Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Ministre, da vas podučim kako možete da povećate broj inspektora a da ne zapošljavate nove ljude. Vi ste najavili veliki broj otkaza za prosvetne radnike. Svako od tih prosvetnih radnika bi mogao biti prosvetni inspektor na određenom nivou. Nemojte ljudima davati otkaze, zaposlite ih, pa će biti bolje i njima i školama i kompletnom obrazovnom sistemu, a pogotovo nemojte, ministre, da grešite dušu. Nemojte davati otkaze ljudima pre nego što završite mrežu škola. Vi ste u ovom Predlogu zakona najavili da će mreža škola završena tek za godinu dana. Nemojte onda da dajete ljudima otkaze. Evo, neka rade kao inspektori dok ne završite mrežu škola, pa ćete onda videti da li zaista i ima potreba da tim ljudima dajte otkaz ili ne. Hvala.
Teško je reći da je i predsedavajući se nekako ogrešio o Poslovnik, ali jednostavno nema drugog načina da se interveniše, pa ću ja koristiti član 27.

Neverovatno je da narodni poslanici koji očigledno pokazuju već mesecima unazad da ne znaju ni šta je narodni poslanik, ni šta je Narodna skupština, pokušavaju svoje frustracije da leče tako što ničim izazvanim napadaju predsednika Srpske radikalne stranke doktora Vojislava Šešelja i ne samo u parlamentu nego u medijima.

Bilo bi lepo, da kada bi oni imali znanja, kada bi imali hrabrosti, da ukrste s njim argumente u nekoj raspravi. Gde je gospođa, koja je navodno univerzitetski profesor, malo pre da raspravlja, da učestvuje u raspravi sa ministrom kako je to radio profesor doktor Vojislav Šešelj?

Znate, imaju oni problem kompleksa Vojislava Šešelja, mnogi i pokušavaju na sve moguće načine da omalovaže i njegovo delo i njegov lik, ali ono što je Vojislav Šešelj uradio u dosadašnjem svom životu, oni ne mogu ni da sanjaju. Čak i ako svojim nekim akademskim titulama i nekakvim svojim znanjem prikače i ono čime se kite na osnovu delovanja oca njihovog.

Naravno, neću da govorim namerno imena da ne bih dalje izazivala repliku, ali svakako je svima jasno na šta se odnosi i neka se gospoda poslanici…
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmani SRS su u skladu sa našim stavom, koji smo izneli vezano za Predlog zakona o izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Naš stav je da ovaj zakon ne treba donositi, zato što to nema nikakvog smisla i ovim predlogom, a danas verovatno već zakonom, kada ga usvojite, neće se postići ono što vi u javnosti želite da predstavite.

Mi smo zato predložili da se briše član 1. ovog predloga, tako i sa ostalim članovima, zato što je velika obmana da ćete vi zakonom izmeniti SSP. To, jednostavno, nije moguće.

Ono što je problem za građane Srbije, ono što je problem za državu Srbiju, ono što je problem za našeg seljaka jeste sadržano u tom SSP. Taj sporazum obavezuje državu Srbiju da prodaje strancima poljoprivredno zemljište. Mi mislimo da to ne sme da se radi. Mislimo i tvrdimo da to nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije i zato vam je ovaj zakon potpuno nepotreban.

To što vi obmanjujete javnost pričama da ćete na ovaj način sprečiti prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima, vrlo brzo će se pokazati kao netačno i ljudi će videti da je to zaista bila samo obmana. Uostalom, u obrazloženju Vlade Republike Srbije zbog čega se ne prihvata naš amandman stoji upravo ono što mi želimo da postignemo.

Vi kažete da ne prihvatate amandman iz razloga što je odredbama Zakona o potvrđivanju SSP između evropskih zemalja itd. propisano da se državljanima država članica EU omogući da stiče pravo svojine na poljoprivrednom zemljištu u Republici Srbiji. Dakle, samo ako nemamo u primeni SSP mi možemo zaštiti svoje poljoprivredno zemljište od prodaje tog zemljišta strancima. Drugog načina nema i mi smo zato insistirali u raspravi, a i ranije smo više puta i na konferencijama za novinare govorili o štetnosti, naravno, računajući i onaj dan i one dane kada se raspravljalo u onom nekom sazivu Skupštine o ovom SSP. Većina narodnih poslanika koji će glasati za ovaj zakon, odnosno popriličan broj, bili su apsolutno protiv usvajanja, odnosno prihvatanja tog SSP čuvenog. Neverovatno je da argumente koje su iznosili tada sada prećutkuju ili ih okreću da sa da zvuči kao da je to nešto korisno i da država Srbija ima koristi od toga.

Vi sami, ministre, ste rekli da nije dobro i da ne bi bilo dobro da Srbija izađe iz ovog sporazuma zato što je sporazum u interesu građana Srbije. Ja bih vas zamolila da nam kažete samo jedan konkretan primer šta je to pozitivno za Srbiju, za građane Srbije, za srpskog seljaka u ovom sporazumu? Možda to što se uvozi roba, poljoprivredni proizvodi iz zemalja EU bez carine, pa su onda konkurencija proizvodima naših seljaka, pa onda imamo jeftinije uvozne proizvode mnogo lošijeg kvaliteta i onda ljudi pribegavaju? Teško se živi, nema se para, pa ljudi prebegavaju, kupuju to, a ono što naš seljak proizvede ne može da se proda. Da li je to možda prednost? Da li je prednost ovo što će stranci moći kupovati zemlju po Srbiji?

Naravno, mi prihvatamo i ponavljamo, ne počinje ovo s vama, ali od vas se očekivalo da ovo prekinete. Znate, vi ste funkcioneri vladajuće koalicije. Stranke vladajuće koalicije su u svim prethodnim izbornim procesima u kampanjama pričali o tome da je njima prioritet Srbije, interesi građana Srbije, a ispostavilo se zapravo da stoprocentno nastavljate politiku DS u svim sferama, pa i u ovoj.

