Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Ostojić

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija

Govori

Gospodine predsedniče Republike, premijeru, ministri, koleginice i kolege, ko je malo bolje posmatrao naš politički život mogao je bez po muke primetiti da se gotovo nigde u političku borbu ne unosi tako malo načela, da gotovo nigde nije u politički svet i u narod pušteno tako malo ideja i vizije kao kod nas. Političke stranke kod nas imaju svoje prošlosti i tradicije. Stvarale su se u ime ostvarenja izvesnih načela i borile se u ime određenih programa. Danas su svi ti programi izbledeli i cela borba je dobila uzak lični karakter. Time se daje objasniti potpuna beznačajnost, beznačelnost u našem političkom životu i strahovita pometnja u idejama.
Otuda dolazi da Srbija ima radikala koji neće da čuju za opšte pravo glasanja, demokrata koji ne primaju ni samu pomisao o intervenciji države u odnosima između kapitala i rada, kao konzervativaca koji su antimilitaristi i reakcionara koji stavljaju sebi u zadatak da u klici unište monarhističko osećanje. Na taj način mi smo u Srbiji došli u jedinstven položaj da imamo stranke sa imenima koje imaju stranke na zapadu, ali bez duhovne srodnosti i idejnih veza sa njima. Ovo je Skerlić napisao početkom veka. Današnja rasprava pokazuje da nismo mnogo odmakli od toga. Strančarenje najgore vrste, samo tako je moguće objasniti, na kraju krajeva, ovo Skerlićevo dobro zapažanje s početka veka, da bivši Miloševićev portparol, ovo nije vrednosni sud nego činjenično stanje, gospodine Dačiću, kaže kako smo mi mali da bi uticali na velike, kako moramo da prihvatimo pravila igre.
Ljudi iz Miloševićeve stranke kažu da sada ipak taj Ahtisarijev plan izgleda bolje nego što je izgledao ranije. Gospoda koja su nosila bedževe, a sada ne nose, kažu – nismo mogli da otvorimo ovaj problem, plašili smo se za stranačke rejtinge. Predsednik države se hvali kako je 20 godina poslanik. Pominje tuđu decu, svestan da su njegova deca sigurno zadovoljna njegovim poslaničkim rezultatom od 20 godina. Šta se desilo u tih 20 godina vama građani? Kako živite? Šta se desilo sa našim životima? Valjda postoji odgovornost za 20 godina bavljenja politikom, a u tih 20 godina bilo je i vlasti, a ne samo opozicionog delovanja. I tada kada je bilo opozicionog, to je bila vladajuća politika.
Dakle, o čemu mi ovde pričamo? O državotvornosti ili o strančarenju? Šta znači amandman DS? Da se prekinu pregovori, to je amandman, i da se odustane od evropske ideje. Strančarenje. Luđa od toga je samo izjava premijera da će Vlada da prihvati to. To je šala na šalu. Izvinite, to nije ozbiljno ponašanje za ovako veliku temu. Nemojte da se smejete.
Koja reč?
Za nas je Kosovo državno, a ne stranačko pitanje. Znate kako se razlikuje državotvorno i strančarenje? Onda kada ne vodiš računa o rejtingu, onda znači da misliš o državi. Kada vodiš računa o rejtingu, onda strančariš. Da li ono što mi pričamo od osnivanja pokazuje da mi vodimo računa o rejtingu? Ne, upravo to. Šta smo govorili? Govorili smo da je Ahtisarijev plan dobra osnova za dalje pregovore. Govorili smo da Kosovo ide ka nezavisnosti. Bili smo dežurni izdajnici sve ovo vreme. Palili ste nam prostorije.
Sada ste došli u poziciju da se vi koji ste bili u prošloj i u sadašnjoj Vladi međusobno optužujete za izdaju. Mislite da mi seirimo zbog toga i da nam je drago? Nije. Da li nam je drago što ste svi vi manje ili više iskreno ili neiskreno prihvatili u suštini ono što LDP već godinama priča? Zbog toga nam je drago svakako. Kada bi bio cinik, ali dolazimo sada do problema, rekao bih – što ovde raspravljamo danas o rezoluciji?
