Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Žarko Obradović

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije

Govori

 Nije logično, kao što nije logično da poslanici dobiju listing. Ništa nije logično. Znači, tek kada je DOS ocenio da taj slučaj ima loše, negativne posledice po ukupan imidž DOS-a, izvršen je pritisak i ministar je podneo ostavku. Zato danas raspravljamo, ovde na ovom vanrednom zasedanju, o izboru novog ministra poljoprivrede.
Suštinski, do promena u resoru poljoprivrede trebalo je da dođe mnogo ranije, jer je stanje u poljoprivredi jako loše. Ministarstvo za poljoprivredu i Vlada Republike Srbije nemaju strategiju za poljoprivredu, nemaju plan kako sistemski razvijati poljoprivredu, ne samo očuvati postojeće resurse, nego i doprineti da poljoprivreda bude razvojna grana Srbije.
Ekonomska politika koju vodi sadašnja Vlada Republike Srbije, sadašnja DOS-ovska vlast, vodi poljoprivredu u propast. Poljoprivreda nije ekonomski motivisana i zaštićena od posledica stihijnog delovanja tržišta, posebno nelojalne konkurencije i nekontrolisanog uvoza svega i svačega.
Poznato je da je spoljnotrgovinski deficit preko četiri milijarde dolara. U strukturi roba koje se uvoze našli su se i brojni poljoprivredni proizvodi, koje Srbija ne samo da proizvodi, nego praktično ne zna šta će sa njima. Tako su, prema zvaničnim podacima, u našu zemlju uvoženi i krompir, i pasulj, i luk i mnogi drugi poljoprivredni proizvodi koji se potom prodaju po nižim cenama, čime se postiče dvostruki negativni efekat: uništava domaća proizvodnja i samim tim uzrokuje se smanjenje broja zaposlenih u poljoprivredi.
Država ne čini gotovo ništa da zaštiti domaće proizvođače, da subvencionira njihovu proizvodnju. Poljoprivredni proizvođači su ostavljeni, praktično, sami sebi i nelojalnoj konkurenciji. Stočni fond je gotovo desetkovan, mleko se ne otkupljuje kao ranije, sada na svakih tri ili pet dana, samim tim se i ne prerađuje. Uvozni sirevi su preplavili Srbiju. Ako nije tema stanje u poljoprivredi, ja stvarno ne znam...
(Predsednik: Tema je izbor ministra za poljoprivredu.)
Zašto mi biramo novog ministra?
Molim vas, kolege narodni poslanici, da mi dozvolite da nastavim ovu priču o temi dnevnog reda.
Pala je i cena mesa. Umesto da podstiče proizvodnju mesa i razvoj stočarstva, država uvozi meso da bi se navodno zaštitio životni standard građana, a u stvari da bi uvoznički lobi dobro zaradio. Cene proizvoda koji se otkupljuju i koji su proteklih godina bili zaštitni znak Srbije, kao što su maline i višnje, sve su manje i manje. Paradoksalno je, ali istinito, da sada kada su ukinute sankcije Evropske unije i kada bi trebalo da postoji normalna trgovinska razmena, otkupne cene ovih proizvoda su ne samo niže, nego ni otkup nije zagarantovan, tako da su proizvođači praktično primorani da gotovo u bescenje prodaju svoje proizvode. Umesto da Srbija bude proizvođač zdrave hrane, a strategija da na svetsko tržište izlazimo sa finalnim proizvodima, sa svetskim standardima, mi to činimo sa sirovinama.
Poljoprivreda Srbije je postala zarobljenik različitih uvozno-izvoznih lobija, kojima je naravno prvo do zarade, do svog džepa, pa onda do ostalog, zemlje i poljoprivrede. Izbrukali smo se u Evropskoj uniji sa prodajom šećera. Umesto da se kaže ko je izvozio šećer, koliko je država u tom poslu izgubila, pored obraza, naravno, gde su završile tone šećera, tj. novca, koje nedostaju, država nastoji da tu aferu zataška, da objasni, eto, desilo se, niko nije kriv i naravno pažnju javnosti skrene na drugi tok, sa novim ili izmišljenim aferama.
Uvozi se i genetski modifikovana hrana i seme koji pogubno utiču na našu proizvodnju, zdravlje ljudi i proizvodne i razvojne potencijale Srbije. Teško da se može naći ijedna oblast u poljoprivredi gde su proizvođači zadovoljni, bilo da je u pitanju proizvodnja pšenice, kukuruza, mleka, razvoja stočarstva ili nešto drugo. Sigurnosti plasmana proizvoda nema, uz to i cene derivata su velike, veštačkog đubriva takođe, kredita za mehanizaciju nema. Poljoprivredni proizvođači su, jednom rečju, prepušteni sami sebi. Strategije države nema, pomoći od države nema.
Socijalistička partija Srbije smatra da promene na čelu Ministarstva, bez obzira o kakvom je kandidatu reč, ne mogu same po sebi dovesti do bilo kakvih poboljšanja u oblasti poljoprivrede, jer kod Vlade Republike Srbije, tj. DOS-a, ne postoji strategija razvoja poljoprivrede. Strategija razvoja poljoprivrede ne postoji, jer strategije nema. To nije samo ocena stanja u poljoprivredi, to je generalno ocena lošeg stanja u svim oblastima.
Da vas ne bih mnogo, zamarao podacima, jer oni su strašno loši po Vladu Republike Srbije, moram reći da već sada postoji oko milion nezaposlenih ljudi, približavaju se cifre broja nezaposlenih i zaposlenih i to će se brzo izjednačiti. Ogroman je broj onih koji rade, a imaju jako male plate. Penzioneri takođe imaju male penzije. Ubrzo, ako to već nije i sada, i hrana će biti jako skupa za većinu građana Srbije. Tu dolazimo do paradoksa koji u Srbiji, vezano za poljoprivredu, postoji. Umesto da štiti poljoprivredu kontrolom uvoza, subvencioniranjem proizvodnje, različitim drugim merama i da makar hrana, kao strateška prednost i vrednost Srbije, bude svima dostupna, ona će vrlo brzo postati retka roba sa visokom cenom.
(Predsednik: Da li želite da koristite narednih 10 minuta?)
Ne, hvala, u drugom javljanju ću statističkim podacima potkrepiti teze koje sam naveo. U svakom slučaju, ova vlada ni u celini ni pojedinačno ne uživa poverenje građana, niti može dobiti poverenje SPS-a. Hvala vam.
Poštovane kolege narodni poslanici, iskoristiću svoje drugo javljanje da u ime poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije kažem nekoliko reči o sadašnjoj temi dnevnog reda, ako treba još jedanput neke stavove da ponovim, a neke i da pojasnim. Videli ste iz izlaganja kolega poslanika Socijalističke partije Srbije da niko ne dovodi u pitanje ličnost gospodina Stojana Jevtića. Nesporno je da gospodin Jevtić ima one reference koje ga preporučuju za ovaj posao. Njegova biografija govori, i mislim da je izlišno bilo šta govoriti. Ono što mi smatramo važnim za ovu priču o izboru člana Vlade, ministra poljoprivrede, jeste to da gospodin Jevtić već sada radi u Vladi, zamenik je ministra. Suštinski on jeste deo ekipe.
(Zoran Živković, sa mesta: On je savetnik premijera.)
