Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Ostojić

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija

Govori

Hvala predsedniče.
Hoćemo datum, hoćemo datum! To odjekuje ovih dana iz usta predsednika Vlade i drugih čelnika vladajuće koalicije odnosno Vlade.
Izgleda da ga nećemo dobiti. Nismo mi saobraćajci, polemiše predsednik Vlade sa gospodinom Dežerom, šefom misije EU u Beogradu. Hoćemo datum. Gde se dede ona od pre nekoliko meseci – ne radimo mi ovo sa Kosovom zbog datuma, nego zbog nas samih, zbog građana Srbije, zbog Srba na Kosovu, zbog potreba u kojima se nalazi Srbija, za modernizacijom. Ne radimo to zbog datuma. Sada odjedanput neka histerija, nećemo zeleno svetlo, hoćemo datum. Valjda je jasno da ova vlada nije u stanju da dobije datum. Ono što je mogla potpisala je, ali to treba sprovesti.
Šta se sada čudite vi iz vladajuće većine? Ovo ću na kraju postaviti predsedniku Vlade i prvom potpredsedniku, jer sumnjam ili pretpostavljam da ću dobiti različite odgovore od ta dva čoveka. Šta očekujete? Postavite za šefa komisije koji treba da sprovede Briselski sporazum, čoveka koji je podneo ostavku, zato što se ne slaže sa Briselskim sporazumom i onda se čudite – gle, nešto ide teško sa sprovođenjem.
Da li je prethodna vlada potpisala neke sporazume? Da li je vladajuća većina rekla da će da ih sprovede? Da li je sprovela te sporazume? Normalno je da svi zaziru od sprovođenja Briselskog sporazuma. Lako je potpisati, ali je teško sprovesti, posebno u ovakvim okolnostima. Postavite Milana Ivanovića pre nekoliko meseci za direktora bolnice u Mitrovici i onda će on da vam sprovodi sporazum, i Vulin koji je protiv Sporazuma, i kaže da je to protiv interesa Srbije i Srba na Kosovu. Onda odjedanput hoćemo datum.
Nismo to uradili zbog datuma, vi datum izgleda da ne možete da dobijete. Čak vam i Tači pomaže, pa kaže – Srbi na severu Kosova na lokalnim izborima 27. oktobra će moći da glasaju sa srpskim dokumentima. Svi vam pomažu, a vi ne možete da dobijete datum i još se ljutite na EU što kaže – vidi kako sad zakerate, postavljate nove uslove. Nikakvi uslovi nisu u pitanju. Prosto, iskustvo sa primenom ranijih sporazuma kaže da treba biti oprezan. Na kraju krajeva to jeste važan sporazum, mi iz LDP bi voleli da Srbija dobije datum kada će početi pregovori sa EU, ali ne ide to tako. Nema tu "master majnd". Ne vredi da za vikend pohapsiš sedmoricu i da dobiješ datum. Očigledno ne ide tako.
Pogledajte šta piše u uslovima Saveta Evrope iz decembra. Da li smo to ostvarili, da li smo to uradili? Nismo. Zamislite da su nam uslovi, ne ovi, telekomunikacija, energetika, primena Briselskog sporazuma, zamislite da su nam stavili uslove da se smanji budžetski deficit. Nikada ne bi dobili datum. Neki od vladajuće većine bi skočili i rekli – kakav datum.
Dakle, podsećam vas, modernizacija Srbije je primarni zadatak. Da bi naše društvo upristojili moramo da počnemo pregovore sa EU jer samo uz i tokom pregovora možemo da menjamo Srbiju. Da možemo da je menjamo u pravcu u kojem, verujem svi želimo osim nekih, koji baš ne vole Evropu, da možemo bez nekog mentora, valjda bi do sada to uradili. Pošto do sada to nismo uradili, znači da nam treba mentor. Taj mentor se zove EU i kada počnemo pregovore sa njima tada ćemo graditi pravnu državu, pa će borba protiv korupcije počivati na institucijama a ne na volji jednog čoveka itd.
Znači vi do datuma teško da možete da dođete. Do zelenog svetla ili do žutog verovatno. Moje pitanje je za predsednika Vlade i prvog potpredsednika Vlade – da li ćemo imati izbore ako ne dobijemo datum u junu?
Prosto, zato što Srbija zaslužuje bolju Vladu. Vama svaka čast što ste to potpisali, ali realizacija vam očigledno ne ide, i nemojte da prebacujete krivicu na EU za ne dobijanje datuma i da se ljutite na njihove predstavnike ovde, nego prvo pogledajte sebe. Hvala.
Da, po Poslovniku, u vezi člana 27. Molim vas da nam dopustite da dopunimo spisak, jer sada je dupla rasprava, to znači više ljudi može da govori.
Hvala, potpredsednice.
Moje pitanje upućeno ministru poljoprivrede, gospodinu Kneževiću. Tiče se Pravilnika koje je donelo njegovo ministarstvo prošlog meseca, o korišćenju sredstava za podsticaj u organskom stočarstvu, odnosno u stočarstvu koje se bazira na organskoj proizvodnji.
Nažalost, tim pravilnikom su stotine malih stočara koji se bave organskom proizvodnjom isključeni iz mogućnosti da dobiju sredstva koja smo pripremili i u budžetu i donošenjem Zakona o podsticaju poljoprivredne proizvodnje.
U 2011. godini, ti mali stočari, koji se bave organskom proizvodnjom, dobijali su maksimalno po milion i 200 hiljada dinara. To nije veliki novac, ali za njih jeste. U 2012. godini su ostali bez sredstava. Sada ovim Pravilnikom u 2013. godini će takođe ostati.
Šta je sporno? Sporno je što je Pravilnikom, a nažalost i zakonom predviđeno da pravo na podsticaj u organskoj proizvodnji imaju samo oni koji imaju kvalitetna priplodna grla. To su, hajde da kažemo narodskim jezikom, grla sa pedigreom, gde se zna poreklo unazad dva kolena, odnosno dve generacije.
Većina stočara koji se bave organskom proizvodnjom nemaju takva grla. Na kraju krajeva, u Srbiji postoji milion goveda, a samo manje od 150.000 takvih kvalitetnih priplodnih grla.
Očigledno je da je ovaj zakon i Pravilnik pravljen za nekoga i kada se malo izanalizira tržište i oni koji se bave organskom proizvodnjom, dođe se do činjenice da u Vojvodini postoji jedna farma koja se bavi tzv. organskom, a u stvari industrijskom proizvodnjom, pošto ima hiljade hektara itd. Ta farma će uzeti skoro trećinu, a svakako preko četvrtine ukupnih sredstava koja su namenjena za podsticanje organskog stočarstva. Znači, skoro 55 miliona od nekih 200 miliona, koliko je za tu namenu predviđeno budžetom.
Gle čuda, generalni direktor i suvlasnik te farme je Saša Vitošević, savetnik za poljoprivredu gospodina Dinkića. On je bio koordinator pisanja zakona. I sada neko da me ubedi da u pisanju zakona nije bilo predviđeno i namešteno da jedna farma dobije trećinu svojih sredstava, a desetine i stotine, nisu u pitanju hiljade jer ih nema toliko, malih stočara, budu zakinuti.
