Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, primedbe SRS na ovaj zakon izneću komentarišući nekoliko članova predloga ovog zakona. Naravno, nezaobilazni članovi su 37, 38. i 39, i to iz dva razloga. Prvi razlog je što su ovi članovi suprotni Ustavu Republike Srbije i nama je zaista neverovatno da je neko ko je radio na izradi ovog predloga zanemario ono što piše u Ustavu Republike Srbije.
Danas vi iz vladajuće koalicije govorite o slobodnom mandatu, to ste predvideli i ovim članovima 37. i 38, i rekla bih to možda ne zvuči loše, ali pored činjenice da to nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije, morali bismo da vodimo računa i o vremenu u kojem živimo, morali bismo da vodimo računa o tome da živimo u državi u kojoj ministar pravde na Javnom servisu pre nekoliko dana kaže da su Šarići toliko moćni da oni mogu zapravo da utiču na vlade u celom regionu.
Da li je mislila i na Vladu Republike Srbije ne znam, ali u svakom slučaju ako iz usta ministra pravde čujemo takvu konstataciju, onda moramo da se zapitamo šta znači slobodan mandat narodnog poslanika. Da li to znači nastavak trgovine, kakva je prisutna u novijoj parlamentarnoj istoriji u Srbiji, kakva je prisutna pogotovo u ovom skupštinskom sazivu kada, ponoviću, to su govorile i ostale kolege, imamo u Skupštini situaciju kakva ne postoji nigde na zemaljskoj kugli, da u Skupštini sede ljudi koji se predstavljaju narodnim poslanicima, a koji nisu učestvovali kao stranka na izborima, pripadaju nekoj stranci koja nije postojala u vreme izbora.
Naravno, javna je tajna da tu stranku finansiraju određeni tajkuni, mafijaši itd. Sve je to odobravano od strane režima Borisa Tadića. Ta ista stranka već postaje pretnja i Tadićevom režimu i verovatno ćete imati neka rešenja, valjda ćete bar da izađete u javnost sa podacima o tome odakle se finansira ta stranka, odakle su potrošili onolike pare u svim lokalnim kampanjama.
Moramo da budemo svesni činjenice da živimo u vremenu nažalost jednog velikog moralnog pada, da živimo u vremenu velike ekonomske krize i socijalne bede i da će svi ti momenti uticati na to da ćemo mi, ako usvojite ovaj zakon, od parlamenta napraviti bukvalno buvlju pijacu.
Trebalo je još samo da napišete u jednom članu kada će biti sezonsko sniženje, da li pred prolećno ili pred jesenje zasedanje. Zaista niste smeli da uradite ovako nešto jer kada smo učestvovali u izradi Ustava hteli smo upravo da Ustavom sprečimo korupciju i ovaj Ustav, ovakav kakav je danas na snazi, zaista sprečava odnosno garantuje sprečavanje korupcije u parlamentu, a vi danas govorite i usvajate zakon koji će, ne znam kako ste samo to uspeli, biti iznad Ustava.
Podsetiću takođe da ćete na ovaj način, pored toga što ćete legalizovati ovu poslaničku grupu koja nije učestvovala na izborima, legalizovaćete i stanje poslanika kojeg ste kupili tako što ste mu legalizovali neki objekat u Zemunu i ko zna šta ste mu još dali, zato što vam je u određenom momentu bio potreban za izglasavanje zakona o javnom informisanju.
Predstavnici vladajuće većine, gospođa Kolundžija kao predstavnik predlagača, iz sve snage danas se upirala da nam objasni kako je slobodan mandat zaista nešto što je i u skladu sa Ustavom i nešto što treba ovom parlamentu i državi Srbiji, a istovremeno u Opštinskom odboru u Pirotu isključujete članove DS zato što nisu poštovali volju DS da u Pirotu ta stranka izađe iz vlasti. Tu ste potpuno u pravu.
Potpuno ste u pravu zato što su ti vaši članovi u Pirotu izabrani sa vaše liste, ali nemojte jedno da radite kada ste vi u pitanju, a drugo da govorite javnosti i drugo da govorite kada su u pitanju druge stranke.
Moram da pomenem i članove 62. i 63. koje smo u prethodnom periodu imali u praksi, ovo što sada pokušavate da ozakonite, to je da predsednik jednog odbora, konkretno govorim o Dragoljubu Mićunoviću, bez konsultacija sa poslaničkim grupama šalje neke delegacije iz poslaničkih grupa, sam određuje narodne poslanike koji će da putuju po belom svetu.
Mi smo se nekoliko puta ovde javno suprotstavili tome i imali, takođe, javno obećanje gospođe Slavice Đukić-Dejanović da će ona lično da se potrudi da se to nikada više ne desi. Umesto da se to nikada više ne desi, vi ste u ova dva člana predloga ovog zakona i tu mogućnost ozakonili.
U članu 73. predvideli ste da Uprava za zajedničke poslove republičkih organa obavlja za potrebe Narodne skupštine poslove prevoza održavanja, servisiranja i garažiranja vozila i poslove ugostiteljskih usluga. Ovo veoma kratko napominjem, jer mi u SRS mislimo da su sve ove službe morale, takođe, da pripadnu Skupštini i to je ono što su svi sekretari, otkad sam u parlamentu, obećavali i vozačima, i spremačicama, i kafe-kuvaricama i konobarima da će, kada se bude donosio zakon, i oni takođe biti u Skupštini kao službe Skupštine, između ostalog zato što su u Skupštini nešto veće plate zaposlenih nego u ovoj Upravi za zajedničke poslove. Dakle, niste održali obećanje.
