Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Evo, usudih se da progovorim posle kolege koji inače zabranjuje narodnim poslanicima opozicije da govore i očigledno da je to stav skupštinske većine, pošto se niko nije ogradio od onoga što je on u petak na najstrašniji mogući način rekao.

Mi već tri sata raspravljamo o članu 1. Ja bih, pre svega, i zbog narodnih poslanika nekih koji, skoro sam sigurna, ne znaju o čemu se radi, a pogotovo zbog javnosti, da podsetim da mi pričamo o Predlogu zakona o strancima i da pokušam da objasnim smisao i svrhu amandmana vladajuće većine.

Da se razumemo, nemamo ništa protiv, koriste svoje pravo i treba, ali, postoji ovde niz nelogičnosti. Ako Vlada ne prihvata ove amandmane, a ne prihvata, onda očigledno postoji problem u komunikaciji, odnosno u podršci Vlade od strane vladajuće većine.

Ako bi slučajno vladajuća većina prihvatila ove amandmane, onda biste imali, ministre Stefanoviću, nezgrapan, jako nezgrapan predlog zakona, gde bi…

Ministre Stefanoviću, obraćam se vama.

Ministre Stefanoviću, gospodine Arsiću, ministru skrenite pažnju da mora da sluša narodnog poslanika.

Ovo je vrhunac bezobrazluka, ali nije ni čudo pošto ministar Stefanović, koji ne želi da sluša narodne poslanike, kaže da su ovi amandmani koje nije prihvatio kvalitetni. Ako su amandmani kvalitetni, a ministar ih nije prihvatio, onda to znači da ministar nije kvalitetan. Jedno i drugo ne može nikako, a on to baš i dokazuje.

Što se tiče konkretno ovog amandmana, čiji je smisao, cilj kako kažu, ekonomski razvoj i efikasnost, evo, ako je zaista cilj efikasnost i ekonomski razvoj i dovođenje stranih investitora, kako nam ovde tri sata skupštinska većina priča, onda bi možda imalo smisla prihvatiti ove amandmane.

Ako su ovi amandmani, recimo, u svrhu da se ubrza postupak oko dolaska Mubadale, oko izgradnje, oko dolaska investitora iz Emirata, oko izgradnje fabrike čipova, oko izgradnje fabrike delova za avione, ako ćemo na osnovu ovih amandmana, kao što je Vučić 2013. godine rekao, postati malo balkansko čudo, pa i da razumem ove amandmane.

Naravno, ništa od toga. Niti ovi amandmani imaju smisla, čak kad bi bili prihvaćeni, niti su oni predlagani da bi se zaista njima nešto reklo, nego samo zato da se potroši vreme, s obzirom da radimo po Poslovniku koji je ograničio na jedan vrlo restriktivan način narodne poslanike u obrazlaganju amandmana koje podnose.

Mi imamo 10 predloga zakona na koje su uloženi amandmani, a najverovatnije da se nećemo pomeriti dalje od ovog prvog, zato što već na ovom prvom zakonu – Predlog zakona o strancima – imamo više od 300 amandmana.

I da, tačno je ovo što gospođa Čomić ceo dan pita, sasvim sigurno je da ćete vi na kraju ove amandmane povući da biste skratili vreme glasanja.

To je zloupotreba lošeg Poslovnika. Hvala.
Kao potpredsednik Narodne skupštine, u obavezi sam da intervenišem po povredi Poslovnika i da iskoristim i ovu priliku da kažem da ova Narodna skupština radi po privremenom Poslovniku, jer nije ovaj saziv nikada izglasao Poslovnik, ali i ovakav kakav je, najlošiji na svetu je Poslovnik. Onaj ko predsedava sednicom mora da ga poštuje.

Od samog početka sam pokušala da sa mesta intervenišem predsedavajućem, kada je jutros obmanuo Skupštinu i javnost da će u ime predlagača, u ime VSS da će ovde biti gospodin Dragomir Milojević. Kažem, dobili smo obaveštenje da neće, on nema pojma, baš ga briga, ima da ispriča šta je planirao i ako neko kaže nešto što mu se ne dopada ili ako neko hoće da interveniše po Poslovniku, da napravi pauzu od dva minuta. Neće vam to prolaziti, što se tiče nas iz SRS, mi vam to sigurno nećemo dozvoliti. Mogu ovi tamo da viču, da arlauču koliko god hoće, da se hvale pobedama. Pobedili ste, videli ste i vi znate kako, tu ste mrvica u nekom lancu.

Znaju kako su pobedili, ali sigurno nisu pobedili zato što su građanima obećali da će raditi ovako kako rade, već i paketima i biračkim spiskovima i parama i obmanama i lažima itd, ali to nije tema. Mi smo ovde narodni poslanici, mi smo predstavnici najveće opozicione političke partije u Narodnoj skupštini i budite sigurni da ćemo se tako ponašati i da nijednom predsedavajućem nećemo dozvoliti da gazi Poslovnik. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi danas opet raspravljamo o velikom broju tačaka dnevnog reda i opet nisu složene u skladu sa Poslovnikom. Ovo su trebale da budu tri celine i onda bi imalo smisla spajati raspravu na taj način. Sve je ovo loše urađeno, loši su predlozi, loši su termini. Naravno, o tome ću govoriti dalje u nastavku rasprave.

Ovde imamo u prvom delu razne agencije, direktore, itd. Tu ću vrlo kratko da podsetim da su predstavnici vladajuće koalicije u kampanjama još od 2012. godine obećavali da će ukinuti sve agencije, odnosno da će ih svesti na minimum i onda danas imamo Predlog odluke o izboru predsednika i članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije. Naravno, to je jedna od više od 100 agencija, a radi javnosti treba reći da su plate tih funkcionera u agencijama između devet stotina i šest hiljada evra, što je apsolutno nezamislivo za bilo kog običnog čoveka građanina Republike Srbije, ma koliko bio obrazovan i ma kojim poslom se zapravo bavio.

