Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Član 32. je zaista veoma nezgrapno napisan i s obzirom da ste juče, gospodine Ljajiću, aktivno učestvovali sa narodnim poslanicima i prihvatili amandmane koji su u suštini pravno-tehnička redakcija, nisu ulazili, kao ni ovaj, u neku suštinsku promenu vašeg predloga zakona, ali moram da vam kažem da su vaši saradnici, i ovo je pre svega greška Sekretarijata za zakonodavstvo, zaista loše napravili ovaj tekst zakona.
Zamislite, kaže se: „Ovlašćeni predlagač dužan je da nastoji da predloži najmanje 30% predstavnika manje zastupljenog pola“.
Ovo jednostavno ne može ovako da opstane. Dakle, ne ulazim u to – 30% predstavnika manje zastupljenog pola itd, ali govorim o onome što mi zaista kao pravniku prosto para uši. Znači, ne može ovako, mora da stoji: „Ovlašćeni predlagač predlaže najmanje 30%“.
Mislim da ćete vi ovo da prihvatite, jer ste u obrazloženju rekli, između ostalog, da je, imajući u vidu značaj delatnosti, oblik organizovanja odnosno režim svojine – to je zbog čega ne prihvatate – predlagač smatrao da se ovakvim predlogom postiže svrha zakona normiranjem deklarativne i dopuštajuće norme.
Ako se zakon donosi samo radi normiranja deklarativne i dopuštajuće norme, onda to nije zakon. Onda je to nešto – da stavimo još jednu crticu, doneli smo još jedan zakon. Ako vi ne uradite to tako da neko ima obavezu po zakonu nešto da uradi, onda nema svrhe donošenje zakona.
Ja vam zaista predlažem da prihvatite ovaj amandman i da uljudite ovaj član, u najmanju ruku. Hvala.
Ovaj amandman je u skladu sa amandmanom koji sam malopre obrazlagala. Ovde se samo radi o izboru ili imenovanju delegacija koje predstavljaju Republiku Srbiju i u Predlogu zakona kažu da će se nastojati da se obezbedi da sastav delegacije čini najmanje 30% manje zastupljenog pola, a naš amandman je da se obezbedi 30% da bi norma imala zaista pravu snagu.
Gospodine ministre, molim vas, ne znam da li znate za ovu činjenicu, kao član Vlade, a u skladu je i u toku sa ovim zakonom o kojem danas raspravljamo. Znate, gospodine Ljajiću, da se planira da 2.500 ljudi iz oblasti pravosuđa ostane bez posla. Juče sam dobila informaciju da u opštinskom i okružnom sudu u Zrenjaninu su svim zaposlenim u sudskoj upravi dostavljeni obrasci na osnovu kojih će, na osnovu popunjenih tih obrazaca, ljudi ostajati na poslu ili dobijati otkaz. Jedno od pitanja u tom obrascu je – da li ste trudni?
Da li je moguće, juče smo ovde govorili o tome kako neki privatni preduzetnici, koji zloupotrebljavaju to što su monopolisti, pominjan je Mišković itd, šikaniraju mlade žene, neće da ih prime na posao i pitaju ih da li su trudne, da li nameravaju da rode, a mi danas imamo slučaj da država kao poslodavac pita zaposlenu ženu da li je trudna i od toga joj zavisi da li će ostati na poslu ili neće.
Ne znam da li su to i u drugim sudovima radili. Pretpostavljam da jesu, jer se radi o obrascu Ministarstva pravde. Onda je taj naprasno povučen, takav obrazac sa tim pitanjima, jer je rečeno – dobro, nije bitno to što pitanja koja su postavljena nisu od bitnog značaja.
Molim vas, gospodine ministre, da saznate da li je moguće, a ovo je sasvim sigurno, kome je palo na pamet da pita neku ženu u sudskoj upravi da li je trudna i da joj od toga zavisi da li će biti od one 2.000 koji će dobiti otkaz ili će ostati na poslu.
Ovo je u vašoj nadležnosti i volela bih da čujem vaše mišljenje pre nego što utvrdite činjenice.
Ovaj amandman je principijelni stav SRS-a. Sve ministre, kad god je neki zakon ovde donošen, upozoravali smo na član 136. stav 2. Ustava Republike Srbije, koji označava državnu upravu kao državni organ, a nikako ministra kao pojedinca. Ovaj član ima više stavova i lepo ste napisali nadležnosti Ministarstva u okviru ovog člana zakona, ali ste ipak dodali i nadležnost ministru koja je protivustavna.
Vi ste ovde u obrazloženju rekli da je to u skladu a članom 23. stavom 2. Zakona o državnoj upravi, a mi već duže vreme pokušavamo da skrenemo pažnju da je upravo taj član Zakona o državnoj upravi suprotan Ustavu Republike Srbije, jer vi ministri ste državni činovnici i vi ne možete da preuzmete na sebe ingerencije Ministarstva koje je pravno lice, koji je organ državne uprave.
Pošto je ovo poslednji amandman koji sam podnela, samo bih skrenula pažnju vama, gospodine Ljajiću, da ste vi ministar rada i socijalne politike. Čulo se ovde mnogo lepih reči o tome, divno je, dobro je da mi danas raspravljamo o ovom zakonu.
Mislimo da bi bilo mnogo bolje da ste ovde izašli, da izađete sa predlogom za rešavanje drastične situacije socijalne u državi Srbiji. Često smo vas slušali u medijima, sami ste konstatovali kao da ste opozicija.
Jedino što mi očekujemo od vas kao od ministra je da rešite te probleme i bilo bi dobro korisnije da raspravljamo o tome šta će biti sa ovih nekoliko hiljada ljudi koji će u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi i pravosuđu ostati bez posla, kakva su rešenja za njihovu socijalnu situaciju i za njihovu egzistenciju. Nadamo se da će i takva rešenja uskoro da se nađu pred parlamentom. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, da je gospodin Rasim Ljajić ovde, kao što nije i kao što bi trebalo da jeste, uverena sam da bi on ovaj amandman prihvatio, zato što je amandmansko rešenje smislenije od Vladinog predloga koji je poprilično rogobatan.
Član 6, na koji sam podnela amandman, govori o članu 22. osnovnog zakona. Član 22. je ranije glasio da miritelj otvara i vodi raspravu. Vlada je predložila da više ne vodi raspravu, nego da rukovodi raspravom. To je ispravno, jer rasprava nije goveče da se vodi preko polja, raspravlja se, a ne vodi se rasprava. Jezički je ispravno ovo što ste predložili, ali nepotpuno, zato što je trebalo da se kaže upravo onako kako smo mi u amandmanu predložili, da miritelj otvara raspravu, sprovodi sve potrebne radnje i rukovodi raspravom.
Kažete u obrazloženju da niste to prihvatili, između ostalog zato što ostala ovlašćenja miritelja su regulisana drugim odredbama Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova, na primer odredbama o zakazivanju rasprave, prikupljanju informacija i drugih podataka od strana u sporu, zaključivanje rasprave, davanje preporuke itd.
Prema ovom vašem obrazloženju, miritelj bi samo otvorio raspravu i ništa dalje ne bi radio. Zato mislimo da je smisleno i potpunije rešenje ovo što smo mi predložili. Možda će gospodin Rasim Ljajić da dođe u međuvremenu, pa vas molim, gospođo Lakićević-Stojačić da mu kažete još ovaj deo obrazloženja i da prihvati ovaj amandman.
Nešto uopšte o ovoj zamisli i ideji mirnog rešavanja radnih sporova. Kada ste još 2004. godine donosili ovaj zakon i formirali agenciju, poslanici SRS su imali vrlo ozbiljne primedbe, uopšte principijelno na postojanje ovog instituta, ovo je još jedna od tih evropskih institucija koje su ovde kod nas reda radi uvedene u pravni sistem, a koje u suštini ne znače ništa.
Ovo je bukvalno mlaćenje prazne slame. Vi pokušavate da preko nekakve agencije, samo da bi i ova agencija, kao gotovo sve agencije koje ste formirali, vama služila za udomljavanje partijskih kadrova, a od ovog posla nema nikakve vajde.
