Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Ostojić

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija

Govori

Pošto je ovo posledica svih naših dosadašnjih amandmana, samo nekoliko napomena. Žao nam je što rekonstrukcija Vlade nije iskorišćena za promenu politike. Ako već nije bilo snage da se iskoristi za to, onda nam je žao što nije iskorišćena za štednju i za stvaranje efikasniju vlade sa 12 ministarstava, kako smo to predložili još u aprilu 2009. godine.
U ovih nekoliko rečenica sam tri-četiri puta upotrebio izraz ''žao mi je''. Na kraju ćete vi žaliti, to nije sporno, i treba da žalite, međutim, nezgodno je što vaše ponašanje dve i po godine i najava kako će to da se završi mogu da kompromituju ideju evropske moderne razvijene Srbije. To je ono zbog čega ćemo svi mi žaliti. To što vi niste pokazali svest, snagu, viziju, volju da nešto promenite, to je, na kraju krajeva, vaša stvar. Međutim, vaš neuspeh može da bude poguban po sve nas. Zbog toga mi je žao što niste iskoristili šansu. Hvala vam.
Član 103. govori o staranju o redu. Po mom sudu i po sudu većine poslanika u sali, verujem i vladajuće koalicije …
Staranje o redu je rađenje po zakonu, a ako je ministar podneo ostavku, može da obavlja tekuće… (Isključen mikrofon.)
Rekao je 107.
Rekao je 107. i 271…
Hvala, potpredsednice. Koleginice i kolege, bilo je ovde ministara iz Demokratske stranke, obraćam se vama, gospođo Kolundžija, kao šefici ove grupe, koji su sedeli ovde – Malovićka, Šutanovac itd. Ministar je u 13.00 časova otišao na ručak, ovde je sad posle pauze bio deset minuta i otišao; ako mu se zbog toga zahvaljujete, onda u redu. Ako mu se zahvaljujete zato što pokušava da otkloni probleme koje je izazvao donošenjem Zakona 2009. godine, i to je u redu, bolje ikad nego nikad.
Sve ono što smo govorili 2009. godine, da će zaustaviti Zakon o stambenoj izgradnji, odnosno o građevini, da ne može u jedan zakon da se ugura i rešenje svojine i planiranje izgradnje, da su bar dva zakona potrebna za to, sve to stoji danas, ali hajde, popravljamo ga.
Mi smo podneli sedamnaest amandmana. U meri u kojoj prihvatite te amandmane, toliko će biti popravljen zakon. Nažalost, ne možemo da dajemo amandmane na članove koje niste predvideli za promenu, mnogo bi više amandmana tu moglo da bude, ali šta je tu je, idemo.
Kolege su govorile o konkretnim rešenjima koja želimo da popravimo u ovoj izmeni zakona, ja ću se zadržati samo na nečemu što je bitno za strane investicije. Izbrisali ste u članu 101, izmenama člana 145, pravo na konverziju bez naknade zakupaca na preko 50 godina, koji su izgradili objekte, a ostavili ste onaj u članu 101. stav 1 – ko god je stekao, ne znam po kom osnovu, pravo korišćenja zemlje može da konvertuje bez naknade.
Mislimo da oni koji su uložili (govorim ovde o firmama) neki kapital, uzeli zemlju u zakup, u javnom nadmetanju, što znači uzeli u zakup po tržišnim vrednostima, isplatili unapred zakupninu preko 50 godina, moraju biti izjednačeni sa ovima iz stava 1, koji ne menjate.
Mislimo da je greška ili nekakvo dodvoravanje lokalnim samouprava brisanje stava 3. iz izvornog teksta člana 101. Morate dopustiti i onima koji su uzeli u zakup, platili tržišnu cenu zakupa, isplatili zakup unapred, govorim o zakupu na preko 50 godina, sagradili objekte (na šta su se obavezali) da konvertuju bez naknade zakup, odnosno pravo korišćenja u svojinu. Na kraju krajeva, to je pisalo u Zakonu. Iz nekog razloga, brišući stav 4. obrisali ste stav 3.
Vi znate da su mnoge firme ušle ovde, neke neće da uđu u zakup od 99 godina, hoće da imaju zemlju u vlasništvu, kao na primer „Ikea“, ali neki investitori su ušli i prihvatili zakup preko pedeset godina, jer nisu mogli da kupe, a hteli su da investiraju. Uskratiti im pravo na konverziju u svojinu bez naknade, izbrisati to i ostaviti ih na milost i nemilost lokalnim samoupravama (jer jedino rešenje može biti da je sada to odnos lokalnih samouprava i tih investitora), mislimo da nije fer. Ne doprinosi, hajde da kažem, atraktivnosti naše zemlje za strana ulaganja, a njih stavlja zaista u neravnopravni položaj.
Kada je reč o Zakonu iz 2009. godine, to je jedina odredba koju ne bismo menjali ili jedna od malo odredaba koje ne bismo menjali, a vi ste baš našli da obrišete tu odredbu. Mislimo da treba da razmislite, na kraju krajeva, to je u interesu ove zemlje, da privuče strane investicije, a i da oduži dug prema onima koji su, uprkos nemogućnosti da postanu vlasnici zemlje, uložili novac u ovu zemlju, bilo da su domaći ili strani investitori, prihvatili da uđu u zakup, isplatili zakup, a sada ne mogu, po izmenama koje predlažete, da postanu vlasnici te zemlje. Mislimo da je to bila greška.
Hvala. Koleginice i kolege, da se vratimo na temu koja je interesantna. Ovde ćemo čuti razna mišljenja ''za'' i ''protiv''. Ona koja su ''za'', a moje će biti ''za'', biće argumentovana, a ona koja su ''protiv'', biće, takođe, argumentovana, ali mislim da tih mišljenja – ''protiv'' ima dve vrste ili dve grupe razmišljanja. Jedno je zaista političko mišljenje koje ne želi integracije Srbije ni u Evropu ni u NATO pakt, odnosno ne želi uopšte integracije Srbije na tu, da kažem, zapadnu stranu. Ne kažem da ta vrsta mišljenja nije protiv integracije Srbije, ali na neku drugu stranu. Takvih je bilo u istoriji Srbije, bilo ih je i 1948. godine. A, druga grupa mišljenja koja je protiv ovog plana, ona je, recimo, više zbog toga jer ne shvata da integracija, solidarnost i odgovornost doprinose, na kraju krajeva, i imidžu zemlje, koje objektivno može i da se materijalizuje.