Pogledajte, u šest meseci ove Vlade premijer Dačić je iskoristio zalet Borkov i prethodne Vlade i prilično mu dobro ide sa pregovorima. Sredio je IBM, integrisani prelaz, skinuo je tekst sa zvezdice, dogovorio je i oficire za vezu. Rekao bih, sa ovakvom inercijom i dobrim odnosima koje je premijer uspostavio sa Hašimom Tačijem, da bi mi zaista i došli u situaciju da možda i dobijemo datum. Onda odjedanput platforma. Pojavi se platforma. Šta je cilj platforme? Zato su kolege iz DSS bar iskreni. Ne radi se ovde o Kosovu, ovde se radi o daljem evropskom putu Srbije. Neko želi, antievropske snage, ali samo je mali broj njih hrabar da to otvoreno kaže – ne treba nam EU. Među ostalima ima onih koji tako misle, ali neće da kažu. Došla je platforma koja u stvari treba da pokuša da spreči dobijanje datuma.
Zašto je datum važan? Zato što je datum ona granica posle koje više nema nazad. To je zaista nepovratni proces. Kandidatura sama po sebi nije taj nepovratni proces, a datum jeste. Zato ne možemo glasati za ovaj papir, jer za nas je obrazloženje važno bar koliko i sam tekst rezolucije, zato što u nekom budućem pokušaju da se ospori bilo koji dogovor opšta načela iz rezolucije neće moći da daju jasan odgovor da li je to u skladu sa rezolucijom ili nije, daće samo obrazloženje. Zato je ovo jedan truli kompromis vladajuće većine koja se očigledno na ovom pitanju dobro zaljuljala u pokušaju da se te rupe zakrpe. Mi bi zbog toga kao opozicija mogli da se radujemo. Svaka opozicija se valjda raduje kada se vlast svađa, ali opet vas vraćam na ono što se zove definicija državotvornog ponašanja. U interesu Srbije je da dobije datum, kao što je bilo u interesu Srbije da dobije kandidaturu. Da li je LDP prethodnu Vladu podržavala? Da. Ovde moramo da kažemo istinu. Izvinite, ovo je truli kompromis. Rezolucija i obrazloženje, to bi bilo kao kompromis između monarhista i republikanaca, koji bi se dogovorili da država bude monarhija, ali da se bira na izborima. To prosto ne ide. To nigde nema.
Zato vas podsećam, da sve ono što smo govorili, vi to možete, gospodine Dačiću da ostvarite. Svakako da se Čeda Jovanović sreo sa Tačijem, Beograd bi goreo, a kad se vi sretnete sa Tačijem, mir i tišina. Da je Šešelj tu politički aktivan, on bi još mogao bolje da odradi to nego vi.
Otuda je platforma koja se pojavila, napad na evropski put Srbije i nikakva briga za Kosovo i to treba da znaju građani Srbije i Srbi sa Kosova, jer da je to briga vi bi brigu o Srbima brinuli i onda kada su bili pregovori sa Tačijem u Beču, a tada je politika bila usaglašena državna politika i Tadić i Dačić i Nikolić, tada sa bedžom i normalno Koštunica. Šta ste rekli? Više od autonomije, manje od nezavisnosti, a to je bila politika zamrznutog konflikta. Ko želi zamrznut konflikt na Kosovu? Pa, onaj ko želi zamrznutu Srbiju na evropskom putu. Jer, šta je bilo više od autonomije, manje od nezavisnosti? Situacija koja je nastala 1999. godine kada je Kosovo postalo međunarodni protektorat i kada je Srbija izgubila suverenitet.
Premijer Dačić, pre neki dan kaže – Srbija nema suverenitet nad Kosovom. To je tačno, nema ga od 1999. godine. Onaj ko hoće da zamrzne konflikt, on hoće da zamrzne evropsku budućnost Srbije. To je onaj koji stoji iza platforme. To ne znači da je Vlada proevropska. Zašto? Gde je sporno? Nas i vas koji prihvatate našu politiku, kao i sa prethodnom Vladom, neiskreno je sprovodite, ne možete obećavati sve u Briselu, a u Srbiji pumpati nacionalizam, tražiti izdajnike, izigravati patriote. Patriota je onaj koji želi dobro svom narodu, koji želi da mu narod živi, da mu bolnice budu dobre, pune lekova, aparata koji rade, da škole budu pune kompjutera, a ne poljskih VC, da putevi nemaju rupe. Taj je patriota, a to je moguće samo u članstvu EU.