Naprosto, pitam ministra poljoprivrede – šta će tim povodom preduzeti? Jer, velika industrijska proizvodnja je negacija organskoj proizvodnji. U suštini je organska proizvodnja pre filozofija i njom se bave mala porodična gazdinstva i ona će najviše biti oštećena, a tek smo u povoju kada je u pitanju ova grana poljoprivrede, iako svi pričamo kako Srbija ima veliku šansu, čistu zemlju, dobru vodu, ali ovako na početku razvoja te grane, u principu, jedan veliki igrač će da uzme većinu novca, a gle čuda, on je i koordinisao pisanju zakona? To je pitanje za ministra Kneževića.
Kao što vidite iz ovog primera, uvek ima nešto iza. Pitam – šta ima? Ovo je pitanje za gospodina Vučića, prvog potpredsednika Vlade i predsednika SNS. Ne izbiva njihov predsednik Izvršnog odbora, gospodin Nikolić, sin predsednika Nikolića, iz Dimitrovgrada ovih dana. Hajde što je nama uzeo odbornika. Kako da kažem, biće bolje SNS-u sa odbornikom ili odbornicom LDP, sigurno je kvalitetna čim su je uzeli, ali ono što je čudno, tamo se čudne stvari dešavaju, tamo se ruši vlast u kojoj je SNS.
Srpska napredna stranka ima dva odbornika i predsednik Izvršnog odbora ruši tu vlast. Zanimljivo, predsednik DS postane poverenik SNS. Je l' da da nije normalno? Znači, ima tu nešto iza, kao što je i oko ovog zakona bilo nešto.
Očigledno je da se radi o 20 hektara građevinskog zemljišta Opštine Dimitrovgrad na samoj granici na kojoj je neko bacio oko. To je poslednja razvojna šansa te siromašne opštine, ali neko verovatno hoće tu u nekoj kombinaciji da dovede investitora, pa se dešavaju takve ludačke stvari, da SNS ruši sopstvenu vlast i na čelo svoje stranke dovodi nekoga iz DS, a inače je taj bivši predsednik opštine, očigledno da bi se neke kombinacije odradile.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Šta će Vučić tim povodom da uradi? Da li je on taj koji stoji iza kombinacije? Hvala.
Hvala podpredsedniče. Nisam se javljao zbog povrede Poslovnika...       
Vreme za diskusiju ću iskoristiti da nešto sugerišem, posebno vama generale. Video sam da ima nerazumevanja oko toga koje vreme gospođa Joksimović treba da troši i da li može da se javlja.
Mislim da je ovo specifična situacija. Prvo, mi, ovaj Odbor za kontrolu, hajde malo da nešto probamo da unapredimo i da naučimo. Prvi put imamo u ovom sazivu. Prvi put se usvaja izveštaj o izvršenom nadzoru nad bezbednosnim službama. Ako pogledate Poslovnik, generale, videćete celo poglavlje koje reguliše postupak kontrole nad radom službi bezbednosti i rada ovog odbora. Prva dva člana od četiri tiču se upravo od izveštaja, koji je pred nama.
Logično bi bilo da izvestilac ovog odbora, kada je izveštaj u pitanju, se ne tretira kao izvestilac bilo kog odbora koji je donosio mišljenje o nekom zakonu koji je bio na dnevnom redu. Zašto je to važno? Mislim da je to važno da bi unapredili proceduri i da bi nešto naučili iz prakse nekih zemalja koje to mnogo bolje rade nego mi.
Znači, ovaj izveštaj skoro da ima snagu zakona, nema snagu zakona u smislu zakona, ali mora da se brani na način na koji se brani zakon. Zakon brani onaj koga predlagač ovlastio i on ima pravo da se javlja kad smatra za potrebno. Nekako, po toj analogiji mi se čini da je bolje tako tumačiti Poslovnik i gospođi predsednici Odbora dopustiti da brani ovaj izveštaj kao da je ona predlagač, jer u suštini i jeste predlagač. Tako ćemo doći do boljeg izveštaja i, naprosto, činjenica da su i ovaj odbor i ovaj izveštaj izdvojeni u Poslovniku od drugih odbora. Zato mislim da gospođa Joksimović treba da brani izveštaj kada god smatra da treba da se uključi, kao što to gospodin Mrkić ima pravo, kada je u pitanju druga odluka koju donosimo. Samo mala sugestija.
Dakle, to je za nas novo. Možda ćemo u nekom budućem Poslovniku ovu nejasnoću otkloniti, ali mislim da je put kojim smo krenuli dobar. Čulo se u raspravi mnogo toga i hvalospeva itd. Hajde da budemo realniji, kako da kažem, počeli smo i dobro je da smo počeli. Sada pričamo kako smo mi iskontrolisali bezbednosne službe, nismo, ali će u budućnosti svakako to biti bolje. Ne radi se ovde o civilnoj kontroli, pošto mi ne živimo u vojnoj hunti. Ni Milošević nije nosio uniformu. Ovde se radi o demokratskoj kontroli bezbednosnih službi, pošto su na čelu službi civili. Čak je i ministar odbrane već dugo godina civil, elem, o demokratskoj kontroli bezbednosnih službi.
Čulo se u raspravi kako je naš zakon suviše transparentan, kada govorimo o Zakonu o bezbednosnim službama i o budžetu, da se vidi mnogo toga što se ne vidi u drugim zemljama. Mislim da takve tvrdnje ipak treba malo relativizovati, jer te zemlje koje imaju manje transparentne budžete bezbednosnih službi imaju zaista mnogo bolje razrađenu kontrolu rada tih bezbednosnih službi i trošenja novca.
Prema tome, ako se svi slažemo da mi sa ovim poslom ozbiljno tek počinjemo, govorim o kontroli bezbednosnih službi, onda nemojmo tražiti da kada smo još zeleni u tome da i budžeti budu netransparentni, kako je to bilo do pre neku deceniju.
U tom smislu, mislim da put kojim smo krenuli treba pohvaliti i ovaj izveštaj treba pohvaliti. Na kraju krajeva, i član Odbora za kontrolu službi iz LDP dao je svoj doprinos. To je zajednički rad i nema razloga da sada tražimo dlaku u jajetu. Ali, nekakve načelne primedbe ovakve vrste morao sam da iznesem.
Kada je u pitanju bezbednost, neko je pomenuo da je bezbednost višeslojna i nije to samo ono što se na prvu loptu misli i razmišlja, špijuni i kontrašpijuni itd, da postoji mnogo aspekata bezbednosti, ekonomska bezbednost, energetska bezbednost itd. Zato mene više interesuje ono što ovih dana čitamo u novinama, kako iz jedne strane zemlje kažu da reorganizacija jedne naše firme ne može da se odvija na način na koji to ministar smatra da treba, nadležni ministar, ministarka, nego na neki drugi način. Nekako mi se čini da je to zaista sa bezbednosnog stanovišta energetske bezbednosti, ekonomske bezbednosti, bitno pitanje šta se tu dešava.
Gledajte, pričamo o "Srbijagasu". Ako nekom nije jasno, koliko znam, "Srbijagas" je sto posto preduzeće u domaćem vlasništvu. To nismo privatizovali. To nije bilo u paketu sa NIS. Ako je to naše preduzeće, valjda se mi pitamo kako se ono reorganizuje, ko će da ga vodi. U nekoj budućnosti, ako ga prodamo, pitaće se taj koji će da ga kupi, ali za sada, kao što je na primer u NIS, tamo se ništa ne pitamo, ni ko će da ga vodi, ni kako će da se dele dividende i da li će da se dele ili će da se reinvestira itd.