Na kraju ću samo dotaći te dve grupe mišljenja. Ipak bih želeo da većinu vremena posvetim argumentima zašto treba usvojiti ovaj plan i zašto će LDP ovo podržati.
Elem, globalni svet u kome živimo, koliko god da se nekima ne dopada, ali on je činjenica, a onaj ko to negira ponaša se kao čovek koji negira da pada kiša i ide bez kišobrana, to može činiti samo na svoju štetu, tako i neprihvatanje činjenice globalizacije i globalnog sveta može biti samo na štetu onih koji to odbijaju. Nije dobro kada su oni na čelu nekih država, jer je onda ta činjenica loša po državu i po građane. Srećom, 2008. godine kurtalisali smo se takvih.
Solidarnost i odgovornost su dve vrednosti koje proizilaze iz globalnog sveta. A, zašto solidarnost i odgovornost? Pa, zato što biti odgovoran prema sebi i prema drugima podrazumeva u mnogim situacijama da pokažeš solidarnost i obrnuto, ko je u stanju da pokaže solidarnost, taj pokazuje i odgovornost. I, to se kad-tad vrati.
Dakle, ova zemlja koja je bila deo jedne veće zemlje ima istoriju, tradiciju učešća u multinacionalnim operacijama. Tada je to za većinu, i onih koji su sada protiv, bilo dobro, podizalo ugled zemlje, kakva god da je ta zemlja bila, kako god da se završio njen život. Svi se sećamo, ili bar mi stariji, tog vremena. Niko tada nije imao nikakav problem da jugoslovenski vojnici, a među njima i vojnici iz Srbije, idu u mirovne misije, tamo gde je trebalo uspostaviti mir, tamo gde je trebalo stabilizovati prilike, jer smo svi bili svesni da to diže ugled tadašnje zemlje i da je to u principu jedan doprinos i solidarnost nekim drugima koji su se zavadili, zakrvili, počeli da se kolju, da to prestanu da rade i da rešavaju svoje probleme mirnim sredstvima.
Ti koji su najviše voleli i bili deo tog sistema, oni su verovatno sada protiv iz nekih drugih razloga. Ne govorim o onima iz 1948, godine, koji su bili za neke druge integracije, a ne za nezavisnost ove zemlje. Od pet vojnih misija i jedne policijske, mi ćemo dobiti u ovom planu, ove godine, još nekoliko misija.
'Ajde da na primeru Somalije, koja se ovde pomenuta, dam nekoliko argumenata šta znači solidarnost i odgovornost. U Somaliji postoje pirati koji otimaju brodove i zarobljavaju ljude, vrše otmicu, svih nacionalnosti. Svedoci ste da se često dešavalo, unazad nekoliko meseci, da su na nekim stranim brodovima pirati otimali i naše državljane koji su tamo radili.
Da budemo pošteni, šta je sporno pomoći svetu, somalijskoj vladi da povrati kontrolu nad svojom teritorijom, da se obračuna sa tim piratima, koji su, objektivno, u ovom trenutku prilična pošast za pomorski saobraćaj?
S druge strane, da li doprinosi ugledu zemlje da molimo druge i da očekujemo od drugih da nam oslobode naše državljane koje zarobe pirati? Idem, sada, kontra. Zar nismo svi osećali neki stepen zadovoljstva kada je pre nekoliko nedelja naš avion iz Egipta, osim naših građana, izbavio i građane BiH i Makedonije? Da li je to podiglo ugled Srbije, bar u tim zemljama? Siguran sam da jeste. Da li je ugled Srbije u tim zemljama do tada bio veliki, pa sad već, nije? Nije. Do tada nije bio veliki, ali je sada svakako veći.
To je ono što pokušavam da objasnim govoreći o odgovornosti i solidarnosti. Živeti izolovano kao Kastrova Kuba,, kao Enver Hodžina Albanija može nekome da bude prihvatljivo; nigde ne moramo da idemo, ni sa kim ne moramo da se družimo, sami sebi smo dovoljni, ''ješćemo korenje'', kada već nema jagnjetine, ali taj svet je završen.
Neko možda želi takvu zemlju, ali, prosto, mi iz LDP želimo evroatlantske integracije Srbije i pokazati da si sposoban da se integrišeš možeš na nekoliko načina. U ekonomiji, evo, Sporazumom CEFTA. Ako ćemo ući u jednu veliku integraciju, onda bar možemo da pokažemo da možemo da sarađujemo sa našim komšijama, kada je u pitanju integracija u vojnobezbednosne strukture do koje će kad-tad doći i za koju ćete svi vi biti kada za to dođe vreme, bar vi koji ćete dobiti poverenje građana i sedeti ovde.
Učešće u multinacionalnim operacijama je taj put, put u kome se usvajaju nekakvi zajednički standardi, u kome se uči da se koristi nekakva oprema koja se ne koristi, sistem veza, procedure itd. i tu ništa nije sporno. Otuda pozdravljamo što ćemo najzad učestvovati i u misijama EU, a ne samo u misijama UN, jer od 28 zemalja EU većina jesu članice NATO. Mislimo da će učešće u misijama EU biti korisno za naše buduće članstvo u NATO savezu. Da budemo pošteni, i evropske snage poštuju standarde NATO, zato što većina članica EU jesu članice NATO, pa čak i one koje to nisu i one poštuju NATO standarde, ne zato što je to NATO silom nametnuo, nego, zato što su ti standardi trenutno najbolji u svetu. Možda su izraelski njima ravni, pa, ako neko zagovara da ne poštujemo NATO standarde nego da poštujemo izraelske standarde, onda neka kaže kakva je to integracija.
Sa druge strane, buduće mirovne snage EU na neki način jesu deo NATO snaga, jer, da budemo pošteni, učešće u mirovnim operacijama EU biće dobra priprema za buduće učešće u NATO operacijama, pošto je ipak NATO širi i veći za EU za SAD, Kanadu, Tursku, hajde da budem ciničan, u ovom trenutku za Hrvatsku i Albaniju, ali će i Hrvatska i Albanija uskoro, pre ili kasnije, nadam se ne mnogo pre nego mi, biti članice i EU. Zato budimo otvoreni, pošteni i recimo, ako je u pitanju politika, ko je protiv evroatlanskih integracija taj objektivno ima politički stav koji uvažavam iako se sa time ne slažem, ali ubacivanje Kosova kao argumente za to, zaista, nije u redu.
