Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Danas smo više sati slušali obrazlaganja amandmana poslanika vlasti, nekako nisu imali baš mnogo veze ni sa predlogom zakona, ni sa onim što je cilj zakona, pa zbog javnosti, da se podsetimo, radi se o Nacrtu zakona o Nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije.

Danas su neki poslanici ceo dan ponavljali NOKS, NOKS, NOKS, pa s obzirom na obrazloženje, moglo se pomisliti da neki misle na salon keramike, pločica i opreme za kupatilo u Cara Dušana u Zemunu ili na Ibarskoj magistrali kod Metroa, tako se zove.

Amandman koji smo mi podneli na član 3, zapravo podneli smo više amandmana. Najpre smo predložili da brišete ovaj član. Niste hteli jer to suštinski zadire u zakon. Moj predlog je u amandmanu koji sam podnela zapravo da se dodaju ovde… Vi ste rekli da su ciljevi, između ostalog, razvoj standarda kvalifikacija zasnovanih na potrebama tržišta rada i društva u celini, a mi kažemo: „tržišta rada, naučne javnosti i društva u celini“. Zaista ne vidimo šta je sporno da se ovaj amandman prihvati.

Kažete vi da ne možete da prihvatite amandman jer on nije suštinski, već se predlaže drugačija jezička formulacija. Ne radi se samo o drugačijoj jezičkoj formulaciji. Znate, dodavanje izraza „naučna javnost“ nije samo drugačija jezička formulacija. Interesantno je to što kažete da ovaj amandman ne prihvatate zato što nije suštinski, a onaj koji je suštinski ne prihvatate zato što nije u skladu sa konceptom zakona.

Dakle, lepše je da kažete – nećemo prihvatiti nijedan amandman poslanika SRS. Naravno, nas ni to neće sprečiti da i ubuduće podnosimo amandmane, da i ubuduće obrazlažemo svoje amandmane. Ono u šta ne ubedimo ministra i vladajuću većinu, ubedićemo svakako građane Srbije. Hvala.
Kada smo u poslaničkoj grupi SRS gledali i razgovarali i ovom predlogu zakona, razmišljali smo da li da amandmanima predložimo brisanje svakog pojedinačnog člana ili da velikim brojem amandmana pokušamo da ovaj postojeći tekst zakona uvedemo u neki zaista zakonski okvir.

Opredelili smo se za ovu drugu varijantu zato što mislimo da ovakav zakon zaista treba da postoji u pravnom sistemu, ali ovo što ste vi predložili, dve trećine ovog predloga, zapravo ne bi nikako moglo biti tema zakona, već više nekog podzakonskog akta, uputstva recimo.

Nemoguće je i nije dobro da se kroz zakon ide ovoliko u sitnice u tom tehničkom smislu i mi smo zato i predložili, videćete i kroz amandmane, predlagali promene ovog vašeg predloga. Počeli smo već od naslova zakona, zato što vam je naslov nezgrapan, zato što vam naslov preopširan, opisan, što svakako nije dobro. Naslov zakona treba da bude precizan i jasan i da svaki građanin koji nije pravnik, kada pročita naslov zakona, da zna kada čuje za taj naslov, da zna šta bi zapravo bila tema tog zakona.

Predložili smo nekoliko amandmana i na sam naslov zakona. Svejedno je ministre koji od naših predloga prihvatite, prihvatite neki, jer svaki je bolji od ovog vašeg predloga koji ste nam vi kao Vlada predložili. Hvala.
Amandman Aleksandra Šešelja je da se u naslovu zakona, a naslov glasi – Zakon o nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije.

Dakle, da se reč „nacionalnom“ briše, da se naslov malo smanji, jer je neka vrsta pleonazma pisati nacionalno i Republike Srbije. Valjda se podrazumeva, ako je to okviru kvalifikacija Republike Srbije, da je to nacionalni okvir.

Interesantno je objašnjenje vladino zašto nije ovaj amandman prihvaćen.

Kaže – ne prihvata se amandman, s obzirom da nije u skladu sa koncepcijom predloga zakona.

