Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Žarko Obradović

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije

Govori

 Produžili smo raspravu za 30-ak minuta, u nadi da ćemo čuti nešto o tački dnevnog reda.
Prethodni poslanik je povredio Poslovnik član 99. stav 1. On ništa, baš ništa nije rekao o onome što je tačka dnevnog reda ovog zasedanja. Kakve veze ima Zakon o finansiranju gradova i opština, kao i to šta je Niš uradio, koliko su dobili itd?
Kada se završi ova rasprava sledi rasprava o Vladi. Izvolite tada i ispričajte šta je to Vlada uradila i dajte za to argumente.
Ovde se priča o konkretnim stvarima. Ovde se priča o kršenju Ustava od strane predsednika Narodne skupštine član 83. tačka 8), o vanustavnom uvođenju vanrednog stanja, o kršenju Ustava član 87. - o samovoljnom raspisivanju izbora, o legalizaciji krađe glasova prilikom glasanja, o legalizaciji izbora guvernera Narodne banke Srbije. Kada čujem rapsrave koje nemaju veze sa dnevnim redom, onda se zapitamo šta je suština, čak i kolega iz DOS-a. Da li oni žele da se ova rasprava završi i da pristupimo glasanju ili žele da kupe vreme dok se završe predsednički izbori i da onda odluče šta će sa Skupštinom. Potpuno sam ubeđen da se ide ka ovom drugom, jer se vidi da ne postoji skupštinska većina na onaj način na koji bi to oni želeli.
Gospođo Čomić, obraćam se vama kao predsedavajućoj, nemojte molim vas da poslanici govore o onome što nije na dnevnom redu. Finansiranje gradova i opština nema blage veze sa zahtevom za smenu gospođe Mićić.
 Sada reklamiram i član 28. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije gde stoji da je obaveza predsednika Narodne skupštine da se stara o primeni Poslovnika Narodne skupštine. Predsednik Narodne skupštine je dužan da se stara o primeni Poslovnika, a predsedavajući, odnosno potpredsednik koji sada vrši posao predsednika ne stara se o primeni Poslovnika. Član 99. kaže - da govornik može da govori samo o pitanju koje je na dnevnom redu. Zakon o finansiranju opština i gradova će biti na dnevnom redu, ako ova Vlada izdrži još 30 dana. Ali, večeras to nije na dnevnom redu. Koliko god pokušavali da to podvedete pod ovu opštu raspravu, kažem vam da to nije moguće.
Molim vas, vodite računa, vi predsedavate, a ja sam reklamirao i rekao sam na kog poslanika, na kog konkretnog poslanika se to odnosi. Mene ne interesuje šta je bilo pre ili šta će biti posle. O tome ćete voditi računa vi, ako budete primenjivali Poslovnik. Hvala.
Ili birajte reči ili pazite šta govorite. Gospodine Rosiću, veoma je zanimljiv taj vaš pokušaj da obesmislite ovu raspravu i argumentaciju koja se daje. Doduše ne od svih poslanika, ali to razlikuje poslanike ove skupštine Republike Srbije.
Pričali ste o povredi Poslovnika. Ne treba tu stvarno trošiti reči oko priče koliko je puta gospođa Mićić povredila Poslovnik. Kako je vi primate unutar svoje grupe, to je vaš problem. Da li vam je ona učiteljica ili nije, to se dogovorite. Vi sada pričate o dokazima. Gospođa Mićić je saučesnik u onome što se desilo prilikom glasanja o nekoliko zakona, a to je krađa prilikom glasanja. Gospođa Mićić je trebalo po Poslovniku da poslaničkim grupama koje su to tražile dostavi listing sa glasanja. Dva meseca je to odbijala. Tek kada smo podneli krivičnu prijavu, to je rekla, čak i na RTS-u, u onoj emisiji je izrekla neistinu.
(Mirko Rosić, sa mesta: Niste bili prisutni.)
Ne, vi ste bili.
(Mirko Rosić, sa mesta: Ja jesam.)
Znači trebalo je da gospodin Rafailović onog dana kada nije bio tu kaže da nije tu. Onda bi bilo sve u redu. Isto važi za dvojicu naših poslanika. Gospodine Rosiću, džaba vam. Ova skupština je uhvaćena u krađi prilikom glasanja. Tužilac je uzeo taj predmet. Ovde imamo živog čoveka. Imamo dvojicu naših poslanika koji govore o tome, i vi mi sada kažete da je zloupotreba Poslovnika. Onda mi govorite o zloupotrebi Poslovnika, Kada neko traži da se dostavi listing, kada neko u skladu sa Poslovnikom traži nešto što spada u sprovođenje Poslovnika, i vi onda tvrdite da to nije to. Šta vi hoćete?
Mi smo imali jedno tumačenje. Kaže: "Kada predsednik Narodne skupštine vodi Skupštinu, on ne saopštava, on kaže to je njegov lični stav". Ako je lični stav, zašto onda sedi tu. Zašto onda predsednik Narodne skupštine sedi tu? Kao lični stav to može da kaže gde hoće. Vi ste ovu skupštinu obesmislili, način rada Narodne skupštine Republike Srbije. To je žalosno, ali istinito. Počev od one krađe mandata, koliko smo puta reklamirali Poslovnik. Ali, znate u čemu je suština. Povreda je Poslovnika što većina poslanika digne ruke. Nije danas jedno, sutra drugo. Nema veze. Stvarno je smešno tvrditi, gospodine Rosiću, da nije bila povreda Poslovnika. O drugim stvarima kada dođe vreme, ali povreda Poslovnika ne da je bila, nego ih je bilo u izobilju. Samo, šta ćete, skupštinska je većina. Ja imam zapisnike sa sednice Administrativnog odbora.
Ja sam davno rekao kolegama iz    DSS-a - a moram to još jednom da ponovim da ne bi bilo nesporazuma u odnosu na sve poslanike Narodne skupštine - ako hoćete da se tučete sa Demokratskom strankom, onda im recite to, to, to; pustite nas na miru. Ako hoćete nas na crtu, izvolite, recite to, to, to ... To bi bilo pošteno. Nas upoređivati sa ovim vremenom je neumesno, zbog svega onoga što je urađeno u ove tri godine, a čiji značajan deo i saučesnik je Demokratska stranka Srbije. O tome ćemo kad dođe reč o Vladi.
Za deset godina 15 različitih izbora je bilo. Vi ne smete da raspišete izbore. Ne držite obećanje i ne smete da raspišete izbore. To je jedna suštinska razlika između socijalista i DOS-a. Druga je - u nedemokratsko vreme socijalista svaki poslanik je mogao da govori koliko je hteo, da ne pričam o amandmanima. To su govorili drugi poslanici. Treća stvar i najvažnija, Skupština je radila malo ali se nije kralo. Hvala.
U ime poslaničke grupe SPS-a moram, povodom izlaganja gospodina kolege poslanika, da kažem dve stvari: prvo, SPS nije u koaliciji ni sa jednom političkom strankom, mi smo jedino u koaliciji sa Srbijom i sa građanima Republike Srbije. Moram reći da smo u proteklih 10 godina imali tehničke vlade ili programske vlade sa nekoliko stranaka i niko nije bio, da kažem, nervozan zbog toga, niti je tada izražavao bilo kakav protest. Tu je bilo reči i o SRS i o Novoj demokratiji na lokalnom nivou i o strankama, čini mi se, Mađara i o Demokratskoj stranci; i danas ima tih situacija na lokalu i niko ne pravi pitanje, ako je interes građana u prvom planu. Toliko o postizbornim koalicijama, a da je sreće davno bismo ih imali.
Tačno je da smo još 2001. godine tražili vanredne izbore, i to posle kidnapovanja Slobodana Miloševića i izručenja Hagu, jer smo i tada i sada bili protiv izručenja naših državljana Hagu; pokazalo se da smo i tada i sada bili u pravu; evo, sada posle podizanja ovih optužnica vidi se koliko je licemerje i dvostruki aršini ove vlasti. Dok je u pitanju socijalista ili neko iz državne i vojne strukture ko je naklonjen nama, onda se podrazumeva da treba da ide u Hag, onda je komandna odgovornost, onda ga treba izručiti, onda patriotski čin treba da bude da on pođe tamo. E, sada kada su se kriterijumi promenili, sada se to dovodi u pitanje, sada se traže neki novi argumenti, upravo ono o čemu smo mi govorili. Mi smo protiv izručenja i ova četiri čoveka, ali je sramno da aktuelna vlast sada priča jedno, a pričala je drugo.
Nema razloga da nam spočitavate bilo šta. Izvolite, na svaki vaš argumet ja ću vrlo rado odgovoriti.
Samo bez nervoze, poštovane kolege narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SPS-a izašao sam da reklamiram povredu Poslovnika - član 80. stav 3. i tu eksplicitno stoji: "Predsednik Narodne skupštine može da odloži čas, odnosno dan početka sednice Narodne skupštine, ukoliko je na predlog akata iz predloženog dnevnog reda sednice podnet veći broj amandmana koje Vlada i nadležni odbori ne mogu da razmotre pre određenog početka sednice, o čemu blagovremeno obaveštava narodne poslanike." Ova odredba Poslovnika je definitivno povređena, mi smo bili u situaciji da u utorak sedimo ovde devet sati, a predsednik Parlamenta nije našao  za shodno da nas obavesti šta je razlog i zašto sednica Skupštine ne počinje.
Čuli smo, a i videli, da je u toku bila jedna politička trgovina, jedno dogovaranje koje može biti stvar DOS-a, ali nije stvar ove Narodne skupštine Republike Srbije. DOS može da radi i pre i posle početka Skupštine, kada Skupština ne radi šta hoće, ali je dužan da poštuje Narodnu skupštinu Republike Srbije. Posle toga, onih devet i nešto sati čekanja, dobili smo obaveštenje od gospođe Čomić, da ne ulazim čak ni u to da li je tako trebalo i slično. U svakom slučaju, mi smo čekali na početak koga nije bilo.
Međutim, u toku večeri iz kabineta predsednika Narodne skupštine je medijima upućeno saopštenje, čitam "Novosti" - "Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije odložila je, zbog političkih konsultacija sa poslaničkim grupama i Vladom Srbije...". Pa, konsultacija sa poslaničkim grupama nije bilo, jer je tu bilo više šefova poslaničkih grupa, opozicionih poslaničkih grupa, od kojih niko nije bio pozvan na razgovore o bilo čemu važnom za parlament. Bili su razgovori dve ili tri poslaničke grupe unutar DOS-a.