Ovde se radi o ugledu zemlje. Ovde se radi o solidarnosti i odgovornosti, ako mi nekome pomažemo sutra možemo da očekujemo i nama neko da pomogne. Oni koji se pozivaju na svetlu srpsku ratničku tradiciju verujem da nisu, baš, srećni što su u Avganistanu: i Slovenci, i Makedonci, i Crnogorci, i Bosanci, samo nas, Srba, nema, a već se sprema nekakva zajednička jedinica od snaga država nastalih raspadom Jugoslavije. Samo nas, po našem mišljenju najvećih boraca i ratnika, tamo nema.
Činjenica je kada je politika u pitanju legitimno je braniti taj stav i zagovarati neku drugu integraciju, zagovarati izolovanu zemlju, ali kada je u pitanju neznanje i argumenti koji ne dolaze do građana, ovo pričam zbog građana, a ne zbog kolega koji se protive Predlogu, moramo biti svesni da je ovo korisno. Često nismo bili u stanju tokom devedesetih godina da shvatimo šta je to korisno za nas, a radili smo nešto što je bilo za druge. Nikada nismo uspeli naš interes da prikažemo i pokažemo tako da ubedimo one koji odlučuju da je to njihov interes, nego smo naš interes pokušavali da ostvarimo mimo njihovog interesa, protivno njihovom interesu i zato se nije ni ostvario naš državni i nacionalni interes. Međutim, neki drugi su bili pametni pa su uspeli da prikažu svoje interese onima koji su moćni tako što su ih ubedili i objasnili da su to i njihovi interesi, pa su se ti interesi zato i ostvarili. Ovde mislim, konkretno, na kosovske Albance.
Prema tome, daj bože da učestvujemo u Misiji Euleksa, jer to što se desilo na Kosovu to je realnost. Čak je i Međunarodni sud pravde rekao da je kosovska nezavisnost u skladu sa Rezolucijom 1244, a mi to prihvatili u Generalnoj skupštini. Da li treba da budemo srećni da u Misiji Euleks nema nikog iz Srbije, nema srpskih policajaca?! Po nama – ne treba da budemo srećni. Po nekima drugim – treba da budemo srećni.
Sa druge strane, da li će ikada u budućnosti srpski vojnik, odnosno vojnik Vojske Srbije, jer to nije srpska vojska, nego Vojska Srbije, biti na KiM? Mi iz LDP mislimo da će biti, tada, kada budemo u NATO. Dakle, kada budemo u NATO imaćemo pravo da budemo na Kosovu, možda Srbin neće komandovati, komandovaće možda Slovenac ili Slovak, svejedno, ali pokušavam da vam objasnim, raspravljajući o ovoj tački dnevnog reda, da argumenti koje koristite da ovo osporavate nemaju veze sa suštinom, pa vam se sve vraća u lice, jer nisu argumenti nego je politikantstvo.
To govorim o onima koji nemaju hrabrosti da otvoreno zastupaju svoju politiku, nego muljaju i sakrivaju se iza nekakvih argumenata, onima koji se plaše da će učešće dovesti do pogibije, do nesreće, da će ovde neko nama da se revanšira, a ja kažem da ekonomska, politička i bezbednosna budućnost ove zemlje zavisi od brzine evropskih i atlantskih integracija Srbije. Radna mesta zavise od toga da li će neko ko ima para i hoće da uloži želeti ovde da dođe, da li će se plašiti ovde da uloži ili se neće plašiti. Manje će se plašiti kada mi budemo kao i svi oko nas. Dok god bismo drugačiji izazivamo podozrenje, pa i u običnom životu ljudi koji su drugačiji od svih nas, koji se razlikuju, izazivaju podozrenje svih drugih. Ne možemo reći da mi ne izazivamo podozrenje ako svi idu jednim putem a samo mi izmišljamo neutralnost i skoro da ćemo, po nekima, da obnavljamo Pokret nesvrstanih, mada, čini mi se da Gadafi u tome neće učestvovati.
Toliko za ovu priliku. Hoću da čujem još neke argumente onih koji ili ne shvataju o čemu pričaju ili neće da kažu zašto su protiv da mi bi, eventualno, dali priliku da im odgovorim. Hvala.
Hvala, predsednice. Koleginice i kolege, pred nama je donošenje odluke o slanju naših vojnika u šest mirovnih operacija. Ako sam dobro razumeo, u pet već učestvujemo. Nova je samo Mirovna operacija UN na Bliskom istoku. Tu nekako imamo tradiciju, učestvovali smo dva puta, naši vojnici zajedno sa drugima, pre više decenija. Tu ništa ne može biti sporno kada već učestvujemo u ovim operacijama. Dobro je što će se potpisati ugovor sa EU o učešću u operacijama oružanih snaga EU, odbrambenih snaga.
Dobro je što sarađujemo i sa UN zato što smo članica UN, a biti član podrazumeva i nekakve obaveze i odgovornosti. Zbog toga i donosimo odluku, tj. u plan je ušlo i angažovanje vojnika na stand by za potrebe UN kada budu zatražili. Sve to će pokazati da će naše oružane snage biti sposobne, ili naša vojska i policija, u toj standardizaciji, po NATO standardima da odgovore onome što traži savremeni svet i pokazaće tu nekakvu solidarnost i odgovornost prema nesrećama drugih, kao što su pre više od deset godina i neki drugi pokazali solidarnost prema nesrećama na ovom prostoru i poslali trupe da spreče ili zaustave ono što se dešavalo.
Lepo je i pozdravljamo to što naša država, naše snage daju taj doprinos svetskom miru i stabilnosti. To je jedan veliki zaokret u odnosu na neko vreme od pre petnaestak godina kada smo, takođe, davali doprinos, ali ne svetskom miru i stabilnosti, nego nečemu sasvim suprotno.
U ovoj odluci radi se ukupno o 29 vojnika. Mislimo da je to malo za ono što naša vojska može, za ono što je naša tradicija i, pretpostavljam, za ono za šta postoji raspoloženje među profesionalcima. Jer, ako sam razumeo gospodina ministra, u obuci, u prijavi i pripremi na stand by nalazi se oko 5.000 ljudi koji su spremni, ili su pokazali želju, da učestvuju u mirovnim operacijama.
Ovo ćemo podržati zbog toga što je to u funkciji evroatlantskih integracija Srbije. Kao što smo rekli, ovoj vladi ćemo pomoći na tom putu. Nažalost, do sada je toliko malo toga bilo, a juče smo Vladu kritikovali zbog daljeg zaduživanja zemlje, odnosno predstavnika Vlade gospođu ministarku. Sutra ćemo ih verovatno, opet, kritikovati zbog ekonomske politike, zbog spoljne politike, ali, svaki mali pomak ka ostvarivanju tog cilja za koji je većina građana Srbije glasala, ne samo za našu stranku, imaće podršku LDP.
