Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Borislav Pelević

Govori

Uvažena gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 2. stav 1, kojim sam predložio da se brišu reči "oporezuje se ekstra dohodak i ekstra imovina u periodu od 1.1.1989. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona".
To sam predložio zbog toga što rešenje koje je predloženo od strane predlagača u članu 2. govori o tome kao da nikada ranije, pre 1.1.1989. godine, nije bilo onih koji su zloupotrebili svoj privilegovani položaj i tako stekli ekstra dohodak ili ekstra imovinu, kao i to da niko posle dana stupanja na snagu neće iskoristiti i zloupotrebiti svoj službeni položaj i na nelegalan način steći ekstra profit i ekstra imovinu.
Mi smatramo da to nije tako. Smatramo da je i 1.1.1989. godine bilo zloupotrebe položaja i da će ih sigurno biti i posle stupanja na snagu ovog zakona. Naravno da je veoma teško utvrditi za tako dalek vremenski period zloupotrebe, s obzirom da se poslovne knjige čuvaju 10 godina i vrlo je teško doći do podataka i istražiti šta se sve radilo pre 1.1.1989. godine. Ali je veoma važno da ovaj zakon nema ograničavajuće zakonsko dejstvo, nema vremensko ograničavajuće dejstvo, jer smatramo da ni jedna vlada na ovom svetu nije imuna na zloupotrebu svog položaja, javnih funkcionera, državnih funkcionera i da ni jedna vlada nije imuna na zloupotrebu privilegija koje ta funkcija nosi.
Zato smatramo da nije pravično i da nije u skladu sa Ustavom Srbije (član 13.) da se ovo odnosi samo na jedan period od 1.1.1989. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona. Jer, ko nama garantuje da sadašnji funkcioneri neće zloupotrebiti svoj položaj i neće na nelegalan način steći ekstra dohodak i ekstra imovinu.
Dakle, pravično bi bilo i u skladu sa Ustavom, koji propisuje ravnopravnost građana Srbije, da se ovaj zakon ne ograničava vremenski, već da deluje trajno. U tom smislu bi trebalo i da se ne zove - jednokratni porez, već - porez na ekstra dohodak i ekstra imovinu.
Primera radi, ukoliko neko posle stupanja na snagu ovog zakona otkupi stan veći od pripadajućeg, znači li to da on neće doći pod udar ovog zakona. Da, upravo to znači. On neće doći pod udar ovog zakona. Mi smatramo da je time prekršen član 13. Ustava Srbije koji to reguliše i mislimo da je dobro da ovaj zakon važi i za prethodnu vlast, i za sadašnju vlast, i za sve buduće vlasti koje budu dolazile. Jer, ako želimo da donesemo pravičan zakon, onda on mora da se odnosi na sve vlasti, i prethodne i sadašnje, i buduće vlasti.
Mi smo juče u načelu glasali za usvajanje ovog zakona, jer smatramo da je dobro i da svi oni pojedinci iz prethodnog režima, koji su zloupotrebili službeni položaj, treba da vrate narodu ono što su nelegalnim putem stekli. Smatramo da je to pravično, da je to dobro, bez obzira što imamo puno primedbi na sam zakon. Nadam se da ćemo danas ili sutra, usvajanjem određenog broja amandmana, i Stranke srpskog jedinstva i drugih stranaka koje su predložile amandmane, ovaj zakon poboljšati.
Mi ćemo odlučiti da li ćemo podržati ovaj zakon u celini ili ne, tek posle amandmanske rasprave, s obzirom da želimo da se ovaj zakon zaista poboljša, jer ima dosta amandmana svih stranaka koji bi mogli to da učine, da ovaj zakon zaista naprave pravičnim. Hvala.
 Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo, potpredsednici, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, podneo sam amandman na član 1. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, koji se odnosi na tačku 5. ovog člana.
Ovde se radi, pretpostavljam, o grešci koju je napravila Vlada kao predlagač ovog zakona, jer se u tački 5. govori da se ovim zakonom uređuje način utvrđivanja plata zaposlenih u organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja. Organizacije obaveznog socijalnog osiguranja nisu ni državni organi, ni javne službe. Stoga smatram da se ovde radi o grešci koju će Vlada ispraviti i da ćemo danas usvojiti ovaj amandman.
Inače, ovaj amandman je usvojio Administrativni odbor Narodne skupštine Republike Srbije. S obzirom da se i on složio sa mojom konstatacijom da se radi o materiji koju ovaj zakon ne treba da reguliše, s obzirom da organizacije obaveznog socijalnog osiguranja jesu predmet Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakona o radnim odnosima,kao i kolektivnih ugovora, to je regulisano tačkom 158. stav 2. Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, gde je predviđeno da se na rad republičkih fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje ne primenjuju propisi o javnim službama. Stoga je rešenje predviđeno u tački 5, člana 1. Predloga ovog zakona, u suprotnosti sa navedenom odredbom zakona.
Prema tome, zaposlenima u ovim organizacijama zarade treba i dalje da se utvrđuju i isplaćuju u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i kolektivnim ugovorima.
Vlada ionako ima mogućnosti da utiče na visinu njihovih zarada prilikom davanja saglasnosti na stope doprinosa koju daje Vlada, prema članu 103. i 104. navednog zakona, kao i prilikom razmatranja izveštaja o poslovanju fondova koje, prema članu 103, stav 4. navedenog zakona, fondovi dostavljaju Vladi najkasnije 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu. Narodna skupština to isto može prilikom davanja saglasnosti na finansijski plan i završni račun ovih organizacija, u skladu sa Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima. Pretpostavljam da je ovo obrazloženje bilo potpuno i detaljno i pretpostavljam da ćete vi kao narodni poslanici ovo uvažiti, s bozirom da je Administrativni odbor prihvatio ovaj amandman. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da se amandman gospodina Kurjačkog usvoji, kada već niste usvojili amandman koji sam ja prethodno podneo. Ne mogu da shvatim da je odbijen amandman koji je samo želeo da doprinese poboljšanju ovog zakona i da ga ne dovede u nesaglasje sa već postojećim važećim zakonskim propisima. Dozvolite mi da ponovim, pošto prema važećim propisima oragnizacije za obavezno osiguranje nisu javne službe, nemoguće je da se njihova materija reguliše ovim zakonom.
Odrebama člana 158. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđeno je da se na rad republičkih fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje ne primenjuju propisi o javnim službama. Znači, zaposlenima u ovim organizacijama zarade treba i dalje da se utvrđuju i isplaćuju u skladu sa Zakonom o radnim odnosima ili nismo taj zakon uopšte trebali da usvojimo. Znači, radi se o tome da su nesaglasni zakoni o radnim odnosima, o penzijskom i invalidskom osiguranju i ovaj predlog zakona, odnosno član 1. stav 5. na koji sam ukazao i na koji je ukazao gospodin Kurjački. Još jednu stavar ne mogu da shvatim. Ovo je izveštaj Administrativnog odbora Narodne skupštine, dakle ove Narodne skupštine, gde piše da je Odbor jednoglasno prihvatio amandmane narodnog poslanika Borislava Pelevića i to amandman 1. u članu 1. tačka 5. i amandman 3. u članu 7. alineja 6. i alineja 9. Da li je moguće da narodni poslanici, članovi Administrativnog odbora, na Odboru glasaju za ovaj amandman, a ovde u Skupštini glasaju protiv ovog amandmana.