Zato je odgovornost ne samo promeniti mišljenje, gospodine Dačiću, to je lepo što ste promenili mišljenje, nego je odgovornost da ubedite one koje ste 20 godina ubeđivali u suprotno da i oni promene mišljenje, jer to ćete vi mnogo bolje, nego mi iz LDP uraditi. Kad mi kažemo onima koji su glasali za vas, za Nikolića sa bedžom itd, da je ono bilo pogrešno, vi morate da im objasnite da je to bilo pogrešno, jer kad im mi kažemo nama neće verovati. U tome je odgovornost za počinjenu štetu. Zato nije u redu kada kažete – nema veze šta je bilo, bilo je, idemo dalje, napred, nema nazad.
U redu, idemo dalje, ali tako dalje nećemo stići. Što i dalje pominjete Rezoluciju 1244 kao neku garanciju teritorijalnog integriteta Srbije? Što nikada niste pročitali i objasnili, ali to mi možemo da kažemo 17 puta, kada Nikolić ili Dačić, kažu to jedanput, to će ljudi shvatiti, šta piše u toj rezoluciji. Piše da je u tom trenutku kada je doneta Rezolucija Kosovo deo SRJ, a da će u budućnosti doći do konačnog rešenja kroz politički dijalog koji sigurno neće biti to. Do tog dijaloga je došlo, pod Ahtisarijem i to se završilo kako se završilo i sad smo tu gde smo.
Kad smo vam rekli – iskoristite te pregovore da obezbedite bolji položaj Srba, vi ste rekli – vi ste izdajnici, hoćete nezavisno Kosovo. Kad smo rekli, pokojni Drnovšek, predsednik Slovenije je rekao da bi srpski manastiri trebali da dobiju eksteritorijalnost, vi ste rekli – on je za nezavisno Kosovo. Sada bi sve dali da dobijemo to, a nažalost dobićemo mrvice.
U tom smislu mislimo da je odgovornost za prethodnu politiku, prethodnu politiku koja nas je dovde dovela i koja je oličena u 11 deklaracija na vama koji ste te deklaracije glasali, a vi ste nas optuživali što nismo za njih glasali i da mi rušimo jedinstvo. Izvinite, rušenje jedinstva na pogrešnoj politici je patriotizam. Zamislite da je i LDP glasao za svih 11 deklaracija. Da li bi Kosovo sada bilo u Srbiji? Kada bi od deklaracija koje usvaja Skupština zavisila sudbina Kosova, ono bi odavno bilo u Srbiji, a Srbija bi bila unitarna i verovatno, skoro do Tokija. Ali, od toga ne zavisi.
Realna politika je nešto drugo i sve vreme vas upozoravamo da od realnosti, prihvatanja realnosti zavisi život Srba na Kosovu, Srba, jer Kosovo je srpsko onoliko koliko Srba ima, a među vama ima mnogih koji misle da je bolje da na Kosovu nema ni jednog Srbina, a da zastava Srbije bude na Prokletijama, između Kosova i Makedonije. To je završeno 1999. godine, Kosovo će biti srpsko samo u meri u kojoj Srba tamo ima, a Srba će tamo biti samo u meri u kojoj omogućimo da žive tamo. Izigravanje, manipulacija sa Srbima će ih oterati sa Kosova. Možda je nekome cilj da na Kosovu nema Srba i nisu zagovornici velike Albanije, samo među Albancima, očigledno ih ima i među Srbima. To nije interes i ljudi koji žive na Kosovu, ni Srba, ni Srbije, to je možda nečiji interes koji bi želeo nestabilnost na ovim prostorima.
Zato ovo o čemu danas pričamo ne tiče se Kosova, premijer će se videti sa svojim partnerom, dogovoriće, nadam se i energetski sporazum i telekomunikacije, tu je ključni sporazum o poštanskom broju. Od toga će zavisiti da li ćemo dobiti datum, o toga će zavisiti da li će ova Vlada potrajati do jeseni ili će pasti već tada. Mi smo uvek spremni za izbore, ali ovo danas nije bila prilika za nadgovornjavanje stranaka, nego za ozbiljnu raspravu. Mi mislimo, kao što smo i ranije davali doprinos toj ozbiljnoj raspravi, dali smo i danas.
Nekako, kako da vam kažem, predsednik Republike, očigledno im ne prija, obojica izađoše, držali su konferenciju za štampu, pa reče gospodin Nikolić kako je platforma koju je usvojila Vlada, kako reče – malo je otupila ivicu. Možda je to igra reči, zaoblila ivicu, ali bih rekao posle cele ove diskusije i aplauza, čini mi se oproštajni uputili svom bivšem predsedniku, a pažljivo smo gledali kada niste tapšali, rekao bih da je ipak ova platforma "zaoblila Tomicu".