Priča o Kosovu i NATO bombardovanju, posebno na Kosovu, često služi kao izgovor da se ne bi išlo putem evroatlantskih integracija, ali, valjda su oni koji to koriste kao izgovor svesni da to nije baš popularno reći, pa, onda, uvijeno kroz kosovsku priču šalju poruku da bi da budu vojno neutralni itd. Pričamo o vojnoj neutralnosti kroz onu rezoluciju o Kosovu, gde se to pominje u pola rečenice. Svakako da sa ulaskom Crne Gore, Makedonije, Albanija je već tamo, Hrvatska je tamo, bosanski Srbi zajedno sa druga dva naroda doneli su odluku da žele da budu u NATO, pa će Srbija tada morati da se opredeli. Nažalost, to neće biti za vreme ove vlade, dobro. Biće za vreme sledeće vlade, siguran sam u to.
Vama, gospodine ministre, ponovo postavljam pitanje i apelujem na vas. Da bi se sprečilo dalje manipulisanje, jer je poluistina, izostanak istine, plodno tlo za manipulisanje. Ponovo apelujem da se skine oznaka tajnosti sa broja žrtava i strukture žrtava u NATO bombardovanju, jer postoji za svaku žrtvu i ime i prezime, i mesto i način kako je tokom bombardovanja izgubila život, da li je bila vojnik, policajac ili civil, pa kada se o godišnjicama sećamo tih tužnih događaja, onako ''šamaranje'' u medijima – između 2.000 i 1.000, oko 1.500 itd, šalje poruku da smo nesposobni da prebrojimo svoje žrtve.
Pošto jesmo sposobni da prebrojimo svoje žrtve i pošto su one prebrojane, a samo su pod oznakom tajnosti, to daje argument onima koji su protiv evroatlantske budućnosti naše zemlje, koji žele da našu zemlju ponovo vrate u izolaciju, izolovano ostrvo, koja će za račun drugih izvoziti nestabilnost, dakle, nestabilnost im daje dosta municije.
Skinite tu oznaku, objavite je. Sada smo kroz memoare penzionisanog kineskog predsednika saznali koliko je naših vojnika poginulo u Kineskoj ambasadi. Saznajmo ko su ta 22 poginula u zgradi RTS-a, zajedno sa 16 civila, čija su imena poznata jer su civili!
Uradimo to i idući u susret ovom NATO samitu! Otvorimo arhive, jer ako je do 5. oktobra Miloševićev režim imao razloge da skriva to, posle 5. oktobra oni koji su držali vojsku i imali odlučujući uticaj, imali interes da to skrivaju, čini mi se da sa vašim dolaskom za ministra odbrane ta potreba više ne postoji. To su tužni događaji koji su se desili, tragični za mnoge, za 1.300 i nešto ljudi to je tragičan događaj. Ali, saznajmo tačno koliko ih je bilo, saznajmo njihova imena! Njihove porodice znaju samo da su oni stradali, ali ne znaju gde, ni pod kojim uslovima.
Jednostavno, suočavanje sa prošlošću zašta se i moja partija zalaže i oni koji su glasali za nas, podrazumevaju da ta tragična epizoda iz naše istorije ne ostane pod velom tajne, u interesu onih koji time žele i dalje da manipulišu. Svi smo osudili to.
Kada kažemo da želimo da budemo članica NATO-pakta, ne kažemo zato što volimo NATO pakt. Voli se žena, deca i roditelji, a NATO-pakt ne može da se voli. To je za nas interes Srbije, dugoročni interes Srbije, kao što sve naše komšije okolo procenjuju. Mislimo da naš interes nije suprotan interesima naših komšija, nego je isti kao i njihov. Zato ćemo siguro u sledećoj Vladi, u kojoj će LDP imati svoju ulogu, ići tim putem. Ali, dajte da pre toga raščistimo one stvari, da ne bi propaganda koja je trajala bila upotrebljena od onih koji, u principu, ovoj zemlji ne žele dobro. Hvala vam.
Zaista ne želim, gospodine ministre, da otvaram dalje ovu priču. Uzeću da me niste razumeli, a ne da nećete da me razumete. Nisam rekao da neko skriva imena. Govorim, podsetite se 2009. godine, obeležili smo i prisetili smo se tužne desetogodišnjice. Nigde ne postoji javni podatak koliko je tačno žrtava bilo, tačno u broj. To je otprilike kao za bombardovanje Beograda 6. aprila, između 2.000 i 6.000. Ne, ti brojevi, ali ,otprilike, ''odokativno''.
Ako me ubedite da je ozbiljna država ona koja nije popisala i ne zna tačan broj žrtava tokom NATO kampanje, onda vi kažete da je to neozbiljna država. A, upravo vam kažem obrnuto, država je ozbiljna i država taj broj zna, ne govorim o imenima. Jer, porodice onih koji su izgubili živote, oni su te ljude sahranili. Ne kažem o skrivanju mrtvih. Samo govorim o tačnom broju i strukturi žrtava NATO kampanje. Taj broj nije objavljen u medijima. Vi meni hoćete da kažete da ga nema ni u vojsci i da treba sada da pravimo anketni odbor da bismo utvrdili da je to 1.383 ili 1.745, da li od toga 200 civila a ostatak vojnici i policajci. To država zna. Upravo, verujući da to država zna, kažem da objavimo taj podatak. Ne kažem da neko krije nešto, spiskove i to, govorim samo o jednom broju i strukturi tog broja.
Ako se prisetite, kažite vi meni – da li znate taj podatak? Nećete ga znati. Zna li bilo ko broj? Nikada nije objavljen. Vi ćete mi reći da to nije moguće da se sazna. Pa, moguće je i zna se. A, ako mislite da bivši predsednik Kine izmišlja i fantazira, dobro, moguće je.
Predsednice, koleginice i kolege, zaista ne pamtim da se u višepartijskom sistemu pred ovoliko malo poslanika debatovalo o budžetu, najvažnijem zakonu koji jedna zemlja donosi. Niti pamtim ni pre ni posle 5. oktobra da su spojeni budžet, izmene Zakona o PIO, novi porezi, sve to samo da niko ne bi obrazlagao, recimo, izmene Zakona o PIO, a videli smo koliko je ukupno sve to obrazlagao premijer Cvetković. Verovatno zna da se teško može braniti nešto što je neodbranjivo, pa u tom smislu nema razumevanja za njega.

