Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predstavnici Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva, dakle, danas u načelnoj raspravi imamo predloge odluka o izboru zamenika javnih tužilaca i izboru sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju.
Za obezbeđivanje uslova potrebnih za efikasan rad sudija i tužilaca nadležno je Ministarstvo pravde. Ovo je dobra prilika da se osvrnemo na bar neke aktivnosti koje su za cilj imale unapređenje pravosuđa. Kada kažem unapređenje pravosuđa, mislim na funkcionisanje sudova i tužilaštava, ali mislim i na odnos sa građanima koji svakako zaslužuju zaštitu svojih prava, koji zaslužuju da svi na jednak način ostvaruju svoja prava i zaslužuju jedan ozbiljan i efikasan pravosudni sistem, u kome će nosioci pravosudnih funkcija biti nezavisni i stručni.
Da počnemo od nekih infrastrukturnih ulaganja, ona su najveća u poslednjih nekoliko decenija. Nove sudske zgrade izgrađene su u Raški, Požarevcu, Pančevu, Užicu, tu je Prekršajni sud u Beogradu, Palata pravde u Beogradu, Palata pravde u Kragujevcu. Sve su to projekti koji su završeni ili se privode kraju. Rekonstruisane su zgrade u Kraljevu i Prijepolju. U Lazarevcu su nove prostorije dobili Osnovno javno tužilaštvo i Prekršajni sud. Ima zaista još mnogo ovakvih projekata širom Srbije.
Koja je poenta? Na ovaj način građani će imati jednak pristup pravdi, brže postupke, kvalitetniji odnos sa pravosudnim organima, bez obzira na to da li žive u Beogradu, u nekom drugom velikom gradu ili većem gradu ili u nekoj sasvim maloj opštini imaće jednak pristup pravdi u svim delovima Srbije.
Formirana su posebna odeljenja za borbu protiv korupcije, i to u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kraljevu. Povećano je procesuiranje koruptivnih krivičnih dela. I sada imamo podatak da za godinu dana je više od 500 ljudi pravosnažno osuđeno za koruptivna krivična dela. Među osuđenim licima su i funkcioneri, tu su predsednici opština, direktori preduzeća i ustanova, sudije itd. Dakle, Tužilaštvo za organizovani kriminal je imalo dobre rezultate u prethodnom periodu kada je reč o procesuiranju koruptivnih krivičnih dela.
Vrlo važno je i jačanje preventivnih mehanizama u borbi protiv korupcije u smislu donošenja zakona. Sećamo se da to je Zakon o lobiranju, Zakon o sprečavanju korupcije itd.
Ono što je vrlo važno da se pomene jeste da Srbija nije na tzv. sivoj listi FATF-a koja podrazumeva države sa strateškim nedostacima u oblasti borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Srbija je ojačala mehanizme u ovim oblastima, uložila je velike napore u sprovođenju tog akcionog plana, upravo u cilju ispravljanja nedostataka u tehničkom i strateškom smislu.
Takođe, postoji i politička posvećenost i podrška, ali postoje i institucionalni kapaciteti za nastavak sprovođenja reformi u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. U ovim oblastima u prethodnih godinu dana doneto je mnogo zakona, doneto je čak 12 zakona, odnosno 12 zakona je stupilo na snagu. Doneto je više od 60 propisa i drugih dokumenata. Formirane su nove institucije, kao što je npr. Uprava za igre na sreću, ali je u dosta slučajeva promenjena i struktura postojećih institucija.
Na početku sam pomenula aktivnosti koje kao rezultat imaju direktan benefit za građane i sa tim u vezi želim pohvalim projekat, odnosno želim da kažem da zahvaljujući saradnji između Ministarstva pravde i Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave obezbeđeno je da se npr. činjenica o razvodu automatski upisuje u matičnu knjigu venčanih. Matičari će sami upisivati promenu o venčanom stanju na osnovu elektronskog izveštaja nadležnog suda.
Umrežavanjem baza podataka olakšava se građanima, ali se olakšava i zaposlenima u upravi i omogućuje se veća efikasnost, smanjuje se trošenje vremena i trošenja novca naših građana. Upravo e-pravosuđe će unaprediti sistem elektronske razmene podatka pravosudnih i drugih državnih organa u cilju skraćenja sudskih postupaka, ubrzavanja rada pravosuđa i smanjenja troškova i birokratije.
Ovo su samo neki od uspeha Ministarstva pravde o kojima sam izabrala da govorim. Ima ih stvarno još mnogo, ali upravo za razliku od perioda kada je npr. ministar pravde bila Snežana Malović. Ono čime se hvalila DS je samo katastrofalna reforma pravosuđa. Tekovine te stranke su greške u pravosudnom sistemu koje i danas ispravljamo i posledice po pravosudni sistema. Nažalost, primera je mnogo. Jako je loše staviti sudsku vlast pod uticaj politike, pod direktnu kontrolu jedne političke partije. Jako je loše da o izboru sudija i tužilaca odlučuju političari koji su tada pravili spiskove podobnih i nepodobnih kandidata u odborima DS širom Srbije.
