Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Moram da primetim da i argumenti koje je kolega Čikiriz izneo opet govore u prilog tome da treba naš amandman prihvatiti.
Kažete, kolega Čikiriz, da su se podnosili zahtevi za izuzeće samo da bi se odugovlačilo. Gde ovaj član 72. sprečava i dalje stranke da podnose zahtev da bi odugovlačile, ako to hoće i koliko može da odugovlači? Sada, kada ovaj zakon još uvek
nije usvojen, 90% stranaka u postupku zna da zahtev za izuzeće neće biti usvojen, ali eto imaju neki razlog, znači im jedan dan, dva dana ili pet dana da se ceo taj krug o kome ste govorili završi. Takođe, sada će im iz nekog razloga to odgovarati.
Nema garancije kao ni onda, kao ni po ovom zakonu ni po budućem, da će biti ili da neće biti usvojen taj zahtev, ali govorimo o pravnim posledicama. Mnogo su manje pravne posledice ako se onog momenta kada se izađe sa zahtevom za izuzeće, da se tog momenta sve radnje prekinu, da se kaže – prekidamo ročište, imamo zahtev za izuzeće. To do kraja radnog vremena može da se završi.
Šta će se desiti ako je u tom postupku istaknut neki zahtev za privremenu meru? Sudija brže bolje pod tim zahtevom za njegovo izuzeće donese privremenu meru. Kako ćete da vratite posledice te privremene mere koja može da nastane? Prosto, praktični razlozi, gospođo Malović. Verujte, ovaj amandman će mnogo pomoći, koliko god vam se činilo banalno, ali kada smo radili diskusiju o ovome, pretpostavljam da ste nas pratili, onda vidite da i kolege koje će glasati za ovaj zakon da nemaju neke ozbiljne argumente. Sve ono što su naveli zapravo su argumenti da treba prihvatiti ovaj amandman. Sada, da li će predsednik suda da odugovlači da rešava po zahtevu za izuzeće, to je već stvar kakav je predsednik suda, a s obzirom da su 90% predsednici sudova vršioci dužnosti, znate, još uvek koliko već je godina prošlo da imamo pravosuđe u vd stanju, to opet govori o nečem drugom, govori o tome da se pravosuđe drži na uzdi zato što predsednici sudova koji su u vd stanju moraju strogo da slušaju ako ne budu dobri neće biti izabrani.
Dakle, svedok je u sudu. Saslušan je koristeći vaše argumente i ispostavi se da je zahtev za izuzeće bio opravdan. Prihvati se zahtev za izuzeće. Poništava se to saslušanje. Kako će taj svedok  ponovo da dođe? Da li će on smatrati da je sud neozbiljan tada, mnogo više nego ako se zatekao, ušao u sudnicu, ili čeka ispred sudnice i tada biva obavešten – traženo je izuzeće sudije, izvinite, gospodine svedoče, zvaćemo vas kad se odluči po ovom zahtevu?        Mnogo ozbiljnije deluje, nego vi saslušate svedoka i kažete – hvala, gospodine svedoče, što ste došli, doviđenja i za tri dana ga obaveštavate – izvinite, mi se onaj dan šalili, dođite opet.
Dakle, neozbiljno, opet ponavljam i obraćam se sad, pre svega, gospođi ministar, verujte, vrlo opravdano, usvojite ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo, negde je skoro pisalo da je Srbija u obavezi da u okviru te takozvane agende evropskih zakona donese zakon o zaštiti kitova. Zaista, zdravorazumski čovek se pita šta će nam taj zakon kada nemamo kitova u Srbiji i onda dobijemo zakon o zaštiti, o kojem danas raspravljamo, zakon o zaštiti poslovne tajne, koji se kako ovde piše uglavnom odnosi na zaštitu industrijske poslovne tajne. Onda, pošto je jasno da u Srbiji imamo industrije koliko i kitova, jasno nam je da Vlada Republike Srbije ne donosi, odnosno ne predlaže skupštinska većina ne usvaja zakone sa namerom da se poboljša bilo šta u ovoj državi.
Vi ministre rekoste malopre da vine donosite, ne predlažete ovaj zakon zato što to od vas neko traži, nego zato što to treba nama. To jednostavno nije tačno, a uostalom, ovo što ste nam napisali, što je crno na belo, kažete – razlozi za donošenje ovog zakona po hitnom postupku su radi ispunjenja međunarodnih obaveza i usklađivanja propisa sa propisima Evropske unije.
To je ono, što nas prati već duže vremena i vi nikako ne možete ili nećete da shvatite da nema ništa od tog takozvanog evropskog puta, nećete da shvatite da je taj evropski put poguban za srpske nacionalne interese, za građane Srbije, za državu Srbiju, vi i dalje srljate i ovde se bavimo nekim zakonima koji na sve liče, ali ne liče na zakon. Ovo nije prvi zakon, gospodine ministre, potpuno je u pravu kolega Stevanović, kada je skrenuo pažnju da je ovo suviše uopšteno. Nema nijedan od ovih članova, nema karakteristike pravne norme. Vaša koleginica vrti glavom, ali zaista je tako, evo da pretpostavljam da je pravnik, neka mi kaže neki pravnik kao bi primenjivao ovu strategiju deklaraciju, kako god možemo da je nazovemo, samo ne možemo zakonom. Ali i to je već viđeno.
Govorite o zaštiti poslovne tajne. Vi gospodo, nemate ni jednu poslovnu ni državnu, ni službenu, ni vojnu tajnu, već 11 godina u državi Srbiji. Sve što je moglo da se oda, odato je. NATO ima sve naše vojne tajne, Haški tribunal ima sve tajne ih arhiva bezbednosti pravosudnih koje su postojale u Srbiji. Vi imate tajne samo prema građanima Srbije, a otvoreni ste potpuno za sve ove srpske neprijatelje u belom svetu. Njima se sve tajne odaju. Recite da nije tako. Recite da nije tačno da su istražitelji Haškog tribunala ušli u sve moguće arhive u Srbiji i uzimali sve što njima treba, a kada traži neko, recimo kao mi iz tima koji pomaže pripremu odbrane dr Vojislava Šešelja, onda Dragan Šutanovac kaže bili ste pretpostavljam na Vladi, on je procenio da nije od interesa za odbranu Vojislava Šešelja, da se dobiju spisi koji se odnose na Aleksandra Vasiljevića, inače poznatog po tome da je odgovoran za mnoge ratne zločine, pa i za one u Vukovaru.
To je vaš odnos prema tajnama, državnim, službenim, poslovnim, kojim god hoćete. Niste imali čak ni ličnih tajni ni u odnosu na američke ambasadore, Vikiliks vam sve objavio. Išli ste, utrkivali ste se, da pričate jedni o drugima, da radite jedni drugima iza leđa, da iznosite ono što smo mnogo toga smo mi iz Srpske radikalne stranke govorili i ovde u ovom parlamentu, vi ste nam tvrdili da to nije istina, e sada Vikiliks objavio sve te depeše i sada ću ja vas da pitam za neke depeše, da mi u kontekstu ovog zakona objasnite.
Da li je Vikiliks, depešom od 28. januara 2008. godine povredio poslovnu tajnu fakulteta jer je Manter napisao da je Toma Nikolić kupio diplomu fakulteta, da je funkcionalno nepismen i da može da upotrebljava samo četiri od sedam padeža. Dakle, da li je ovde povređena poslovna tajna fakulteta koji je prodao diplomu Tomi Nikoliću. Vi ste, ovo je i resorno vrlo interesantno za vas, pretpostavljam kao za ministra koji je između ostalog nadležan i za visoko obrazovanje.
Da li je gospodin Manter povredio poslovnu tajnu Delte i Miroslava Miškovića kada je, kako stoji u Vikiliksu, od 9. septembra 2008. godine, rekao, Grubačić je tvrdio da je Nikolić odlučio da podrži sporazum o stabilizaciji i pridruživanju posle sastanka, krajem avgusta sa predsednikom Tadićem, za koji se priča da ga je pripremio vlasnik Delte Miroslav Mišković. Da li je povređena poslovna tajna Miroslava Miškovića zato što je Manter, kao dobro upoznat sa svim ovim događajima jer je on sa Tadićem formirao SNS i evo, dakle ono što smi mi pričali priznao da su Delta i Mišković umešani sa param u to bili, naravno.
Evo recimo još jedna depeša od 16. oktobra 2008. godine, takođe u kontekstu predloga zakona o poslovnom tajni. Takođe, kaže u toj depeši, ima znakova da SNS dobija pristup finansijskim sredstvima za podršku stranke. Po rečima, dobro pozicioniranog i pouzdanog novinara, srpski tajkuni Miroslav Mišković i Milan Beko odlično plaćaju SNS. To je takođe rekao Manter. Da li je dirnuo u poslovnu tajnu Miškovića i Beka? Ne, dirnuo je u poslovnu tajnu njega kao nalogodavca, odnosno SAD, režima Borisa Tadića i naravno ovih tajkuna koji su svi zajedno učestvovali u formiranju SNS radi pokušaja razbijanja SRS i naravno države Srbije.
Za nas su pitanja koja postavljamo ministrima u Vladi Republike Srbije, ovde se tretiraju kao poslovna tajna. Evo, zamoliću sekretara neka pripremi koliko je naših pitanja ostalo bez odgovora. Dakle, vi sve što vam nije u interesu da zna javnost vi to proglašavate poslovnim, službenim, vojnim itd. tajnama, govorim samo u odnosu na javnost i na građane Srbije. Da li je poslovna tajna, Caneta Subotića Žabca, koji je pre nekoliko dana u video obraćanju novinarima rekao da je finansirao DS i Ružicu Đinđić. Da li je zbog toga on neuhvatljiv organima države Srbije.
Da li je poslovna tajna gde se nalazi ministar poljoprivrede? Zvali su nas malinari iz Bajine Bašte i sinoć i jutros, kažu, ne mogu da uspostave kontakt sa nadležnim iz Ministarstva za poljoprivredu, jer im je rečeno, a ja sada vas kao kolegu, gospodina Dušana Petrovića, pitam da li je to tačno i da li je to poslovna tajna, da je on otišao negde u beli svet da gleda neku utakmicu i da će se vratiti da razgovara sa malinarima, tek posle te utakmice.
Da li je to moguće? Da li su, zapravo jesu, Borko Stefanović je ovde, kada smo insistirali da se razgovara o problemima na KiM i o onome što on tamo sa Editom Tahiri dogovara i potpisuje, on je ovde rekao pred poslanicima, pa kakvi bi to bili pregovori kada bi bili javni i šta se izrodilo iz tih njegovih tajnih pregovora, carinski pečat i carinska služba za dva dana šiptarska, na srpskoj državi KiM. Gde ste vi iz Vlade? Juče je gospodin Bogdanović u jednoj televizijskoj emisiji ponavljao kao Kalimero – nepravda, nepravda, a šta ćete vi preduzeti? Mi iz SRS bićemo dole u petak sa građanima, sa svojim narodom, sa Srbima. Da li imate neku poruku vi iz Vlade, pošto ne smete da odete, ili kažite da mi prenesemo šta će Vlada da uradi da zaštiti Srbe na KiM, ili je to još uvek vaša poslovna tajna, gospodine ministre.
Sve vreme govorim o članu 1. stav 2. i o članu 19. Predloga zakona.