Vi u obrazloženju zakona kažete kako važnu ulogu u razvoju socijalnog dijaloga imaju metode mirnog rešavanja radnih sporova, kako kolektivnih, koji nastaju između sindikata i poslodavaca, tako i individualnih, između pojedinih zaposlenih i poslodavaca. Jedno logičko pitanje ili logički zaključak koji se nameće jeste da, ako neko može mirno da reši neki spor, onda će on mirno da ga reši uz kafu i kiselu vodu, a neće mu trebati neko da sedi sa tim sa kim je on, eventualno, u sporu. Ovo je slučaj i kod tzv. medijacije u sudovima, o čemu smo mi vrlo opširno govorili kada je to bilo aktuelno.
Kaže u obrazloženju: "Donošenjem Zakona o mirnom rešavanju mirnih sporova u novembru 2004 godine i osnivanjem Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova, koja je počela sa radom u maju 2005. godine, stranama u sporu je data mogućnost da, uz učešće nepristrasnih i stručnih lica, dođu do sporazumnog rešenja spornih pitanja".
Meni se nameće zaključak da vi u vašem ministarstvu mislite da su sudije pristrasne i nestručne, jer ako uvodite neku agenciju i neke miritelje za koje tvrdite da su nepristrasni i stručni, onda izmeštate to iz sudova zato što su sudovi pristrasni i nestručni.
Mi ne delimo vaše mišljenje i mislimo da su sudovi stručni, da su nepristrasni, da su sudije stručne, pogotovo oni koji će ostati bez posla ovih dana, sigurno su i stručni i nepristrasni, ali i partijski neopredeljeni ili pogrešno opredeljeni pa će zato ostati bez posla.
Šta nas interesuje? Očekivali smo u obrazloženju ovog zakona da nam kažete koji su to rezultati Agencije za rešavanje mirnih sporova od maja 2005. godine do novembra 2009. godine?
Četiri i po godine ova agencija postoji i zaista, ako ste hteli da menjate ovaj zakon i ako ste hteli da pričamo o ovome, onda je najnormalnije i najlogičnije bilo da nam kažete konkretne rezultate ove agencije.
Koliko je to mirnih sporova rešeno pred ovom agencijom ili, ono što vi ne želite da kažete, a jeste činjenica da vama ove agencije služe da kada uspete da kupite nekog sindikalnog vođu, da onda on u ime grupe radnika koju zastupa bez njihovog znanja, da on onda lepo reši taj radni spor kolektivni sa tom agencijom i da on bude zadovoljan, vi budete zadovoljni, nema velikih okupljanja, štrajkovi od 100 do 200 ljudi vama ne znače ništa, a na ovaj način i kroz ovu agenciju štite se od pravog revolta građana koji očigledno postoji prema ovoj vladi, ne samo zato što je Vlada, nego zato što ništa ne radi, nego zato što svakodnevno mesečno desetine hiljada ljudi ostaju bez posla, a vi ništa ne radite da rešite taj problem.
Zato ću sada na nekoliko konkretnih primera da vas pitam šta je to vaša agencija uradila i šta će da uradi eventualno Agencija za mirno rešavanje radnih sporova, ako joj se budu javili radnici Gradske čistoće iz Beograda, koji su u ime DS zloupotrebljeni i planiraju ljudi nešto da preduzmu, ali ne znaju šta, zapravo ne smeju, jer im prete otkazom.
DS, dakle, zloupotrebljava radnike Gradske čistoće, tako što ih šalje u ovoj predizbornoj kampanji vezano za izbore za odbornike u opštini Voždovac, za obilazak podavalskih sela, da bi tamo navodno sakupljali podatke o zainteresovanosti građana podavalskih sela za uvođenje kanalizacije u domaćinstva.
Dobro znamo da je Javno preduzeće Gradska čistoća jedno preduzeće, a Javno preduzeće Vodovod i kanalizacija drugo preduzeće. Zašto nisu koristili radnike tog preduzeća, nego radnike Gradske čistoće, to je nešto o čemu će ova agencija da raspravlja. Ti radnici Gradske čistoće obilazili su domaćinstva u dva navrata.
Prvi put, pred one izbore koji su bili u junu na opštini Voždovac i tada su nosili neke anketne listove, gde su pitali građane, zamislite, da li žele da svoje objekte priključe na kanalizaciju. Ko normalan to ne želi?
Onda su im obećavali da će gradska vlast, na čelu sa Draganom Đilasom, to da uradi odmah nakon tih izbora koji su završeni i koji se sada ponavljaju. Naravno, ništa nisu uradili, nisu ni imali nameru, to je bio samo predizborni marketing.
Sada u ovom drugom navratu od tih građana prave spiskove svojih sigurnih birača, odnosno anketne listove koje im šalju i građani moraju da upišu adresu, matični broj, broj lične karte, ime i prezime čitko popunjeno, adresu i anketiraju vlasnike stanova, članove domaćinstva i ostale, od prilike, goste koji dođu nekom u jednom od tih sela na teritoriji opštine Voždovac.
Pričaju da će da rade u tim selima kanalizaciju u toku ove zime, da je Dragan Đilas dao obećanja i da oni sada dolaze u njegovo ime da tvrde da će on to obećanje da ispuni, ne znaju šta mu bi, te ne ispuni u onom roku koji je obećao kad su obilazili u maju stanovnike ovog dela Voždovca. Onda kažu – finansiraće kanalizacionu mrežu, kao što to upravo čine u opštini Zemun, u naseljima Plavi horizont, Zemun, Školsko polje i naselju Šangaj, ali to će građane koštati između dve i dve i po hiljade evra, a ako se neko opredeli da plati odmah, onda će ga to koštati samo pola od tog iznosa, a drugu polovinu platiće grad Beograd.
Dakle, neviđene i neverovatne zloupotrebe, samo da bi se prišlo građanima i da bi se ti građani obezbedili da izađu u nedelju na birališta i da glasaju za DS. Naravno, nisu građani glupi i ne pada im na pamet da još jedanput nasednu na prevare Dragana Đilasa, jer znaju da su im ti isti radnici Gradske čistoće dolazili i u maju i da su im tada obećali da će za mesec dana da dobiju kanalizaciju, nisu je dobili i sada ponovo primaju te građane.
Ovi ljudi koji su išli da obilaze su nezadovoljni. Gospodine Ljajiću, i građani, zaposleni Gradske čistoće i u ime vaše stranke, odnosno ZES, kako se zove za Voždovcu vaša grupacija, zloupotrebljavate radnike Gradske čistoće, gospodine Ljajiću.
Građani su nezadovoljni iz više razloga. Prvo, što im je neprihvatljiva cena koja im je nuđena, pa zbog toga što im ponovo dolazite, iako ste prvi put rekli da ćete da uradite to, a niste. Radnici Čistoće su nezadovoljni jer su shvatili da su bili iskorišćeni u predizborne svrhe DS i da su faktički radili posao stranačkih aktivista, sakupljajući podatke koji će se koristiti kao siguran glas da bi građani bili pozivani i obaveštavani da izađu na izbore.
Čitam vam ono što su napisali ti nezadovoljni građani i pitam vas, gospodine Ljajiću, ako se pojave sa svojim problemom pred ovom agencijom za mirno rešavanje radnih sporova - da li im preti opasnost od otkaza? Bojim se da da. Ne verujemo u vašu agenciju, kao što ne verujemo ni u obećanja Dragana Đilasa i obmanjivanje građana Voždovca, samo da bi u nedelju glasali za DS. Takođe, želim da vas pitam, gospodine Rasime Ljajiću, jutros sam vas pitala, pretpostavljam, sada dok ste izlazili da ste se možda čuli sa vašom koleginicom Snežanom Malović i da ste spremni da odgovorite – kako se desilo… Jeste li me slušali jutros, što se čudite? Pitala sam vas jutros, očigledno ste zaboravili.
U Opštinski sud u Zrenjaninu i u Okružni sud u Zrenjaninu stigli su upitnici za zaposlene u sudskoj upravi, a na osnovu tih upitnika ćete odlučivati ko će dobiti otkaz, a ko neće dobiti otkaz, jer će oko 2.000 ljudi, to znate, zaposlenih u sudskoj upravi dobiti otkaze. Jedno od pitanja na koje treba da odgovore žene zaposlene u sudskoj upravi jeste – da li ste trudni?