Ovo pominjem iz razloga što se i na ovaj način vrši jedna manipulacija Skupštinom i poslanicima, jer je očigledno predsedniku Narodne skupštine mnogo važnije šta će biti u javnosti i kako će javnost preneti to, nego šta se dešava kod nas. Predsednik Narodne skupštine je mogla, da je htela, da obavesti poslanike Narodne skupštine šta je razlog da se sednica ne drži, a ne na ovaj način, jednom manipulacijom, da pokušava da opravda ono što se dešavalo u utorak i svoj nedolazak ovde. Hvala.
Kolege narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SPS reklamiram povredu člana 32. stav 2. Poslovnika. Naime, predsednik Narodne skupštine je sada izrekla jednu neistinu, što nije dostojno predsednika Narodne skupštine, sa obrazloženjem da je potpredsednik mogao da vodi sednicu. Nije mogao. Potpredsednik Narodne skupštine Republike Srbije Ljubiša Maravić nije mogao da vodi sednicu Narodne skupštine, iako je sve vreme prveo ovde sa nama devet sati, iz razloga što u stavu 2. tog člana kaže da u slučaju privremene sprečenosti predsednika zamenjuje jedan od potpredsednika koga on odredi, o čemu obaveštava potpredsednike i sekretara Narodne skupštine.
Mi smo obavešteni da taj potpredsednik, koji je ovlašćen da vodi sednice kada je predsednika Narodne skupštine sprečen, jeste gospođa Čomić. Gospođa Čomić je ceo dan takođe bila na konsultacijama. Prema tome, mogla je ona da siđe i da nas obavesti o ovome ili da vodi sednicu Skupštine, ako predsednik Narodne skupštine nije bio, a ne da se prebacuje na potpredsednika gospodina Maravića.
Pošto je gospođa predsednik Narodne skupštine Republike Srbije pomenula usvajanje zapisnika, izašao sam u ime poslaničke grupe SPS da reklamiram povredu Poslovnika, član 85. stav 2, primedbe na zapisnik se dostavljaju u pisanom obliku Administrativnom odboru. Naime, u dokumentu koji ste vi dobili, odnosno svi mi narodni poslanici Narodne skupštine Republike Srbije, stoji da su prihvaćene primedbe SPS-a i cela priča je svedena na gospođu Nedu Arnerić.
E, nisu naše primedbe prihvaćene. Nisu naše primedbe, naše primedbe su sadržane na dve stranice teksta. Dostavljene su Narodnoj skupštini Republike Srbije, Administrativnom odboru i u tim našim primedbama stoji da zapisnik ne može da bude usvojen ceo, jer nije bilo prisutno 126 poslanika prilikom glasanja o izboru guvernera Narodne banke i članoa Saveta.
Pored gospođe Nede Arnerić, a neću to da zloupotrebljavam, jer nije tu, ona je trebalo da kaže da li je bila ili nije bila. Jasno je, gospodin Rafailović je javno rekao da nije bio prisutan na sednici Narodne skupštine Republike Srbije. Pored toga, molim vas, uvidom u listing računarskog izvoda sa glasanja, a koga smo dobili posle dva meseca i kada smo podneli krivičnu prijavu protiv gospođe predsednika Narodne skupštine i sekretara Narodne skupštine, jer po Poslovniku imamo pravo na to, utvrdili smo da su zloupotrebljene kartice i dvojice naših poslanika, a naravno, o tome su i državni i pravosudni organi već obavešteni. (Čedomir Jovanović, sa mesta: Kako?)
Zloupotrebljeni su tako što je neko upotrebio njihovu karticu i oni su prema listingu bili i učestvovali u glasanju, a formalno nisu glasali, ali su činili taj kvorum od 126 poslanika.
Podneli smo krivičnu prijavu povodom toga, zato što su se tog dana desila četiri krivična dela, zloupotreba službenog položaja, nesavestan rad u službi, falsifikovanje službenih isprava i tako dalje. Pravosudni organi će sve to uraditi.
Izašao sam da reklamiram povredu Poslovnika, iz prostog razloga što Administrativni odbor nije uvažio našu primedbu. Ovde se pokušava na mala vrata usvojiti zapisnik, pa verovatno da se odredi neki drugi tok ove priče. Tog dana u Narodnoj skupštini Republike Srbije nije bilo 126 narodnih poslanika i nije izvršen izbor na po Poslovniku utvrđen način. Desila se jedna krađa u parlamentu, krađa prilikom glasanja. Pravosudni organi će uraditi svoj posao, ali dužan sam u ime poslaničke grupe SPS-a da vam kažem da naše primedbe na zapisnik nisu prihvaćene i nije korektno da to stoji.
Mi razgovaramo večeras o ovom predlogu za razrešenje predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, a ona nije tu. Zašto? Zato što je pre nekoliko minuta, kao i potpredsednik Vlade Republike Srbije, održala jedan politički govor, namenjen očigledno javnosti, bez namere da uđe u suštinu ove rasprave i da pokuša da objasni ono što nije moguće objasniti, a to je njeno ponašanje, njen način rada, način primene Poslovnika, njeno razumevanje zakona, njeno razumevanje funkcionisanja Skupštine, odnosa među poslanicima, a pogotovo položaj prvog među jednakima.
Šteta što jedno od njih dvoje ili oboje nisu tu, jer bi trebalo da shvate da je danas 16. oktobar 2003. godine, da su pre tri godine kao glasnogovornici, vođe DOS-a izvršili jedan puč, zapalili RTS, Saveznu skupštinu, opljačkali Gradski odbor SPS Beograda, sa kriznim štabovima upali u preduzeća. Oni pričaju o politici, to je ta politika, stvorili su medijsku hajku protiv ljudi, krivične i ostale prijave su pljuštale, oko 40.000 ljudi je ostalo bez posla. Zaboravljaju da su rekli - u Srbiji će biti dosadno živeti, zaboravljaju da su rekli - Srbija će biti sa osmehom na usnama.
Govorilo se o poštovanju zakona, Ustava, institucija, pravu, pravdi, o svemu onome što lepo zvuči dok se priča. Zaboravljaju da je ove tri godine DOS imao apsolutnu većinu, 176 poslanika u početku, pa onda manje zbog odnosa u DOS-u. Da li je neko branio DOS-u da podnese neki predlog zakona? Nije. Čuli smo priču o železnici. Krokodilske suze. Pre godinu i po dana je taj zakon napravljen. Sad odjedanput propade Srbija što zakona nema. Ne treba zaboraviti, a njih dvoje su pokušali da nam objasne da su sve to učinili za dobrobit Srbije itd. zaboravljajući da su tri godine prošle.
I ova tačka dnevnog reda, kao i druge dve, zakazane su od njene strane, ne od strane opozicije. DOS je tvrdio da neće biti problema da se tačke skinu sa dnevnog reda. DOS je tvrdio da nema uopšte problema sa skupštinskom većinom. DOS je tvrdio da ta pitanja neće biti ni raspravljana, do juče, a juče se desilo obrnuto, pa onda priče o drugim tačkama dnevnog reda itd.
Problem je što i predsednik Narodne skupštine Republike Srbije i potpredsednik Vlade moraju da shvate da se račun za katastrofalnu politiku koja je vođena u protekle tri godine mora podneti, danas, sutra, prekosutra, svejedno. Džabe priče o prošlom vremenu, o lošim zakonima, o nepoštovanju ustava, o nasleđu itd, 176 poslanika je omogućavalo DOS-u apsolutno da u ovoj skupštini uradi šta hoće. Nisu uradili i za to moraju snositi posledice, kao što će i Vlada snositi posledice za ono što je radila kao izvršni organ, ali o tome ćemo još razgovarati.
Mi danas na dnevnom redu imamo zahtev za razrešenje Nataše Mićić, kao predsednika Narodne skupštine. Moram reći da su i poslanici SPS potpisali takođe ovu inicijativu, jer mi smatramo da gospođa Mićić loše radi ovaj posao. Smatrali smo da je loše radila i posao potpredsednika Narodne skupštine. Smatramo da nije dorasla poslu koji nosi predsednik Narodne skupštine, a to je posao prvog među jednakima.
Ako ste obratili pažnju na ono što je od njene strane bilo izgovoreno, bilo je tu reči o nekim visokim ciljevima - ja sam zacrtala itd. Predsednik Narodne skupštine ima da sprovodi politiku Skupštine, poštovanje Ustava, zakona, Poslovnika. Te visoke ciljeve, to može u Građanskom savezu, ako mogu da urade nešto sa onim brojem koliko ih ima. Ovde je reč o poštovanju Ustava, zakona, Poslovnika Narodne skupštine, o načinu kako se vodi Skupština Republike Srbije. Ovaj posao sa njene strane nije urađen kvalitetno. To je osnovni razlog zašto smo mi potpisali tu inicijativu.
Jeste, pored odgovornosti, jer se razgovara i o njenom radu, razgovara se i o politici, iz prostog razloga što je ona baš sa ove govornice najviše govorila o politici DOS-a, ne ostali poslanici, nego ona. Stalno je tu bilo reči o politici DOS-a.
Sad ću pokušati da obrazložim zašto su i poslanici SPS podržali ovu inicijativu i zašto smatraju da gospođa Mićić treba da bude razrešena, odnosno da Narodna skupština Republike Srbije da izabere novog predsednika. Sve vreme obavljanja poslova predsednika Narodne skupštine Republike Srbije ona se ponašala kao glasnogovornik, sledbenik, poslušnik jedne politike, a to je politika DOS-a. U tom radu ona je pokazala krajnju pristrasnost, voluntarizam, klasičan voluntarizam u tumačenju odredaba Poslovnika, zakona, selektivnost u izricanju mera koje kao predsednik Narodne skupštine ima.
Naravno, pri tom su na dnevnom redu bili samo poslanici opozicije, poslanici skupštinske većine su bili zaštićeni kao one retke vrste i tragedija ove skupštine jeste u tome što su kazne izricane kada je skupštinska većina govorila - kazni ga, kazni ga, a ne kada bi to bilo normalno, kada se povredi Poslovnik, kada se političkom neistomišljeniku iskaže neka druga misao.