Nebitno je to da li će biti usvojen amandman Borislava Pelevića, ali se radi o tome koliko smo mi narodni poslanici dosledni i koliko smo principijelni.Samo se radi o tome, o želji, mojoj i gospodina Kurjačkog, da ovaj zakon ne bude u nesaglasju sa postojećim važećim zakonskim propisima. Gospodo poslanici, opredelite se: odbijte ovaj zakon ili poništite Zakon o radnim odnosima i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, podneo sam amandman na član 3. koji glasi: "Osnovicu za obračun i isplatu plata i njihovo usklađivanje u toku godine utvrđuje Administrativni odbor Narodne skupštine na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija".
U neformalnom razgovoru juče sa ministrom finansija, gospodinom Đelićem, pokazao sam mu moj amandman i on je rako da je amandman dobar, ali da će biti prihvaćen amandman poslanika Demokratske stranke Srbije. Nemam ništa protiv toga da se prihvati amandman poslanika Demokratske stranke Srbije jer je dobar i ja ću glasati za njega, ali nije potpun. On ograničava Vladu da utvrđuje osnovicu i plate imenovanim licima, odnosno izabranim licima, narodnim poslanicima i predsedniku Republike i to je dobro, jer se time ne dozvoljava kontrola Vlade nad licima koja su izabrana neposredno od strane naroda. Ali, nije potpun zbog toga što ne obuhvata to da Vlada ne može da diktira plate pravosuđu, jer kao što znamo vlast u Republici Srbiji se deli na tri dela, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.
A član 9. Ustava Srbije govori o tome da se izvršna vlast nalazi na trećem mestu, posle ustavotvorne i zakonodavne vlasti koju obavlja Skupština, posle predsednika Republike Srbije, tek onda dolazi izvršna vlast koju vrši Vlada. Prema tome, nelogično je da Vlada određuje plate u pravosuđu jer se time postavlja pitanje da li će Vlada imati uticaja i moći da kontroliše pravosuđe, dakle, tužilaštvo, sudije, čak Vrhovni i Ustavni sud, organe za prekršaje i pravobranilaštvo.
Smatram da je moj amandman potpuniji, jer govori o tome da Vlada određuje plate samo u izvršnoj vlasti, odnosno u izvršnim organima. I mislim da je to jako korektno i mislim da bi to trebalo prihvatiti. Kada sam dopunio ovaj amandman, odnosno kada sam rekao da se potvrđuje na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija, imao sam u vidu veoma tešku situaciju u privredi, koja onemogućava redovno punjenje budžeta. I upravo na predlog Ministrstva finansija, koje ima najbolji uvid u stanje budžeta, smatra se da je ovaj predlog logičan, najcelishodniji.
Osim toga, član 3. govori da osnovicu za obračun plate utvrđuje Vlada. Mislim da bi ovaj zakon trebalo da utvrdi osnovicu, ali s obzirom na situaciju jasno mi je da je to u ovom trenutku nemoguće. Međutim, trebalo bi da to ipak uradi Administrativni odbor Narodne skupštine, a da to potvrdi Narodna skupština na svojoj sednici.
Ukoliko ne budemo znali kolika je tačno osnovica, a mi danas ne znamo, onda nećemo imati zaista veze o tome kolike će biti plate funkcionera u državnim organima i javnim službama.
Obično se za osnovicu uzima ili prosek plata u privredi za poslednja tri meseca, što se navodi u izveštaju Statističkog zavoda, ili se uzima minimalna zarada, odnosno kako se to ponovo u zakonu kaže, zagarantovana zarada. Ako se uzima prosek, onda će plate funkcionera biti enormno visoke, s obzirom da član 7. govori o novim koeficijentima koje je Vlada udvostručila u odnosu na ranije koeficijente.
Pošto me je nekoliko mojih kolega pitalo juče, posle mog izlaganja u načelnoj raspravi, kako sam došao do ovih cifara, ja ću dozvoliti sebi da ponovim kolike bi bile plate ukoliko bi Vlada za osnovicu plata uzela prosek republičke plate za prethodna tri meseca ili makar za prethodni mesec. U prethodna tri meseca prosek plata bio je 4.500 dinara. Znači da bi predsednik imao 4.500 h 15, a mislim da bi to bilo mnogo, pa makar da je taj predsednik gospodin Milan Milutinović, koji, uzgred budi rečeno, ne zarađuje svoju platu jer ne obavlja svoje funkcije onako kako to Ustav propisuje.
Ukoliko bi ta osnovica bila samo zagarantovana plata, koja je 1.500 dinara za prošli mesec, onda bi to bila plata koja bi već mogla da se primenjuje i iznosila bi 22.500 dinara. To je plata koja je primerena poslu koji obavlja predsednik Republike, ali u odnosu na prosek u Srbiji koji je veoma mali i iznosi 4.500 dinara.
Eto, to su ti odnosi i mi ne znamo da li će Vlada uzeti za osnovicu prosek republičke plate ili će utvrditi minimum. Nadam se da će Vlada ispuniti svoje obećanje o štednji i o tome da plate funkcionera ne mogu biti previše velike i da će za osnovicu uzeti zagarantovanu zaradu koja je primerena ovom trenutku. Hvala na pažnji.
Gospodine predsedniiče, nijednog trenutka nisam hteo da uznemirim javnost Srbije ovom računicom. Ali se radi samo o tome da Vlada ne želi da nam kaže kolika će biti osnovica i kako će osnovica biti određena. Mogu da sumnjam u to, jer je Vlada već udvostručila koeficijente iz prošlog zakona, tako da je za predsednika Republike povećala za jedan koeficijent više, bilo je sedam, a sada umesto 14, povećala je za predsednika na 15.
Samo sam to rekao i samo sam izračunao kolika će biti plata funkcionera u državi ukoliko se bude obračunavao prosek plate, a koliko će biti ukoliko se bude za osnovicu uzeo minimum zarade za prošli mesec. Samo se o tome radi. Ne vidim kako bi se javnost uznemirila.
Čak sam, ako ste me dobro slušali, i pohvalio vaš amandman i rekao sam da ću glasati za njega. Molim vas da me ne opominjete zbog toga, jer zaista nije bila moja namera da bilo koga uznemirim. Tačno je da sam prvi za ovom govornicom govorio kako su naše plate, narodnih poslanika i drugih funkcionera, u odnosu na plate građana Srbije jako velike. I ja stojim pri tome. Ali, molim vas - neka se Vlada odredi i neka nam kaže kako će biti određena osnovica i na koji način, jer je koeficijent već dvostruko povećan. Samo se o tome radi.
Mi ne znamo kolika će biti plata predsednika Republike, kolika će biti plata ministara, kolika će biti plata narodnih poslanika, ali mislim da te plate ne treba da budu nikakva tajna. Naprotiv, javnost treba da zna kolike će biti plate svih onih koji su izabrani, imenovani, postavljeni. Samo sam hteo da ukažem na to da je Vlada ipak obavezna da da osnovicu, da je odredi ili da prepusti Administrativnom odboru ili Narodnoj skupštini određivanje osnovice, kako bi ona bila poznata i kako ne bismo došli u situaciju da se ne zna kolika je osnovica.