Ovaj budžet je kao i prethodni stranački i proizvod je te vaše koalicije, a pošto ulazimo u predizbornu godinu, obzirom da je stranački, onda je i predizborni. To ću na nekim primerima ad hok pokušati da dokažem.

Predviđa se, u planu je zaduživanje, odnosno davanje garancija u sledećoj godini od preko dve milijarde evra za razne stvari infrastrukturne, manje ili više. Neću sada da pominjem "Srbijagas" kome treba novih 210 miliona evra za održavanje tekućih aktivnosti, a čini mi se i ove godine, početkom, 170 miliona smo izglasali garancija.

Zadržaću se samo na jednom malom primeru da bih pokazao koliko je budžet stranački i koliko je predizborni. Predviđa se davanje garancija od pet miliona evra "JAT tehnici" d.o.o. za izgradnju hangara 2. Ta firma "JAT tehnika" nije u stanju da servisira avione nove generacije, pa ćemo kupiti od stare generacije. Na Aerodromu ta

firma ima toliko hangara da u jedan mogu da stanu tri široka krupna aviona, a "JAT" trenutno od 12 aviona nema ni jedan, ali je očigledno u planu privatizacija "JAT tehnike" i neko ko će kupiti "JAT tehniku" kupiće i taj kredit od pet miliona evra po mnogo povoljnijim uslovima nego što su komercijalni i sa garancijom države.

Čija je to firma? Vi bolje znate nego ja, od kojih koalicionih partnera. Ako se tako radi na državnom nivou, što se tako ne bi radilo svuda, na regionalnom, gradskom, opštinskom, na mesnoj zajednici. Čitam Savet zajednice Bošnjanje, opština Varvarin, javnom tužiocu, predmet – Trošenje budžetskih sredstava u opštini Varvarin, pa ima stav recimo asfaltiranje puteva u Bošnjanje. Kaže – ni građevinska inspekcija, napravljeno, plaćeno, nije nadležna za izvršene radove. Kaže – nema nikakve podatke ni načelnik odeljenja za privredu, finansije i urbanizam. Kaže – služba za javne nabavke ne poseduje nikakvu tendersku dokumentaciju.

Pomenuo sam Bošnjanje, zato što je neko važan odatle. Zna se ko je odatle, iz Bošnjanja, ko je iz Katuna Gornjeg, ali to je priča o javnim nabavkama i ovaj budžet je ogledalo onoga što međunarodne organizacije govore, da je najveća korupcija u javnim nabavkama, a one su od državnog do opštinskog nivoa na nivou četiri milijarde evra godišnje. Kaže – Kancelarija za održivi razvoj, samo jedan primer, prošle godine 15 miliona budžet, ove godine 468 miliona, Kancelarija u okviru Ministarstva.

Kad bih vam pročitao uredbu, a nemam vremena, čime sa ta kancelarija bavi, ne bi mogli da verujete da toliki novac za zgrade i građevinske objekte je namenjen. Nadam se da je tu nešto i za Kraljevo, mada sumnjam. Baš bih voleo da vidim šta je to toliko puta skočilo i sa čime će se graditi, šta će se graditi i zidati. Da li je to ulaganje u Sandžak? Sumnjam, ali to je dokaz da idu izbori i da nekome treba novac.

Idemo dalje. Uzmimo drugo Ministarstvo, recimo Rasima Ljajića. Ustanove za registar obaveznog socijalnog osiguranja i ostvarivanja prava zaposlenih iz radnog odnosa. Prošle godine pet miliona, ove godine 557 miliona. Pošto znam da računam, to izađe sto puta.

Pre neki dan taj ministar kaže da je zadovoljan budžetom. I ja bih bio da mi se neka stavka podigne 100 puta, a kaže kako on nema ni kafe kuvaricu, ni portira u ministarstvima koje drži DS i da mu je njegova stranka nezadovoljna. Ne znam koja od dve? To je dokaz partijske države. Čitam jedan papir jedne stranke iz Varvarina. Ovom odlukom obavezuju se direktori javnih preduzeća, ta stranka je svakako na vlasti, funkcioneri na javnim funkcijama, kao i svi radnici koji imaju uticaja prilikom zapošljavanja radnika, volonteri itd, a postavljeni su od naše stranke, da moraju da obaveštavaju predsedništvo stranke, angažovanje istih i da moraju da vode računa prilikom zapošljavanja, prvenstveno članova naše stranke. To je odluka, zavedena, papir.

Verujem da ovi u ovoj Kancelariji Nacionalnog saveta za decentralizaciju, a opet znamo ko to vodi, nisu baš ovakav papir napravili. Ovo je baš glupo. Kancelarija Nacionalnog saveta za decentralizaciju, prošle godine zaposlenih 15, a ove godine 25, tj. ove godine 15. Deset će se novih zaposliti. Kad bih vam pročitao šta radi ta Kancelarija, priprema sednice, čuva zapisnike i novih 10, pa kad imamo ovde da lepo kažu – mora da se zapošljava samo iz naše stranke, što ne bi još 10 dodali? Idu izbori.

To je problem sa ovim budžetom, stranački, predizborni rasipnički, sve su to moje kolege rekle i o poljoprivredi itd, šta fali i samo za kraj Fond PIO. Moramo da se vratimo, znate kako je, neko reče, mislim uvaženi gospodin Čolaković, u naše vreme valjda je bilo dobro. U vaše vreme je potrošen fond, u vaše vreme je razbijen fond, bili ratovi, a ratovi traže oružje, municiju, hranu. Sve je to koštalo,

istrošilo se i sad kažete – gde su prihodi fonda? Recimo "Merkur" u Vrnjačkoj Banji je pravljen parama tog fonda, pa što ga dajete za kikiriki i još ko će da ga kupi, garantujete da ćete punite preko Zavoda za zdravstveno osiguranje dijabetičara.

Nas pitate gde su pare i gde su prihodi. Pa, evo vam prihodi, ali vi ste na vlasti, nismo mi. Taj "Merkur" prodaje neko od vaših koalicionih partnera. Svi vi znate da je pravljen od tih para. Tako se to trošilo. Posle se trošilo na džebanu i hranu. Došlo je da se plati i šta sad da radimo. Vi ste na vlasti i vaše vreme nažalost nije prošlo. Ono traje.