Hvala vam na strpljenju. Član 19. kaže – Kazniće se za privredni prestup novčanom kaznom u iznosu od 100 hiljada do tri miliona dinara privredno društvo ili drugo pravno lice, odnosno 50 hiljada do 200 hiljada dinara, odgovorno lice u pravnom licu, ukoliko prekrši ovaj zakon. Moje pitanje za ministra, da li će svi ovi koje sam u toku moje rasprave pominjala, biti kažnjeni u skladu sa ovim njegovim zakonom? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaki put kada gospođa Snežana Malović obrazlože Vladine predloge u ovom parlamentu, nekako se ima utisak da ispred nas sedi odlikaš iz osnovne škole, sve lepo pročita, obrazloženje koje nam je ovde napisano i ostavlja utisak da zaista veruje da je to tako i da sve razume. I tako je, od kada su krenule čuvene tzv. reforme u pravosuđu.
Gospođo Malović, isto kao što se danas zalažete, i kao što ste se juče zalagali, sa gotovo identičnim obrazloženjem, ubeđivali ste nas i pre tri godine, kada uspostavite novu mrežu sudova, nove evropske zakone, da više neće biti dugih parnica, da će to drastično da se smanji, da ćemo da postignemo nivo efikasnosti itd. Šta smo u međuvremenu dobili? Sve ono što smo mi gospođo Malović tvrdili, još kada ste uvodili u ovu katastrofalnu mrežu sudova. Pretpostavljam da vi razgovarate sa sudijama, ljudi kažu da nema šanse da postignu ni onaj nivo koji su imali do sada, kamoli da budu efikasniji, s obzirom da imaju mnogo više predmeta, nego što su imali ranije. Naravno, logično, broj predmeta se nije smanjio, broj sudija se smanjio, broj sudova se smanjio. Mnoga mala mesta više nemaju sudove, da se ne vraćamo na to, o tome smo govorili, a građani znaju stav SRS na tu temu i znamo da je to zaista vrlo problematično, ali ispostavilo se da nije bio problem u mreži sudova, kao što sada nije problem u pozitivnom ZPP, nego je problem u sudijama. Problem je u organizaciji pravosuđa. Problem je u tome što ste vi u reizboru sudija, gospođo Malović, najveći broj sudija, ne sve, birali po partijskoj liniji, pa onda imamo sudove, odnosno sudije koji su stekli iskustvo kao direktori opštih poslova u vrtiću, direktori pijaca, bez namere da vređam kolege koji su obavljali te važne poslove. Znate, da budu sudije i da upadnu u taj vrtlog, tako suženog, smanjenog broja sudija, nije ni čudo što nam je danas ovakvo stanje.
Dakle, ni postojeći ZPP nije prepreka da nam pravosuđe bude efikasnije i morate se složiti sa tim, gospođo Malović, zapravo, trebalo bi. Šta je suština i zbog čega mi donosimo i ovaj zakon i zbog čega se vršila ta reforma pravosuđa?
Razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku, a vi ste napisali, donošenje ovog zakona po hitnom postupku, predlaže se radi ispunjenja međunarodnih obaveza i usklađivanja propisa sa propisima EU.
Zbog tog usklađivanja propisa sa propisima EU, uništiste sve u državi Srbiji. Zbog tog usklađivanja propisa i danas imate problema sa hiljadu sudija, sa kojima ne znate šta ćete, koje niste reizabrali, koji su se žalili sve do Strazbura, naložili vam vaši evropski prijatelji da morate taj problem da rešite, vi i Nata Mesarović, već mesecima obećavate do oktobra, do marta, do septembra, a nas evo i u ovom septembru, još uvek niste rešili taj problem. Jel tako? Niste, i ne zna se kada ćete. Đekna još nije umrla, a ne zna se kada će.
U obrazloženju Predloga ovog zakona, a i vi ste, pošto ste čitali obrazloženje, rekli ste nekoliko interesantnih stvari i to stvari koje ne možete da potkrepite, a mi ćemo da vam skrenemo pažnju na loše primere koji se neće popraviti ni ovim novim zakonom. Mi i sada u ovom ZPP imamo obavezu sudova da radne sporove ili ove nove sporove, kada je u pitanju zlostavljanje na radu, rešavanja po hitnom postupku. Vi znate, gospođo Malović da imate i dan danas sporove koji traju od tri do šest godina i imate takođe saznanje, jer to je u javnosti obelodanjeno, da je iz oblasti mobinga doneta samo jedna presuda.
Dakle, nije problem u tome šta se reguliše ili ne reguliše zakonom, već kako ste vi to generalno regulisali. Regulisali ste i uterivače dugova, pa sada ovde pričate o poveriocu i ko će da profitira, poverilac ili dužnik. Zaista ne znam kada je to dužnik mogao na ovaj način da profitira. Kažete, između ostalog, hvalili ste se vi i kolege koje će glasati za ovaj zakon, kako ste dostigli neko epohalno dostignuće ovim načinom dostave.
Najpre, nije to mnogo promenjeno u odnosu na dosadašnju dostavu, ali ovo što ste vi predvideli u praksi, može da se pokaže kao veoma loše. Apsolutno, nema valjda, ne samo pravnika, nego nema čoveka koji neće da kaže da su ekonomičnost i efikasnost suđenja u razumnom roku neophodni, ali sve to ne može na štetu pravičnog suđenja i na štetu stranaka u postupku.
Vi ste ovde obrazlagali, pa ću i ja na drugi način, ako se pismeno ne dostavi, odnosno neće neko da ga primi ili ne može da se nađe na adresi, okačite ga na oglasnu tablu i smatrate da je primljeno.
Zamislite, u parnicama razvoda brakova ili parnicama nasleđivanja, ostavine, na istoj adresi su prijavljena dva naslednika, a jedan bi da prevari onog drugog i on će svaki put kada poštar ili onaj dostavljač suda, dođe, da će pokušati da eskivira i da objasni da taj drugi ne živi na toj adresi ili supružnici, još nisu formalno razvedeni, a prijavljeni na istoj adresi. Iz nekog razloga, jedan od njih ima razloga da odugovlači prijem i onda će samo on znati, samo jedan će znati kada je na oglasnoj tabli to pismeno okačeno, a ovaj drugi neće znati.
To su praktični primeri koji mogu da se dese. Imate tu i podstanare, neko je prijavljen na nekoj adresi, radi od jutra do uveče i vi ćete sada, na koji način naterati, njegovog gazdu da mu kaže da je dolazio neko iz suda da mu donese neko pismeno. Naravno, to nije moguće.
Imamo mi slučaj, recimo po privatnoj tužbi protiv Tomislava Nikolića, od strane Vojislava Šešelja. Tomislav Nikolić je pre izvesnog vremena slagao da je Vojislav Šešelj naručio njegovo ubistvo iz Haškog tribunala, to svi znate, kao što znate da je utvrđeno i potvrđeno da to nije tačno i sada mi tužimo Tomislava Nikolića i vaše sudije, gospođo Malović, inače ta sudija je blizak prijatelj gospodina Cvijana, a taj Cvijan je onaj što je otišao iz Tadićevog kabineta pravo kod Vučića, onaj što je snimao Natu Mesarović, pa odneo Vučiću snimak iz razgovora sa Natom Mesarović. Prijatelj od tog Cvijana, kaže, ne može da uruči Tomislavu Nikoliću poziv, jer se ne zna njegova adresa.
Postoji li neko, a da ne zna da je Tomislav Nikolić zaposlen u Narodnoj skupštini i da mu je ovde jedna od adresa, svakako adresa gde može da mu se dostavi poziv, ali Cvijan gazduje jednim delom sudija, i to je problem, i nije problem ZPP, gospođo Malović.
Pitanje koje vam je juče kolega Krasić postavio kada smo govorili o ZKP, da li ste predvideli primenu ovog zakona i na teritoriji KiM, a vi ste klimali glavom da jeste. Tražimo da to kažete glasno i jasno.
Kako ćete zakon o parničnom postupku primenjivati na Kosovu i Metohiji? Gospođo Malović, pretpostavljam da bar iz medija znate da protestvuju zaposleni u pravosuđu na Kosovu i Metohiji. Neće da rade po šiptarskim propisima, neće da rade pod šiptarskom komandom.
Poslanici i delegacija Srpske radikalne stranke u petak će biti sa svojim srpskim narodom na Severu Kosova i Metohije. Verovatno će tamo biti i sudije i ostali zaposleni u pravosuđu. Da li ćete, gospođo Malović, da im poručite nešto kao nadležni ministar? Šta mogu da očekuju od svoje države Srbije? Nažalost, nemate odgovor sasvim sigurno, kao što ga nema ni vaš predsednik kao što ga nemaju ni oni koji pregovaraju u ime Srbije sa Šiptarima i dokle su nas doveli. Mi kažemo Borku Stefanoviću - ni za živu glavu ne smeš priznati carinu ni pečat. On kaže – to je u interesu Srba.
Šta će biti u petak kada Šiptari dođu na carinu? Jutros se ministar Bogdanović kao Kalimero – to je nepravda, i usput poručuje - vi radite dole šta god hoćete, mi ćemo to da osudimo i mirno ćemo da reagujemo na sve ono što nam pripremate zajedno sa EU.
Lepo je Rasim Ljajić priznao – neće Šiptari uraditi ništa ako ne dobiju mig od SAD. I mi to znamo. Trebalo bi da znate i vi koji ste, nažalost, trenutno vlast u Republici Srbiji.
Loš je ovaj zakon koji ste nam ponudili. Pretpostavljam, gospođo Malović, da je ovo bio lapsus. Rekli ste, po ovom zakonu, da će sud biti arbitar. Prosto sam kao pravnik šokirana. Nadam se da je to bio lapsus, da niste ozbiljno mislili.
Takođe sam iznenađena da ste nam, između ostalog, rekli da ste kao pravnu praksu za izradu ovog predloga zakona koristili odluku Ustavnog suda Austrije. Nije valjda Ustavni sud Austrije odlučivao da li je neki zakon u skladu sa Ustavom Republike Srbije? Prosto je neverovatno što vam to treba i šta vam to uopšte znači.
Naravno, opet vaša priča o uporednom zakonodavstvu, o radnoj grupi, sudijama, profesorima, advokatima, o javnoj raspravi itd. Sve je to, gospođo Malović, trla baba la. Kao ministar treba da ste okruženi stručnjacima kao svojim najbližim saradnicima, da izađete ovde sa vašim predlogom, a ne nekih plagijatora – Lilića, Gaše Knežević i ne znam koga i mi, narodni poslanici jesmo kvalifikovani da raspravljamo o ovoj i o ostalim temama i na tom nivou se raspravlja, ne sluša se ni EU niti se slušaju kvazi eksperti kojima se ovde hvalite. Hvala lepo.
Povređen je član 27. koji obavezuje predsednika Narodne skupštine da se stara o primeni ovog poslovnika, a to znači i o članovima 102. i 101. Poslovnika. Kada se obavi razmatranje svih tačaka dnevnog reda i odlučivanje o njima, predsednik Narodne skupštine zaključuje senicu Narodne skupštine. To se za prethodnu sednicu nije desilo.
Član 101. Poslovnika kaže da predsednik Narodne skupštine može da prekine sednicu Narodne skupštine radi održavanja nove sednice Narodne skupštine, uz obavezu da obrazloži prekid. Vi ste faktički prekinuli sednicu jer nije završeno glasanje, pošto celokupnu sednicu podrazumeva i glasanje. Niste dali obrazloženje zbog čega prekidate sednicu i na neodređeno vreme zakazujete glasanje, a u obavezi ste da zakažete precizno nastavak sledeće sednice.
Rekli ste da se odlaže na neodređeno vreme glasanje zato što nisu prisutni neki poslanici. Sat vremena nakon toga, odnosno 45 minuta nakon toga ima vas 126 koji glasate za novi dnevni red. Dakle, istina je da nemate kvorum za izglasavanje tačaka dnevnog reda po prethodnoj sednici i bili ste dužni da tu istinu iznesete u skladu sa članom 101. poslednjim i pretposlednjim stavom Poslovnika Narodne skupštine. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SRS imaju najmanje 104  primedbe na predlog ovog zakonika, toliko smo formalno podneli amandmana, ali imamo i opštih primedbi o kojima želimo da govorimo, pošto ćemo o amandmanima u onom drugom delu.