A ja sam svojim amandmanom i predvideo da se osnovica određuje na predlog ministra finansija, koji ima najbolji uvid u tekuća sredstva iz budžeta Republike Srbije.
Zahvaljujem se na pažnji.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 7. alineja 6. Predloga zakona, zato što sam uvideo da je verovatno omaškom predlagač napravi jednu grešku i nije nigde uvrstio sekretara Narodne skupštine i zamenika sekretara kada je određivao koeficijente za obračun i isplatu plata za lica koja imenuje  Narodna skupština. Obzirom da sam to uvideo, predloži sam da se i za njih utvrde određeni koeficijenti. Kada sam određivao visinu koeficijenata rukovodio sam se članom 47. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, gde je sekretar Narodne skupštine bio u prvoj platnoj grupi, a njegov zamenik u drugoj platnoj grupi. Znači, samo sam hteo da se ova greška ispravi, što je shvatio i prihvatio i Administrativni odbor, koji je prihvatio ovaj amandamn. Nadam se da će i Narodna  skupština prihvati ovaj amandman, kako bi naša imenovana lica bila uvršćena u član br. 7.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, Stranka srpskog jedinstva pozdravlja ideju o donošenju zakona o oporezivanju ekstra profita i ekstra imovine.
Zaista smatramo da svi oni koji su se u proteklom periodu obogatili na način koji nije zakonit, odnosno iskorišćavanjem posebnih pogodnosti, određenih privilegija, zloupotrebom službenog položaja ili čak i nekim krivičnim radnjama, koje nisu bile sankcionisane, upravo zbog tog povlašćenog položaja, smatramo da se takve osobe moraju oporezovati ovakvim porezom na ekstra profit i na ekstra imovinu.
Pozdravljajući ideju o donošenju ovakvog zakona, ne možemo da pozdravimo i Predlog ovog zakona, s obzirom da smatramo da ima dosta manjkavosti na koje bih želeo u prvom javljanju da ukažem, samo na nekoliko njih.
Smatram da, i pored toga što je ovaj zakon zaista koristan i treba ga usvojiti u jednom modifikovanom obliku, ima nekoliko manjkavosti a prva od njih je i ključna. U članu 2. se govori da se oporezuje ekstra profit i ekstra imovina od 1.1.1989. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona. Da li to znači da predlagač misli da i pre 1.1.1989. godine nije bilo zloupotreba položaja, privilegija i bogaćenja na osnovu toga, i sticanja ekstra dohotka odnosno ekstra imovine na taj način?
Mislim da je toga bilo i pre i da bi ovaj zakon trebalo da se odnosi i na period pre 1.1.1989. godine.
Da li predlagač misli da posle stupanja na snagu ovog zakona neće biti zloupotreba položaja, iskorišćavanja posebnih pogodnosti i zloupotreba službenog položaja u cilju nezakonitog bogaćenja, odnosno sticanja ekstra profita i ekstra imovine? Nisam siguran da toga neće biti. Ni jedna vlast na ovoj planeti nije imuna na iskorišćavanje posebnih pogodnosti.
Moj predlog je za to, zaista, dobronameran, da se amandmanski reaguje na ovaj zakon i da se ovaj period produži do beskonačnosti. Mislim da je to potrebno, jer nam niko ne može garantovati da nova vlast neće iskorišćavati posebne pogodnosti koje ima.
Primera radi, ako neko lice danas, od dana stupanja na snagu ovog zakona otkupi stan veći od pripadajućeg, da li to znači da se odredbe ovog zakona neće odnositi na to lice? Automatski se to lice dovodi u povoljniji položaj od onih lica koja su pod udarom ovog zakona. Znači, jedna načelna principijelna primedba. Osim toga, to se kosi i sa članom 13. Ustava Republike Srbije, koji govori o ravnopravnosti svih građana Srbije.
Druge dve primedbe se odnose na neke pogodnosti koje se ovim zakonom predviđaju za poreske obaveznike, odnosno poreske dužnike. U članu 9. se kaže da ako je jedan poreski dužnik stekao dohodak ili imovinu pod više različitih uslova, odnosno po više različitih osnova, on može da zaključi sporazum sa direktorom Uprave javnih prihoda o visini utvrđene poreske osnovice. Molim vas, ko nama garantuje da tu neće biti subjektivnog pristupa rešavanju tog problema i da taj direktor Uprave javnih prihoda neće dobiti, recimo, mito i da tom licu koje je očigledno krivo, jer je steklo određeni dohodak, odnosno imovinu, iskorišćavanjem posebnih pogodnosti, neće biti odgovarajuće sankcionisano oporezivanjem.
Mislim da to nije dobro. Iako se ovde govori da će direktor Uprave javnih prihoda morati da prethodno dobije saglasnost Vlade da bi zaključio sporazum sa licem koje je po više različitih osnova steklo ekstra imovinu, ekstra dohodak.
Mislim da je to mana ovog zakona i mislim da se time, takođe, krši član 13. Ustava Republike Srbije kojim se određena lica, odnosno građani dovode u neravnopravan položaj. Smatram ako je to lice već steklo nezakonitu imovinu, onda država zaista nema pravo da mu daje bilo kakve povlastice i da sa njim zaključuje ugovor o nekim povlasticama koje će on dobiti prilikom plaćanja poreza.
Isto se odnosi na član 13, gde se kaže da poreski dužnik ima pravo na umanjenje poreske obaveze u visini od 35% ako navede u poreskoj prijavi verodostojne podatke. Pa, valjda je svako onaj ko podnese prijavu dužan po zakonu da navede verodostojne podatke. Ako navede lažne podatke, onda potpada pod udar zakona. Zato smatram da se ovo ne može regulisati tačkom ovog zakona, jer zaista time ponovo dovodimo u neravnopravan položaj sve građane ove zemlje.
Jer, zašto bi poreski obaveznik koji je očigledno krivac i koji i treba da plati porez, ako je naveo tačne podatke, onda mu se odbija 35% od poreske osnovice. Mislim da to nije u redu i da svi oni koji su stekli bogatstvo na način koji nije zakonit, koji nije korektan prema građanima ove zemlje koji su godinama trpeli, a drugi se bogatili na njegovoj kičmi, nije u redu da se tim građanima daju olakšavajuće okolnosti i to čak u visini od 35%. To je takođe u suprotnosti sa članom 13. Ustava Republike Srbije.
Zato predlažem da predlagač donese određene dopune ovog zakona, gde će sve građane staviti u položaj koji je ravnopravan i gde neće biti nikakvih povlastica za one koji su iskorišćavali svoj položaj, koji je bio privilegovan, koji su zloupotrebljavali službeni položaj i koji su zloupotrebljavali sve ono što im je taj položaj omogućavao, pa vršili i krivična dela da bi se obogatili, a nisu bili kažnjeni uporavo zbog toga što su živeli u takvim okolnostima, gde ih je taj položaj, koji je bio privilegovan, štitio. Zahvaljujem vam se na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, gospodine ministre, pre izvesnog vremena Vlada je povukla iz procedure ovaj  zakon o platama u državnim organima i javnim službama. Povukla ga je zbog toga što je Skupština usvojila amandman jednog poslanika iz opozicije, što je poremetilo čitavu koncepciju Predloga ovog zakona. Očekivali smo da će Vlada podneti drugačiji predlog ovog zakona, koji će biti prihvatljiv za poslanike Narodne Skupštine, pre svega za poslanike iz opozicionih poslaničkih grupa.