Dakle, predlažem da se ovaj amandman prihvati, da se prihvate i ostali amandmani. Ako iskreno želite da zaštitite našeg seljaka, da sprečite prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima onda to možete uraditi samo na način da pokrenete postupak izlaska Srbije iz SSP. Naravno, to podrazumeva izlazak Srbije iz pregovora sa EU. Mi tvrdimo da je to jedini način i jedini pravi put da zapravo Srbija izađe iz ozbiljnih problema, i političkih i ekonomskih i kojih god hoćete, da se kanemo tog bezumnog puta i da se konačno okrenemo Srbiji, građanima Srbije i našim nacionalnim interesima. Hvala.
Hvala.

Poslanici SRS, mi smo predložili brisanje člana 2. Predloga zakona, ali današnji prepodnevni deo sednice je bio onako poprilično interesantan, iz razloga što su poslanici skupštinske većine pokušavali da prilično uvredljivo omalovaže zapravo amandmane poslanika koji su tražili brisanje ovog člana i ceo tok sednice nije bio baš u skladu sa Poslovnikom. Nismo se javljali da intervenišemo, jer mi nismo advokati ni jedne poslaničke grupe, ali zaista mora da se povede računa, vi iz skupštinske većine, trebalo bi da budete svesni činjenice da atmosferu u parlamentu kreira upravo skupštinska većina, samo zato što ima više vremena da govori.

Jedno od obrazloženja zašto ne treba prihvatati amandmane gde se predlaže brisanje zakona je bila neka poruka građanima da kada se napiše da se neki član briše, da to ne znači ništa, jer obrisati jedan član, šta to znači, pa je onda bilo pitanje, odnosno konstatacija jednog poslanika da ni jedan narodni poslanik koji je predložio brisanje nekog člana amandmanom zapravo ne zna šta piše u tom članu i to je, dragi moji, veoma uvredljivo, ali predsedavajući nije reagovao, zato što je očigledno danas imao neki drugi zadatak i potpuno je bio izvan Poslovnika.

Takođe je rečeno od strane jednog poslanika iz vladajuće većine da poslanici treba da se uozbilje. Naravno, opet se odnosilo na ove amandmane koje smo podnosili na ovaj Predlog zakona, upravo zato što smo veoma ozbiljni, nismo reagovali tada po Poslovniku, a bilo je apsolutne mogućnosti i upravo zato što smo izuzetno ozbiljni i što vrlo odgovorno radimo ovaj posao, mi smo predložili da se briše i član 2. Predloga zakona. Ovo što je navedeno u ovom Predlogu zakona šta je to, koji su to uslovi kada poljoprivredno zemljište može da se prodaje fizičkim ili pravnim licima, samo je potvrda onoga što mi pričamo već tri dana i tvrdimo da ovaj zakon nikako nije smeo da se donese, zato što ovaj zakon legalizuje prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima.

Možete vi da se ljutite kolikog god hoćete, ali nemate pravo, nemate argumenta da nam kažete da to nije tako i ko ima argument, neka ga iznese. Nije argument, tako stoji u SSP, pa mi sada odlažemo primenu SSP za 10 godina.

Izvinite, to nije argument. Taj argument ide u prilog našem stavu da ovaj zakon ne treba donositi. Ne može narodni poslanik iz skupštinske većine da kaže da ne može da sluša poslanika koji obrazlaže svoj amandman i predsedavajući ne reaguje. To je potpuno regularno.

Ako ne može da sluša, može da izađe, ova vrata okolo nisu zaključana.

Narodni poslanik može, mora i treba da govori o svakom predlogu zakona, pa i o ovom. To što se vama ne dopada, što javnost Srbije saznaje za ova tri dana da ste vi zapravo obmanjivali da ćete ovim zakonom zabraniti prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima, to je vaš problem. Kao što nije tačno da su građani Srbije glasali, kako je takođe ovde rečeno, da se ne briše član 1. ovog zakona. Takvo karikiranje, zaista je neprimereno i onom ko je to rekao i Narodnoj skupštini.

Građani Srbije su glasali između ostalog, zato što ste vi davali lažna obećanja u kampanji, zato što ste vi u kampanji obećavali da ćete da se zalažete za ulazak u EU, ali da nećete dozvoliti da vas iko iz EU ponižava, da nećete staviti KiM ispred evrointegracija, a radite zapravo i jedno i drugo.

Gde ćete veće poniženje od onoga što je danas najavljeno u medijima, da će, kako je neko šiptarsko saopštenje se pojavilo iz njihove vlade, tzv. vlade i kaže – Tači i Vučić razmeniće mišljenje oko nastavka …
Dobro koleginice Arsić.
Evo, ja sam sve vreme govorila i o ovom predlogu i ovom amandmanu. Vi pokušavate stalno da narodne poslanike terate u neki vaš kliše, pričajte, kažete – vratite se na amandman, pa sve ovo je vezano za amandman, sve ovo je vezano za SSP i vi nama kažete da mi ne znamo šta piše u ovom zakonu, a vaš ministar kaže da se poziva na član 62. Zakona koji ima samo četiri člana, i onda kaže mislio je na sporazum. Ne znam šta je mislio, znam šta je rekao.
Dakle, mi i te kako znamo o čemu govorimo i ne možete vi da nas uterujete u nešto što biste vi voleli da čujete, jer smo mi danas takođe od nekoga ko je govorio o amandmanu sve ovo što sam ja sada govorila, sve je ovo zapravo osvrt na ono što su poslanici većine danas govorili u prepodnevnom delu i niko im nije skrenuo pažnju da ne govore o amandmanu. Ako mene pitate i ne treba jer poslanik treba da govori na način na koji misli da treba da govori, narodni poslanici odgovaraju sa svojim partijama građanima Srbije.
Pustite vi brigu o nama sa te strane, ali kažete, kaže jedan takođe poslanik da je Vlada Srbije ovim članom, rekla je celim zakonom, ali ovim članom ja kažem, predložila da se ovim zakonom kaže - promene loše odredbe SSP. Kako je moguće članom 2. Predloga zakona koji usvaja Narodna skupština promeniti nešto što piše u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju u tom aktu koji je 2008. godine usvojen u ovom parlamentu?
I ponoviću, dakle, vi ste u pravu kada govorite da je ovaj sporazum doneo neka druga skupštinska većina, drugi režim, druga vlast, itd. To je apsolutno tačno, ali vas to ne oslobađa od odgovornosti zato što ste vi nastavili istim putem. Hvala.
Treba brisati ovaj ceo član. Nažalost, nemamo dovoljno vremena da svaki stav obrazlažem, ali su interesantni ovi uslovi koje ste predvideli da bi stranci mogli da kupe zemlju. Između ostalog, kažete da je najmanje deset godina stalno nastanjeno lice u jedinici lokalne samouprave u kojoj se vrši promet poljoprivrednog zemljišta.