Ovde predlažete reizbor Dejana Popovića, koji je već bio na ovoj funkciji, i, naravno, nije vam na pamet palo da pitate zašto nije usvojen Finansijski plan ove agencije za 2018. godinu, a rok za usvajanje tog Finansijskog plana je 31. oktobar prošle godine. Dakle, kako je moguće da predlažete i da ćete posle izabrati čoveka koji nije uradio ni najosnovnije da bi se predstavio narodnim poslanicima koji ga biraju? Bio je u obavezi da do 31. maja za prethodnu godinu podnese izveštaj, niti ga je podneo, niti je ko taj izveštaj usvajao. Dakle, to je nešto što je apsolutno neprihvatljivo, što se tiče nas i SRS.

Taj Dejan Popović, vi ste ovde u njegovoj biografiji svašta napisali, nema šta nije radio. Izostavili ste, novine su svojevremeno pisale pod naslovom - to je čovek koji uzima sve što mu stranka pruža, niste napisali da je on bio potpredsednik SNS u Despotovcu, a ovo je inače nestranačka funkcija, tako je deklarisana, je li? Niste napisali da je član Nadzornog odbora EPS, da je član opštinskog odbora veća Despotovca, da je predsednik Nadzornog odbora u „Zastava Metal Resavica“ i, naravno, da je predsednik Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije.

Ovo je valjda najbolji primer kako vi funkcionišete, vi iz vlasti, kako predlažete ljude, šta su im kvalifikacije i zato postoje problemi u Resavici i dan danas. On je ozbiljno bio umešan u te poslove, ali vama ti kriterijumi ne znače ništa.

Kao što vam ne znače kriterijumi, ni kada su u pitanju sudije, tužioci, kada je u pitanju uopšte pravosuđe. Znate, cela Srbija zna, da se već 15 godina pokušavaju nekakve reforme pravosuđa, pa smo imali čuvene reforme Snežane Malović tako su se zvale, i to su za tadašnju vlast, za tadašnju vladajuću koaliciju DS bile najbolje reforme na svetu, dobile su sve pohvale Venecijanske komisije, Evropske komisije. Posle Snežane Malović za ministra je došao Nikola Selaković, promenila se vlast i naprednjaci počeli reformu reforme i onda su oni nešto kao tu promenili, ali u suštini sve je ostalo isto.

Treba da podsetimo na velike probleme malih opština koje i danas nemaju ni sudove, ni odeljenja sudova, ni notare. Dakle, potpuno izopšteni u tom delu, iz pravnog sistema države Srbije. Obećavali ste vi iz sadašnje vlasti da ćete to da rešite. Niste rešili.

Sada na delu imamo ministra Nelu Kuburović i sada slede reforme reforminih reformi. Sada nam Nela Kuburović drži neka javna slušanja i kaže da nije važno šta o tim nekim reformama i o budućim izmenama Ustava, o kojima se sve više govori, zato što im to traže u okviru otvaranja nekog poglavlja u EU, kaže u jednoj izjavi da nije važno šta o tim predlozima kažu pravnici, već je važno da se vodi javna rasprava. Sada, bez namere da uvredim bilo koga, da li će na toj raspravi biti vodoinstalateri, vozači, profesori umetnosti, neko ko nema veze sa pravom? Nela Kuburović kaže da to nije važno. Važno je da prođe javna rasprava.

Mi iz SRS kažemo da je to i te kako važno i da ovo što pokušavate da udovoljite EU će biti pogubno za i ovako lošu pravosudnu vlast u Srbiji.

Znate, cela Srbija zna, koliko postoji problema u funkcionisanju pravosuđa, koliko problema postoji vezano za korupciju, mito, malo malo pa neki sudija bude uhapšen, neki tužilac, onaj zbog mita, onaj zato što je vršio porodično nasilje, pa se sve to onda zataška, nije bilo baš tako, novine posle dva dana obaveste da je bilo nešto drugačije, pa se tu onda kao završava stvar.

Da ne bude zabune, mi u SRS smo uvereni da u sudovima i u tužilaštvima ima puno časnih i stručnih sudija i tužilaca. Nažalost, sistem funkcioniše tako da se oni sakriju tamo negde u ćošak, mole Boga da ne dobiju neki predmet u kojem je neko poznato ime, da otaljavaju posao i da čekaju neka bolja vremena, da čekaju neku vlast koja će da kaže – vi ste posebna, treća grana vlasti, vi možete i morate da radite isključivo u skladu sa zakonom i u skladu sa Ustavom i ne interesuje vas šta će vam reći neko iz vlasti.

Možemo da nabrajamo primere koliko god hoćete, od loših, namerno loših optužnica koje padaju pred sudovima, od loših sudskih presuda, od propuštenih rokova. Ne znam da li znate, a trebali bi da znate, pogotovo vi iz VSS – da li vi znate da u Srbiji sporovi hitnog karaktera, poput npr. mobinga traju šest do osam godina? Da li je to prihvatljivo? Nije. Da li vi iz tužilaštva znate da neko od tužilaca dobija nalog da mu se kaže napiši krivičnu prijavu protiv, recimo, Miroslava Miškovića, ali neka bude takva da posle podizanja bure to može sve da se slegne i da on ostane neokaljan i bez ozbiljne presude. Možda vi ne znate, ali građani Srbije znaju.

Građani Srbije se mnogo plaše stanja u pravosuđu i mi kažemo da nije dobro to što nameravate da uradite da bar ovaj prvi izbor sudija izmestite iz Narodne skupštine.

Možda to nije idealno rešenje, ali u Narodnoj skupštini sede narodni poslanici, predstavnici stranaka koje dobiju mandate narodnom voljom da sede u parlamentu, ali ono što se dešava ovde je bar javno, bar kaže svaki narodni poslanik, onaj koji ima šta da kaže, kaže ono što ima o svakom predlogu. Pa, bar na taj način je koliko toliko obezbeđen dobar izbor ili pravičan izbor.

Zamislite kada to bude radilo 10 ili 15 ljudi, negde zatvorenih, niko neće znati u javnosti ni ko su ni šta su, onda će biti mnogo više primedbi nego što su dobili narodni poslanici od Alumni kluba, koji mi nećemo komentarisati, mi imamo svoje izgrađene stavove i ne trebaju nam, mi smo inače i protiv Pravosudne akademije bili, i danas smo, i kada smo o tome govorili tada, ovi što sada kritikuju, su nas kritikovali, kako to nama smeta sve nešto što dolazi iz EU i evo im dokaza koliko je to bilo loše.