Međutim, čini mi se da smo dobili još lošiji Predlog zakona od onog prethodnog koji smo razmatrali. Vlada nikako da prihvati činjenicu da obavlja samo jedan deo vlasti u Republici Srbiji. Ustav Republike Srbije govori o tome da je vlast u Srbiji podeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Član 9. Ustava Republike Srbije pre svega govori o ustavotvornoj i zakonodavnoj vlasti koju obavlja Narodna Skupština Republike Srbije. Na drugom mestu se govori o predsedniku Republike Srbije, tek na trećem mestu je izvršna vlast koju obavlja Vlada Republike Srbije, a na četvrtom mestu pravosuđe, odnosno sudstvo i tužilaštvo.
Očekivali smo da će Vlada imati obzira prema Ustavu i da će se odreći ambicije da postane totalitarna vlast u Republici Srbiji i da će svakom odrediti svoj deo vlasti, a za sebe uzeti samo ono što joj pripisuje Ustav Republike Srbije. Na žalost, nije tako. Zaista, Vlada želi da određuje plate svima u Republici Srbiji, čak i onima koje je narod izabrao. Neću da ulazim u problematiku javnih službi ili drugih lica koja su imenovana, postavljena ili zaposlena. Tu se to i može prihvatiti, ali se ne može prihvatiti da Vlada određuje plate predsedniku Republike Srbije, koga narod bira na neposrednim tajnim izborima.
Ne možemo prihvatiti činjenicu da Vlada određuje plate narodnim poslanicima, predsedniku Narodne Skupštine Republike Srbije, potpredsednicima Narodne Skupštine Republike Srbije, kao i predsednicima i zamenicima predsednika poslaničkih grupa. To su lica koja su izabrana od strane naroda Republike Srbije i Vlada nema ingerenciju da tim licima određuje plate. Video sam da su mnogi amandmani bili u tom smislu podneti, pored ostalog i amandman predsednika Skupštine Republike Srbije, moj amandman i mnogih drugih poslanika, a ministar upravo sada kaže da je taj amandman prihvaćen. Ako je tako, a nemam razloga da ne verujem, prihvatam i utoliko ću i promeniti smisao moje diskusije u daljem toku, s obzirom da se zaista radilo o nečemu što je bilo neprihvatljivo, i na prošloj i na ovoj sednici. Ako je Vlada shvatila da to zaista ne može da radi i ako se vratila u okvire svojih ingerencija koje ustav pripisuje, onda to svakako treba pozdraviti.
Postoji još nešto što bode oči, kada se pročita član 7. ovog predloga zakona, a to je da predsednik Republike Srbije dobija platu obračunatu po koeficijentu od 15,00. Vlada se rukovodila onim starim koeficijentima u Zakonu o radnim odnosima u državnim organima i te iznose koeficijenata je udvostručila. Ovde nije to slučaj. Pre je to bio koeficijent 7,00, a sada je 15,00. Mi smatramo da treba da ostane makar 14, jer ne vidim razloga zašto bi se predsedniku Republike toliko povećala plata, posebno ne ovom predsedniku Republike koji je trenutno na vlasti, koji je trenutno u kancelariji predsednika Republike Srbije, jer zaista ne vidim da taj čovek obavlja svoju dužnost ni po čemu, ali zaista ni po čemu. Zato ne vidim razloga da se taj čovek nagrađuje sa ovakvim iznosom, znači 15,00. To je ono što zaista bode oči i što mislim da bi trebalo u daljoj raspravi i amandmanski ispraviti.
Dalje, bode oči stavka da recimo narodni poslanik prima manju platu nego što prima sudija Višeg privrednog suda. Ne vidim razloga, sudija Višeg privrednog suda je činovnik i to može biti svako ko završi odgovarajući fakultet i položi određene pravosudne ispite, ali ne može svako biti narodni poslanik. Mislim da je plata narodnog poslanika velika, uvek govorio i ostajem pri tome. Ali, zaista treba da ima veću od plate sudije Višeg privrednog suda. Mislim da ćemo i to, a nadam se da ćemo, ispraviti u daljem toku diskusije.
U svakom slučaju, ukoliko je Vlada promenila svoj osnovni stav, a osnovni stav je bio da zaista ima totalitarnu moć, da određuje platu svim izabranim licima, ukoliko je to tako, a nema sumnje da jeste, ministar je to malopre i potvrdio, onda će stranka SSJ nakon svega ovoga održati sastanak poslaničke grupe i razmisliti da li da glasamo u načelu, u celini o ovom zakonu.
Zahvaljujem na pažnji.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da iznesem još tri primedbe na Predlog zakona o platama u državnim organima i javnim službama.
Prva primedba se odnosi na član 1. U tom članu, pod tačkom 5. se kaže da se ovim zakonom uređuje način utvrđivanja plata zaposlenih u organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja. Mislim da se radi o grešci koja se potkrala predlagaču, s obzirom da su organizacije obaveznog socijalnog osiguranja nedržavne organizacije i nisu ni javne službe. One potpadaju pod Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i pod Zakon o radnim odnosima. Dakle, to su zakoni koji regulišu ovu problematiku, s obzirom da organizacije socijalnog osiguranja ne potpadaju pod termin - državni organ, a ni - javna služba. To je greška koju će vlada najverovatnije ispraviti tokom odlučivanja u pojedinostima.
Takođe, član 1. govori i o tome da bi Vlada morala da utvrđuje plate predsednika Republike, narodnih poslanika, sudija Ustavnog suda, sudija drugih sudova, tužilaštava, organa za prekršaje i svih ostalih. Međutim, ministar je danas u prolazu rekao da je Vlada prihvatila amandman predsednika Narodne skupštine, kojim se ovaj član i član 3. praktično brišu, s obzirom da se tim amandmanom uređuju plate na drugačiji način.
Administrativni odbor Narodne skupštine utvrđuje osnovicu za plate narodnih poslanika i za platu predsednika Republike Srbije. To je dobro. Dobro je zato što neće biti kontrole izvršne vlasti nad zakonodavnom, odnosno Vlada neće moći da kontroliše plate narodnih poslanika i predsednika Republike Srbije.
Ali, to nije sasvim dovoljno. To nije potpuno, s obzirom da se u članu 1. govori o tome da će Vlada utvrđivati plate i za sudije Ustavnog suda, sudije svih ostalih sudova, kao i za tužilaštvo, javno pravobranilaštvo i za organe za prekršaje.
Ukoliko se dozvoli da Vlada utvrđuje plate, osnovice i koeficijente za sudije, onda se postavlja pitanja da li će Vlada imati i kontrolu nad radom sudskih organa. Time se postavlja zaista i pitanje nezavisnosti sudstva, s obzirom da ukoliko Vlada određuje plate sudijama, pitanje je da li će sudije moći da rade nezavisno i da li će Vlada moći i morati da ih kontroliše, ukoliko se to ne sviđa pojedinim činiocima u izvršnoj vlasti.