Tekst ovog zakonika o krivičnom postupku je sumnjiv i sa aspekta Ustava Republike Srbije, s obzirom na činjenicu da vi uvodite tužilačku istragu, a da javnog tužioca bira Narodna skupština na predlog Vlade Republike Srbije.
Da li je ovo direktan uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast? Mi kažemo da jeste, a vi ćete verovatno reći da nije. Vi ste u pravni sistem kroz ovaj predlog, pokušali ili pokušavate da uvedete mnoge delove iz anglosaksonskog sistema što je takođe neprihvatljivo i vi pokušavate da potpuno promenite pravni sistem Srbije i to na jedan nakaradan način i po nalogu EU.
To je ono što ne smemo nikako da izostavimo. Ovaj tekst koji mi imamo, ovu debelu knjigu ispred sebe, na 202 strane su sadržani članovi predloga ovog zakonika, a na 262 strane direktive i sve ono što se hvalite da ste poslušali iz EU.
To je za SRS apsolutno neprihvatljivo. Ne znamo odakle taj suicidni poriv u predstavnicima režima Borisa Tadića, šta još EU treba da vam uradi, pa da kažete, e dosta više, nećemo više da razgovaramo sa predstavnicima EU. Sve su nam uništili, odnosno uz njihovu pomoć vi ste uništili za ovih 11 godina. Uništili ste sve demokratske principe, milion ljudi je bez posla, na mestu bivših fabrika, veliki tržni centri, svaki dan novi otkazi, Srbe ubijaju u Haškom tribunalu, oduzimaju i otimaju nam KiM. Šta još treba, ljudi moji, da vam urade i da kažete, nećemo više da razmišljamo o ulasku Srbije u EU? Vi gazite preko svega toga i uporno slušate ono što vam nalažu neki trećerazredni službenici iz neke od evropskih zemalja, i onda nama ovde pričate, ne samo kada je u pitanju reforma pravosuđa, vi se onda nama hvalite kako je sprovedena neka sveobuhvatna javna rasprava, pa imamo stavove stručne javnosti o svakom predlogu koji nam ovde predstavite .
Vi ste, gospođo Malović, govorili danas da je i ovaj predlog Krivičnog zakonika prošao javnu raspravu. Niste nam rekli ni jedno zvučno ime. Ko vam je ovo ocenio kao dobro? Kažete – profesori. Koji? Plagijatori – Gašo Knežević i Stevan Lilić. Dajte neko ozbiljno profesorsko ime, dajte neko ozbiljno ime iz stručne javnosti koji će da kaže da je ovo i u skladu sa Ustavom i primenjivo i dobro za naš pravosudni sistem.
Nemate uopšte pravu stručnu ili javnu raspravu. Da imate, onda je nemoguće, znate da se ne bi pojavio bar jedan pravni stručnjak koji bi vam rekao da ovo nije dobro, čak i da je dobro, čak i da je odlično, pojavio bi se neko ko bi rekao da njemu iz nekog razloga nije dobro. Ne, imate javnu raspravu sa svojim istomišljenicima. Otprilike, pošto svaki zakon koji ovde predstavljate najpre u javnosti predstavi Slobodan Homen, i onda se ta javna rasprava zapravo svodi na javnu raspravu otporaša Slobodana Homena i državnog sekretara Slobodana Homena.
Kada smo već kod gospodina Homena, i vi ste govorili ovde, predstavnici vladajuće većine, šta se sve uradilo u ovom vremenu dok ste ministar i dok vlada ova Vlada, šta je urađeno u oblasti pravosuđa. Nemamo vremena da se, govoreći o ovom zakonu, vraćamo na katastrofalnu mrežu sudova. Nadam se da ste do sada i vi toga postali svesni. Ne možete sresti nekog sudiju a da vas ne pita – aman, da li će ovo da se promeni? Sudije se žale koliko im se povećao broj predmeta, pa oni što putuju iz jednog mesta u drugo, a da ne govorimo o onima koji su ostali bez posla, koji i dan danas primaju platu.
Sada Slobodan Homen, poznat, ako ste zaboravili da vas podsetim na dve stvari, najpre onu svežiju, sećate se one prepiske između Ćirića i njega, obojica su tada bili državni sekretari, Ćirić je sada ministar, o tome kada je Ćirić tražio od Homena da se obustavi izvršenje pravosudnih sudskih rešenja i odluka i takav neko nam preporučuje šta je dobro u pravnom sistemu. Ili, evo čitam srpsku "Politiku", recimo. Kada govori o Otporu i o tom periodu kada je tamo žario i palio Slobodan Homen, kaže – kada je reč o novcu treba napomenuti da je 2004. godine koordinator Otpora iz Subotice tražio kontrolu finansija Otpora od 1999. godine zbog sumnje da su tadašnji rukovodilac Slobodan Homen, advokat, sada državni sekretar u Ministarstvu pravde i njegov brat od tetke, Nenad Konstantinović, nezakonito raspolagali sa 10 miliona dolara koje su do 2004. godine dobili na ime pomoći iz SAD. Prema podacima iz SAD, do 5. oktobra 2000. godine, Otpor je primio preko 2,6 miliona dolara, a od februara 2001. do novembra 2002. godine još 800.000 dolara. Osim navedenog, ovde treba dodati još dva miliona dolara dobijenih za razne kampanje – borba protiv kriminala, borba protiv korupcije, zakon danas, ko je kriv i slično, a što sve skupa ulazi u pomenutih 10 miliona dolara. Kada su u pitanju članovi i aktivisti …
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, molim vas o Zakoniku o krivičnom postupku.)
Gospodine Novakoviću, molim vas da mi dozvolite da objasnim zbog čega mislim da je Slobodan Homen kao državni sekretar nekompetentan da predstavlja u javnosti ovaj zakon kao dobar.
Moje pitanje ministru Malović je da li je, pošto je nabrajano ovde, gospodine Konstantinović je nabrajao sve neke epohalne uspehe pravosuđa, u pravosuđu urađeno nešto na ovu temu koju sam sada spomenula? Ako jeste, kako je to završeno, da li je završeno, u kojoj je fazi? Javnost valjda to treba da zna.
Gospodo u Ministarstvu pravdu, odavno ste već uveli haške principe u naše pravosuđe. Najpre ste to uradili u Specijalnom sudu i Tužilaštvu za ratne zločine i za organizovani kriminal. Zaista moramo da napomenemo kako je najrevnosniji u tome bio Vladimir Vukčević, to je ovaj tužilac za ratne zločine, koji se hvalio u jednoj televizijskoj emisiji kako je ostavio neko staro vino koje je trebao da popije sa Karlom Del Ponte, kada je uhapšen Mladić. Svaki normalan domaćin u Srbiji staro vino i staru rakiju ostavlja da je otvori kada mu sin ide u vojsku, kada mu se oženi sin, kada dobije unuče, a Vukčević je čuvao staro vino da ga otvori sa Karlom Del Ponte, kada je uhapšen general Mladić. Ovde je rekao da on to nikada nije izgovorio, iako je na jednoj televizijskoj emisiji direktno to izgovorio, kao što se pohvalio da ga je Bramerc pipkao ispod stola za koleno kada su mu javili kada je uhapšen general Mladić. O tom gospodinu Vukčeviću govori i Kameron Manter, "Vikiliks".
Jedna od "Vikiliks" depeša kaže – srpski tužilac za ratne zločine, Vladimir Vukčević, rekao je 16. aprila 2008. godine pravnom savetniku ambasade da oslobađajuća presuda Haradinaju ima negativan uticaj na haško suđenje lideru SRS, Vojislavu Šešelju. Vukčević je rekao da Šešelj primenjuje istu strategiju kao Haradinaj, zastrašivanje svedoka, budući da je uvideo koliko je bila uspešna ta taktika u slučaju Haradinaj. Neki svedoci, uključujući jednog saradnika koji je ranije svedočio u predmetu "Ovčara" pred beogradskim sudom već su izrazili zabrinutost za ličnu bezbednost, rekao je Vukčević.
Zbog ove laži gospodin Vukčević moraće da odgovara. Već su pokrenuti određeni postupci u kojima ćemo da vidimo da li će da potvrdi ovo, da dokaže ove svoje gnusne laži.
Zamislite, gospođo Malović, kada bi ovo, ne daj Bože, istina. Čija bi to bila odgovornost? Pa, Vladimira Vukčevića. Kako bi on to kao tužilac, kako ga ovde zovu, lokalni tužilac, kaže Manter, za ratne zločine, ako on zna da se tako nešto dešavalo zašto nije ništa preduzeo. Naravno, on je lagao.
Radi ilustracije kako vi to primenjujete haški princip u našem pravosuđu, izneću nekoliko karakterističnih delova, odnosno elemenata iz suđenja prof. dr. Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom i objasniću na koji način je Vojislav Šešelj u potpunosti raskrinkao Haški tribunal.
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, izvinjavam se, ali Zakonik o krivičnom postupku, koji je predlog, ne primenjuje se u Haškom tribunalu, pa vas molim da se vratite na temu i da raspravljamo o Predlogu zakonika o krivičnom postupku srpskog.)
Gospodine Novakoviću, sve vreme govorim, samo ne znam zašto ne razumete, da uvodite tribunalizaciju našeg pravosuđa. To vam objašnjavam, žao mi je što ne razumete. Ne govorim o Pravilniku i Statutu Haškog tribunala nego o Predlogu krivičnog zakonika koji nam predstavlja u ime Vlade gospođa Snežana Malović, koja je kada je pretstavljala u uvodnoj reči ovaj zakon rekla da ovaj zakonik predviđa sporazumno svedočenje okrivljenog i osuđenog. Eto, to se dešava u Haškom tribunalu. Na koji način? Tako što islednici Haškog tribunala prikupljaju izjave od nekih budućih svedoka, to rade pod pritiskom, pokušavajući da ih korumpiraju, rade tako što prete.
Zato je Vojislav Šešelj podneo krivičnu prijavu protiv 44 lažna svedoka koji su se pojavili u procesu protiv njega zato što su, koristeći ovo što vi sada predviđate u ovom zakoniku, zato što su iznuđivali pod pretnjom prinudnom i ucenom izjave od tih eventualnih svedoka, Vojislav Šešelj je podneo krivičnu prijavu i protiv tužilaca u Haškom tribunalu koji su učestvovali u tome.
Govorite o specijalnom statusu za zaštićenog svedoka. Em je zaštićen svedok, em još ima specijalni status. Kaže – posebno osetljivi svedok. Na šta je to posebno osetljiv? Na pare?
Kupovaćete svedoke, kao što ih kupuju u Haškom tribunalu. Da, i onda ćete imati presude po onoj narodnoj - dva bez duše, jedan bez glave. Imali smo mi to već ovde u mnogim procesima koji su se posle nekoliko poslednjih godina odigravali u srpskom pravosuđu.
Treba li da vas podsećam na slučaj "Ovčara"? Ne smete da pomenete da je za zločin na Ovčari kriv Aleksandar Vasiljević, odnosno odgovoran. Kaže - kad su Hrvati hteli da pokrenu i najavili pokretanje nekog postupka protiv njega, onda kaže Slobodan Homen - nije vreme da se sada o tome raspravlja, kao da postoji neko vreme koje jeste ili nije za razotkrivanje ratnih zločina. To vreme, uvek postoji.