Zato, mi ne propuštamo priliku, bar da upozorimo, da čuje javnost, da kažemo i vama koji predlažete i vama koji odlučujete, nemojte da dođete u situaciju da kada vas na ovako nešto podsetimo morate da spustite glavu. Morate da vodite računa da bez obzira kolika vam je skupštinska većina, da vodite računa o interesu, pre svega, države i o interesu naroda. Ali, mi smo takođe videli da su ovde neke stvari urađene potpuno daleko od očiju javnosti.

Ovde se pominje neka komisija Visokog saveta, komisija Veća tužilaca, niti mi znamo ko je ta komisija, ni na osnovu čega je ta komisija odlučivala, kako su se dobijale te visoke ocene, koji su to kriterijumi, ništa ovde u ovim predlozima nemate. Imamo, o svakom kandidatu ste vi napisali određenu biografiju. Ubih se čitajući, svašta su radili, samo nisu radili u pravosuđu, odnosno, nekad na početku su radili i onda su nekako izašli iz pravosuđa. Mi iz ovih predloga ne vidimo, kada su sudije u pitanju, koliko imaju potvrđenih presuda, koliko su ažurni, koliko imaju poništenih presuda, to vas nije zanimalo ili tu komisiju koja je vama servirala, i mi to ovde uopšte nemamo.

Sada, koliko vreme dozvoli, da kažem po nešto i konkretno o ovome što ste nam predložili. Najpre, moram, opet radi javnosti, jedan biser da pokažem, a ovo je na obraz skupštinske većine, ne na vaše, vi ste na vreme obavestili - magistar Zoran Pašalić, predsednik Prekršajnog apelacionog suda, prestaje mu funkcija predsednika suda na lični zahtev sa danom 19. jul. Znate ko je to? To je onaj što je izabran za Zaštitnika građana, onaj čuveni zaštitnik sa prosekom 6,01 na Pravnom fakultetu i on je od 19. jula i predsednik Prekršajnog apelacionog suda i Zaštitnik građana, a mi smo se sastajali, bile sednice parlamenta, Da li je to neko zaboravio, da li je to neko namerno uradio? Ovo je zaista nešto neverovatno. Ima li ovde sukoba interesa, da li može čovek istovremeno biti na dve funkcije? Nemojte samo da objašnjavate - ne radi on to, radi ovo. Mi smo pravnici i moramo biti formalisti. On je istovremeno već skoro godinu dana na dve važne funkcije. Ovo nikako nije smelo da se desi.

Kažete - i ovo mi sada raspravljamo po hitnom postupku, imamo razloge za predlaganje hitnog postupka, pa je Odbor zaključio itd. Ovo je, drage kolege narodni poslanici skupštinske većine, u skupštinsku proceduru došlo 24. jula 2017. godine. Za ovo vam takođe građani nisu glasali, nisu imali pojma da ovakve nebuloze radite.

Dalje, imamo, ovde su upražnjena mesta javnih tužilaca. Naravno, o ovom predlogu za Svetislava Rabrenovića posle predavanja koje je održao prof. Šešelj, suvišno je bilo šta reći, jedino ne mogu da verujem da će i jedan narodni poslanik posle činjenica koje je Šešelj izneo moći da glasa za ovog čoveka.

Kada su u pitanju odluke za izbor predsednike sudova, tu imamo raznih predloga i ono što sam u ovom opštem delu rekla, da evo na jednom primeru da vam pokažem. Imamo recimo predlog za izbor sudije Prekršajnog suda u Loznici, da se izabere za predsednika tog suda sudija Milica Perišić. Kažu ljudi iz Loznice, koji znaju kakvo je stanje u sudovima itd, da je u pitanju korektna žena, ali je konkurisala i Nevena Antić, koja je takođe vrlo korektna, a mi, recimo, nemamo mogućnost da biramo između njih dve i nemamo vaše objašnjenje. Ovde prvo ne kažete da je konkurisala i Nevena Antić i ne kažete koje su njene karakteristike, Vi kažete da je bilo više predloga, a koji su to predlozi, osim ovog što vi nudite, to je neka vaša mala tajna. To svakako nije dobro.

Imamo predloge za izbor odluke o izboru predsednika sudova. Sada imamo, u ovom obrazloženju predložili ste šest kandidata, da ne čitam imena, gubim vreme, čak lično kandidati nisu toliko važni, koliko je važan princip kako vi zapravo radite. Kažete koliko je za koje mesto predsednika kojeg suda ljudi konkurisalo, naravno, mi nemamo pojma ko su ti ljudi. To prosto ne može tako da bude. Ne možete vi da dođete pred Narodnu skupštinu da kažete - vi formalno samo glasate, jer vi to kažete na ovaj način, vi formalno glasate, a mi smo sve završili. Ne, ne može tako. Mi raspravljamo da bismo glasali i učestvujemo ozbiljno u radu. Sada kako i gde mi da kopamo ko su ti ljudi koji su se kandidovali, koji su se prijavili.

Kažete - u skladu sa odredbama vašeg pravilnika, da ne čitam odredbu, Visokog saveta sudstva komisija je na sednici održanoj 30. marta, ne Visoki savet doneo odluku o vanrednom vrednovanju kandidata koji su podneli prijavu za izbor predsednika sudova. Sada, šta je to vanredno vrednovanje? Iz vašeg obrazloženja, iz biografija ovih ljudi to ne vidimo, vi to niste napisali. Šta ste vi, seli, onako malo proćaskali, hajde neka to bude to? Dakle, rezultati postignuti na funkcijama sudijskim, ne postoje.

Čitam konkretno sada ovaj predlog broj 1, vi tu kažete da je u skladu sa pravilnikom, da ste obavili razgovor sa kandidatima za predsednika suda i ocenili, zamislite, odgovore kandidata na postavljena pitanja i na osnovu razgovora s vama, oni su dobili ocenu pet. Da li je to moguće? Vi niste psiholozi, vi ste njihove kolege, ali oni su morali da dođu, odnosno vi da imate pripremljeno sve o njihovom prethodnom radu da biste mogli da odlučujete, a ne da dajete ocenu pet na osnovu razgovora sa njima.