Na kraju, bila bih loš pravnik kada ne bih primetila da vam je član 80. neprimenjiv. Kažete da će ovaj zakon stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije". Ako zakon stupi na snagu, on mora i da se primenjuje.
Pitam vas – kako ćete primeniti član 67. koji govori o budžetu Narodne skupštine? Kako ćete primeniti članove 75. do 78, koji ostavljaju rok od šest meseci, 120 dana itd. za izradu podzakonskih akata? Neozbiljno, neodgovorno, loš predlog i to je, naravno, razlog zbog čega srpski radikali neće glasati za njega.
Dame i gospodo narodni poslanici, svakako da je Vlada trebalo da prihvati amandman kolege Mirka Munjića, a i čulo se veoma jasno i precizno obrazloženje zbog čega je to trebalo da se uradi, kao što je trebalo da se usvoji i ovaj prethodni amandman na član 4.
Čudni su predlozi zakonskih tekstova koje mi dobijamo, kao što je i ovaj predlog o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, gde je u članu 112, otprilike kao da su oni koji će primenjivati ovaj propis maloumni.
Značenje izraza u ovom zakonu, to je tema člana 112, pa nas onda Vlada, odnosno pravnike koji će primenjivati, sudije i tužioce, ovaj zakon, kaže da se detetom smatra lice koje je navršilo 14 godina ili da se maloletnim licem smatra koje nije navršilo 18 godina, ili da je novac metalni, papirni novac ili novac izrađen od nekog drugog materijala, koji je na osnovu zakona u opticaju u Srbiji ili u stranoj državi ili, recimo, da izraz – neće se kazniti, znači da u tom slučaju nema krivičnog dela.
Dakle, potpuno nebulozna objašnjenja, kao što je i ova tačka 35. ovog zakona, koja kaže da organizovana kriminalna grupa je grupa tri ili više lica koja postoji određeno vreme i deluje sporazumno u cilju vršenja jednog ili više krivičnih dela za koja je propisana kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna radi neposrednog ili posrednog sticanja finansijskih ili drugih koristi.
U Predlogu zakona koji sada brišete stoji da „ili radi ostvarivanja i zadržavanja uticaja na privredne ili druge važne državne strukture“. To smo tražili da se briše, odnosno da ostane ova formulacija da organizovana kriminalna grupa može biti i ona koja se formira radi ostvarivanja i zadržavanja uticaja na privredne ili druge važne državne strukture.
Ovo je upravo veoma važno i, nažalost, veoma česta situacija danas u Srbiji. Uostalom, Vladu u kojoj ste vi, gospođo Malović, formirali su tajkuni i to je ta organizovana kriminalna grupa.
Gospodin Dragan Todorović već nekoliko puta pokušava da dobije odgovor – šta je sa „konsalting“ mafijom u Srbiji? Nema odgovora nijednog predstavnika Vlade niti od Vlade u celini. To je upravo ono što je do sada, bar kao jedan od izraza u Krivičnom zakoniku postojalo, a što ste vi sada izbrisali, ne kao materijalno-pravni propis, nego samo u obrazloženju izraza.
Mišljenja smo da je ovo moralo da se briše. Zaista je neverovatno zašto amandman koji predlaže da se jedan član briše, a to je član 4. predloga vašeg zakona, nije potpun. Malopre je kolega Munjić obrazlagao amandman gde je predložio da se član 5. briše, o kojem se raspravljalo da li će Vlada da ga prihvati ili neće. To je manje važno, odnosno to je stvar Vlade.
Meni je interesantno obrazloženje Vlade i baš sam jedva čekala da dobijem obrazloženje, da vidimo zašto se ne prihvataju neki amandmani. Dobili smo Vladino obrazloženje upravo onakvo kakvo sam i pretpostavila kada sam govorila zbog čega sam izuzela mišljenje, kada je u pitanju ovaj predlog zakona.
Vlada nas lepo obaveštava, ovim zaista mislim da će da se zgrane pravnička javnost u Srbiji, da Krivični zakonik usklađuje sa Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela.
To je ono, gospođo Malović, što vam otkada ste ministar ponavljamo – ako to ovi pre vas nisu uradili, uradite jedan dobar posao, predložite Narodnoj skupštini kodifikovani Krivični zakonik. Onda ćete ostaviti nešto pozitivno iza sebe, za razliku od ove tzv. reforme pravosuđa koja će biti crna mrlja u vašoj karijeri i to će pokazati praksa.
 Vi ste, gospođo Malović, u obrazloženju predloga ovog zakona naveli razloge zbog kojih ste imali potrebu da ponudite Narodnoj skupštini ove izmene i dopune Zakona o parničnom postupku i rekli ste da to radite radi usklađivanja sa Ustavom Republike Srbije, što je apsolutno potrebno, ali ste takođe rekli da Zakon o parničnom postupku usklađujete sa Porodičnim zakonom.
Ovo je zaista nešto što je nelogično, nenormalno. Valjda je Zakon o parničnom postupku sistemski zakon i valjda zakoni ostali koji se donose, pa i Porodični zakon, treba da se usklađuju sa tim sistemskim zakonom.
Doduše, vi ste ovde napisali da u toku naredne godine planirate i reformu građansko-procesnog prava, pa između ostalog i ovog zakona i Zakona o izvršnom postupku, vanparničnom postupku itd. i čini nam se da ako zaista imate tu nameru da nije bilo potrebe da na ovaj način menjate ovaj zakon, pogotovo što nas niste ubedili da je to iz razloga što je bilo neophodno da se ovaj zakon usklađuje sa ovim zakonima o mreži sudova, vezano za promenu nadležnosti osnovnih i viših sudova u odnosu na dosadašnje opštinske i okružne sudove.