Strah koji se javlja kada se vidi ova odredba podseća na vreme pre otprilike godinu dana, kada je vaša Vlada imala ideju da migrante koji su došli u Srbiju raseli po napuštenim domaćinstvima po Srbiji, tako da mi nešto liči da bi ovo možda moglo to da znači. Prošlo je već neko vreme. Proći i tih ukupno deset godina i možda ćete na taj način prodavati zemlju, kao što su, ponavljam, poljoprivredno zemljište prodavali i pre vas. Nema nikakve razlike između Todorića i ovog vašeg „Al Rafaveda“. Dakle, na isti način se neodgovorno ponašate prema poljoprivrednom zemljištu, prema srpskim seljacima. Ovde govorite o pravu preče kupovine i ja vas pitam šta će državi zemlja? Treba pravo preče kupovine da imaju poljoprivrednici, seljaci, a ne država. Državi treba zemlja samo da manipuliše, da se zloupotrebljava. Država se bavi državnim poslom, državnom upravom, a ne poljoprivredom. Poljoprivredom se bave seljaci, bave se poljoprivredni kombinati, gospodine ministre, i u tom smislu, kada ste već donosili, trebalo je da uradite ovo. Naravno, vi niste razmišljali na taj način kao što ste predvideli da ćete vi kao ministar, zajedno sa kolegom drugim ministrom, da određujete pravo preče kupovine, rokove, uslove i način postupka. Ako imate ovo u zakonu, onda vam to ne treba.
Dame i gospodo narodni poslanici, približava se 1. septembar, dan o kojem se već mesecima priča kao danu kada će početi rasprodaja najplodnije srpske zemlje strancima. Predlog zakona o kojem se raspravlja već dva dana zapravo to legalizuje i nema ni govora o tome da ovim Predlogom zakona što bi Ana Brnabić rekla, zakona koji je usvojila Vlada, što je očigledno, da ćete ovim Predlogom nešto u tome promeniti.

Tačno je da se mesecima o tome govori i da se javnost poprilično uskomešala i da ljudi nisu zadovoljni što će se nastaviti, a ne započeti prodaja naše poljoprivredne zemlje strancima, kažem, nastaviti, zato što je to u vreme one pred prethodne vlasti takođe bilo aktuelno kada su razni Todorići kupovali zemlju po Srbiji, ali sada će to moći da rade i svi ostali.

Vi ovde, evo u ovom Predlogu zakona govorite samo o nekim ograničenjima za strance iz zemalja EU, ali ne kažete šta će biti sa nekima koji nisu u EU, na koji način će zemlju kupovati ili zakupljivati, recimo, arapske firme, a o jednom konkretnom primeru ću malo kasnije nešto da kažem, da vas podsetim.

Dakle, nije ovaj predlog zakona u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Ministar je juče pominjao Zakon o svojinskopravnim odnosima kao krovni zakon kada je u pitanju prodaja poljoprivrednog zemljišta, ali ministar ili nije pročitao ceo zakon, ili nešto nije dobro razumeo. Jer upravo u tom zakonu, a u skladu sa Ustavom Republike Srbije, nedvosmisleno stoji da se prirodna bogatstva ne mogu prodavati strancima.

Zemljište je prirodno bogatstvo. Sva bogatstva, rudna, nalaze se u zemljištu, u zemlji. Izvori vode su u zemlji. Dakle, da li će nešto biti, ono što je na površini, poljoprivredno ili građevinsko zavisi od nekih službi, od nekih lokalnih ili republičkih nivoa, gde će da kažu – ovde je interes da bude građevinsko, ovo će ostati poljoprivredno itd, ali, suština, kada je u pitanju zemljište, se ne menja i ni pod kojim uslovima ne može da se prodaje strancima.

Stranci mogu po Zakonu o svojinskopravnim odnosima da budu zakupci na određeno vreme, maksimalno 30 godina. Stranci mogu u Srbiji samo da budu vlasnici stanova ili kuća, i mogu da budu koncesionari i da uzmu banjska lečilišta u zakup, pod određenim uslovima. Sve drugo je apsolutno zabranjeno i sve drugo je suprotno Ustavu Republike Srbije.

Vi ste pribegli izmenama ovog zakona, upravo zato, kako ste ministre juče i rekli, pošto se puno priča o tome, pa onda da, na neki način, javnost bude zadovoljena, skupštinska većina će tri dana dok ovo traje da ubeđuje javnost da, zapravo sad, posle ovog zakona neće moći stranci kupovati zemlju. Mi tvrdimo da hoće i da im ovim predlogom zakona to samo legalizujete. Proći će to kako prođe. Stranci će nastaviti da kupuju zemlju. Srbija će i dalje biti još siromašnija. Naši seljaci će biti još više ugroženi.

Vi ste, ministre, juče rekli da je, evo citiram vas, zaluđivanje ljudi izlazak iz SSP, e, pa, mi vam kažemo da nije zaluđivanje, i kažete – jer to nije interes Srbije. I te kako je interes Srbije. Zar nije interes Srbije da izađemo iz SSP najpre zbog toga što gubimo ogromne količine novca, zato što iz zemalja EU bez carina uvozimo voće i povrće i na taj način ugrožavamo srpskog seljaka? Zar nije ovo što se predviđa ovim zakonom takođe razlog da kažemo – mi nećemo više da budemo potpisnici ovog sporazuma?

Ako ste ikada mislili da ne postoji razlog da izađemo iz SSP, trebalo je da razmišljate da bi to trebalo, recimo, 2015. godine, kada je samoproklamovana država Kosovo postala deo SSP. Pa, po SSP vi sa delom Srbije, Kosovom i Metohijom, zapravo, pravno saobraćate kao sa drugom državom. Ali, šta je vama SSP, kad ste vi potpisali Briselske sporazume?

