Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Borislav Pelević

Govori

Oprostite, molim vas, gospođo predsedniče, moje ovlašćenje je predato blagovremeno pre početka ovog zasedanja za sve tačke dnevnog reda. Molim vas da to proverite i da ne obmanjujete javnost Srbije pogrešnom informacijom.
Molim vas, ja sam ovlašćeni predstavnik SSJ po svim tačkama dnevnog reda ovog zasedanja i nemojte obmanjivati javnost Srbije o tome.
Očekujem vaše izvinjenje.
Ne znam ko je zamenik sekretara.
Očekujem vaše izvinjenje.
Kada mogu očekivati informaciju o tome da li sam ja ovlašćeni predstavnik ili nisam?
Zahvaljujem i očekujem pravu informaciju, a dotle ćemo biti u sali.
Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, dragi gosti, danas će nažalost u ovom visokom domu Srbije biti doneta odluka kojom će se dati podrška Polaznim osnovama za preuređenje odnosa između Srbije i Crne Gore. Kažem, nažalost, jer će to biti na štetu građana Srbije, jer će time građani Srbije još jednom biti poniženi i degradirani.
Ovaj sporazum su potpisala tri čoveka, potpuno samovoljno, bez pitanja naroda Srbije. To su gospodin Koštunica, gospodin Đinđić i gospodin Labus. Nisu pitali narod Srbije, ni preko sredstava informisanja, ni okruglih stolova, ni javnom raspravom, ni referendumom, ni plebiscitom. Oni su već pre toga obezbedili skupštinsku većinu i u republičkom, i u saveznom i u parlamentu Crne Gore. Ovo samo predstavlja običnu farsu i verifikaciju već donete odluke.
Svako tumači ovaj sporazum na svoj način i to samo pokazuje koliko on nije dobar za građane Srbije. On je dobio 90% podrške u Crnoj Gori jer su i SNP, i Narodna stranka i Srpska narodna stranka, kao predstavnici opozicije, za ovaj sporazum, ali i vladajuća DPS Mila Đukanovića. Jedino su dve male partije, koje nemaju ni 10% uporišta u biračkom telu Crne Gore, protiv, jer su želele od početka nezavisnu Crnu Goru, sad i odmah, Liberalni savez i Socijaldemokratska partija. Ovo znači samo prolongiranje odvajanja Crne Gore od Srbije, znači samo dalje mučenje na tri godine, kada će po ovom sporazumu Crna Gora imati pravo da se odvoji i kada će za to steći međunarodni kredibilitet i međunarodno priznanje.
To je jasno rečeno u ovom dokumentu. Ali, postavlja se pitanje -šta će biti sa Kosovom i Metohijom posle tri godine? Da li ste imali u vidu, gospodine predsedniče Vlade, da je na tri godine verifikovan mandat kosovskoj Skupštini i Vladi Kosova? Dakle, postoji velika opasnost da se istog dana, kada se odvoji Crna Gora i kada nestane zajednička država, odvoji i Kosovo i Metohija i da dobije međunarodno priznanje za svoju nezavisnost, kao nezavisna albanska država u Srbiji. Da li ste o tome razmišljali, gospodine predsedniče Vlade?
Siguran sam da niste, jer ovo znači da će biti ispoštovana Rezolucija 1244, po kojoj se Kosovo i Metohija posmatra kao deo Jugoslavije, dakle zajedničke države. Onog momenta kada je ne bude, Savet bezbednosti će doneti rezoluciju da nema ni Kosova ni Metohije u sastavu zajedničke države, jer nema gde da bude Kosovo i Metohije, pošto se po toj rezoluciji posmatra kao deo zajedničke države Jugoslavije koje već neće biti.