Znate šta, na kraju, mi očigledno kao Srbi nemamo baš neke sreće sa predsednicima. Onaj prethodni je vodio Vladu, ovaj hoće da je ruši. Nekako, valjda ćemo dobiti jednog predsednika koji će se normalno ponašati, a ni prvo, ni drugo, po meni, nije normalno. Hvala na pažnji.
Replika. Dakle, ja nisam govorio o predsedniku Nikoliću kao bivšem predsedniku države, to je valjda bilo jasno. Rekao sam "oproštajni aplauz vašem bivšem predsedniku stranke", na to sam mislio.
Drugo, kada je u pitanju moj odnos prema predsedniku Nikoliću, svakako da je moj predsednik, kao što je i Ustav moj, iako sam protiv njega, za razliku od vas, koji ste ga tako doneli, pa ga često kršite, ali ne pričamo o tome. Vidite ovako, ja nikada o predsedniku Nikoliću neću reći ono što ste vi govorili o predsedniku Tadiću, i to je razlika između nas i vas, kada je u pitanju kućno vaspitanje.
Reći ću uvek predsedniku Nikoliću ono što sam govorio i o predsedniku Tadiću. Vi koji ste to govorili o prethodnom predsedniku, šta ste govorili setite se, vi ste poslednji koji možete da kažete – ne dirajte predsednika. Ja tako nikada nisam govorio o prošlom predsedniku, a jesam nekako. Tako kako sam u prošlom, tako ću govoriti i o ovom, a to je u skladu sa kućnim vaspitanjem i to je pristojno.
Gospodine Arsiću, mislim da niste razumeli Čedomira Jovanovića. Nije on rekao da bi vas voleo da vidi u vašem prethodnom obliku sa potkošuljama i bedževima, nego je rekao kada ste već promenili politiku, promenili imidž, kada ste postali evro radikali, onda treba uvek da se ponašate u skladu sa tim novim imidžom. Kada se zaboravite i kada se vratite u prošlost u govoru, u načinu, u vređanju, onda bi trebali da prilagodite dres-kod, pa vam onda ne bi odgovarali.
Mi vama sada odgovaramo zato što duboko verujemo da vi želite da ostanete na vlasti i posle sledećih izbora, svesni da ćete na vlasti ostati ako Srbija dobije kandidaturu. To što je vaš boravak na vlasti loše za Srbiju, to je cena koju očigledno Srbija treba da plati, jer je datum početka pregovora dobar za Srbiju.
Mi smo sve vreme dosledni, pričamo jedno te isto, bez obzira koliko to naš rejting pogađa. Mi želimo da Srbija napreduje. Vi ste sada, imate većinu, ali naša obaveza je da kažemo da postoji sukob između predsednika i Vlade. S naše tačke gledišta, bolje je što je Vlada, hajde da kažem, u ovom trenutku izašla jača i što će se pregovori nastaviti raširenih ruku, ali smo rekli da strepimo da je u obrazloženju stavljena mina pregovaračima, odnosno budućim dogovorima i da može da se u jednom trenutku sruši, ako se promeni nekakav odnos snaga.
Znači, Čeda Jovanović nije vas vraćao u prošlost. Dobro je da se promenite. Dobro je što svi pričate sada kako treba uvažiti realnost, itd. Mi samo apelujemo da probate da utičete na one na koje ste uticali sa prethodnom politikom, jer vi to možete bolje nego mi.
Replika? Ja sam disciplinovan, ne zloupotrebljavam Poslovnik.
Po amandmanu. Četrdeset pet minuta čekam.
Hvala.
Ovo je važan amandman. Javio sam se po amandmanu još skoro pre sat vremena, da bih se uključio. Međutim, u ovaj sat se čulo svašta.
Mnogo će narod da se raduje kada dođe taj 11. i platforma. Ako je oko ovog amandmana ovakva debata među poslanicima u vladajućoj većini, šta će biti oko platforme? Verovatno je za mnoge ovaj amandman važniji nego platforma. Ovde su konkretne stvari u pitanju.
Radenković je jedna stotridesetosmina predlagača zakona, a Arsić je predstavnik svih 138. Recimo, gospodin Arsenović je takođe jedna stotridesetosmina. Kad završim, mogli bi da kažete šta mislite o amandmanu. Ovde je spor oko toga da li je amandman postao deo zakona, tj. da li ga je prihvatio Odbor ili će se o amandmanu glasati kada se bude glasalo o zakunu, ako ja dobro razumem. Ako je deo zakona, neće se glasati.