Čini mi se, kada je u pitanju "Srbijagas", osim ako se nije nešto desilo u međuvremenu, pa je to nekako tajno prodato, da je još uvek to naše preduzeće i nekako je logično da mi odlučujemo kako i na koji način će se reorganizovati, a ne neko drugi, ko god da je taj i ko će da ga vodi, takođe, nekako mi se čini da je u nadležnosti naših organa, a ne nekih drugih. To je jedan aspekt bezbednosti koji sam u ovom kontekstu morao da pomenem. Čini mi se da je važan. Nećemo ništa u ovoj raspravi o tome rešiti i ne očekujem nikakvu dalju raspravu, ali svakako mislim da bi svako od nas trebalo da stavi malo prst na čelo šta se tu dešava, posebno vi iz vladajuće većine, pošto mi iz opozicije sumnjam da možemo da utičemo na jednu ili na drugu stranu. Toliko o izveštaju Odbora o izvršenom nadzoru nad radom službi bezbednosti.
Kada je u pitanju odluka o slanju naših trinaest vojnika u Mali, koji će tamo obučavati njihovu vojsku da se suprotstave bezbednosnim izazovima koji se nalaze pred tom zemljom i koji su u toku, to nije sporno. Oduvek smo se zalagali za evroatlantske integracije mi iz LDP. Kao što razne partije u ovom parlamentu ulaze u integracije tako što ulaze u evropske partije demokrata, socijalista, konzervativaca, kao što u nekim drugim segmentima ulazimo u organizacije kojima se integrišemo u raznim oblastima sa onima koji čine te organizacije, tako i sa bezbednosnim, odnosno sa vojskom treba da bude. Da, treba da učestvujemo u misijama ne samo EU, ne samo Ujedinjenih nacija, nego i NATO-a, jer na kraju krajeva, čini mi se da je malo licemerno zalagati se za učešće u vojnim misijama EU kada se zna da od 27 članica EU, 23, čini mi se, da su članice NATO-a.
Prema tome, prihvatanje standarda, kao što u pravosuđu, u ekonomiji, u poljoprivredi, u trgovini žudimo da počnemo razgovore sa EU o punopravnom članstvu, ne bi li što pre kroz te razgovore došli do standarda koje želimo da postignemo, tako mi se čini da i kada je u pitanju vojska treba da što pre stignemo do standarda, a koji je standard EU? Svakako vojni standard koji imaju 23 od 27 njenih članica, a to je NATO standard.
S tim uvezi sam siguran da će svako učešće pripadnika naših oružanih snaga u multilateralnim operacijama bilo gde u svetu biti korak bliže donošenju te, sa naše tačke gledišta, veoma važne odluke, a to je napuštanje fikcije zvane vojna neutralnost.
Da je to fikcija, to smo sto puta objasnili. Jer, mi možemo da donesemo tu odluku koju smo doneli, da ostanemo pri odluci koja je doneta 2007. godine, čini mi se, ali ona je doneta od poslanika u parlamentu. Kao što vidite, kao što građani vide, mnogo je političara u Vladi i u parlamentu koji sada govore potpuno suprotne stvari od onoga što su govorili pre tri, šest ili 16 godina.
To je pozitivno i treba zaista pohvaliti ljude koji su spremni da se menjaju na bolje. To obećava da će se i u ovom segmentu doneti u budućnosti drugačija odluka i da će oni koji pričaju da je vojna neutralnost otac i majka Srbije i da bez nje ne znam šta nema, da će pričati neku drugu priču kao što pričaju oko Kosova, oko severa Kosova itd. Zašto je to važno? Zato što se kroz ukidanje odluke o vojnoj neutralnosti i jasnom opredeljenju da je naša budućnost u vojnom savezu kome pripadaju zemlje koje nas okružuju, sve zemlje koje nas okružuju, pre ili kasnije one koje nisu ući će u taj vojni savez. Takva odluka je dokaz iskrenosti za evropskim integracijama. Znači, kad se ta odluka donese tada će za mnoge građane, da kažem koji glasaju za nas, kada će ono što pričate kao novu kosovsku politiku, sad govorim o onima koji su promenili politiku najzad, bilo bi bolje da su to uradili ranije, ali bolje ikad nego nikad, tada će ti građani, koji su za evropsku budućnost Srbije, više verovati ili biti uvereni u iskrenost evropskih ideala no novootkrivenih evropskih ideala onih koji do juče takve ideale nisu imali, naprotiv.
Zato mislim da je ova odluka važna i rekli smo da ćemo za nju glasati, kao što smo glasali za sve ranije odluke kojima se upućuju pripadnici naših oružanih snaga u misijama širom sveta, sa tom napomenom, da očekujemo da ćemo dati ozbiljniji doprinos u budućem vremenu kroz misije NATO. Na kraju krajeva, ako ćemo malo da se igramo patriotizmom, to je mnogo više u tradiciji Srbije, građana koji ovde žive, da sad ne idem na patetiku – rado Srbin ide u vojnike, ali svakako da ja kao Srbin, nije mi prijatno kada vidim da neki drugi, pripadnici nekih drugih vojska koji nemaju takvu tradiciju kao naša, daju nesumnjiv i mnogo, mnogo veći doprinos stabilnosti pojedinih zemalja i regiona nego što to činimo u ovom trenutku mi. Hvala.
Gospodine predsedniče, koleginice i kolege, Srbija je na korak od dobijanja datuma za početak pregovora sa EU o punopravnom članstvu. Mi smo sve vreme upozoravali, molili, govorili, kumili da je to veoma važan dan za Srbiju posle koga će evroatlantski put Srbije biti nepovratan. Rekli smo da Briselski sporazum sa prištinskim vlastima jeste važan, ali da je njegova primena još važnija. Kao što znate, iz Brisela nam stižu poruke da plan primene tog sporazuma, početak primene tog sporazuma, uz dogovor, još stari uslov iz prošle godine, dogovor o telekomunikacijama i energetici, je nešto što mora da se desi do 28. juna, do kraja juna, da bismo dobili datum za početak pregovora.
Govorili smo da nova kosovska politika, za koju se zalažemo od osnivanja naše partije, mora da prati novu politiku u Srbiji, jer je prosto nemoguće promeniti kosovsku politiku, a sve drugo zadržati kao da se ništa nije promenilo. Govorili smo da primena ovog sporazuma je više i važnije pitanje nego što je to pitanje jedne vlade, jedne vladajuće koalicije, pa ako hoćete, čak i ovog sastava Skupštine. Podsećam vas da smo Sporazum iz Brisela ovde sa više nego dvotrećinskom većinom prihvatili.
Gde smo sada? Sada smo u jednom vakumu gde premijer Dačić pre sedam dana kaže da će plan implementacije biti gotov za sedam do deset dana, a znamo da stručne ekipe Prištine i Beograda treba da u dijalogu koji je prekinut dogovore taj plan implementacije. Sa naše tačke gledišta, čini nam se da se ništa ne dešava, a vreme prolazi.