Moje pitanje je bilo – da li će žene koje su zaposlene u sudskoj upravi, a koje su, hvala bogu, trudne biti kažnjene i dobiti otkaz? Ne vidim drugi razlog zašto ste ih to pitali. Očekujem odgovor i na to pitanje.
Dalje, ko će voditi sporove, mirne, nemirne, sudske, pred agencijom? Kako će voditi sporove 600 sudija i 400 tužilaca koji će ostati sada bez posla? Je l' vi znate, gospodine Ljajiću, da niko od njih neće dobiti obrazloženje zašto je ostao bez posla, da niko od njih neće dobiti pravo na eventualno radni spor, na bilo kakav pravni lek?
Samo će u Službenom glasniku biti objavljeno koje su sudije ponovo izabrali. Svi koji se ne nađu na tom spisku nisu izabrani. Nikakvu pravnu zaštitu nemaju. Je l' vi to znate? Jeste li slušali sinoć i ovih dana gospođu Draganu Boljević iz Društva sudija? Žena je potvrdila ovo što vam mi sada govorimo.
Dakle, te sudije, ti tužioci su potpuno nezaštićeni, to zaista zvuči tragično. Ljudi koji su doskora delili pravdu i za koje niko nije dokazao da to nisu radili dobro, kao što niko nije dokazao da su dobro radili oni koji će biti primljeni.
Samo ćete moći u "Službenom glasniku" da pročitate da je sin Nate Mesarović i dalje sudija Četvrtog opštinskog suda. Zašto neko od njegovih kolega nije, to niko živi neće znati.
Ako hoćete istinski da radite ono što jeste nadležnost vašeg ministarstva onda se zainteresujte i za te ljude. Tragično je da 1.000 sudija i tužilaca, da 1.000 visokoobrazovanih ljudi sa diplomom pravnog fakulteta i položenim pravosudnim ispitom i još 1.500 onih koji su zaposleni u sudskoj upravi nemaju nikakvu zaštitu od svoje države.
Problem su i zaposleni u državnoj upravi, problem su i zaposleni u lokalnoj samoupravi, ali problem su, gospodine Ljajiću, i svi oni koji svakodnevno dobijaju otkaze u ostacima privrede, kod privatnika. Dobro znate, u okviru vašeg ministarstva, često sam vas slušala, lepo to konstatujete kada se pojavite u medijima, od vas smo čuli da 700.000 ljudi živi ispod egzistencijalnog minimuma, da 300.000 dece nema treći obrok, ali šta ste vi i vaše ministarstvo i vaša vlada učinili da se taj problem smanji? Nažalost, taj broj se svakodnevno povećava.
Neće imati vajde građani Srbije ni od ove Agencije za rešavanje mirnih sporova, ni od izmena ovog zakona.
Uradite nešto, gospodine Ljajiću, opipljivo, to opipljivo je neko novo radno mesto, neka nova fabrika, neki novi pogon, pa onda izađite sledeći put i kažite broj više nije 700.000 gladnih, sada je 500.000, pa sledeći put 300.000, pa će onda biti neke koristi od onoga što radite. Ovako, i vi i skupštinska većina, kao deo tog režima, trošimo vreme građana Srbije objašnjavajući nešto od čega niko neće imati koristi. Niko u državi Srbiji neće imati koristi ni od ovog zakona, kao ni od onog malopre.
Šta je ustanovila Revizorska institucija, o tome se ćuti. Kaže Boris Tadić nezadovoljan radom nekih ministara, nekih predsednika opštine - ne, ne, mora to da se menja. Krv im se sledila u žilama od takve pretnje Borisa Tadića. Pa, nije ovaj narod lud, ljudi moji. Zaista, takvo vređanje inteligencije i ismejavanje građana Srbije je nešto što više ne može da se trpi.
Vi znate da to ne može da se trpi i znate da je bunt u narodu, nezadovoljstvo, već poprimilo ozbiljne razmere. Zato menjate ovaj zakon. Zato ćete usmeravati te male sindikalne grupe odnosno vođe sindikata koji su ljudi Vlade, nažalost, a nisu predstavnici građana. Oni će u ime tih ljudi rešavati navodno mirno te sporove, kao što ste prevarili grupu studenata na onaj dan kada je Srbija stavljena na belu šengen listu. Pitam sada vas da li ćete uraditi nešto da pomognete tim studentima koji su najavili da će tražiti iseljeničke vize? Sada imamo belu šengen listu, moći će možda lakše i to da dobiju.
Gospodine Novakoviću, skrećem pažnju da ste malopre prekršili član 27. u onom delu gde ste u obavezi da se starate o primeni Poslovnika. Ako je narodni poslanik Milivojević direktno svoju diskusiju usmerio na ono što je govorio gospodin Buha, čak rekao da on bi tako smelo iznosio neke činjenice itd, da li je gospodin Buha želeo da objasni nešto što ga ovaj nije ispravno razumeo ili je osetio, odnosno mu se učinilo da je obraćanje narodnog poslanika bilo uvredljivo? Morali ste da mu dozvolite pravo na repliku, to je prva stvar.
Druga stvar, kada je govorio gospodin Milivojević, ne znam po kom osnovu je govorio, ima pravo o amandmanu kao član svoje poslaničke grupe, ali vi to na kraju niste rekli, tako da se nije razumelo da li je replicirao ili je govorio u okviru svoje poslaničke grupe. Potpuno je svejedno, stav SRS je inače da svaki poslanik može da govori koliko god hoće i o čemu god hoće, ali ne možete vi na taj način da uzimate vreme poslaničke grupe.
Dakle, vi ste bili u obavezi, logično je bilo da je gospodin Buha želeo da replicira, svako bi to uradio. Ako je vaša procena da nema pravo na repliku, onda je trebalo da mu kažete po kom osnovu, jer je on pre toga govorio i ne bi bilo logično da opet nastavlja priču o amandmanu kad je već govorio.
Da ste vi njemu rekli da li želi repliku, možda bi on rekao da ne želi, jer želi vreme poslaničke grupe kao ovlašćeni predstavnik na jedan drugi način da raspodeli. Dakle, prekršili ste Poslovnik i ja vas najlepše molim da se skoncentrišete dok to radite.
Član 23. i ovaj amandman koji sam podnela odnosi se na stav poslednji, deveti, koji kaže – da ministar bliže propisuje program i način polaganja stručnog ispita. Inače, član 23. ceo govori o licenci za obavljanje poslova stečajnog upravnika.
Naravno, amandman nije prihvaćen, još Vlada kaže da to nije prihvaćeno iz razloga da ovlašćenja za donošenje podzakonskih akata može zakonom dati nadležni ministar. Kaže – što je učinjeno važećim Zakonom o stečajnom postupku. Kao da je važeći Zakon o stečajnom postupku Ustav Republike Srbije, pa on može da bude osnov. Uostalom, da je dobar ovaj zakon, ne bi bio menjan sa ovoliko članova.
Opet skrećem pažnju da član 136. stav 2. Ustava Republike Srbije kaže da poslovi državne uprave obavljaju ministarstva i drugi organi državne uprave određenim zakonom i naravno, to nikako ne može biti ministar kao starešina organa.
Ovaj stav 9. člana 23. kaže da ministar bliže propisuje program i način polaganja stručnog ispita, kao i način izdavanja i obnavljanja licenci. Imam ovde uputstvo za popunjavanje testa i test za polaganje ispita za stečajnog upravnika, za licenciranje, i to od strane Agencije za licenciranje stečajnih upravnika.
Sada se pitam, i da je ovde ministar Dinkić, on bi znao odgovor, gospođa ministar verovatno ne zna, da li je ovaj test koji je dala Agencija za licenciranje stečajnih upravnika suprotan ovom zakonu, a kao pravnik vidim da jeste? Zašto se Mlađan Dinkić meša tamo gde mu nije mesto?
Samo nekoliko primera iz ovog testa ću da pročitam, a ostatak ću kad budemo govorili o stečajnim upravnicima, samo da bih javnosti pokazala koliko su ova pitanja besmislena i koliko ne znače ništa.