Ako čitate Poslovnik, tamo piše – predlagač zakona ili ovlašćeni predstavnik. Ne tumačim to da ovlašćeni predstavnik može u svakom trenutku po svojoj volji da odlučuje u ime predlagača. Ili možda grešim? Možda kada dođe ovlašćeni ministar ispred Vlade, apsolutno bez Vlade može da radi šta hoće, ali Vlada ne glasa, glasaju poslanici. Ne znam kako ćete iz toga izaći, ali je jasno zašto ovaj Zakon nije Vladin zakon, nego poslanički zakon.
Nije tačno da poslanici nisu predlagali zakone. Koleginica Ranka Savić je nedavno predlagala Zakon o izmenama Zakona o privrednim komorama. Bilo je poslaničkih zakona. Neobično je da vladajuća većina predlaže poslaničke zakone zato što ima Vladu, ali ako slušamo ovu raspravu oko ovog važnog amandman, onda je jasno zašto to Vlada nije ni mogla da predloži, ali nema veze, hajde da se vratimo na suštinu.
Slušao sam pažljivo argumente. Ako je suština transparentnost javnih nabavki, apsolutno je Radenkovićev amandman prihvatljiv, bolji i treba da ga prihvatite.
Gospodine Arsiću, nemojte se ljutiti. Vaš jedini argument protiv objavljivanja plana javnih nabavki je bio da će moći da se dogovaraju. Recimo, tri putarske firme u Braničevskom okrugu moći će da naprave nekakav dogovor šta je sporno u tom dogovoru ako to ne diže cenu javnih nabavki, ali, s druge strane, unapred objavljen plan javnih nabavki nesumnjivo povećava konkurentnost u javnim nabavkama. U Braničevskom okrugu za taj put može da se javi neka firma iz Novog Pazara i da pobedi cenom. Zato mislim da je apsolutno prihvatljiv amandman i da trebate vi kao predlagači svih ostalih stotridesetosmina da prihvatite taj amandman, jer zaista diže transparentnost, povećava konkurenciju i otklanja ono o čemu Radenković s pravom priča, a to je da onaj ko zna plan nabavki, a nije objavljen, može da tom informacijom trguje ili na neki način da ta informacija bude dostupna jednima koji bi učestvovali, a drugima ne bi.
Očigledno je ovo veoma važna stvar, kada se među vama lome koplja i kada smo došli i do svakakvih stvari koje su se u debati čuli, šta se dešava na Glavnom odboru DS ili o želji DSS da da doprinos platformi o Kosovu. Taj će doprinos biti takav da će zaista narod da se veseli, kada ćete i vi među sobom da se oko toga sporečkate. Zato mislim da još jednom razmislite.
Na kraju krajeva, ne možete da izbegnete to. Kada se bude glasalo o amandmanu, svih stotridesetosmina će glasati kako hoće, a pošto će još neki poslanici opozicije glasati, taj amandman može da vam prođe i ako vi ne želite. Time ugrožavate vladajuću većinu, što je meni drago. Javio sam se da vas smirim, mada bih više voleo da posledica moje diskusija bude nastavak polemika, ali u svakom slučaju sam želeo da kažem da vaši argumenti mene kao opozicionog poslanika nisu ubedili, jer je jedini argument što će neki da se dogovaraju. Pa? Neka se dogovaraju. Šta je sporno da se tri putarske firme dogovore, ukoliko to ne diže cenu javnih nabavki. Bolje je, ali zato će možda da se javi neka četvrta, koja će da ih počisti sa tog tendera, jer će da kaže to što ste se vi dogovorili, pa provizija svakom, ja radim, ja sam jeftiniji i rade.
Zato mislim da transparentnost, veća konkurentnost i posebno isključivanje trgovine informacijom da će biti tada i tada te javne nabavke koju neko možda dobije, pa da se spremi, a drugi neće dobiti, apsolutno govori u korist amandmana gospodina Radenkovića, a vi gospodine Arsenoviću iskoristite mikrofon pa kažite – kao 130 osmina predlagača, zašta ste?
Poštovani građani, obraćaću se onome kome smem da ne bih bio kažnjen, raspravljamo o amandmanu o kome nemamo mišljenje predlagača. To je kršenje Poslovnika. Zatim, imamo papir u kome piše da je ovlašćeni predlagač, ovlašćeni predstavnik predlagača prihvatio amandman gospodina Radenkovića. Usmeno nam kažu da je to greška.