U prilog tome govori i član 3, koji kaže da osnovicu za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada. Ali se ne kaže kolika je ta osnovica. To je veliki problem, s obzirom da se moraju naći neki parametri i neki pokazatelji koji će govoriti o tome kolika će biti osnovica, a ne da Vlada svakog meseca svojim aktom utvrđuje osnovicu za obračun i isplatu plata.
Mislim da to nije dobro. Jednostavno, mi danas ne znamo o čemu raspravljamo i kolike će biti plate funkcionera u državnim organima i javnim službama.
Ukoliko je ta plata, u stvari ukoliko će osnovica za tu platu biti prosečni mesečni lični dohodak, odnosno prosečna zarada, a ona je po Zavodu za statistiku prošlog meseca bila 4.500,00 dinara, i ukoliko je to tako, ako to bude tako, a mi ne znamo da li će biti tako, onda će to biti enormno visoke plate državnih funkcionera.
Recimo, u tom slučaju će plata predsednika Republike biti 67.500,00 dinara, plata premijera 45.900,00, kao i ministra 45.900,00, plata narodnog poslanika 38.700,00. Nadam se da se to neće desiti, da će Vlada postupiti u skladu sa svojim obećanjem da će plate funkcionera biti primerene trenutku u kome živimo i platama naših birača.
Ukoliko je plata birača 4.500,00 dinara u proseku za prošli mesec, onda se nadam da će Vlada zaista morati da pronađe neki prihvatljiv parametar, odnosno osnovicu koja će biti prihvatljiva. Ako je ta osnovica zagarantovana zarada, koju smo usvajajući prethodne zakona utvrdili, ukoliko to bude 30% od zagarantovane, prosečne plate, a to je zagarantovana zarada, onda će to već biti plate koje su primerene, tako da će predsednik Republike u tom slučaju imati platu od 22.500,00 dinara.
Znam da je to velika plata. Posebno za ono što danas radi predsednik Republike, sadašnji. Ali, u svakom slučaju se ovde govori o instituciji, a ne o personalnom rešenju, koje trenutno, naravno, ni za koga od nas nije zadovoljavajuće, a najmanje za građane Srbije.
Prema tome, nadam se da će Vlada ovde zaista imati osećaja i mere i da će plate biti primerene trenutku u kome živimo, ali na žalost iz Predloga ovog zakona se to apsolutno ne vidi. Hvala na pažnji.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, poštovane kolege narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, narodni poslanici ove skupštine se danas nalaze u veoma nezavidnoj i nezahvalnoj situaciji.
Nalazimo se danas praktično u svojstvu sudija koji treba da odluče o političkoj karijeri potpredsednika Vlade, o njegovoj časti, i o tome danas treba raspravljati. Nažalost, mi kao sudije nemamo nijedan dokaz. Postoje dve teze u ovom slučaju. Jedna teza je takozvana seksualna afera, za koju ne postoje dokazi, a druga teza je da je potpredsedniku Vlade sve ovo namešteno jer je navodno svojim radom u Komisiji za ispitivanje korupcije, nagazio nekoga iz Vlade ili nekoga bliskom Vladi, ali ni za tu tezu mi nemamo dokaza. Zaista je vrlo teško danas o tome razgovarati.
Mislim da pred nama postoje mnogo važniji problemi od ovog problema, o kojima smo razgovarali i o kojima tek treba da razgovaramo. Neću nabrajati te probleme, ali smo ih svi svesni, počev od Kosova i Metohije, pa do ekonomskih reformi i do toga kako se danas živi u Srbiji. Nijedan poslanik SSJ se više neće javljati da razgovara o ovoj temi. Ali, treba da budemo svesni toga, da ukoliko je u samom vrhu Vlade izbila ova afera, bez obzira da li se radi o seksualnoj ili nameštenoj aferi, onda bi trebalo da cela Vlada podnese ostavku. Tako se to radi u mnogim demokratskim zemljama. Mislim da bi trebalo i o tome da razgovaramo danas. Dame i gospodo narodni poslanici, mi nećemo glasati po zahtevu Vlade, po ovom pitanju, a kako ćemo glasati, o tome ćemo odlučiti na kraju ove rasprave, za koju bih zaista želeo da ne bude obimna, jer mislim da je narodu bilo dosta afera i da treba da radimo mnogo pametnije stvari od ove teme danas. Zahvaljujem na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedniče Vlade, danas smo dobili nov dokument koji će Skupština verovatno usvojiti i koji se zove Deklaracija Narodne skupštine o stanju na Kosovu i Metohiji. Dobro je što će taj dokument biti usvojen. U svakom slučaju je bolji od zaključka Vlade, a posebno je bolji od Informacije Saveznog ministarstva inostranih poslova, koji smo dobili u prilogu zaključka Vlade.
Informacija o Ustavnom okviru Saveznog ministarstva inostranih poslova predstavlja dokument koji je zaista snishodljiv i koji je prilično udvorički u odnosu na međunarodnu zajednicu. U toj informaciji se kaže da Ustavni okvir nesumnjivo, u određenoj meri daje elemente državnosti Kosovu i Metohiji, ali zato posle toga kaže - elementi državnosti ne znače nužno prejudiciranje državnog i međunarodno-pravnog statusa neke teritorije. Zatim se kaže da Ustavni okvir ne pominje izričito da je Kosovo i Metohija deo Savezne Republike Jugoslavije i Srbije, ali se to opravdava jer iza toga navodno stoji Rezolucija 1244. Zatim se kaže ono što najviše boli - Ustavni okvir svakako nije zadovoljavajući, ali u realnosti bilo kakvo ozbiljno suprotstavljanje išlo bi na štetu i Savezne Republike Jugoslavije i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Ako to usvojimo, ako se složimo sa Ustavnim okvirom, onda više nema Kosova i Metohije, onda više nema srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Zbog toga bi trebalo pristupiti, kaže se u Informaciji, saradnji sa UNMIK-om i OEBS-om, na registraciji birača i pripremama za izbore. Mislim da se sa tim ne možemo nikako složiti, ali to je ona ista Savezna vlada čiji je jedan ministar, ministar pravde, podneo Predlog zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, prvo Karli Del Ponte na odobrenje, pa tek onda saveznim poslanicima u Saveznoj skupštini. Kako da Srbi izađu na izbore kada se od dolaska KFOR-a i UNMIK-a na Kosovo i Metohiju, nije vratio ni jedan jedini Srbin. Zato je KFOR, posle svog dolaska na Kosmet, uspeo da za nekoliko nedelja vrati više desetina hiljada, više stotina hiljada Albanaca koji su izbegli, a izbegli su upravo zbog njihovog bombardovanja.
Ni jedan Srbin nije vraćen zahvaljujući KFOR-u. Zbog čega se toliko govori u medijima o ratnim zločinima naših policajaca i naših vojnika na Kosovu i Metohiji? Zbog čega se ne govori o zločinima koje su Srbi trpeli na Kosovu i Metohiji i pre dolaska KFOR-a, i posle dolaska KFOR-a na Kosovo i Metohiju? Zbog čega niko ne govori o preko 1.200 ubijenih Srba posle dolaska KFOR-a, zbog čega niko ne govori o 1.046 Srba otetih posle dolaska KFOR-a i preko 250 Srba koji su oteti pre dolaska KFOR-a na Kosovo i Metohiju? Zašto niko ne piše o Srbima koji žive u Goraždevcu kao u getu i u mnogim drugim enklavama koje predstavljaju u stvari geta u kojima oni žive, u kojima u stvari životare.