Rečeno je u toku rasprave, mislim da je tužilaštvo u pitanju, da su samo dva kandidata dobila ocenu četiri zato što su oni koji su dobili ocenu pet otišli u viša tužilaštva. Šta to govori? Znači, dogovorili smo se, svi koji idu pred skupštinu svi imaj ocenu pet, kad ono, desilo se ovo dvoje treba u više tužilaštvo, e, sada, naći ćemo neko dvoje sa ocenom četiri. Mi nismo mala deca. Mi smo vrlo ozbiljni i godinama se bavimo ozbiljno ovim poslom.

Vidite, šta vi nama npr. predlažete - Tatjanu Jeremić, za predsednika Drugog osnovnog suda u Beogradu. Onda vi hvalite šta je ona sve radila, svašta je radila, samo ne sudila.

Ona je učestvovala u nekim igraonicama, ja mislila na igraonice gde deca slave rođendane, ne, negde sudije se igraju, igraonicama koje je organizovala Nataša Kandić i Fond za humanitarno pravo. Da li je moguće da neko ko je na nekom skupu Nataše Kandić držao neko predavanje, može biti predložen za predsednika suda? Ili ovo niste znali ili vas baš briga?

Učestvovala je takođe u tim nekim igraonicama, nekog udruženja Beogradskog centra za ljudska prava u alternativnom rešavanju sporova. To udruženje je svojevremeno osnovala DS. U Upravnom odboru i osnivači tog udruženja su Đelić, Nataša Vučković, njen tata Slobodan Vučković, Dragoljub Mićunović i da ne čitam ostale.

Dakle, ova gospođa Tatjana Jeremić, ne može biti sudija zato što je ona radnik nevladinog sektora. Sve ovo što ste, na stranu i po, o njoj napisali, samo ste je hvalili gde je u okviru nevladinog sektora delovala i gde je držala predavanje.

Imate vi neke vrlo retke, normalne primere, nemam pojma ko je žena, koju ste predložili za predsednika suda u Surdulici, Sanja Stojković, ali nju ste opisali kao sudiju. Za nju jedino znamo šta je radila kao sudija. Za druge ne znamo. dakle, ona očigledno nije ni u nevladinom sektoru, ni kod Tanje Miščević, ni kod Nataša Kandić, ona je bila sudija.

Dakle, o takvima može da se raspravlja i o takvim može da se glasa, a ne o ovima što su sve samo ne sudije. Evropska komisija ih zove, odoše oni po belom svetu. Organizuju oni ovde neke skupove, pa da su to bar oni čuveni skupovi sudija na Zlatiboru, u Vrnjačkoj Banji, primena nekog novog zakona i to je potpuno besmisleno. Svaki sudija će naučiti da primenjuje novi zakon, ali da je bar to, to je bar u organizaciji sudova, ne nego se oni švrćkaju po tim igraonicama. Kako može držati predavanje Fondu humanitarnog prava neko koga vi želite za predsednika suda? Ja se zaista nadam da većina neće glasati ni za ovaj predlog.

Uglavnom su vam, manje – više, ovakvi predlozi, ovu što ste ih predložili i uglavnom sve to ide na predlog Britanskog udruženja za centralnu i istočnu Evropu, i tu učestvuju svuda, samo ne da sednu da urade nešto i svi su dobili da nešto presude, da se malo smanji rok suđenja. Koliko ovi kandidati u proseku donesu odluka godišnje? Ni jednu. Nemate dokaza. Ne pokazujete nam to. Samo za dva kandidata ste napisali prosek sa kojim su završili pravni fakultet. Jedan je sa 9.06, jedan sa negde oko 7 i nešto.

Sada se mi pitamo, ovi drugi čije podatke iz biografije krijete, da li su oni svi kao ovaj Pašalić sa 6.01? Dovodite u sumnju možda neke dobre rezultate. Dakle, ovo ste uradili preko kolena, a imali ste vremena, kao je skupštinska većina i skupštinski odbor, imao vremena. Odavno su svi ovi predlozi kod nas, to je istina. najkasniji, negde od kraja oktobra. Dakle, bilo je vremena da se ovo uradi da mi kao narodni poslanici dobijemo ozbiljne predloge da bismo mogli kvalifikovano da raspravljamo o tim predlozima.

Mi smo jutros čuli predsednika odbora koji govori onako paušalno da imamo ovde predloge za zamenika javnih tužilaca, imamo predloge nekih predsednika sudova, imamo i neka razrešenja, pa ne znam da li je neko otišao na neku drugu funkciju, neko valjda ide u penziju, ne znam koji su razlozi. Kaže, nije to na kraju ni važno. Zamislite, nije važno zbog čega ćemo ovde glasati, da li će neki sudija i dalje biti sudija ili neće? Da li je to po njegovoj želji? Pa ako je i po njegovoj želji, šta ga nateralo na to? Možda ga je nateralo upravo to što više nije mogao da trpi pritiske ako je negde iz unutrašnjosti, onih lokalnih đilkoša, koji ne izbijaju iz sudova od kojih sudije ne smeju da mrdnu, nego moraju da sude kako im oni kažu. Nije bolje stanje ni u Beogradu, samo malo elegantnije se to radi.

Dakle, ne radite, nisu vam dobri predlozi, teško bi bilo uopšte opredeljivati se i kad bismo hteli za nekog da glasamo, kad nemamo potpunu biografiju, nemamo dokumentaciju. Neko je sudija nekad bio pa nije bio, pa je opet bio i mi treba da ga biramo za predsednika suda a nemamo pojma da li je u poslednjih šest, sedam godina, otprilike je to taj period kad su počeli ovi, britanske agenture, Nataša Kandić i ostali da se bave sudijama. Od tada mi ne znamo da li je iko od ovih ljudi imao i jedan sudeći dan? Da li je u tom sledećem danu saslušao i jednog svedoka? Da li je doneo i jednu odluku? Kako su prošle te odluke na višim sudskim instancama? Dakle, na taj način, sa tim podacima se raspravlja o predlozima za izbor sudija i za izbor predsednika sudova a ne zato što ste vi seli i razgovarali i kaže – na osnovu razgovora, to mi je zaista hit bio, na osnovu razgovora svi su dobili ocenu – pet. Šta ste vi razgovarali, o čemu ste ćaskali? Zaista ovde to ne piše, ali to je nešto što nije dobro.