Da li mi ovde radimo na priču ili na papire? Da li se država vodi mobilnim telefonom ili papirima?
Dakle, poštovani građani, na mnogo načina se ovde mulja oko ovog amandmana. Niti znamo gde su se sastali i kada su se sastali ovlašćeni predlagači, njih 138, nemamo njihovo mišljenje o amandmanu, a imamo o svim drugim amandmanima. Ovlašćeni predlagač je na papiru prihvatio, ovlašćeni predstavnik je prihvatio amandman i još malo pre kaže – čemu frka oko ovog amandmana, kada član 51, sada da branim amandman gospodina Radenkovića kada on neće, kaže – sve je to regulisano, jer je naručilac dužan da donese plan nabavki i što se toliko raspravlja o ovome?
Radenkovićev amandman se odnosi na to da se taj plan nabavki mora objaviti na portalu javnih nabavki. Član 51. kaže da samo naručilac mora da donese plan javnih nabavki do 31. januara i da u elektronskoj formi dostavi to Upravi za javne nabavke. Znači, tu se pokušava da se pobegne od suštine, da plan javnih nabavki u ovoj državi, opštinama, gradovima bude poznat svima, kako potencijalnim dobavljačima, tako i građanima. O tome se radi.
Očigledno neko od ovih 138 predlagača ne želi da to bude poznato, a neko želi da to bude poznato. To je suština cele ove priče i zato toliko govorimo o ovom amandmanu. Dakle, kažite nam, gospodo, gde ste se sastali, što nemate mišljenje o ovom amandmanu u mišljenju koje ste nam dostavili? Kako je moguće da tako greše stručne službe Skupštine i da kažu da je ovlašćeni predstavnik predlagača prihvatio, a usmeno nam se saopštava da nije. Sada će on verovatno neki papir, pa kaže – ne slažem se sa ovim amandmanom. Nemojte da zamenjujete teze.
Član 51. ništa ne govori o objavljivanju plana javnih nabavki na portalu javnih nabavki, nego govori samo o obavezi naručioca da plan do kraja jaunara napravi. Suština nije u amandmanu da li treba da se napravi plan ili ne, nego da li taj plan treba da bude objavljen na portalu javnih nabavki.
Prema tome, upetljali ste se. Pomažemo vam da se ispetljate, da bi ovaj zakon bio bolji, jer svima je u interesu da bude bolji, ali vi nekako ne pokazujete veliki entuzijazam da taj zakon bude bolji, barem kada je ova važna stvar u pitanju.
Da, po amandmanu. Tako ništa ne moram da obrazlažem, samo mogu građanima da kažem da ovde postoji nagoveštaj krivičnog dela. Krivično delo je falsifikovati mišljenje nečije. U mišljenju koje nam je dostavljeno piše da su predlagači, njih 138, razmatrali amandmane i dostavljeno nam je njihovo mišljenje na 66 amandmana, ali nema na Radenkovićev.
Pitamo zašto ste propustili to i vi ne kažete ništa. Pričate – ovo je politizacija. Ne, nije politizacija. Vidite, Vlada kada razmatra amandmane na neki zakon koji je ona predložila, to radi na formalnoj sednici. Postoje neka pravila u demokratiji. Suština demokratije je procedura. Ne daje Vlada mišljenje na naše amandmane tako što dva ministra o tome imaju stav dok ručaju u nekoj kafani u Beogradu.
Vi hoćete nama da kažete da nije bilo sednice, da su bile konsultacije po kafanama i da ste tako utvrdili? Izvinite, ako je neko falsifikovao nečije mišljenje, taj će u zatvor. Da li znate da je to krivično delo? Vi bi trebalo da znate to.
Srpski vas pitamo zašto niste dali mišljenje na ovaj amandman, a vi kažete – sada će da stigne. Stiglo je 66 mišljenja na 66 amandmana, a nema na ovaj i dva. Kako je formalizovano davanje mišljenja predlagača kada ih je 138? U Vladi je manje, 20 i nešto. Oni mogu po kafanama da utvrde mišljenje, ali to rade na sednici gde se jednostavno snima, ima zapisnik itd. Mi sumnjamo u ovaj papir. Sumnjamo zato što je teško okupiti 138, a vi kažete da nije toga bilo.