Imate Dulovića, koji se pojavljivao kao lažni svedok i u Beogradu i Haškom tribunalu, više puta. Zamislite, taj njegov dnevnik famozni koji je dopisivao, koji je falsifikat, sud u predmetu Mrkšić nije uzeo u razmatranje, odnosno odbacio je to kao dokaz, a posle toga ponovo ga zovu da svedoči u postupku Vojislava Šešelja. Dakle, to ćete vi da radite, nažalost, u našem srpskom pravosuđu.
Kažete – ako okrivljeni neće branioca, branilac će imati ograničena prava. Koja će imati prava ako ga neće okrivljeni, gospođo Malović? Ako okrivljeni neće branioca, onda mu niko ne može nametnuti branioca ni sa ograničenim ni sa neograničenim pravima. Treba li svi okrivljeni u Srbiji da štrajkuju glađu, kao što se Vojislav Šešelj štrajkom glađu doveo na ivicu života i smrti, da se izborio da se brani sam? Da li to tražite i od svih okrivljenih u nekim postupcima u Srbiji? Kako vam pada na pamet da kažete - ako okrivljeni neće branioca, branilac će imati ograničena prava? Neće imati nikakva, ne sme da se pojavi u sudnici ako ga neće okrivljeni. Nadam se da to morate da prihvatite kao jednu tekovina savremenog međunarodnog prava, gospođo Malović.
Govorite o tome da branilac sa praksom od pet godina može biti branilac po službenoj dužnosti. To je prilično neverovatno. Ako neko položi i završi Pravni fakultet, položi advokatski ispit, još ste sad uveli i akademiju, master, šta sve ne, sve to završi i vi ćete onda, šta ćete, da licencirate advokate koji će raditi za državu? Doduše, kažu ovi što sad rade da ih dugo niste platili, ni veštake, ni svedoke, ni porotnike. Ne znam kako ćete obezbediti onda ove po službenoj dužnosti advokate sa više od pet godina radnog staža?
Dakle, ovo je takođe neustavno i ovo je diskriminacija i nemate pravo ovo da radite, gospođo Malović, ni vi, niti predstavnici, niti ostali u Vladi koji su nam ponudili ovakav zakon.
Dakle, imali smo opet, pošto govorite o ovim specijalnim svedocima, takođe moram da pomenem primere iz Haškog tribunala, iako se gospodinu Novakoviću to ne sviđa, ali samo da bi vam kazala koliko je to loše. Imamo primer, recimo, gde svedok u jednoj izjavi, radi se o svedoku takođe iz predmeta Vojislava Šešelja, a taj svedok je govorio o zločinima koji su se desili u Zvorniku. Kaže da u prvoj izjavi koju je dala predstavnicima muslimanske vlasti nigde ne pominje ni Šešelja, ni "šešeljevce". U drugoj izjavi koju je dala predstavnicima Haškog tribunala takođe to ne pominje, ali u toku svedočenja pominje čak neki diverzantski Šešeljev odred.
Dakle, rade po narudžbi, rade onako kako traže, svedoci govore ono što Haški tribunal traži od njih. Svedoci se kupuju parama, kupuju se useljavanjem u treću zemlju, pretnjama i ucenama. Vi to sada sve, nažalost, precrtavate u ovaj zakonik o krivičnom postupku i hvalite se ovim zakonikom. Verujte, nemate čime da se hvalite.
Govorile su ovde kolege koje će glasati za ovaj zakon koji su sve veliki procesi završeni u ovih nekoliko poslednjih godina. Nije vama zakon bio problem da ne dozvolite da recimo Šarić pobegne iz zemlje. Ali, naravno vi, ne mislim vi lično, ali od vas lično u jednoj televizijskoj emisiji sam čula da je Šarić toliko moćan da može da utiče na sve vlade u regionu. Naravno, zaključujem, onda i na Vladu Republike Srbije. Zašto je, recimo, on pobegao? Nije vam smetao postojeći Zakon o krivičnom zakoniku, Krivični zakonik da ga zadržite.
Zašto niste našli načina da napišete pravu poternicu za Stankom Subotićem Canetom? Pričali ste – zato što niste imali određeno krivično delo itd. Nije tačno, on je pre dva dana u video obraćanju novinarima putem video linka, čovek lepo rekao da je finansirao DS, da je ne znam koliko para dao Ružici Đinđić. Zato on može da pobegne. Onda se hvalite – uhapšen je, vodi se postupak protiv Šarančića, protiv ovog direktora za puteve, Jocića itd, a ne pominjete npr. Gorana Kneževića. U kojoj fazi postupak, gde je Goran Knežević objašnjavao kako je čuvao pare DS ne znam u kojim količinama u opštini u Zrenjaninu, 200 miliona?
Gospođo Malović, govorićemo u pojedinostima o svih ovih 104 naših primedba, kada je u pitanju ovaj zakon, ali ovo vam je veoma loš predlog. Hvala.
Dame i gospodo, u načelnoj raspravi a i danas, u raspravi u pojedinostima, poslanici SRS skreću pažnju pre svega građanima Srbije da je i ovaj zakon jedan od veoma loših zakona koji u suštini, osim što piše član 1, 2, itd, i nema formu zakona već je samo više nekakvo deklarativno izjašnjavanje Vlade Republike Srbije. Naravno, posledica ovako lošeg teksta zakona podrazumeva da zakon neće biti primenjiv, kao što je to otprilike praksa u ovom sazivu parlamenta, da radimo onako, reda reda, ne mi, poslanici SRS, nego oni koji glasaju za zakone po nalogu.
Mi u SRS koristimo svaku priliku da radi građana Srbije skrenemo pažnju Vladi Republike Srbije i režimu Borisa Tadića da je krajnje vreme da se prestane sa ispunjavanjem uslova EU. Naprotiv, mi se zalažemo za to da Srbija prekine svaku komunikaciju u vezi sa pridruživanjem EU, između ostalog i zato što mi već 11 godina, kad kažem mi mislim na sve građane Srbije i na državu Srbiju, trpimo strašan teror DOS-ove vlasti u raznim oblicima, a sve zarad nekakvog puta u Evropu koji je što se tiče SRS put kojim Srbija nikako ne sme da krene.
Posebno skrećemo pažnju na to, zato što bi trebalo i vi koji se zalažete za ulazak Srbije u EU i još uvek nećete da prihvatite da je to poguban put za Srbiju, trebali da znate da iz dana u dan raspoloženje građana Srbije prema EU drastično opada. Pošto se vi zalažete za nekakve, opet deklarativno, demokratske principe, poštovanje volje građana itd, mada ste više puta pokazali da vas volja građana ne interesuje, trebalo bi da povedete računa i da oslušnete šta to narod Republike Srbije očekuje od svoje vlade.
Dakle, vi ste, slušajući EU, uništili sve što je u Srbiji moglo da se uništi – i bankarski sistem, privredu, industriju, privredu uopšte, poljoprivredu, sistem obrazovanja, zdravstva.
Doveli ste milion ljudi na ivicu egzistencije, milion ljudi je ostalo bez posla i milion penzionera ne može da preživljava sa penzijom koju primi. Sve više je ljudi pored kontejnera, sve manje radnih mesta, sve više otkaza iz dana u dan i sve je to zarad vašeg stava da Srbija treba da ide tim takozvanim evropskim putem. Nije vas otreznila ni Angela Merkel, nije vas otreznila jasnim stavom da nema ništa od ulaska Srbije u Evropsku uniju. Hvala Bogu i da nema, ali je zaista problem što vi usklađujete zakone sa, kako kažete, zakonodavstvom Evropske unije i sve to ide na štetu građana Srbije.
U ovom sazivu parlamenta nije donet ni jedan zakon od kojeg, anketirajte građane Republike Srbije, ako nađete deset ljudi koji će da kažu da imaju koristi, ali nemojte da nameštate ankete, koji će da kažu da imaju koristi od nekog zakona koji je ovaj skupštinski saziv izglasao, reći ćemo - svaka vam čast. Nećete naći. Vi sami znate da nema onog u Srbiji ko je zadovoljan ovim što vi radite.
Mi u SRS kada ulažemo amandmane… Pardon, pre nego što konkretno kažem i o ovom amandmanu, kakav je vaš odnos prema predlozima zakona o kojima formalno raspravljate i koje izglasavate? Ne slušate šta kaže opozicija. Ne slušate šta kaže Srpska radikalna stranka. Mi zato i sa ovog mesta kažemo - poštovani građani Srbije, slušajte šta kaže Srpska radikalna stranka, sve što smo godinama govorili, nama možda niste verovali do kraja, evo, sad Vikiliks potvrđuje, pa valjda sada verujete. Dakle, kakav je vaš odnos prema ovom zakonu? Da nije kolega Zoran Krasić skrenuo pažnju da smo dobili izveštaje odbora gde ne piše da se raspravljalo o Zakonu o železnici, što jeste tema, nego o Zakonu o železničkom saobraćaju, vi uopšte ne biste primetili tu grešku.
Član 20. Predloga zakona govori o dodeli kapaciteta železničke infrastrukture. Znači, govori o železnici, a mi smo dobili od odbora informaciju da se raspravlja o železničkom saobraćaju.
Apsolutno, ali dozvolite samo da imamo pravo da mislimo da nije tačno ono što ste rekli da je bila tehnička greška u pitanju.
Zahtev za dodelu trase voza podnosi se godinu dana, a najkasnije 10 meseci pre početka važenja novog reda vožnje, kako kaže Predlog zakona o železnici. Mi kažemo da je ovo loša formulacija i da tih najkasnije 10 meseci treba da se briše i to smo amandmanom predložili. Zašto? Zato što je ovakva formulacija nejasna. Zato što ne znamo od čega to zavisi i da li je ovaj rok za dodelu trase godina dana ili je rok 10 meseci od početka važenja reda vožnje.
Mi u SRS, inače, kada god podnosimo amandmane, a i ovaj put je to u pitanju, vodimo računa da i Vladi Republike Srbije i vladajućoj većini skrenemo pažnju da je uvek loše, mnogo loše kada se dozvoli da u zakonu ostane takva formulacija, da ostavlja mogućnost da se taj zakon primenjuje na ovaj ili onaj način. Imamo pravo da sumnjamo u onoga ko će primenjivati ovaj zakona, a i uopšteno. Ne može ministar da bude siguran da je svako ko će biti zaposlen ili ko je zaposlen u Železnici da će raditi svoj posao u skladu sa zakonom, da neće zloupotrebljavati to što radi. Ako mu zakon ostavlja tu mogućnost, onda, bogami, treba i te kako da se zabrinemo.
Znate, u svakom javnom preduzeću, državnoj ustanovi itd. imate među zaposlenima zlonamerne, one sklone kriminalu i korupciji, one nestručne i od takvih moramo da se čuvamo i štitimo zakonom. Imamo i one koji kupe diplomu fakulteta, a kažu da su funkcionalno nepismeni, da ne znaju da upotrebe više od četiri padeža. To je, recimo, Vikeliks rekao za Tomislava Nikolića. Možda takvih bude i u Železnici. Ako ima takvih, moramo zakonom da se zaštitimo, dakle, od zlonamernih, od onih sklonih kriminalu i korupciji, od onih koji lažu, koji varaju, koji su falsifikatori itd. Hvala.
Amandman na član 21. i nije jedini amandman i ovo su, čini mi se, član 17. i 21. ključni amandmani i ministar je ovde više puta danas rekao i nabrojao je koliko je amandmana prihvatio, amandmane koje su podnosili narodni poslanici i SRS, a i nekih drugih poslaničkih grupa, ali bojim se da ti amandmani neće baš unaprediti osnovne osnove sistema obrazovanja i vaspitanja jer suštinski amandmani, koje ministar zapravo nije prihvatio, odnose se upravo na članove 17. i 21. Predloga ovog zakona.