Našu budućnost danas rešavaju drugi. Srbija korak po korak gubi svoju samostalnost, svoj identitet, donose nam papir koji mora da se potpiše. Srbija polako postaje polukolonija, država u kojoj mi Srbi više nemamo pravo glasa i u kojoj mi građani Srbije više ništa ne odlučujemo. To nije dobro, a to sve zato jer smo mi Srbi jedini narod na ovim prostorima koji nije doneo svoj nacionalni program i koji nema svoje nacionalne ciljeve. Svi narodi u okruženju su imali svoje nacionalne ciljeve i svoje nacionalne programe, i Slovenci, i Hrvati, i muslimani, pa čak i Šiptari i Makedonci, samo mi Srbi nismo znali da donesemo svoj nacionalni program. Dan danas ga nemamo i zato se dešavaju ovakve stvari, kao što je ovaj sporazum o polaznim osnovama o preuređenju odnosa Srbije i Crne Gore.
I sve dok vladajuća koalicija, u saglasnosti sa nacionalnim institucijama kao što su Srpska pravoslavna crkva, Akademija nauka i umetnosti i druge naše institucije, ne donesu nacionalni program, dešavaće nam se ovakve stvari. Mi lutamo i dalje.
DOS nema strategiju da izvuče ovu zemlju iz krize u kojoj se nalazi, iz nacionalne krize, iz političke krize, iz bezbednosne krize, iz ekonomske i socijalne krize.
Nova država će biti poprište sukoba i unutar same Srbije, jer, kao što znate, čak ni u DOS-u nije postignuta saglasnost o ovim polaznim osnovama. Nije postignuta saglasnost u Srbiji, u Crnoj Gori.
Svi ovo tumače onako kako njima odgovara: SNP kao pobedu zajedničke države, DPS Mila Đukanovića samo kao prolongiranje nezavisne Crne Gore na rok od tri godine. Šta mi u Srbiji slavimo? Ništa. Još jednom su građani Srbije degradirani, poniženi, još niko nije čuo njihovo mišljenje. Šta znači naziv - Srbija i Crna Gora? Mogao je bolji naziv, primereniji stanju u kome se nalazimo, recimo Crna Srbija ili, Gora Srbija, jer čini mi se da gore od ovoga gde se danas nalazimo teško da može da bude.
Šta znači odrednica - pozitivna diskriminacija? Postoji diskriminacija koja je diskriminacija. Šta znači pozitivna diskriminacija poslanika Crne Gore? Pre bih rekao da je to diskriminacija poslanika Srbije, odnosno naroda Srbije, građana Srbije u saveznom parlamentu, koji će biti, gle čuda, jednodomni, a ne dvodomni. Ovo nije ni federacija, ni konfederacija, ni unija.
Čak i Evropska unija ima više zajedničkog nego što ima Srbija i Crna Gora po ovom sporazumu. Imaju makar zajedničku carinu i zajedničku valutu - evro. Kod nas će biti u Crnoj Gori - evro, u Srbiji - dinar, na Kosovu i Metohiji - evro. Kakva je to unija? To nije ni unija, ni federacija, ni konfederacija.
Šta znači da se vojni rok služi u dve države? Naravno da će svaki regrut, ma koliko bio rodoljubiv i patriota, služiti što bliže svojoj kući. To je normalno za sve vojnike. Mi ćemo ovim dati saglasnost za stvaranje crnogorske vojske, koja će koristiti infrastrukturu koju smo mi sagradili u Crnoj Gori, koja će koristiti sve naše elementa koje smo mi dali toj našoj vojsci, bivšoj JNA, a sada Vojsci Jugoslavije. Dakle, mi potpisivanjem ovog sporazuma učestvujemo u stvaranju nezavisne crnogorske vojske kao elementa buduće nezavisne Crne Gore.