Mi mislimo da je jedan od razloga zašto je to tako svakako i otpor antievropskih, konzervativnih, antimodernističkih, nazadnih snaga, koji postoji u društvu, nesumnjivo, koji je možda i veći nego što je ovde u Skupštini. Setimo se, pre neki dan smo doživeli čak da pojedinci pozivaju na ubistvo najviših državnih organa, a da vas podsetim, to je krivično delo, a po svoj prilici izgleda da se radi o stranim državljanima. Vlast tolerantno i mirno reaguje na to. Onda nije ni čudo da postoji, kako da kažem, sve jači otpor, posebno od tih struktura na severu Kosova, koje ne mogu nazvati legitimnim, jer njihova legitimnost, hajde da kažem, najveći dokaz njihove legitimnosti je što su jedine strukture. Da li su legitimne, videćemo kada se održe izbori o kosovskim zakonima, koji su preduslov, podsećam ovo zbog građana, ne zbog vas, formiranja zajednice srpskih opština, koju je još Ahtisarijev plan predvideo.
Dakle, pitam – da li je Vlada svesna da nam vreme prolazi? Da li ćemo u tih sedam do deset dana, a po onome što je Dačić rekao ostaje još tri dana, dobiti taj plan implementacije? Da li će Vlada shvatiti da menjajući kosovsku politiku mora da promeni politiku u zemlji.
Šta je suština kod onih koji odbijaju da prihvate novu kosovsku politiku ove Vlade? Oni vide da se sve drugo ne menja i onda zaključuju - ovo je verovatno neki blef, ovo je verovatno neka kupovina vremena, i sve podseća na ono vreme od pre 20 godina. Da vas podsetim, tada je Milošević vodio jednu politiku, pa onda iz apsolutno, da kažem, pragmatičkih razloga opstanka na vlasti odjedanput reši da promeni politiku i da kaže recimo Srbima iz Bosne, ili pre toga Srbima iz Krajine, kako mora da prihvate neki plan. Setite se. Onda se Babić suprostavi, pa onda on piše pismo, pa kaže građanima Krajine - ovaj Babić više ne uživa moje poverenje, smenite ga, pa mu oni kažu – dragi Slobo, piši drugo pismo, ovo prvo razumeli nismo itd. Sad mi ovo ubeđivanje potpredsednika Vlade sa predstavnicima tih struktura na severu Kosova skoro da liči na to, pa će na kraju da se naljuti Vučić…
(Predsednik: Vreme.)
Dakle, kada će Srbija i Priština dogovoriti plan primene sporazuma i kada će se potpisati i postići dogovor o energetici i telekomunikacijama?
Hvala predsedniče.
Koleginice i kolege, ljudi nas gledaju. Ovih dana cela Srbija je iščekivala ishod dijaloga u Briselu. Sinoć smo saznali da je dijalog završen neuspešno. Stvorena je atmosfera da od toga zavisi sudbina zemlje. Verovatno da dosta toga zavisi i ja vas molim, ako već pričamo o Kosovu, da pričamo o onome što je tema. Nedostatak argumenata često se nadoknađuje na dva načina – ili vikom i drekom ili ćutanjem.
Gospodine Drecun, vi ste ovde predložili formiranje anketnog odbora, jer smo tako glasali na Odboru za KiM. Sami ste potpisali taj predlog, iako ste tokom pripreme ovoga predloga pitali nas, ostale članove, da li hoćemo da potpišemo. Ja zaista ne razumem zašto niste vi ispred vladajuće većine na početku obrazložili ovo, pa bi mi mogli da vas dopunimo ako bi za tim bilo potrebe, nego ste dopustili da krene ovako rasprava? Vi ste krivi. To što vi hoćete da govorite na kraju, to vam pravo niko ne može oduzeti, kao predlagaču. Ali, mislim da vam je bila obaveza da govorite i na početku, da ne bi ovde imali ovakve izlive patriotizma od strane nekoga ko se možda i oseća pogođenim formiranjem anketnog odbora.
Poreski obveznici su 500 miliona evra godišnje kroz budžet plaćali sve ono što funkcioniše kao ostatak države Srbije na Kosovu. To je 10% povećanja penzija. I to tako kroz 13 godina. Svi smo svedoci da je svašta bilo sa tim novcem, i ne samo s novcem za Kosovo, i sa drugim novcem.
Vi se dičite borbom protiv korupcije i kriminala, a tih 500 miliona evra za koje postoje velike indicije da su se trošili nenamenski, jedva ste na pritisak izgurali. I dobro je da ste na kraju to pristali, jer vam je ključni argument u raspravi bio, sećam se, da vas slomi, jer ste i vi bili protiv formiranja anketnog odbora, pa šta će vam reći Vučić ako nećete da formiramo anketni odbor da vidimo kako se troši novac na Kosovu, a ovamo vam je to glavna kampanja i onda ste popustili i izglasali sa jednim izuzetkom.
Zato mislim da priču o pljački, o nenamenskom trošenju sredstava, o desetinama stanove koje neko poseduje, doći će i unakrsno ispitivanje imovine, ne samo u Srbiji nego i na Kosovu, pa će se sve to otkriti. Dakle, da priču o zaštiti nečijih interesa koji su se namirivali budžetskim parama, švercom itd, vi prvi ne treba da dopustite da se brani tzv. patriotizmom, pod navodnicima.
To nije posao LDP. Ako se sećate, mi smo u raspravi o budžetu predložili i amandman da državni revizor obavezno kontroliše novac koji ide na Kosovo, da mu to bude pod obavezno, a ne kad mu kompjuter izbaci šta da kontroliše, pa ste taj amandman odbili sa obrazloženjem – državni revizor je ionako dužan da to kontroliše. Jeste, i državni revizor je dužan, i policija i sudstvo je bilo dužno sve ove godine i dokle smo stigli? Stigli smo to toga da svi znamo kako se taj novac poreskih obveznika, građana Srbije, trošio, tako da argument - to su dužne da rade nadležne službe, tužilaštvo i policija, ne stoji, jer to nisu radili.
Kada zakažu državne službe i institucije sistema, onda se u Skupštini formira anketni odbor. I ovo je jedna od tih situacija. Srećom, ne formiraju se anketni odbori u Skupštini svaki dan ili svake nedelje. To je izuzetno retko. To se desi, priznaćete, kroz našu kratku parlamentarnu praksu, tek na nekoliko godina.
Dakle, što ste sejali, to sada žanjete. Juče ste se vratili, državni predstavnici, ali predstavnici vladajuće većine, predsednik i zamenik premijera, , dvostrukim porazom, gospodo. Jedan je poraz za Srbe na Kosovu, jer nema sporazuma sa Prištinom, što znači da im je od sada situacija, odnosno njihova sudbina više u rukama…
Da ste bili malo strpljivi, videli bi da bih se vratio na temu brže nego gospodin Jakšić.
Elem, pričamo o novcu i nastavljam da pričam o novcu, jer se o novcu ovde radi, o novcu ljudi koji nas gledaju, novcu ljudi koji plaćaju porez, a koji mi zakonima dajemo u ruke grupi ljudi koje se zove Vlada da taj novac troši na četiri godine. Ja pričam o tome.
Da li je zamenik premijera ovde tri, četiri puta rekao da ako ne dobijemo datum da neće biti za plate, da neće biti za penzije, da neće biti za socijalu, da od evropskih integracija zavisi život u ovoj zemlji. Da li je to novac? Da. O tome pričam. Doživeli smo to što smo doživeli. Za sada izgleda da nema dijaloga. Kako će se to odraziti na svakodnevni život, to mi je argument da kažem zašto moramo da formiramo anketni odbor. Evo, vraćam se na temu.