Onda juče, ovde, neko kaže da se skupštinska većina zalaže za to da je Kosovo ispred svega i da im ne bi palo na pamet da uđu u EU kada bi uslov za to bio priznavanje Kosova i Metohije. Kosovo i Metohija je, nažalost, na osnovu svega onoga što je rađeno još iz vremena Borka Stefanovića, Vuka Jeremića, pod komandom Borisa Tadića, do dana današnjeg faktički priznato. Ima, nažalost, sve karakteristike države. Vi to priznajete i potvrđujete potpisivanjem Briselskih sporazuma.

Sam predsednik države kaže, u ovom pozivu na nekakav dijalog, valjda će on sam sa sobom da ga vodi, kaže da postoji samo 1% mogućnosti da sačuvamo Kosovo i Metohiju. Čemu onda sve te vaše priče, ako su one sve u tih 1%? Dakle, zamajavate narod i pokušavate ovim nekim zakonima da nekako izađete iz toga.

Vi ćete ovim zakonom, sami ste rekli, produžiti za 10 godina, u nekim delovima, kupovinu zemlje stranaca, da stranci kupuju zemlju u Srbiji. Šta to znači? Evo, došao je i septembar, i oni 2008. godine su rekli – do septembra 2017. Evo, dođe i šta ćemo sad? Tako će proći i ovo vaše.

Kažete – fizička lica ne mogu, pravna lica mogu. Vi ste ovde napravili neke kombinacije pod kojim uslovima. Gde vam je instrument? Gde vam je garancija da i fizička lica neće postati vlasnici srpske zemlje? Gde? Kažete – mora da ima firmu. Da li mu je problem da osnuje firmu u Srbiji? To se radi, uz određenu taksu, za dva sata. I, on formalno ima neku firmu, a on je taj stranac koji to radi.

Mi imamo interesantne podatke za kompaniju „Al Rawafed“. To je arapska kompanija koja je, ako ne znate, uzela u zakup na 30 godina

Mi imamo interesantne podatke za kompaniju „Al Rawafed“. To je arapska kompanija, koja je ako ne znate, uzela u zakup na 30 godina, 3.500 hektara od poljoprivrednog zemljišta od vojne ustanove „Morović“. Pre nego što su oni to uzeli, ova ustanova je prihodovala 223 evra po hektaru godišnje, a pre nego što je „Al Rawafed“ ušao u ovu firmu i na taj način je „Morović“ oštećen godišnje za 1 600 000 evra, ne računajući činjenicu da je ova firma neposredno pre nego što je postala suvlasnik sa 80% vlasništva na tom zemljištu suvlasnik, odnosno u toj kompaniji država Srbija je vlasnik sa 20%. Upravo je ta firma o kojoj sam govorila, registrovana nekoliko dana pre nego što su ušli u ovaj posao sa zakupom zemljišta u „Moroviću“.

Šta je dalje problem? Problem je što iz ministarstva izašao podatak da su oni po ugovoru trebali da plaćaju 15% akontativno da uplaćuju u odnosu na dobit zbog korišćenju tog zemljišta i Ministarstvo odbrane je izašlo sa saopštenjem da oni to uredno plaćaju, ali je ministar Đorđević, kada je bio ministar vojni, nekoliko dana pre nego što je to prestao biti rekao decidno i precizno da oni nisu uplatili ni jedan jedini dolar na ime ovoga što koriste 3.500 hektara od „Morovića“ i još 7.000 hektara u nekim drugim delovima Autonomne Pokrajine Vojvodine.

Na žalost, kaže Krasić „Vreme je“ i upravu je. Govorićemo o pojedinostima, o više detalja, uglavnom, da zaključimo, ovaj zakon je samo predlog zakona kada bude zakon, samo je legalizacija kupovine zemljišta, poljoprivrednog zemljišta od strtane stranaca. Hvala.
Hajde da počnem od ovog na kraju. Što se tiče stava SRS, za opstanak Kosova i Metohije u Republici Srbiji ima šanse. Mi se za to zalažemo ne na način na koji vi to radite, ne ulaskom u EU, nego izlaskom iz pregovora sa EU i traženjem zaštite od strane Ruske Federacije koja je mnogo spremnija nego naše vlasti od 2000. godine da sačuva Kosovo i Metohiju u sastavu Republike Srbije.

Govorite o navodnjavanju, o ovoj obavezi ove arapske firme. Obaveza je bila da se to završi već 2015. godine po ugovoru, a ne do kraja 2018. godine. Vi ste juče ovde govorili i često to pominjete i u javnosti kada se pojavljujete, to je kao neka uteha seljacima, da je lek za sušu navodnjavanje. Pazi, majku mu, pa naravno da jeste, ali šta ste uradili da to navodnjavanje bude dostupno našim seljacima? Niste uradili ništa.

Juče kažete da mi živimo u vremenu kada se iz sata u sat može predvideti kakvo će biti vreme u sledećem satu. Divno, to je tačno, ali zašto onda nemate protivgradne rakete da razbijete gradonosne oblake nego vam u julu i avgustu, ne vama nego nama svima, grad uništava poljoprivredne useve?

Kažete, ako bi izašli iz SSP bili bi banana država. Nažalost, SSP nas uvodi u sistem da budemo banana država. Niste rekli izlaskom iz SSP, nego ste odgovorni pa ste nastavili kontinuitet onih prethodnih. Ne zato što ste odgovorni nego zato što vi imate apsolutno isti program kao oni prethodni i vaša borba i jeste samo u tome ko će zauzeti fotelju vlasti.
Današnji dnevni red, odnosno dnevni red ove sednice najbolje pokazuje kakav je odnos vladajuće većine prema institucijama sistema.

Prvo ste nam skratili vreme rasprave zato što ste spojili ove tačke, a mislimo da ova institucija, svaka pojedinačno, zaslužuje posebnu raspravu. To je s jedne strane.