Šta znači rotacija i jedna stolica? Kakva je to jedna stolica u Ujedinjenim nacijama, kada će godinu i po dana na toj stolici sedeti neko iz Srbije, a godinu i po neko iz Crne Gore? Da li mislite da će taj neko iz Crne Gore štititi interese Srbije? Naravno da neće, štitiće samo interese Crne Gore. Crna Gora je dobila dve stolice u Ujedinjenim nacijama, formalno - pravno ne, ali faktički da. Šta znači ravnopravnost i paritet? Kako može biti paritet između 8,5 miliona građana Srbije i 650.000 građana Crne Gore? Ne postoji takav paritet. To ne postoji nigde na svetu i zaista je ovo samo na štetu građana Srbije, a posebno Srba koji žive u Srbiji.
Naravno, dobro je što se u ovom dokumentu kaže da će biti održani izbori. To je jedino rešenje, novi izbori na svim nivoima u Srbiji, i lokalni, i republički, i predsednički i savezni. To je jedini način da se tačno vidi ko koliko vredi u ovoj zemlji i da se ovakvi akti, koji štete građanima Srbije i Srbiji kao državi, anuliraju i ponište. Sasvim je sigurno da ovo ne može biti dobro za građane Srbije i da ovo ne može biti u korist građana Srbije.
Zato što je ovaj dokument u stvari separistički, zato što obezbeđuje nezavisnu Crnu Goru, zato što predstavlja veliku opasnost za Kosovo i Metohiju nakon tri godine, zato što su građani Srbije ovim sporazumom degradirani, poniženi, SSJ će glasati protiv ovog sporazuma.
Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, dragi gosti, dozvolite mi, pre svega, da se osvrnem na izlaganje potpisnika ovog sporazuma za preuređenje odnosa između Srbije i Crne Gore koje smo juče čuli. Govorila su četiri predstavnika vlasti, od toga dva potpisnika. Nažalost, nismo čuli ništa što bi nas nateralo da promenimo svoje mišljenje i glasamo za usvajanje ovog sporazuma za preuređenje odnosa između Srbije i Crne Gore.
Naprotiv, čak smo čuli i dijametralno suprotna mišljenja, posebno gospodina Batića, ministra pravde u Vladi Srbije, koji je čak i naložio svojim poslanicima da glasaju protiv ovog sporazuma o odnosima između Srbije i Crne Gore.
Premijer Đinđić je juče uputio izvinjenje opoziciji i građanima Srbije zbog toga što nisu konsultovani i zbog toga što nije bilo rasprave pre rasprave u Skupštini Srbije. To je dobro, ali je došlo suviše kasno.
Gospodin Batić je pokušao da svu odgovornost za potpisivanje ovog dokumenta prebaci na predsednika Jugoslavije, gospodina Koštunicu, koji je sve radio sam, doveo sve pred svršen čin, po njegovim rečima, i koji je jedini odgovoran za potpisivanje ovog dokumenta.
Stranka Srpskog jedinstva ne može da prihvati ovo obrazloženje. Mi smatramo da je kriv, pre svega, predsednik Savezne Republike Jugoslavije, gospodin Koštunica, ali da je isto toliko kriva i Vlada Republike Srbije, jer ako nisu znali o čemu se radi, ako su bili stavljeni pred svršen čin, zbog čega su onda potpisali ovaj sporazum. To je pitanje koje se opravdano postavlja.
Očekivao sam da će uvaženi dr Miroljub Labus da nam objasni ovaj sporazum i sa ekonomskog stanovišta, ali ni jedne reči nije bilo o tome da li ćemo imati zajedničko tržište, zajedničku carinu i zajedničku valutu. Očekivao sam da će nam objasniti kako je moguće da se stvara nekakva paradržava, nekakav provizorijum, koji čak ima mnogo manje ekonomskih elemenata nego što ima Evropska unija, koja ima jednu jedinu valutu, kao što je evro.
A, u novoj zajednici Srbije i Crne Gore imaćemo dve valute, različite u dvema državama: u Crnoj Gori samo evro, u Srbiji dinar. To je neprihvatljivo i mislim da se takav sporazum nije mogao potpisati. Dakle, nažalost, ništa nismo mogli čuti od onih koji su potpisali sporazum, a što bi nas ubedilo da je ovakav sporazum dobar za građane Srbije i građane Crne Gore.