U tom smislu je amandman kojim smo mi tražili da se član 11. briše, a taj član 11. zapravo govori o članu 61. Osnovnog zakona. Naslov iznad tog člana kaže da je određivanje mesne nadležnosti od neposredno višeg suda. To je vaša formulacija. Mi mislimo da je potpuno suvišno da se ovaj član menja, odnosno da se menja naslov iznad člana 61, jer u samom članu 61. vi kažete – ako nadležni sud, usled isključenja ili izuzeća sudije ili iz drugih razloga ne može da postupa, izvestiće se o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud njegovog područja.
Dakle, u članu 61. niste ništa menjali i ne treba ništa da se menja, ali takođe ne treba da se menja ni ovaj naslov iznad ovog člana, a vi ste rekli da to radite i zato ne prihvatate amandman, iz razloga što je preciziranje naslova iznad ovog člana, iz razloga što su prema novom zakonu o uređenju sudova promenjeni nazivi sudova u Republici Srbiji. Ovo obrazloženje zaista nema nikakve veze sa suštinom ni sa ovim amandmanom. Da, promenjeni su nazivi sudova, ali i dalje postoje viši sudovi u odnosu na niže sudove i postoje nadležnosti koje su regulisane za jedne, druge, treće sudove.
Smatramo da je bilo potpuno nepotrebno da menjate ovaj naslov i da bi bilo dobro da se ovaj amandman prihvati.
Dame i gospodo, Vlada je navela tri razloga zbog kojih nam je ponudila ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o prekršajima. Kažu, prvi razlog je potreba da se pooštre sankcije za prekršaje, imajući u vidu da su postojeće propisane kazne, kako za fizička lica, tako i za pravna lica, nedovoljne da postignu svrhu kažnjavanja za učinjene prekršaje.
Mi mislimo da ovo nije suštinski razlog, već je razlog pošto je usvojen budžet za iduću godinu, utvrđen deficit, treba da se napuni budžet, naravno, iz džepova građana i onda ovako može lepo da zvuči - treba da se pooštre prekršajne kazne, jer mnogi prekršaji, kada ih neko učini, ljudi sa odobravanjem prihvataju da to treba da se kazni, što naravno i mi mislimo, da svaki prekršaj treba i da bude kažnjen, ali ne može na ovaj način i ne može po svaku cenu da se zaviruje, odnosno da se zabada ruka građanima u džep.
Ovaj zakon o prekršajima, treba da podsetimo, donet je 2005. godine i nama sve vlade od 2005. godine do danas tvrde da nema poskupljenja, da svaki dan živimo sve bolje, da je inflacija pet, šest, sedam procenata, uvrh glave, i onda bi bilo logično da se u skladu sa tim eventualno povećaju i novčane kazne za prekršaje.
Ali ne, kada treba da se obmanjuju građani, onda je ova priča koju sam upravo iznela, a kad treba da se puni državni budžet, onda se povećavaju sudske takse, onda se povećavaju administrativne takse, onda se povećavaju kazne za prekršaje. Mi mislimo da je to jednostavno neprihvatljivo.
Drugi razlog, kaže Vlada, za donošenje ovog zakona je potreba da se izmene pojedine odredbe ovog zakona u cilju efikasnijeg vođenja prekršajnog postupka i usklađivanja sa poslednjim izmenama Zakonika o krivičnom postupku, koji se supsidijarno primenjuje u prekršajnom postupku.
Ovaj razlog mogli bismo da prihvatimo, ali očigledno da se ovde radi samo o povećanju kazni i da ovo, gospođo ministre, jednostavno nije razlog. Ovaj razlog bi bio dobar razlog, ali ne da se radi ovako da se svake dve godine menja zakon samo da bi se povećale kazne, već da se konačno jednom uradi dobar zakon o prekršajima koji bi obuhvatao sve prekršaje koji već postoje ili koji bi mogli da budu predviđeni nekim budućim zakonima koje će ovaj zakon donositi.
Da ste to tako uradili i da to tako radite, onda ne bi postojao ovaj treći razlog, koji je zaista skandalozan, razlog za donošenje izmena i dopuna Zakona o prekršajima, kažete – jeste, da se on usaglasi sa predloženim izmenama Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
Složićete se, gospođo Malović, kao koleginica razgovaramo, da je neprimereno, da je gotovo nemoguće, sve je moguće kada imate 126 glasova, da vi sad jedan zakon koji donosite, nije bitno što je to zakon o sprečavanju nasilja, to može biti bilo koji, koji predviđa neki prekršaj, da vi Zakon o prekršajima, kao u ovoj oblasti, sistemski zakon, menjate da biste uskladili neki drugi zakon koji je, uslovno rečeno, lex specialis u odnosu na zakon o prekršajima.
Zato mi godinama pričamo svim ministrima pravde da moraju da se urade kodifikovani propisi, i krivični i prekršajni. Onda ne bismo dolazili u ovakvu situaciju.
Uvek je moguće u nekim prelaznim odredbama da se novčane prekršajne kazne, recimo, usklađuju sa rastom troškova života, sa zvaničnom inflacijom. To bi bilo pravično i to bi bilo nešto što bi bilo realno. Vi kažete da u ovom članu, inače, pošto ovaj zakon uglavnom, kao što sam rekla, predviđa povećanje kazni i naši amandmani su, naravno, na te članove, ali mi predlažemo nešto između sadašnjeg, postojećeg stanja i između ovog što ste vi predložili.
