati za položaje iz člana 11, već svi znate ko su ti, obuhvaćeni su gotovo svi budući državni funkcioneri, nosioci nekih javnih funkcija, imaju pravo da u roku od sedam dana od dana prijema obaveštenja o kršenju ljudskih prava, a obavestila ih je ova komisija, izvrše uvid u svoje dosijee i sva ta dokumenta koja treba da posluže kao dokaz na osnovu kojih je veće, odnosno sama komisija već utvrdila kršenje ljudskih prava.
Znači, već postoji preliminarna odluka, kršio si ljudska prava, sada je on došao da izvrši uvid u ta dokumenta i treba da saopšti veću da odustaje od kandidature. Ubeđena sam, ko god od vas da ode i da pogleda tu dokumentaciju i to đubre što tamo sve piše, rekao bi - ne daj bože ovo da iznesu u javnost, prvo ne mogu da se operem kod kuće da to nije istina, puče mi brak, ko zna šta će biti sa decom, odreći će me se javno preko novina, taman posla da se kandidujem. To je direktna posledica toga. Malo karikiram stvari, ali to je to.
Pretpostavite sami šta je sve moguće da tu piše i da se tu napakuje, naravno u međuvremenu, pogotovu kada se donese ovaj zakon i ako to bude neki validan dokaz.
Prema tome, cilj je upravo ovo što u stavu (2) piše - saopštava veću komisije da odustaje od kandidature ili može da uloži prigovor, što će se retko desiti, obzirom na praksu koja će se ustanoviti i biće veoma malo ili gotovo nijedan slučaj da će neko nekim prigovorom ili posle žalbom Ustavnom sudu uspeti da sa sebe spere tu ljagu i da sebe opere.
Ako ovo lice iz stav (1) odustane od kandidature, komisija će pod hitno da obavesti organ za koji se on kandidovao, odnosno organizaciju nadležnu za kandidovanje, verovatno RIK ili opštinsku izbornu komisiju, Vladu ili tome slično, a ako uloži prigovor, komisija opet na sednici ekspresno u roku od tri dana, jer ovo su sve hitni postupci, dalje rešava po prigovoru. Protiv odluke komisije kojom je on odbijen, odnosno odbačen prigovor, podnosilac prigovora može podneti žalbu Ustavnom sudu u roku od sedam dana od dana prijema ove odluke.
Sada onaj Ustavni sud, iz čijeg sastava su dvojica već u komisiji koja je o njemu odlučivala, odlučuje većinom glasova, pa podnosilav žalbe već ima dvojicu unapred protiv sebe. Ko sada tu veruje u neko suđenje i u neku pravdu. Nema pravde, cilj je samo ovo, postoji komisija, postoji prljavi materijal u BIA-i napakovan protiv nekog lica, on kada to vidi odustane od kandidature i kaže - doviđenja, spakujte to i oni to čuvaju za sledeću priliku. Taj je tog momenta svestan da je završio bilo kakvu političku karijeru, diže ruke od toga, a ako ima koji ar zemlje ode da kopa luk i da sadi krompir i tako smo mi raščistili političku scenu Srbije.
Jedne smo poslali u Hag, drugima ćemo da sudimo ovde, jer čujemo iz Vlade da ide predlog zakona za suđenje ratnim zločincima ovde u našoj zemlji, to je taj neki specijalni sud po ugledu na sam Hag, a ono što ne bude ni tu moglo da bude suđeno, biće suđeno po ovom zakonu i nema više politike. Nema više politike, šta će nam politika, vraćamo se lepo u jednopartijski i delegatski sistem, delegiraće Vlada poslanike u parlament i gotovo.
Ako je predlagač već hteo da ustanovi neka pravila kao u Zakonu o krivičnom postupku, onda je to trebalo da uradi na neki bolji način nego ovako kako je uredio pravo žalbe u članu 18. i zaista je neverovatno da uslovljava šta sve u žalbi može da stoji. To još nikada i nigde nije bilo.
Kadija te tuži, kadija ti sudi i još ti uslovljava šta ti možeš da izneseš u svojoj žalbi, pa kaže, samo ako učini verovatnim da te činjenice nije znao ili da za njih nije mogao da zna u vreme kada je komisija donela odluku o prigovoru. Znači, u tom roku od tri dana posle odluke komisije, on treba da prikupi neke nove činjenice i da dokaže da nije imao pojma o tome, nego mu je to naknadno neko ili rekao ili mu došlo, izvinjavam se, iz dupeta u glavu, pa se setio.