S druge strane, vi ste zapravo pokazali da nema nikakve razlike po život građana Srbije, generalno u Srbiji, da li imamo ove institucije ili nemamo. Jer mi već mesecima nemamo ni Zaštitnika građana, a nemamo ni Agenciju za borbu protiv korupcije. I šta se dešava? Ništa. I to je ono što opet vraća na ranije godine, kada smo mi, srpski radikali, tvrdili da ove tzv. institucije nemaju smisla, nemaju svrhu, da nam ne trebaju i da ne moramo baš sve što nam iz Evropske unije zatraže, da ispunjavamo. A i oni sami, kao što i malo pre čusmo, nemaju te institucije koje traže od nas.

Stav Srpske radikalne stranke o tome da li se može izabrati neko ko nema veze sa politikom i sa vladajućim strankama na bilo koju funkciju je jasan – naravno da je to nemoguće. Kako bi moglo da se desi da vladajuća većina predloži nekoga za koga zna da je bar blizak ili da ima simpatije prema nekoj drugoj stranci? To nije moguće. I zato ova demagoška priča i juče i danas oko toga da li je neko nezavistan ili nije uopšte nema svrhe i nema smisla.

Šta je bitno kad se biraju ljudi na ove funkcije? Bitno je da ispunjavaju uslove, da imaju stručnu sposobnost i da su moralni ljudi. A kojoj partiji pripadaju i da li simpatišu ovu ili onu partiju, to je apsolutno nevažno, jer je, ponavljamo, nemoguće iznedriti nekoga koga će podržati vladajuća većina, a da on podržava neku drugu partiju iz političkih razloga.

Bilo je ovde demagoških priča vezano za velike plate ovih funkcionera. To takođe želimo da podcrtamo, zato što kada se pričalo o Saši Jankoviću u vreme kada je on bio uveliko političar, a političar je još iz vremena i kada je bio Zaštitnik građana, kao što će biti i Pašalić, tada su iz vladajuće koalicije pričali o njegovih tri hiljade evra plate, itd. Mi smo tada govorili – u pravu ste, smanjite te plate, da bi bila manja plata i vašem budućem zaštitniku. I govorili smo i ponavljamo – u Srbiji niko ne može imati veću platu od predsednika države i od predsednika Vlade. Vi ne možete nezavisnost kupovati velikim platama, kolege narodni poslanici. Dakle, nezavisnost zavisi od moralnih kvaliteta onih koje predlažete, a nismo sigurni da ste to ovaj put uradili, kao ni u ovim prethodnim periodima i kao ni oni pre vas.

Kada je u pitanju Fiskalni savet, ovde je juče neko rekao da Fiskalni savet nije produžena ruka MMF-a, Evropske banke, Svetske banke, itd. Mi tvrdimo da jeste. Daćemo vrlo jednostavan primer, gde ćemo to da objasnimo.

Kada je Aleksandar Vučić svojevremeno u onoj kampanji dok još nije bio vlast tvrdio da neće smanjiti plate i penzije, i poverovali mu ljudi, a on čim je došao na vlast smanjio penzije i ni danas dani ih nije vratio na onaj period koji je bio pre nego što ih je ukrao, tada je MMF rekao da moraju u Srbiji da se smanje plate i penzije. Čim je došao na vlast, Vučić ih je poslušao. U ovoj sad kampanji za ove predsedničke izbore, Vučić tvrdi da će odmah, negde najdalje do novembra, da se povećaju plate i penzije, da imamo nekih para, ne znamo šta ćemo od njih i da ima uslova za ta povećanja.

Šta se desilo? Izašao Fiskalni savet i rekao – ne, ne, nema šanse da se povećaju penzije i plate, moguće u budžetu za 2018. godinu da se o tome razgovara. Pojavi se MMF, došli na razgovor i kažu – nema povećanja plata i penzija. Kaže Brnabićka, kaže Vujović, kao da Vučić ništa nije ni rekao – nema povećanja, moći ćemo o tome da razgovaramo tek kada budemo govorili o narednoj budžetu. Znači, dokaz da je Fiskalni savet produžena ruka MMF-a u Srbiji.

Dobro, oni nas nekada i otrezne. Priča Vučić da ćemo vrlo brzo imati prosečnu platu od 500 evra, jer je sad 400 i ne znam koliko. Bogami, ovi iz Fiskalnog saveta kažu – najmanje pet godina bi trebalo da protekne pre nego što stignemo taj nivo prosečnih zarada.

Kada je u pitanju Agencija za borbu protiv korupcije, kako to zvuči, znate, sada građani kad čuju i kada nas slušaju juče i danas misle – blago nama, ovi krenuli da se bore protiv korupcije. A podsetiću samo da je jedan od direktora Agencije za borbu protiv korupcije završio sa krivičnom prijavom zbog korupcionaške afere vezane za neki stan. Drugi direktor te Agencije je danas sudija Ustavnog suda Republike Srbije, a znalo se da će dobro da napreduje jer na dan kada je izabrana na tu nezavisnu funkciju, rekla je medijima da je zadovoljna zato što ima podršku Aleksandra Vučića, što je apsolutno nedopustivo. Ona ne sme bar to da kaže, ako je predsednik nekog nezavisnog dela, ne sme joj biti važno šta Vučić misli o njoj, nego Vučiću mora biti važno da se ponaša da mu ona ne nađe neku falinku i nedostatak u ponašanju, mislim na njegov posao. I ovde ste pokazali da ne poštujete institucije.

Predloži vam predsednik države kandidate, vi ne stavljate na dnevni red, čekate da prođu izbori, da dođe novi predsednik države pa da onda njegovog kandidata postavite. Predloži vam Zaštitnik građana kandidata, na odboru se odluči da se prihvata taj predlog Zaštitnika građana i Poverenika za informacije od javnog značaja i nedelju dana posle toga na odboru stavljate van snage tu odluku i kažete – ne može biti taj predlog zato što Saša Janković više nije Zaštitnik građana. Pa, bio je tada. Odnosno, nije bio ni kada ste prvi put prihvatili taj njegov predlog. Ali, ne bi trebalo valjda da je bitno ko je predsednik, ko je zaštitnik, valjda govorimo o funkcijama? Jer, zakon kaže da funkcija, ta institucija valjda predlaže, a nebitno je valjda koje je ime i prezime. Ali, to je vama mnogo daleko.