Inače, na početku svakako je dobro podsetiti se da je u ovih jedanaest godina tzv. proevropskog puta Srbije gospodin Žarko Obradović treći ministar koji je imao nameru da obrazovanje i vaspitanje, odnosno sistem obrazovanja i vaspitanja menja odnosno reformiše iz temelja, ali očigledno da je greška pravljena tako što su ti zakoni donošeni, kako vi volite da kažete, umesto temeljnih krovni zakoni. Kao pravnik zapravo i ne znam šta to znači, ali to je takođe novo govor koji se izgleda sve više prihvata i u ovom parlamentu.

Dakle, tri puta su donošeni zakoni o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja i, nažalost, sistem obrazovanja je pokazao da ni jedan od tih zakona nije bio dobar i da izmene i dopune svakog od tih zakona, a bilo ih je više nisu donele ništa dobro.

Vaspitanje, odnosno obrazovanje, pre svega, u Srbiji je na veoma kritičnoj tački, mislim u negativnom smislu. Nažalost, generacije koje izlaze iz osnovne, srednje škole, pa i sa fakulteta, s obzirom na ono što im je servirano i s obzirom na sistem obrazovanja, sve su lošije i sve su nepismenije.

Mi u SRS tvrdimo da, s obzirom da i ove zakone donosite vi iz vladajućeg režima isključivo po nalogu EU, što je sa našeg stanovišta izuzetno loše, da zapravo vi ovim zakonima doprinosite uništavanju generacija koje prolaze kroz ovaj obrazovni sistem.

Danas je ovde spominjano vreme tzv. čuvarica. Ovde je bila rasprava o tome koliko je to bio dobar sistem obrazovanja, koliko loš, činjenica je da je iz tog perioda takođe ostalo nekoliko generacija koje su osakaćene u obrazovnom smislu u odnosu na one koji su se vaspitavali po sistemu koji je važio pre toga i koji je usvojen posle toga.

Kada smo i prvi put govorili, moramo malo da se vratimo i na taj period kada je prvu reformu pokušao da izvede onim katastrofalnim zakonom kada ministar prosvete Gašo Knežević. Tada smo mi iz SRS skretali pažnju i govorili koliko je to loš zakon i koliko će zapravo taj zakon da osakati sve generacije koje budu učile na osnovu tog zakona. Ispostavilo se da je to bilo apsolutno tačno.

Problem svih ovih vlada za ovih 11 godina je upravo u tome i čini nam se najviše u tome što uništavate nenadoknadivo.

Često vam kažemo da to što je uništeno kroz kriminalnu privatizaciju, to što su pogašena radna mesta, to što su ljudi na egzistencijalnom nivou ili ispod njega, to su veliki problemi svakako, ali i problemi koje jedna odgovorna vlast može da reši za nekoliko godina. Ali, problemi uništenih generacija kroz loš obrazovni sistem, to je nešto što niko više ne može da nadoknadi. To jeste problem.