Mislim, ovo je stvarno strašno. Ne razumem uopšte svrhu te žalbe. Bolje da ste napisali, nema pravo žalbe, idemo u dalji postupak i gotovo. Ovako pravite farsu, kao vodite neki postupak, pa postoji neki prethodni postupak, pa neko veće komisije, pa komisija, pa žalba, pa naknadni postupak, pa shodno se primenjuju i pravila postupka Zakona o krivičnom postupku.
Sve je to smuti pa prospi, važno je samo u ovom zakonu ono što je nabrojano u članu 11. i ovo što stoji u članu 16, šta su dokazna sredstva i to što stoji u članu 17. da onaj koji je predmet lustracije ima jedino mogućnost da saopšti veću komisije da odustaje od kandidature, a što je očigledno jedini cilj ovog zakona. Član 34. predstavlja finale celog zakona. Ništa vam ovo između nije trebalo. Samo navodno zbunjivanje protivnika.
Pošto se mi ne damo zbuniti, mi smo vaše namere dobro prozreli i ne možete nas ubediti da će ovo dovesti do demokratizacije Srbije. Može da dovede do desrbifikacije Srbije, ali do demokratizacije ne može nikako.
Ciljevi su baš onakvi kakvi jesu, to je vaša politička odluka, mi vas u suprotno ne možemo sigurno ubediti, mada pokušavamo i više puta smo u ovih 12 godina govorili mnogima, dozovite se pameti, ne valja to što radite, treba ovako ili onako, bolje je za sve.
Ne treba revolucijom na vlast, ne treba rušenjem, ne treba paljenjem, sve će vam se to vratiti. Ne slušate. Dese se stvari koje pogode posle vas kao bumerang i onda se opet ne osvestite, nego srljate i dalje. Ako hoćete da srljate, srljajte, ali mi ćemo vas još malo ubeđivati.
Član 19, 20. i 21. odnose se na naknadni postupak, na pokretanje postupka.
(Predsedavajuća: Molim narodne poslanike da se prisete odredaba Poslovnika Narodne skupštine i da saslušaju govornicu sa pažnjom i uvažavanjem i da prestane dobacivanje između klupa i prema govornici).
Obzirom da se ovde radi o naknadnom postupku prema licu koje zauzima položaj iz člana 11, a sam član obuhvata sve nas ovde prisutne, komisija bi pokrenula i sprovela naknadni postupak lustracije po službenoj dužnosti. Sada, kada bi imali poverenja u tu komisiju, recimo, kada ne bismo znali šta joj je cilj, što bismo imali protiv da se to i uradi.
Ali, mi znamo, a evo i danas je živa muka da se skupi poslanička većina da izglasa ove zakone koje smo na ovoj sednici imali na dnevnom redu i treba naknadno malo prekrojiti ovu skupštinu, po meri sadašnje labave skupštinske većine. Mora, kažu, ova vlast da izdrži još koji mesec, rezervna varijanta je spremna, priprema se, još malo da se edukuje, otišli su ti, koji su napustili, da pokažu OEBS-u da su malo oni bolji od ovih koji su trenutno u sali i da su poslušni.
Jasan je cilj - prekrojiti volju naroda, da ovde ne sedi 250 poslanika onako kako su političke stranke sa svojim listama i političke koalicije izašle na izbore.
(Upadica iz sale: Aman ženo?)
Pa, idi, imaš svoj posao, veterinu, bavi se tim poslom, jutros sam skuvala ručak, lepo sam opeglala veš, naspavala sam se i došla sam da radim. Molim vas da me zaštite od ovakvih dobacivanja. Red bi bio da jednom pokažete da se prema svim poslanicima podjednako ponašate. Meni, znači, može svako da dobaci što god hoće: "Aman ženo", nisam nikakva žena ovde, ovde sam koleginica poslanica, a za vas sam dama, radim ovde ceo dan i mogli biste to da poštujete, koliko god da vam se ne sviđa ono što govorim. Očekujem da ćete da mi se izvinite, ali posle, nakon što siđem sa govornice.
Pravila postupka u naknadnom postupku lustracije - primenjuju se ista ova pravila od člana 16. do 18. i, naravno, ide usmena rasprava iza toga i shodna primena, naravno, Zakona o krivičnom postupku. Opet je taj naknadni postupak zamotan u neku formulu, evo - u tri člana. Ali, kažem, tiče se samo onih koji trenutno smetaju DOS-u da održe vlast putem veštački i nezakonito stvorene većine u Narodnoj skupštini.