Dakle, kada je Vlada pre nedelju, dve imenovala neke direktore bolnica, Radenkoviću, na Kosovu, stare direktore kojima je produžen mandat iz stranke koja se diči patriotizmom, ali nije baš da se vidi kako se trošio novac, ta Vlada, vaša Vlada, gospodo iz vladajuće većine, mogla je i morala znati kakve to posledice može da nosi. Kakva je to poruka međunarodnoj zajednici? Kakva je to poruka javnosti Srbije? Na kraju krajeva, čujete sada kako su oni koji se raduju što datuma neće biti, koji se raduju što penzija neće biti, koji se raduju što će Srbija da tone u siromaštvo, gde će strane investicije zaobilaziti Srbiju u širokom luku, a uskoro i auto putevi, koji se raduju što će zbog toga mladi ljudi bežati i dalje iz ove zemlje, a danas su rekli – srećom, ništa neće biti od datuma. Morate da znate posledice onih odluka koji ste donosili u poslednje vreme, držeći dve politike, evropsku i antievropsku, jednu do druge i pokušavši da držite tu rezervu, kad držite rezervu, ohrabrujete razne vrste ekstremista, od onih koji bi da prave SAO Krajine, pa da budu jači, da se nikad ovakav anketni odbor ne bi formirao, da bi se nastavilo ono što se nazvalo u žargonu patriotska pljačka. Takvom politikom ohrabrujete i one druge ekstremiste, eto, zovimo ih ekstremistima, kojima će na kraju ostati jedino rešenje da neke noći neki specijalci zauzmu neke opštine, bolnice itd. i da ljude nateraju na egzodus. Kao da je nekome u interesu da se to desi, kao da su ti kojima je u interesu da se to desi uspeli da od velike najave trijumfalnog povratka iz Brisela spreče da se to desi u Briselu?
Neću da budem ciničan u ovim teškim trenucima za zemlju. Podsećam, ko je rekao kada ode potpredsednik Vlade i zamenik premijera, čim on ide znači da nas čeka bolja ponuda. Pa, čekala nas je bolja ponuda da se ništa nije desilo.
Zaista želim da se postigne sporazum sa Prištinom i zaista želim da Srbija dobije datum, ali način na koji vi radite, počevši od toga, gospodine Drecun, što niste obrazložili ovo, jer mnogo je važnije za građane Srbije koji nas gledaju, koji su uznemireni zbog ovoga što se dešava, koji su uznemireni zbog pljačkanja njihovih para, da vi objasnite zašto je potrebno formiranje ovakvog anketnog odbora, nego mi iz LDP, kao što ćete vi sutra da idete na sever Kosova da objašnjavate, ako do toga dođe, sutra ili za dve godine zašto Ahtisarijev plan treba da se primeni na severu Kosova. Efekat kada to kaže Vučić ili vi je mnogo veći, nego kada kažem ja ili Bojan Đurić. Zato vam zameram ćutanje, jer kada ćutite onda se razmašu i ohrabre oni koje smo imali priliku da čujemo kako ovde, tako i na severu Kosova, a tako verovatno i u Prištini.
Da, moramo da utvrdimo ono što nadležne institucije u ovih 13 godina nisu uradile, da se vidi kako je taj novac trošen i šta je tu sporno, šta je tu nepatriotski. Sve što doprinosu jačanju institucija u ovoj zemlji odgovornosti je valjda najveći patriotizam.
Nije patriotizam larmanje i pričanje ko je ovde veći Srbin i merenje, nego je patriotizam ko vodi politiku koja će dovesti do toga da iz ove zemlje ne odlaze mladi ljudi, nego da neki drugi mladi ljudi dolaze ovde da žive. Nažalost, kao što vidimo iz posledica u kojima se nalazi Srbija, rekao bih da je decenijama vođena patriotska politika, ali tu je suštinska razlika između, da kažem, nas iz LDP i svih vas ostalih koji ste ovaj Ustav na onaj način doneli 2006. godine. Šta je patriotizam? Patriotizam je da se ne kradu narodne pare, ni na Kosovu, ni u Valjevu.
Mi sad ovde imamo temu anketnog odbora za pare koje idu na Kosovu, ne kroz Ministarstvo za Kosovo. Na kraju krajeva, ko je sve bio ministar u ovih 13 godina, koliko pokriva formiranje anketnog odbora? Niko iz LDP. Tu je novac zdravstva, tu je novac školstva, tu je novac za infrastrukturu. Veliki je to novac za ovako siromašnu državu. Umesto da kažete – to je vrhunski patriotizam, vi, a ne ja, vi ćutite i dopuštate onima koji hoće da sakriju svoje tragove, da nama ovde drže lekcije iz patriotizma. To se ne odnosi samo na vas iz SNS, nego i na vas iz SPS i ostalih koji su tu, ali će oni ćutati.
Podsećam vas da nikad niste obrazložili zašto ste imenovali te ljude. Svoje kadrove udomljavate kako znate i umete. Znam slučaj jedne žene koja je nekom rekla, neću sada da pominjem da li je SNS ili SPS, ali svakako vladajuća većina, da bi žena volela da radi, iz unutrašnjosti je, u zavodu, pa su je zaposlili u zavodu. Mogli su i u Zavodu za izradu novčanica. Ima puno zavoda. Takva kadrovska politika, koja se nastavila kada je u pitanju sever Kosova, dovodi do ovakvih posledica, da vam prete na severu da će da naprave neku SAO Krajinu. To je odgovorna politika?
Mi smo vam rekli da hoćemo da podržimo Vladu u tim pregovorima koje vodi u dijalogu, jer smo se na kraju krajeva prvi zalagali za dijalog. Ali u čemu da vas podržimo kada ne znamo šta se tamo pregovara. Jel treba da kažemo šteta je što niste potpisali ili da kažemo dobro je što niste potpisali? Ne znamo da li je dobro ili nije dobro zato što ne znamo šta je tamo na dnevnom redu. Svakako želeli bismo da se ta agonija, taj problem sa Kosovom razreši na ovaj način i da se uđe u neke normalne odnose poštujući Ustav, donoseći ustavni zakon i kako sve vaši pravnici kreativno mogu da tumače, ali mi ne znamo šta da podržimo osim načelnog dijaloga.
Zato za ovo nemamo nikakvu dilemu. Hajde da počnemo od toga da vidimo kako se trošio taj novac. Razni su ministri iz raznih stranka bili, na kraju krajeva sada je i vaša Vlada. Nadam se da do 2012. godine gospodine Drecun, da se odnosi i na 2012. godinu. Parče i vaše vlasti se uhvati ovde. Kako se taj Anketni odbor porađa pričali smo još u novembru o njemu a evo sada smo ušli u april. Dok ga konstituišemo ući ćemo u leto. Ne bi bilo fer prema onima koji su bili pre vas u prošlim vladama, da se sada nekako bavimo samo DSS, DS-om jer su oni držali te resore a da gospodin Vulin bude amnestiran. Duboko se nadam da će i neki ugovori iz decembra prošle godine, 2012. godine takođe doći pred Anketni odbor. To su ugovori o avansima, o 100% itd.