Ona nije dorasla da obavlja ovaj posao kao predsednik Narodne skupštine jer sve vreme obmanjuje javnost u vezi sa načinom rada Narodne skupštine Republike Srbije. Setite se priče oko mandata, listinga za glasanje, računarskih izvoda, o tome ću kasnije detaljnije. Pokazala je apsolutnu nestručnost u tumačenju ne samo odredaba Poslovnika, nego i zakona koje Narodna skupština Republike Srbije....
Čuli ste ovde rečenicu - neki su mi prigovarali da sam izbore raspisala prerano ili prekasno. Nema tu prerano ili prekasno. Izbori se raspisuju po zakonu, a ne kad odgovara DOS-u ili kad ne odgovara DOS-u. Izbori se raspisuju kada zakon to propisuje, a ne kad odgovara jednoj političkoj opciji i kada tu političku opciju treba nagraditi.
S obzirom da je kao predsednik Narodne skupštine obavljala i posao v.d. predsednika Republike Srbije, moram reći da je i taj posao zloupotrebila jer je protivustavno uvela vanredno stanje u Srbiji, a pogotovu pojedine odredbe koje su bile predmet tumačenja Ustavnog suda. Pre svega mislim na onu odredbu, setite se, nije davno bilo, kada je uredbom o uvođenju vanrednog stanja omogućila zatvaranje ljudi trideset i više dana bez odluke nadležnog suda. To je uradila osoba koja je bila inicijator zakona o odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Ne može biti tragičnije. Ona podnosi predlog. I to je jedan od razloga zašto gospođa Mićić ne treba da radi ovaj posao, jer je i inicijator zakona o lustraciji, o odgovornosti za kršenje ljudskih prava.
Moram reći da kao predsednik Narodne skupštine uopšte nije pokazala ni najmanju meru tolerantnosti prema kolegama poslanicima. Ne govorim o opoziciji, govorim i o skupštinskoj većini. Imamo uvaženog profesora Simonovića. Znate kao se ophodila prema njemu. Mera tolerantnosti je slušati, odnositi se prema svima sa uvažavanjem i poštovanjem, a ako poslanik ne poštuje Poslovnik on treba da bude opomenut.
Moram reći da mi nismo bili u situaciji kako se radi u nekim drugim, normalnim parlamentima, da predsednik Narodne skupštine pozove predsednike poslaničkih grupa, da se izvrši konsultacija, da se pita šta će biti na dnevnom redu, pa da se onda taj dnevni red stavi na raspolaganje Skupštini.
Ne, stvari su prvo i jedino dogovarane u DOS-u, pa su tek onda bile predmet Narodne skupštine. Ako se eventualno pojavila neka inicijativa, bila je preusmerena da se pokrije taj dogovor u DOS-u. Setite se samo pisma upućenog DOS-u da podrži izbore. Valjda se izbori raspisuju za celu Srbiju, za sve građane, a ne DOS da podrži izbore. Ako DOS treba da podrži izbore, onda ovi drugi jednostavno nisu neko ko treba da učestvuje u političkom životu, nego neka DOS sam sve završi i Srbija će sigurno biti u dobitku.
Najveći greh, ono što mi smatramo neoprostivim i zbog čega smatramo da ona ne može da obavlja posao ...
(Predsedavajuća: Da li želite da koristite i sledećih 10 minuta?)
Da. Ono zbog čega mi smatramo da ona ne može da obavlja posao predsednika Narodne skupštine, a što je bio i predmet podnošenja krivičnih prijava od strane Socijalističke partije Srbije, jeste odgovornost gospođe Mićić u onome što se zbivalo u ovoj Narodnoj skupštini Republike Srbije prilikom dva glasanja: o zakonu o lustraciji ili čuvenoj odgovornosti za kršenje ljudskih prava i prilikom izbora guvernera i članova Saveta Narodne banke Republike Srbije.
U članu 115. Poslovnika Narodne skupštine u stavu 6. vrlo decidno stoji da se računarski izvod svakog glasanja dostavlja poslaničkim grupama na njihov zahtev, informativnoj službi itd. Maja prošle godine predsednik Narodne skupštine Republike Srbije je uskratio pravo poslanicima da dobijaju listing sa glasanja. Od tada pa nadalje taj listing se može dobiti samo ako to traži predsednik poslaničke grupe i sekretar naravno pita predsednika, predsednik dozvoli ili ne dozvoli.
Mi smo nakon glasanja o zakonu o lustraciji zvanično tražili listing sa glasanja. Nismo ga dobili. Naše traženje je trajalo tri meseca. Postavlja se jedno logično pitanje - šta je motiv da za tri meseca ne možemo da dobijemo listing o glasanju? Kada smo dobili listing vrlo prosto uvidom u taj listing, a znamo i ko je bio, utvrdili smo da je bilo zloupotrebe kartica ili krađe prilikom glasanja i kod tog zakona. Možete zamisliti, zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, lustracija, a krade se prilikom glasanja!
Naime, utvrdili smo uvidom u taj listing da je ovde bilo nekoliko poslanika poslaničke grupe gospodina Ivkovića, koji nisu bili tog dana tu. Nisu bili tog dana tu, a učestvovali su u glasanju. Mi znamo, imamo i svedoka, nije ništa sporno. Dvojica jesu, ostali nisu, ali su njihove kartice upotrebljene.
Onda imamo paradoksalnu situaciju da jedan u početku glasanja sedi pored Ivana Andrića, Čede Jovanovića, Siniše Mitrovića, a onda se na volšeban način prebaci kod kolega iz Nove demokratije ili kako se već sada zovu. Jedan sedi u četvrtom redu, pa kada se glasa u načelu glasa za zakon, a posle u 16. ili 19. redu samo se računa da je glasao. Jedan sedi u sedmom redu između Nišlija, njih šestorica, a on u sredini, i svi glasaju za isto.
Slično se desilo prilikom glasanja o izboru guvernera Narodne banke Srbije i članova Saveta. Danas sam napomenuo da je gospođa Neda Arnerić posebna priča. To glasanje iz inostranstva nije novina za DOS. Imali smo Solun, a sada imamo Tursku. Toga je bilo i to je karakteristika rada Narodne skupštine, ali smo imali i primer kolege Rafailovića koji je danas rekao šta je rekao. Neću da ponavljam.
Kada smo dobili listing, a to je bilo bukvalno na dan kada je gospođa Mićić bila gost Radio-televizije Srbije u emisiji "Licem u lice", utvrdili smo da su zloupotrebljene kartice dvojice naših poslanika. Znači, klasična krađa prilikom glasanja. Zloupotrebljene su kartice dvojice naših poslanika. Oni su uračunati u kvorum, a nisu bili tu.
Sve ove podatke dostavili smo tužiocu. Podneli smo krivičnu prijavu i nemojte misliti da će se ova stvar završiti time, u stvari bio je pokušaj danas da se izglasavanjem zapisnika stvari zatrpaju. Neće moći. Četiri krivična dela su izvršena prilikom tih glasanja i objektivno to će biti predmet pravosuđa. To pokazuje kako radi Skupština i prvi među jednakima.
Danas je sa njene strane upotrebljena jedna rečenica - znao je ili je morao znati. Predsednik Narodne skupštine zna ili je morao znati šta se zbiva u Narodnoj skupštini, a pogotovo kada nema kvoruma. Tog dana kvoruma nije bilo i tačno se zna da su kartice dvojice poslanika SPS-a zloupotrebljene. Tog dana su učinjena četiri krivična dela - zloupotreba službenog položaja, nesavestan rad u službi, falsifikovanje službenih isprava i pomoć u prikrivanju krivičnog dela. Pravosudni organi će da rade svoj posao, pa ćemo da vidimo kako će ova stvar ići, ali u svakom slučaju i ovi primeri pokazuju na koji se način doživljava rad Narodne skupštine Republike Srbije. Znači, sve što treba DOS-u apsolutno se može završiti i tu nema nikakvih problema. Ako je u pitanju nešto drugo, naravno onda ne važi.
Moram reći da je gospođa Mićić kao predsednik Narodne skupštine zloupotrebila i odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi zato što je samovoljno, voluntaristički tumačila te odredbe i zakazivala dopunske lokalne izbore, odnosno izbore za odbornike skupština opština kako joj je odgovaralo.
Eklatantan negativan primer je Priboj. Prvo su izbori zakazani i nažalost zbog vanrednog stanja oni su odloženi, a kasnije ona naravno nije želela te izbore da ponovo raspiše, u drugim opštinama jeste, a onda je to uzeto kao formalan povod za uvođenje prinudne uprave (i to po drugi put) u opštini Priboj. Naravno, tamo DOS nije prošao kako je očekivao i jednostavno je ta politika doživela krah, ali to pokazuje kako predsednik Narodne skupštine zloupotrebljava ovlašćenja koja ima.
Moram da pomenem još jedan vrlo negativan način ponašanja predsednika Narodne skupštine, a to je saučesništvo u zloupotrebama koje su bile ovde oko mandata. Sada se priča o odlukama Ustavnog suda, te Ustavni sud ovo, te Ustavni sud ono. Mi poslanici SPS-a smo od aprila 2002. godine, a odluka Ustavnog suda je doneta 28. maja 2003. godine, tražili da nam se vrate mandati koji nam po zakonu pripadaju. Reč je o sedam mandata Socijalističke partije Srbije, trebalo je da budu naše vlasništvo, jer smo mi te bivše članove isključili zbog suprotstavljanja politici i programu SPS-a.
Gospođa Mićić je apsolutno saučestvovala u tome da se ovde formira čuvena volšebna poslanička grupa Narodnih socijalista i da se onda na osnovu toga obezbedi mandat u Saveznoj skupštini itd. Čemu služi ta poslanička grupa, videli smo. To je rezervna stranka DOS-a, ali je suština da je bilo klasične zloupotrebe zakona oko mandata.