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, kandidat gospodin Stojan Jevtić nije zamenik ministra. Ja bih vas molila da preciznim rečima pokažemo poštovanje Narodnoj skupštini.)
Gospodin Jevtić je bio savetnik volonter, volonter savetnik, zovite kako hoćete, ali u svakom slučaju je bio neko ko je, ako je bio savetnik, opredeljivao i stavove predsednika Vlade i Vlade u ovoj oblasti. Ono što je važno reći to je da jednostavno stanje u poljoprivredi zemlje nije dobro. Od toga se ne može pobeći. Ja sam pre podne, govoreći o ovoj temi, pomenuo da postoji apsolutni pokazatelj koji govori o tome. Mislim da danas i o tome vredi razgovarati.
Činjenica je, to pokazuju statistički podaci, u 2002. godini indeksi poljoprivredne proizvodnje u Srbiji u odnosu na 2001. godinu su manji, 98,2 u odnosu na 118,2. U biljnoj proizvodnji 94,2 u odnosu na 148,9. U ratarstvu i povrtarstvu 95,1 u odnosu na 160,7. Samo za statistiku.
(Zoran Živković, sa mesta: Loše čitate.)
Vi posle izađite, gospodine predsedniče Vlade, pa me demantujte. Voćarstvo - 71,5 u odnosu na 88; vinogradarstvo - 103,7 u odnosu na 116; govedarstvo - 101 u odnosu na 101,2. Moram reći za stočarstvo i svinjarstvo je veći indeks.
Kada je reč o proizvodnji važnijih poljoprivrednih proizvoda, proizvodnji u hiljadama tona, 2002. godina u odnosu na 2001. godinu, Republika Srbija: pšenica - 2.240 hiljada tona u odnosu na 2.530, znači, manje je; pa kukuruza 5.586 u odnosu na 5.910; suncokreta 280 u odnosu na 318; duvana je skoro isto; šećerne repe moram reći da je nešto više; krompira 929 hiljada tona u odnosu na 1.027 tona; pasulja 57 hiljada tona u odnosu na 61 hiljadu tona; šljive, tradicionalni proizvod Srbije - 197 hiljada tona u odnosu na 333 hiljade tona. Malina je nešto više - 94 u odnosu na 78, ali sa malinama Srbija objektivno ima problem i ne zna šta će sa njima.
Štrajkovi koji su ovih dana... kada kažem da ne zna šta će s njima, ne znaju šta će sa njima proizvođači. Oni su očekivali pomoć, intervenciju, neko rešenje od strane države. Naime, nije nepoznato da su ovih dana ti seljaci koji proizvode malinu zaprečili više puteva i kod Malog Zvornika, i kod Ljubovije, i kod Užica, i kod Arilja, i kod Požege, Ivanjice i Dragačeva. Nisu zadovoljni činjenicom da Vlada nije preduzela ništa, niti ima nameru da se uključi u ovo pitanje proizvodnje, otkupa i prometa malina. I prošle godine je bilo nezadovoljstvo. Znamo da naš kolega Mićović nije mogao danima da dođe na posao zbog toga što je bio sprečen. Otkupna cena je manja od jednog evra, a ostali su i neki dugovi koji se pominju od prošle godine, kao zahtevi proizvođača maline.
Čuli ste sada i kolegu Hraneta Perića, i proizvođači višnje iz Merošine i tih krajeva takođe će stupiti u štrajk, zato što im se nudi jako niska otkupna cena; jednostavno, ljudi su u situaciji da ne mogu sa tom niskom cenom da podmire ni osnovne troškove, makar i da se uloženi trud isplati, a da ne pominjem eventualno neku minimalnu zaradu.
Znači, generalno je situacija u oblasti poljoprivrede u Srbiji loša i šta ćemo, takva je kakva jeste i tu se ne može pomoći, ali ne treba od te teme bežati. Danas smo čuli od predsednika Vlade jednu rečenicu - ako ima neko neka kaže, pa ćemo mi kao poslušati. Koristim upravo tu priliku, gospodine Živkoviću, vi ste predsednik Vlade Republike Srbije, da predložim, a vi čujte ako cenite da tu nešto ima vi učinite, a ako ne cenite, bože moj, imate svoj koncept pa ćete srediti.
Naime, smatramo da su ciljevi države u oblasti poljoprivrede sledeći: dugoročna agrarna politika, stabilno finansiranje i podsticajno kreditiranje poljoprivrede, ukrupnjivanje poljoprivrednih poseda, politika realnih cena uz primenu odgovarajućeg pariteta, razvoj zemljoradničkog zadrugarstva i njegovo pretvaranje u poslovne sisteme zadruga.
Mislimo da se ti ciljevi mogu ostvariti uz garantovane cene i uspostavljanje dugoročnih pariteta cena između repromaterijala i finalnih proizvoda, kroz jaku i dobro organizovanu agrarnu banku, koja će sa prehrambenom industrijom, poslovnim bankama i agrarnim budžetom kreditirati poljoprivredu; kroz podsticajnu poresku politiku za razvoj stočarstva, proizvodnju mineralnih đubriva, semenskih proizvoda i drugih repromaterijala; kroz tržišno osposobljavanje robnih rezervi; kroz posebne fondove za podsticanje izvoza; kroz carinsku zaštitu saglasno pravilima Evropske unije; kroz smanjenje poreske obaveze za ulaganje u razvoj poljoprivrede na selu, obnovu mehanizacije; uređenje poljoprivrednog zemljišta i sistema za navodnjavanje i sistema protivgradne odbrane.
Mislim da je to nešto što nas socijaliste može voditi napred, a na Vladi je da oceni da li to vredi ili ne vredi. Naravno, prihvatiće ono što misli da treba. U svakom slučaju, vraćam se na početak priče. Poenta je da jednostavno nisu sporni kvaliteti gospodina Jevtića, njih danas niko nije pominjao, ali smatramo da je objektivno stanje u poljoprivredi takvo da će gospodin Jevtić biti deo ekipe koja gubi i koja ovo stanje ne može pomeriti nabolje, iz prostog razloga što već dve i po godine ministarstvo vodi jednu politiku i bez obzira na vaše kvalitete, potpuno smo ubeđeni da se tu stvar ne može pomeriti ni pedalj nabolje. Hvala.
Želeo bih u ime poslaničke grupe SPS, koristeći naravno poslaničko pravo na repliku, da kažem gospodinu ministru, gospodine ministre socijalisti, članovi Socijalističke partije Srbije, narodni poslanici iz Socijalisitčke partije Srbije nemaju potrebe da se skrivaju iza Sinoda Srpske pravoslavne crkve. Mi smo javno vama u lice rekli da nećemo glasati za ovakav zakon, jer po našem mišljenju zakon je jako loš i čini mi se, profesor dr Bora Stanimirović i ostali poslanici su naveli ne sijaset, nego milion razloga zašto ovaj zakon nije dobar i zašto bi trebalo da bude povučen. Ako Srpska pravoslavna crkva, Sinod ima neke svoje razloge, ona ih je saopštila.
Molim vas, ne postoji apsolutno nikakvo skrivanje iza Srpske pravoslavne crkve. Oni imaju svoj stav, mi imamo svoj stav i mi smo ga saopštili.
Možda neću reći ništa novo, ali moram ponoviti jednu stvar. Kako vreme prolazi, činjenice se iskrivljuju i svako to objašnjava na način na koji to želi.