Naše pitanje je da li vi nama otkrivate ono o čemu ćemo mi govoriti u toku rasprave dalje po amandmanima, jer zaista je neprimereno ovakvo obrazloženje, ukoliko ne pokušavate da nam kažete ono što je istina, a to je da ovo nije nikakav nacionalni okvir, da je ovo predlog zakona koji ste vi dobili kao nalog iz EU i da, vidi se dalje po terminologiji, a objasnićemo mi javnosti Srbije u toku dana koji su sve tu termini korišćeni i gde se to još u ovom delu sveta ovakav zakon koristi.

Dakle, nema ovo veze sa našim realnim potrebama. Javna rasprava koja je vođena o ovom predloga zakona, odnosno nacrtu, svojevremeno, najbolje govori o tome i vi znate, ministre, koji sve ugledni stručnjaci iz ove oblasti nisu uopšte želeli da učestvuju u javnoj raspravi, da bi ignorišući vam stavili do znanja da ovo što radite po nalogu EU, nije u interesu Srbije i da nam to ne treba. Hvala.
Vi ste u ovom, inače je to manir od kada ste počeli da prepisujete zakone, odnosno predloge iz raznih komisija EU, onda potpuno nepotrebno opterećujete zakonski tekst nadnaslovima, naslovima, podnaslovima i potpuno je nepotrebno označavati, jer nisu predlozi zakona koji će kasnije biti zakon, pišu se pre svega za pravnike, ljude iz struke i nema potrebe da se crta sve ono što piše da u naslovu, nadnaslovu, objašnjavate šta je predmet zakona, pa šta su osnovne odredbe, i ako se govori o ovom članu gde se opisuje šta je predmet zakona, normalno je da su to osnovne odredbe, nisu valjda prelazne i završne odredbe.

Jednostavno, mi smo želeli kroz ove amandmane, možda se čak čini i banalno u nekim delovima, ali želeli smo kroz ovaj predlog zakona, nekako nam se činilo vrlo praktično i zgodno da celoj Vladi skrenemo pažnji na način pisanja zakona, odnosno predloga zakona i konačno da vam kažemo da narodni poslanici nisu neuki, da to što vi imate većinu i to što vaša većina može da izglasa sve što vam padne na pamet, ne znači da mi koji smo protiv toga ne znamo mnogo bolje i mnogo stručnije da objasnimo i ono što vi predlažete i ono što bi zapravo trebalo da stoji u predlogu.

Nemojte da krijete suštinu iza nekih tako potpuno nebitnih stvari i to je ono o čemu mi želimo danas da govorimo, kroz ovaj zakon, a verovatno će predsedavajući dozvoliti da bude malo fleksibilnija rasprava, jer zaista jeste interesantna tema. Hvala.
Vi ste ovde nacionalni okvir kvalifikacija, povezali, tako ste napisali sa okvirom evropskih kvalifikacija, što je apsolutno nespojivo, na stranu to što mi srpski radikali ne želimo nikakve veze sa EU i što smo za potpuno drugačiji koncept i pristup rešavanja svih državnih problema, kroz integracije sa Ruskom Federacijom, ali i vi koji ste spremni da sve date za evro-integracije, trebalo bi da budete svesni činjenice da taj naš okvir, nacionalni okvir kvalifikacija, ne može da bude povezan sa evropskim, iz prostog razloga, što je tamo potpuno drugačiji način obrazovanja, nego što je to kod nas.

Ne razumemo kako ste mogli da napišete da ne možete prihvatiti amandman, jer nije u skladu sa koncepcijom predloga zakona.

Šta je onda koncepcija predloga zakona? Ako je ovo tačno, ne možemo videti šta je koncepcija predloga zakona.

Znate, kod nas se javljaju različita zanimanja, različite kvalifikacije i znate dobro kako se danas na žalost stiču diplome u Srbiji, maltene svaka bela kuća pored auto-puta ima neku tablu na kojoj piše da je neki fakultet i tamo se samo svrati i lepo se taj posao završi, izađe se sa diplomom i onda kada pitate nekoga kako mi se tačno zove taj tzv. fakultet i kako mu se tačno zove diploma, naravno, nema pojma.