Moram da pomenem oko mandata još nešto. Setite se da je Narodnoj skupštini Republike Srbije bilo podneto 14 ili 15 ostavki poslanika DOS-a, crno na belo, napisano - podnosim ostavku na rad. Ti poslanici su se jednog trenutka pojavili, ne jednog trenutka nego je to trajalo dva meseca, glasali i nikom ništa, da bi se tek posle nekoliko meseci DOS setio, a naravno predsednik Narodne skupštine, čija je obaveza da poštuje zakon i primenjuje Poslovnik, trebalo je da bude neko ko prvi prigovara u odnosu na to i spreči nezakonit rad Skupštine. A, da ne pominjem prekjučerašnju sednicu i ono saopštenje. Jutros sam govorio o tome, o jednoj klasičnoj manipulaciji. Nije se imalo hrabrosti sići ovde.
S obzirom na sve, a biće još stvari koje ćemo ovako taksativno pomenuti, vezano za rad predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, mi poslanici Socijalističke partije Srbije smatramo da ona jednostavno ne obavlja posao na način na koji bi to trebalo, ne poštuje Ustav, zakone, Poslovnik i jednostavno poslanici Narodne skupštine Republike Srbije bi zbog svega trebalo da joj uskrate poverenje da taj posao dalje radi.
Poštovane kolege narodni poslanici, ja sam izašao da reklamiram povredu Poslovnika - član 97. stav 1. Gospodin Ivković je pogrešno protumačio, nisam govorio o tome da je njegova stranka pomogla DOS-u da se izglasa budžet; nisam govorio o tome da je njegova stranka pomogla da se gospođa Mićić izabere za v.d. predsednika; nisam govorio o tome da je njegova stranka pomogla da se izglasa izmena i dopuna Zakona o privatizaciji; nisam govorio o tome da je njegova stranka pomogla da se izglasa Ustavna povelja i prateći zakon koji je  ukinuo Jugoslaviju; nisam govorio o tome da je njegova stranka pomogla da se izglasa zakon o lustraciji; nisam govorio o tome, govorio sam o činjenici da je Ustavni sud doneo odluku 28. maja 2003. godine, a mi smo naše mandate tražili godinu dana pre.
 Poštovane kolege narodni poslanici, poštovano predsedništvo, predstavnika Vlade nema, pa ih ne mogu ni pomenuti, SPS smatra da je deklaracija o Kosovu o kojoj danas raspravljamo daleko ispod onoga što se zbiva na Kosovu i Metohiji svojim sadržajem i daleko ispod onoga što su državni i nacionalni interesi Srbije kada je Kosovo i Metohija u pitanju.
Vlada Republike Srbije, evo i gospodin predsednik Vlade je tu, kada je Kosovo i Metohija u pitanju u protekle dve i po godine nije napravila nikakav pomak i moram reći da je stanje još gore. Pored proteranih i prognanih Srba, Crnogoraca, Roma i Goranaca posle leta 1999. godine i dolaska UNMIK-a i KFOR-a više hiljada ljudi se iselilo jer je shvatilo da Vlada Republike Srbije nema jasan politički program i koncept rešavanja ovog teškog problema.
Ponuđena deklaracija predstavlja slab dokument, bez snage, dokument nemoći, a moram reći i neznanja. Dokument koji nije smeo da navede i oceni učinak međunarodne zajednice u liku KFOR-a i UNMIK-a, da oceni da je 250 hiljada ljudi oterano, proterano, da su spaljene desetine hiljada kuća, spaljeni i uništeni manastiri i crkve, kulturno-istorijski spomenici Srba, da UNMIK i KFOR imaju dvostruke aršine: jedne za Srbe - za njih ništa ne može da se učini; i druge za Albance - za njih je sve moguće.
Zapad, ta međunarodna zajednica, kada je u pitanju Kosovo i Metohija, nije ništa promenio u odnosu na svoju politiku od 1999. godine. To pokazuje i da agresija na SRJ nije bila u funkciji zaštite albanske manjine, niti navodnog kršenja ljudskih prava, jer se sada, kada su UNMIK i KFOR tu, ta ljudska prava ne samo krše nego i da se sprovodi etničko čišćenje Srba na Kosovu i Metohiji.
Politika Zapada imala je i ima cilj da Kosovo i Metohiju izuzme iz pravne i faktičke nadležnosti Srbije i da Kosovo i Metohija bude u funkciji interesa velikih sila.
A sada nekoliko reči o stereotipima. Predsednik Vlade je pomenuo zanimljivu temu, da moramo da razbijemo stereotipe. Moram reći da se apsolutno slažem sa tim, ali sam baš od strane predsednika Vlade, gospodina Živkovića, kao i od gospodina Čovića, potpredsednika Vlade, bio kao i drugi u situaciji da čujem dva klasična stereotipa izgovorena s njihove strane.
Bilo je reči da smo pre četiri godine vodili ofanzivu i da slične ofanzive više ne bi vodili. Pre četiri godine, gospodine Živkoviću, mi nismo vodili ofanzivu nego odbrambeni rat, jer smo bili izloženi agresiji 19 zemalja NATO-a i vodili smo borbu protiv terorizma. Nadam se da je u pitanju jezička greška, jer ne verujem da vi možete biti neko ko je protiv odbrambenog rata, a kamoli protiv borbe protiv terorizma.
Šta se zbilo tada, neću mnogo. Henri Kisindžer u svojoj knjizi "Da li Americi treba spoljna politika", Henri Kisindžer koji je tvorac američke spoljne politike, na strani 303, a inače ta knjiga je izdata 2002. godine, kaže - Albanci se nisu borili za autonomiju već za samostalnost i sigurno ne da bi ostali pod jugoslovenskim sizerenstvom. Potvrdili su ovakav stav kada su etnički očistili preko 200 hiljada Srba sa teritorije pod okriljem NATO-a.
Danas je u "Blicu" objavljena izjava nemačkog diplomate, člana OEBS-a, koji je rekao da je sistematsko, masovno proterivanje Albanaca počelo kada je NATO krenuo u vazdušnu kampanju, da su događaji u Račku izmišljeni i da je slučaj Račak stvorio sliku o Srbima kao o čudovištima i postavio smernice za rat.
Niko nam ne može pomoći ako mi ne pomognemo sami sebi i zato ne možemo dopustiti da potpredsednik Vlade kaže - jedna humanitarna katastrofa je zamenila drugu, jer te humanitarne katastrofe nije ni bilo. Naučni rad, podaci Crvenog krsta kažu da humane katastrofe nije bilo. Pominje se 30, 40, 50, 70 pa i 100 hiljada Albanaca koji su napustili teritoriju Kosova i Metohije, ali, molim vas, 700, 800 hiljada, pa to su te laži koje su izmišljene sa Zapada, a kojima smo i mi doprineli.
I, još nešto, kada je o stereotipima reč, jedan od kolega je danas spomenuo Helsinški odbor za ljudska prava, s pravom, kako su oni našli objašnjenje za ono što se desilo u Goraždevcu. Našao sam jedan dokument gde isti taj Helsinški odbor za ljudska prava 2000. godine opravdava albanski terorizam 1998. i 1999. godine, opravdava terorizam. A, evo ponovo kažem - stereotipe pravi vlast, stereotipe pravi opozicija, stereotipe pravi međunarodna zajednica. Vlast onim što čini, opozicija onim što priča, a međunarodna zajednica političi i jedno i drugo da bi to iskoristila za svoje ciljeve.
Ne treba zaboraviti da je i tada od strane naše opozicije, nažalost, bilo reči o tzv. demokratskom pitanju kada je u pitanju Kosovo i Metohija, o manjinskom pitanju, o pitanju poštovanja ljudskih prava, a videli ste kako to izgleda.
Voleo bih i da budem u situaciji da poverujem u ono što je gospodin Živković rekao da neki novi vetrovi duvaju. Ali, od toga za sada nema ništa. I, mi to moramo reći. Posle posete Briselu, posle posete Vašingtonu, imali smo ubistvo u Goraždevcu, imali smo sednicu Saveta bezbednosti i terorizam nije osuđen. Tu pomaka nema, a na ovakav način sigurno ga neće ni biti.
Dokument, deklaracija o kojoj raspravljamo, nije prozvao međunarodnu zajednicu za ono što nije učinila u protekle četiri godine, a to je sprovođenje Rezolucije 1244. Mi smo se danas podsetili šta je obaveza te međunarodne zajednice. Ima tu puno, puno stvari, ali je glavna - bezbednost, bezbednost, bezbednost ljudi. A, kako govoriti o bezbednosti ljudi, kako govoriti o životu uopše, kako govoriti o bezbednosnom okruženju, kako govoriti bilo šta pozitivno kada dobijamo zvanično od strane našeg Ministarstva unutrašnjih poslova podatke, koje su i neki drugi citirali, dozvolite i ja ću, da su od 10. juna 1999. godine do 9. avgusta ove godine albanski teroristi izveli 6.535 napada, u kojima je ubijeno 1.201 lice, a ranjeno 1.328, oteto 1.146 i, molim vas, KFOR i UNMIK nisu nikog od tih, makar da kažem pro forme, optužili. Uvek imamo - počinilac nepoznat.
Pa neće biti da Srbi ubijaju sami sebe, pre će biti da se sprovodi nasilje i teror pod okriljem Zapada. Inače, Zapad, kada je Kosovo i Metohija u pitanju, ima svoje posebne namere. To vide svi. To treba da vidi i Vlada Republike Srbije. Snage pod okriljem Ujedinjenih nacija su postale sponzori terorizma, kriminala, bezakonja, terora, trgovine drogom, a najgore je i etničkog čišćenja svih koji nisu Albanci. Zapad je na Kosovu i Metohiji već četiri godine apsolutni gospodar svega, niko mu ne stoji na putu. Poboljšanja situacije nema.
Naprotiv, sve je gore i gore. Zapad stalno priča svoju priču, govori o opštim stvarima, poziva se na neke principe, utvrđuje navodne standarde, izražava zabrinutost, vrši personalne promene u vojnoj i civilnoj strukturi. Možda se ne zna dovoljno - sedam vojnih komandanata je promenjeno i tri civilna administratora, ovo je četvrti, i svi rade isto. To je uspostavljanje pravne, institucionalne i druge osnove za samostalno funkcionisanje Kosova i Metohije kao nezavisnog pravnog i političkog entiteta, bez obzira da li će formalno dobiti nezavisnost ili će uživati bez toga.