Vi kažete da je član 190. tretiran ovim članom 20. na koji sam ja podnela amandman konkretno. Nedolazak i odbijanje svedočenja i po postojećem zakonu, ako svedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, on će biti kažnjen novčanom kaznom od 500 dinara. To zaista jeste malo i to je neznatno, ali vi predlažete da taj iznos bude od 10.000 do 50.000 dinara.
Zamislite, ovaj iznos od 500 dinara je iz 2006. godine, a vi tri godine kasnije predlažete da se taj iznos poveća 20 puta. Da li vi priznajete da je za toliko puta bila inflacija, da su za toliko puta povećani troškovi života? Ovo jednostavno nije primereno.
Zato mi mislimo da ovaj stvarno mali iznos od 500 dinara treba da se zameni, recimo, rasponom od 5.000 do 30.000 dinara. Možda i ovo nije, zapravo, sigurno nije u skladu sa ekonomskim stanjem u državi, ali sa druge strane moramo da štitimo pravni poredak, moramo da štitimo pravnu državu i moramo da obezbedimo svedoka da bi mogao da se vodi prekršajni postupak.
U sledećem stavu, stavu 2. ovog predloženog člana, u postojećem zakonu se kaže - ako svedok dođe, pa pošto je upozoren na posledice, neće bez zakonskog razloga da svedoči, može se kazniti, ranije je bilo od 500 dinara do 2.000 dinara, a vi sada predlažete od 10.000 do 50.000 dinara. Ovo takođe smatramo da je previše. Mi smo predložili da to bude od 5.000 do 30.000 dinara, dakle, opet, da bi se zadovoljilo ono što je neophodno, a to je da se omogući vođenje i okončanje prekršajnog postupka.
S druge strane, zamislite vi nekoga koga neko predloži za svedoka i on iz nekog razloga, koliko je to, kako ovde piše, u skladu, da li ima zakonskog razloga ili nema, postoje i neki drugi razlozi zbog kojih neko možda ne sme da svedoči, a ne sme to ni da kaže. Vi ćete zato da ga kaznite kaznom od 50.000 dinara. Mislimo da vam nisu dobra rešenja, da nisu dobri predlozi i zaista bi bilo dobro da prihvatite ove amandmane, da bi bila zadovoljena oba uslova koja bi trebalo u suštini da se postignu Zakonom o prekršajima.
Dame i gospodo narodni poslanici, o suštinskim primedbama koje poslanici SRS imaju na ova četiri predloga zakona govoriće moje kolege u toku načelne rasprave. Naravno, podneli smo i određen broj amandmana i govorićemo i u raspravi o pojedinostima, ali sam, kao i ostale moje kolege pravnici, na Zakonodavnog odboru morala da izdvojim mišljenje, pre svega da bismo zaštitili pravničku struku.
Način na koji je zakazana ova sednica Zakonodavnog odbor je nešto što je zaista nedopustivo, nije u skladu sa našim poslovnikom, i to toliko nije u skladu da se to nikad do sada nije dešavalo. Mi smo materijal dobili nekih pola sata pre zakazanog i održanog Zakonodavnog odbora i potpuno je normalno da nije bilo moguće da se vodi ozbiljna rasprava o svim ovim predlozima.
Ni ministar nije imala potrebu da dođe na Zakonodavni odbor zato što zna žena da je to samo jedna formalnost, nažalost. Zakonodavni odbor bi trebalo da ima mnogo značajniju ulogu u radu ovog parlamenta, ali vi ste to sveli na jednu puku formalnost, za deset minuta se pretrči preko 14-15 predloga i onda je normalno da morate da očekujete da narodni poslanici koji žele ozbiljno da rade ovaj posao moraju da reaguju.
Ovde ste spojili četiri predloga zakona i ministar traži od narodnih poslanika da u Danu za glasanje glasaju za ove predloge. Naravno da, što se tiče poslanika SRS, to nije moguće ako imamo u vidu činjenicu šta smo vam govorili kada ste usvajali budžet za ovu godinu, šta smo vam govorili kada ste donosili prvi rebalans budžeta za ovu godinu.
Mi smo vam, gospođo Dragutinović, skretali pažnju da planirate nerealne prihode, na planirane prekomerne rashode. Vi ste tada tvrdili da je to sve realno, da ste vi kao Vlada u stanju da ispunite u svakom pogledu taj budžet, i sad, nekoliko dana pred kraj ove godine i pred kraj ovog zasedanja, pojavljujete se ovde sa ovim predlogom rebalansa budžeta za ovu godinu.
Niste nam u uvodnom izlaganju, a ni u materijalu koji smo dobili, objasnili ono što je takođe bio predmet rasprave i kada smo govorili o Predlogu zakona o budžetu i o njegovom prvom rebalansu, na koje ste to specijalizovane usluge potrošili neke pare koje su vam možda sad manjak, koji su to ugovori na koje ste potrošili neke pare, a koje su vam sada manjak u budžetu. Tražili smo taj odgovor, tražimo ga i sada.
Tražili smo da uopšte pre razgovora o budžetu i za ovu godinu i ovog rebalansa raspravljamo o Izveštaju DRI. Tamo postoje mnogi odgovori na pitanja koja su poslanici SRS postavljali ne samo ovoj vladi, nego i onim prethodnim vladama.
Podsećam, pre svega radi javnosti, da je taj izveštaj DRI obuhvatio svega 27% budžetskih korisnika, pa u tome onoliko nepravilnosti, onoliko prekršaja, onoliko krivičnih dela, da bi na kraju predsednik Vlade rekao da će službenike koji rade u računovodstvu poslati na neki dodatni seminar, da nauče da rade posao koji verovatno dobro rade, ali nažalost nisu mogli da pišu nešto što nisu stvarne činjenice.