Uvereni smo da je tog problema duboko svestan i ministar Žarko Obradović, jer on i ja smo i dosta još kolega ovde u isto vreme bili poslanici upravo kada se govorilo i kada je usvajan taj zakon Gaše Kneževića. Tada ste, gospodine Obradoviću, u 95% delili stavove SRS kada su bile u pitanju kritike tog zakona. Kada ste najavili donošenje novog zakona 2009. godine, verovali smo da ćete zaista koristiti ta iskustva i da ćete u zakon ugraditi ono za šta ste se zalagali te 2003. godine. Sećate se, taj zakon smo donosili u noći, u pet sati ujutru je završena sednica parlamenta, pa kad smo izlazili iz one sale taksisti su prolazili i gledali šta se dešava, da li smo normalni i šta smo radili celu noć u parlamentu.

Nažalost, niste primenili ništa od onog što ste tada govorili. Nismo koristili stenograme iz tog perioda, bar što se tiče onoga što vi govorite, a što se tiče govora SRS, tu nam ne trebaju stenogrami, imamo apsolutno isti stav i onda is ada. Uopšte, kada je u pitanju vaspitanje i obrazovanje i ne samo to, stavovi SRS, kada je u pitanju naš program, kada su u pitanju interesi države Srbije, su nepromenjeni.

Da se vratim na član 21. koji se zapravo odnosi na član 130. Predloga zakona. Govori o prijemu u radni odnos na osnovu konkursa. Ministre, nisam sigurna da i vi verujete u prijem u radni odnos na osnovu konkursa u bilo kojoj školi danas u Srbiji. To je činjenica. Dobro je što pokušavate, bar ovim zakonom, da koliko je moguće uvedete to u pravne okvire, ali ne može vam pomoći ni zakon, pogotovo ne ovako loš član 130. odnosno član 21. zato što ste samo pogoršali ono što je regulisano dosadašnjim članom. Naravno, detaljno ćemo objasniti, ima dovoljno vremena i dobro je da nam je vreme ostalo baš za ovaj amandman, da vam detaljno objasnimo i da pokušamo da vas ubedimo da bi bilo dobro za opšte dobro da prihvatite ovaj amandman poslanika SRS.

Možda nećete to da priznate, ali svi koji nas slušaju, koji prate rad ovog parlamenta, sigurna sam da će sada da kažu da smo mi iz SRS apsolutno u pravu, pre svega mislim na prosvetne radnike.

Danas je ovde govorilo mnogo kolega poslanika koji su inače prosvetni radnici i sama činjenica da oni imaju toliko primedbi na ovaj zakon govori o tome da ipak niste konsultovali struku, a svi vi u ovoj vladi volite da kažete kako je sprovedena velika, široka javna rasprava, kako je konsultovana struka prilikom izrade Predloga zakona. Naravno da to nema veze sa istinom, ni za ovaj, niti za bilo koji drugi zakon. Mi znamo kako se sprovodi javna rasprava – dovedu su ljudi koje vi angažujete da vam pišu predloge zakona, dovede se još nekoliko predstavnika nevladinih organizacija i to zapravo znači tu javnu raspravu koja u suštini znači samo potvrđivanje onoga što ste vi u Vladi već smislili da uradite.

Dakle, svi koji nas danas gledaju, a vi ne morate to da priznate, priznaće da smo u pravu za sve ovo što smo govorili vezano za ovaj zakon, a konkretno kada su u pitanju zapošljavanja na osnovu radnog konkursa, svi će sad da kažu da ne postoji mogućnost da se u nekoj školi neko zaposli na osnovu javnog konkursa ukoliko prethodno ne uspostavi komunikaciju sa direktorom škole, a zna se šta podrazumeva ta komunikacija, a direktor škole, naravno, ide pravo kod predsednika opštine i tamo se proverava ko je u kojoj stranci, ko je blizak kojoj stranci i to je osnov za zapošljavanje.

Ne znam zašto gospođa predsednik parlamenta nešto interveniše, ne razumem a volela bih da razumem pa da joj kažem i odgovorim, ali, ja hoću da verujem da vi, gospodine ministre, sve ovo ne znate. Zato mi i govorimo. Govorimo zbog javnosti, ali govorimo i zbog vas, jer verujemo u vašu dobru nameru da država Srbija prevaziđe sve ove probleme i da se konačno uspostavi pravni poredak, bar u ovoj oblasti. Znate, vi imate škole gde direktor kaže da ga baš briga šta kažu nastavnici, kolege, profesori, ide pravo kod predsednika opštine i ne krije da to tako radi, pa se onda tamo dogovaraju koliko će odeljenja da smanje, koji će profesor ili nastavnik imati puno radno vreme, koji neće imati puno radno vreme, koji će zato što nema puno radno vreme biti na odstrelu i samo čekati kad će da dobije otkaz, koga će da prebaci u neku drugu školu zato što je eventualno višak u toj školi, itd. Dakle, apsolutna samovolja, a pravni osnov za sprovođenje te samovolje, pod navodnicima, jeste partijska knjižica. To je katastrofa. Složićete se, sigurna sam.

Šta ste vi predvideli u ovom članu 130? Ranije je bilo predviđeno da u postupku odlučivanja o izboru nastavnika, vaspitača i stručnog saradnika direktor ustanove pribavlja mišljenje organa upravljanja nakon izvršene prethodne provere psihofizičkih sposobnosti kandidata. A vi sad kažete: "U postupku odlučivanja o izboru nastavnika, vaspitača i stručnog saradnika direktor vrši uži izbor kandidata koje upućuje na prethodnu proveru psihofizičkih sposobnosti u roku od osam dana od dana isteka roka za podnošenje prijava". Šta ovo znači? Dakle, direktor u startu, na osnovu apsolutno svoje volje ili samovolje, eliminiše neke ljude, kandidate, koji možda definitivno ispunjavaju sve uslove i možda bi izvesno ispunili i ovaj uslov psihofizičkih sposobnosti ali nemaju prilike da odu na taj test zato što direktor kaže – e, ovaj ne može na test, ali ovaj može na test. To je prosto neverovatno.

Šta ste ovim hteli da postignete? Pročitaću vam obrazloženje u kojem ste naveli zbog čega amandman nije prihvaćen, ali je prosto neverovatno šta direktor hipotetički može da uradi: na jedan konkurs se prijavi 10 ljudi, primaju se dva nastavnika i direktor već zna kojih će dvoje da primi, a onih osam neće poslati na proveru psihofizičkih sposobnosti i oni su automatski eliminisani, ne mogu ni da se žale i ne mogu uopšte da učestvuju na pravi način po konkursu. Ovo je zaista skandalozno. Šta ste vi na ovaj način uradili?

Hoću da vas podsetim, gospodine ministre, da u Ustavu Republike Srbije, drugi deo, od člana 18, to su osnovna načela, zaključno sa članom 81. govore o ljudskim i manjinskim pravima i slobodama. Vi ste ovim predlogom pogazili najmanje šest osnovnih ljudskih prava i sloboda, garantovanih Ustavom Republike Srbije. Evo, ja ću citirati član 60. stav 3. Ustava Republike Srbije, koji se odnosi na pravo na rad i kaže: "Svima su pod jednakim uslovima dostupna sva radna mesta". Vi ste ovim predlogom rekli da nisu svima pod istim uslovima dostupna sva radna mesta, zato što će vaš direktor, uslovno rečeno vaš, da određuje ko od kandidata koji su se prijavili na konkurs može da ide na proveru psihofizičkih aktivnosti.

Šta se posle dešava? Kada prođe taj test psihofizičkih aktivnosti, taj koga pošalje direktor pošto ostali nemaju pravo, u roku od osam dana od isteka roka za podnošenje prijava, proveru psihofizičkih sposobnosti za rad sa decom i učenicima vrši nadležna služba za poslove zapošljavanja, primenom standardizovanih postupaka, što je u redu. U roku od osam dana od dana dobijanja rezultata provere direktor pribavlja mišljenje organa upravljanja. Organ upravljanja, govorili smo kada je bilo reči o članu 16, su ti vaši tzv. socijalni partneri. Da bi građani znali šta su socijalni partneri u organima upravljanja, objasnićemo građanima – to su sponzori. Sponzori škola, a mnogo češće lični sponzori direktora. To takođe nije dobro. Nije dobro da se država oslanja na sponzore, kada su u pitanju škole, ustanove obrazovanja. Mora država da obezbedi sredstva za to.

Sećate se tih početaka vladavine DOS-a, obećanja da će svaka škola imati kompjuter, svaka učionica kompjuter, itd. To je, naravno, za pohvalu, jer ovo je 2011. godina i treba svaka škola da ima kompjuter, treba da ga ima i svaka učionica. Treba da imaju i internet vezu. Ali, treba gospodine ministre, te 2011. godine svaka škola da ima i mokri čvor. I pre neki dan smo mogli u medijima da pročitamo koliko desetina škola u Srbiji još uvek nema mokri čvor nego deca koriste poljski "VC". To je nešto što takođe treba da bude tema i vašeg ministarstva i ovog zakona.

Dakle, ako već tražite sponzore za škole, nemojte da sponzori sponzorišu direktore. Direktori bi trebali da rade za platu. Plate im nisu visoke, nisu visoke plate prosvetnim radnicima i to ne da nisu visoke nego se i vi slažete s tim i govorili ste u vreme onih štrajkova i javno o tome. Svesni ste, kao što smo svi svesni, da su im plate neadekvatne za ono što rade. Ali, to je takođe problem ove vlade i možda će i taj problem sada da se reši, pošto je predsednik Vlade pre neki dan rekao da smo mi nekako na nogama odbolovali ovu krizu i da smo najbolje prošli u celom okruženju. Kaže da je Srbija izašla iz krize a da se ovi oko nas još uvek muče sa tom krizom. Ali, dobro, on čovek očigledno gleda iz svog automobila i iz svoje kuće, a ipak bi trebalo malo da se pozabavi i građanima Srbije.