Povodom izlaganja gospodina Pala Šandora, moram da kažem da ili ga ja nisam dobro razumeo ili on nije dobro rekao. Činjenica je da je državno rukovodstvo Republike Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem i SPS, tada tražilo da se usvoji plan Z-4. Prema tome, ne stoji ocena da smo bili protiv tog plana. Zašto on nije usvojen, to je već neka druga priča koja nije sada na dnevnom redu.
Ako pogrešim u povredi Poslovnika, biću opomenut. Gledam sat, zato što su prošla 24 sata u odnosu na moju jučerašnju reklamaciju povrede Poslovnika i ništa. Još uvek nismo kao poslanička grupa SPS dobili listing sa glasanja od 31. maja. Bilo je reči da će predsednik Narodne skupštine, a reklamirao sam dve povrede Poslovnika, predsednik Narodne skupštine i Republike Srbije gospođa Mićić je shodno odredbama Poslovnika naredila sazivanje Administrativnog odbora. Znači, 24 sata su prošla i povređen je član 96. Poslovnika, stav 6. Odbor se nije sastaao, niti imamo odgovor u odnosu na povrede Poslovnika, niti sam ja kao ovlašćeni i šef poslaničke grupe dobio listing sa glasanja. Pošto znam da će predsednica Narodne skupštine malo kasnije ima neke druge obaveze, a želeo sam ovo da joj kažem dok je tu da zna.
Ovo moje javljanje nema veze sa zakonom o sistemu obrazovanja i vaspitanja i o amandmanima o kojima će se raspravljati. Želeo sam u ime poslaničke grupe SPS da ukažem na povredu Poslovnika, član 115. stav 6. - računarski izvod svakog glasanja dostavlja se poslaničkim grupama na njihov zahtev.
Moram da upoznam Skupštinu da sam u ime poslaničke grupe SPS prošlog ponedeljka, naravno, u skladu sa Poslovnikom, tražio da se poslaničkoj grupi SPS dostavi listing glasanja sa sednice koje je obavljeno 31. maja u vremenu između 20,40 i 21,40 časova. Moram reći da do dana današnjeg je prošlo osam dana. Nismo dobili taj listing i objašnjenje službe je da predsednik Narodne skupštine nije za to dao odobrenje.
Kao što znate, predmet tog glasanja bio je Zakon o lustraciji. Tražili smo taj listing, jer jednostavno želimo da čujemo, odnosno da vidimo ko su poslanici koji su glasali za Zakon o lustraciji, ko su poslanici koji su svojim učešćem u kvorumu omogućili da se izglasa Zakon o lustraciji. Hoćemo to da znamo. Nema ni jednog razloga zašto do dana današnjeg, a prošlo je osam dana, nismo dobili taj listing. Kažem, objašnjenje je da predsednik Narodne skupštine nije još uvek dao odobrenje da ovaj listing dobijemo. Hvala.
Samo polako, bez nervoze. Pravo narodnog poslanika i šefa poslaničke gurpe je da ukaže na povredu Poslovnika i da dobije svaki javni dokument ove skupštine. U ime poslaničke grupe SPS izašao sam da reklamiram povredu Poslovnika član 233. stav 2. - šefa i sastav delegacije, ciljeve i zadatke postavlja delegacija Narodne skupštine, utvrđuje Odbor za inostrane poslove.
Već nekoliko meseci u ovoj narodnoj skupštini se određuju delegacije u ime Narodne skupštine, koje idu u inostranstvo i predstavljaju Narodnu skupštinu Republike Srbije. Već nekoliko meseci Odbor za inostrane poslove o tome ne odlučuje, makar ni formalno. Evo ga gospodin Todorović, član Odbora. Već nekoliko meseci u inostranstvo idu poslaničke grupe DOS-a u ime Skupštine. Nemam ništa protiv da se to konstatuje na Odboru za inostrane poslove, ali neke privatne posete u ime Narodne skupštine, to ne može. U Saveznoj skupštini postoji, a koja ima mnogo veću međunarodnu aktivnost, tačno se zna procedura, kao i ovde, samo je razlika što se u Saveznoj skupštini poštuje, a ovde se ne poštuje.
Sve poslaničke grupe koje učestvuju u radu Skupštine, u radu odbora, imaju pravo na svoje predstavnike. Imamo poslednja dva primera, poseta Nemačkoj Odbora za bezbednost, odnosno članova Odbora za bezbednost i ova delegacija koju vodi gospođa Čomić. Ako u delegaciji treba da budu poslanici koji su dali kvorum da se izglasa Zakon o lustraciji, onda to treba da se kaže. (Žagor.) Ne može se u ime Skupštine privatno određivati delegacija za posete inostranstvu. Član 233. stav 2. je prekršen.
 Nisam mislio da se javljam, ali ministar je povukao nogu sa ovim prvim javljanjem, pa bih želeo, dok je on tu, da još jednom, u ime poslaničke grupe SPS, dam ocenu ovog zakona.
Naime, mi smo rekli da SPS neće glasati za ovaj zakon, jer, po našem mišljenju, u ovom predlogu zakona gotovo da nema reči o sistemu obrazovanja i vaspitanja. Naprotiv, mislimo da je zakon haotičan, da je nekonzistentan, da je preuzeo različita rešenja iz više zakona i verovatno iz više različitih zemalja. U njemu nisu dovoljno istaknuti i zaštićeni državni interesi u ovoj oblasti. Restriktivnog je i diskriminatorskog karaktera, vrlo daleko od proklamovanih ciljeva demokratizacije, decentralizacije i profesionalizacije, jer su bukvalno sva ovlašćenja koncentrisana kod ministra prosvete. Zakon disciplinuje zaposlene, od direktora do nastavnika. Preterano je, po našem mišljenju, birokratizovan i strašno će skupo koštati Srbiju i njene građane. Koštaće skupo, jer se prvo ruši postojeći sistem obrazovanja i vaspitanja, a ne nudi novi bolji, kvalitetniji. Drugo, za rušenje postojećeg sistema jedan broj ljudi će dobiti dobre novce.
Sada je jasno zašto se ovaj zakon donosi praktično u tišini, bez direktnog TV prenosa Skupštine. Bilo je zahteva da se zakon skine sa skupštinske procedure, da se otvori prava javna rasprava, jer je činjenica da je u jednom uskom krugu ljudi o njemu razgovarano. Naravno, javnost predlagaču ne treba. On to ne želi, jer on jednostavno želi da ovaj zakon što pre i bez velikih potresa bude usvojen. Smatramo da su mnoga pitanja u ovom zakonu preskočena, mnoga tek načeta, ali odgovora u zakonu svesno nema.
Na sednici skupštinskog odbora se videlo da pojedina rešenja Predloga zakona predstavljaju politički kompromis stranaka DOS-a i predlagač, koliko god rešenja bila loša i kontradiktorna, drugim odredbama zakona nije imao hrabrosti političke, a da ne ulazim u ovu drugu, da se tome suprotstavi. Juče sam bio na sednici Odbora zajedno sa profesorom Borom Stanimirovićem, moram reći da je profesor Bora Stanimirović, kao član Odbora, videvši da politika i voluntarizam dominiraju nad činjenicama i strukom, podneo ostavku na članstvo u Odboru, jer, i to je javno rekao, ne želi da, i mi kao Socijalistička partija, učestvujemo u nečemu što smatramo, po našem mišljenju, da je jako loše i od čega će generacije mladih imati sigurnu štetu, a time i Republika Srbija.