Svakako da smo za ovaj Anketni odbor. Ovo o čemu sam ja pričao bi neko mnogo bolje, kao što je gospodin Drecun heroj sa Košara, ratni izveštač iz Slobinog vremena, mogao da objasni onima koji su mu tada verovali, kao što ću mu verovati kada ode na sever Kosova da objasni šta je dogovorio državni vrh, jer duboko se nadam da će ova Vlada i predsednik biti na nivou istorijske odgovornosti pred kojom se nalaze, a ne da doživimo dva poraza, da zaustavimo evropske integracije i da Srbe na Kosovu ostavimo na slobodnoj proceni vlasti u Prištini, šta se od Ahtisarijevog plana primenjuje a šta se ne primenjuje.
Da smo učestvovali u izradi Ahtisarijevog plana možda bi bio bolji nego što je sada. Sem toga nikada ga niste objavili da ljudi znaju šta je nuđeno. Više to pričam zbog javnosti. Ahtisarijev plan više ne postoji. On je važio sve dok je postojala nadgledana nezavisnost Kosova a ona se završila leta prošle godine. Ahtisarijev plan je deo Ustava.
Prema tome ako nismo bili u stanju da oko ovih rundi dijaloga koje su se dešavale u Briselu budemo otvoreni pred Skupštinom i na taj način i tom otvorenošću dobijemo podršku možda onih čiju podršku niste očekivali, možda onih čija vam podrška ne treba, možda vam je važnija podrška DSS nego LDP, to je vaša procena. Možda ste i u pravu na kraju krajeva, ali mi imamo odgovornost prema ljudima koji su glasali za nas i ti ljudi žele da žive u boljoj zemlji. Vi ste na izborima dobili više, formirali ste Vladu i molim vas da se i na ovom primeru formiranja anketnog odbora, a i kada je u pitanju sveukupna kosovska politika, ponašate u skladu sa odgovornošću koja stoji pred vama. Hvala.
Nisam nervozan, ali nisam srećan zato što se dijalog završio neuspešno. Mislim da sam normalan čovek koji ne može biti srećan ako se dešava nešto što nije u interesu države i građana.
Znam i verujem da je bilo ljudi koji su bili srećni kada su propali razgovori u Rambujeu, koji su bili srećni što će početi bombardovanje.
Ja nekako ne spadam u te grupe. Mislim da su oni pre za neke posebne ustanove. Mi smo ovde izabrani da zastupamo interese građana koji su nas birali i ako se raduju gledaoci koji nas sada gledaju i masovno je ushićenje što se ovo u Briselu završilo kako se završilo, nesumnjivo je da će onda poslanik Jakšić i njegova partija razbiti na sledećim izborima. Mislim da je raspoloženje onih koji nas gledaju upravo suprotno od Jakšićevog, ali na kraju krajeva, istorija će o tome suditi.
Gospodine Drecun, samo sam vam zamerio što ovde na sednici niste obrazložili formiranje anketnog odbora. Nisam rekao da vi niste glasali za, zaista, ali ne moram da vas podsećam, ni da zamaramo kolege, javnost, kako se oko formiranja ovog anketnog odbora zamutila situacija da smo na jednoj sednici odbora morali da čitamo i stenografske beleške sa prethodne itd, jer ste pokušali da odluku Odbora za KiM predstavite kao inicijativu koja Skupštinu ne obavezuje na formiranje anketnog odbora, iako je bilo jasno iz svega što se na toj sednici dešavalo da nije u pitanju inicijativa, nego predlog Odbora za KiM da se formira ovaj anketni odbor.
Ne želim da polemišem s vama. Samo sam vam to zamerio, što niste na kraju vi kao predlagač, a vi ste rekli – da li želiš, Ostojiću, da potpišeš predlog? Ja sam rekao – hoću. Nikad mi niste ponudili. Da smo svi potpisali, to bi bilo, kako da kažem, bolje za sve nas. Pošto ste vi sami to uzeli na sebe, zato sam očekivao da vi obrazložite.
Hvala vam, potpredsednice, koleginice i kolege, moje pitanje neće biti usiljena kritika, ali će biti konstruktivna kritika.
Danas je poslednji četvrtak i treba da propitujemo Vladu. Vlada je nametnula javnosti da će to biti o Kosovu, što znači šta? Da će u medijima sutra i večeras biti samo ono što je rekla Vlada? U redu.
Iskoristiću ovih pet minuta da postavim pitanje o Kosovu, jer poslepodne šanse za to neće biti. Nadam se da će doći premijer, pa njega ništa ovom prilikom neću pitati.
Približavaju se istorijski trenuci. Očekuje se sporazum u dijalogu sa Kosovom. Šta znamo o dosadašnjem toku razgovora? Nažalost, ništa.
Umesto sednice plenarne, o kojoj bi se razgovaralo o dosadašnjim razgovorima i rundama pregovora, mi imamo fingiranu priču o Kosovu danas posle podne. Svi ste svedoci različitih izjava i predsednika Vlade i predsednika države ovih dana i glasnog ćutanja prvog potpredsednika Vlade. Znate šta? Neko je ovih dana uporedio našeg pregovarača sa De Golom, sa Čerčilom, to je neozbiljno. Svakako da je neozbiljno. Imamo mi mnogo bližih primera, na primer Tuđmana i Mesića.
Kad pogledamo predsednika koji je za prvo tromesečje potrošio budžet koji mu je namenjen za odlikovanja, i verovatno očekuje rebalans koji je neizbežan ove godine, kada ide na ustoličenje pape, a kaže da ide na beatifikaciju, odnosno na proglašenje pape za sveca, ne kažem da papa Franja neće nekada u budućnosti biti svetac, ali sumnjam da će Nikolić taj trenutak dočekati na mestu predsednika, mi vidimo da je tu više ima Tuđmana, nego Mesića. Čini mi se da se od Srbije očekuje neki Mesić. Možda je Ivica Dačić bliži Mesiću, nego De Golu svakako, ali zato prvi potpredsednik Vlade Srbije ćuti i sumnjam da će danas posle podne biti ovde. Zato imam pitanje za njega.
Pre šest meseci je evropskim zvaničnicima obećao da će se videti sa prvim potpredsednikom Vlade Kosova Slobodanom Petrovićem i rekao je da će to biti u roku od nekoliko dana ili nedelja. Prošlo je šest meseci. Pa, pitam gospodina Vučića da ne nabrajam sve one funkcije, jer je vreme ograničeno - kad će se videti?
Ne znam da li znate da Slobodan Petrović je učestvovao u poslednjim rundama razgovora jer njega njegov premijer vodi na te razgovore. Da li će se Vučić videti sa Petrovićem na sledećoj rundi razgovora, ako ga Dačić povede? Vidim da se prilično opire prvi potpredsednik Vlade da u tome učestvuje. Izgleda da bih hteo da u budućnosti sprovede sledeću taktiku – ne bih ja ovo sprovodio nego to je prethodno Vlada dogovorila. Da li vam je to poznato? To slušamo sedam meseci. Ne bi mi ovo sprovodili, ali to je Borko dogovorio. Izgleda da se sprema mnogo učenika tog Borka. Svi su na kraju Borko, ali tako se ne menja Srbija. Ne menja se tako što se kaže – ovo moramo da sprovedemo jer su oni prethodni izdajnici to uradili. Mi to nikad ne bi, ali moramo da sprovedemo.