Naravno, nezavisnost uspostavljenu okupacijom NATO-a u vidu organizacije Ujedinjenih nacija. Zašto ovih podataka u deklaraciji nema? Jer oni ujedno i pokazuju nemoć Vlade Republike Srbije da sama nije uspela ništa da uradi, a da međunarodna zajednica, koju, nažalost, toliko sluša, ostaje slepa i gluva za zbivanja na Kosovu i Metohiji, jer vodi svoju politiku, pa je zato ova deklaracija bez konkretnog sadržaja, bez ideja, puna fraza i opštih mesta, nepotpuna, pojmovno i politički nedorečena, bez praktičnog izoštravanja, što ne čudi. Mi smo imali situaciju da Vlada ovo pitanje Kosova i Metohije drži po strani, da se mnogo ne čuje, da se mnogo o tome ne priča, samo kad se mora, kad se, nažalost, desi nešto tragično.
Mediji ćute o zbivanjima na Kosmetu, sem kada Vlada ima nešto da kaže. Samo Vlada, drugi ne. Samo DOS, opozicija nikako. Zato su i formirali političku Koaliciju "Povratak", sa svojim istomišljenicima. Za ostale tu nema mesta, ni za socijaliste, ni za radikale, ni za druge kojih ima na Kosmetu i koji su tamo politički utemeljeni. Nema ih u političkim strukturama.
Vlada u stvari nije ni smela da stvari nazove pravim imenom. Setite se 2000. godine pa nadalje, izraz "teroristi" počeo se javljati, upotrebljavati tek posle rušenja Trgovinskog centra u Americi. Do tada terorizam se stidiljivo pominjao, nije se smelo progovoriti.
Moram reći da DOS nije dozvolio da se u Skupštini Srbije donese neki dokument o Kosmetu. Posle 2000. godine imali smo jednu rezoluciju i jednu deklaraciju. DOS sam nije želeo da govori o Kosmetu, a predloge drugih poslaničkih grupa nije hteo da uvrsti u dnevni red. Glasao je u maju protiv da deklaracija SPS bude uvrštena u dnevni red ove skupštine.
Poslanici SPS-a i SPS žele da razgovaraju o Kosmetu, i ranije, i sada i ubuduće. Ali smo imali situaciju da to DOS ne želi. Zašto, to samo on zna. Sigurno zbog onoga što se zbiva na Kosmetu, ali i zbog onoga što je sadržano u dokumentima Skupštine iz 2000. godine, što je bila obaveza Vlade, a nije ispunjeno. Niti je tražila od UNMIK-a i KFOR-a da to urade.
Stvari koje su bile sastavni deo tih deklaracija nisu sadržane u ovoj. Može se postaviti pitanje zašto je Vlada podelila Srbe, Crnogorce, Rome i ostale na Kosmetu po političkoj osnovi. Zašto je jedne zvala na izbore, a druge ne, zašto se tako slepo slede zahtevi Zapada? Problem je kada se stvari navedu pravim imenom.
Zašto je DOS januara 2001. godine poslušao savet Zapada i pustio teroriste iz zatvora. Mi nismo čuli racionalno objašnjenje. Sada neki od njih izvode te iste terorističke akcije. Da li je Skupština rekla da ne treba izaći na izbore dok se ne ispune uslovi iz Rezolucije 1244? Vlada je tri dana pre izbora donela odluku i pozvala Koaliciju "Povratak" da izađe na izbore i time dala legitimitet tim institucijama na Kosmetu.
Deklaracija se donosi bez konsenzusa, jer DOS tako hoće. Da je želeo stvarni konsenzus, onda bi pozvao stranke na razgovor, na izradu dokumenta pre nego što ugleda svetlost dana, a ne naknadno. Ako je pak to želeo, onda u redu, DOS je autor ovog dokumenta. Onda je licemerno pričati o knsenzusu povodom Kosmeta.
Moram podsetiti da je SPS 2000. godine prihvatila poziv i njen predstavnik, gospodin Zoran Anđelković učestvovao u radu Koordinacionog centra, baš iz namere da se pokaže ta želja za konsenzusom oko nekog značajnog pitanja. Kada smo videli da tu nema konsenzusa, pogotovo zajedničkog rada, napustili smo i rad u centru.
Potom je Vlada donela odluku o formiranju određene političke opcije i povukla svoje političke poteze.
Ima mnogo stvari koje bi trebale da budu u deklaraciji, a kojih nema, a ima i stvari kojih ima, a ne bi trebalo da im tu bude mesto. Na primer, kao deo o Haškom sudu. Ne znam šta to znači da Vlada poziva na saradnju sa Haškim sudom. Bilo bi bolje da pozove Karlu del Ponte, pošto svi koji su do sada pozvani, pozvani su od strane Karle del Ponte i u pitanju su Srbi. Nekoliko njih je optuženo zbog Kosova.
Tačno je da je vojni ministar rekao da se vodi pretkrivični postupak u Haškom tribunalu i da je to razlog smene Lazarevića, da nije nešto drugo. Ako je to tačno, a postupak može da kaže da je neko kriv i da nije kriv, onda je još sramnije što je čovek smenjen.
Na kraju, da ne bi bilo samo kritički, Vlada Republike Srbije trebalo bi da pokaže veću odlučnost i rešenost u odnosu prema pitanjima Kosmeta i da na druge načine, sem usvajanja ovakvih sterilnih deklaracija, reaguje.
Prvo, Vlada bi trebalo da izda belu knjigu o svim zločinima koji su se desili na Kosmetu od dolaska UNMIK-a i KFOR-a 1999. godine, odnosno da dopuni knjigu koju je izdao Centar za mir i toleranciju, koju ćete dobiti danas ovde na ulazu. Knjige ostaju, mi prolazimo, neko drugi to čeka, pa na osnovu toga donosi zaključke.
Drugo, da izda belu knjigu o zbivanjima na prostorima Kosmeta tokom DžIDž i DžDž veka, jer ovo nije pitanje jedne partije, jedne politike ili neke vlade ili pojedinca, ovo je dvovekovno pitanje, pa da se vidi kako je to pitanje u istorijskoj dimenziji.
Treće, da naučno dokumentovano opovrgne dokumenta iz Tirane, Prištine, iz inostranstva, koja govore o projektu velike Albanije.
Četvrto, da konstantno informiše javnost Srbije o zbivanjima na Kosmetu, a ne da prećutkuje stvari.
Peto, da formira posebno ministarstvo i da pokaže odnos prema tom pitanju. Velika Britanija je imenovala državnog sekretara za pitanja određenih teritorija. Možemo i mi da formiramo ministarstvo, ako želimo da pokažemo određeni odnos.
Šesto, da organizuje mirne proteste protiv onoga što se zbiva na Kosmetu, kao što se radi u Španiji kada ETA izvede teroristički akt i slično.
Sedmo, da se donese odluka o povratku vojske. Neka se donese odluka, pa neka nam Savet bezbednosti kaže da ne može. Neka vojni general kaže da ne može i zašto ne može. Neka nas informiše, pa ćemo i mi posle građane informisati o tome zašto ne može.
Osmo, da stalno insistira na sprovođenju Rezolucije 1244 u Savetu bezbednosti i drugim međunarodnim institucijama i organizacijama.
Deveto, da se jasno kaže da se Kosmeta nećemo odreći ni po koju cenu. Neka o tome vode računa i Zapad, i Albanci i svi oni koji prikriveno pozivaju da se odreknemo Kosmeta. Neka vode računa, pa ćemo da vidimo.
Deseto, da se materijalno više nego do sada pomognu prognana i izbegla lica.
Ima još puno toga što bi se moglo reći o Kosmetu. Najvažnije je da oko ovog pitanja mora biti postignut konsenzus, ali pravi. Ako se to želi, onda se mora opozicija zvati, kao što se to činilo i prethodnih godina, naravno opozicija koja to jeste i koja to želi, da bi se postigao dogovor oko državnih i nacionalnih interesa i oko Kosmeta. A ne ovako, konsenzus unutar DOS-a i samo DOS-a, to nije i ne može biti rešenje niti putokaz za poboljšanje situacije na Kosmetu.
Zato ni ova deklaracija nema sadržaj i težinu koju bi trebalo da ima i zato poslanici SPS objektivno ne mogu prihvatiti ovakvu deklaraciju.
 Poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, poslanička grupa SPS će glasati protiv izbora tužioca za ratne zločine koga danas Narodna skupština Republike Srbije treba da izabere i mislimo da je to sasvim logično, jer poslanička grupa SPS u ovoj Narodnoj skupštini je glasala protiv usvajanja zakona kojim se ustanovljava ova funkcija.
Naime, ne možemo prihvatiti izbor tužioca za ratne zločine na osnovu jednog zakona koji je primarno politički i koji za ovu vladu ima apsolutno marketinški značaj. Tada smo rekli i sled događaja, koji je usledio u proteklom periodu od usvajanja zakona do danas, pokazao je politički karakter ovog zakona i da postoji jedna saradnja, dogovaranje sa Karlom del Ponte, a to je vrhovni tužilac za sva zbivanja u ovoj zemlji. Ono što ona bude odlučila da je učinjeno i da predstavlja ratni zločin, to će očigledno biti i predmet rada, odnosno ovog tužioca, odnosno predmet bavljenja ovim zakonom.
Istakli smo mnogo razloga zašto mislimo da ovaj zakon ne treba prihvatiti i zašto ovaj zakon jednostavno ne predstavlja nikakav doprinos, da tako kažem, niti u rešavanju ovog pitanja, niti u ukupnoj političkoj situaciji. Kada kažem da ne predstavlja nikakav doprinos u rešavanju ovog pitanja, izbor tužioca tu ništa neće pomeriti, jer da se stvarno želelo utvrditi ko je počinio ratne zločine, postojeći državni organi i organizacija vlasti u našoj državi je sasvim dovoljna i pruža dovoljno osnova da bi se i počinioci ratnih zločina mogli krivično goniti, održati suđenja i oni da budu pravično kažnjeni.