Dražava koja će se zvati Srbija i Crna Gora nastala je, to treba otvoreno reći, samovoljom nekoliko ljudi, onih koji su potpisali ovaj sporazum. I, oni ne mogu da izbegnu odgovornost za to. Ni u kom
slučaju! Niti predsednik Koštunica, niti premijer Đinđić, niti profesor Labus.
Nije pitan niko iz Srbije. Nisu pitani građani Srbije. Nije se povela, recimo, javna rasprava, nije bilo okruglih stolova na ovu temu. Nije povedena rasprava u parlamentu, a da ne govorim o tome da je, ne daj bože, zakazan referendum, odnosno plebiscit, na kome bi se građani izjasnili da li žele da žive u takvoj državi, koja se tako zove i koja je tako uređena.
Kada je Tito preimenovao FNRJ u SFRJ, onda se vodila rasprava u šest republičkih parlamenata i odluka je doneta ne u njegovom kabinetu nego u Saveznoj skupštini (žagor). Ovi novi vlastodršci su sebi uzeli za pravo da sami odrede kako će se zvati država, kako ćemo u njoj živeti i kako će ona biti uređena. Zaista nedemokratski, u najmanju ruku nedemokratski.
Ali su zato pitani građani Crne Gore: šestopedeset hiljada građana Crne Gore je ispoštovano, a 8,5 miliona građana Srbije nije pitano u kakvoj će državi živeti. Čujem iz publike DOS-a, pitaju - kada su pitani.
Poštovana gospodo, ovde su defilovali nekoliko meseci, po nekoliko puta nedeljno, gospodin Predrag Bulatović, gospodin Dragan Šoć, gospodin Božidar Bojović, vođe opozicije iz Crne Gore, SNP, Narodna stranka i Srpska narodna stranka, i predstavnici vlasti u Crnoj Gori, gospodin Đukanović, gospodin Vujanović. Njih ste pitali, i opoziciju i vlast. I, oni su zadovoljni. Samo marginalne stranke u Crnoj Gori, kao što je Liberalni savez i Socijaldemokratska partija, nisu zadovoljni ovim sporazumom, jer žele Crnu Goru, sada i odmah, nezavisnu.
A, građane Srbije niko nije pitao. To su legalni predstavnici građana Crne Gore i preko njih su pitani i konsultovani građani Crne Gore. Niko nije pitao ni jednog lidera opozicije u kakvoj ćemo državi živeti, kako će biti uređena i kako će se zvati. I to ne mogu da zamerim. To je u redu. Mada, naravno da nije u redu, jer 1.256.000 građana je glasalo za sve stranke opozicije na prošlim izborima, ali vi čak niste pitali ni građane koji su glasali za DOS.
Ni njih niste konsultovali, nego ste dozvolili da vam Havijer Solana donese iz Brisela pisani dokument da ga samo overite i potpišete. Isti onaj čovek koji je pre nešto manje od tri godine bombardovao i Srbiju i Crnu Goru, naneo tolike ljudske i materijalne žrtve našoj zemlji. Nije dobro da nam on bude kum, nije dobro da se država pravi po nalogu zapadnih sila.
Šta je sa Kosovom i Metohijom posle tri godine? Iz sporazuma jasno proizilazi da svaka država članica ima pravo da se posle tri godine odvoji. Zar to nije plan Evropske unije ili dela Evropske unije, da se istog dana kada se odvoji Crna Gora, a odvojiće se, jer im ovaj sporazum to omogućava, bez imalo muke i uz priznanje međunarodne zajednice, tog dana odvoji i Kosovo i Metohija, jer po Rezoluciji 1244 Kosovo i Metohija se posmatra kao deo suverene Jugoslavije. Pošto Jugoslavije više nema, nema više ni Kosova i Metohije u sastavu Srbije, odnosno zajedničke
države. Piše u ovom sporazumu da sve ingerencije prelaze na sukcesora,
odnosno na Srbiju ukoliko se odvoji Crna Gora, ali je to suviše nejasno i nigde se ne pominje Kosovo i Metohija, osim Rezolucije 1244.