Srbija se menja tako što se kaže – to je dobro za građane Srbije, to je dobro za građane Kosova, pogotovo za Srbe sa Kosova. Tako se menja Srbija. Tako se menja raspoloženje u društvu. Tako se menjaju zablude ljudi koji su 20 godina trovani. Od koga? Od nas ne.
Dakle, kada Dačić kaže da se lagalo, a još mi nije odgovorio ko je lagao, 10 godina da je Kosovo deo Srbije, on u stvari šta kaže? Kosovo nije u Srbiji. Da li to kaže? Kaže.
Elem, mislim da odgovornost za menjanje ljudi i mišljenja ljudi koji su 20 godina trovani pogrešnom politikom pripada valjda i potpredsedniku Vlade, a ne da sutra Dačić bude Borko. Ne branim ja Dačića, gospodo iz SPS. Želeo bih više da bude Mesić nego Tuđman, pošto ovaj predsednik više liči na Tuđmana sa tim odlikovanjima i stvarima koje radi.
Dakle, pitanje za Vučića – kada će se videti sa Petrovićem? Drugo pitanje, hoće li Ministarstvo spoljnih poslova reagovati na intervju ruskog ambasadora jer pričati u našoj zemlji o drugim zemljama zaista ne spada u dobru diplomatsku praksu?
Hvala predsedniče, premijeru, gospodo ministre, koleginice i kolege. Samo kratko da odgovorim gospodinu Jakovljeviću jer je oko te posete evropskom parlamentu bilo dosta u medijima, a i zbog kolege Dejana Radenkovića, njemu to teško pada. Ja sam navikao da takva pitanja dobijam. I gospodin Dačić je doveden u neprijatnu situaciju, odgovara o nečemu što ne znam. Niko nije bio član Vlade da bi Vlada imala veze s tim. Nema ni Skupština.
Bio je sastanak u Istambulu koji je organizuje Centar za inkluzivno upravljanje, a plaća te sastanke, a bilo ih je desetine do sada, švajcarsko ministarstvo spoljnih poslova. To je odgovor ko je platio i Istambul i put u Brisel. Na tim sastancima se pozivaju Srbi s Kosova. I to je jedino mesto gde Srbi s Kosova, unazad nekoliko godina diskutuju između sebe. Svađaju se, ovi sa juga, ovi sa severa. Znači ta aktivnost je naterala Srbe i dovela do toga da imaju i da probaju da imaju zajednički stav. Povremeno učestvuju i Albanci. U Istambulu su učestvovali, ako vas interesu. Tamo su bili i predstavnici vaše poslaničke grupe. Obično učestvuju predstavnici svih poslaničkih grupa, osim DSS na tim sastancima. U Istambulu je bio iz vaše, čak je jedan visoki državni funkcioner član Vlade bio u Istambulu. Pošto se sastanci održavaju po pravilima gde ne treba govoriti ko je bio i šta je pričao, ja ću to poštovati. Jasno je ko je platio.
Odgovor za Brisel. Tamo nismo bili kod Jelka Kacina, nego kod radne grupe poslanika iz evropskog parlamenta zadužen za jugoistočnu Evropu. Ta radna grupa u punom sazivu bila je krajem prošle godine ovde u Skupštini na Odboru za evropske integracije. Predsednik te radne grupe je evropski poslanik Kukan. Kod njega smo bili. Oni su bili ovde u parlamentu. Prema tome, ako mislite da je to bila izdaja, onda je i ovo izdaja. Ako je to pitanje. A to da ja i Radenković prihvatimo Ahtisarijev plan, to je možda značajno, značajnije što ga je Srbija odbacila ili UN, ali kad ja i Dejan ga prihvatimo, to znači da će se i primenjivati. Šalim se.
Da vas podsetim oko Ahtisarijevog plana. Sada idem da pitam gospodina Dačića. LDP je podržao u načelu, kao dobru osnovu za pregovore pre šest godina Ahtisarijev plan. Sada gospodin premijer kaže, na žalost na jugu Kosova, odnosno većini Kosova se ne ostvaruje u potpunosti. Tačno je. Da ste kao Vlada, ne samo vi, ali pošto ste bili u prethodnoj to ide opet i vama, da ste održavali kontakte sa Srbima sa Kosova, pravim predstavnicima Srba s Kosova, kako onima koji su institucijama, tako onima koji nisu, a ne samo sa severa vi bi znali zašto se ne poštuje, a verovatno bi uz pomoć Beograda taj plan možda se i poštovao u potpunosti.
Sada da se vratimo na pitanje. Gospodine Dačiću, nećemo da vam stavljamo so na ranu, apsolutno razumemo vašu situaciju, ali vam kažem da bi dobili podršku za razgovore mi mora da znamo o čemu se tamo razgovara. Ja ću citirati samo jednu rečenicu iz intervjua ruskog ambasadora.
(Predsednik: Ja vas molim vrlo kratko, pošto smo već na isteku četvrtog minuta.)
On kaže da je Moskva u stalnom kontaktu sa Beogradom i da je potpuno upoznata sa svim nijansama pregovora. To su detalji. Vi ste nama danas neke izneli. Da smo se redovno sretali mi bi onda možda znali šta to treba da podržimo, u kom smeru da kritikujemo itd. Međutim, činjenica je da smo iz štampe saznavali, dok vidimo neki drugi saznaju iz ličnih kontakata. Mi smo ipak poslanici da bi se informisali o tako važnim stvarima iz novina, a sem toga Rezolucija vas je obavezivala da nas informišete bar na način na koji to Tači radi u svom parlamentu.
Razumem vaš odgovor. Vi kažete da Rezolucija nema papira, o čemu da pričamo? Tači kaže da ustav Kosova nema papira, pa nešto priča. Detalje, bar ove koje ruski ambasador kaže, nijanse, evo. Verujem da je svima interesantan deo ovoga što su čuli o detaljima.
Kako ćete dobiti podršku javnosti ako ne zna javnost šta se dešava i kuda to ide? To je bila moja načelna primedba.
S druge strane, činjenica je da ni prošla, ni ova vlada nije održavala kontakte sa Srbima koji su u institucijama. Činjenica je da vaš zamenik, koga predsednik Skupštine nije pročitao kao onoga koji neće doći, a nisam ga video, a jutros sam rekao da se Vučić neće pojaviti i, kao što vidite, bio sam u pravu, do sada nije učestvovao ili ako je učestvovao jedanput ništa nije govorio.
Gospodine Dačiću, znate da je premijer Tači u zadnja jedan, dva ili tri sastanka vodio i učestvovao je njegov zamenik premijera Petrović, s kojim je Vučić obećao da će se videti pre šest meseci, iz čega proizilazi objektivno položaj vaše Vlade i vaš položaj. Zato sam na početku rekao da razumemo mi vašu situaciju. Ako mislite da je ovo reprezent vaše Vlade, onda neka bude.
Zato vas pitam, pošto ste rekli da neće biti izbora, a o izborima je pričao Nikolić i koliko sam ga razumeo, pričao je o parlamentarnim izborima i ne znam kako Nikolić može da se natera da ide na predsedničke izbore, ali znam kako mogu da dođu do parlamentarnih izbora. To je mnogo lakše, jel tako, pošto kažete da neće biti izbora. Odgovorite samo na dva pitanja: koji je smisao vaše Vlade ukoliko ne dobijemo datum za početak pregovora i ne postigne se nikakav sporazum sa Kosovom? Da li u ekonomiji cveta stanje, dinar jača, evro slabi, strane investicije nagrnule itd? Nije. Sve je loše.