Hoćemo da se ovo što pre završi da bi penzioneri u budućnosti dobijali penzije.
Gospodine Čolakoviću, nisam rekao da je vaše vreme prošlo, nego upravo suprotno da nije prošlo.
Ovo sve što ste rekli ne odnosi se na mene, možda ona prva da sam usput napomenuo. Pa nisam ja predložio dnevni red u kome je sve ovo sastavljeno, imam sedam minuta, a naša poslanička grupa 14. Izvinite ali to je skandalozno.
U suštini nije bila namera da pričamo o ovome nego da se bavimo budžetom i porezom na južno voće i na banane i da ne pričamo o penzijama. Možda je to neko zamislio, ali planovi služe da se ostvare i da se ne ostvare. Ovaj se nije ostvario, žao mi je.
Lepo sam rekao da je neko iz vaše poslaničke grupe spomenuo kako nema fond sopstvenih prihoda nego je pola od doprinosa ili 40 i nešto odsto, a pola od dotacije budžeta.
Kome se vi to žalite? Vi ste na vlasti. Zašto nema? Recimo, hotel "Merkur", za koga se zna da je pravljen od tih para, ide u privatizaciju. Ne privatizuje ga ni DSS, on je svašta privatizovao, ali ovo ne privatizuje, nego neko od vas iz G17.
Imate poslanicu iz Vrnjačke Banje. Siguran sam da i ona baš nije u potpunosti saglasna sa takvom politikom da neko kupi, a onda mu se garantuje da će biti puno preko republičkog zavoda. Lepo sam rekao da je to kapitalizacija fonda. Ne upravljamo mi fondom, nego vi.
Pošto vaše vreme nije prošlo, i tu se slažem, trajalo je i traje, ako su penzioneri zadovoljni vašim prošlim i sadašnjim vremenom, onda neka budu
zadovoljni. Mi vodimo računa i ovo što predlažemo gledamo u budućnost da penzioneri u budućnosti primaju penzije jer izostanak reforme penzijskog sistema i odlaganje za 2013. godinu će dovesti do situacije da ih neće primati. Mi vodimo računa o penzionerima iako se ne zovemo PUPS.
Nisam, gospodine Aligrudiću, samo je bilo usput zbog privatizacija. Kad god se spomene privatizacija, bez obzira šta mislite o Vladi vašoj bez DS, nekako se setim sela Bošnjanje. Zato sam ga i spomenuo. Znate vi dobro ko je iz sela Bošnjanje i velikoj privatizaciji koja je obavljena u kabinetu predsednika Vlade, ali nije to tema. Vi niste predložili budžet i nemam nameru sa vama da repliciram.

Gospodine Čolakoviću, mi se zalažemo za reforme i vi se zalažete za reforme. Jedino što mi ne možemo da uradimo reformu, a vi možete. To je mala razlika. Ne bih bio maliciozan pa da kažem da ste imali mnogo vremena. Sami kažete – u vaše vreme. Mogli ste i u vaše vreme, ono ranije i u ovo vreme. Znači, vi imate priliku da je uradite. Kritikujemo vas što je niste uradili, što ste odložili za 2013. godinu.

Mi ovako mislimo, da će tada problemi biti veći i da će teže biti ostvariti tu reformu odnosno cena će biti skuplja.