Zločini nad Srbima se vrše kontinuirano više desetina godina, ali niko više ne piše o zločinu nad Đorđem Martinovićem 1985. godine, a taj zločin upravo predstavlja jedan primer kako država može da krivicu prebaci od Albanaca na Srbe. Taj zločin je primer državne zavere protiv Srba na Kosovu i Metohiji, uz pomoć Brozovih generala. Ispostavilo se na kraju da se Đorđe Martinović sam povredio. To je sramota, a mi još uvek o tome nismo razgovarali. O tome je razgovarala nekoliko puta Savezna skupština i Skupština Srbije u komunističkom periodu, ali mi o tome ne razgovaramo. Mi razgovaramo o mnogim drugim stvarima, ali ne o tome.
Đorđe Martinović je posle dolaska KFOR-a, posle bombardovanja, živeo u jednom selu Čitluk kraj Kruševca, u maloj prostoriji, ali sa 20 članova svoje porodice. Tri sina i dva unuka su mu otišli da se bore za Kosovo i Metohiju i on je presvisnuo, umro od muke i čežnje da se oni vrate. Kada su se oni vratili, on je već bio mrtav, pokopan.
Zašto niko ne govori o šestorici mladića koji su ubijeni u srpskom kafiću "Panda" u Peći 1998. godine, ali zato govorimo o izmišljenim hladnjačama u Kokinom Brodu, a izmislila ih je nekakva Nataša Kandić iz humanitarnog fonda i iz nekog Fonda za humanitarno pravo. Zbog čega se ne pozove na odgovornost? Zašto se šalju ronioci, zbog čega se ne pošalju ronioci u Batlavsko jezero na Kosovu i Metohiji, u Gračaničko jezero, zbog čega se ne pošalju u Volujačko jezero ronioci, zbog čega se ne pošalju da ispitaju korito Belog Drima, gde su mnogi Srbi pobijeni od strane Šiptara. Ali, mi govorimo o hladnjačama, mi govorimo o Srbima, policajcima i vojnicima koji su počinili ratne zločine na Kosovu i Metohiji.
Ko to danas hoće da napravi mirotvorca i heroja od takozvanog kapetana Lešija, koji je poginuo u sukobu sa našim ljudima, sa našom vojskom, u uniformi neprijateljske vojske, Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca. Ko govori o tome, zašto se u novinama piše o tome toliko, kakav je to mirotvorac koji se borio protiv nas, koji se borio u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj protiv Srba, na Kosovu i Metohiji kao član OVK.
Ovaj okvir zaista je ustav Kosova i Metohije, na žalost, i dobro je što će danas ova deklaracija biti usvojena, iako mi nećemo glasati za ovu deklaraciju, jer smatramo da je suviše blaga, ali je dobro da se zove deklaracija. To smo tražili. Dobro je da se kaže - ne prihvata se dokument Ustavni okvir za privremenu samoupravu, ali nije dobro što se kaže - predlaže se Specijalnom predstavniku Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija da u saradnji sa predstavnicima Albanaca, Srba i drugih pristupi reviziji. Zašto se predlaže? Mi treba da zahtevamo, to je naše pravo po Rezoluciji 1244, koja nije dobra za nas, ali se moramo za nju uhvatiti jer je to jedini dokument za koji se moramo uhvatiti da bi Kosovo i Metohija ostalo u Srbiji i Jugoslaviji.
Zašto ne piše u ovoj deklaraciji da treba da insistiramo na tome da se vrati deo naše vojske i policije, koji je određen Rezolucijom 1244? Samo ako se oni vrate, onda ćemo moći da steknemo makar neke uslove da se naši ljudi vrate na Kosovo i Metohiju.
Mi smo predložili Skupštini i Vladi Srbije deklaraciju Stranke srpskog jedinstva, koja nije i neće biti prihvaćena, ali ću da je pročitam:
1. Ustavni okvir za privremenu samoupravu na Kosovu i Metohiji se ne prihvata jer je suprotan Rezoluciji 1244 zato što na teritoriji Srbije stvara etnički čistu albansku državu, ne pružajući ni minimum uslova za opstanak Srba na Kosmetu koji tamo žive, kao ni minimum uslova za povratak prognanih Srba i drugih nealbanskih zajednica na Kosmet. Ovaj dokument poništava osnovno ljudsko pravo Srba sa Kosmeta da žive tamo gde su rođeni.
2. Svi politički faktori Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije, sve političke stranke moraju napraviti zajedničku strategiju za rešenje problema na Kosmetu. Jedinstvo svih političkih činilaca ne sme biti samo na papiru, već se mora napraviti zajedničko političko telo sastavljeno od stručnjaka iz svih stranaka. To političko telo bi se bavilo isključivo problemom krize na Kosmetu. Sastanci zajedničkog političkog tela sa predstavnicima vlasti u Jugoslaviji i Srbiji i predstavnicima Srba sa Kosmeta bi se odvijali u Kosovskoj Mitrovici ili Gračanici kao simbolima opstanka i ostanka Srba na Kosovu i Metohiji.
3. Što pre formirati jak srpski lobi u SAD-u, sastavljen od naših ljudi koji žive u inostranstvu, a naročito u Americi. Zadatak lobija treba da bude širenje istine o Kosmetu, Ujedinjenim nacijama, Kongresu SAD-a, Stejt Departmentu i dr. Lobi bi vršio dodatni pritisak na Kongres, na Savet bezbednosti, NATO pakt i druge međunarodne organizacije.
4. Redovno dostavljati izveštaje o sistematskom kršenju ljudskih prava Srba i ostalih nealbanaca na Kosmetu i to Savetu bezbednosti, sedištu NATO pakta, Evropskoj komisiji i drugim međunarodnim činiocima.
5. Da Vlada Srbije i Vlada Savezne Republike Jugoslavije pruže punu podršku Srbima koji su ostali na Kosmetu, da ih obilaze, da budu stalno prisutni na Kosmetu, kako bi im stavili do znanja da ih država nije ostavila na cedilu:
a) hitan dogovor Vlade i KFOR-a o pojačanju bezbednosti Srba koji su ostali na Kosmetu;
b) stalna humanitarna pomoć Srbima u enklavama čije su rezerve hrane na izmaku.
6. Da državni organi svuda i na svakom mestu insistiraju na primeni Rezolucije 1244, povratku dela snaga Vojske Jugoslavije i policije koji je određen Rezolucijom 1244, kao i obezbeđenju uslova za povratak prognanih Srba i ostalih nealbanaca, jer je to san svakog prognanog stanovnika Kosmeta.
7. Do konačnog povratka na Kosmet, vlade SRJ i Srbije moraju obezbediti uslove za život izbeglih i prognanih koji su dostojni čoveka:
a) zaposliti nezaposlene do povratka na Kosmet na poslovima gde su već radili, kao i obezbediti redovnu isplatu zagarantovanih plata za sve prognane koji ne primaju plate;
b) rešavanje smeštaja prognanih u saradnji sa UNHCR-om do njihovog povratka na Kosmet;
v) nalaženje rešenja za obeštećenje prognanih, pošto je sva njihova imovina ostala na Kosmetu;
g) da se obezbede povlastice za plaćanje struje i komunalija izbeglicama sa Kosmeta.