Gospodo koji ste to potpisali, kad tad ćete videti da li je to neko falsifikovao vašu volju ili nije. Ali, ne može tako, gospodine predsedniče Skupštine, zovu vas telefonom, pa kažu - šta ti misliš o ovome, a o kom, ima ih 67 ukupno.
Jasno je da je ovde da li će planovi javnih nabavki biti na portalu važno pitanje, ali o tome imate različito mišljenje. Neko bi hteo da to ne bude poznato javnosti, neko bi hteo da bude i očigledno da ste u ovome, kada je u pitanju davanje mišljenja, prekršili ne samo Poslovnik nego i neke druge zakone i ne bih da vam budem u koži.
To što kažete da piše da je prihvatio amandman, ali u suštini to je greška onoga ko je kucao tekst, a sada će naknadno da dostavi, to sve nisu odgovori koje mi tražimo. Prema tome, hoće li neko da nam kaže što ste u mišljenju preskočili Radenkovićev amandman, a imate mišljenje za ostale amandmane i gde ste to mišljenje oformili?
Ovaj amandman je sličan onom koji smo mi podneli ili gotovo isti, tiče se retroaktivnosti člana 10. U obrazloženju Vlade, čitam obrazloženje odbijanja amandmana na amandman gospođe Čomić, pošto nema na naš amandman. Stoji jedna rečenica koja glasi – isključivo je pravo zakonodavca da propiše rokove, uslove i način okončanja postupaka započetih pre stupanja na snagu ovog zakona. Zbog gledalaca, član glasi da postupci koji su započeti do dana stupanja na snagu ovog zakona, a on će stupiti verovatno u nedelju, dan po glasanju, ili u subotu, sutra. Znači, postupci po starom zakonu okončaće se po ovom. Mi mislimo da je to retroaktivnost. To što vi kažete da zakonodavac može da propiše rokove kako će se završiti postupci po starom zakonu, ima dva problema. Retroaktivnost je ustavna kategorija, to bi bilo kao da nekome sudite za krivično delo za koje je propisana kazna od 10 godina, pa u međuvremenu zakonodavac, pošto ima pravo da odluči kako se ti postupci završavaju, kaže – sad za to delo važi 20 godina.
S druge strane, hajde da ne ulazimo u pravne začkoljice, ovakav član i mogućnost da zakonodavac menja pravila igre, svakako nije u interesu privlačenja investitora u ovaj sektor, jer prosto to uvodi pravnu nesigurnost. Ovim izmenama menjate dosta stvari, između ostalog i dužinu trajanja dozvole itd. Sada kažete – onaj ko je imao po starom zakonu dozvolu na toliko i toliko, sad po novom ima da bude kako je novi propisao. Mislim da se iza ovoga krije, kao što se verovatno krije iza onoga uslova za oduzimanje dozvole, da će se oduzeti, ko napravi neki pravni posao ili faktičku radnju da prenese, da se krije namera da svi koji hoće da ulože novac faktički dođu na vaš šalter. Tako mi izgleda, možda grešim. U svakom slučaju ovaj amandman je, neću da kažem neku ružnu reč, ali nije adekvatno odbijen, odnosno obrazloženje odbijanja čini mi se da nije adekvatno zbog ovoga što sam citirao. Hvala.
Samo kratko. Verujem vam da se sadašnji, postojeći investitori nisu bunili, ali sam siguran da oni koji nameravaju da dođu, a čini mi se da pravi još nisu došli, sa ovakvim zakonom i sa ovakvom pravnom praksom u zemlji u koju treba da dođu neće biti srećni. Videćemo šta će biti. Naše je bilo da kažemo, a vaše da branite. Imate većinu, pa možete da izglasate šta ste naumili.
To je drugi Karić koji mi je pomenuo ime u 15 minuta, na prvog sam oćutao.
(Predsedavajuća: Pitala sam vas zbog redosleda, zato što ima još jedan prijavljeni pre vas, zbog toga sam vas pitala?)
Lepo je završila ministarka, niste trebali da se javite. Nisam ja rekao da treba zavjek da ostanu dozvole onih koji su imali po starom zakonu. Samo sam stavio primedbu na potencijalnu retroaktivnost ovog člana. Na kraju krajeva, isteći će im dozvole ako ništa nisu uradili i po starom zakonu. Samo sam izrazio sumnju da ovakva pravna praksa i ovakvo menjanje zakona i eventualna retroaktivnost, videćemo ako neko ospori ovaj član na Ustavnom sudu zbog toga, može buduće investitore da obeshrabri. Samo sam to rekao.