Šta znači to kojoj stranci neko pripada, odnosno predstavnici režimskih stranaka su isključivi stečajni upravnici. Mi to dobro znamo, to je javna tajna u Srbiji i to koliko stečajni upravnici zarađuju. Čuli ste malopre podatak od gospodina Todorovića, 334 miliona dinara za godinu dana za stečajne upravnike za četiri banke koje su neopravdano stavljene pod stečaj.
Stečajni upravnik je, sasvim sigurno, najunosnije zanimanje u Srbiji. Zna se da svaki grad ima po nekoliko bogom danih koji mogu da rade taj posao, a da bi mogli da ga rade, formalno su testirani. Sada ćete čuti samo nekoliko pitanja koja su, otprilike, kao ona iz viceva - da li voda može da se prenosi sa mesta na mesto u rešetu.
Recimo, pitanje: koji je sud nadležan da sprovodi stečajni postupak? Onda imate odgovor: opštinski, okružni, trgovinski, viši trgovinski. Prethodno se kaže da se test popunjava isključivo hemijskom olovkom, da ne sme da se drži mobilni telefon, računar i slično.
Prvo, kakve veze ima znanje stečajnog upravnika s time koji je sud nadležan da sprovodi stečajni postupak? To je prvo pitanje. Da li postoji neko ko je prošao pored pravnog fakulteta, a da ne zna da sve što je u vezi sa stečajem, svaki postupak može da bude vođen samo pred trgovinskim sudom.
Ili, recimo, pitanje: koji je sastav stečajnog veća? Kakve veze ima to sa stečajnim upravnikom? On će da podnese zahtev, a koji je sastav stečajnog veća, to regulišu neki propisi. Zamislite, građanin koji podnosi bilo kakvu privatnu tužbu, ne može da je podnese ako ne zna u kom sastavu veća sud će da odlučuje po toj tužbi. Ovo je zaista sačuvaj bože.
Ili, pitanje: rešenje o pokretanju stečaja ne sadrži: 1) postojanje stečajnog razloga, 2) ime, prezime i sedište stečajnog suda, 3) rok za prijavu potraživanja, 4) ime, prezime i sedište stečajnog poverioca. Kakve veze ima da li stečajni upravnik ovo zna ili ne zna? Ovo mora da zna sud i kad sud dobije zahtev za sprovođenje stečajnog postupka, ako eventualno nije zahtev u skladu sa propisom, onda će sud da upozori stečajnog upravnika, da mu da određeni rok i da mu kaže u kom smislu će da izvrši ispravak podneska.
Ili, biser pitanje:strani predstavnik može da se obrati trgovinskom sudu, a ovo je test iz 2008. godine, 1) preko Ministarstva pravde, 2) preko Ministarstva privrede, 3) preko Ministarstva inostranih poslova državne zajednice, 4) neposredno. Mislim da su svi ovi Mlađini toliko inteligentni da su zaokružili ovo pod 3) preko Ministarstva inostranih poslova državne zajednice koju je, pored ostalih DOS-ovaca, uništio i Mlađan Dinkić.
Član 24. stav 3. Predvideli smo da se stav 3. iz Predloga zakona briše. Stav 3. kaže da licu koje ne ispunjava uslove iz stava 2. tačka 2. ovog člana ne može biti izdata ni nova licenca. Stav 2. tačka 3. kaže da lice koje ne ispunjava uslove iz stava 2. tačka 2. ovog člana, odnosno koje ne priloži dokaz da je u poslednje dve godine obavljao poslove stečajnog upravnika ili druge stručne poslove vezane za stečajni postupak, takvom licu se obnavlja, na zahtev stečajnog upravnika, licenca koja se podnosi ovlašćenoj organizaciji.
Mislimo da ovo treba da se briše i rekli smo da se amandmanom predlaže brisanje, jer nema pravno utemeljenje u pravnom sistemu Republike Srbije. Nažalost, mnoge odredbe ovog predloga zakona nemaju pravno utemeljenje u pravnom sistemu Republike Srbije, ali Vlada kaže da se amandman ne prihvata iz razloga što se ovim stavom uvodi obaveznost prisustva stručnim skupovima, odnosno edukacija i usavršavanje kao uslov za obnavljanje licence onim licima koja za vreme važnosti licence nisu obavljali poslove stečajnog upravnika, pa se njihova stručnost, sposobnost i rad ne mogu oceniti kroz nadzor, čime se jača razvoj profesije stečajnog upravnika.
Zamislite, "profesija stečajnog upravnika", ovo je stvarno genijalno, i pruža šanse onima koji iz bilo kog razloga nisu bili u prilici da obavljaju te poslove tokom relevantnog perioda, da ipak licencu obnove sa obrazloženjem da su putem pohađanja kurseva očuvali svoja znanja i dalje ih unapredili, što je jedan od osnovnih uslova za obnavljanje licence.
Nagradno pitanje: da li je ovo uslov da neko može biti ponovo izabran za licenciranog upravnika ili ovo genijalno pitanje - da li može strani predstavnik da se obrati trgovinskom sudu preko Ministarstva inostranih poslova državne zajednice koja, nažalost, odavno ne postoji?
Član 25. govori o imeniku stečajnih upravnika i stav 4, čije sam brisanje predložila, kaže - u imenik aktivnih stečajnih upravnika ne može biti upisano lice koje je u radnom odnosu, osim ako je zaposleno kod preduzetnika ili ortačkog, odnosno komandnog društva. Gospodo iz Vlade Republike Srbije, moram da vas obavestim da je ovo suprotno Ustavu Republike Srbije, da je ovo gaženje osnovnih ljudskih prava koje predviđa naš Ustav Republike Srbije. Radni odnos je jedinstven i ima isti pravni karakter, bez obzira da li je zasnovan u državnim  organima, u privredi, kod preduzetnika ili bilo kojoj drugoj instituciji. Prosto je neverovatno da vam je palo na pamet da ovakav stav ugradite u član 25. Kolega Novakoviću, s ovim kao pravnik morate da složite.
Kad pročitate obrazloženje zašto nije prihvaćen ovaj amandman, onda ste se zabrinuli da živite u državi u kojoj uopšte ne postoji pravni poredak. Istina je da je Srbija nažalost daleko od pravne države, ali nekakav pravni poredak ipak imamo, ali ovo obrazloženje potvrđuje da ga nemamo, jer kaže - amandman se ne prihvata jer Predlogom zakona je predviđeno da stečajni upravnik vrši dužnost kao preduzetnik ili kao član ortačkog društva, odnosno komplementar komandnog društva, čime je profesiji stečajnog upravnika omogućen odgovarajući pravni status. Kako može Zakon o stečaju da nekome utvrđuje pravni status u smislu profesije, kao što je to bilo u onom malopre amandmanu?
Dalje kažete - imajući u vidu specifičnost stečajnog postupka i potrebu potpune posvećenosti stečajnog upravnika predmetima koji su mu dodeljeni, kao da ne postoji potreba potpune posvećenosti predmeta i kod sudija i kod zaposlenih u državnoj upravi i kod tužilaca i kod ljudi zaposlenih u drugim agencija, u državnim organima.
Ko god je na svom poslu zadužen nekim predmetom, valjda se od njega očekuje da bude potpuno posvećen rešavanju tog predmeta, kao što je zaposleni u nekoj opštinskoj upravi obavezan da bude potpuno posvećen predmetu gde treba da izda građevinsku dozvolu. Ne vidim zašto je drugačije potrebno da bude potpuno posvećen stečajni upravnik rešavanju svog predmeta. Kaže - isključena je mogućnost, zbog te potpune posvećenosti, isključena je mogućnost da stečajni upravnik bude u radnom odnosu, osim ako je radni odnos zasnovao kod preduzetnika ili u društvu koje se bavi sprovođenjem stečajnih postupaka, što je potpuno logično itd. Veću besmislicu odavno nisam videla ovako crno na belo napisano. Sada, naravno, ovo sve nas vraća na priču o Stevanu Moldovanu, o ovoj četvorici, o ovim stečajnim upravnicima, da li je jedan, da li je više njih. Očekujemo da će gospodin Dragan Todorović dobiti odgovor na pitanje koje je u svojoj malopređašnjoj raspravi postavio - koliko je to stečajnih upravnika koji su za 334 miliona godišnje vodili stečaj nad one jedine četiri državne banke, koje ste potpuno nezakonito stavili u stečaj?