Ovaj zakon predstavlja klasičan primer supremacije birokratije nad profesorskim i stručnim kadrom. Tako zakon predviđa osnivanje tri saveta - prosvetnog saveta, saveta za stručno obrazovanje i saveta za usaglašavanje stavova u obrazovanju. Ti saveti treba međusobno da sarađuju i usklađuju svoje stavove. Predvidljivo je da će saveti u sastavu imati više manjih podsaveta za predškolsko, osnovno, srednje obrazovanje i vaspitanje, obrazovanje odraslih, čiji će rad pratiti ogroman administrativni aparat. To nije sve, jer zakon predviđa da saveti mogu da obrazuju i komisije, stručne timove i druga radna tela. Pored saveta predviđeno je osnivanje sedam novih centara, da ih ne pominjem zbog kratkoće vremena.
Naravno, kako je ovde, kao i kod saveta, potrebno da neko radi, predviđeno je da centri obrazuju posebne stručne timove. Znači, i centri posebne stručne timove za pojedina pitanja. Na ovaj način 10 hiljada ljudi će da analizira, priča, koncipira, prima zarade, nadoknade, jednom rečju troše pare, a odluke će donositi resorni ministar.
Da ovaj zakon apsolutno nema veze sa proklamovanom decentralizacijom i demokratizacijom sistema obrazovanja i vaspitanja, najbolje potvrđuju ovlašćenja ministra. Izvršena je potpuna centralizacija. Ministar poseduje apsolutnu vlast. O svemu se pita, o svemu odlučuje.
Evo i dokaza za ovu tvrdnju. Ministar, shodno odredbama ovog zakona, donosi podzakonske akte koje pripremaju i predlažu saveti ili centri. Član 27 - propisuje bliže uslove za osnivanje, početak rada i obavljanje delatnosti ustanova za obrazovanje i vaspitanje. Član 34 - propisuje standarde znanja, veština i sposobnosti za akreditaciju programa stručnog osposobljavanja i obuke. Član 42 - propisuje bliže uslove za izbor direktora, vrstu obrazovanja, standarde znanja, veštine i sposobnosti za direktore, način i postupak provere savladanosti programa obuke za direktore i organ uprave pred kojim se utvrđuje njegova savladanost, kao i obrazac uverenja o savladanom programu. Član 59 - postavlja vršioca dužnosti direktora.
Član 63. donosi akte kojim se utvrđuje obavezni godišnji fond časova, član 73. propisuje standarde znanja, veštine i sposobnosti z akreditaciju programa stručnog osposobljavanja i obuke, član 76. propisuje obrazovne profile u srednjem stručnom obrazovanju i vaspitanju na predlog nadležnog saveta, član 77. propisuje školski kalendar, član 81. odobrava korišćenje više udžbenika za isti predmet u istom razredu, kao i korišćenje stranog udžbenika, član 95. propisuje ostvarenosti ishoda u obrazovanju i cenjivanje učenika kao i kriterijume, način i postupak procenjivanja uspeha iz pojedinih predmeta i radnji i druga pitanja od značaja za ocenjivanje na predlog nadležnog centra, član 102. propisuje program završnog ispita u osnovnoj školi, član 104. propisuje program opšte mature, član 105. propisuje program stručne i umetničke mature, član 106. propisuje program srednjeg stručnog obrazovanja u dvogodišnjem trajanju, stručnog usavršavanja, program završnog specijalističkog majstorskog ispita, član 107. propisuje više elemenata od značaja za obrazovanje nastavnika vaspitača i stručnog saradnika, član 111. propisuje način i bliže uslove izdavanja i produžavanja suspenzije, oduzimanja licence, sadržaj i način vođenja registra kao i obrazac licence, član 115. propisuje program i način organizovanja stalnog stručnog usavršavanja i uslove sticanja zvanja nastavnika, saradnika i stručnog saradnika, član 121. i tako dalje i tako dalje.
Ima ih još, a nabrojao sam preko 25. A, to je decentralizacija. Kada se pored pomenutih ovlašćenja ministra pomenu i poslovi Ministarstva, obaveza donošenja brojnih posebnih zakona, tek se onda mogu videti i razumeti razmere decentralizacije odlučivanja u obrazovanju i vaspitanju kod ministra tj. Ministarstva i raskoraka sa proklamovanim ciljevima demokratizacije i decentralizacije u ovoj oblasti.
Ovo ne bih ni pominjao da u zakonu ovo nije i posebno naglašeno. Ali, toliko o onome što piše u zakonu i onome što su ciljevi.
Zakon je loš jer predviđa disciplinovanje zaposlenih u obrazovanju i vaspitanju direktnom i posrednom primenom kaznenih mera prema direktoru ustanove i nastavnicima, vaspitačima i stručnim saradnicima. Ako je ustanova u štrajku, bez obzira na razloge, Ministarstvo može zabraniti rad ustanove ili prethodno smeniti direktora.
Aktuelna vlast će na ovaj način najviše kazniti ljude koji su joj pomogli 1994, 1995. i 1996. jer je onda bilo popularno pozivati ljude na štrajk u prosveti, jer je to tada bilo u funkciji rušenja sistema i SPS-a. Sada se očigledno želi postići drugi cilj.
Diskriminatorski duh zakona je prisutan i kroz davanje licence, što je po našem mišljenju samo drugo ime za lustraciju u obrazovanju i eliminaciju sa posla nepodobnih kadrova. Direktor pak može da ima apsolutnu kontrolu nad zaposlenima kroz pravo koje mu zakon daje da se rešenjem koje on izdaje utvrđuje status u pogledu rada sa punim i nepunim radnim vremenom. Da ne pominjem godišnje odmore i sadašnji predviđeni status.
Nedoslednost, logična nekonzistentnost, dvostruki aršini, voluntarizam, predlagača vidljivi su i kroz odredbe zakona koje imaju kazneni karakter. Tako roditelj ili staratelj deteta koji ne upiše dete, to je pomenuo profesor Bora Stanimirović, u vrtić radi pohađanja pripremnog predškolskog programa, ili ako dete neredovno pohađa tu ustanovu, može biti novčano kažnjen ili kažnjen zatvorom do 30 dana.
U isto vreme direktor škole koga je organ upravljanja razrešio dužnosti jer je počinio 13 različitih prekršaja čl. 63. zakona u koje spada i fizičko kažnjavanje ili vređanje ličnosti deteta može voljom ministra, to smo juče na Odboru čuli, ne samo da bude amnestiran od svega, već i dalje da nastavi da radi posao kao da ništa nije bilo.
Ili, kod teže povrede radnih obaveza u isti rang su stavljeni ugrožavanje ili povređivanje fizičkog ili psihičkog integriteta deteta, odnosno učenika, fizičko kažnjavanje, moralno, seksualno ili na drugi način učinjeno zlostavljanje i povreda odbijanja davanja na uvid rezultata pismene provere znanja učenicima, odnosno roditeljima tj. starateljima, što je besmisleno.