Nisam rekao da je onaj prošli zakon savršen, pa da treba da ostane i da sve ovo ništa ne valja. Rekli smo i u načelnoj raspravi da je namera da se popravi zakon jasna, ali smo rekli i da neke stvari ne razumemo, ne samo mi koji smo poslanici, ne bavimo se investicijama u energetskom sektoru, nego i oni sa kojima smo pričali a time se bave. Ništa više i ništa manje. Hvala što niste pričali o Zelenima.
Ako pređem dva minuta, odbite mi od ovlašćenog.
Znači, ne prihvatate naš amandman a mi mislimo da bi naš amandman trebalo da bude prihvaćen. Obrazloženje kaže da se ne prihvata jer Zakonom o budžetu je predviđeno da se da ova garancija od 170 miliona evra za tekuću likvidnost. Onda, ima ovakva rečenica – primedba da Javno preduzeće "Srbijagas" Novi Sad nije dobar privrednik i da se teret novih zaduživanja svaljuje na građane nije tačna i ne sagledava celokupnu situaciju u kojoj se nalazi pomenuto preduzeće.
Kako znate da nije tačno? Recimo, imamo li reviziju DRI. Trebao je da bude krajem novembra gotova ta revizija "Srbijagasa" a nema je. Zašto? Zato što je "Srbijagas" koristeći sva pravna sredstva, žalbe i primedbe odložio završetak revizije da ne stignem danas u ovu raspravu, odnosno da ne stigne za raspravu o ovim garancijama.
Drugo, one noći tamo u vili "Bokeljka" kad je državni vrh raspravljao o platformi i koje čemu, raspravljalo se i o Javnom preduzeću "Srbijagas". Sećam se da je ministar ekonomije i finansija rekao kako će tražiti, kako "Srbijagas" treba da iznese jasan plan rešavanja problema u kojima se nalaze. Pošto imamo više kreativnih amandmana o problemima ću kada budem branio one druge amandmane.
Znači, nemamo reviziju državnog revizora, nemamo jasan plan, a svi znamo da je firma u problemima i onda tražite da damo garanciju od 170 miliona evra za tekuću likvidnost. Mislim, da svakako onda ne može da stoji u obrazloženju odbijanja amandmana da nije tačna tvrdnja da "Srbijagas" nije dobar privrednik i da se ne sagledava celokupna situacija ako neko kritikuje "Srbijagas".
Izvinite, ove dve činjenice, ove dve stvari, revizija i plan izlaska iz krize ili plan reforme tog preduzeća su neophodni da bi neko savesno, da ga ne grize savest zadužio buduće generacije. Prema tome, obrazloženje ne valja, a naš amandman valja. Tako da apelujem da ga prihvatite.
Kada sam jeo vola na Palama? Nisam bio na Palama, a najmanje sa volom.
Hajde da se vratimo. Ljudi, pričamo o zaduženju, od 230 miliona, firmi koje duguju u ovom trenutku 750 miliona evra. Pričamo o davanju garancija sa ovim amandmanima u sledećoj tački od 230 miliona. Ova skupština je dala do sada "Srbijagasu" 530 miliona. Znači, sa ovim će "Srbijagas" dugovati 970 miliona, a garancije će se sa 530 povećati na preko 750 miliona evra.
Pustite šta je bilo ranije. O čemu se vi raspravljate? Prethodna Vlada, isto ovakve kredite. Odakle ovih 530 miliona? Što vi sad njih optužujete – oni zaduženi. Sad vi nastavljate istim putem. Da li treba da vam kažem – isti ste kao oni? Nemojte da ih kritikujete. Na kraju krajeva, normalno je da ste slični, kad je pola isto, samo se zamenila velika stranka. Hoćemo li da pričamo da li je ovo smisleno ili nije smisleno, a ne ko je jeo i kada vola na Palama i ko je koliko žrtava imao u porodici. U tom smislu, dajte da se vratimo i da radimo po dnevnom redu. Imamo amandmane, vi kažete – odbijaju se, mi kažemo – treba da se prihvate. Sami ste krivi što radimo u ovo doba pod ovim uslovima i što će sutra da se glasa. Sve vreme moli vas gospodin Babić da ubrzamo diskusiju, mi hoćemo da pričamo po dnevnom redu, a onda se javi gospodin Karić da brani energetski sporazum, pričajući o zlatnoj akciji, što nije tačno. Nikakve zlatne akcije nema.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Ja sam ovlašćeni predstavnik. Izvinjavam se, replika.