Videćemo večeras ko bude glasao za ovaj zakon, ko bude činio dodatni kvorum vama, jer vi nemate 126 poslanika večeras za glasanje, videćemo ko će dalje biti predmet lustracije. Ti koji vam budu činili kvorum, oni su već prošli lustraciju. Njima ste već pokazali šta za njih imate. Polako ćete tako jednog po jednog, kako vam se budu poslanici otimali, ali Ustavni sud reče - svaki poslanik raspolaže svojim mandatom, tako ćete raditi. Samo zbog te odluke Ustavnog suda, ne mogu da kažem da je neustavna, ali je protivna Ustavu, donosi se ovakav zakon da bi se dalje trgovalo.
Postavlja se pitanje da li je ovo upravni postupak, da li je ovo prekršajni postupak ili da li ovo može da budu krivični postupak. Upravni postupak svakako nije - ne primenjuju se pravila Zakona o opštem upravnom postupku. Prekršajni postupak nije takođe, jer postoji Zakon o prekršajima. Ne može da bude ni krivični postupak jer nema sve elemente krivičnog postupka, a tačno se zna za šta se krivični postupak sprovodi - za krivična dela.
Ako govorimo o krivičnom postupku, trebalo bi da nam bude jasno da je ovo jedno od krivičnih dela, a ono nije ovako ovde kvalifikovano, niti postoji sankcija koja je ovde jasno definisana, sem što se ne dozvoljava učešće u političkom životu određenim licima koja bi ova komisija eventualno proglasila kao lica koja su kršila ustavna prava građana.
Prema tome, potpuno je nepravilno utvrđeno, nedopustivo je da se primenjuje Zakon o krivičnom postupku na jednu ovakvu materiju koja za svoj predmet ima lustraciju.
Imamo komisiju koja donosi neku odluku. U međuvremenu, nemamo mogućnost da čovek traži izvođenje nekih dokaza, da predlaže neke svedoke, da se na adekvatan način brani, ne može da suspenduje sve ono što mu je u ličnom dosijeu Bezbednosno-informativne agencije stavljeno na dušu. Postoji samo slobodno uverenje članova komisije, koji su partijski činovnici, da odluče onako kako je to po želji onoga ko je delegirao ili izabrao ove članove komisije.
Istini za volju, sumnjam da će, čak i ako danas ovaj zakon bude izglasan u Narodnoj skupštini, postojati konsenzus kod većine u ovoj Narodnoj skupštini, pre svega tu mislim na vladajuću većinu, kod izbora članova ove komisije. Videli ste koja je diskusija bila i kada smo birali članove Radiodifuznog saveta, koji su birani nekako po istim principima: predlažu se po dvojica, pa ko dobije više glasova, pa je oko toga ispalo sve i svašta. Zamislite kada budemo predlagali ovde, tj. kada v.d. predsednika države bude predlagao ove članove, koliko će to žučne diskusije izazavati, ne samo predstavnika opozicije nego pre svega predstavnika vladajuće većine.
Odgovorno vam tvrdim nikada ovu komisiju nećete izglasati. Nikada ovaj zakon neće moći da se primeni.
U određenom političkom trenutku verovatno vam ovaj zakon zbog nečega treba. Da li zbog daljih ucena, daljih pretnji, da li je to signal opozicionim partijama - ajde, smirite se malo, utihnite, vidite šta smo vam spremili, nećete moći na sledeće izbore ni da izađete. Setite se kako se sve to dešavalo u Republici Srpskoj, setite se civilnog administratora koji je sa liste skidao poslanike SRS i SDS. Oni su bili ti koji su određivali ko može da bude na listi, ko ne može.
Oni su imali svoje razloge. Ti razlozi nisu uopšte drugačiji od ovih razloga koje predlagač nama danas servira uz Predlog ovog zakona.
Neće nas to apsolutno nikud odvesti. Garantujem da nećete naći čak ni među ovakvim sudijama Ustavnog suda dvojicu koji će pristati ovo da rade. Sumnjam da ćete i među sudijama Vrhovnog suda, kojima je ta funkcija ipak veoma značajna i bitna. Ipak su oni profesionalci, bez obzira na imena i prezimena, koji neće sebi dozvoliti da rade na osnovu jednog zakona za koji su i sami unapred svesni da je protivustavan i da će kad-tad takvim biti proglašen.
Htela bih da upozorim na povredu člana 81. U obavezi sam i da ga pročitam. Zato ću vam oduzeti malo vremena.