Ko su dakle ti sponzori u organima upravljanja ilustrovaću, radi javnosti, delom jednog pisma koje smo dobili od grupe roditelja iz jedne škole u Vojvodini. Kažu: "Svim školama u Vojvodini", ne znam ministre da li ovo znate ali, molim vas, čujte, "Svim školama u Vojvodini poslat je dopis da im Vlada Vojvodine dodeljuje aparat za zavarivanje" švajs aparat. Škole se, naravno, pitaju šta će im to i ko to i za koga čini ovo rasipanje para. Ti švajs aparati su kupljeni parama građana Republike Srbije. Ko je taj ko je napravio dil sa nekim iz vlade AP Vojvodine da školama kupuje švajs aparate? To je ono čime bi trebalo da se pozabavite. Očekujemo da će ministar to da sazna. Uverena sam da on ovo ne zna i kada sazna da će o tome da nas obavesti.

Drugi deo ovog pisma kaže da je nedavno iz budžeta Vojvodine uzet novac za elektronski sistem koje su u školama danima radili i da je server tog elektronskog sistema smešten u Mađarskoj. Što u Mađarskoj, pored države Srbije, to je zaista vrlo simptomatično i u najboljem slučaju nije dobro. Onda je gospodin Rodoljub Šabić, na inicijativu potpisnika ovog pisma koje ja sada citiram, intervenisao i u okviru nadležnosti koje on ima kao Poverenik za informacije od javnog značaja uspeo je bar privremeno to da stopira. Ali je ostalo i dalje pitanje na koje nema odgovora – koliko je para za ovo potrošeno i zašto je nekom palo na pamet da server za elektronski sistem škola u AP Vojvodina bude smešten u Mađarskoj?

Dalje, još uvek član 130. "U postupku odlučivanja o izboru nastavnika verske nastave, direktori vrše uži izbor kandidata koji upućuju na prethodnu proveru psihofizičkih sposobnosti za rad sa decom i učenicima. Nakon dobijanja rezultata provere, direktor utvrđuje da li je kandidat na listi nastavnika verske nastave, koji je na predlog tradicionalnih crkava i verskih zajednica utvrdio ministar". Šta može, zapravo, direktor koji nije predstavnik tradicionalne crkve i neke verske zajednice ovde da odluči? Ovo je potpuno nepotrebno i opet mogućnost direktoru da određuje čak i ko će da predaje versku nastavu.

Poslednji stav ovog člana kaže: "Ako organ upravljanja," a to su uglavnom ovi sponzori, a sada će ih biti još više pošto niste prihvatili amandman koji je ponuđen od strane SRS, dakle, "Ako organ upravljanja…" ili ti sponzori "…u utvrđenom roku ne odluči o prigovoru, ili ako je kandidat nezadovoljan drugostepenom odlukom, može da se obrati nadležnom sudu u roku od 15 dana." Ovako na prvi pogled moglo bi se reći – dobro, ovo je u redu.

Međutim, mi kažemo nije u redu. Ovde nema pravne sigurnosti, jer nema u zakonu nigde predviđeno, recimo, mogućnost da se raspusti ta grupa sponzora koji neće da odluče o prigovoru u roku od 15 dana. Oni nemaju nikakvu sankciju i oni će namerno i svesno da ćute jer im to zakon predviđa. Onda, posle, taj kandidat nek ide na sud, koliko će da traje postupak na sudu to najbolje znaju ljudi koji imaju neke sudske sporove, otprilike neko ko je na pola radnog veka doći će do penzije ne pre nego što završi sudski spor. Dakle, nema pravne sigurnosti. Sad, naravno, vi niste prihvatili ovaj amandman i Vlada je rekla zbog čega ne prihvata amandman.

Amandman ne treba prihvatiti iz razloga navedenih u obrazloženju na prihvatanje amandmana pod brojem 36. Vraćam se tu - amandman ne treba prihvatiti jer nadležna služba za poslove zapošljavanja nema dovoljno kapaciteta da izvrši provere svih kandidata koji se javljaju na konkurs. Zaboga, da li je ovo moguće da može da bude razlog zbog čega svi kandidati prijavljeni na konkurs ne idu na proveru psihofizičkih sposobnosti. Ako nema dovoljno kapaciteta, pa dajte zaposlite ljude, milion ljudi u Srbiji je nezaposleno, koliko visoko obrazovanih. A vi kažete nema

kapaciteta da se svi kandidati idu na taj test. Ovo je zaista skandalozno. Mogli ste da nađete neko malo manje nebulozno obrazloženje.

Dalje kažete, "samim tim se usporava postupak izbora kandidata i stvara se pravna nesigurnost". Izvinite, ovo što vi radite stvara pravnu nesigurnost. Da li se postupak izbora kandidata usporava, moguće, ali zaposlite i ljude u službu za zapošljavanje, pa se neće usporavati ovaj postupak, ali pravna sigurnost svakako posledica je ovog katastrofalnog rešenja.

Predlog zakona je, kažete vi, "rešenje iz predloga zakona je nametnuto i činjenicom da je izvršena provera psiho-fizičkih sposobnosti kandidata, važi samo 6 meseci". Šta ovo znači? Šta ovo znači? Ako ta sposobnost odnosno, ta provera sposobnosti, ta potvrda važi 6 meseci, pa onda ona važi i za ove kandidate koje je direktora poslao na proveru, a važila bi i za one koje direktor nije poslao. Ovim samo potvrđujete, ono što sam na početku rekla, da direktor unapred zna koga će da primi, pa onda da džabe ne šalje na psiho-fizičku proveru i one koje zna unapred da neće da primi jer ta potvrda koju će dobiti važi 6 meseci, pa ako konkurišu u nekoj drugoj školi gde će proći isto kao i u ovoj prvoj školi, onda kao džabe su išli na taj psiho-fizički test.