U kategoriju smešnog i neozbiljnog za ovaj sistem obrazovanja i vaspitanja koji se predlaže, a i same škole, spadaju odredbe zakona koje daju mogućnost učeniku koji ima 10 ili 12 jedinica iz svih predmeta da može da polaže popravni ispit i sigurno uspešno završi razred. Jednom rečju, predloženi zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je jedan loš zakon sa čak brojnim nepredvidivim lošim posledicama po mlade generacije.
Ovaj zakon se ne može izmeniti. On je takav kakav jeste. Najbolje bi bilo kada bi predlagač želeo da ga povuče, ali je očigledno da on to nema nameru da uradi, jer je i učinio sve da on bude usvojen na medijski i na najlakši način blago rečeno. Skupština, po našem mišljenju, ovakav zakon ne bi trebala da usvoji. U svakom slučaju mi socijalisti nećemo glasati za njegovo usvajanje. Hvala.
Poslanici Socijalističke partije Srbije su uložili određeni broj amandmana na ovaj zakon. Poslanici su predložili brisanje određenih članova ovog zakona zato što smatramo da je ovaj zakon apsolutno političkog karaktera, bez obzira na priču podnosioca da zakon gleda u budućnost i sl.
Odredbe ovog zakona, sadržaji ovog zakona, sve ono što je sadržano u ovom kratkom papiru i to od "a" do "š", govore da je reč o jeftinom političkom marketingu koji ima za cilj da eliminiše političke protivnike, i to naravno pripadnike opozicije. Bez obzira na tu priču, ovo je za nas od sada pa ubuduće. Suština se vidi u odnosu na sadržaj ovog zakona.
Mi smo predložili brisanje i ovog člana, iako se ovde pominje povreda ljudskih prava posle 1976. godine, kada je naša nekadašnja država ratifikovala ovaj dokument. Moram da kažem da dokumenta koja su usvojena od tata pa naovamo, sve do negde devedesetih godina, a od strane relevantnih međunarodnih organizacija, nisu imala taj negativan prizvuk i negativnu ocenu vezanu za stanje ljudskih prava u Jugoslaviji.
Kada je krenulo razbijanje Jugoslavije, kada je formirana Savezna Republika Jugoslavija, promenio se ton i to je dobilo apsolutno političku konotaciju.
Bilo kakav zakon koji treba da utvrdi navodnu krivicu ljudi zbog kršenja ljudskih prava bez odluke suda nije pravovaljan zakon. Bilo ko da bude kažnjen, a da za to ne postoji sudska odluka, to je najflagrantniji vid kršenja ljudskih prava.
Juče smo, nekoliko puta, pomenuli sve odredbe Ustava Republike Srbije i odredbe Povelje o ljudskim i manjinskim pravima, koje govore o sadržaju ljudskih prava, o obavezama i države i o pravima pojedinca. Naveli smo da je logično da niko ne može biti kažnjen bez relevantne odluke suda. Čuli smo i kolege koje to potkrepljuju, i to vrlo konkretnim podacima.
Znamo da je ovo objektivno jedan politički dokument. Po sadržaju ovog zakona se vidi da nema drugu suštinu već, na osnovu nekih subjektivnih, friziranih podatka, izriče meru udaljenja pojedinca iz javnog života.
Mislimo da je ceo zakon loš, da i ovaj član, kao i drugi članovi, ne valja, služi samo kao formalna osnova za zakon.
Interesuje nas sledeće. Da li će u budućoj primeni ovog zakona biti sankcionisani, pored socijalista, i oni bivši naši članovi ili partneri u Vladi, koji su sada u DOS-u, a koji su 1996-1997. godine napustili Socijalističku partiju Srbije, a sada nam govore o desetogodišnjem diktatorskom režimu?
Da li će biti oni koji su od 1993. do 1997. godine bili u Vladi Republike Srbije, zajednički sprovodili politiku Vlade, koji su bili gradonačelnici skupština i opština, gradova, sve u ime SPS-a? Da li će i oni biti ili njihovi savetnici, saradnici, koji nam zdušno drže predavanja o moralu, o poštenju? Da li će i oni biti predmet ovog zakona.
Zakon je čudo, izbori su blizu, a pravda je dostižna. Zakon daje osnov za lustraciju bilo koga, pa ćemo da vidimo kako će se zakon primenjivati. Kršenje ljudskih prava - to je toliko široka kategorija da se može podvesti ko hoće i kad hoće. Spisak ljudi koji su ovde navedeni je tako širok da će malo ko biti izostavljen. Ono što nas interesuje, to je ta selektivnost, pošto znamo da ćemo biti prvi na udaru. Da li će naši bivši članovi i bivši partneri, koji su sada kod vas u DOS-u, gospodine Andriću, da li će oni biti predmet ove lustracije? Vi ste predlagač i nemam koga drugog do vas da pitam ili gospođu Mićić. Morate nam reći.
(Predsednik: Peti minut.)
Ako bude bilo potrebno, posle ću da kažem i poimenice, nije to nepoznato. Znamo suštinu, samo da vidimo koji će biti obuhvat zakona.
Ova priča o kršenju ljudskih prava je veoma interesantna, zato što pokazuje apsolutno dvostruke aršine predlagača u razmatranju, tretiranju i praktičnom rešavanju ovog pitanja.
Predlagač je jedan od članova koalicije DOS. Koalicija DOS vrši vlast od 2000. godine na saveznom nivou, a od januara 2001. godine na republičkom nivou. Imali smo, kolega Marko je s pravo predložio da se ovaj član zakona briše. Uostalom, predložili smo da se zakon apsolutno ne prihvati i obrzaložili suštinu i ovog člana.
Moram reći da smo mi, socijalisti, potpuno ubeđeni da postoje dvostruki aršini. Osetili smo preko svojih leđa šta znači kada se govori o pravu, pravdi i pravičnosti. Kada to govori DOS, da bi neko bio poštovan, mora da radi po zakonu. Zakona nije bilo. Bilo je bezbroj primera kršenja ljudskih prava u protekle dve i po godine, a da se vladajuća koalicija na to nije osvrnula. Bilo je mnogo događaja što je trebalo po službenoj dužnosti da budu predmet rada državnih organa, a to nisu bili.
Smatram svojom obavezom da podsetim pripadnike skupštinske većine i predlagača o nekim događajima koji nisu bili predmet rada službenih organa, a koji predstavljaju klasične primere kršenja ljudskih prava. Imali smo praktičnu situaciju da nam pripadnici skupštinske većine kažu crno na belo, ima ljudi svedoka, zakon je istina, sve, i videćete kada bude zakon o ekstraprofitu, prvi predmet primene ovog zakona biće članovi DOS-a i nabrojani ljudi ti i ti. Neću korektnosti radi, pošto nema gospodina Đelića, a da je on tu rekao bih mu koje je ljude pomenuo kada nam je pričao o ekstraprofitu i koji ljudi iz DOS-a treba da budu predmet zakona o ekstraprofitu i naravno kada je zakon donesen, kada je počela primena, njih nigde nije bilo.
To kada on dođe, što se kaže face to face, koga je pomenuo, a da nam objasni zašto nije predmet ekstraprofita, pošto su eto kao socijalisti i njihovi partneri stekli veliko bogatstvo, a pripadnici tadašnje opozicije, a sadašnje vlasti, su radili u izuzetno teškim uslovima, nisu imali kore hleba i stekli ogromno bogatstvo.