Šta je ovde suština? To je javna tajna u svakom gradu u Srbiji da su stečajni upravnici ljudi iz stranke G17 plus i da je to jedna kasta koja uzima velike pare i koja vodi stečajne postupke, kako je rekao Mlađan Dinkić ovde pre neki dan, kada je u načelnoj raspravi govorio, da je ovaj postojeći zakon toliko loš, da su stečajni postupci vođeni toliko loše, da to mora pod hitno da se menja.
Ali, naravno, nije rekao šta će se desiti, kakve će posledice imati ti stečajni upravnici koji su po lošem zakonu, kako kaže Dinkić, loše vodili stečajne postupke i šta će se desiti sa svim tim ljudima koji su ostali bez posla, koji su danas među onih 700 hiljada, koji su ispod egzistencijalne granice, ispod granice normalnog života, a ima ih, nažalost, i mnogo više.
Da li će neko njima da nadoknadi to što su oni, zato što su bili u firmama koje su zbog stečaja uništene?
Zbog stečaja, opet ponavljam, kako je rekao Dinkić, zato što je bio loš Zakon o stečaju i zato što su ti stečajni upravnici loše vodili svoji posao, a ja ponavljam, dakle, ono što priča cela Srbija, gde god da odete, u koje god mesto odete, koji god stečaj da je u pitanju, kažu - u stečaju učestvuju i stečajni postupak vode ovi iz G17 plus.
Već postoji vic u Srbiji, pretpostavljam da ste primetili jednu simpatičnu reklamu na televiziji za jedan margarin, naravno, neću da mu pominjem ime, jer nemam pravo odavde ništa da reklamiram, kažu, postoji vic u Srbiji šta je stranka G17 plus? Kažu - margarin. Zašto? U sve se meša.
 Član 26. govori o stručnom nadzoru. Mi smo tražili da ovlašćena organizacija u postupku stručnog nadzora može da izrekne određene mere stečajnim upravnicima. Između ostalih, to je ovlašćena organizacija koja može da izrkne opomenu, pa javnu opomenu, pa novčanu kaznu, pa oduzimanje licence.
Jedino normalno i jedino što bi bilo primenljivo jeste da se izrekne novčana kazna ili da se oduzme licenca, odnosno bilo bi najbolje i jedno i drugo, jer ako neko ovaj posao nije dobro radio, onda naravno mora da plati i novčanu kaznu i mora da mu se oduzme licenca. Ali ne, ovde postoji mogućnost izricanja javne opomene. Naravno da smo mi tražili da se to briše, jer po samom karakteru, javna opomena nema nikakvog efekta koji bi postigla neka sankcija, a valjda treba da postoji i sankcija, ako neko ovaj veoma odgovoran posao ne radi kako treba, ne radi u skladu sa zakonom, pa još, ne daj Bože, zloupotrebljava.
Imali smo mi i slučajeva, znate da su funkcioneri dobijali javne opomene zato što su u sukobu interesa i ne vidimo da se iko potresao zbog toga, nego su i dalje bili u sukobu interesa, nego su i dalje srljali u sukob interesa, pa su uzimali još neke funkcije, itd. Dakle, javna opomena je zaista nešto što je ravno dečijoj igri. Mi i dalje mislimo da je neophodno da se to briše, iako vi iz Vlade, gospođo Matić, kažete da se amandman ne prihvata iz razloga što je u suprotnosti sa ciljem koji se želi postići donošenjem ovog zakona.
Valjda je cilj ovog zakona da se stečajni postupak radi u skladu sa zakonom, da se radi u najboljoj veri, u najboljem interesu, pre svega onih koji su zaposleni u tim privrednim društvima nad kojima se stečaj sprovodi.
Ne vidim koji je to cilj koji bi bio u suprotnosti, odnosno koji je to cilj koji se želi postići tako što će se nekome ko loše radi svoj posao izreći javna opomena.
Nije ovo bilo kakav posao. Loše obavljen stečajni postupak podrazumeva da će mnogo ljudi ostati bez posla, da će mnogo privrednih društava ostati bez imovine, da će mnogi poverioci morati možda i sami da idu u stečaj zato što neće da se naplate iz stečajne mase.
Dakle, ovo je suviše ozbiljno, suviše široko da bi neko mogao samo da dobije javnu opomenu, da mu se kaže - no, no, nikad više da nisi uništio neko novo privredno društvo, nikad više da nisi ukrao toliko para, ali evo, daćemo ti još šansu, javno si opomenut.
Opominjali smo vi ovde javno i Bojana Krišta, opominjali smo mi ovde javno i Mlađana Dinkića, i za upad u Narodnu banku sa dugim oružjem, sa čarapom na glavi, opominjali smo ga za Nacionalnu štedionicu, opominjali smo ga za mnogo stvari koje je uradio. Da li smo postigli efekat?
Naravno, nismo. Dok ne sedne javni tužilac, ne presavije tabak i ne uradi svoj posao, džabe javne opomene ljudima koji su bez morala, jer da nisu ne bi se doveli u situaciju da moraju da im se izriču ni javne, ni tajne opomene.
Gospođo Čomić, samo da vam naglasim da ako budem govorila duže od dva minuta biće to vreme ovlašćenog predstavnika.
Član 1. predloga ovog zakona kaže u 1. stavu: Jedinstveni birački spisak (u daljem tekstu: birački spisak) jeste javna isprava u kojoj se vodi evidencija državljana Republike Srbije koji imaju biračko pravo.
Razlog zbog čega želim da govorim o našem amandmanu, iako ga je Vlada prihvatila, jeste upravo činjenica da Vlada u svom predlogu nije predvidela da jedinstveni birački spisak podrazumeva evidenciju, jedinstvenu evidenciju državljana Republike Srbije i upravo je to bio amandman SRS i dobro je, naravno, da je Vlada prihvatila taj amandman.
Kao što bi bilo mnogo dobro da je prihvatila i ostale amandmane SRS iz jednog prostog razloga što je opštepoznata činjenica da se SRS godinama unazad, rekla bih već i decenijama, najiskrenije zalagala za uvođenje jedinstvenog biračkog spiska u izborni sistem Republike Srbije i nadzornog odbora, kao dva elementa koji su apsolutni preduslov za regularnost izbora na teritoriji Republike Srbije.
Ono što je ovde interesantno i što treba da se naglasi jeste činjenica da je upravo SRS u oktobru 2000. godine inicirala donošenje Zakona o izboru narodnih poslanika i taj zakon je predvideo i postojanje jedinstvenog biračkog spiska i postojanje nadzornog odbora.
Ono što smo postigli te 2000. godine jeste da je SRS oko tog zakona postigla apsolutni konsenzus i učinila nešto što i sa sadašnje distance izgleda gotovo neverovatno, objedinili smo i vlast i opoziciju i vanparlamentarne stranke.
Svako ko je postojao na političkoj sceni Srbije u to vreme najiskrenije se zalagao za uvođenje jedinstvenog biračkog spiska u naš izborni sistem. Naglašavam, i nadzornog odbora, o kojem vi dalje ne želite da govorite.
Problem je nastao upravo te 2000. godine, nakon onih izbora kada je DOS preuzeo vlast u Republici Srbiji i od tog momenta, predstavnici DOS u RIK zaboravili su da su se do 2000. godine zajedno sa predstavnicima SRS zalagali za jedinstveni birački spisak. Pokušali ste da nametnete u javnosti tezu da zbir biračkih spiskova po opštinama, odnosno lokalnim samoupravama predstavlja jedinstveni birački spisak. Posledice takvog nakaradnog stava su da su u Republici Srbiji svi dosadašnji izbori sa aspekta jedinstvenog biračkog spiska i nadzornog odbora pod opravdanom sumnjom.
SRS je posle svakih izbora, naši članovi u RIK izdvajali svoje mišljenje, nisu potpisivali izveštaje i vodili, odnosno pokretali smo ustavne žalbe posle svakih izbora, ali nažalost u Srbiji u ovih poslednjih devet godina ili smo imali režimski Ustavni sud, ili nismo imali, kao što i danas nemamo Ustavni sud.