Dakle, predlog SRS je i onako vam se očigledno ne žuri, jer da vam se žuri, vi biste ovo završili davno. Završili biste vi gospodo iz skupštinske većine pre sedam meseci, šest, četiri, tri, toliko stoje ovi predlozi u Skupštini, a pošto vam se ne žuri, onda lepo ovo da se vrati pa da se ljudski urade predlozi, da dobijemo prave podatke, da dobijemo argumente „za“, da bismo mi mogli da izađemo, eventualno sa argumentima „protiv“, ili da prihvatimo vaše argumente „za“. Hvala.
Ove izmene člana 10. ovog Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu su apsolutno nepotrebne, jer ste vi ovde u članu 68b. postojećem dodali da će obrada podataka o ličnosti biti u skladu sa zakonom koji uređuje zaštitu podataka o ličnosti.

Obzirom da taj zakon postoji, potpuno je nepotrebno prenormirati neki drugi zakon i sada u svakom zakonu pisati to što već stoji u tom krovnom zakonu. Trebali ste onda još da dodate da će sve to biti u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Neke stvari se znate, podrazumevaju, ali vi ste očigledno i ove izmene pisali u dogovoru sa skupštinskom većinom da bi oni imali što više mogućnosti da pričaju o amandmanima, da bi se potrošilo što je moguće više vremena za raspravu o amandmanima o budžetu.

Podsećam kako je juče jedan kolega poslanik iz vlasti počeo svoju raspravu o 11 po redu svom amandmanu. Rekao je - isti amandman, kao prethodni, isto obrazloženje. To je zapravo suština. Posle toga je nastavio prvi put u istoriji o podvizima Vlade. To je suština svih ovih amandmana.

Svačega smo se ovde naslušali od predstavnika, poslanika vlasti, pevale su se neke pesmice, odnosno recitovale. Sada bi svi da konkurišu za najbolju knjigu poezija, ali ta nagrada je već dodeljena, tako da se džaba trude.

Onda jedan reče da je Srbija ekonomski zrela zemlja, što je zaista neverovatno. Onda ovaj kaže da građani imaju pravosudni sistem kojim moraju biti zadovoljni, a zbog tog pravosudnog sistema čak neće ni da vam otvore to famozno poglavlje. Toliko je dobar pravosudni sistem danas u Srbiji.

Dakle, kada hvalite one koje podržavate, probajte da to bude malo realnije. Onda su se neki sinoć osvrtali, počeli da kritikuju sve što se piše po „tviteru“. Prosto je neverovatan taj strah od društvenih mreža, a zaboravljaju da svi njihovi funkcioneri imaju naloge na „tviteru“ i na ostalim društvenim mrežama. Nije problem u onima koji to imaju, problem je u onima koji to nemaju, koji se plaše da otvore nalog da bi od tamo znanih i neznanih ljudi čuli šta misle o njima i o njihovom političkom delovanju. Hvala.
Kolega Marinkoviću, ovde se malo poduže krši i član 27. st. 1. i 2. i član 107. zato što vi nekako niste koncentrisani, ne slušate baš dobro šta narodni poslanici danas ovde govore.

Ne može neko da kaže ovo što smo malopre čuli, jer mi smo ovde voljom građana. Mi smo ovde upravo došli na osnovu izbornog rezultata i mi smo ovde tu da branimo volju građana.

I, da, ovde se i odavde se osvajaju glasovi i odavde se obraćamo građanima. Ne osvajaju se glasovi tako što se ljudima razbijaju prozori u opštinama gde se sada održavaju izbori, gde se ljudima preti, gde ko god bude…
Upravo rekoh da vi kršite ove odredbe Poslovnika zato što niste koncentrisani. Tri dana to niste primetili i sada u jednoj mojoj rečenici to primećujete? Ja vam zato skrećem pažnju.
Napravite pauzu dok ne dođe neko, pošto ne dozvoljavate meni da ja vodim sednicu, a radila bih to najbolje od svih vas i zajedno da se poređate, budite sigurni, i poštovala bih parlamentarnu demokratiju i Poslovnik ovakav kakav god je i poštovala bih opoziciju u Narodnoj skupštini, što i vama želim.
Sada kada smo došli u završnu fazu ovih 300 ili koliko amandmana na ova dva Predloga zakona, koji prethode Predlogu zakona o budžetu za 2018. godinu, čini mi se da se može zapravo zaključiti da smo mi od poslanika vlasti čuli kako bi bilo lepo živeti u Srbiji kakvu su nam oni opisivali kada bi funkcionisalo sve u Srbiji, kada bi institucije sistema funkcionisale. Nažalost nije tako, ali smo čuli i neke prilično neprimerene diskusije u odnosu na narod, na građane Srbije. Jedna koleginica je pokušala da se naruga ljudima u Srbiji koji nisu znali ko je Uroš Predić, Nadežda Petrović, Jovan Dučić i tako dalje i kaže da to svi moraju znati. Nažalost, u Srbiji u kojoj je, što bi, takođe, trebalo da bude tema rasprave, 14% nepismenih i 11% funkcionalno nepismenih i gde je manje od 10% visoko obrazovanih, ne moraju to znati, ali svi od ovih manje od 10% visoko obrazovanih bi trebalo da znaju da to nisu velikani Republike Srbije, već da su to srpski velikani.

Ta koleginica poslanik je takođe poznata i po tome što je pre neki dan rekla nešto što sam takođe prvi put čula. Ona kaže da će za zadovoljstvom izglasati, a ja sam mislila sve do tada da zakone izglasava najmanje 126 narodnih poslanika. Ona reče da će sa zadovoljstvom izglasati zakon kojim će se asimilovati migranti zato što je nama u Srbiji natalitet na zabrinjavajuće niskom nivou i to je zaista zabrinjavajuće opasna izjava.