Zašto bi ta Vlada dalje opstajala u okolnostima u kojima čovek koji je iza vas, predsednik Skupštine, u rekonstrukciji Vlade pominje novog premijera? Koliko znam, rekonstrukcija podrazumeva promenu nekih ministara, a novi premijer znači novu vladu. Odgovorite mi da li je vaša želja za rekonstrukcijom Vlade, pošto do sada nisam čuo da ste o tome pričali, ili niste pričali pre nego što su vaši koalicioni partneri otvorili to pitanje, uključujući i promenu premijera, jer obično premijer vrši rekonstrukciju Vlade? Da li je rekonstrukcija Vlade nešto što će uslediti kao, kažete, zamena za izbore koji se neće desiti?
Ne zaboravite odgovor na to pitanje – kakav je smisao daljeg opstanka Vlade ukoliko se nikakav dogovor ne postigne, jer faktički tada ćemo ostati i bez normalizacije odnosa sa Kosovom? Srbi sa Kosova će biti oštećeni, a i građani Srbije zbog ne dobijanja datuma će oštećeni, odnosno politika vaše Vlade, evropskih integracija će doživeti ozbiljan poraz. Uz dva poraza ne vidim smisao daljeg opstanka te vlade, posebno u okolnostima unutrašnjim koje vidimo najbolje gledajući ovu sliku.
Hvala uvaženi potpredsedniče, koleginice i kolege, ovih dana smo svedoci nečega što, kad bi bio grub, bruka za državu, a to su izjave predsednika države, gospodina Nikolića i predsednika Vlade gospodina Dačića. Svedoci smo da posle sastanka u Briselu sa Ketrin Ešton da je gospodin Nikolić rekao kakao je Priština popustila, da je dogovor blizu, da bi ga sutradan demantovao premijer koji je rekao da je daleko od sporazuma Srbija i da mi nećemo po svaku cenu u Evropu.
Onda je predsednik Nikolić otišao u Minsk, pa tamo dao novu izjavu koja je sad bliža premijerovoj, nego ona njegova prva. O čemu se tu radi? Da li to ostavlja dobru sliku o Srbiji i njenom rukovodstvu? Svakako ne. Mi zbog toga nismo srećni. Ne znam ko tu govori istinu, a ko ono suprotno, ne govori istinu. Da li tu neko pokušava da minira eventualni sporazum, da li je tu onaj koji govori da je sporazum blizu ili onaj koji govori da je sporazum daleko. To je kratak uvod u ono što će biti suština mog pitanja. Moguće je da je sve ovo nastalo ovaj galimatijas izjave, ovaj rašamon posle one izjave gospodina Dačića koju je dao krajem prošle nedelje – da se lagalo da je Kosovo naše.
Moje pitanje će biti vezano više za tu izjavu, nego za ovo što se dešava, jer ovo što se dešava to ćemo verovatno saznati pre nego što istekne rok za odgovor na poslaničko pitanje. Dakle, lagalo se da je Kosovo naše. Gramatički kao što znate, ako se malo podsetimo gramatike, upotrebljen je pasiv. Pasiv odlikuje to da nema subjekta. Ko je lagao da je Kosovo naše je suštinska stvar za ovu izjavu. To da se lagalo to je u redu, znam ko nije lagao. Možda mislim da znam i koje lagao, ali mislim da zbog građana Srbije je strašno važno da se utvrdi koje lagao da je Kosovo naše, ako to već kaže premijer. Da li je, recimo, lagao Kenan Hajdarević? Da li je lagao papa? Mesi? Ser Alen Ferguson? Predsednik Bugarske? Predsednik Makedonije? Milo Đukanović? Ko je lagao? Ili, možda oni koji su stali iza Ustava, Nikolić, Vučić, Dačić, Tadić i da ne nabrajam dalje.
Mnogo je važno građanima da se utvrdi ko je lagao zato što iz toga proizilazi i odgovornost za laganje. Što se lagalo? To je drugo pitanje i motiv za laganje. Da li je motiv da Kosovo ostane jer lažima može to da se desi ili je motiv nešto drugo, da se dobiju nekakvi glasovi, a iz glasova sledi nešto drugo. Mislim, da premijer koji uporno izbegava da se pojavi pred parlamentom, za razliku od svog kolege sa značkom koji posle svakog Briselskog razgovora se pojavljuje u parlamentu Kosova i podnosi izveštaj, mislim na Tačija.
Dok čekamo premijera da se pojavi, ne znam kada ćemo ga dočekati, verujem da među vama ima onih koji i više žele da ga vide, nego mi, treba da odgovori koje lagao u vezi sa Kosovom i zašto se lagalo i kad se lagalo? Da li kad se potpisao Kumanovski sporazum? Kad je postignut dogovor o ustavnom okviru Čović - Hekerup? Da li kada je Kosovo jednoglasno proglasilo nezavisnost? Da li kada je Međunarodni sud pravde rekao da Deklaracija o nezavisnosti nije prekršila međunarodno pravo? Kada smo sa Briselom napisali rezoluciju koju je usvojila Generalna skupština kojom se to mišljenje Međunarodnog suda pravde prihvatilo? Kada je počeo dijalog? Kad se lagalo i zašto se lagalo i pre svega ko je lagao? Bez raščišćavanja stvari iz prošlosti, shvatićete i znate iz iskustva, nema srećne budućnosti.
Tači i Dačić se druže, dogovaraju se, videćemo šta su se dogovorili, a nema napretka u odnosima između Srba i Albanaca koji žive na Kosovu. Zar nije cilj dijaloga, ne znam, sutra predsednika Srbije, predsednika Hrvatske, da se relaksiraju odnosi među ljudima koji žive u te dve države. Upravo zbog ovog laganja mi stojimo u mestu. Hitno da kaže premijer bez pasiva - lagali smo, lagali su, a ne lagalo se. Hvala.
Gospodine predsedavajući, ovog časa ste povredili član 107. – dostojanstvo Skupštine. Tvrdite da je prethodni govornik govorio o amandmanu. Prethodni govornik je govorio o diskusiji gospođe Popović, tvrdeći da je ona diskutovala o izvornom članu 4, a on je promenjen njegovim amandmanom i amandmanom kolega.
Nemojte da tvrdite da je prethodni govornik govorio o amandmanu, jer je prethodni govornik, izvinite, svi ste to čuli, govorio o diskusiji gospođe Popović. Molim vas, pratite pažljivije zasedanje ili dragoj koleginici prepustite mesto.
Gospodine predsedavajući, zamolio bih vas da pratite malo pažljivije. Povreda Poslovnika, dostojanstvo, član 107. Da li je poslanik SNS rekao da se stvarno slaže sa tim da kartice stoje tamo gde ne treba da stoje? Priznao je da se to dešava. Onda se javlja gospodin Radenković i kaže da Judita Popović neosnovano optužuje da su izvučene kartice. Poslanik, gospodine Radenkoviću, je priznao da su kartice tamo gde ne treba da budu. Ne razumem. Sada se neko uključio kada ste vi počeli da pričate… Neću da pominjem ništa osim – kojom metodom. Metodom ponavljanja, "repeticijum iz mater studioru". Mi ćemo vas upozoravati. Do kraja mandata ćete naučiti. Šta je sada tu loše?