Nadam se gospodine ministre, da, uverena sam zapravo, da sam javnost Srbije i da su sve moje kolege uverili da je ovo što ste predložili loše. Da to što ste usvojili neke amandmane koje su više tehničkog karaktera ne doprinosi boljim uslovima vaspitanja i obrazovanja, a nadam se da sam kroz ovakvo malo opširnije obrazloženje uspela i vas da ubedim. Evo sad, prisećajući se vaših stavova kada ste bili opozicioni poslanik, uverena sam da ćete sada da pritisnete to dugme i da kažete, da ubeđen sam, prihvatam amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Ljubomir Kragović je u ime poslaničke grupe SRS podneo više istovetnih amandmana na sva tri ova predloga i radi se o ozbiljnim amandmanima, pogotovo, s obzirom na okolnosti i činjenice koje su trenutno aktuelne na političkoj sceni Srbije, o čemu želim da kažem nekoliko reči, kao obrazloženje zbog čega smatramo da je Vlada Republike Srbije bila u obavezi da prihvati ovaj amandman.
Član 4. govori o tome o obavezama nadležnih organa, koji govori o organima Republike Srbije, AP i dalje jedinica lokalnih samouprava itd.
Amandmanom smo skrenuli pažnju da ne može da stoji jednina Autonomna pokrajina u ovom članu, i u svim članovima, zakonima, podzakonskim aktima i svuda gde se pominje Autonomna pokrajina, kada je u pitanju Republika Srbija, obavezno je da stoji – autonomne pokrajine.
Srbija ima dve autonomne pokrajine. Autonomnu pokrajinu Vojvodina i Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohija.
To što je KiM trenutno okupirana teritorija, to što pokušavaju da nam nametnu činjenicu da KiM nisu u nadležnosti Republike Srbije, to je stvar nekih drugih. Mi u Srbiji, na kojem god mestu smo, a vi iz Vlade prevashodno ste u obavezi, odnosno smo u obavezi da ne prihvatamo činjenicu da postoji ta lažna država Kosovo, jer ona nije međunarodno priznata. Nažalost, sve više se potkradaju ovakve stvari od raznih međunarodnih sporazuma do i naših zakona, gde se ispod žita pojavljuje samo jedna Autonomna pokrajina i na ovaj način Vlada Republike Srbije, takođe posredno priznaje lažnu državu Kosovo.
To što ćete, da je ministar ovde verovatno bi reagovao i rekao da nikome u Srbiji ne pada na pamet da prizna državu Kosovo, to je nešto što slušamo svakodnevno i niko to ne dovodi u pitanje i niko neće ni tražiti, niti je do sada tražio od zvaničnika u Republici Srbiji da priznaju Kosovo formalno, ali na ovaj način i na slične načine, vladajući režim pokazuje da prihvata da je na teritoriji Srbije formirana još jedna država, lažna država Kosovo.
Sve češće smo svedoci da zvaničnici raznih evropskih zemalja otvoreno govore da će uslov ulaska Srbije u EU, biti dobrosusedski odnosi sa lažnom državom Kosovom. To je veoma opasno i to takođe znači priznanje. To što neće da vam kažu, potpišite, Kosovo je država, to ne znači ništa. Ako vam kažu, potpišite dobrosusedske odnose sa Kosovom, onda to znači, traže od vas da je lažna država Kosovo, zapravo država i vi to iz dana u dan na ovaj ili onaj način prihvatate. Samo ćete jednog dana da se pojavite u javnosti medijima, i da kažete, to je faktičko stanje i mi moramo da uspostavimo dobrosusedske odnose, a sa kim, sa delom svoje države. Da li je to međunarodno moguće? Nije. Da li će te vi to da prihvatite? Hoćete, zato što ste vi zarad ulaska u EU spremni na sve.
Mi smo ovih dana svedoci i ovde je gospodin Borko Stefanović odgovarao poslanicima na pitanje, na temu koju je inicirala poslanička grupa SRS i zamislite čuda kako ste namestili da on odgovara na pitanja i ministar za KiM i ostali predstavnici Vlade, samo dva dana uoči potpisivanja nekakvog sporazuma sa Editom Tahiri i predstavnikom lažne države Kosovo.
Kako to ne namesti predsednik parlamenta da se o tome raspravlja posle toga? Sve vreme gospodin Borko Stefanović nas je ovde ubeđivao da neće biti onako kako smo mi tvrdili da će biti, nažalost. Mi nismo srećni što se to desilo. Mi nismo srećni što sve ono što mi kažemo, mi iz SRS, pokaže se za izvesno vreme kao tačno. Ali, činjenica je da smo mi jedini koji pokušavamo otvoreno i koji govorimo otvoreno o tome i koji skrećemo pažnju režimu Boris Tadića da moraju pod hitno da prekinu svaki kontakt sa EU. EU je neprijatelj srpskih nacionalnih interesa, neprijatelj države Srbije.
Šta je uradio gospodin Borko Stefanović, ne znamo u ime koga? Priznavanje ličnih dokumenata, ličnih karata, lažne države Kosovo, vozačkih dozvola, katastarskih operata. Gde je tu interes države Srbije. Gde je tu interes Srba sa KiM koji žive tamo? Nema ga. Pitajte te ljude. Kažu ljudi – pa, ništa on nije nama uradio, on je pomogao Šiptarima. Jer, Srbi znaju gde su za koju opštinu sa KiM privremeno izmeštene matične knjige, katastarski operati, odu lepo oni koji su sa teritorije Prištine u Kruševac i izvade tamo lična dokumenta. Ovo što radi režim, režim pomaže Šiptarima, da oni mogu, ne samo da dođu do ličnih dokumenata na teritoriji KiM, u delu koji oni nazivaju država, lažna država Kosovo, nego da mogu i da ih zloupotrebljavaju.
Zamislite šta će se desiti kada katastarski operati dođu u ruke šiptarskim tzv. vlastima, kada oni iscrtaju kako njima padne na pamet, pa kad jednog dana dođemo u situaciju da vidimo da Srbi nemaju uknjiženu imovinu na teritoriji KiM? Veoma opasno i zato je ovaj amandman da bismo skrenuli pažnju da morate na svakom koraku, na svakom mestu da vodite računa o tome, da nikad ne potpišete ni jedan sporazum i da nikad ne donesete ni jedan zakon gde nećete uvažavati činjenicu postojanja dve autonomne pokrajine na teritoriji Republike Srbije.
Kaže Borko Stefanović da to što je on priznao, opet pitamo, ne znamo u čije ime, jer ga Skupština nije poslala, a trebalo bi valjda nekoga Skupština da ovlasti, i da se tamo ponaša u skladu sa stavovima Skupštine i Rezolucije koja je doneta u ovom parlamentu, on kaže – ne priznaju se, zapravo, u Srbiji ni lične karte, ni vozačke dozvole, kako on kaže, kosovskih vlasti, a mi kažemo lažne države Kosovo. U terminologiji morate da vodite računa, nikada niko ne sme da kaže država Kosovo, vlasti na Kosovu, nego uvek moramo da govorimo da se radi o lažnoj samoproklamovanoj državi Kosovo, a da je to, zapravo, teritorija Republike Srbije i po Ustavu i stvarno i istorijski i kako god hoćete. On kaže, dakle, da se ova dokumenta neće priznavati na ostalom delu Republike Srbije, jer će se na liniji razdvajanja, na tzv. administrativnoj liniji, izdavati neka potvrda koja će se koristiti u Srbiji, u drugom delu Srbije, koji nije KiM. Pitamo mi sada predstavnike Vlade, možda će oni da pitaju Borka Stefanovića, na osnovu čega će da se izda na toj administrativnoj liniji taj neki papir? Na osnovu dokumenata lažne države Kosovo.
Dakle, iz dana u dan, korak po korak, gospodo iz režima, faktički i posredno priznajete lažnu državu Kosovo. Radite protiv Ustava Republike Srbije, radite protiv interesa Republike Srbije i građana Republike Srbije. Činite krivično delo koje ne zastareva, za koje ćete kad tad odgovarati, predstavnici režima, pre svega Boris Tadić, koji je glavnokomandujući u svemu ovome.
Za razliku od ovog amandmana, koji nije prihvaćen, dakle, ako ovo obrazloženje nije dovoljno, onda zaista ne znamo šta bi bilo pravo obrazloženje. Vi kažete – amandman se ne prihvata zato što se korišćenjem malog slova "a" podrazumeva da se formulacija iz Predloga zakona odnosi na obe autonomne pokrajine. To, naravno, nije tačno. Može da se odnosi i na šest autonomnih pokrajina, koje planira uskoro da formira Mlađan Dinkić, na osnovu ovog zakona koji je ovde usvojen, o tzv. decentralizaciji koja faktički nije decentralizacija nego novo cepanje Srbije. Ako je čak i ovako, a šta vam onda smeta da prihvatite amandman SRS, pa da jasno i glasno kažete – autonomne pokrajine? Da li to menja suštinu zakona? Ne. Ali, menja ono što vi morate da ispunjavate, i to je problem.
Sa druge strane, mi u SRS smo bili vrlo iznenađeni podnošenjem jednog skandaloznog amandmana i prihvatanjem Vlade Republike Srbije tog amandmana. To je zaista neverovatno. Amandman se odnosi na član 2. Iako je Vlada prihvatila taj amandman u priličnom je kontekstu sa ovim amandmanom, i zato želim nešto da kažem i o tome. To je član 2. koji kaže da je stara i retka bibliotečka građa kulturno nasleđe od posebno državnog i nacionalnog interesa za Republiku Srbiju itd. Nekome je palo na pamet da iz ovog briše reči "državnog i nacionalnog". Nego koji je interes stara i retka bibliotečka građa, nego kulturno nasleđe od posebnog državnog i nacionalnog interesa za Republiku Srbiju? Neverovatno je da je Vlada prihvatila ovaj amandman.
Razumemo mi motive podnosioca amandmana. Podnosioci su, da podsetimo, tzv. poslanici, to su oni što su pre tri godine ukrali mandate SRS i koji pripadaju Naprednoj stranci. Njihovi motivi su jasni, jer njihov predsednik, Tomislav Nikolić, ponavlja više puta da je politika DS dobra, samo da bi je oni sprovodili brže. To, naravno, znači da bi se oni brže odrekli Kosova, oni bi ostavili još više ljudi bez posla i brže bi to radili, oni bi brže uništavali privredu i oni bi brže uništavali srpske nacionalne interese. Evo i dokaza. Oni, dakle, ne žele ni da u ovom zakonu stoji da je bibliotečka građa od posebnog državnog i nacionalnog interesa. Vi, naravno, pošto se režim i naprednjaci odlično slažu u svemu, pošto dele iste političke vrednosti, vi brže bolje prihvatiste ovaj amandman. Amandman gde tražimo da u ovom zakonu, kao u svim zakonima, ponavljam, i podzakonskim aktima, i u formalnoj i u neformalnoj komunikaciji, nikada ne sme da se izostavi da postoje u Srbiji dve autonomne pokrajine, to niste prihvatili.
Ovo zaista govori o odnosu vladajućeg režima, pre svega, prema Republici Srbiji, prema srpskim nacionalnim interesima i prema poštovanju Ustava. Naravno, ovo takođe ide korak po korak, koji će na kraju rezultirati menjanjem Ustava, a suština promene Ustava biće brisanje preambule koja garantuje da je Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije. Vi zato donosite zakone koji su danas neustavni, ali planirate da jednog dana budu ustavni. Dakle, neustavno je ovo što radite. Hvala lepo.
Hvala. Zašto govorim o amandmanu koji je prihvaćen, amandmanu poslaničke grupe SRS? Zato što treba da skrenemo pažnju javnosti, kakva je zapravo bila namera Vlade Republike Srbije i kako su i ovde hteli da promakne ovako katastrofalan tekst zakona. To je ono što treba da bude tema razgovora u ovom parlamentu.
Ako ste vi prihvatili ovaj amandman i dobro je da je prihvaćen. Dobro je, ne zbog SRS već zbog srpskih nacionalnih interesa, zbog države Srbije, ali je pitanje na koje nemamo odgovor – kako je moglo Vladi da se desi da ne vodi računa o ovome? To je zaista veliki problem i veliki propust u radu Vlade Republike Srbije.
Nije neko opravdanje – prihvatili smo amandman, pa dobro. Šta bi bilo, da nije bilo amandmana? Zamislite koliko bi opasan tekst ovog zakona bio, odnosno ovog člana 6. i stava 5. da nije bilo amandmana poslanika SRS.
Mi apelujemo na vladu da vode računa, pre svega Vlada je tu da vodi računa o državnim interesima i o nacionalnim interesima. Vlada sve više to zaboravlja. Dakle, ovo može da bude nastavak onog amandmana kolege Ljubomira Kragovića, o kojem sam govorila pre nekih pola sata. I nismo imali odgovor ministra kada je u pitanju taj amandman.
Sve je neodgovornija vlast i sve otvorenije predstavnici režima, sve otvorenije nastupaju suprotno interesima Republike Srbije. Evo da napomenemo šta se desilo pre nekoliko dana na Parlamentarnoj skupštini OEBS. Ona gospođa delegat iz nemačke delegacije stavi amandman na Predlog rezolucije Republike Srbije, naše parlamentarne delegacije, a rezolucija se, da podsetimo javnost odnosi na ispitivanje trgovine organima na KiM, srpskim organima. Stav SRS kada je u pitanju istraživanje tog zločina jeste da to moraju da rade pravosudni organi Srbije i Albanije uz pokroviteljstvo tako da kažem UN. Vlada, odnosno parlamentarna delegacija Parlamentarne skupštine OEBS iz Srbije je predložila da to rade UN. Šta se desilo? Ta gospođa iz Nemačke je stavila amandman i onda pred usvajanje amandmana licemerno kaže da se ona pokajala i da nije dobro što je to uradila. Šta mi onda imamo? Imamo predstavnike vlasti koji kažu – da mi smo hteli nešto drugo, ali ako će to da istražuje Euleks u saradnji sa Unmikom, ni to nije loše, bolje išta nego ništa.
Prestanite više sa tim bolje išta nego ništa, prestanite sa slepim slušanjem EU. Evropska unija je neprijatelj države Srbije, neprijatelj srpskih nacionalnih interesa. Mi ćemo svakodnevno skretati pažnju Vladi Republike Srbije da se okani tog lošeg puta kojim nas vode. Hvala.