U tome je jedino spor. Vi možete da se zalažete i mi se zalažemo. Vi možete da je uradite, mi ne možemo. Vi je ne radite, mi vas kritikujemo što je ne radite, a ne što se zalažete. Super je što se zalažete, ali uradite.
Hvala, predsednice. Koleginice i kolege, amandman na član 7. u suštini govori isto što i amandman na član 5, koji je Administrativni odbor odbacio zato što je nepotpun. Zašto ga je odbacio? U skladu sa članom 163. stav 2. Poslovnika, a član 163. stav 2. glasi ovako - Nadležni odbor će nepotpune i amandmane sa uvredljivom sadržinom odbaciti, o čemu će Narodnoj skupštini podneti izveštaj.
Pošto se ovim amandmanom traži proširenje korisnika budžetskih sredstava koji se dobijaju iz igara na sreću ne vidim šta je tu uvredljivo, šta je nepotpuno. Takođe mi nije jasno, a još manje mi je jasno gde je taj izveštaj koji je dužan Odbor da podnese, da li je to usmeni izveštaj predsednika Odbora. U svakom slučaju, ostali smo uskraćeni za to, ali idemo dalje.
Došli smo do člana 7, govori o istim stvarima. Mi predlažemo da se namenska primanja iz budžeta, iz člana 5. stava 2. ovog zakona raspoređuju za finansiranje Crvenog krsta Srbije u iznosu od 20%. Niste me čuli, ali došlo je do proceduralne greške.
Ne znam zašto mi je nepotpun amandman, gospođo Đukić Dejanović. Ali, vidim da imate nešto da ćaskate sa zamenikom sekretara. Dakle, Crveni krst Srbije, u iznosu od 20%, to je i do sada bilo; udruženja osoba za invaliditetom i druga udruženja čiji je cilj unapređenje socijalnog, ekonomskog i društvenog položaja osoba sa invaliditetom i drugih lica u stanju socijalne potrebe - u iznosu od 20%, to je i do sada bilo, znači, tu nema promene; ustanova socijalne zaštite u iznosu od 20%, i to je do sada bilo i nema promene; ''amaterskog'' sporta u iznosu od 17%, tu je promena u dosadašnjem zakonu i vi predlažete da ostane sporta u iznosu od 20%.
Znači, mi dodajemo reč "amaterskog" i uzimamo ovim amandmanom 3%. Objasniću zašto je važno staviti amaterski sport umesto sport. Jedinica lokalne samouprave u iznosu od 17%, do sada je bilo 20%, što znači, uzimamo 3%. Kome tih 6% koje smo dobili dajemo? Dajemo drugim udruženjima, fondacijama i zadužbinama koje deluju u javnom interesu, a koje nisu obuhvaćene stavom 1. tačka 2. ovog člana, u iznosu od 6%?
Dakle, mi smo dužni da iz budžeta finansiramo i udruženja i fondacije koje se bave javnim poslovima i javnim interesom. Mislimo da je njima mesto u ovom zakonu jer, na kraju krajeva, na to nas obavezuje i Zakon o udruženjima, član 38.
Mislimo da je to važno, posebno u ovo posttranziciono vreme, kada strani donatori, od čega su se ova udruženja koje se bave i zaštitom manjinskih prava, životinja, promocijom ljudskih prava itd, finansirala, polako odlaze i mislimo da uvođenje konkurencije u njihov rad, konkurencije projekata i konkurencije za novac iz budžeta, može samo blagotvorno da deluje i na taj civilni sektor i, na kraju krajeva, na mlade ljude koji tu rade.
Vi ste nam odbili amandman sa obrazloženjem da se ne prihvata iz razloga navedenih u obrazloženju za neprihvatanje amandmana na član 2. Sada kada se vratim na član 2, recimo, na amandman kolege Buhe, koji je takođe predlagao proširivanje prava korisnika ovih sredstava, vi mu ne prihvatate amandman, kao i kolegama iz DSS, to je amandman 4, zbog toga što kažete da i članu 18. je propisano da se raspoređuje korisnicima sredstava iznos od 20% svakom korisniku.
Znači, predlažem izmenu člana 18, uvodim nove korisnike, a vi kažete – ne prihvata se, pogledajte što smo odbacili ranije amandmane, a tamo piše – odbacili smo ranije amandmane zato što u članu 18. piše da svi dobijaju po 20%. Upravo predlažem izmenu člana 18, da ne dobijaju svi po 20%, nego da ubacimo i udruženja, fondacije i zadužbine koje deluju u javnom interesu.
Zaista mi je neverovatno. Predlažem izmenu člana 18, a vi kažete – ne može se menjati član 18, jer u članu 18. piše da svi dobijaju po 20%. Mislim da se mogao neko potruditi da napiše neko drugo obrazloženje, da nas ne interesuje, recimo, ne možemo dati sportu ili jedinicama lokalne samouprave tih 3%, a naći ćemo iz drugih izvora iz budžeta sredstva kojima će udruženje i fondacije koje se bave aktivnostima od javnog interesa konkurisati za novac, ali to je besmisleno.
Nikad nisam čuo da neko, u suštini kad prevedemo vaše obrazloženje, onda kaže – ne možemo promeniti, gospodo iz Liberalno demokratske partije, član 18. zato što u njemu piše nešto drugo. Upravo zato što piše nešto drugo, mi predlažemo amandman. Nelogično, priznaćete, pomalo i komično.
Zašto je važno da se ovde ubaci i amaterski sport. Znate šta, sport je širok pojam. Ima sportista i sportista. Ja ću vam navesti jedan primer, koji možda ne znate, a koji verovatno, ako se ne ubaci amaterski sport ostaće kao mogući korisnik finansija iz igara na sreću.
Evo recimo, fudbalski klub Novi Pazar, jedan lokalni klub u Sandžaku, znate li ko su mu sponzori, "Telekom" i "Galenika". Objasniste zašto bi "Telekom" i "Galenika" potpuno nepoznate firme, niko nije čuo za njih, davale novac jednom nižerazrednom klubu. Ili su možda "Telekom" i "Galenika", za mene je to novi podatak, nepoznate firme u Sandžaku. Ne rade tamo. Nikad nisu čuli, pa mora da se sponzoriše jedan nižerazredni klub, da bi dobili popularnost ili prepoznatljivost.
Na stranu da monopolišu, moraju da se sponzorišu, da daju novac na taj način. U svakom slučaju jasno je da su ta dva javna preduzeća postala sponzori tog kluba zbog toga što je predsednik tog kluba gospodin Rasim Ljajić. Očigledno je uticajan. Zato i predlažemo da ovde umesto sporta ubacimo amaterski sport u iznosu od 17 odsto, pa kada amaterski sport dobija 17 odsto dinara, umesto razni sportovi koji su u principu ovim partijskim ili ne znam kakvim drugim uticajima poluprofesionalni i profesionalni, dobijaju novac onda će to mnogo više biti novca za amaterski sport.
Dakle, još jednom, nelogično obrazloženje, ne kažem da ste morali da prihvatite ovo, ali ste jednostavno mogli da kažete da će na drugi način da se finansiraju, udruženja i fondacije od javnog interesa, ali mi je žao ipak danas smatrate, tako kako da kažem, da nećemo pročitati i zapitati da li se ovo neko sa nama šali, ili je bio lenj da napiše jasnije obrazloženje ili suvislije obrazloženje.
Ovim izmenama se predlaže demonopolizacija igara na sreću, putem telekomunikacija, interneta i SMS servisa i drugo.
Već šest godina Državna lutrija Srbije d.o.o ima monopol na ove igre na sreću i faktički ona ne postoji u Srbiji. Predlažemo da se pusti pod striktnim, strogim uslovima i privatni kapital, kada već Državna lutrija Srbije nije razvila ovaj način igara na sreću i to tako što bi prvo licence za korišćenje telekomunikacija u igrama na sreću dobijali samo oni koji već imaju odobrenje, odnosno licencu za priređivanje posebnih igara na sreću, kroz klađenje i automate, i da bi plaćali 30.000 evra u dinarskoj protivvrednosti za priređivanje igara putem interneta, 20.000 evra u dinarskoj protivvrednosti za priređivanja putem telefonskog servisa, fiksnog ili mobilnog, i 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti za priređivanje putem ostalih telekomunikacionih servisa ili 60.000 evra kao naknadu koja podrazumeva sva ova odobrenja i da odobrenje važi za period od tri godine.