Ovo su, pre svega, formalni razlozi, formalno-pravni razlozi zbog kojih sam izuzela mišljenje i zbog kojih ne možemo glasati za ove vaše predloge, a o suštinskim razlozima, rekoh, čućete mnogo u toku današnje rasprave. Hvala.
Dame i gospodo, bez obzira na to što je u skladu sa naslovom ovog prvog Predloga zakona o vanrednim situacijama režim  Srbiju doveo na svim nivoima u vanrednu situaciju, ne možemo da nađemo opravdanje za ovakav način sazivanja sednice Narodne skupštine niti Zakonodavnog odbora.
Ne možemo da nađemo opravdanje niti pravni osnov u našem poslovniku za ovakvo spajanje tačaka dnevnog reda. O 11 tačaka dnevnog reda mi treba da raspravljamo. Vas dvoje ministara, kao predstavnika Vlade, potrošili ste svako po dvadesetak minuta, i sad gledajte kako bi jedna poslanička grupa mogla da rasporedi vreme da govori o ovim predlozima.
Ponašate se kao da su vam ovo potpuno nebitni zakonski predlozi i da su na dnevnom redu samo reda radi. Na najgrublji mogući način se vređa dostojanstvo Narodne skupštine i vi iz Vlade ste, zahvaljujući činjenici da vam je to dozvolila skupštinska većina, parlament pretvorili u protočni bojler. To nije dobro i to ne može dati nikakve rezultate.
Ukratko ću prokomentarisati ove predloge zakona, i Krivičnog zakonika i Zakona o parničnom postupku i Zakona o prekršajima. Ono što smo čuli na Zakonodavnom odboru zaista nas je šokiralo. Potpuno nelogično, suprotno pravničkoj logici, obrazloženo nam je na tom odboru da se, recimo, Krivični zakonik menja da bi se uskladio sa Porodičnim zakonom, pa da se, a i vi ste to, gospođo Malović, rekli, Zakon o prekršajima menja da bi se uskladio sa Zakonom o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama.
Dakle, vi radite potpuno suprotno pravnoj logici i pravnoj nauci. Valjda bi trebalo da Krivični zakonik bude zakon sa kojim se usklađuju svi ostali zakoni u kojima je moguće da se neprimenom tog zakona izvrši krivično delo. A vi od Krivičnog zakonika pravite komediju tako što u svakom zakonu, i mi vas redovno upozoravamo na to i skrećemo vam pažnju da, ako hoćete da uradite jedan dobar posao i ostanete upamćeni po nečem pozitivnom dok vam traje mandat, treba da pripremite kodifikaciju Krivičnog zakonika, a ne da svakih mesec ili dva dana menjamo Krivični zakonik zato što je nekome palo na pamet da opet u nekom drugom zakonu smisli neko krivično delo koje nije već obuhvaćeno Krivičnim zakonikom.
Slična situacija je i sa Zakonom o parničnom postupku. To bi trebalo da bude najvažniji zakon kada je u pitanju parnični postupak, jer važnijeg i nema, a vi nikako da smislite jedan tekst koji bi važio bar dve sezone. Neozbiljno je, gospođo Malović. Hoćete li da se podsetimo da smo prošle godine 28. decembra raspravljali o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku? Danas je 21. decembar. Svaku godinu završavamo izmenama ovog zakona. To nije dobro i to ne može nikako doprineti jačanju pravne države. Naprotiv, sve ovo što radite vodi u anarhiju, upravo kao i vaša reforma pravosuđa.
Sećate se da ste se ovde zaklinjali da nijedan dan neće biti nikakvih problema u pravosuđu zbog promena sudija, reizbora itd. Pre nekoliko dana ste izašli i molili građane Srbije za strpljenje, jer do 1. februara sudovi neće moći da rade. Sad vas mi pozivamo da nam kažete zbog čega. Mi smo vas upozoravali na sve šta može da se desi i šta će da se desi ako ne prihvatite naše sugestije, a vi ih niste prihvatili. Danas imamo kolaps u pravosuđu, a upravo smo vam tvrdili da će to i da se desi. Vi ste građane zamolili da se strpe do početka februara. Tvrdim vam da neće biti reda ni do 1. maja.
U članu 8. Predloga ovog zakona Vlada je predvidela neto iznos od 28 hiljada za tužioce, zamenik javnih tužilaca, odnosno za njihove zarade, a što je apsolutno nezakonito pošto je bruto osnovica za isplatu u skladu sa zakonom, a neto osnovica predstavlja samo obračunsku kategoriju.
Ovde ima nešto vrlo interesantno što ste vi iz Vlade zapravo i skupštinska većina pokušali da sakrijete od očiju javnosti i veoma perfidno ste ukalkulisali u tzv. reforme pravosuđa. Očigledno ste se dogovorili sa gospodinom Nenadom Konstantinovićem da on podnese amandman.
Da ste vi ono što ste u njegovom amandmanu prihvatili, da ste to već stavili u Predlog budžeta, onda bi se u parlamentu ponovo otvorila rasprava o tome koliko smo bili u pravu mi iz SRS kada smo tvrdili koliko će reforme pravosuđa štetno uticati na sve segmente, na građane Srbije, na sve koji učestvuju eventualno u sudskim sporovima i naravno na građane Srbije koji pune budžet.