To je istina i to je činjenica. To je nešto, eto, da, Toma Nikolić, on je prvi to obelodanio, ali ima ih Mirčiću, osim Tome Nikolića i koji su i sada kao politički bitni, koji su sada na političkim i državnim funkcijama i nemojte da vičete, to je činjenica.

Nažalost, bilo bi, a kamo sreće da nije tako, ali vi u Ministarstvu ne radite ništa da tome stanete na put. Hvala.
Treba brisati ovaj stav 2. člana 1. i ja moram zaista radi javnosti da kažem šta je taj stav.

Termini izraženi u ovom zakonu u gramatičkom muškom rodu podrazumevaju prirodni muški i ženski rod lica na koja se odnosi. Ovo je takva besmislica da je to neverovatno. Vi prevođenjem tekstova koje dobijate od kojekakvih evropskih komisija, ovde zaista se pojavljujete pred Narodnom skupštinom sa potpuno nebuloznim predlozima.

Kako ćete vi pogotovo, a to je generalno u svakom zakonu besmisleno i nepotrebno, u ovom Predlogu zakona koristiti ovo što ste predvideli u ovom članu, kada mi još uvek nemamo onaj zakon i nadam se da ga nećemo ni imati o kojem vodi raspravu i za koji se zalaže Zorana Mihajlović, o nekakvim izjednačavanjima u nazivima zanimanja itd, o nekoj radnoj ravnopravnosti u tom smislu, pa ćemo valjda imati vatrogasicu umesto vatrogasca, pošto već imamo poslanicu, iako u Ustavu Republike Srbije precizno i jasno kaže da Skupština ima ima 250 narodni poslanika? Naravno, vas to očigledno ne obavezuje i onda ste još i u ovaj zakon predvideli, ovo vam je nešto onako rutinski i mislim da niko od vas i ne razmišlja o ovakvom ovom predlogu, jer ovo stavljate u svaki mogući zakon.

Ne možete vi u ovom Nacionalnom okviru kvalifikacija da stavljate ovu odredbu, zato što ne postoji onaj zakon, ponavljam, za koji se zalaže Zorana Mihajlović. Ako on, ne daj Bože, bude donet, onda je je moguće primenjivati ga i ovde. Bez toga i pre toga ne može. Ovo mora da se briše, ministre.
Veoma kratko.

Čuli smo malopre da je ovaj amandman podnet da bi se sprečilo katastrofalno stanje u pravosuđu iz 2008. godine. Pitanje naše je da li to znači da od 2008. godine do danas, 2018. godine ništa nije popravljeno u tom katastrofalnom stanju?

Drugo pitanje je za ministra, s obzirom da Vlada nije prihvatila ovaj amandman, da li to znači da ministru ne smeta katastrofalno stanje u pravosuđu. Hvala.
Vrlo kratko. Dopala mi se diskusija koleginice koja je malopre govorila i dobro je što je imala hrabrosti da napadne i ministra i ovu Vladu i prethodnu Vladu, jer zaista je sramota da u ovom periodu, u ovom vremenu imamo takvu školu kakva je ta u selu koju je ona opisala, ali još jedna poruka ministru.

Ministre, vi ste očigledno sa tada predsednikom Vlade, Aleksandrom Vučićem, obilazili škole kad ste obećavali, odnosno kada je Vučić obećavao da će sređivati toalete i sve ostalo po školama i nije ovo jedina škola koju je koleginica opisala. Nažalost, još je dosta takvih škola, prošetajte malo i sredite to što pre. Hvala.
Javljam se na osnovu člana 32. Dobila sam informaciju iz službe malopre da je u e-parlamentu, elektronskom sistemu, malopre bio amandman gospodina Veroljuba Arsića na dnevnom redu. Interesuje me – zbog čega kolega Arsić nije pročitao svoje ime? Da li zato što ne želi da govori o amandmanu, u tom slučaju je u obavezi da pročita, ili zato što ne želi da ustupi meni kao potpredsedniku da vodim sednicu dok on govori eventualno o amandmanu.