Vi ste, gospodine Čipliću, bili u to vreme u Ustavnom sudu Republike Srbije i znate da smo podnosili te ustavne žalbe i zaista, kao pravnik pre svega, ne mogu da razumem da je neko ko je takođe pravnik mogao da smatra da nepostojanje jedinstvenog biračkog spiska nije razlog za poništavanje izbora.
Činjenica da je Milan Marković, koji je inače zadužen za ovaj zakon u ime Vlade Republike Srbije, istina danas ste vi kao dežurni ministar i zaista, što se tiče poslanika SRS, tu činjenicu uvažavamo, jer ste vi čak uspeli aktivno da se uključite o svakom zakonu, iako vas ovako usput dovedu u Skupštinu.
Dakle, Milan Marković je rekao da je ažuran i precizan birački spisak osnovni preduslov za regularne, pravno valjane i demokratske izbore.
Ovo je odlično rekao i ovo jeste činjenica, ali nam nije jasno zbog čega je gospodin Milan Marković, kada smo ponovili to što je on rekao, zbog čega je od tog momenta krenuo u jednu drugu taktiku, a to je izbegavanje Narodne skupštine i narodnih poslanika, jer smo samo iz ove njegove rečenice izvukli potpuno logičan zaključak - da zapravo nepostojanje ažurnog i preciznog biračkog spiska znači da nije bilo tog preduslova za regularne, pravno valjanje i demokratske izbore.
Takođe je rekao gospodin Milan Marković da će jedinstveni birački spisak u značajnoj meri doprineti tačnosti i ažurnosti evidencije birača.
Ovo, takođe, samo logičnim zaključivanjem dovodi do toga da i gospodin Milan Marković misli da je nepostojanje biračkog spiska u značajnoj meri doprinelo netačnosti, neažurnosti evidencije birača. Ako imamo netačnu i neažurnu evidenciju birača, onda svakako da to stavlja ozbiljnu senku na svake izbore koje vi nazivate demokratskim.
Istina je da je SRS uvek priznavala izborne rezultate, da smo uvek prvi izlazili sa izbornim rezultatima zato što taj posao znamo da radimo i zato što smo uvek poštovali volju grđana, za razliku od svih ostalih u ovom parlamentu koji su tu činjenicu koristili u zavisnosti od toga kada im je to kako politički odgovaralo. Posledica takvog razmišljanja jeste i činjenica da mi i danas u parlamentu imamo 22 poslanika manje nego što ih je SRS osvojila na poslednjim parlamentarnim izborima.
Takođe, ono što nije dobro, jeste da vi ni u jednom od ovih zakona kojima, kako Milan Marković kaže, menjate politički sistem u zemlji, ne predviđate postojanje nadzornog odbora, koji takođe postoji regulisan u jednoj od normi Zakona o izboru narodnih poslanika, ali nažalost devet godina unazad ni na jednim izborima nije delovao nadzorni odbor.
Šta bi bila njegova uloga? Njegova uloga bi bila upravo kako zakon predviđa - da vodi računa da se predizborna kampanja vodi u skladu sa zakonom, da prati medije, odnosno da natera medije da moraju da poštuju izborni zakon, i ono što je najvažnije, da se u izbornoj tišini ne zloupotrebljava činjenica da stranke koje su na vlasti upravo sa tog aspekta vlasti učestvuju u kampanji tako što se poslednjeg dana u kampanji pojave svi mogući i nemogući ministri, presecaju vrpce, otvaraju puteve i putiće i to onda kao nije izborna kampanja.
Kao što sad, evo na opštini Voždovac, svi ste videli da je gospodin Đilas otvorio navodno neku ambulantu u Zucama. Istina, tamo postoji neki objekat, ali je kandidat SRS za predsednika opštine narodni poslanik Bojan Mladenović, sa aktivistima SRS, sutradan otišao i javnost je mogla da vidi u nekim medijima koji su to preneli da je to samo objekat, da je to zgrada koja uopšte nije opremljena i nije pripremljena za funkciju doma zdravlja. To je apsolutna zloupotreba.
Kada bismo imali aktivan nadzorni odbor koji bi birala ova skupština, jer tako kaže Zakon o izboru narodnih poslanika, onda ne bismo imali takvih problema.
Žao mi je što Milan Marković nije tu, podsetila bih ga na jedno pismo koje je 24. novembra uputio RIK-u.
O čemu se radi? RIK je primetila da su na teritoriji KiM apsolutno neažurni birački spiskovi i to ne samo po pitanju upisanog broja birača, gde postoji veliki broj ljudi koji su umrli, a to je problem na celoj teritoriji države Srbije, gde postoje i oni koji su upisani na više mesta, pa onda mogu u toku dana da glasaju na nekoliko biračkih mesta, i zna se da je to praksa DS i da se tako glasa.
Da ne govorimo o žutim paketićima koji se nose nekoliko dana ili dan u toku izborne tišine, koji se nose građanima i na koji način se građani najgrublje vređaju i ponižavaju. Nažalost, u situaciji kada ste doveli narod u Srbiji da milion ljudi nema šta da jede i da 300 hiljada dece nema treći obrok, onda je potpuno ljudski razumljivo da neko poklekne i pred tom činjenicom da mu se donese kilogram šećera i kilogram brašna, i litar ulja, i da računa da naredna dva dana ima deci da da šta da jedu, pa da i glasa mimo svoje volje. To je sve ono što je posledica toga što vi, zapravo, ne želite regularne izbore.
Dakle, pošto je izborna komisija primetila probleme u biračkim spiskovima takve da je veliki broj građana upisan bez matičnog broja. Sada, gospodine Čipliću, volela bih da čujem vaše mišljenje i kao ministra, pre svega kao bivšeg sudiju Ustavnog suda: da li vi mislite da je regularno da neko može da bude upisan u birački spisak, a da ne postoji njegov matični broj u biračkom spisku?
Imamo informaciju da je sinoć bila interesantna rasprava na RIK, to može već da se citira kao anegdota, gde je kolega iz RIK, koji se zove Miodrag Petrović, insistirao da je regularno ako ne postoji matični broj pored imena i prezimena birača, pa je onda član RIK iz SRS pitao tog kolegu i ostale kolege da li bi bilo regularno pre nekoliko godina, dok je, recimo, poznati glumac Miodrag Petrović bio živ i da se slučajno desilo da taj član RIK i taj Miodrag Petrović žive na istoj adresi. Ko bi mogao da utvrdi ko je od njih dvojice, a jedan je samo izašao na biralište, ko bi mogao da utvrdi ko je od njih dvojice toga dana glasao? Dakle, jedinstveni matični broj je nešto što mora da postoji.
Interesantno pismo kojim se Milan Marković obratio RIK. Kaže: "Vašim dopisom od 16. novembra 2009. godine obratili ste se Ministarstvu da za državnu upravu i lokalnu samoupravu sa zahtevom za vršenje nadzora za ažurnošću biračkog spiska u opštini Leposavić, Zakonom o izboru narodnog poslanika, pa Službeni glasnik, u članu 23. stav 4." kaže ministar, "propisano je da će ministarstvo nadležno za poslove uprave izvršiti nadzor nad sprovođenjem odredaba ovog zakona koje se odnose na biračke spiskove najkasnije do 20 dana pre dana održavanja izbora. S obzirom na to da su izbori za odbornike SO Leposavić raspisani za 29. novembar 2009. godine, obaveštavamo vas da je prošao zakonom utvrđeni rok za vršenje nadzora nad biračkim spiskom".
Dakle, ni reči o tome šta sa biračima koji su bez matičnog broja upisani u birački spisak. Govorila sam i u načelnoj raspravi i poslanici SRS su govorili, mi svaki put na dan održavanja izbora, pošto taj posao, naravno, ozbiljno radimo, imamo dežurstvo pravnika u sedištu SRS i na desetine ljudi nam se, što telefonom, što oni koji žive u Beogradu pojavljuje i kažu - prošli put sam glasao na tom i tom biračkom mestu, sad me nema na biračkom spisku, šta da radim?