Mnogo toga se dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije, na prostorima SRJ i u samoj Republici Srbiji, a o svim tim događajima nemamo relevantna saznanja, niti su svi stavljeni u isti koš. Ne možemo prihvatiti izbor tužioca za ratne zločine, jer se uopšte ne pominje, niti ova vlast ima nameru da učini bilo šta povodom onih zločina koje je počinio NATO 1999. godine protiv naše zemlje. Tada je za 78 dana i noći bombardovanja ubijeno jako mnogo ljudi, uništena je privreda, sve ono što je imalo određenu vojno-stratešku vrednost, šteta je preko 100 milijardi dolara i oko toga se ništa ne čini, već postoje samo verbalne izjave i vidimo da Karla del Ponte jednostavno ne želi protiv počinilaca tih ratnih zločina, koje su učinili ovoj zemlji i ovom narodu, da učini bilo šta.
Mi smatramo da jednostavno ni ovaj tužilac za ratne zločine do političkog karaktera neće imati ništa drugo. Naime, u postojećem zakonu je bilo sasvim dovoljno osnova da se u okviru tužilaštva pokrenu postupci za utvrđivanje ratnih zločina. Formiranje ovog postupka za ratne zločine, pored onog za organizovani kriminal i glavnog tužioca, nazovi to tako, dovodi nas u situaciju da imamo tri velika tužioca, a pitanje njihovog posla će biti vrlo diskutabilno.
Logično, nismo mogli prihvatiti ni da se bira ni ovaj tužilac za ratne zločine, jer će on donositi akte o unutrašnjoj organizaciji, sistematizaciji, pa i u tužilaštvu za ratne zločine, ali će na to davati saglasnost ministar nadležan za pravosuđe. To pokazuje i pravi suštinski karakter ovog zakona.
Naime, činjenica je i sudbina ovog zakona da on predstavlja sve ono što je potrebno ovoj vlasti, odnosno u pravosuđu. To se vidi u ovom detalju, vidi se u mnogim drugim, jer ne samo organizacija, ne samo određivanje zarada, ima tu mnogo više elemenata. Nismo ubeđeni da će ovaj tužilac za ratne zločine učiniti išta za ratne zločine povodom onog broja građana koji su počinili ratne zločine i koji su početkom januara i februara 2001. godine iz političkih razloga, a to je tada bio gest dobre volje prema tzv. međunarodnoj zajednici, kada je na saveznom nivou donet zakon o amnestiji i nekoliko desetina ljudi, nekoliko stotina ljudi Albanaca, a optuženi su za različita krivična dela, među njima i za ratne zločine, jednostavno su pušteni iz zatvora.
Kako neko ko je tada u Saveznoj skupštini mogao glasati za taj zakon i amnestirati te ljude od zločina koje su počinili, ili bar amnestirati ih od odgovornosti za ono za šta su optuženi, sada očekuje da se može protiv njih voditi neki postupak ili eventualno da oni budu predmet rada tužilaštva ili ovog zakona za ratne zločine. To nije logično. Onaj ko je dao podršku da se Albanci puste na saveznom nivou neće učiniti ništa da oni opet budu predmet rada ovog zakona i ovog suda.
U ovom zakonu i u ovom sadržaju ima mnogo verbalnog i to se pokazalo, a naime reč je primarno o marketinškom karakteru zakona i tu ne vidimo da će se išta značajnije pomeriti. Tu se na kraju krajeva vidi, jednostavno se ne sme pomenuti niti NATO, niti ovaj drugi element, jer aktuelna vlast očigledno beži od tih vrućih tema, kao što beži i od toga da se izjasni da američki vojnici ne budu predmet Stalnog suda u Rimu, nego da se napiše i potpiše poseban separatni ugovor kojim bi oni bili izuzeti iz nacionalnog zakonodavstva.
Nažalost, mislimo da će ovaj tužilac, kada bude izabran, jer očekujemo da će skupštinska većina obezbediti njegov izbor, i raditi ono što mu kaže Haški sud i Karla del Ponte. Mi smo do sada imali situaciju da se tvrdilo da neće biti više optuženih za ratne zločine u našoj zemlji, pa je Karla del Ponte u vreme "Sablje" najavila neke optužnice i na osnovu tih najava su Stanišić i Simatović izručeni Haškom sudu, a što govori o saradnji koja postoji između tog komiteta, da kažem za saradnju sa Haškim sudom, ali personalnu saradnju. Dogovara se ko će biti predmet Haškog suda.
U međuvremenu, Karla del Ponte je najavila 17-18 novih optužnica i verovatno će i ti ljudi biti izručeni. Sada se pominje neki novi broj. Znači, stalno se povećava broj ljudi, a ovaj tužilac koji bude izabran, očigledno će raditi samo ono što mu dođe iz Haga, odnosno što mu Karla del Ponte bude postavila kao neki materijal i osnov za rad.
Kada je reč o samom čoveku, gospodinu Vukčeviću, bilo bi nekorektno kada bismo pomenuli nešto vezano za njegove profesionalne i druge osobine. Ono što nas, predstavnike SPS-a, zanima u vezi ovog predloga, a to je što se iz ovih podataka koji su dostavljeni Narodnoj skupštini Republike Srbije ne vidi dovoljno dobro čime se gospodin Vukčević bavio. Naime, ovde imamo nabrojano samo taksativno neke podatke vezane za njegovu radnu biografiju, a to samo praktično kretanje u službi.
Vidimo da je čovek iz tužilaštva, bio je tamo pripravnik, pa zamenik javnog tužioca u opštinskom tužilaštvu, pa zamenik okružnog tužioca i zamenik republičkog javnog tužioca. Formalno, on jeste neko ko ispunjava uslove za ovaj izbor, ali postavlja se pitanje, šta sa onim drugim delom člana zakona koji reguliše izbor tužioca za ratne zločine. Naime, tamo je u članu 5. rečeno da pored tog visoko-moralnog ugleda i nepristrasnosti, a ni o jednom ni o drugom nemamom adekvatna saznanja i stoji da je potrebno da kandidat poseduje značajno iskustvo u oblasti krivičnog prava, da prenos u postavljanju imaju lica koja poseduju znanje i iskustvo u oblasti međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prva.
Prilikom usvajanja zakona regulisano je i ovo pitanje. Vrlo izričito smo rekli, i vidi se da smo bili potpuno u pravu, da će ovaj zakon imati marketinški karakter, a da će ova odredba u zakonu, jer smo mi socijalisti to i ovde u Skupštini pomenuli, imati primarno marketinški karakter. A da nije tako, valjda bi u biografiji pisalo šta je to gospodin Vukčević radio vezano za međunarodno humanitarno pravo i jednostavno za pitanje opštih ljudskih prava, ljudskih prava i sloboda. Šta je to gospodin Vukčević kapitalno uradio, a što ga preporučuje da može uspešno da obavlja ovaj posao.
Kažem, podaci su vrlo šturi. Vidi se samo da je čovek iz tužilaštva. Očigledno treba odraditi posao, izabrati čoveka i da bi se formalno stekli uslovi za primenu ovog zakona. Suština očigledno neće biti bitna, jer da je suština bitna ne bi ni ovakav zakon, kakav jeste, bio predočen Skupštini i ne bi ovakav zakon bio usvojen.
Dakle, mi poslanici SPS-a glasaćemo protiv izbora gospodina Vukčevića, iz prostog razloga što mislimo da niti ovaj zakon, niti tužilac imaju svoju suštinu, da su primarno političkog karaktera, pa pošto je zakon usvojen zbog toga se tužilac bira. Hvala.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, moram reći istine radi da je poslanički klub SPS u ovoj Narodnoj skupštini dobio poziv od predsednika Narodne skupštine da predloži svog kandidata za člana ove komisije za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Mi smo, sasvim logično, tu ponudu odbili, smatrali smo je i politički nekorektnom, iz prostog razloga što je SPS i glasala protiv ovog zakona, samim tim i nije za formiranje komisije.
Smatramo da je ovde reč par ekselans o političkom zakonu i Komisija će raditi u skladu sa sadržajem ovog zakona, čija je suština da se eliminišu politički protivnici, da se pod formom utvrđivanja odgovornosti za kršenje ljudskih prava u stvari izvrši eliminisanje političkih protivnika, naravno, nas socijalista iz političkog života Srbije.
Mi smo odbili da budemo u ovoj komisiji zato što smatramo da je i Zakon donesen bez ustavnog osnova, da je suprotan i Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, da je suprotan i u Ustavnoj povelji državne zajednice Srbija i Crna Gora, da je suprotan i odredbama Krivičnog zakona. Takođe smo odbili da budemo u ovoj komisiji iz razloga što zakon formira komisiju, telo koje nije bilo u pravnom sistemu naše zemlje, niti ga pravni sistem kao takvo poznaje.
Bili smo protiv učešća i zato što se unapred u Zakonu uvodi pretpostavka krivice, a ne pretpostavka nevinosti i zato što Zakon ima retroaktivni karakter, a očigledno je i selektivni pristup. Uopšte nije bitno za komisiju da se utvrdi odgovornost svih ljudi koji su, navodno, kršili ljudska prava. Suština je da se utvrdi odgovornost onih koji treba da budu kandidati za javne funkcije. To, samo po sebi, dovoljno govori o karakteru ovog zakona.
Mi smo rekli i ranije, moram to da ponovim, to se vidi i iz obrazloženja predloga ovog zakona, gde se taksativno navodi da je ovaj zakon bio primenjivan i u određenim zemljama Istočne Evrope kao mera sprečavanja pojedinih ljudi da učestvuju u političkom životu.
Protiv smo i iz razloga što predmet rada komisije, odnosno dokumentacija treba da budu i određena dokumenta državne bezbednosti, a i ovde na Narodnoj skupštini Republike Srbije kada smo raspravljali o Predlogu zakona o lustraciji i na matičnom odboru čuli smo od više ljudi da su ta dokumenta suštinski, upotrebljen je izraz, "zagađena", tj. da su menjana, dopunjavana i da sadržina nije ono što je možda bila pre 5. oktobra i sl. Znači, mi smo odbili da učestvujemo u toj priči zato što smo smatrali da jedino sud i samo sud može da utvrđuje odgovornost bilo kog građanina Republike Srbije i da treba da bude isti za sve.
Pošto će se ovaj zakon primenjivati kao mera odmazde prema političkim protivnicima, biće zanimljivo i videti kako će se primenjivati prema čelnicima DOS-a, pošto su mnogi od njih, koji su sada u ovoj skupštini ili na državnim i partijskim funkcijama, kao lokalni funkcioneri od 1992. godine pa nadalje vršili lokalnu samoupravu i mnoge ljude tada šikanirali i sl.