Molim vas, da li je moguće da ovaj sporazum više vredi nego što vredi Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti? Dakle, ne može ovaj niži akt da uređuje Rezoluciju 1244. Ovaj akt koji je napisan na tri stranice ukupno, i tri i po reda, ove tri stranice uređuju kako ćemo živeti mi, kako će živeti naša deca, da sutra promenimo svi lične karte, pasoše, vozačke, saobraćajne, a da posle tri godine ponovo menjamo sve.
Zamislite koji je to trošak za građane i koji je trošak za državu.
Svako tumači ovaj sporazum na svoj način. Vidite, i u Crnoj Gori SNP, Narodna stranka i Srpska narodna stranka slave ovaj sporazum kao opstanak zajedničke države u njihovom parlamentu. Sa druge strane, vladajuća partija DPS slavi ovaj sporazum kao nezavisnu Crnu Goru, odloženu na tri godine, a u međuvremenu će sve svoje konstituisati, ono što nisu imali ranije.
Ovaj sporazum znači dalje sukobe u samoj Srbiji (oni su već nastali juče); ovaj sporazum znači dalje sukobe u Crnoj Gori; ovaj sporazum znači dalje sukobe u zajedničkoj državi. Kako u Srbiji? Pa, vidite, popis je u toku. U Raškoj oblasti, ili Sandžaku, kako je nazivaju muslimani, na svakoj banderi imate oglase gde piše - muslimani, izjasnite se kao Bošnjaci, a za svoj jezik uzmite bosanski jezik. Pazite, molim vas, bosanski jezik. Ja bih razumeo - muslimanski, razumeo bih i - turski, ali zašto - bosanski? Kada je bila Bosna u Srbiji? Zar ćete dozvoliti da se govori u Srbiji bosanski jezik? Ja vas molim da shvatite da to nije dobro; odgovornost za to imaju lideri DOS-a, Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin, to su njihovi plakati. To nije dobro, kome smeta srpski jezik, zar preci muslimana nisu bili islamizirani Srbi? Šta znači bosanski jezik? Ja vas molim da ne bude to.
Ali, tvrdim vam da će ovaj sporazum iziritirati sve šoviniste, sve one koji žele da naprave svoje državice u Srbiji i da će ovo ići na ruku separatistima u Vojvodini, u Raškoj oblasti, da ne pominjem Kosovo i Metohiju, oni već slave ovaj sporazum, kao nezavisnost Kosova i Metohije.
(Predsednik: Vreme.)
Zahvaljujem, gospođo predsednice. Stranka srpskog jedinstva neće glasati za ovaj sporazum, a ja ću nastaviti svoje izlaganje u završnoj reči. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, prethodnik je pokušao da pojasni moje izlaganje u vezi popisa u Raškoj oblasti, ali nam nije rekao da li je on za to da se govori srpski jezik u Srbiji, dakle i u Raškoj oblasti ili Sandžaku, kako ga oni nazivaju, ili da se govori bosanski jezik. Recite nam da li ste vi za bosanski jezik u Srbiji ili niste? Ako jeste, onda ste vi, gospodine, separatista i to nije dobro, jer ste član srpskog parlamenta. Ako je tako, gospodine, onda to nije fer i korektno prema poštenim Muslimanima, odnosno Bošnjacima koji žele da budu lojalni građani države Srbije. Ako vi uvedete bosanski jezik u Srbiji, onda tu više nema ništa od zajedničke države. To nam niste objasnili.
Poštovani građani Srbije, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, poštovani gosti, dozvolite mi da vam iznesem stav poslaničke grupe SSJ.