Što se tiče Zaštitnika građana, iako je ovde bilo, zaista, da nije žalosno bilo bi smešno, naše primedbe na Odboru kada smo govorili da je nedopustivo da na ovakvu funkciju može da dođe neko ko je studirao 13 godina sa prosekom šest i nešto i još uvek nismo dobili odgovor koji se to profesor drznuo da mu da sedmicu i pokvari taj vajni prosek od šest, i onda je juče rečeno nekoliko puta da uopšte nije važno koliko je neko studirao, kojim prosekom. Zamislite vi kakve su to poruke mladim ljudima koji studiraju ili koji se spremaju da studiraju?

Dragi mladi ljudi u Srbiji, veoma je važno da studirate, veoma je važno da završite fakultete, da ih završite na vreme, da vodite računa o proseku, jer će vas posle neko pitati, kao što mi sada pitamo Pašalića, kako je mogao upisati magisterijum, završiti, kako je mogao upisati doktorat sa prosekom šest? Ko mu je to, moliću lepo, dao? Postoje propisi koji kažu da mora biti 8,5 prosek da bi se upisale i završile dalje akademske titule. Sve vam je sumnjivo u ovom slučaju.

Bilo je primedbi, glasali ste za Sašu Jankovića i hvalili ga, najviše se sećam kako ga je Jorgovanka Tabaković hvalila kada ste o njemu pričali 2012. godine.

Ali, podsetiću vas, gospodo, da vam je i Pašalić vezan za DS. Zar mislite da bi mogao biti izabran za sudiju u vreme akcije „Sablja“ 2003. godine da nije bio blizak s nama? Dakle, običan preletavić, biće blizak i nekom sledećem.

Ne valjaju vam predlozi i nećemo glasati za njih. Hvala.
Ne bih o ovoj papazjaniji, ali moram da kažem da ćete vi danas glasati za kandidata za Zaštitnika građana, a da niko nije video dokaz da je on diplomirani pravnik, da ima 10 godina iskustva i da je državljanin Srbije. Od četiri kandidata tri nisu imali te dokaze na Odboru. Sad ja pitam - da li može neko da zamisli da se može zaposliti u neki državni organ, a da ne dostavi bar dokaz da je državljanin Srbije?

Rečeno je na Odboru – to se podrazumeva. Mi ne volimo da podrazumevamo. Kandidat poslaničke grupe SRS Ekaterina Marinković je imala kompletnu dokumentaciju i mi smo predlagali da se ostale kandidature odbace kao neuredne i da ona bude jedini kandidat, a ispunjava sve uslove, a u svom obraćanju Odboru pokazala je da je zaista neko ko je mogao i ko bi mogao obavljati tu funkciju, a koliko važnu ili ne važnu zavisi od odnosa vlasti prema toj funkciji. Mi mislimo ako već postoji da treba da je obavlja neko ozbiljan i odgovoran i upravo takav kandidat je kandidat SRS Ekaterina Marinković za koju, za njeno izlaganje i njen odnos prema toj funkciji, niko na Odboru nije imao primedbu, osim ovog koji je rekao da su njen jedini problem godine.

Žena koja ima 38 godina, koja ima više od 10 godina iskustva, 10 je potrebno, koja je završila Pravni fakultet sa solidnim prosekom, imala je problem, eto, godine. Šta znači taj problem? Da li je to mnogo ili malo? Nismo baš razumeli, ali, dakle, javnost treba da zna da smo imali najboljeg kandidata, a to je Ekaterina Marinković i biće jednog dana Zaštitnik građana. Hvala na pitanju.
Dame i gospodo, od onog dana pre 15-ak dana kada je to bilo, kada je Aleksandar Vučić mimo volje svoje stranke obelodanio da će mandata za sastav Vlade biti Ana Brnabić počeli su, rekla bih, njeni problemi, uvrede, omalovažavanje, pravi pravcati mobing. I, to od koga? Upravo od funkcionera i poslanika napredne stranke. Gde god su se pojavljivali ničim izazvani sami su govorili, kako se pojavi, kaže meni ne smeta što je Ana Brnabić gej, meni ne smeta što je Ana Brnabić, ima hrvatsko poreklo, meni ne smeta što je Ana Brnabić bila u NALED-u koji je inače protiv interesa Srbije. Meni ne smeta što je Ana Brnabić bila u USAID koji inače finansira Soroš. Dakle, ja ovo samo citiram ono što sam slušala od onih koji će ipak podržati Anu Brnabić kako su danas rekli i bilo mi je onako fascinantna izjava direktno u jednoj emisiji, kolege poslanika, ja imena namerno ne govorim, jer ne želim da izazivam ni svađe ni replike, nego čisto iznosim ono što mislim da je bitno.

Taj kolega kaže – što su svi navalili na Anu Brnabić, evo, i ja sam imao nekih predrasuda, ali ja sam sa njom razgovarao, ljudi, ona ja normalna. LJudi, ja sam bila zgrožena kad sam to čula, verovali ili ne.

Dakle, i to se nastavlja danas. I danas, gospođu Brnabić, oni koji kažu da će glasati za nju zapravo omalovažavaju. Nikoga nismo čuli da je pričao da će glasati za Anu Brnabić zbog nje, zbog nekih njenih kvaliteta. Svi će za nju glasati zato što je ona izbor Aleksandra Vučića. Čak i ako jeste tako, pa bilo bi korektno prema gospođi Ani Brnabić da poneko kaže da će glasati zbog nje i zbog nekih njenih kvaliteta.

Onda su se u neko doba setili, pa su počeli da govore da je Ana Brnabić pokazala izuzetne rezultate na mestu ministra državne uprave i lokalne samouprave u ovom prethodnom periodu. I, naravno, niko nije rekao koji su to konkretni rezultati. Sada pitam, odnosno primećujem da, zapravo, tamo nekih rezultata nije ni bilo. Bilo je otkaza. Ne bih rekla da je to nešto čime neko treba da se pohvali.

