Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Borislav Pelević

Govori

Poštovane dame i gospodo, gospodo ministre, gospodine Đeliću, ova tačka, ovaj amandman je jako važan, isto kao i prethodni na isti član 28. Zato je veoma važno da se još jednom presaberemo i da još jednom odlučimo da li smo dobro glasali prethodni put.
Gospodine ministre, kao sportski radnik, čestitam vam, jer ste pobedili sa razlikom 91 naprema 87%, kod ovog amandmana. Za Vaš predlog je glasao 91 poslanik, za moj predlog 87 poslanika. Međutim, gospodine ministre, moram da Vam nešto kažem - niste odgovorili, prilikom vašeg poslednjeg izlaska za ovu govornicu, na argumente koje vam je jasno izneo gospodin Dragan Marković - Palma, poslanik Stranke srpskog jedinstva, da ne kažem transparentno, jer se služim obično srpskim jezikom, koji ima jako lepe reči, koje zamenjuju tu jako ružnu stranu reč, koja je u poslednje vreme veoma u modi, i treba objasniti da to znači - jasno, javno prikazano, ili pregledno, ili bilo kako drugačije, ali nikako transparentno.
Dragan Marković - Palma, gospodine ministre, živi na selu. Živi u Končarevu, to je jedno lepo pomoravsko selo i on, verujte mi, veoma dobro poznaje problem svojih komšija i svojih seljaka, svojih seljana. Izuzetno vas cenim, gospodine ministre, i smatram da ste vi veoma dobar stručnjak. Čak sam i pohvalio praksu koju ste vi uveli, a to je praksa konsultacija pre donošenja nacrta zakona sa predstavnicima ostalih poslaničkih grupa, i pozicijom i opozicijom, u ovom parlamentu, i to je za svaku pohvalu, zaista. Izuzetno vas poštujem i cenim, ali smatram da u celom ovom projektu sistemskih zakona koje ste predložili postoji samo jedan nedostatak koji, čini mi se, vi lično imate, a to je da vi niste živeli 15 godina u Srbiji, naročito ne na selu i blizu sela.
Prema tome, siguran sam da nedovoljno dobro poznajete te probleme, a sigurno da niste imali adekvatne savetnike koji bi mogli da vam ukažu na neke druge probleme koje seljaci danas imaju. Sve ono što je gospodin Marković izneo, to su činjenice, to je gola istina nažalost, iako su vaši zakonski projekti, usmereni na to da pomognu seljaku u budućnosti, onda to zaista treba pozdraviti. Međutim, samo smo tražili da poreska stopa bude smanjena za seljake, jer nije u redu da seljaci imaju najveću poresku stopu na svoju dobit.
Zahvaljujem na pažnji. Molim vas da ovo uzmete kao veoma dobronameran savet.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, tačka dnevnog reda Predlog zakona o porezu na dohodak građana je isuviše važna za građane Srbije, da o tome uvodno izlaganje ne podnese član Vlade. U tome se potpuno slažem sa prethodnicima. Predlažem u cilju efikasnijeg rada ove skupštine, da tu tačku dnevnog reda odložimo za kasnije, a sada da radimo po tačkama dnevnog reda, gde izvestilac nije član Vlade. Imamo nekoliko zakonskih predloga, gospodina Branislava Ivkovića, gospodina Lazara Marjanskog, imamo Predlog za izglasavanje nepoverenja ministru pravde Vladanu Batiću itd. Predlažem da ove tačke o kojima je izvestilac, gospodin Božidar Đelić, odložimo do njegovog dolaska. Zahvaljujem na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Stranke srpskog jedinstva izražavam nezadovoljstvo što ni ovog puta u dnevni red nije uvrštena tačka dnevnog reda kriza na jugu Srbije, kao i to što se i dalje ne razgovara o prolećnoj setvi. Stranka srpskog jedinstva od početka insistira na ova dva krucijalna pitanja, a nažalost, nemamo podršku ostalih poslanika da o tome raspravljamo. Pre svega, o prolećnoj setvi, koja očigledno ne teče po planu, ali ministar poljoprivrede, žao mi je što nije tu, trebalo bi da bude, više se bavi pitanjima uređenja Vojvodine i zahtevom da Vojvodina ima atribute države u državi sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću, nego što se bavi onim za šta je izabran od strane Vlade i od strane Narodne skupštine, poljoprivredom, a posebno prolećnom setvom, pa zato će poslanička grupa Stranke srpskog jedinstva zahtevati smenu ministra poljoprivrede Dragana Veselinova. Upravo zato što ne obavlja svoj posao kao što bi to trebalo da radi. Zahtev ćemo uputiti već za sledeće zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije.