Mi smo odbili da budemo članovi ove komisije zato što smatramo da će rad ove komisije biti direktno suprotan Ustavu Republike Srbije, pogotovo onim članovima Ustava Republike Srbije, mislim na članove 11, 13. i 23, koji regulišu prava i slobode čoveka i građanina. Naime, komisija će direktno raditi suprotno Ustavu, jer u pomenutim članovima, primera radi, kaže se: "Niko se ne može smatrati krivim za krivično delo, dok to ne bude utvrđeno pravosnažnom odlukom suda". Pravosnažnom odlukom suda, a ne neke komisije od devet članova, kao što se nama predlaže.
Takođe, smatramo da će rad komisije biti direktno suprotan odredbama Povelje o ljudskim i manjinskim pravima koje govore o osnovnim pravima i sobodama čoveka i građanina. U jednom od tih članova se kaže: "Svako ima pravo da o njegovim pravima i obavezama, kao i o optužbi protiv njega, bez odlaganja odlučuje nezavisan, nepristrasan i zakonom ustanovljeni sud. Sudske odluke se izriču javno, a sudski postupci su javni". Ovo pominjem iz razloga što sud i samo sud može da utvrdi odgovornost građana Republike Srbije ili bar bi trebalo to da radi.
Mi smo odbili da budemo u ovoj komisiji zato što komisija predstavlja telo koje će imati zadatak da spreči ljude da obavljaju svoje javne funkcije. To je njen primaran zadatak. Neshvatljivo je da će ta komisija uvidom u dokumentaciju državne bezbednosti odlučivati o sudbini ljudi. Znači, komisija će u određenom roku izvršiti uvid u spise i onda odlučiti o sudbini tih ljudi, bez suda.
Na kraju krajeva, bilo bi najpoštenije, ako već nema krivične odgovornosti, nego, kako oni kažu, ima jedna vrsta moralne odgovornosti, ostaviti građanima Republike Srbije da na izborima, koji će doći pre ili kasnije, a biće ih, odluče da li neko može ili ne može da učestvuje u političkom životu i da odluči koju će funkciju obavljati.
Rekao sam pre, a moram još jedanput da ponovim, poseban problem rada ove komisije i ono što će objektivno učiniti da rad ove komisije bude farsa jeste činjenica da su ta dokumenta izmenjena, promenjena, neka su i uništena. O tome smo imali priliku da čujemo proteklih dve i po godine mnogo toga u sredstvima javnog informisanja od ljudi koji su radili u službama državne bezbednosti ili su bili predmet rada državne bezbednosti.
Uostalom, ljudi koji se razumeju u rad službe državne bezbednosti i sami kažu da i nabavljanje tih informacija predstavlja drastičan primer kršenja ljudskih prava. Sada se postavlja jedno logično pitanje - ako se pribavljaju informacije na osnovu kršenja ljudskih prava, kako se na osnovu takvih informacija može utvrđivati odgovornost ljudi za kršenje ljudskih prava?
Mi smo duboko ubeđeni da će predmet rada ove komisije biti članovi SPS-a, njihovi simpatizeri, ljudi koji su se istakli kao socijalisti ili njima privrženi i da ćemo mi biti predmet lustracije. Ne verujemo u to da će bilo ko od članova DOS-a biti predmet lustracije. Ako to bude, onda će se morati početi od glave. Pomenuo sam, pre mesec-dva dana, odluku Vrhovnog suda Srbije, kojom je poništena odluka Vlade Republike Srbije o uvođenju prinudne uprave u Priboju, i to je samo po sebi primer kršenja ljudskih prava. I ako ova komisija bude želela da bude konsekventna, ako joj je stvarno stalo do prava, pravde i pravičnosti, onda će prvo članovi Vlade biti lustrirani i njima će se onemogućiti da učestvuju kao kandidati u javnom životu.
Kada je reč o ovoj komisiji, na osnovu onoga što smo čuli juče i danas, i ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a i preko medija, dolazimo do jednog vrlo prostog zaključka da je ovaj predlog napisan u žurbi, da nije dobro pripremljen, kako reče jedan od kolega, da je neuredan, da nije pravno uređen.
Moram reći paradoksalno je, ali istinito, da se očigledno o tome nije vodilo računa, jer imali smo u međuvremenu i situaciju da je sudija Okružnog suda Vida Petrović-Škero otkazala učešće u ovoj komisiji. Moram reći, što se tiče nas socijalista, samo nam je olakšala posao, jer smo mi ionako smatrali da je ona kao ličnost nepodobna da bude u toj komisiji, iz prostog razloga što je dok je bila predsednik Okružnog suda propustila da primeni odredbe Krivičnog zakona u slučaju kidnapovanja Slobodana Miloševića iz Centralnog zatvora. On je tada bio pod posebnim režimom i Vida Petrović-Škero, kao predsednik Okružnog suda, imala je obavezu da izvršava zakon, a u članu 321. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija je propisano da se pritvorenik otpušta iz zatvora na osnovu rešenja o ukidanju pritvora i naloga za puštanje iz pritvora donetih od suda.
Znači, mi smo tada, kao poslanička grupa, smatrali, i smatramo i sada, a i doći će vreme kada ćemo to i materijalizovati, da je ona, kao predsednik Okružnog suda u Beogradu, bila direktno odgovorna za propuštanje nadzora nad primenom mere pritvora nad Slobodanom Miloševićem, tada zatvorenikom Centralnog zatvora.
Moram reći da su i druge ostavke, koje u međuvremenu pljušte, pokazale da se ovom predlogu prišlo u žurbi i da nije utemeljen. Nas socijaliste to i ne čudi, zato što smatramo da je i sam predlagač u ovom slučaju neko ko je kršio ljudska prava, i upravo je tu jedna paradoksalnost. Imamo predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, koji je v.d. predsednika Srbije, koji je najviše kršio ljudska prava, a on predlaže komisiju za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava.
Kada kažem v.d. predsednika Srbije, u funkciji predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, mislim vrlo jasno na Naredbu o uvođenju vanrednog stanja i na član te naredbe u kome se kaže da Ministarstvo unutrašnjih poslova može prinudno dovesti i zadržati u službenim prostorijama lice 30 dana. Kao što znate, ta mera pritvora 30 dana je duboko suprotna odredbama Ustava Republike Srbije, i to članu 16, gde se kaže da mora da postoji odluka nadležnog suda da bi neko bio pritvoren i zadržan u pritvoru.
Kao što znate, mi smo imali jedan zakon, koji je sadržao slične odredbe o uvođenju mere pritvora u trajanju od 30 dana, bez odluke suda. Ustavni sud Republike Srbije je 5. juna tekuće godine te odredbe proglasio neustavnim. Sasvim je logično, ako su te odredbe neustavne, da su i delovi Naredbe o uvođenju vanrednog stanja takođe neustavne, i da je za vreme trajanja vanrednog stanja oko 3.000 ljudi bilo privedeno i držano u pritvoru.
Tada se Vlada time hvalila, ali bogami to će nekoga i zaboleti, jer to jeste eklatantan primer kršenja ljudskih prava. Sada dolazimo do te paradoksalnosti da v.d. predsednika Srbije, koja je predložila članove ove komisije za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, jeste neko ko je ta prava direktno kršio.
Ima još nešto. Ako se stvarno želelo da se utvrdi relevantan sastav komisije, onda je trebalo poći od kriterijuma ko su u ovoj zemlji Srbiji najveći borci za prava čoveka i ko se najviše istakao u utvrđivanju odgovornosti kršenja ljudskih prava. Ako je o tome reč, a trebalo bi da jeste, onda bi trebalo prva osoba i predsednik ove komisije da bude Nataša Kandić, zato što je ona dobila i međunarodno priznanje da je borac za ljudska prava. Tu, naravno, ne bi trebalo propustiti ni Biljanu Kovačević - Vučo, ne bi trebalo propustiti ni Sonju Biserko, Sonja Liht je takođe tu. Reč je o osobama koje su se pokazale kao veliki borci za ljudska prava, a pogotovo što su nepristrasni.
Zna se sigurno da nisu članovi nijedne političke stranke. To što su radili za potrebe pojedinih vlada zapadnih zemalja, i u njihovom interesu, to je druga priča i, naravno, u saradnji sa DOS-om, ali je tačno da nisu članovi političke stranke i da su nepristrasni. To im je vrhovni kriterijum da budu u ovoj komisiji.
Moram reći da nas brine što se među članovima ove komisije pominje i profesor dr Vesna Rakić-Vodinelić. Jedan Vodinelić-Rakić u Savetu za radiodifuziju, ovaj drugi je u komisiji za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Evo primera nepotizma koji je prisutan i ovde u ovoj komisiji. Mislimo, u svakom slučaju, da ovaj predlog nije dobar. Mislimo da ova komisija neće utvrđivati odgovornost svih ljudi koji su kršili ljudska prava. Ovo je jedan veliki politički marketing, jednostavno neće uraditi ništa. Ako se baš želelo, to je trebalo uraditi posle 5. oktobra, mi smo duboko protiv toga, ali ako se već želela primeniti praksa i nekih drugih zemalja, imala se i prilika, i vreme i mogućnosti. Mislimo da stvar nije dobra.
Moram reći, ne znam ovaj kandidat DOS-a, koji je predložen za člana komisije, jedan ili dvojica, ako su i oni glasali za one odredbe Zakona o merama i aktivnostima države u suzbijanju organizovanog kriminala, a te odredbe posle Ustavni sud proglasio neustavnim i nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije, eto sudskog primera kršenja ljudskih prava i samim tim nepodobnosti tih ljudi koji su predloženi. Znači, primedaba ima sijaset.
Neki su se i povukli iz ove komisije iz raznih razloga, ali je suština da ova komisija ima politički zadatak da političkim merama, bez suda, bez relevantne dokumentacije, bez javnosti utvrdi odgovornost političkih protivnika, da ih spreči i eliminiše iz političkog života, bez izbora, bez građana. Mi nismo pristali na takvu opciju, nismo prihvatili da budemo članovi ove komisije i, naravno, nećemo ni glasati za ovu komisiju.