Vi ste prihvatajući taj amandman, a ne stavljajući to u Predlog budžeta onemogućili nas da kažemo građanima Srbije da ćete kroz tu reformu iz džepova građana, potpuno nepotrebno, plaćati troškove prevoza od nekoliko stotina kilometara tužiocima i sudijama koje ste izrazmeštali iz vama znanih razloga na način kako oni sami nisu želeli, da ćete iz džepova građana Srbije plaćati troškove stanovanja ljudima koji žive u jednom mestu i koji imaju rešeno stambeno pitanje.
Ovaj član je potpuno suvišan zato što predstavlja izvestan „leks specijalis“ u odnosu na Zakon o obligacijama. Član 17. zapravo govori o zaključivanju ugovora o korišćenju poslovnog prostora i ovo je isključivo tema Zakona o obligacionim odnosima. Jer, zakup poslovnog prostora je čist obligaciono-pravni odnos.
Ali, vi nekako volite ili uredbama ili leks specijalisima da uređujete određene oblasti društva zato što to svakako je u vašem interesu jer na taj način se takve stvari odvijaju dalje od javnosti. Istina, zakon o budžetu jeste javan, ali kad vi u ovaj zakon sa svim ovim mnogo bitnijim stavkama ubacite i ovaj član, onda to svakako može lakše da prođe a da ne bude značajno primećeno.
U okviru ovog člana Vlada može samo da utvrđuje cenu zakupa i mi smo to i rekli. Vi ste rekli da moj amandman ne prihvatate zato što ste prihvatili amandman kolege Nenada Popovića. Moram da vas podsetim, gospođo ministar, da naša dva amandmana apsolutno nemaju nikakve veze jedan sa drugim. Kolega Popović ne dira u ovaj vaš član 17, on ga zadržava kao stav 1. tog nekog budućeg člana koji će sada biti takav kada ste usvojili amandman kolege Nenada Popovića, a mi mislimo da ovaj član treba da se briše. Vi nama zapravo niste odgovorili zbog čega niste prihvatili amandman SRS.
Kako ćete vi zakonom o budžetu regulisati nešto što reguliše Zakon o obligacionim odnosima? Podsetiću vas, kada budem govorila o mom sledećem amandmanu, kako ste rekli da je to već regulisano nekim drugim zakonom pa ne treba ovim.
Kolega Krasić je u svom prvom delu izlaganja zapravo obrazložio i ovaj amandman, s obzirom da smo oboje imali amandman na isti član, ali na različite stavove. Vi ste ovde rekli da davanje garancija iz ovog prvog stava se vrši u skladu sa odredbama Zakona o javnom dugu. Mi mislimo da to ne može da stoji u ovom zakonu. Naravno, podrazumeva se da davanje garancija mora biti u skladu za Zakonom o javnom dugu.
Mnogo je zakona koje ste onda morali na ovaj način da nabrojite u nekim članovima ovog zakona na koje mora da se osloni u pojedinim odredbama Predlog ovog zakona o budžetu. Ali, s obzirom da smo pri kraju rasprave o budžetu, mislimo da je dobro da se podsete pre svega građani Republike Srbije da mi ovaj zakon donosimo pre nego što smo razmatrali prošlogodišnji izveštaj o zakonu o završnom računu i što je još važnije, Izveštaj DRI.
Zašto mi to nismo raspravljali? Zato što vi onda nikako ne biste mogli doneti ovakav budžet, jer ovaj budžet ima sve greške i sve propuste koji su već označeni u izveštaju državnog revizora za 2008. godinu.
Nije ovo, kako volite da kažete, transparentan budžet. I dalje se u ovom budžetu kriju stavke koje teško da će neko moći znati saznati zašto su utrošene.
Opet ćemo, gospođo Dragutinović, imati situaciju da ćete vi da kažete da ne znate gde je potrošeno 136 miliona. Opet ćemo imati situaciju da se ne zna koje su to specijalizovane usluge, da li su zaista izvršene. Imaće DRI mnogo posla kada bude raspravljala i o realizaciji ovog budžeta.
Gospođo predsedniče, mislim da ste sada prekršili Poslovnik zato što ste gospođi Nadi Kolundžija dozvolili da replicira kolegi Miloradu Krstinu.
U našem Poslovniku nigde ne stoji da ne sme da se pomene neko ime i prezime. Niti je pomenuta DS, niti njen predsednik, niti je pomenut pokojni premijer.
Zaista, Ružica Đinđić je ime i prezime, žena koju može svako da pomene u kontekstu u kojem misli da ima pravog osnova. Ako podaci nisu tačni postoje i nadležne službe koje vode o tome računa.
Čini mi se da je prošli put gospođa Čomić rekla da će govor poslanika koji je pominjao u istom kontekstu gospođu Ružicu Đinđić proslediti javnom tužiocu, pa evo, neka izvoli ili izvolite vi, svejedno.
Nedopustivo je, šta to znači, sada bilo koje ime i prezime ovde neko pomene, vi dozvoljavate da neko ko misli da ima osnova da replicira zbog toga, da dozvoljavate repliku? Pa, zašto onda neko ne replicira zato što je pomenuto ovo drugo ime iz "Viktorija grupe"? Zaista ne postoji osnov u našem Poslovniku. Mogu da razumem da je gospođa Kolundžija lično, ne znam, da li povređena, uvređena, možda joj smeta što je Ružica Đinđić član te "Viktorija grupe", ali to je neko njeno intimno doživljavanje koje nema zaista nikakve veze sa radom ovog parlamenta.
Poslaničku grupu i bilo koju stranku kolega Krstin uopšte nije spomenuo, pogotovo ne u negativnom kontekstu. Hvala.