Što se tiče Zakona o porezu na dohodak građana, ovaj zakon je samo jedan u nizu poreskih, sistemskih zakona, koji po mišljenju Stranke srpskog jedinstva niti je reformski niti je ekonomski. Reformski nije zato što se ne bazira na razvoju proizovdnje, na razvoju poljoprivrede, na izvozu i na svemu ostalom na čemu bi trebalo da se baziraju svi poreski zakoni. Zaposlene u preduzećima u Srbiji, koji su platu ili deo plate primali u bonovima ili u sopstvenim proizovdima, što je još češći slučaj, sasvim sigurno će obradovati ovaj novi zakon, jer preduzeća će morati ubuduće da isplaćuju sve u novcu. To je dobro, kada bi se radilo o zdravoj privredi i o zdravim preduzećima, koja su u stanju da to učine.
Isto tako, preduzeća će morati da uplaćuju poreze, odnosno doprinose za penzijsko, socijalno i zdravstveno osiguranje, čak i pod uslovom i u onim slučajevima kada ne mogu da isplate platu. To je dobro, jer se porezi plaćaju na bruto platu, to je dobro za budućnost radnika koji danas rade, jer će imati osigurane normalne penzije u budućnosti. Pitanje je samo da li će i kako će dočekati tu duboku starost, odnosno kako će dočekati penziju, ukoliko se nastavi sa primenom ovakvih zakona. Postavlja se pitanje, kako će preduzeća isplaćivati uopšte plate, ukoliko pre toga moraju da namire sve doprinose, ukoliko moraju da namire porez na dobit, porez na fond zarada i sve ostale namete koji im se ovim zakonima nameću. A znamo da je polovina naših preduzeća u veoma teškom položaju.
U preduzeća se ne ulaže ništa od inostrane pomoći, o kojoj je govoreno, a koja je stigla, makar tih 247 miliona dolara, ali se apsolutno ne vidi da se bilo šta ulaže u preduzeća, tako da su ona u veoma teškoj situaciji. Mnoga preduzeća konfekcija, tekstil, obuća biće smrtno pogođena ovim zakonima i moraće jednostavno da prestanu sa radom. O tome se juče čini mi se na, neprimeren način izrazio i ministar rada Vlade Republike Srbije kada je rekao, da će sva preduzeća koja ne mogu da isplaćuju plate, morati da budu ugašena. Sve je to u redu, sve je to ekonomska zakonitost, ali šta raditi sa ljudima koji će ostati bez posla i koji su imali makar nadu da će kad tad njihova preduzeća moći da stanu na noge. Osnovni cilj, čini mi se, ovih poreskih zakona jeste da se budžet napuni, budžet koji je velik, koji uopšte nije elastičan i ne biraju se sredstva da se novac utera u državnu kasu. Pitanje je samo kakve će biti posledice.
Polovina zaposlenih u Srbiji, zaposlena je u velikim preduzećima, u gigantima, koji su na rubu propasti. Da li reči ministra rada treba da znače da će ta preduzeća biti ugašena i da će se radnici naći na ulici. Radi se o preko milion radnika. Šta u tom slučaju ? Da li ćemo imati socijalne nemire ili ne, to će biti velika briga Vlade, ali ne samo Vlade, nego svih nas, svih građana Srbije. Zato smatram, da su ovi zakoni zaista previše oštri i previše upereni na privredu koja se nalazi u veoma, veoma teškom položaju.
Na kraju, ovim predlogom zakona o porezu na dohodak građana nisu uvažene neke specifičnosti koje su bile prisutne u prethodnom Zakonu o porezu na dohodak građana. Mnoge delatnosti, novoosnovane recimo, nisu oslobođene od ovog poreza. Kako onda da mlad čovek koji počinje da radi, otvara svoju privatnu radnju, ukoliko nije oslobođen od poreza na dohodak građana, makar za prve tri godine postojanja, kako da opravda i da povrati uložena sredstva za svoju delatnost. Ako time želimo da stimulišemo privatnu inicijativu, onda ovaj zakon zaista nije stimulativan u tom pogledu. Zato smo predložili amandmanima da se ova kategorija, a i druge kategorije, izuzmu od tog zakona. S obzirom da nije isteklo vreme, ja ću iskoristiti svoje pravo pa ću se javiti drugi put.
Oprostite, navikao sam da bude ograničena rasprava, a s obzirom da sam disciplinovan smatrao sam da je već gotovo. Utoliko bolje i dobro je tako, a s obzirom da imamo jako važne zakone, nije se gospodin Čeda Jovanović sigurno setio da to predloži. Drago mi je da je tako.