Predsednik Koštunica je na prethodnim izborima izabran za predsednika Savezne Republike Jugoslavije voljom građana Srbije. Oko milion i po hiljada glasova je dobijeno na tim izborima za funkciju predsednika savezne države, a samo oko sto hiljada glasova je dobijeno iz Crne Gore.
Ne možemo ipak da prihvatimo činjenicu da se izjednačava parlament Srbije i parlament Crne Gore.
Savezni parlament praktično ne postoji. Postoji parlament Srbije, jer u Saveznom parlamentu participira opozicija iz Crne Gore, koja nije većinska Crna Gora.
Nažalost, to je tako.
Smatram da je dužnost predsednika Koštunice da podnese uvodno izlaganje zajedno sa predsednikom Vlade, jer su obojica saučesnici u stvaranju ove nakaradne zajedničke države koju su nazvali - Srbija i Crna Gora. Obojica imaju podjednaku odgovornost i obojica imaju podjednaku obavezu da se u uvodnom izdlaganju obrate srpskoj javnosti, s obzirom da nisu konsultovali srpsku javnost ni građane Srbije o tome u kojoj će državi živeti, kako će se ta država zvati i kako će biti uređena.
Srpski parlament je pravo mesto u kome se mora dati uvodno izlaganje i zato ovo pismo, koje me malo podseća na Titovo pismo, ne možemo kao poslanička grupa SSJ da prihvatimo.
Predlažem predsednici Narodne skupštine da odloži Skupštinu do pojavljivanja u Skupštini gospodina predsednika savezne države, Vojislava Koštunice.
Zahvaljujem na pažnji.
Gospođo predsedavajuća, želim samo da pojasnim moj status koji je malopre bio pomenut za ovom govornicom. Nisam šef poslaničke grupe SSJ, šef je Dragan Marković-Palma. Nisam ni zamenik šefa poslaničke grupe SSJ. Zamenik šefa je gospodin Živko Selaković. Ali, ja sam ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SSJ, koji ima pravo da po svim tačkama ove sednice predstavlja poslaničku grupu SSJ. Toliko o pismenosti i toliko o poznavanju prilika u Skupštini.
Vas molim, gospođo predsedavajuća, da ubuduće ovu moju primedbu, koja stoji od početka rada naše grupe u Skupštini, uzmete u obzir.
Uvažena gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, na jučerašnjem sastanku predsednika poslaničkih klubova u ovoj skupštini dogovoreno je da se nakon uvodnog izlaganja potpisnika ovog sporazuma, odnosno polaznih osnova, napravi pauza kako bi se u okviru poslaničkih grupa obavile konsultacije o ovom sporazumu. Molim da se to ispoštuje iz najmanje dva razloga.
Prvi razlog je taj što je čitav ovaj sporazum napisan na samo tri stranice i tri i po reda, dakle nepune tri i po stranice i taj sporazum treba da nam zameni nekakav ustav koji već postoji. To je prvi razlog.
Drugi razlog je to što su predstavnici vlasti, odnosno potpisnici, izneli za ovom govornicom potpuno dijametralne stavove o tome šta se dešavalo i čiji je predlog prihvaćen. Premijer je rekao da je saznao od gospodina Havijera Solane za polazne osnove, a potpredsednik Savezne vlade, uvaženi prof. gospodin Labus, rekao je da su postojala naša dva predloga i da apsolutno nije bilo nikakvih predloga od strane gospodina Solane. To je prvo.
Drugo, pozivam se na član 82. Poslovnika o radu Skupštine i izražavam sumnju u ispravnost elektronskog sistema. Naime, u klupama u kojima su do maločas bili predstavnici Demokratske stranke Srbije, koji su pošto su izašli uredno, u skladu sa Poslovnikom, odneli svoje kartice, svetle najmanje dve kartice na ekranu. Prema tome, molim vas da proverite o čemu se tu radi, jer sam ubeđen da će biti veoma mnogo problema oko glasanja.