"Sednice Narodne skupštine, na kojima se vodi rasporava o predlozima zakona, između ostalog, Poslovnika, deklaracija, rezolucija koje donosi Narodna skupština, u celini i pojedinostima, održavaju se utorkom, sredom i četvrtkom u vremenu od 10,00 do 18,00 časova, sa prekidom od jednog sata".
Mi smo na predlog zamenika šefa poslaničke grupe DOS-Reforma Srbije produžili rad do 20,00 časova i tako smo radili u utorak, sredu i četvrtak. Juče je na kraju radnog dana predsednik Skupštine odlučila, koristeći ovlašćenja i prava iz stava 4. člana 81. Poslovnika, i izuzetno zakazala sednicu za danas, za petak, koji je neradan dan.
Za ovaj dan niko nije predložio produžetak radnog dana do 20,00 časova. Mislim da je 18,00 časova vreme kada treba da prekinemo rad. Nakon što čujem obrazloženje predsedavajućeg Skupštine, zatražiću, odmah to kažem, izjašnjenje Administrativnog odbora o tom pitanju, ali vas molim da dobro pročitate član 81. i da vidite da nismo u obavezi danas da radimo do 20,00 časova, odnosno da bi trebalo ponovo o tome da se izjašnjavamo, ukoliko smatrate da današnju sednicu treba produžiti.
Četvrto poglavlje ovog zakona tiče se organa za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, pre svega komisije, sastava i načina izbora komisije, unutrašnje organizacije i svega onoga što se tiče komisije, vreme na koje se bira, kako im prestaje mandat i smetnje koje bi uticale na to da neko dobije svojstvo člana komisije, kao i razrešenje.
Ovo su veoma važna pitanja. Kao nastavak onoga što sam rekla u prilog amandmanu na član 17, Komisija za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava osniva se ovim zakonom. Ona je, navodno, samostalna i nezavisna, radi kao nezavisan organ koji vodi postupak lustracije protiv onih lica koja su određena u članu 11. ovog zakona.
Ona utvrđuje da li postoji kršenje ljudskih prava, na onaj način na koji smo već to videli kako se to radi, na jedan potpuno neadekvatan način, potpuno suprotno Zakonu o krivičnom postupku, ili prekršajnom postupku ili Zakonu o opštem upravnom postupku. Ovo je neki poseban postupak, mutacija svih ovih postupaka, koji nas navode na zaključak da se zaista radi o prekom sudu.
Sedište ove komisije biće u Beogradu, koliko vidimo postojaće samo dve komisije, dva veća koja će morati da urade celokupan ovaj posao. Ukoliko bude formirana ta komisija, unapred saučestvujem sa svim onim što će oni morati da rade i danonoćni rad mislim da im neće biti dovoljan da završe posao koji od njih budu zahtevali oni koji se budu odlučili da glasaju za jedan ovakav zakon.
Međutim, stav (4) ovog člana govori o sredstvima za rad komisije, a koja moraju da se obezbede u budžetu, predstavljaće verovatno i još jedan od razloga, pored one dve tačke dnevnog reda koje smo imali na ovoj sednici, a koje takođe iziskuju nova budžetska sredstva, još jedan rebalans budžeta u toku ove godine.
A svi vi vrlo dobro znate u kakvom je stanju državni budžet, da je državna kasa prazna, da danas niste mogli da naplatite ni svoje troškove za dolazak na sednicu; i da ste ovima, koje ste pozivali od 17,00 časova naovamo da dođu da čine kvorum u trenutku glasanja, rekli da neće moći da naplate svoj dolazak, sumnjam da bi iko došao, jer plate poslanika su male, sredstava nemaju ni za život normalan, a kamoli da dolaze ovde i da im Skupština ne nadoknadi ono što su potrošili za dolazak na sednicu.
Dakle, ne moramo da imamo pare za plate ni u zdravstvu, ni u prosveti, ni u državnoj upravi, niti za rad parlamenta, možemo, naravno, retroaktivno nekim poslanicima da isplaćujemo neke razlike u plati, pa čak da im retroaktivno uspostavljamo stalni radni odnos, jer bilo je toga u ovoj skupštini, ali neću sada da kažem o kome se radi, mada mi je to jedna gospođa iz jedne male političke partije u okviru DOS-a rekla, biće vremena da se i o tome priča, a para u budžetu nema za mnogo važnije stvari.
Predstoji ta reforma školstva, vidimo da ćemo to imati na dnevnom redu iduće nedelje i to traži pare, samo ne znamo gde ćemo da potrošimo, pa hajde da još jednu komisiju formiramo i brojne ljude koji će za tu komisiju morati da rade.