Dakle, gospođo predsedniče, ako ste vi meni dali reč po Poslovniku, odnosno da repliciram u ime poslaničke grupe, onda ste vi prekršili Poslovnik. Nisam ni šef, ni zamenik šefa poslaničke grupe i nisam po ovim tačkama ni ovlašćeni predstavnik.
Dakle, ja sam mogla da govorim samo po Poslovniku i tražila sam reč po Poslovniku.
Ako mi niste dali reč po Poslovniku, nego ste mi dali repliku onda ste prekršili Poslovnik, ne mojom voljom jer to nisam tražila. Ako ste mi dali reč po Poslovniku, onda postoji apsolutno pravo kolege Krstina da replicira. Hvala.
Na Odboru za zakonodavna pitanja izdvojila sam mišljenje upravo zato što način na koji raspravljate o ovom budžetu nije u skladu sa Poslovnikom i nije u skladu sa zakonom.
Podsećam, pre svega radi javnosti, da devet godina u Parlamentu, od 2000. godine, nikad nismo raspravljali o završnom računu za prethodnu godinu, da bismo mogli da govorimo, logično, o budžetu za narednu godinu.
Ovaj put smo imali zaista priliku jer je Državna Revizorska institucija uradila jedan deo svog posla. Izveštaj koji smo dobili obuhvata oko 27% budžetskih korisnika, od 100%, koliko je Revizor trebalo da obuhvati, ali, nažalost, niste dopustile da raspravljamo o tome, iako je jedini logičan sled i jedini logičan put da raspravljamo o Izveštaju Revizorske institucije, završnom računu za prethodnu godinu, pa onda da možemo da govorimo o budžetu za ovu godinu.
Šta se desilo sa Izveštajem Revizorske komisije? Vi ste, gospođo Đukić-Dejanović, primili taj izveštaj, slikali se za sve televizije, sa osmehom ste to primili i kada ste videli šta tamo piše ili kada je neko drugi video pa vam skrenuo pažnju, onda ste tek na insistiranje narodnih poslanika ovde u Parlamentu rekli da je taj izveštaj vraćen. Nemamo pojma zbog čega.
Šta je bilo sporno u tom izveštaju i zbog čega ste pokušali da vršite pritisak na nezavisno regulatorno telo, vi u skupštinskoj većini, predsednik Vlade, ministri koji su izlazili da se utrkuju da kažu da se to na njih ne odnosi, predsednik Republike koji je rekao da on tvrdi, zamislite, da nema zloupotreba u ministarstvima i u Vladi, već samo ima, kaže, prekomernog trošenja, s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju?
A kako se to zove u DS, gospodo iz DS, prekomerno trošenje i nezakonito trošenje ako nije zloupotreba funkcije koju neko obavlja? Vi ste u javnosti pokušali da vršite pritisak na Revizora, na Državnu Revizorsku instituciju, tako što ste se svi izređali da date svoje mišljenje o tom izveštaju, pre nego što su narodni poslanici i ovaj parlament raspravljali o tome.
Suština je upravo da taj izveštaj i to je zakonska obaveza, da o tom izveštaju raspravlja Parlament.
Mi nismo bili u prilici da saznamo šta će Državni Revizor da preduzme po pitanju svih onih nepravilnosti koje su, onoliko koliko smo mi videli i u velikom delu prekršaju, u jednom delu i krivična dela dakle, šta će da preduzme, nemamo koga da pitamo da bismo mogli da raspravljamo dalje.
Ako su neki ministri izvršili krivična dela, kako to stoji u ovom revizorskom izveštaju i ako se to potvrdi ovde u Parlamentu, onda, kako mi možemo da dajemo neke pare građana Srbije ponovo u ruke tim ministrima.
Da li tu ima zdrave logike i zdrave pameti? Naravno da nema.
I to je bio razlog zašto ste vi rekli malopre, gospođo predsedniče, zapisala sam, jer to prvi put čujem, da naš predlog da se to stavi na dnevni red nije ''uvremenjen'', ma šta to značilo. Mi znamo da jeste u roku. Šta znači da nije ''uvremenjen''? Da li to znači da nije bio po kiši ili po suncu, nismo baš razumeli.
Naravno, mi bismo ovde morali da znamo, kada je već krenula da radi ta revizorska institucija, kad će da se završi taj posao, kad će da se završe još dve trećine posla, kada će da se izvrši kontrola i revizija javnih preduzeća, koja je najveći problem kada su finansije u pitanju, kada će da se pregleda finansiranje, izvrši revizija finansiranja političkih stranaka, kada ćemo da saznamo kako to basnoslovne pare mogu da troše stranke koje ne dobijaju ni jedan dinar iz budžeta?
Mnogo je pitanja na koja bismo tražili odgovor da ste dozvolili, u skladu sa zakonom, da raspravljamo o tom izveštaju...
(Predsednik: Prošlo je pet minuta.)
...samo da završim rečenicu, pa je onda trebalo da govorimo o budžetu.
Dame i gospodo narodni poslanici, autorska i srodna prava svakako treba da budu regulisana zakonom i to je sigurno od izuzetne važnosti za svako društvo, odnosno za svaku državu, ali takav zakon trebalo bi istinski da štiti autore, trebalo bi istinski da štiti državu od zloupotreba i kvaziautora i onih koji zloupotrebljavaju intelektualnu svojinu i autorska prava, raznih plagijatora itd.
Nažalost i ovaj zakon, kao i većina zakona koji se usvajaju u ovom parlamentu na predlog Vlade RS, jesu zakoni koji se rade potpuno ciljno za određenu grupaciju ljudi, u ovom slučaju ne mislim na autore i vlasnike intelektualne svojine, već mislim na grupaciju koju predvodi Mlađan Dinkić, Saša Popović, Lepa Brena, Željko Mitrović i ostali oko njih, koji će ovim zakonima biti i dalje zaštićeni tako što će puniti svoje džepove, a da će biti oštećeni stvarni autori i vlasnici intelektualne svojine i da će biti svakako oštećena i država Srbija, odnosno budžet države Srbije.