Dakle, birački spiskovi su, nažalost, sredstvo pomoću kojeg DS može i namešta rezultate. Činjenica da ste u velikom broju opština imali vlast ili ste bili deo vlasti, vi ste tu činjenicu iskoristili da imate biračke spiskove iz gotovo svih opština u Republici Srbiji. Biračke spiskove nameštate kao, naravno, kada su lokalni izbori u pitanju, kao što nameštate izborne jedinice, pa procenjujete gde DS dobro prolazi, pa tu napravite izbornu jedinicu, povežete potpuno nelogična mesta u jednu izbornu jedinicu da biste na toj izbornoj jedinici ostvarili veći broj glasova, odnosno na tom biračkom mestu.
Dakle, odlično znamo kakve ste sve malverzacije vršili i kakve malverzacije vršite. Nažalost, ovaj zakon, uzgred rečeno, uopšte nije trebalo da se donosi, gospodine Čipliću, to smo rekli i gospodinu Milanu Markoviću. Postoji Zakon o izboru narodnih poslanika i član 12. tog zakona, koji predviđa postojanje jedinstvenog biračkog spiska.
Stvar je samo u tome da je za ovih devet godina trebalo da napravite jedinstveni birački spisak. Vi ni danas niste blizu tog rešavanja tog problema. I dan danas imate ljude koji su upisani u Lazarevcu i u Savskom vencu i istog dana glasaju i u Lazarevcu i u Savskom Vencu. Zašto na biračkom mestu instruišete članove vaših biračkih odbora da ni po živu glavu ne daju birački spisak nekom članu biračkog odbora iz stalnog ili proširenog sastava iz, recimo, SRS. Ne date zato što je birački spisak nešto sa čime vi na biračkom mestu možete da manipulišete.
Uz svu kontrolu, uz prisustvo velikog broja članova biračkih odbora vi to možete, zato što radite takve stvari. Znate da smo vam i o tome govorili nakon nekih izbora da vaši ljudi negde ispred biračkog mesta sačekuju birače da im daju popunjen jedan listić i da kad vrati prazan svoj glasački listić da dobije 10 evra, ranije 10 maraka, jer to još iz tog vremena ta praksa postoji.
Kada vrati prazan listić koji oni ponovo popunjavaju sa tim jednim glasačkim listićem vrte koliko god hoćete puta i onda mogu da zaokruže nekog ko je umro, a nekome greškom daju dva listića, jer znaju da taj neko ko je umro ne može da se pojavi na biračkom mestu, a oni to unapred znaju zato što su imali i članovi biračkog odbora biračke spiskove i što su mogli da urade sve moguće manipulacije koje su u dnevno-političkom interesu DS.
Gospodine Čipliću, najpre, zakon je nakaradan i to ćemo vam u toku rasprave dokazati. Donošenjem ovog zakona samo zadovoljavate formu, jer vama nije stalo do suštine, jer da jeste vi biste postupali po članu 12. Zakona o izboru narodnih poslanika i mi bismo, kao i sve savremene demokratije u svetu, imali čiste biračke spiskove.
Suština biračkog spiska, govorili smo to Milanu Markoviću, nije ovo što ste vi ovde predvideli da neko može da prijavi da će u dane izbora umesto u Beogradu boraviti u Leskovcu, pa da će tamo da glasa. Suština jedinstvenog biračkog spiska, gospodine Čipliću, uverena sam da se vi sa time slažete, ali verovatno nećete da kažete da suština biračkog spiska jeste da ako vi glasate u Novom Sadu da bilo gde da se pojavite na bilo kom biračkom mestu u Republici Srbiji, da će stajati u evidenciji da ste upisani u birački spisak u Novom Sadu. Nikako ne bi moglo da se desi da ste upisani u dva biračka mesta i nikako ne bi moglo da se desi da glasaju mrtve duše.
Uostalom, afere oko toga i manipulisanje koliki bi zaista bio pravi broj birača u Republici Srbiji kad bi se iščistio taj spisak, to je bilo aktuelno uz svake republičke izbore. Nažalost, biće i posle ovog zakona, jer ovim zakonom ne rešavate problem čije rešavanje bi predstavljalo konačno jednom regularne izbore u Republici Srbiji, pa da svi možemo da kažemo – da, to je volja građana, niko ni na koji način nije manipulisao voljom građana, pa šta građani kažu, njihovu volju svaka ozbiljna stranka, a SRS to jeste, uvek će poštovati. Hvala.
Član 5. govori o nadležnosti za upis u birački spisak i kaže da birača koji nije upisan u birački spisak  upisuju u birački spisak do njegovog zaključenja opštinska, odnosno gradska uprava, a od njegovog zaključenja, pa sve do 72 časa pre dana izbora, ministarstvo nadležno za upravu.
Mi, srpski radikali, mislimo da je rok od 72 časa predug i da to treba da bude 48 časova. Zbog čega? Zato što je naš stav da što većem broju građana treba omogućiti, treba svakom građaninu omogućiti da glasa, ali s obzirom da je činjenica da ima, uslovno rečeno, možda i neodgovornih ili ljudi koji ne znaju šta treba da urade, da treba da provere da li su u biračkom spisku itd, s obzirom na neažurnost i nekomunikaciju između MUP i lokalnih samouprava, što će biti i kada ovaj zakon stupi na snagu, jer tu ništa niste popravili i čovek misli, ako se prijavi da je promenio adresu, da više ne stanuje u Zaječaru, nego u Somboru, on misli da je taj posao završen i kada je u pitanju birački spisak i ne ode da proveri u opštini gde se doselio i ispostavi se na dan izbora da nije upisan u birački spisak.
Mi mislimo da ovaj rok mora biti maksimalno skraćen, da bi što veći broj građana mogao da izvrši uvid i da izvrši promenu, a u elektronskoj komunikaciji, kakva postoji, uostalom, vi ste pričali da ne možete da uvedete jedinstven birački spisak jer, ne znam, 10 ili 12 opština u Srbiji nema kompjuter, što je zaista obrazloženje kojem bi se i dete u vrtiću nasmejalo.
Ali, ako imamo elektronsku komunikaciju, a imamo, kako vi lepo na Vladi elektronski komunicirate, pa ne morate ni da budete tu, možete mejlovima da se dopisujete, ako imamo takvu komunikaciju, onda zaista ne vidimo razlog da ovaj rok bude ovako dugačak i da ostanu cela tri dana, kada ne može da se vrši nikakva ispravka u biračkom spisku.
Zašto sam želela da komentarišem ovaj amandman? Zato što vi kažete – skraćivanje predloženog roka za dostavljanje rešenja o naknadnom upisu dovelo bi u pitanje blagovremeno sprovođenje ovih rešenja u izvodima iz biračkih spiskova i dostavljanje izbornog materijala svim biračima, biračkih odborima kojih, kada se izbori sprovode na celoj teritoriji Republike Srbije, ima preko 8.000.
Gospodine Čipliću, ovo je skandal što ste napisali. Gospodine Čipliću, kada se izbori sprovode na celoj teritoriji Republike Srbije, a to je i KiM, onda je 9.200 biračkih mesta u Republici Srbiji. To što zbog trenutnog stanja svako biračko mesto ne može da bude otvoreno to je posebno pitanje, ali da vi napišete da na celoj teritoriji Republike Srbije ima 8.000 biračkih mesta i da apsolutno zanemarite teritoriju KiM to je skandal, gospodine Čipliću.
Čak i na delu KiM, gde mogu da se održavaju izbori, da ste to uračunali onda biste rekli da ima 8.400 biračkih mesta, a na celoj teritoriji Republike Srbije 9.200 biračkih mesta.
Gospodine Čipliću, na ovaj način vi najpre prihvatanjem Euleksa, pa onda davanje viza osim za građane koji žive na KiM, pa pre toga potpisivanje kojekakvih međunarodnih sporazuma, gde KiM su na izvestan način izdvojeno iz Republike Srbije na ovaj način zapravo, korak po korak, prihvatate činjenicu, da ne kažem, priznajete da KiM nije u sastavu Republike Srbije.
Zato je ovo skandal. Za nas, srpske radikale, KiM je bio, sada je i biće sastavni deo Republike Srbije, jeste Republika Srbija.
Gospodine Čipliću naučite, na teritoriji Republike Srbije ima 9.200 biračkih mesta. Hvala.
Ne znam gde nam se denuo ministar Čiplić, a trebalo bi da bude ovde, da mu skrenem pažnju da nije dobro pratio, verovatno zato što često izlazi. Rekao je da ga argumentacija poslanika koji govore o amandmanima navodi da zaključak da su poslanici za donošenje ovog zakona.