U svakom slučaju, ceo dan slušamo o tome koliko se razvija školstvo, obrazovanje, šta sve postižemo, ministri, odnosno premijer priča o tome kako je e-Uprava osnov razvoja, a mi u parlamentu doživljavamo to da narodni poslanik potpredsednik Skupštine ne čita svoje ime, valjda da se ne bi u javnosti čulo da ne želi da govori o amandmanu.

Ne možete to da radite, gospodine Arsiću. Nemam ništa protiv da vi ne dozvoljavate da ja vodim sednicu parlamenta, to je vaše pravo, pre bih rekla zloupotreba, nije ni važno, ali morate da poštujete ovo što stoji na e-parlamentu, to je dostupno svakom narodnom poslaniku, to je dostupno svim službama u parlamentu i svi su videli malopre da ste preskočili svoje ime i prezime i da ste trebali da govorite o amandmanu, odnosno da ste podneli taj amandman, a da li ćete govoriti ili nećete, to je vaša stvar.
Sada govorim po članu 27. prosto sam iznenađena, ne mogu da verujem da neko ko predsedava parlamentom izriče takve pretnje narodnim poslanicima, šta ćete vi ubuduće dozvoljavati, šta nećete i morate da se ponašate u skladu sa Poslovnikom, bez obzira da li vam se dopada narodni poslanik ili ne, odnosno politička partija kojoj neki narodni poslanik pripada.

I niste u pravu, ja zaista, hvala vam na tome, pratim precizno svaku preciznu reč u ovom parlamentu, u ovoj sali, ali nije se desilo do sada, a evo raspravljamo ceo dan o amandmanima i jedini amandman koji nije išao redosledom po E-parlamentu je vaš amandman.

Znači, vi ste se dogovorili da ne govorite sada, nego onda kada je drugi kolega predsedavao, da biste iskoristili vreme, a istovremeno da sedite tu.

Dakle, to je istina i nemojte vi gospodine Arsiću da obmanjujete javnost, jer javnost zaslužuje da se govori istina, a pogotovo, nemojte više da vam padne napamet da pretite poslanicima SRS.
Želim naravno da se Skupština izjasni, kao što želim da se izjasni o ovome što ću sada da kažem, a govorim o članu 107. o gruboj povredi dostojanstva Narodne skupštine, a ovo unapred govorim da želim da se Skupština izjasni, da vama ne priuštim to zadovoljstvo da tu govorite kao narodni poslanik, a ne kao predsedavajući.

Dakle, malopre ste izrekli niz netačnih podataka, da budem fina. Ne možete vi da vređate narodne poslanike, bez obzira što ste na tom mestu tu trenutnom, na mestu predsedavajućeg, i vi da pričate nama, meni ili bilo kome od nas na koji način se vodi rasprava o amandmanima, molim vas da vodite računa o tome kako se vi ophodite prema narodnim poslanicima kada ste na mestu predsedavajućeg.

Nemate pravo vi da polemišete sa narodnim poslanikom odatle, već možete u jednoj rečenici da odgovorite, eventualno na primedbu za povredu poslovnika ili da tražite reč, pa da lepo siđete dole u klupu i da govorite onoliko vremena koliko vam Poslovnik dozvoljava.

Nemojte da mešate babe i žabe.

To kada narodni poslanik iz poslaničke grupe se zameni sa svojim kolegom, to nema veze sa redosledom amandmana. Sada, ako bismo o tome govorili, onda ja tu kada sedim, odlično vidim kakve se tu trange frange rade oko zamena itd.

Nemojte me terati, jer ja ne želim da budem nekorektna, a vi to očigledno jeste. Hvala.
Danas smo se zaista već više sati naslušali svega i svačega, najmanje je bilo reči o predlogu zakona i o članu 1. koji je sve do sada bio tema, sve se nekako moglo svesti pod tačku razno. Naravno, ta tačka razno zaslužuje malo da se osvrnemo na neke najinteresantnije stvari od onoga što smo slušali, od toga da je nečiji amandman toliko važan da od njega zavisi da li će zakon biti dobar ili neće, ali svejedno će se glasati za taj zakon, do toga da eto postoji taj amandman, ali i ne mora da bude usvojen, što je naravno jasno tokom celog dana.