Vi znate i Ustavni sud ima devet članova, ali ima veliki broj zaposlenih ljudi koji moraju da ga opslužuju i da pripremaju odluke, obrazloženja i sve ostalo. Zamislite za rad ove dve komisije, koje će sigurno imati mnogo posla, biće veliki broj ljudi koji će biti predmet moguće lustracije, koliko ćemo njih zaposliti. To je u cilju dostizanja one brojke koju je ministar Milovanović izneo da ćemo ove godine zaposliti 600.000 ljudi, a možda će to biti žbirovi, možda čovek održi obećanje, ali svejedno će to mnogo koštati.
Dame i gospodo, meni je sasvim jasno da ovde svako želi da pobedi svakog, vlast želi da se održi i pobedi opoziciju i na budućim izborima, a opozicija sve vreme dok je u opoziciji želi da sruši vlast i pobedi na sledećim izborima.To je apsolutno jasno.
Već od 2001. godine počeli smo sa borbom protiv opozicije na dosta nazadan i nedemokratski način, poslovnički način kažnjavanja, ograničavanja, izbacivanja, maltretiranja, čak i povređivanja. Sećate se da smo vam u to vreme govorili, pa poređajte nas sve ovde uza zid, streljajte nas i završite posao sa nama.
Niste baš bili toliko hrabri da izvedete to streljanje, ali ste onda, kao poslednje čega ste mogli da se latite, izmislili ovaj zakon o lustraciji. Kažu da već spiskovi, onih koji treba da budu lustrirani, postoje. Očigledno su i izbori blizu, to se vidi i oseća nekako u vazduhu. Već ste svi pošli u te prodizborne kampanje i imate svoje slogane. U samom zakonu piše da će početi da se primenjuje u roku od 60 dana.
Znači, moguće je već da do septembra mi imamo izbore, a preko leta treba iskoristiti ovaj period da se malo pročisti politička scena od opozicije. Ne mislimo da je to dobro. Kažem, evo što je politički zakon u pitanju, mi vas i politički ubeđejemo da to ne radite.
Možete vi nas na trenutak i da lustrirate. Ako mi ubedimo narod da glasa za SRS, glasaće oni za SRS, nalazila se Gordana Pop-Lazić tu ili ne, bio Vojislav Šešelj ovde ili u Hagu, nema veze. Znaju oni šta je SRS. To je stranka koja ima politički program, ima svoju strukturu, ima ljude koji znaju šta hoće, ljudi koji vole svoju zemlju, svoj narod, koji su spremni da žrtvuju sebe, kao što evo danas žrtvujem sebe čitav dan ovde ubeđujući vas u nešto u šta, pretpostavljam, ne mogu da vas ubedim, ali možda ćete mi jednog dana reći, pa stvarno je uložila maksimum napora, možda je trebalo da imamo više političkog sluha, možda smo pogrešili; možda i sami odustanete, čak i ako se donese ovaj zakon, od ove ludosti koja se zove lustracija.
Bojim se da i ako vi nas lustrirate na ovaj način, da će narod lustrirati vas ili lusterisati po vama na jedan mnogo gori način. Vi znate šta ste uradili 5. oktobra. Ne bih želela zaista da vam se to ponovi i da osetite to, nemojte da cokćete, to je urađeno, to znamo svi šta se desilo. Nije dobro što se desilo, osudili smo to što se desilo, pružili smo vam priliku, raspustili parlament, pa da idemo na vanredne parlamentarne izbore, pobedili ste, ušli ste u parlament sa 176 poslanika, držite još uvek tu većinu. Držite je dokle možete, to je vaše pravo, koliko god možete, pustite korene, vlast je vaša dok god imate u parlamentu 126 poslanika. To nije ništa sporno.
Mi se, naravno, trudimo da ubedimo celokupnu javnost i da nateramo sve institucije koje bi trebalo da se po tom pitanju oglase, da saznaju, da nemate takvu podršku ovde i da više nemate podršku u narodu i da treba da proverimo tu podršku. Zato je bolje od svega ovoga što radite, bolje za vas, bolje za nas, zdravija će klima biti u budućem parlamentu i u samoj državi, ukoliko izađemo na izbore.
Neka mi dobijemo i manje nego što sada imamo. To uopšte nije sporno. Neka vi dobijete i dva puta više, ako je moguće, nije moguće toliko, ali neka izađe svako i neka odmeri svoju snagu, to je naše elementarno političko pravo, jer dajemo građanima tu mogućnost da nas oni na trenutak, kako gospodin Krasić reče, lustriraju od vlasti.