Moram reći gospođi Milojević da je predsednik Socijalističke partije Srbije, gospodin Slobodan Milošević, u Hagu zahvaljujući odluci DOS-a, koju ste vi aminovali i potpisali, jer ste ga kidnapovali iz zatvora. Doći će vreme pa ćete se tog postupka stideti, jer da ste smeli vi bi organizovali navodno suđenje ovde u zemlji.
Druga stvar, kako imate morala da pričate o pravu, zakonu i slično, kada kradete stranku čoveku, kada ne poštujete odluku suda. Kako imate morala da držite predavanja drugima. Kako ste prošli na izborima pomenuo je kolega i čujem da je u Pirotu nula. Predstavnik DOS-a - ta stranka - nula. Nemojte da nam držite predavanja ovde, nego izađite i ispričajte to građanima Srbije, pa posle podvucite crtu i na izborima dobijte. Kada dobijete taj legitimitet onda držite ovde predavanja. Ne možete postati stranka zahvaljujući činjenici da imate jedan medij i da imate finansijera koji stoji iza vas. Ne možete.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, moram reći iskreno da sam očekivao danas od gospodina Pajtića i gospodina Andrića da i jedan i drugi na početku svog izlaganja kažu nešto što se tiče našeg narodnog poslanika Joce Arsića.
Prvo da mu se zahvale što je prvi pomenuo da su prekršene odredbe Zakona o načinu izbora članova Saveta za radiodifuziju, trebalo je da mu zahvale i odmah posle toga da traže njegovu odgovornost, jer jedini je Joca Arsić odgovoran za ovo stanje u kome se nalazimo.
Svi ostali se posipaju pepelom po glavi, kao - jeste, glasali smo, ali eto puj pike ne važi. Ako ste glasali, onda nemate moralnog kredibiliteta. Ako ste podržali, onda ne možete ponovo da podržite. Ako ste uradili nešto, onda bi bilo pošteno makar za ovom govornicom da kažete - ne možemo mi da budemo ti, nego da vidimo ko su ti drugi.
Pominjem Jocu Arsića iz prostog razloga što jedno deset-petnaest dana nakon što je to bilo u Narodnoj skupštini, kada su se dosetili oni koji imaju konkretan interes u vezi izbora članova Saveta radiodifuzije, onda je krenula ova priča o Savetu za radiodifuziju, o članovima, da li ispunjavaju uslove, da li je poštovan zakon i slično. Onda je krenula priča o tome ko je pravno valjan, dobar, ko nije i zbog čega nije.
Deo te priče, zanimljivo, ali pomenuo je i jedan od ljudi koji se pominje danas u ovom izveštaju, gospodin Cekić, za čiji izbor mi nismo bili, ali to u ovom slučaju nije važno i on je naveo sijaset stvari koje, da je sreće, gospodin Pajtić i gospodin Andrić trebalo bi danas o tome da nam nešto kažu.
Ko je čitao izveštaj i govor gospodina Cekića, onda bi logično morao sebi da postavi pitanje - pobogu ljudi, da li je sve ovo moguće. Definitivno, reč je ovde o sukobu interesa i tek onda kada se videlo da izbor, ovaj kakav jeste, članova Saveta ne odgovara određeim grupacijama koje su očigledno želele preko tih frekvencija, čije se dodeljivanje očekuje u budućnosti, da znatno uveličaju svoju finansijsku moć, a onda i svaku drugu. Onda je krenula cela ova priča.
Naime, tu je rečeno toliko toga o lobijima, o finansijama, o inostranstvu, o dodeli para, o lobiranju, o minornim stanicama, o onome što govore, da je bio red da se makar o tome danas nešto reklo. Ovo pominjem iz razloga što je taj odbor zaključio jednu stvar, a mi od predlagača danas u Narodnoj skupštini Republike Srbije kao osnov za raspravu imamo nešto sasvim drugo.
Odbor je, evo citiram gospodina Andrića, koji je predsednik Odbora, zaključio "da se raspravlja o primeni Zakona o radiodifuziji i izboru članova Saveta". Znači, primena i izbor. Kada se pogleda predlog predlagača, odnosno tačka dnevnog reda, kaže se - predlozi za razrešenje članova Saveta. Gde je ovde reč o primeni Zakona o radiodifuziji i gde je ovde reč o izboru članova Saveta?
Mi ovde danas imamo jedan potpuno krnj, nepotpun predlog, pa nam je i rasprava takva. Imamo tri člana koji se pominju, osporavaju sa raznih strana, eto oni su solomonski predložili Skupštini da nađe način da se izjasni o njihovom statusu, ali imamo i dva koji su podneli ostavke. Jedan, bar se ovde optužuje o sukobu interesa, gospodin Vodinelić, da mu ćerka radi u RTS-u. Žena je za lustraciju, to ćemo posle, popodne.
Red bi bio da se neko od članova Odbora o tome izjasni, makar da kaže da li je tačno ili nije tačno, da li je to pravi razlog za podnošenje ostavke i šta je suština uopšte današnje rasprave, da li mi danas raspravljamo onako, reda radi, da bi sutra rekli da nije prošla inicijativa za razrešenje članova, ova dva nas uopšte ne interesuju, jer da nas interesuju mi bi i danas imali neki predlog o njihovom izboru i nastavljamo po starom. Ko ima medije ima, ko nema, nema.
Moram da podsetim da je gospodin Arsić, opet ga pominjem, na jednoj od sednica Narodne skupštine, a pre toga na Odboru, reklamirao da nisu ispoštovane odredbe Zakona o radiodifuziji, koje u članu 24. stav 12. propisuju obavezu Narodne skupštine da na prigodan način upozna javnost sa biografijama predloženih kandidata i slično. Tada je to potpuno ignorisano. Da smo tada uvažili taj predlog neka dvojica drugih ljudi bi bili predlog za članove Saveta, pa bi verovatno neka druga dvojica ljudi bili izabrani i onda ne bi postojao osnov za ovu današnju priču. Oko gospodina Radenovića je jedna druga dimenzija.
Savet ne radi i neće ni raditi na ovakav način. Savet je izabran pre dva-tri meseca i da li je Savet uradio nešto do sada. Nije uradio ništa. Jedino što su držali nekoliko sednica, žestoko se međusobno iskritikovali, da ne upotrebim neki drugi izraz, međusobno jedan drugome svašta rekli. Deo toga vidimo u ovom izveštaju Odbora za kulturu i Savet nije zaživeo.
Posledice su katastrofalne. Posledice po Srbiju, posledice po medije, posledice po građane, posledice po političke stranke. Sve više stičem utisak da jednostavno skupštinskoj većini nije u interesu da se Savet uredi i da počne da radi, jer kada bi se uredio i počeo da radi onda bi morao da radi ono što mu zakon propisuje. Oni to očigledno ne žele i sada se ponovo otvara neka priča, posle par meseci i neće se završiti, nećemo birati dva člana Saveta.
U međuvremenu medijski i finansijski magnati rade što rade, nemaju frekvencije, ali vode svoju politiku. Videli smo i kako. Određene političke stranke se maksimalno i bezobzirno reklamiraju. Političke stranke koje su zastupljene u parlamentu nisu zastupljene u javnosti.
Gde ćete veću sramotu, nego što mi imamo danas u Srbiji, kada je o medijskoj sferi reč i o sprovođenju zakona. Trebalo je da pričamo o sprovođenju zakona. Ovde se liju krokodilske suze o sudbini RTS-a, krokodilske suze, iz prostog razloga što svi znaju, dok se Savet ne uredi, dok ne počne da radi, neće se razrešavati i druga pitanja vezana za RTS, a krokodilske suze iz prostog razloga što je DOS, a sećate se sami, ukinuo onu pretplatu kao jedini način izvora prihoda, pa je u međuvremenu to uveo, pa se produžuje primena toga.
U međuvremenu, televizija tone i u međuvremenu se biraju samo podobni ljudi. Samo da znate, i u televiziji se pričalo o kovertama koje se dodeljuju urednicima, određene svote novca. To se priča među novinarima. Znači, nije to priča vezana za Vladu, nego nažalost i za televiziju. Kažem nažalost, iz prostog razloga što se jedno priča, a drugo se u stvarnosti radi. Podobne treba nagraditi.
To je jedna dimenzija situacije u RTS-u. Druga je da se ne zna šta televizija u stvari suštinski radi. Televizija se, nažalost, pretvorila u servis interesa Vlade i grupacije DOS, pošto za druge tamo nema mesta. Loše je što Savet nije konstituisan, niti će danas, posle ove rasprave biti. Loše je, takođe, što vidimo da direktno i OEBS je umešao svoje prste u ovu stvar, a mimo čuvenih principa i pravila ponašanja diplomatskih službenika. Imamo slučaj da predstavnik OEBS-a Masari javno kaže, treba da se izabere. Ko je gospodin Masari? Neka radi svoj posao. Ako već daje, a DOS ga sluša, onda da završimo ovu priču kako bi trebalo.
Ovako, imamo jednu potpuno nenormalnu situaciju, da imamo Zakon o radiodifuziji koji bi trebalo da sprovodimo i da imamo savet koji je kao izabran i trebalo bi da radi, ali ne radi i da određene grupacije i medijski lobiji stalno pokreću pitanje podobnosti pojedinih članova, a u međuvremenu, očigledno svima odgovara ovakvo stanje. Kako stvari stoje, ovako će potrajati i do izbora, hoće, hoće i do izbora će potrajati i jednostavno će političke stranke DOS-a, i njihovi glasnogovornici koji im pomažu, biti medijski predstavljeni, a ostalima kako bude.
Vidimo da se počinju osporavati i drugi članovi. Pre neko veče, na jednoj od televizija, čuli smo, u Vojvodini se osporava jedan član. Zamislite paradoksa, jedan od ljudi koji su dali izjave na televiziji, kažu, jeste, sve je to u redu, jeste izabran po zakonu, ali znate, nije taj koga smo mi hteli. To je suština stvari. Znači, nisu izabrani oni koji su trebali da budu izabrani i zakon i Skupština nisu poslužili kao pravni okvir za to. Pošto nije, mislim da ova današnja rasprava jeste samo jedna prazna priča, bez smisla, a biće i bez sadržaja. Pa ništa se novo neće desiti i konstatovaćemo aktuelno stanje, postojeće stanje i postojaće i dalje ova medijska kontrola koju sprovodi Vlada i DOS ...