Neki opšti zaključak je da mi živimo u zemlji dembeliji, nigde nikome ništa ne fali, sve nam funkcioniše, najbolje pravosuđe, najbolja privreda, najbogatiji ljudi. Sad, samo što sve to nema veze sa stvarnošću, to je nešto drugo.

Slušali smo ovde malopre da ćemo mi pre celog sveta postati zemlja bez siromašnih. To govori neko ko živi u Srbiji gde i danas 350.000 ljudi radi za minimalac, gde pola miliona penzionera prima penziju manju od 15.000, gde 2.000 dece živi i radi na ulici, gde trećina dece živi na ivici siromaštva.

Dakle, budite malo realni i koliko god da ste spremni da hvalite Vladu koju podržavate, što svakako možemo da razumemo, ali nemojte da preterujete, znaju ljudi kako žive i od čega žive i nemojte baš do te mere da pričate to što smo danas ceo dan slušali.

Ministre, pošto ste rekli da obilazite škole i da ste sve skoro obišli, ja malopre nisam imala prilike da vam dalje govorim, ne znam da li se sećate da li su vas zvali na svečano otvaranje u selo Miroševce u Leskovačkoj opštini, tamo je svečano otvarana septička jama u jednoj školi. Otvarao je šef odeljenja za društvene delatnosti i lokalni ekonomski razvoj, Bojan Tojaga, a Goran Cvetanović gradonačelnik nije mogao, jer je on toga dana otvarao toalet na groblju. Ne znam da li znate za te detalje?

Zašto mi mislimo da treba da se više ovaj član 2? Najpre zato što je prenormiranje potpuno suvišno, nepotrebno i nema potrebe da čak i kada bi ovi pojmovi imali nekog smisla i nekog značenja, to sam govorila kada sam govorila o naslovu zakona, zašto vi diplomiranim pravnicima objašnjavate šta znači koji pojam? To će se videti čitajući ostale članove zakona, a ne da nam objašnjavate sada na samom početku šta znači kvalifikacija, kompetencija, itd.

Dobro je koleginica Jovanović skrenula pažnju ne veliki broj stranih reči, izraza koji su nepotrebni, kao što je nepotreban ovaj evropski okvir kvalifikacija, koji zapravo podrazumeva uvod u onaj zakon koji sam danas pominjala, na kojem insistira Zorana Mihajlović, verovatno sa željom da ona bude rukovodilac, rukovodilica ili rukovodačica buduće Vlade ili da bude vršalica ili vršilica dužnosti buduće Vlade, jer to je smisao ovog člana, pa vas pitam kako biste nazvali, kako ćete po tom novom govoru zvati pilota, pekara, vozača? Da li će biti pilotica, pekarica, vozačica? Da li će babica biti babac? Da li će švalja biti švaljac? Nemojte da nam nakaradite lep srpski jezik, gospodine ministre.
Ne treba – eto, hajde, gospodine Arsiću, nego imam pravo na repliku, ja nisam ovde da vas molim.
Dakle, ministre vi lepo govorite i nemamo primedbi na vaš govor, ali vi niste političar, i to je očigledno. Vi vodite računa striktno o onom što vam je rečeno i što je napisano. To što je neka metodologija utvrđena 2010. godine, to nije sveto pismo, i to jeste problem ove sadašnje vlasti što su prihvatili sve nakaradno od onih prethodnih i kad im se skrene pažnja da to nije dobro, onda kažu šta ćete mi smo to nasledili. To što je nasleđeno trebalo je da se promeni. Hvala.
Vi zaista kad god predsedavate nekako izazivate da čovek mora da reaguje zato što ne poštujete Poslovnik.

Sada govorim po članu 27. Ne možete vi da nekome dozvoljavate da reklamira Poslovnik u skladu sa Poslovniku, a nekome ne dozvoljavate. To što je neko član vaše koalicione grupe, to je vaša stvar. Rekla sam vam i pre neki dan, vi preterujete sa dodvoravanjem vašim koalicionom partneru i rekla sam vam – ne bojte se, vas 20 godina niko nije isterao iz vlasti, neće ni ubuduće. (Isključen mikrofon)