Kada ste se hvalili šta ste sve uradili niko se nije setio da, recimo, preko ministra Vujovića i ostalih ministara ovde priupitate ministra Zlatibora Lončara da li je konačno postignut dogovor o nabavci leka „Vimizim“ za mukopolisaharidozu, gde je svega 13 obolelih u Srbiji i za tih 13, nažalost, u Srbiji nema leka. Hvala.
Koleginica reče da je ovaj amandman podnela radi osnaživanja zdravstvenog sistema. To očigledno nije tako, jer da jeste verovatno bi se setila da upita ministra Lončara da li će nabaviti lek vimizim, za pre svega 13 obolelih u Srbiji kojima bi mnogo značio, a lek je preskup da bi oni mogli da ga sami nabave.

Mi, poslanici SRS, podneli smo na ovih trideset jedan predloga, 337 amandmana. Tri dana se raspravlja o amandmanima, uspeli smo da obrazložimo svega 14 amandmana.

Ono što želimo takođe da naglasimo je da od tih 337 amandmana nećemo odustati i ne odustajemo ni od jednog amandmana zato što to nismo radili reda radi, već smo ih pisali sa namerom da po tim amandmanima razgovaramo sa predstavnicima Vlade. Hvala.
Član 4. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu se odnosi na član 25. postojećeg zakona i vi ste u ovim izmenama, kao javni prihod lokalnih samouprava, predvideli finansijsku pomoć EU. Pitanje koje se logično postavlja je zašto to nije bilo ranije, i da li ste i do ovog predloga, odnosno do dana kada će ovaj zakon biti usvojen imali finansijsku pomoć EU? Ako jeste, gde je ona bila evidentirana, posebno na koji način je bila trošena?

Mi smo danas ovde se naslušali raznih hvalospeva predstavnika vlasti u odnosu na ovaj predlog, odnosno u odnosu na funkcionisanje Vlade i na blagodeti i na sve one ruže koje cvetaju u lokalnim samouprava. Naravno, samo u očima onih koji su to govorili.

Mi smo i ovaj Zakon o budžetskom sistemu, odnosno Predlog zakona o izmenama i dopunama ovog zakona, imamo negde oko, ne znam, 320 ili koliko amandmana, odnosno oko 300 amandmana poslanika vlasti. Da ne bude opet zabune, kao juče što su pokušali pogrešno da nas protumače, nemamo mi ništa protiv podnošenja amandmana, ali ne amandmana radi amandmana, nego amandmana kojim se zaista nešto menja. Svi znamo, već je jasno i javnosti celokupnoj u Srbiji da su poslanici vlasti podnosili ovaj veliki broj amandmana samo zato da bi se sprečila, zapravo, rasprava o amandmanima koji su narodni poslanici podneli na Predlogu Zakona o budžetu Republike Srbije.

Interesantno je šta se sve u ovim zaista literalnim radovima koji su predstavljani kao amandmani, između ostalog, moglo čuti.

Rekla sam juče, ponavljam i danas, nije ovo tekst amandmana. Ovo što je predstavljeno, što se predstavlja kao amandmani, to bi moglo biti deo neke strategije, nekog plana, programa, nečeg što se opisno predstavlja, a ne može biti pravna norma.

Šta smo mi danas sve mogli da čujemo? Jedan poslanik je govorio kako je on podneo amandman da bi se poboljšali uslovi života izbeglih i raseljenih lica. Dakle, veze nema taj amandman i taj član zakona sa raseljenim i izbeglim licima, apsolutno veze nema. Ali, kada je već govorio o tome, volela bih da nam taj kolega poslanik kaže na koji način su, recimo, izbeglim i prognanim licima deljeni stanovi u jednom naselju u Čačku? Radi se o sredstvima koja su dobijena iz neke donacije. Dakle, vrlo ima veze sa ovim našim amandmanom. Na koji način su podeljeni ti stanovi? Koliko su ti ljudi morali nekome i kome da daju para da bi dobili te stanove i zašto od svih stanova koje su prognana lica dobila, zašto se samo u tom naselju u Čačku ti stanovi ne mogu otkupljivati. Naravno, nemamo odgovor na to konkretno pitanje.

Govorilo se ovde o ravnomernom razvoju Srbije. Uglavnom smo slušali predstavnici, odnosno poslanici koji su iz različitih opština širom Srbije su govorili svako o svojoj opštini, što, naravno, nije nikakva greška, ali su uglavnom govorili – uradiće se, izgradiće se, rekonstruisaće se. Malo je bilo toga što je rečeno – urađeno je, rekonstruisano itd.

Imamo zaista suprotno od onoga što govore poslanici vlasti, imamo veliki broj primera koje saznajemo sa terena i dokaza koje dobijamo sa terena, koji su potpuno suprotni ovome što slušamo od predstavnika vlasti. Imamo, recimo, primer da je Dom zdravlja u Kuršumliji iz donacije kupio, kupili su sanitarno vozilo. Nikakva primedba. Ali, evo, društvene mreže prepune fotografija kako direktora doma zdravlja u tom sanitetskom vozilu prevozi nameštaj u svoj stan, u svoju kuću. Jeste, ministre Kneževiću, verujte, proverite. Znate da nikada ne bih rekla nešto što nije tačno.

Dalje, kada govorite o ovim donacijama vezano za ovaj član 25, izmenu kroz ovaj član 4. Predloga zakona, mi nikada nismo dobili precizne informacije o tome, recimo, na koji način su tačno do evra potrošena sredstva koja smo u toku onih tragičnih poplava dobijali iz EU ili pojedinačnih zemalja EU.

Imali smo mi tu, slušali smo neke konferencije, čitali smo sve onako uopšteno, onde se slikala ona kuća, onde se slikala ona kuća, ali nikada nismo dobili preciznu računicu o tome. Da li je to, recimo, razlog zbog čega do sada u ovom zakonu nije bilo kao javnih sredstava tih fondova dobijenih iz sredstava EU?