Što se tiče poslanika SRS, to jednostavno nije tačno. Naprotiv, tvrdimo da za jedinstven birački spisak kao institucija, kao kategorija, kako god ga nazvali, postoji regulisan u Zakonu o narodnim poslanicima. Mislimo da je ministarstvo odnosno Vlada Republike Srbije za ovih devet godina imala vremena da recimo jednom uredbom uredi kako bi izgledao jedinstven birački spisak. Zakonski osnov postoji.
Gospodin ministar, koji je inače ministar za ljudska i manjinska prava, malopre je ovde rekao da je u srpskom parlamentu, moram da ga podsetim na ustavnu kategoriju, ovo je Narodna skupština Republike Srbije, u kojoj, gospodine Čipliću, pored predstavnika većinskog srpskog naroda, sede i predstavnici većine ili gotovo svih nacionalnih manjina u Srbiji.
Član 9. predloga ovog zakona govori o rešenjima na kojima se zasnivaju promene u biračkom spisku. U stavu 2. na koji smo amandmanski intervenisali kaže se – rešenje na kome se zasniva promena u biračkom spisku donosi se po službenoj dužnosti ili na zahtev građana, a na osnovu podataka o matičnim knjigama i drugim službenim evidencijama i javnim ispravama. Mislimo da treba da se kaže da se dodaju reči: službeni evidencijama ministarstva nadležnog za upravu i ministarstva unutrašnjih poslova“.
Kažete da se to ne prihvata zato što postoje promene u biračkom spisku koje se vrše na osnovu drugih službenih evidencija, ne samo na osnovu službenih evidencija koje vode ova dva ministarstva (evidencija o poslovnoj sposobnosti, o licima na odsluženju vojnog roka, o licima na izdržavanju zavodskih kazni itd.).
Ovo jednostavno nije tačno. Jedina dva ministarstva koja bi trebalo da budu angažovana i da posledica njihove saradnje, na osnovu neke Vladine uredbe bude jedinstven birački spisak, jeste elektronska veza između MUP i Ministarstva za državnu i lokalnu samoupravu.
Namerno izbegavate ne samo kroz ovaj član nego i kroz još neke članove, o tome sam govorila i ministru Milanu Markoviću, namerno izbegavate da uvežete kroz ovaj zakon MUP i Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, jer upravo ta veza bi iznedrila jedinstven birački spisak, sada govorim u tehničkom smislu, a vi to namerno nećete i zato niste prihvatili ovaj amandman. Hvala.
Dan posle raspisivanja izbora opštinska, odnosno gradska uprava koja ažurira birački spisak za područje jedinice lokalne samouprave izlaže deo biračkog spiska za područje jedinice lokalne samouprave na uvid građanima i to oglašava preko sredstava javnog informisanja i po potrebi na drugi način.
Mislimo da je ovo – i po potrebi na drugi način potpuno suvišno. Ne znači ništa. To suvišno i to što ne znači ništa smo amandmanom pokušali da dopunimo, da kažemo – na sajtu jedinice lokalne samouprave.
Opet vam ponavljam, stalno pričate o raznim zakonima, donosimo Zakon o elektronskom potpisu, elektronskom dokumentu itd, a snebivate se da u ovaj zakon maksimalno angažujete sve te moguće elektronske komunikacije. To je zato što to ne želite. To je zato što nemate odgovor na pitanje – gde može da se izvrši uvid u jedinstven birački spisak? Ne može zato što ni ove parcijalne biračke spiskove, koji će jednog dana, po vašem, da budu jedinstven birački spisak i neće se ni malo razlikovati od ovoga što je na delu već devet godina i ne želite, to je suština, jedinstven birački spisak.
Ono što je pitanje – zašto to ne želite? Zato što želite da manipulišete izbornom voljom građana.
Pričala sam kada je bio ministar Marković, u opštini Tutin u drugom krugu izbora 2004. godine, predsedničkih, kada je Muamer Zukorlić otvoreno pozvao muslimane na teritoriji Raške oblasti da glasaju za Borisa Tadića, tada koje su se sve manipulacije dešavale na biračkim mestima, između ostalog i zbog nepostojanja jedinstvenog biračkog spiska.
Pošto vidim da gospođa Čomić gleda da više nemam vremena, o tome ću nastaviti kada budem po sledećem amandmanu.
Član 20. u stavu 2. kaže: „RIK uzima u obzir samo ona rešenja ministarstva nadležnog za upravu koja je primila najmanje 48 časova pre dana izbora i na osnovu njih unosi izmene u izvode iz biračkog spiska ili u posebne izvode iz biračkog spiska“. To smo mi predložili da se briše i odmah potom kaže: „utvrđuje i u „Službenom glasniku RS“ objavljuje konačan broj birača u Republici Srbiji, u svakoj jedinici lokalne samouprave i na svakom biračkom mestu“. Ovo smo takođe predložili da se briše.
Volela bih sada genija da nam samo na osnovu ovog stava 2. člana 20. objasni – gde je ovde JBS? Ja sam o ovome govorila, gospodine Zorane Petroviću.
Sećate se kad se gospodin Milan Marković grdno naljutio. Rekao mi je da ja očigledno nisam čitala zakon koji je na dnevnom redu, jer sam upravo o ovome govorila, o stavu 2. člana 20. Jasno i glasno je, i sada su građani mogli da čuju citat, rečeno da mi zapravo nemamo posle ovog zakona, nećemo imati JBS. Džabe mi, gospodine Čipliću, ceo dan pitamo – gde građanin može da izvrši uvid u JBS?
Ja ću sada da kažem ono što bi vi trebalo, jer vi nećete, stidite se – poštovani građani, niti ćete moći izvršiti uvid u JBS, niti će JBS postojati u Republici Srbiji nakon usvajanja ovog zakona. Još poštovani građani da vam objasnim. To nije ništa komplikovano i može da se uradi za dva meseca, ali DS, ovaj režim, to ne želi zato što režim želi da sačuva vlast krađom vaše volje na svim budućim izborima, dragi, poštovani građani Republike Srbije. Hvala.
Da razjasnimo malo. Gospodine Čipliću, dozvoljavam da vi možete da zaključite da nisam dovoljno dobar pravnik, da nisam dovoljno pametna, ali ne možete da kažete da ne umem da čitam. Malopre su čuli građani da sam lepo, bez sricanja, pročitala. Davno sam naučila da čitam. Gospodine Čipliću, ako vi tvrdite da će primena ovog zakona iznedriti jedinstven birački spisak u Republici Srbiji, onda vas najlepše molim, odgovorite na pitanje koje vam već dva sata postavljamo: gde će moći da se izvrši uvod u taj jedinstveni birački spisak? Jedinstven birački spisak, ministre Čipliću, ne podrazumeva ni posebne izvode, ni izvode po lokalnim samoupravama. Ubeđena sam, gospodine Čipliću, da vi to znate bolje od gospođe Čomić, vi ste pravnik, ona nije. Zaista bi bilo lepo da čujemo vas kao predstavnika Vlade.
Vi ste nekoliko puta ovde rekli da vi garantujete. Vi ste pokazali da mene baš ne cenite, a ja vas cenim, pa vama lično verujem, ali gospodine ministre, ne verujemo Vladi, ne verujemo DS, ne verujemo režimu. Hoćemo to što vi verujete da bude napisano u zakonu.
Vi, gospodine ministre, vidite nevidljivo. Vi vidite, u pravu ste kolega Markoviću, stelt jedinstveni birački spisak. Vi možda imate dobru nameru, vi lično, jer tako pokazujete danas ovde, ali kao deo Vlade i kao Vlada nemate takvu nameru.
Znate li vi šta se dešava prilikom glasanja, kakvi su birački spiskovi? To će isto ostati po ovom zakonu u inostranstvu. Imamo jedno pismo Republičkoj izbornoj komisiji dostavljeno od stručnih službi. Zna gospodin Veljko Odalović. Imate nepokrivenih dva miliona dinara na ime nekakvih akontacija članovima proširenog sastava biračkih odbora. Ko je slao te članove proširenog sastava, ne postoji, nema evidencije. Da ne govorim još o nekih 10 miliona na ime nekakvih ...