Znači, kolega Ćulibrk predložio je brisanje ovog člana, iz prostog razloga što smatramo da pravda, bar u tumačenju predlagača, apsolutno ima dvostruke aršine. Nama se od 5. oktobra pa naovamo desilo jako mnogo loših, a videli smo da država ne želi da interveniše po službenoj dužnosti.
Zatim, 5. i 6. oktobra 2000. godine napadnuto je sedište Gradskog odbora SPS Beograda, bilo je meta divljačkog uništavanja imovine i arhivske građe i mesto neviđenog vandalizma. Sedište stranke je prvo detaljno opljačkano, zatim demolirano, a potom zapaljeno, tako da su dva puta intervenisale vatrogasne ekipe grada Beograda.
Istog dana se desio upad u prostorije SPS-a u Paliluli, Starom Gradu, Zvezdari, uz otimanje celokupnog inventara i opreme. Kancelarijski nameštaj je uništen, a ukradena kompjuterska oprema. U Priboju su razvaljena vrata i polomljeni prozori, u Arilju polomljeni prozori, u Užicu odneta vredna oprema, u Ljigu zauzete prostorije stranke i vredna oprema odneta, a potom demoliran nameštaj i prozori.
U Lajkovcu su demolirane prostorije partije, u Osečini bačena ručna bomba u dvorište privatne kuće predsednika lokalne organizacije SPS-a, u Nišu napadnuto sedište Gradskog odbora, polomljena stakla, u Ražnju uništeno službeno vozilo stranke, u Svrljigu fizički napadnuti funkcioneri, u Pirotu i Dimitrovgradu polomljeni prozori, u Smederevu demolirana i opljačkana oprema, u Čačku kod kolege Baralića aktivisti DOS-a provalili u zgradu i opljačkali deo opreme iz TV studija "S", koji je u vlasništvu SPS-a.
U vezi svega ovoga smo upoznali državne organe i njima nije ništa od ovoga nepoznato. O ovome smo obavestili i OEBS proleća 2001. godine, da vidi kako demokratska vlast vrši, sprovodi zakone i kako ima isti odnos prema svima i onda neko dođe i počne da nas ubeđuje - znate, ovo se odnosi na sve, ovo se odnosi na sadašnje, ovo se odnosi na buduće. Nemojte molim vas, nismo deca. Zakon ne treba prihvatiti.
 Biće zanimljivo videti ko će biti lustriran poimence. Ovaj amandman na član 11, zato ga je kolega Toma predložio, predviđa da se taj član briše, iz prostog razloga što kada se pogleda sve ovo što piše u članu 11, baš me interesuje kako će izgledati u praksi. U stvari, ovaj zakon i ovaj član pokazuju suštinu, jer treba ljude eliminisati iz političkog života, treba ih sprečiti da učestvuju na izborima. Tu su navedeni taksativno, prvo narodni poslanici, pa onda svi ostali.
Ako se pogleda sve ono što se zbilo u protekle dve godine, biće zanimljivo videti da li će jedan predstavnik Vlade Republike Srbije moći biti kažnjen za neku značajnu dužnost, a sada idu izbori i ima među njima onih koji su sigurno viđeni kao kandidati za narodne poslanike; da ne pričam o onome što će biti posle, jer posle neki od njih uopšte neće doći do te situacije da budu kandidati za ove funkcije, jer će DOS izbore izgubiti.
Ali, kako da budu kandidati za narodne poslanike, tu sam juče pomenuo primer sudske odluke Vrhovnog suda Srbije kojom je poništena odluka Vlade Republike Srbije o uvođenju prinude uprave u opštini Priboj. Odlukom Vlade suspendovana je lokalna samouprava u opštini Priboj, ne znate još, možda vi i znate, ali oni na koje se odnosi ne znaju, pa vi treba da im prenesete, da znaju da će biti predmet lustracije, dakle, suspendovana su osnovna ljudska prava građana opštine Priboj. Ta vlada, ako zakon bude usvojen, a izgleda da hoće, oni moraju objektivno biti predmet lustracije. Imamo sudsku odluku, a kamoli stav komisije koja će morati to da poštuje.
Naravno, oni koji su predložili ovakav poslovnik o radu Narodne skupštine će biti sigurno lustrirani, jer mnogobrojne izmene koje su činili proteklih dve godine same po sebi govore.
Baš me interesuje šta će biti sa sudijama, jer su i oni predmet ove lustracije, pogotovu sa onim sudijama koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem doprineli da Slobodan Milošević bude kidnapovan i odveden u Hag.
Podsećam, gospodin Milošević je tada bio pritvorenik u Centralnom zatvoru, članom 316. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija predviđeno je da se pritvorenik samo po nalogu organa koji vodi postupak može privremeno izvesti iz zatvora i sprovesti drugim organima. Članom 120. istog zakona propisano je da primenu mere pritvora nadzire predsednik okružnog suda na čijem je području sedište zavoda u kome se izvršava pritvor i članom 321. da se pritvorenik otpušta iz zatvora na osnovu rešenja o ukidanju pritvora i naloga za puštanje iz pritvora, donetih od suda pred kojim se vodi postupak. Članom 192. Zakona o krivičnom postupku propisano je da pritvor određuje istražni sudija nadležnog suda.
Iz citiranih propisa nedvosmisleno proizilazi zaključak da je gospodin Milošević tog dana, 28. juna 2001. godine, imao status pritvorenog lica nad kojim jurisdikciju ima isključivo istražni sudija i sudski organi. Akt Vlade Srbije od 28. juna, kao podzakonski akt koji je bio donet suprotno odluci Saveznog ustavnog suda koja je bila opšteobavezna i izvršna, predstavlja i kršenje tadašnjeg saveznog i republičkog Ustava, brojnih saveznih i republičkih zakona i kao takva nije mogla biti pravni osnov za izručenje gospodina Miloševića.
Ovo pominjem iz prostog razloga što u međuvremenu dvoje sudija koji su svojim činjenjem i nečinjenjem omogućili da do ovog kidnapovanja dođe, čini mi se oboje sudije Vrhovnog suda Srbije...
(Da. gospođa Vida Petrović-Škero je očigledno zbog dugog jezika smenjena, pa je prebačena u Vrhovnoni sud, a gospodin Čavlina je dobio nagradu za ono što je učinio.) ... oni će biti predmet ove lustracije i to je nesporno.
Poslednja stvar, u ovom članu tačka 16. kaže - funkcionera i ovlašćenog službenog lica u BIA-i; ovako ako bi se primenjivao ovaj član i ova tačka, to ima za cilj praktično da se ukine bezbednost u ovoj državi, a što između ostalih političkih razloga mislim da je jedan od ciljeva GSS-a. Hvala.
Kolega Nebojša Jović je predložio brisanje ovog amandmana.
Mi, poslanici Socijalističke partije Srbije, smatramo da je to sasvim logično zato što se članom 12. ovog zakona predviđa formiranje komisije, jednog, očigledno je, ad hok tela koje treba, nakon eventualnog usvajanja ovog zakona, da izvrši svoj posao, a da posle toga bude ukinuto. Ovaj zakon nema izgleda za dug život. Kratkoročnog je i pragmatičnog, kao i političkog karaktera. Sigurno je da predlagaču neće doneti neku veliku političku korist.