Sudije koje su tada ostale bez posla su ostale bez posla na protivustavan način i naplatile su se od države i, na kraju, opet su građani, ni krivi, ni dužni, snosili te troškove i, ni krivi, ni dužni, trpeli, a sa druge strane trpeli su i u postupcima koje su vodile, neuke, neprofesionalne sudije, čije su presude pisali funkcioneri DS. Naručena suđenja su srozala naše pravosuđe, a poverenje građana u pravosudne organe može se reći da je bilo ravno nuli.
Sećate se da smo ranije na sednicama ovde pominjali opštinu Vlasotince, kao drastičan primer kako su se određivali kandidati za sudije i tužioce. Ništa drugačije nije bilo ni u Nišu. Članovi DS, simpatizeri, poslušnici lojalni DS, aktivisti DS podložni političkim uticajima označavani su kao upotrebljivi, bili su, naravno, korumpirani, takvi su bili kandidati za sudije i tužioce iz vremena reformi pravosuđa 2008, odnosno 2009. godine.
Tako je Snežana Malović svojim položajem i svojom funkcijom zapravo štitila urušavanje pravosudnog sistema zarad njegovog stavljanja pod apsolutnu kontrolu DS. Oni su držali sudove sa predsednicama sudova u v.d. stanju da bi lakše manipulisali i ucenjivali, birali su sudije iz stranačkih redova, i to je bilo zapravo sve što su oni tada uradili u pravosudnom sistemu Republike Srbije. Nikakvih drugih aktivnosti nije bilo, a naročito nije bilo drugih aktivnosti koje su se ticale unapređenja pravosuđa. One nisu bile sprovedene. Danas možemo da zaključimo da, kako su se ponašali dok su bili na vlasti, osiono i bahato, tako se ponašaju i danas.
Imali smo prilike pre neki dan da vidimo kako je Dragan Đilas rekao u svojoj izjavi kako on zamišlja demokratiju. Imali smo priliku da vidimo kakav mu je odnos prema medijima i sa koliko mržnje se on zapravo ophodi prema svakom ko nema isto mišljenje, ko ne deli isto mišljenje sa njim.
Naime, na konferenciji za novinare Saveza za Srbiju pojedinim novinarima nije bilo dozvoljeno da postavljaju pitanja, a ako bi neki od njih i uspeli da postave pitanje, umesto odgovora doživljavali su neprijatnosti i uvrede. On je sebi dao za pravo da deli novinare na prave novinare i na one koji nisu pravi novinari, po samo njemu znanim kriterijumima. Sasvim sam sigurna da su ti kriterijumi vezani upravo za političku podobnost, a sve zbog toga što se novinar drznuo da radi svoj posao, sve zbog toga što je novinar postavio pitanje koje se Draganu Đilasu u tom trenutku nije svidelo. Zašto? Zato što se odnosi na njegove afere.
Ovom prilikom bih želela da mu poručim da odgovore na ta pitanja, koja su mu postavili novinari, on ne duguje samo novinarima. On odgovore na pitanja o svojim afera zapravo duguje svim građanima Srbije. To što on misli da je uspeo da novinarima ne odgovori na takva pitanja ne znači da građani ne znaju, ne znači da se Beograđani ne sećaju kako je bilo pod vlašću Dragana Đilasa i ne znači da neće na izborima to i kazniti.
Svakoga dana, ali bukvalno svakoga dana optužuju Aleksandra Vučića za cenzuru, za navodno stanje u medijima koje je loše. Svi pričaju, navodno, po televizijama šta im Vučić kaže i šta se piše iz Vučićevog kabineta, a sada bih postavila pitanje – da li je neko reagovao na uvrede koje je Dragan Đilas uputio novinarima? Da li je neko osudio Đilasovo obećanje, a Đilas je to rekao na konferenciji za novinare, a to smo svi mogli da vidimo i da čujemo? Da li je neko osudio njegovo obećanje da će kada dođe na vlast nekim televizijama oduzeti nacionalnu frekvenciju?
Dakle, ono što možemo da zaključimo jeste da se u toj politici ništa nije promenilo. Jedino što se možda usavršilo jeste bahatost. Sa njima na vlasti, eto kakva bi bila medijska slika, tako bi bilo i sa pravosuđem. Jedno bi bilo sigurno, što se tiče pravosuđa, kada bi ponovo ti ljudi došli na vlast, a to je da niko ne bi odgovarao za afere i malverzacije.
Nastaviću u drugom javljanju sa govorom koji sam pripremila.
Na kraju, samo želim da kažem, želim da se na kratko osvrnem na kandidature. Ono što je moja moralna obaveza kao narodnog poslanika jeste da kažem da smatram da postoje bolji kandidati, kvalitetniji kandidati za zamenike javnih tužilaca. Radi se o Srdanović Jeleni, tužilački pomoćnik u Višem javnom tužilaštvu u Šapcu, koja je kandidat koga bih ja osporila. Zahvaljujem.