Takođe, ovde smo čuli nešto vrlo interesantno, a vi stalno govorite o ravnomernom razvoju države Srbije, za šta svakako, kada bi to bilo tako, imali bi ste i našu podršku, jer mi mislimo da u celoj Srbiji, da cela Srbija treba da se jednako razvija. Mi mislimo da svako u Srbiji zaslužuje uslove savremenog čoveka, uslove koji su takvi da svako ko završi, recimo, fakultet u Beogradu, u Novom Sadu ili negde, poželi da se vrati u svoje rodno mesto, nažalost, to nije tako.

Vi ste nastavili, odnosno preuzeli još od onih pre vas, mislim na onaj Tadićev režim, recimo, kad su poukidali sudove po malim mestima, vi ste to nastavili, pa i dalje u mnogim malim mestima nema sudova, zatvarate škole, itd. Dakle, ne stvarate uslove za taj ravnomeran razvoj.

Sada, pošto su završeni oni stanovi od po 380 evra po kvadratnom metru, ne znamo tačno gde su, na kojoj su maketi, sada se priča o stanovima koji će biti građeni po 550 dinara po kvadratnom metru.

(Dušan Vujović: Evra.)

Da, ministre Vujoviću.

I danas ovde, ne znam da li ste čuli, da će biti 550 evra po kvadratnom metru, ali niste čuli danas jednog kolegu poslanika iz vlasti, koji je rekao da nije tačno da će stanovi biti 550 evra po kvadratnom metru, već će to biti prosek. Dakle, opet pravite razliku između Surdulice, Beograda, Sombora, Valjeva, Kosovske Mitrovice, da ne nabrajam sve gradove u Srbiji.

Dakle, nije tačno ovo što pričate. Ne stvarate vi ni ovim zakonom, ni bilo kojim zakonom, ravnomeran razvoj Republike Srbije. To nešto što se glanca, što se vidi, to je centar Beograda, a ne ove okolne opštine, koje jesu beogradske opštine, ali, to je centar Beograda, centar Novog Sada. Ostalo se nigde i ništa, gospodo, ne radi. Hvala.
Član 7. Predloga ovog zakona je valjda najbolji dokaz potpunog odsustva bilo kakve strategije u budžetskom sistemu Srbije.

Naime, treba podsetiti da se Zakon o budžetskom sistemu do sada menjao 12 puta i ovo je 13. izmena. Ali je interesantno šta se desilo upravo sa ovim članom 7, koji se odnosi na izvorno član 36a. Radi se o uputstvu za izradu odluke u budžetu lokalne vlasti. Između ostalog, stoji da su tu i uslovi za uključivanje kapitalnih projekata u budžet lokalne vlasti.

Zašto je ovo interesantno? Prošle godine, kada se menjao ovaj zakon, vi ste tada u tom članu 36a. stav 2. zapetu zamenili tačkom i dodali tačku 4, koja glasi: „uslovi za uključivanje kapitalnih projekata u budžet lokalne vlasti“. Dakle, tražili ste prošle godine da se to stavi u član 36a. i to je tako prošlo. Ove godine imate potpuno isti tekst, samo što sad zapetu i tačku zamenjujete tačkom i brišete te iste uslove koje ste prošle godine uneli u ovaj Predlog zakona.

Dakle, krajnje neozbiljno, krajnje nevizionarski, krajnje neodgovorno. Šta ćete, svake godine ovako? I ovo nije jedini član gde ste tako nešto uradili.

A koliko ste kao Vlada neodgovorni, govori i odgovor vaš nama, poslanicima Srpske radikalne stranke, zbog čega niste prihvatili naš amandman. Mi smo amandmanom predložili da se briše ovo što ste vi sada tražili da se brišu - uslovi za uključivanje kapitalnih projekata u budžet lokalne vlasti, tražili smo da to ostane, upravo onako kako ste vi prošle godine to tražili i tako vam skupštinska većina usvojila. I vi sad kažete da se amandman ne prihvata iz istih razloga iz kojih niste prihvatili naš amandman na član 3. A obrazloženje zašto taj amandman niste prihvatili, kaže – Amandman se ne prihvata iz razloga što se finansijska pomoć EU smatra vrstom javnog prihoda koji pripada u budžet. Zamislite vi koliko to nema blage veze jedno s drugim.

Ovo je najbolji pokazatelj koliko vas u Vladi baš briga šta narodni poslanici pričaju, šta predlažu i koliko vi sami nemate nikakvu strategiju i viziju o budžetskom sistemu Republike Srbije. Jako, jako loše. Nadam se da su ljudi koji ovo gledaju razumeli kroz ovaj primer kakav je odnos i vas kao Vlade i skupštinske većine prema onome što u suštini život znači. Hvala.
Ministre, vi ne možete na taj način da razgovarate sa poslanicima koji podnose amandmane. Mi sa vama možemo. Ja vama nisam do sada rekla da niste koncentrisani. Vi ste malo pre rekli da ja nisam koncentrisana. Vrlo sam koncentrisana.

(Dušan Vujović: Pogledajte stenogram.)

Nemojte da mi dobacujete.

Vrlo sam koncentrisana, ali vi niste. Niste mi obrazložili, vi sad meni kažete – trebalo je da saslušamo najpre šta ćete vi da kažete, pa onda da pišemo amandmane. Morate vi malo da se koncentrišete, malo da uvežete Poslovnik. Kad već dolazite ovde da predstavljate Vladu, morate da znate šta govorite.

Dakle, vi niste odgovorili na suštinsko pitanje. To što ste sad rekli, mogli ste u dve rečenice da napišete u obrazloženju, a ne ovo što ste vi napisali, što je apsolutna lakrdija.
Evo, skoro četiri sata raspravljamo o Predlogu zakona o dopuni budžeta. Javnost treba da zna da se radi od dva člana zakona i da je na ta dva člana podneto 35 amandmana, od toga 25 amandmana poslanika vlasti.

Naravno, da ne bude komentara da mi imamo nešto protiv podnošenja amandmana, ne, naravno, svaki poslanik ima to pravo, ali ovo što se dešava na ovoj sednici je očigledan pokušaj opstrukcije da od strane vlasti da poslanici ne bi mogli da govore o Predlogu zakona o budžetu.