Predložili smo brisanje ovog člana jer smatramo da se ovim članom zakona formira komisija, jedno radno telo, koje ne postoji u pravnom poretku naše zemlje; ne postoji u pravnom sistemu ove zemlje mogućnost da se formira komisija koja dobija ovlašćenja da spreči ljude u obavljanju javnih funkcija. Niko u ovoj zemlji, ako se poštuje Ustav Republike Srbije, kao i važeći zakoni, ne može biti kažnjen za bilo koje delo bez odluke suda.
Ustav Republike Srbije u članu 23. stav 3. kaže: "Niko ne može biti smatran krivim za krivično delo, dok to ne bude utvrđeno pravosnažno sudskom odlukom". Ukoliko DOS ne poštuje Ustav Republike Srbije, a to je vrlo zanimljivo pomenuti iz razloga što je prethodno usvojen jedan mandat, baš pozivanjem na odredbu Ustava Republike Srbije i potrebu njegovog poštovanja, a u ovom slučaju se krši.
Moram citirati i odredbe Povelje o manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja je usvojena krajem feburara tekuće godine, gde se u članu 9. kaže, primera radi, da svako ima pravo na delotvornu sudsku zaštitu u slučaju da mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajamčeno ovom poveljom, kao i pravo na uklanjanje posledica takvog kršenja.
Pomenuću ovom prilikom i član 17. istog dokumenta, u kome se kaže da je "svakom zajamčena jednaka zaštita prava u postupku pred sudovima, drugim državnim organima i nosiocima javnih ovlašćenja. Svako ima prava da o njegovim pravima i obavezama, kao i optužbama protiv njega, bez odlaganja, odlučuje nezavisan, nepristrasan i zakonom ustanovljen sud. Sudske odluke se izriču javno, a sudski postupci su javni, osim u slučajevima određenim zakonom".
Kolega Jović je predložio brisanje ovog člana, zato što logično smatra da jedno ovakvo telo može izreći meru smanjenja, ukidanja građanskih prava, prava da bude neko kandidovan i da bude biran, na osnovu neproverenih izjava ili dokumenata, koji objektivno nemaju svoju pravnu validnost.
Ovde je zanimljivo pomenuti i, po našem mišljenju, jednu kontradiktornost u stavovima (3) i (4) ovog člana, gde se i tužilac uključuje u postupak rada komisije, a tužilac je organ progona i ne može izricati mere. Mislimo da je ovaj član kontradiktoran, da ovaj član ustanovljava nešto što nema osnova u pravnom sistemu, u pravnom poretku. Iz tog razloga je kolega predložio njegovo brisanje.
Kolega Andrić me je pitao "zašto". Odgovorio sam mu - "zbog dosijea".
Naime, i na sednici Odbora za pravosuđe, razgovarajući o ovom zakonu, postavio sam pitanje i dobio odgovor od profesora Hibera. Moram da kažem i vama ono što sam tada čuo od profesora Hibera.
Suština ovog zakona i celog postupka lustracije i ispitivanja odgovornosti zasniva se na dokumentima Bezbednosno-informativne agencije. Tada nisam dobio odgovor, bar ne odgovor kojim bih bio zadovoljan, na moje postavljeno pitanje: "Da li se može verovati dokumentima Agencije?".
Bez obzira na to što smo mi socijalisti apsolutno protiv ovog zakona, jer smatramo da je on politički zakon, sa apsolutno prisutnom notom revanšizma, postavio sam sledeće pitanje: Ako se to stvarno želelo, zašto se to nije uradilo 2000. godine, nego 2003. godine, sa 30 i nešto meseci zakašnjenja? Da je to urađeno 2000. godine ko zna do čega bi se došlo?
Verujte mi na reč, voleo bih da su tada dokumenta bila otvorena i da smo imali mogućnost da vidimo šta je sve u tim arhivama Službe državne bezbednosti, ko je šta radio, ko je naređivao, ko je pomagao itd. Ovo bih voleo i zbog toga što se u stavu (4) ovog člana govori o licima koja su inicirala, naređivala i svojim obaveštenjima i na drugi način učestvovala u kršenju ljudskih prava.
Bilo bi zanimljivo videti ko su sve ljudi koji su radili sa Službom državne bezbednosti. Na koji način su radili, koga su potkazivali, u kojim kršenjima ljudskih prava su učestvovali, na koji način. Mislim da bi to tada, možda, imalo nekog smisla.
Sada, posle dve i po godine, u to sam potpuno ubeđen, a imam pravo da sumnjam, dokumenta nisu validna, očigledno je da je bilo više čišćenja tih dokumenata, da tako kažem. Uostalom, od profesora Hibera sam čuo jedan izraz "zagađena dokumenta". To znači da je neko menjao njihov sadržaj, verovatno je oduzimao i dodavao ono što odgovara ili što bi odgovaralo sadržaju tog dokumenta.
U svakom slučaju, verovatno je da je jedan broj dokumenata, odnosno dosijea brisan, a sve ukazuje na to da je ta priča o lustraciji i kršenju ljudskih prava vezana za odgovornost pojedinca, da će to biti apsolutno subjektivnog karaktera, odnosno za onog ko ne treba da bude predmet lustracije dosije će biti očišćen ili uništen, a za onoga ko treba da bude predmet lustracije sigurno je da će dosije biti zagađen u tom drugom, pozitivnom smislu.
Iz tog razloga smo mi i predložili da se ovaj član briše, prevashodno što smatramo da, prvo, zakon ne valja, a iz ovog člana se vidi na kojim dokumentima će se graditi postupak lustracije.
Poštovane kolege narodni poslanici, poslanička grupa SPS neće podržati zakon o lustraciji, glasaće protiv ovog zakona, jer je reč o par edžcellence političkom zakonu, aktu osvetništva usmerenom protiv političkih protivnika, radi eliminacije ljudi, pod formom zaštite ljudskih prava, a u stvari sa očiglednom namerom kršenja ljudskih prava, bez odluke suda, sa ciljem da se predstavnici opozicije spreče da učestvuju u izborima i javnom životu.
SPS ocenjuje da je ovaj zakon bez ustavnog osnova, suprotan Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, suprotan odredbama Krivičnog zakona. Zakon uvodi, posle deceniju i nešto više, novi vid moralno-političke podobnosti, kao osnovni kriterijum za političku i drugu aktivnost. Zakon osniva komisiju, telo koje nije bilo u pravnom sistemu, niti ga pravni sistem poznaje, sa ovlašćenjima koja ima sudski organ, a sudski organ nije, sa sastavom komisije koji je suprotan Ustavu Republike Srbije. Ovaj zakon uvodi pretpostavku krivice, a ne nevinosti. On je retroaktivnog karaktera, ima selektivan pristup, jer nije važno ko je kršio ljudska prava u Srbiji, nego se utvrđuje samo kod osoba koje se kandiduju za učešće u javnom životu. To je suštinski način da se spreče ljudi da učestvuju u izborima.
Najposle, ovaj zakon treba da utvrdi navodnu odgovornost pojedinih ljudi na osnovu provere u spisima državne bezbednosti, koji inače nemaju karakter javnog dokumenta i koji su nepotpuni i, kako reče jedan kolega poslanik, zagađeni i sigurno u protekle dve i po godine ne samo brisani, dopisivani, nego su neki i potpuno uništeni.