Poštovani građani Srbije, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministre, šef poslaničkog kluba SSJ gospodin Dragan Marković je, čini mi se, najbolje okvalifikovao ovaj zakon - marketinški zakon. Očigledno je da je počela predizborna kampanja i da se ide na to da se zadovolje porodice koje imaju decu. SSJ neće glasati za ovaj zakon, zato što smatramo da je zaista marketinški i da u principu ništa ne menja i ne poboljšava položaj porodica koje imaju decu. O tome govori, praktično, obrazloženje ovog zakona u kome piše da nisu potrebna dodatna sredstva u budžetu da bi se realizovao i primenio ovaj zakon.
U obrazloženju takođe piše da je najvažnije opredeljenje ovog zakona da se poveća značaj populacionog elementa u okviru finansijske podrške porodici. Ne bih se složio sa tim. Potpuno se slažem sa predlagačem ovog zakona da se Srbija nalazi u veoma teškoj situaciji i da je pad nataliteta i te kako zabrinjavajući. Podsetiću samo na reči najvećeg autoriteta za porodično pravo u Jugoslaviji, a rekao bih i u Evropi i u svetu, profesora doktora Marka Mladenovića. Ustvrdio je ćemo, da ukoliko se ovakav pad stope nataliteta nastavi u Srbiji, za 25 godina biti manjina u sopstvenoj zemlji, a da ćemo za 100 godina kao Srbi živeti u enklavama. On je to ustvrdio na osnovu obimnih i ozbiljnih istraživanja nataliteta u Srbiji.
Međutim, ovaj zakon taj problem ne rešava. Ovaj zakon samo preliva sredstva iz šupljeg u prazno. Ovaj zakon ne stimuliše porodicu da ima više od jednog deteta. Nemam ništa protiv što albanske i muslimanske porodice imaju više dece i što je kod njih pozitivna stopa rasta nataliteta; imam protiv toga što država ne čini upravo ništa da se poveća natalitet kod srpskog naroda. Mislim da je zakonodavac, odnosno predlagač ovog zakona ispustio istorijsku šansu da drugačijim zakonom povede borbu protiv pada nataliteta u Srbiji, borbu protiv bele kuge. Ovaj zakon to ne može rešiti.
Prihvaćen je princip univerzalnog sprovođenja mera na celoj teritoriji centralne Srbije i Vojvodine, kaže predlagač. Da li to znači da mi više Srbiju ne posmatramo kao jedinstvenu državu? Da li to znači da je Vlada Srbije odlučila da Vojvodina bude posebna država u državi Srbiji? Prvi put se dešava u nekom predlogu zakona da se centralna Srbija pominje kao posebna i Vojvodina kao posebna. To nije dobro. To ide na ruku separatistima u Vojvodini. Tako se stvari ne mogu rešavati.
Mislimo da je roditeljski dodatak kao nova mera jednokratne podrške porodici, uvedena da bi postala i u sadržinskom i u materijalnom smislu glavni instrument populacione politike, to neće postati. Slažem se da će svaka porodica biti obradovana kada dobije za treće dete 3000 maraka, 90.000 dinara, ali na šta će utrošiti taj novac - na plaćanje struje i naraslih troškova života. Pare se brzo potroše, a dete ostaje i valja ga ljuljati i valja ga hraniti i oblačiti. Dakle, ne rešava se ovim roditeljskim dodatkom problem finansijske podrške porodici koja dobija drugo, treće ili četvrto dete, jer sve te porodice žive veoma loše i sve te porodice će taj novac, koji se dodeljuje na ime jednokratne pomoći, potrošiti za ono što je već potrošeno u porodici - to je vraćanje dugova, plaćanje struje i svih ostalih naraslih troškova života.