Elektronska uprava ne postoji. Nemate mogućnost da uzmete izvod iz knjige rođenih za nekog ko je rođen u Beogradu da to uzmete u Nišu, ne znam, u nekom drugom mestu. Umrežen je Beograd, umrežen je Novi Sadi i još nekoliko, desetak opština u vrh glave. To je činjenica.

Zdravstvene knjižice, činjenica je da su zahtevi još od decembra prošle godine, evo punih sedam meseci, još uvek nisu stigle te elektronske zdravstvene knjižice.

U lokalnoj samoupravi, inače, niste uradili one ključne stvari. Lokalna samouprava vam cveta od korupcije. Stizale su, odnosno upućivane su primedbe i vama, gospođo Brnabić, i gospođi Mihajlović. Ne mogu da tvrdim da su do vas stigle, možda su negde presretnute. Ali, recimo, znam sigurno da je prema oba ministarstva upućeno pismo gde vas obaveštavaju da u jednoj opštini, ja ne mogu da govorim zbog ljudi koji su dali ove informacije, ne smem da govorim o kome se radi, jer će trpeti ozbiljne probleme u tim opštinama, da u jednoj opštini, beogradska opština je u pitanju, ako neko hoće da zida zgradu sa više stanova, mora da da 70.000 evra, zna se tačno kome. Naravno, ljudi odustaju. Dvadeset hiljada evra je traženo čoveku koji se bavi proizvodnjom, odnosno dao je, pardon, 20 hiljada evra. Treba da zaposli 120 ljudi da bi legalizovao neku malu trafo stanicu. Taj neko mu je rekao – znaš, izvini, moraš da daš još 20.000, predmet je došao kod mog kolege, verovali ili ne. Ja ne znam da li je to stiglo do vas. Verujem i jedna i druga bi reagovale da eventualno jeste, ali samo da znate da se to dešava.

Najveća naša primedba vama, gospođo Brnabić, u ovom ministarstvu u kojem ste radili je ta što smo sačekali izbore bez sređenog jedinstvenog biračkog spiska. Zaista vam je to obaveza koju morate najhitnije da rešite ukoliko želite da ozbiljno radite svoj posao.

Vi nam ovde pričate o digitalizaciji. Sve je to lepo, nemamo mi ništa protiv napredovanja u svakom smislu, ali vi ne poznajete svoju zemlju. Pričate o digitalizaciji u zemlji gde gradovi nemaju kanalizacije, gde ima sela koja nemaju ni struju, gde nema telekomunikacija, gde nemate dometa mobilnih telefona na najmanje jednoj trećini države. Probajte da pošaljete telegram. Prošli četvrtak sam slala telegram u jedno selo kod Babušnice. Službenica mi je rekla da će telegram stići na adresu u utorak, u četvrtak ujutru poslat, stići će u utorak. I vi pričate o digitalizaciji. U stanju u kojem se nalazi država Srbija prioritet je da se rešava ekonomska kriza i socijalna beda. Ako to možete, onda možemo očekivati da ćete nešto i da uradite.
Poslanici Srpske radikalne stranke podneli su amandmane na sve članove zakona, i na taj način smo izneli svoj stav uopšte o ovom zakonu, odnosno Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. Član 1. treba da se briše zato što je nepotreban, zato što ste predvideli ministarstvo za evropske integracije koje je apsolutno neprimereno i nemoguće je da funkcioniše na način kako je predviđeno u ovom Predlogu zakona. Sam način predlaganja zakona, pa i člana 1, mi danas govorimo o amandmanima, a nemamo mišljenje predlagača ovog Predloga zakona, što je zaista neuobičajeno u parlamentarnoj praksi, čak i ovde.

Trebalo je to da se uradi, kao što je trebalo da imamo i mišljenje Vlade, bez obzira ko je predlagač ovog zakona, odnosno ovog predloga, morali smo imati i mišljenje Vlade o tome, pogotovo, govorili smo i u načelnoj raspravi da li Ana Brnabić, koja je određena za mandatara želi baš ovakav sastav Vlade, da li želi baš ovakva ministarstva, da li želi nadležnosti ministarstva koje su predviđene u ovom zakonu. Ovo je prosto postavljeno naglavačke, i ovo samo govori u prilog onome što mi tvrdimo od samog početka, da je zapravo Aleksandar Vučić, koji je predložio Anu Brnabić, preuzeo na sebe odgovornost da preko svojih poslanika on uređuje Vladu, što apsolutno nije moguće. Moguće je, očigledno jeste, ali nije u skladu sa Ustavom i nije u skladu sa zakonima.

Kao što nije u skladu sa Ustavom i zakonom da se ne posluša volja skupštinske većine, a sećamo se da kada je skupština većina razgovarala, odnosno najveća stranka u Skupštini razgovarala sa Vučićem kao predsednikom, oni su tražili da iz naprednjačke stranke bude neki kandidat za mandatara, a ne neko koga Vučić nametne. Dakle, sve ste obrnuli i postavljate stvari naglavačke, i mi zato mislimo da ovaj član, kao i ostali članovi, ne treba da postoje, nego treba sve ovo da se vrati u ustavne okvire. Hvala.
Gospođo Gojković, ja vas molim da u skladu sa stavom 1. člana 107. vodite računa o dostojanstvu Narodne skupštine.

Poodavno sam se javila po ovom osnovu, ali vi ste u međuvremenu dozvolili da govore narodni poslanici, iako Poslovnik ima prednost, a uverena sam da vi sa vašim višedecenijskim parlamentarnim iskustvom priznajete narodnim poslanicima pravo da podnose amandmane i da o amandmanima govore i ne verujem da delite mišljenje vašeg kolege koji je malopre izgovorio da su naši amandmani i naša rasprava o amandmanima gubljenje vremena.

Zaista sam sklona da poverujem da vi to niste čuli, jer da jeste, čini mi se da biste reagovali, a ako ne biste onda je to zaista ozbiljan problem. To što neko ima skupštinsku većinu i misli da u datom momentu može sve, ne može da se ponaša i niko nema pravo da se ponaša na način da poslanicima koji su opozicioni poslanici pokušava da zabrani da rade svoj posao. Samo ponašanje po ovom izuzetno restriktivnom Poslovniku dovoljno sprečava narodne poslanike da rade posao za koji zapravo jesmo ovde, ali onda ako još neko ko je deo vlasti, poslanik vladajuće koalicije, kaže da je rasprava o amandmanima gubljenje vremena, onda je to zaista grubo kršenje dostojanstva Narodne skupštine.