Poštovane kolege, suština ovog zakona je eliminisanje političkih protivnika iz javnog života i iz izbora, bez odluke suda, na osnovu insinuacija i subjektivnih iskaza navodnih svedoka, a pogotovo bez iskazanog mišljenja građana na izborima. Ova namera se jasno vidi iz obrazloženja zakona, gde stoji da se lustracijom na određeno vreme sa različitih javnih funkcija uklanjaju ljudi koji su u nedemokratskim režimima naređivali sprovođenje ili podržavali kršenje ljudskih prava. Tu se kao zemlje primeri navode Poljska, Češka, Istočna Nemačka, Bugarska itd.
Sviđalo se to predlagaču ili ne, kao i onima koji će podržati ovaj zakon, Jugoslavija i Srbija se nikad nisu mogle, a ni danas se ne mogu uporediti sa ovim zemljama i totalitarnim režimima koji su postojali. Tamo demokratije i višestranačkih izbora do pada Berlinskog zida i odlaska ruskih tenkova nije ni bilo. Kod nas u protekloj deceniji, otkako je uveden višestranački sistem, bilo je 15 ili 16 različitih vrsta izbora u kojima je učestvovala i koje je priznala i tadašnja opozicija, a sadašnja vlast.
Tadašnja opozicija je držala lokalnu samoupravu, od 1992. godine u nekim gradovima neprekidno, a 1996. već u skoro trećini gradova i opština Srbije. Biće zanimljivo čuti i videti da li ljudi koji su radili u tim opštinama potpadaju pod odredbe ovog zakona, pošto se zna šta su sve radili: pozivali na građansku neposlušnost, šikanirali ljude, na različite načine kršili ljudska prava, a danas su istaknuti rukovodioci DOS-a i predstavnici vlasti.
Nema ustavnog osnova za donošenje ovog zakona. Član 73. stav 1. tačka 2, na koju se predlagač poziva, odnosi se na vrstu akta, a ne na njegov sadržaj, što se i vidi iz zakona, jer je sadržaj u zakonu duboko suprotan odredbama Ustava Republike Srbije. Tu mislim na članove 11, 13. i 23. koji regulišu slobode, prava i dužnosti čoveka i građana. Mislim da je ovom prilikom potrebno citirati pogotovo član 23, koji kaže: "Niko ne može biti kažnjen za delo koje, pre nego što je učinjeno, nije bilo predviđeno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu kao kažnjivo delo, niti mu se može izreći kazna koja za to delo nije bila predviđena. Krivična dela i sankcije za učinioce mogu se odrediti samo zakonom. Niko ne može biti smatran krivim za krivično delo dok to ne bude utvrđeno pravosnažnom odlukom suda". Pravosnažnom odlukom suda, a ne neke komisije od tri člana i pitanje šta drugo.
Zakon je suprotan i odredbama Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama i to članovima 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8. i 9. koji govore o sudskoj zaštiti kao obavezi države. Mislim da vredi pomenuti te članove. Zakon je suprotan i članu 17. Povelje koji govori o pravu, odnosno na pravično suđenje. Evo, dozvolite, citiraću samo prva dva stava: "Svakome je zajamčena jednaka zaštita prava u postupku pred sudovima, drugim državnim organima i nosiocima javnih ovlašćenja. Svako ima pravo da o njegovim pravima, obavezama, kao i o optužbama protiv njega, bez odlaganja odlučuje nezavisan, nepristrasan i zakonom ustanovljen sud. Sudske odluke se izriču javno, a sudski postupci su javni, osim u slučajevima određenim zakonom".
Znači, sud i samo sud. Zakon je suprotan i članu 18, kao i članu 19. takođe koji kaže: "Svako je nevin dok se njegova krivica za krivično delo ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda". Zakon je suprotan i članu 20, kao i članu 57. koji kaže da se dostignuti nivo ljudskih prava ne može smanjivati.
Zakon je suprotan i odredbama Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora, pogotovo članovima 9, 10. i 16. Moram reći da je ovaj zakon suprotan i odredbama Osnovnog krivičnog zakona, članovima 3, 5. i 66. Citiraću član 66. koji kaže: "Sud može učiniocu krivičnog dela zabraniti vršenje određene službe, poziva ili samostalne delatnosti, svih ili nekih drugih dužnosti, vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje ili rukovanje državnom ili društvenom imovinom ili za čuvanje te imovine, ako je učinilac zloupotrebio svoj položaj, vršenje delatnosti ili dužnosti radi izvršenja krivičnog dela ili ako se opravdano može smatrati da bi njegovo dalje vršenje takve delatnosti bilo opasno".
Ali, samo sud.
Ovim zakonom osniva se telo koje nije postojalo u pravnom poretku, niti ga pravni sistem ove zemlje poznaje. To telo, komisija, ovim zakonom dobija ovlašćenja da spreči ljude da obavljaju javne funkcije. Sastav komisije duboko je suprotan odredbama Ustava i Zakonu o sudijama.
Kada je reč o Ustavu, član 126. stav 4. Ustava Republike Srbije kaže da sudija Ustavnog suda ne može vršiti drugu javnu funkciju ili profesionalnu delatnost, a u ovom predlogu zakona se to predviđa.
Kada je reč o radu komisije, neprihvatljivo je da komisija uvidom u dokumentaciju Državne bezbednosti, a pitanje je kakvog su kvaliteta ta dokumenta, bez suda odlučuje o sudbini ljudi. Naime, zakon ovde predviđa da Komisija radi na osnovu uvida u spise, a rekao sam, dve i
po godine posle 5.oktobra, a znamo šta se dešavalo 5. oktobra pa naovamo, pitanje je kakva je sudbina svih tih dokumenata, koliko su ta dokumenta validna, koliko su informacije tačne.
Uostalom, ljudi koji se malo više razumeju u te stvari i koji su govorili o ovom problemu, kažu da bi se i nabavila informacija vezana za rad Državne bezbednsti, objektivno se krše ljudska prava, znači, oni koji su pribavljali te informacije su kršili ljudska prava. Pošto će u ovom zakonu biti mnogo više reči kasnije, u ovom prvom javljanju reći ću još samo nešto. Ako se zakon usvoji, onda će predmet lustracije, pre svega i jedino biti članovi DOS-a zbog svega onoga što su učinili.
Evo, zašto to kažem. Nepobitno je da je Vlada Republike Srbije suspendovala lokalnu samoupravu u preko 30 opština, uvela prinudne uprave i time prekršila osnovna ljudska prava, a to je pravo da čovek bira i da bude biran. Uvidom u sudske spise takođe će se nepobitno videti da je Vrhovni sud poništio jednu od takvih odluka u slučaju Priboja i time konstatovao direktno kršenje ljudskih prava od strane Vlade Republike Srbije. Ako se zakon bude konsekventno primenjivao, niko od članova Vlade neće moći biti na javnim funkcijama.
Primer dva, kršenje ljudskih prava članova i pristalica SPS-a u periodu posle 5. oktobra . Mi smo proleća 2001. godine sastavili dokumentaciju, uputili je OEBS-u kao drastični primer kršenja ljudskih prava članova i pristalica SPS-a. Neću vas ovde zamarati, ali verujte mi da ima sijaset informacija sa imenima i prezimenima i počiniocima tih dela koje same po sebi govore. DOS će prvi platiti cenu svog političkog marketinga.
Primer tri, krizni štabovi koji su formirani u periodu posle 5.oktobra...