8. Da se izvrši pritisak na UNMIK, KFOR, UNHCR i druge međunarodne organizacije kako bi se rasvetlila sudbina 1.300 otetih Srba, koji su oteti ili kidnapovani od strane šiptarskih terorista.
9. Da se više ne pusti ni jedan jedini Albanac koji izdržava kaznu u našim zatvorima, dok se ne pronađu oteti i uhapšeni Srbi i ostali nealbanci koji se nalaze na Kosmetu u logorima i zatvorima.
10. Da se preduzmu mere protiv onih koji izmišljaju hladnjače pune albanskih leševa na dnu jezera Kokin Brod i da se prestane sa optuživanjem naših vojnika i policajaca koji su branili državu na Kosmetu 1998. i 1999. godine.
11. Univerzitet u Prištini je značajna nacionalna institucija, hram nauke na Kosmetu, i Vlada mora naći rešenje da se nastava na fakultetima tog univerziteta odvija normalno, tamo gde je moguće, do povratka Univerziteta u Prištini. Ovaj univerzitet mora ostati deo ukupnog visokoškolskog sistema Srbije.
12. Oštro se suprostaviti najavljenim izborima na Kosmetu koji su zakazani za 17. novembar ove godine. Izbore organizovati tek kada im se svi prognani vrate na Kosmet i kada im se obezbedi normalan i bezbedan život. Izlazak na izbore pod sadašnjim uslovima značio bi legalizaciju stvaranja albanske države u Srbiji, potpuno nezavisne od Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. Ponovila bi se ista situacija kao i sa lokalnim izborima na Kosmetu.
Na kraju zaključak - iz napred navedenog proizilazi da Savezna i Republička vlada moraju hitno oformiti tim stručnjaka koji će u širokim konsultacijama sa svim relevantnim nacionalnim institucijama izraditi nacionalni program Srbije, sa jasnim nacionalnim interesima, uvažavajući interese svih građana Srbije, bez obzira na nacionalnu, versku i svaku drugu pripadnost. Srpski nacionalni interes se već jednom mora jasno definisati u Srbiji, jer su sve druge države u susedstvu, a i u celoj Evropi, odavno donele sopstveni nacionalni program.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, dame i gospodo ministri,        Stranka srpskog jedinstva ocenjuje Predlog zaključka kao veoma blag, i bojim se, kao veoma bojažljiv. Mi smatramo da, u odnosu na ustavni okvir koji je predložio gospodin Hans Hekerup, odnosno, faktički ustav nezavisnog, samostalnog Kosova i Metohije, odvojenog od Srbije i Jugoslavije, moramo reagovati mnogo jače i mnogo odlučnije.
Naravno, potpuno razumem da se moramo kretati u okvirima Rezolucije 1244 i upravo tražimo da se ta odlučnost kreće u okviru te rezolucije, jer bi bilo zaista nestvarno tražiti nešto što smo imali pre donošenja Rezolucije 1244. Naravno da ta rezolucija nije dobra po Srbiju i po Jugoslaviju, ali ona je realnost i moramo se kretati u njenim okvirima. Međutim, ovaj predlog zaključka je zaista suviše blag i on ne izražava potpuno volju srpskog naroda, ni na Kosovu i Metohiji, niti Srba koji su oterani sa Kosova i Metohije, niti građana Srbije u celini.
Sam naziv ovog dokumenta, zaključak, upravo govori o blagosti forme kojom se obraćamo Generalnom sekretaru, odnosno njegovom predstavniku na Kosovu i Metohiji, odnosno međunarodnoj zajednici.
Po Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije, Skupština donosi zakone, donosi zakon o budžetu, donosi deklaracije, rezolucije i zaključke. Zbog čega se ovaj predlog zove - zaključak? Zašto smo pali na najnižu formu akta koji donosi ova skupština. Smatram da bi to trebalo da bude, ako ne u formi zakona, a ono makar u formi deklaracije.
Stranka srpskog jedinstva je podnela Skupštini deklaraciju o neprihvatanju Ustavnog okvira za privremenu samoupravu na Kosovu i Metohiji Hansa Hekerupa. Nadam se da će je poslanici tokom dana dobiti, ukoliko je Sekretarijat bude umnožio i podelio narodnim poslanicima.
Da sam u pravu, govore i studenti iz Novog Sada, koji su svima nama poslali proglas, svim poslaničkim grupama. Taj proglas je vrlo ozbiljan i upravo se tiče Rezolucije 1244 i Ustavnog okvira koji je doneo Hans Hekerup. To je Studentska unija Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Savez studenata Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Studentska federacija Univerziteta u Novom Sadu, Studentska desnica Instituta u Novom Sadu i Narodni pokret - Otpor u Novom Sadu.
Oni daju proglas, kojim prozivaju direktno nas, narodne poslanike, i Vladu Republike Srbije, povodom stanja na Kosovu i Metohiji.
"Danas, kada je zaštita prava na život, slobodu i imovinu opšteprihvaćena civilizacijska tekovina, nealbanskom stanovništvu na Kosovu i Metohiji ta su prava uskraćena. Jedan od mehanizama sistematskog kršenja svih bazičnih, ljudskih prava, predstavlja nedavno proglašeni privremeni ustavni okvir za Kosovo i Metohiju.
Ovaj dokument umesto da obezbeđuje uslove za nesmetan povratak i siguran život nealbanskog stanovništva, flagrantno, i čini se, namerno onemogućuje i sam opstanak svega što je nealbansko na Kosovu i Metohiji. Na taj način gospodin Hekerup najdirektnije je stavio do znanja da Kosovo i Metohija u bližoj budućnosti neće biti multietnička država.
Rezolucija 1244, kojom se garantuje suverenitet Jugoslavije nad Kosovom i Metohijom, stavljena je potezom pera jednog činovnika UN van snage. Ono što nas studente četiri najjače studentske organizacije (piše u ovom proglasu) na Novosadskom univerzitetu interesuje - ko je taj u našoj zemlji, ko mu je to dopustio? Nameće se vrlo koncizan i jednostavan odgovor - vi ste odgovorni, gospodo narodni poslanici i članovi Republičke vlade.
Prvo, poslednji ste parlament i vlada u Evropi, koji su raspravljali o aktuelnoj problematici Kosova i Metohije. (To je tačno.)
Drugo, poslednji ste primili u zvaničnu audijenciju udruženja i organizacije naše sabraće, stradalnika sa Kosova i Metohije, poslednji ste u pružanju adekvatne pomoći Srbima koji su ostali na Kosovu i Metohiji, poslednji ste u pružanju materijalne pomoći Srbima koji su izbegli sa prostora Kosova i Metohije, poslednji ste u informisanju Saveta bezbednosti i relevantnih međunarodnih institucija o položaju Srba i drugog nealbanskog stanovništva na Kosovu i Metohiji, poslednji ste u reagovanju na postavljanje carinskih punktova na granici Srbije i Kosova i Metohije, poslednji ste u informisanju domaće javnosti o stradanju pravoslavnih svetinja i mučeništvu srpskog naroda i monaštva u preostalim enklavama, poslednji ste u obilaženju srpskih enklava na Kosovu i Metohiji, ali ste prvi u nebrizi za svoj sopstveni narod."