Priređivač da plaća naknadu za priređivanje igara na sreću, tipa klađenja, putem telekomunikacione infrastrukture u visini od 1.000 evra mesečno u dinarskoj protivvrednosti po telekomunikacionom servisu.
Svakako da uz ovaj član predlažemo, zato je ovaj drugi član dodat iza 22, 22a, da se internetu i drugim provajderima zabranjuje da pružaju priređivačima igara na sreću internet i drugi saobraćaj putem telekomunikacionih veza, ako nemaju dozvolu ili odobrenje Uprave za igre na sreću, da se bankama i drugim pravnim licima zabranjuje da vrše plaćanje i sve druge finansijske transakcije prema domaćim i stranim priređivačima, ako nemaju dozvolu uprave.
Pored toga, jednim kasnijim amandmanom predlažemo i pooštravanje kontrole i olakšavanje zatvaranja onih priređivača koji nemaju dozvolu, sve to u cilju da se ovaj resurs ipak stavi u funkciju. Neka računica kaže da u ovih šest godina je ovde ušao privatni kapital, a da ga Državna lutrija Srbije d.o.o. kroz zakon ne drži dalje kao monopol, da je za ovih šest godina izgubljeno preko 10 miliona evra prihoda od budžeta.
Uz svu svest da je ta kocka ili to klađenje na taj način, kada možete od kuće, da je opasnije, verovatno društveno opasnije i da je zbog toga zakonodavac, odnosno Vlada, odbila naš amandman, podsećamo i na ta pozitivna iskustva evropskih zemalja kao što su Belgija, Švedska, Portugalija, Velika Britanija, Malta.
Vi ste u obrazloženju kojim odbijate rekli da postoji diskreciono pravo svake zemlje da tu uvede više restrikcija kada je u pitanju EU, da tu ima više prevara, pranja novca, kroz takav vid klađenja i kockanja, da kroz takav vid kockanja raste uplitanje organizovanog kriminala. Izvinite, ta obrazloženja kažu da nismo u stanju da kontrolišemo taj segment, pa onda se odričemo budžetskog prihoda zato što Državna lutrija Srbije d.o.o. nije u stanju da stavi u funkciju taj resurs.
Mislimo da se treba postaviti u funkciju, pooštriti propise i omogućiti privatnom sektoru da uđe, kad već Državna lutrija nije u stanju, uprkos tome što smo svesni da je to, da kažem, opasnije, mislimo da pooštravanjem propisa i lakšim zatvaranjima onih koji posluju bez dozvole, to može da se prevaziđe.
Sad, ako pričate o organizovanom kriminalu i pranju novca, ako je negde u nekom obrazloženju Vladinom da se odbije neki predlog narodnog poslanika stajalo da je to pogodno za pranje novca, kakva smo onda država?
Pranja novca ima svuda. Šta mislite, da je to ispalo iz srca FK Novi Pazar "Telekomu" i "Galenici"? Nisam pominjao taj segment, ali postoje institucije, postoje zakoni i borba protiv kriminala, korupcije, pranja novca, organizovanog kriminala je redovna aktivnost države.
Ne može zbog toga što tu postoji veća opasnost upliva tog, a sada kažemo – onda nećemo time da se bavimo i da ostavimo državu bez budžetskih prihoda, nekom ko će da se bavi time, da rizikuje. Nije tu baš siguran posao. Moraju da se plaćaju prilično, po našem predlogu, velike nadoknade za licencu u toj oblasti.
Poštovanje zakona obezbeđuju drugi. Šta ćemo sad, svi da sedimo i kažemo – ovo je nemoguće, jer može da dođe do ovoga ili onoga? Pustite pranje novca, gledajte šta prolazi kroz ova dokumenta o trgovcima oružja. Tu je veliki novac, a u kocki, a posebno u ovako bednoj i siromašnoj Srbiji, sumnjam da može da bude velikog novca.
Predlažemo, u skladu, uslovno rečeno, našim liberalnim načelima, da pustimo da privatan kapital pokuša tu da se oplodi. Ko nađe interesa, on rizikuje svoj novac, a država samo može da ima koristi. Ne može biti obrazloženje da je to podložnije kriminalu nego neko drugo kockanje.
Mislimo da u situaciji kad su budžetski deficiti toliki da se zadužujemo, malo-malo pa izglasavamo nekakve garancije. Svaki izvor prihoda uz smanjenje troškova države je blagotvoran za budžet i za korisnike para iz budžeta od socijalne pomoći do ostalih.
Žao nam je što je jednim stereotipnim obrazloženjem ovo odbijeno. U suštini, jedan neefikasan i nefunkcionalan monopol Državne lutrije Srbije d.o.o. nastavlja da postoji, od čega građani nemaju nikakve koristi. Hvala.
Ovim amandmanom, koleginice i kolege, poštovani građani Srbije, mi tražimo pooštravanje zakona protiv onih koji priređuju igre na sreću, bez ovlašćenja, odnosno bez dozvole.
Zato predlažemo da, ako se u obavljanju nadzora ovlašćenog lica utvrdi da se igra na sreću priređuje bez ovlašćenja, odnosno bez dozvole Vlade ili odobrenja ili saglasnosti uprave, to ovlašćeno lice je dužno da odmah izvrši zapečaćenje igračnice odnosno kladionice i izvrši privremeno oduzimanje stolova, automata za igre na sreću.
U slučaju iz stava 3. ovog člana, tj. ovog stava ovlašćeno lice dužno je da nadležnom tužilaštvu podnese krivičnu prijavu zbog krivičnog dela neovlašćeno organizovane igre na sreću iz člana 352. Krivičnog zakona.
Odbijanjem ovog amandmana u obrazloženju kažete – pa oni već deluju po članu 352. Zakona. Ali, mislimo da privremeno oduzimanje i pečaćenje kladionica odnosno kockarnica je drastičnija mera od one koja se predlaže sadašnjim zakonom.
Mi mislimo da, na kraju krajeva, to smo i rekli kada smo predlagali da se ukine monopol Državne lutrije Srbije d.o.o. kada su u pitanju internet i igre na sreću, da moramo pooštriti zakon, jer kolege koje kažu da je kocka porok su u upravu, ali sa druge strane, mi u ovom trenutku imamo otprilike po nekim procenama isti obim kocke koji je legalan sa onim koji je nelegalan. Možda je za nijansu veći ovaj.
Neće donošenje ovog zakona i uređivanja ove oblasti stvoriti novi broj zavisnika od kocke, pošto kocka postoji, to vam je kao i sa zabranjenim supstancama, one su zabranjene, ali se koriste. Tako da ovu oblast treba urediti, treba pooštriti, treba deregulisati, jer godinama pričamo da monopoli ništa dobro ne mogu da donesu Srbiji, ni građanima na kraju krajeva, sad su nam i uslov EU za kandidaturu itd. obračun sa monopolima i uvođenje više vere i konkurencije u naše tržište, pa tako i u ovo.
Ali, normalno sa većim pravima mora da idu i veće obaveze. Zato mislimo da je ovaj amandman mogao biti prihvaćen, naprosto ako budemo imali više prava, moramo da imamo i više obaveza.
Ovde je jedan od problema – ko su ovlašćena lica koja mogu da privremeno plene opremu i zatvaraju kockarnice i podnose krivične prijave? Ako su to samo kontrolori iz uprave za igre na sreću, objektivno njihov broj je nedovoljan da kontrolišu ovu oblast na celoj teritoriji Srbije.
Zato mislimo da u sprovođenju ovog zakona Uprava za igre na sreću mora da ima bolju koordinaciju i saradnju sa poreskom upravom i svim njenim inspekcijskim službama, samo u tom slučaju moći će da se iskontroliše ova oblast igara na sreću na celoj teritoriji Srbije.
Dakle, uz prava koja nudim, koja smo tražili prethodnim amandmanima, da budemo dosledni tražimo i pooštravanje prema onima koji ilegalno priređuju igre na sreću.
Mislimo da je to jedno racionalno rešenje, jedan koncept koji je Vlada mogla da prihvati, ako neće danas, onda će svakako u besparici i traženju novih izvora finansiranja, vrlo brzo, procenjujem, videćemo da li sam u pravu, doći do toga da reguliše ovu oblast i pusti privatni kapital, a onda će svakako morati da budu i stroži propisi nego što su u ovom trenutku.
Nije ovo baš nešto drakonski strogo, ali u principu tačna mera povećanja strogosti zakona u odnosu na prava koja se daju privatnom kapitalu. Hvala.