Ovde, takođe, piše da je visina roditeljskog dodatka značajna, da bi bila uzeta u razmatranje pri individualnom vrednovanju prednosti i nedostataka rađanja deteta. Tako se ne rešava problem bele kuge i tako se ne rešava problem pada nataliteta kod srpskog naroda. To sigurno nije tako. Piše da će delovati psihološki pozitivno, ne samo kao i svaka nova mera koja se uvodi u sistem, već i putem toga što pojedinac u trenutku rađanja deteta prima određenu sumu novca, umesto da je prima u malim iznosima tokom većeg broja godina. Nije tačno. Bolje je da je dečiji dodatak bio veći, da porodica zna da ima jedan pristojan dečiji dodatak za svako dete, da ga ima redovno i da je to siguran izvor prihoda. Jer, već sam rekao, ono što se dobija jednokratno, to se potroši u druge svrhe, sigurno ne za opremu deteta, sigurno ne za njegovo školovanje i sigurno ne za njegovo napredovanje u detinjstvu.
Dakle, nije dobro. I nije dobro što je država odlučila da cenzus bude 2.750 dinara po članu porodice. Šta se dešava? Ako čak i oba roditelja rade, (što je retkost u Srbiji, ali recimo da je tako), i imaju po 6.000 dinara, to je 12.000 dinara, i ako je njih četvoro u porodici, znači dva roditelja i dvoje dece, to je, 12 podeljeno na četiri, 3.000 dinara. Takva porodica, nažalost, nema pravo na dečiji dodatak. A, da li se može preživeti sa tim parama? Ne.
Da li je to stimulans za rađanje trećeg deteta? Nije. Sasvim sigurno nije. Osim toga, šta znači ograničenje dečijeg dodatka na 900 dinara? To je 30 maraka mesečno, i pod veoma strogim uslovima dobijanja dečijeg dodatka. I šta smo dobili?
Pre nekoliko meseci smo ovde razgovarali i usvojeni su i materinski dodatak i pomoć za opremu novorođenčeta. Danas će se to ukinuti. Zašto? To samo znači da predlagač, odnosno Vlada konfuzno radi i konfuzno deluje, kada samo u nekoliko meseci menja stvari. Prvo usvajamo materinski dodatak, danas ga ukidamo. Usvajamo nadoknadu za opremu deteta koje je novorođeno, danas tu nadoknadu ukidamo. Šta to znači? Prelivanje iz šupljeg u prazno.
Ovde se kaže da će prilagođavanje ove mere zahtevima socijalne politike usloviti sledeće - prvo, zadržava se finansijski cenzus, kako bi se obezbedilo da pravo na dečiji dodatak imaju samo porodice sa nižim primanjima. To je dobro. To je pozitivno. Ali, takođe smatram, iz primera koji sam naveo, da je 2.800 dinara po članu porodice veoma malo i nije stimulativno za rađanje trećeg deteta. Zaista nije.
Zato smatram, uvažena gospođo ministre, da ste ispustili istorijsku šansu da nam danas prezentirate zakon koji bi zaista poveo ovu državu u borbu protiv bele kuge. Jer, opasnost od bele kuge je velika. Mi je možda, u ovom trenutku, ne vidimo, jer smo zaokupljeni drugim problemima, ali to je tihi rat koji se godinama vodi protiv srpske nacije, rat koji ćemo izgubiti ukoliko se ova država ne uhvati u koštac sa našim neprijateljem, neprijateljem sadašnjosti i budućnosti - sa belom kugom, sa padom nataliteta. Ovakvim zakonom taj problem nećemo rešiti i zato, i samo iz tih razloga, Stranka srpskog jedinstva će glasati protiv ovog predloga zakona. Zahvaljujem na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, Stranka srpskog jedinstva će podržati ovaj amandman grupe poslanika, jer smatramo da predstavlja pravi doprinos rastu nataliteta kod srpskog naroda. Već sam govorio o tome da preti opasnost od bele kuge. Ukoliko predlagač ovog zakona prihvati ovaj amandman, mislim da ćemo time dati skroman, mali, ali ipak doprinos rastu priraštaja kod srpskog naroda u Srbiji i zato će Stranka srpskog jedinstva glasati za ovaj amandman. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.