Kolega Aleksandar Martinović amandmanom je intervenisao na član 4, koji u 1. stavu kaže – prerade autorskih dela se smatraju autorski delom ako ispunjavaju uslove iz člana 2. stav 1. ovog zakona, a on je mislio i mi u SRS mislimo da ovde mora da se kaže – ukoliko postoji prethodna saglasnost autora, jer nije moguće da može da se vrši neka prerada autorskih dela bez saglasnosti autora, s obzirom da je prerada nekog autorskog dela i nikada ne može biti originalna duhovna tvorevina, originalna intelektualna svojina, jer se ona zasniva na već postojećem autorskom delu.
Zato smatramo da je neophodno da se kod svake prerade obezbedi prethodna saglasnost autora i da se na taj način zaštiti autorsko pravo i da ne bi neko drugi ostvarivao, rekla bih, protivzakonitu korist od nečijeg autorskog dela, ali ako ne prihvatite ovaj amandman, onda će to zapravo biti ozakonjena krađa nečije ideje, nečije intelektualne svojine, nečijeg autorskog dela.
Osnov za ovaj amandman, između ostalog, postoji i u članu 17. Predloga zakona, koji kaže da autori imaju isključivo pravo da štite integritet svog dela i onda kaže naročito u kojim slučajevima. I da bi ovaj član 17. zaista bio primenljiv, bilo je neophodno da se i u članu 4. dodaju ove reči, odnosno da konačan tekst stava 1. ovog člana glasi – prerade autorskih dela, smatraju se autorskim delom ako ispunjavaju uslove iz člana 2. stav 1. ovog zakona i ukoliko postoji prethodna saglasnost autora.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman i poziva se na član 2. stav 3. Bečke konvencije za zaštitu književnih i umetničkih dela itd, pa između ostalog kaže – takođe sadržaj predloženog amandmana u potpunosti sadržan je u članu 31. Predloga zakona koji utvrđuje isključivo imovinsko pravo autora da dozvoli ili zabrani preradu svog dela.
Šta kaže član 31? Autor ima isključivo pravo da drugome dozvoli ili zabrani prilagođavanje, aranžiranje i druge izmene dela. Ako je ovo ovako regulisano u članu 31. predloga ovog zakona, onda tek nema nikakvog razloga da ovo amandmansko rešenje ne bude ugrađeno u član 4. stav 1. Predloga zakona.
Insistiranje SRS na ovome i na ostalim amandmanima jeste, rekla sam na početku, da se istinski zaštite autorska prava i intelektualna svojina, da se zaštiti država Srbija i da sam zakon kada ga usvojite bude koncizan, precizan i jasan, jer i ovaj zakon nastavlja praksu koja je prisutna ovde već poslednjih devet godina, da se zakoni pišu sa – može, umesto – mora, da se stavlja tačka tamo gde treba da bude zapeta sa još jednom detaljnijom razradom i nama je jasno da se to radi samo sa ciljem da bi zakon morao da se zloupotrebljava.
Predlažem, gospođo ministre, dame i gospodo iz skupštinske većine, da prihvatite ovaj amandman. Koristan je, verujte.
Dame i gospodo narodni poslanici, stav SRS o postojanju Agencije za licenciranje stečajnih upravnika poznat je još iz vremena kada je ustanovljena ova agencija pre četiri i po godine i kada smo govorili o tom zakonu, ali nažalost ta agencija postoji a mi ne znamo šta je ta agencija uradila za sve ovo vreme, s obzirom da nam je Dinkić pričao da su stečaji vođeni veoma loše, da ovaj zakon nije dobar, da nije dobra agencija, da nisu dobri licencirani upravnici.
Opet treba da govorimo o nekom direktoru Agencije kome u zakonu dajete nadležnosti koje nikako ne može da ima.
Ne može da ima duplirane nadležnosti, s obzirom da on rukovodi agencijom i onda ne može učestvovati u drugim poslovima koji su imperativno u nadležnostima nekih drugih organa, ali vi ste to u ovom planu predvideli. Juče sam govorila o licenciranju stečajnih upravnika i pokazivala sam ovde, odnosno čitala sam deo testa za polaganje stručnog ispita za stečajne upravnike koji je, opet podsećam, kao ono kad u vicevima o ludnicama daju ljudima da sipaju vodu rešetom, tako su ozbiljna pitanja i u ovom testu, pa podsećam da ovi Dinkićevi stečajni upravnici postaju stečajni upravnici ako, između ostalog, odgovore na pitanje pod brojem 13, a to pitanje je – ako strani predstavnik može da se obrati trgovinskom sudu, pa su mogući odgovori: 1. preko ministarstva pravde, 2. preko ministarstva privrede, 3. preko ministarstva inostranih poslova državne zajednice i 4. neposredno.
Govorim o povredi člana 27, a u vezi sa članom 87. Poslovnika Narodne skupštine.
Juče smo svi bili svedoci da je ovde gospodin ministar Rasim Ljajić u veoma aktivnoj komunikaciji sa narodnim poslanicima usvojio nekoliko amandmana.
Prihvatio je obrazloženja koja su narodni poslanici naknadno dali. Evo, upravo ulazi gospodin Ljajić i nemam više šta da kažem. Htela sam da insistiram, upravo iz tog razloga da čekamo da dođe.