Isto ono što se pre nekoliko dana dešavalo, kada su poslanici ove novodosovske opozicije ceo dan predlagali neke nove zakone, što takođe imaju pravo, ali ima isti smisao kao i ovo dana.

Građani Srbije sasvim izvesno žele da čuju šta to Vlada Republike Srbije predlaže u ovom budžetu. Nažalost, neće moći čuti ni jednu reč u pojedinostima.

Ono što ste ministre Vujoviću, u petak rekli, recimo, izazvalo je veliku buru u javnosti i koga god sam srela u toku vikenda ljudi me pitaju šta je ministar Vujović mislio pod onim što je rekao da penzioneri imaju pravo na rešenje o penziji, ali ne i na iznos. Pitali su me da pokušam da im objasnim šta je mislio ministar? Rekla sam, znate šta to znači? To vam je kao kad dobijete rešenje o porezu na imovinu, znači, imate pravo da dobijete to rešenje, a što se tiče novčane obaveze nemate iznos, platite koliko možete, kao što i Vlada plaća, daje za penzije onoliko koliko može, pa bar što se tiče penzionera mogli bi tako da urade.

Šta je problem kod ovih amandmana poslanika vlasti? Ovi amandmani nemaju uopšte formu amandmana. Ovo su lepe želje koje bi mogle biti deo neke recimo, strategije. Ne može zakonska norma da kaže da se izvršenje budžeta za 2017. godinu realizuje tako da u najvećoj mogućoj meri unapredi recimo, efikasnost finansijskih institucija u Republici Srbiji ili bilo koju oblast.

To nije zakonska forma. Ovo može da bude deo neke strategije. Ono što se postavlja pitanje, što takođe javnost treba da zna, pošto će ista priča biti vezana za ove buduće zakone, ako poslanici vlasti na dva člana zakona imaju 25 primedbi, kako je moguće da oni glasaju sutra za taj zakon, kada imaju 25 primedbi na ono što je Vlada predložila? Isti je slučaj sa budžetom i sa ovim ostalim zakonima.

Poslanici kada podnose amandmane, onda i kažu, kada bi se ovi amandmani usvojili, onda bismo mogli glasati za neki predlog. Poslanici vlasti podnesu 1.000 amandmana, imaju 1.000 primedbi ministre na ove vaše predloge zakona i na kraju će verovatno glasati za te zakone.

I to govori da oni zapravo ove amandmane podnose samo da bi se sprečila rasprava narodnih poslanika.

Ja govorim o poslaničkoj grupi SRS, mi smo podneli umeren broj amandmana, onoliko koliko nam je vreme dozvolilo, s obzirom da smo trideset jednu tačku mogli da pripremamo 48 sati ukupno. Mi smo u svojim amandmanima želeli da skrenemo pažnju javnosti i da zamolimo vas iz Vlade da uradite nešto u interesu građana Srbije, jer budžet onakav kakav ste predložili, ne valja ništa.

Možete vi da se hvalite koliko hoćete, ali sprečeni smo da o tome govorimo detaljno.
Posle niza literalnih amandmana koji zapravo i ne mogu biti amandmani, već je tako neko opisno stanje, red je da progovorimo i o amandmanima na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu.Šta je interesantno kada su u pitanju amandmani poslanika vlasti? Da su potpuno isti amandmani na Predlog zakona o dopuni Zakona o budžetu za 2017. godinu i ovi sada.

U tom prvom zakonu stoji izvršenje budžeta Republike Srbije realizuje se tako da u najvećoj meri bude u funkciji toga i toga, toga i toga, a sada umesto izvršenje budžeta stoji planiranje, priprema, donošenje i izvršenje budžeta. Dakle, potpuno identični tekstovi. I, opet ponavljamo imaju pravo svi poslanici da podnose amandmane, ali ovo što rade poslanici vlasti je onemogućavanje narodnih poslanica SRS, da govore o amandmanima na sve predloge zakona, posebno na Predlog zakona o budžetu. Očigledna je namera da javnost Srbije ne čuje ništa vezano za budžet Republike Srbije u o detaljima kojima smo mogli da govorimo.

Član 2. znači, gde smo podneli amandman odnosi se izvorno na član 23. Predloga zakona i u tom Predlogu zakona, odnosno u onom postojećem zakonu stoji, govori se inače o finansiranju nadležnosti Republike Srbije, pa između ostalog, u finansiranje budžeta pripadaju javni prihodi i primanja, pa između ostalog, od donacija, transfera i finansijske pomoći EU. Vi ste to sada izbrisali pa ste podelili samo u donacije i transfere i finansijsku pomoć EU.

Mi smo predložili da se briše ovaj vaš predlog, da ostane ono postojeće stanje da bismo vas, zapravo naterali, da po tom neizmenjenom zakonu uradite izveštaj, odnosno predlog zakona o završnom računu. Mi smo ubeđeni, da upravo zbog postojanja ovih donacija, transfera i finansijske pomoći EU vi zapravo i ne predlažete završni račun budžeta, zato što želite da sakrijete nešto od toga što je vezano za te EU fondove.

Ova izmena člana 23. koju ste vi predložili, zapravo, ide ka tome da sve što je iz EU došlo kao finansijska pomoć na nivou republike, zapravo nije imalo tretman javnog prihoda i primanja, pa se mi onda pitamo, i pitamo vas, kakav tretman su imala ta sredstva. Gde su otišla, kako su trošena i zašto sada želite na ovaj način da ih sakrijete, ako ih uopšte ima?
Nije povreda, nego govorim na osnovu člana 32. Vi ste kolega verovatno propustili da svojevremeno pročitate odluku Ustavnog suda o kojoj je ministar Vujović malopre govorio, a važno je radi javnosti da se zna.

Kada je Ustavni sud odlučivao o ustavnosti ovog Zakona o smanjenju penzija, kolokvijalno da kažem, Ustavni sud je …

Ne, po članu 32. Poslovnika. Pogledajte šta piše u tom članu, da ne gubim vreme na tome.