Tako nam poručuju studenti, tako nam poručuje narodni pokret "Otpor" iz Novog Sada, i kažu dalje:
" Iz gore izloženog, vide se jasno naši stavovi i zahtevi. Od Vlade Republike Srbije i Narodne skupštine zahtevamo veće razumevanje i angažovanje po svim gore navedenim tačkama. To znači da očekujemo delovanje potpuno suprotno dosadašnjem, a pogotovu drugačije od delovanja bivše vlasti, za čije su vreme ovi problemi, nastali i doživeli svoju ekspanziju.
Ponovo apelujemo na sve strukture vlasti u Republici da se maksimalno angažuju oko rešavanja ovih pitanja."
Ovaj proglas mislim da treba da shvatimo vrlo ozbiljno, treba da se zabrinemo - zbog čega studenti razmišljaju više o Kosovu i Metohiji nego što to radimo mi, narodni predstavnici. S obzirom da su u ovim zaključcima predložene izmene člana 1, 6. i 7, mislim da sada nije u redu da se osvrćem po pojedinim tačkama, obzirom da će radna grupa verovatno razgovarati o tome i doneti drugačije zaključke.
Nadam se da će ti zaključci biti mnogo bolji, mnogo jasniji, mnogo odlučniji od ovih zaključaka. Ono što u ovim zaključcima moramo pomenuti jeste da se u tački broj 2. kaže - predlaže se specijalnom savetniku. Mislim da bi morali makar da stavimo - zahtevamo od specijalnog predstavnika da proglasi ništavnim Ustavni okvir za samoupravu na Kosovu i Metohiji, koji je proglasio validnim.
Dalje, tačka 4. kaže da se traži puna zaštita srpskog naroda i drugih nealbanskih zajednica na Kosovu i Metohiji i da se insistira na osiguranju i bezbednosti povratka svih prognanih i raseljenih lica, što je zaista u redu, i rasvetljavanju sudbine kidnapovanih i nestalih.
Gospodo, nije isto biti otet, kidnapovan ili nestao. Radi se o 1.300 naših Srba i nealbanaca, koji su oteti, kidnapovani. Sudbina nekih od njih se zna, sudbina nekih od njih se ne zna. Mislim da tu moramo biti oštriji i da moramo cifrom, jer se radi o ljudima, makar da stavimo - oko 1.300 otetih Srba i drugih nealbanaca.
Znam da se ovde radi i o pritisku međunarodne zajednice da se pronađu, tobože, nestali Albanci na Kosovu i Metohiji. Nestalih Albanaca na Kosovu i Metohiji nema. Ako se misli na Albance koji su uhapšeni, koji su osuđeni i koji se nalaze u našim zatvorima, onda to tako treba i reći. Ali, dokle ćemo mi da puštamo Albance koji se nalaze u našim zatvorima, a da pritom ne dobijamo ni jednog jedinog oslobođenog Srbina, koji se nalazi u zatvorima i u Kosovskoj Mitrovici, i u Prištini, i u Bondstilu, da ne govorim o onima koji se nalaze u radnim logorima ili o onima o čijoj se sudbini zaista ništa ne zna.
Zatim se kaže - zahteva se zaključenje sporazuma sa SRJ o statusu misije UNMIK-a i KFOR-a na Kosovu i Metohiji. Potpuno je nejasno ko to traži, ko treba da zaključi sporazum, da li Vlada Srbije sa SRJ ili SRJ sa nekim trećim licem, jer je formulacija tačke 5. zaista prilično nejasna.
Tačku 6. sada neću komentarisati, s obzirom da ćemo o njoj razgovarati na radnoj grupi.
Piše da će se preduzeti konkretne mere za ostvarivanje funkcija nadležnih državnih organa na Kosovu i Metohiji, naročito u domenu poreza, carina i razmene robe. Da li mi to, znači, priznajemo da će biti granica između centralne Srbije i Kosova i Metohije, da li Vlada to hoće da nam kaže ovom tačkom 8? Nadam se da je takođe reč o lošoj formulaciji.
I zadnje, nadležni državni organi dogovoriće i definisati organizaciju Saveznog komiteta za Kosovo i Metohiju i strategije za rešavanje krize u ovoj pokrajini, kao i način njihovog sprovođenja.
Koliko znam, definisana je organizacija Saveznog komiteta, s tim što je taj komitet prepušten sam sebi i što on ne može da reši problem Kosova i Metohije, bez obzira na stručnost gospodina Momčila Trajkovića, koji živi dole i koji najbolje zna problematiku stanja na Kosovu i Metohiji.
Mislim da treba da se napravi jedno zajedničko telo, sastavljeno od predstavnika svih parlamentarnih stranaka, sastavljeno od stručnjaka, koje će imati punu podršku i Republičke, i Savezne vlade, i to političko telo treba da rešava sudbinu Kosova i Metohije, odnosno sudbinu opstanka Kosova i Metohije u sastavu Srbije i u sastavu Jugoslavije.
I tako, Hans Hekerup je doneo ustav koji praktično znači samostalnu albansku državu u srcu Srbije, državu koja će imati svog albanskog predsednika, državu koja će imati svoj grb, svoju zastavu, svoju himnu. Naravno, albanski grb, albansku zastavu, albansku himnu, državu koja će imati valutu koja se zove dardan, umesto dinara, jugoslovenske valute.
To, naravno, ne piše u Ustavnom okviru, ali piše da će privremene institucije dalje razrađivati taj dokument, što je sasvim jasno. Dalje, da li to znači da će oružane snage na Kosovu i Metohiji, koje su predviđene, biti Kosovski zaštitni korpus, odnosno prerušena Oslobodilačka vojska Kosova?
Ako tako bude, kako ćemo onda ohrabriti Srbe na Kosovu i Metohiji da opstanu na Kosovu i Metohiji. Kako ćemo ohrabriti Srbe koji su izbegli sa Kosova i Metohije da se vrate na Kosovo i Meohiju? Njegova plata je 140 hiljada maraka, Hansa Hekerupa, njegova supruga i ćerka dobijaju po 20 hiljada maraka, a njegov sin služi u danskom bataljonu KFOR-a na Kosovu i Metohiji. Znam da je on bogato nagrađen, znam da je ono samo eksponent velikih sila i da će on verovatno, kao i mnogi drugi koji su došli na Kosovo i Metohiju ili u Bosnu i Hercegovinu, po odlasku reći, vi ste Srbi bili u pravu ali morao sam tako da postupim jer sam dobio naređenje jer sam dobio veliku platu za to što radim.
Prethodna vlast svojom nebrigom je zapustila problem Kosova i Metohije i direktno je odgovorna za stanje na Kosovu i Metohiji danas. Ova vlast i ova vlada, ako bude ovako blago reagovala i ako ne bude sačuvala Kosovo i Metohiju u granicama Srbije i Jugoslavije, imaće isto tako, ako ne i veću odgovornost od prethodne vlasti. Zahvaljujem na pažnji.
Gospođo predsedavajuća, vi ste verovatno prevideli da mi je predsednik Maršićanin dao reč po replici, kada sam se javio. Pozivam se na član 96, jer je gospodin ministar pogrešno protumačio moje izlaganje. Imam pravo na repliku, ako se slažete.
Konstatujem da je moje pravo narodnog poslanika povređeno, ali ću vas ipak poslušati, gospođo predsedavajuća.