Najlepše vas molim da ubuduće slušate šta bilo ko od nas kaže da biste mogli na vreme da reagujete, ukoliko ne delite mišljenje kolege koji smatra da su amandmani gubljenje vremena. Hvala.
Član 2. izmena i dopuna Predloga zakona o ministarstvima zapravo govori o članu 4. osnovnog zakona koji predlažete da se menja na ovaj način.

Mi smo ovde predložili dva amandmana. Jedan je da se ovaj član 2. briše, o tome je govorio kolega Zoran Krasić, zato što ste vi zapravo kroz ovaj član koji govori o nadležnostima Ministarstva privrede lepo podelili državne resurse na feude i iz Ministarstva privrede izdvojili javna preduzeća koja obavljaju delatnost proizvodnje i snabdevanja električnom energijom i ona koja snabdevaju prirodnim gasom. Dakle, javna preduzeća, vrlo interesantna i poprilično poznata i u javnosti, vi ste ih sada izdvojili iz Ministarstva privrede i onda će resorni ministri iz ove dve oblasti lepo da raspolažu tim ministarstvima, odnosno profitom iz tih ministarstava.

Ovaj drugi amandman koji smo predložili, predložili smo brisanje stava 4. ovog člana 4, koji govori o upravi za brze odgovore i o tome šta uprava za brze odgovore treba da radi, a sećamo se, mislim da je to bilo negde u kampanji 2012. kada je Vučić obećavao neku kancelariju za brze odgovore, pa je samo po 50 puta na dan to ponavljao i nikada se ta kancelarija za brze odgovore nije ni stvorila, ni otvorila, niti naravno postoje brzi odgovori za građane za sva pitanja koja su od životnog interesa svakog pojedinačno, a i države Srbije.

Mi smo zato predložili, da ne bi ovako u zakonu ostalo nešto što je samo mrtvo slovo na papiru, predložili smo da se to briše. Ali, moram nekoliko rečenica da kažem, jer smo danas čuli mnogo od predstavnika skupštinske većine pokušaja da se omalovaže amandmani kojima se briše neki član, pa su kao zbog građana objašnjavali, kako, evo, samo piše: „član 2. stav 4. briše se“. Pa, evo, opet radi građana da objasnimo da kada narodni poslanik, odnosno poslanička grupa predlaže brisanje nekog člana, u ovom slučaju svih članova Predloga zakona, onda to znači da mislimo da takav zakon uopšte ne treba da postoji i da je jedini način da to iskažemo upravo predlažući brisanje svakog člana pojedinačno.

Takođe smo čuli da kada se predlaže brisanje poslanici ne daju predloge na koji način bi trebalo da se reši određeno pitanje, a opet radi javnosti, ako se radi o izmenama zakona i ako se kaže da se briše predložena izmena, onda se podrazumeva da ostaje ono stanje koje postoji u osnovnom zakonu. Ono što se takođe čulo u prigovoru poslanicima koji su podnosili ove amandmane je da su zapravo svi amandmani izraz mržnje prema Aleksandru Vučiću, što je zaista neverovatno, a pre liči da Aleksandra Vučića mrze oni koji će prihvatiti ovakav predlog zakona, zato što je on neustavan. Hvala.
Predložili smo brisanje člana 3. Predloga zakona. Član 3. odnosi se i na član 5. osnovnog zakona, odnosno na Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Vi ste u izmenama ovog zakona brisali ceo taj član koji je govorio o nadležnostima ovog Ministarstva poljoprivrede, zato što se sada izdvaja ekologija kao posebno ministarstvo i ovo se sada Ministarstvo poljoprivrede krsti kao poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda. Nema ovde nekih velikih razlika, iako ste brisali ceo član. Verovatno nekome ko je ovo pisao ovo je bilo jednostavnije nego da je uzeo pa da je zaista izmenio član u skladu sa postojećim i sa novim nadležnostima.

Ali, kada je u pitanju Ministarstvo poljoprivrede, i sa nadležnostima koje sada postoje i sa nadležnostima koje predviđate u ovom Predlogu zakona o izmenama i dopunama, ne vrši svoju funkciju, odnosno to ministarstvo ne radi ono što bi trebalo da radi. Sama činjenica da se radi o Ministarstvu o poljoprivredi valjda bi trebalo da skreće pažnju da se to ministarstvo bavi istinski problemima koje imaju poljoprivrednici u Srbiji.

Najnoviji slučaj nebrige Ministarstva i oholog ponašanja resornog ministra jeste ova situacija koja se dešava sada sa proizvođačima malina. Bez imalo srama i blama, ministar kaže da država ne može da se meša u odnos hladnjačara i malinara, što jednostavno nije tačno. Postoje striktno utvrđeni državni organi koji se bave zaštitom konkurencije, komisija, i toj komisiji nije na pamet palo da se malo raspita i da utvrdi koliko su i koji su to hladnjačari koji su monopolisti i koji ucenjuju proizvođače malina cenom od 1,20 evra po jednom kilogramu. Ti isti hladnjačari su zaključili jedan štetan i jedan sporazum koji predstavlja krivično delo u Krivičnom zakoniku i mi smo o tome obavestili javnost. Naravno, niko ne reaguje, a trebalo bi da reaguje nadležno tužilaštvo. Ako neće oni, onda je morao ministar poljoprivrede da im skrene pažnju da su hladnjačari napravili taj sporazum i obavezali se da niko neće plaćati više malinu od te cene koju su oni utvrdili i čak su položili menice ako neko slučajno bude platio neki dinar više da mogu preko izvršitelja da mu plene imovinu.

Dakle, mnogo je toga što nije dobro i u ovom zakonu, a nije dobro ni u samoj primeni ni postojećeg zakona, a pri ovakvoj politici kakvu vodi ova Vlada Aleksandra Vučića, i aktuelna i buduća, neće biti dobro ni ubuduće. Zato smo predložili brisanje i ovog člana. Hvala.