Nije predviđeno da se oslobodi od plaćanja poreza na dohodak građana da se obveznik koji ima deo stranog kapitala u svojoj radnji i koji predstavlja trajni kapital, u onom obimu u kom je taj strani kapital i uložen u njegovu radnju. Time destimulišemo strana ulaganja u našu privredu, pa smatram da je to zaista suprotno onome što je proklamovala ova vlada u svojoj predizbornoj kampanji i u svom programu kada je ta kampanja bila u toku. Dakle, ukoliko ne budemo oslobodili srazmerno učešću stranog kapitala, onda nećemo stimulisati strane ulagače da ulažu u mala, srednja ili velika preduzeća u Srbiji. To smo takođe amandmanima predvideli i nadam se da će Odbor za finansije i Vlada Srbije imati obzira prema tome. Sve je ovo bilo sadržano u prethodnom zakonu, a inače ovaj zakon je doslovce prepisan iz prethodnog zakona, s tim što su neke restriktivne stvari izbačene i samo neke cifre promenjene.
Nije predviđeno da se zemljoradnicima koji ulože svoja sredstva u komasaciju, u melioraciju oslobode od poreza u obimu tih uloženih sredstava. Mislim da moramo da stimulišemo poljoprivredne proizvođače da im se omoguće poreske olakšice u onom obimu sredstava koja su uložili u razvoj svog gazdinstva. Međutim, to ovim zakonom, na žalost, nije predviđeno, a mi smo tražili da se priznaju ti normirani troškovi u iznosu od 20% od visine katastarskog prihoda zemljoradnika. Zašto poljoprivredni proizvođač po novom zakonu plaća porez na dohodak građana od 20%? U istom zakonu je predviđeno da se građanima porez na zarade obračunava po poreskoj stopi od 14%. Po čemu je to poljoprivredni proizvođač bogatiji od radnika koji radi u preduzeću i koji mora da plati 14%.
Mislimo da to nije dobro i mislimo da se time ne štiti naša poljoprivreda. Moramo se setiti da je ova država zadnjih deset godina živela od poljoprivrednog proizvođača. Ako to nismo u situaciji da poštujemo i ako to u ovom slučaju ne ispoštujemo, mislim da će nam se to zlim vratiti. Zašto je iz prethodnog zakona izbačen član koji omogućava privatnom preduzetniku koji ima svoju radnju na području koje je nedovoljno razvijeno po republičkim propisima da paušalno plati porez, već će imati takođe stopu od 20%. Mislim da to nije u redu i moramo da obratimo pažnju a posebno na ta mala preduzeća i na te privatnike koji rade, ili imaju radnju ili vrše delatnost na teritoriji Srbije koja je proglašena za nedovoljno razvijeno područje.
Smatram da bi se tim privatnicima moralo omogućit da paušalno plaćaju svoj porez. Zašto nisu izuzete od plaćanja poreza na dohodak porodilje, koje primaju naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva? Mislim da nije humano i da nije u redu, i Vlada je to morala da uzme u obzir. Ako želimo da poboljšamo rast nataliteta u Srbiji, onda moramo učiniti sve da se porodilje stimulišu da rađaju decu, da ne bi izumrla srpska nacija. Smatram da je to trebalo da se izuzme i da se oslobode poreza. Međutim, novim zakonskim projektom to zaista nije dozvoljeno. Takođe, to se odnosi i na stipendije studenata i učenika koje su ograničene do 1.500 dinara, a mi smo tražili 2.000 i sportista do 1.500, a mi smo tražili 3.000 dinara.
Jer šta je za uspešnog mladog sportistu 3.000 dinara, samo 100 maraka. Hvala lepo.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, u ime poslaničke grupe Stranke srpskog jedinstva predlažem da se ovaj amandman prihvati, s obzirom da se radi o sredstvima koja ne povećavaju sredstva koja su predviđena budžetom.
Posebno smatram da poziciju 145. - Troškovi priprema za popis stanovništva - treba izbrisati iz ovog budžeta, jer smatramo da ove godine ne treba vršiti popis stanovništva. Popis stanovništva ne treba vršiti sve dok ne rešimo problem krize na jugu Srbije i sve dok se naši ljudi, građani Srbije ne vrate na Kosovo i Metohiju, sve dok se ne vrate Srbi, Crnogorci, Goranci, muslimani i svi ostali nealbanci koji su morali da izbegnu, a njih ima oko 350 hiljada.
Ukoliko budemo ove godine izvršili popis, jer vidim da je u budžetu već predviđena stavka za popis stanovništva, onda nam se može desiti na tom popisu da nam se pojave i nekoliko novih kategorija stanovništva. Da nam se pojave Bošnjaci i da nam se pojave Vojvođani. Vi znate da je juče Skupština Vojvodine usvojila platformu koja je početak kraja Vojvodine u sastavu Srbije i Jugoslavije.
Imajući u vidu javne izjave lidera DOS-a iz Vojvodine, posebno gospodina Čanka, gospodina Veselinova i gospodina Kase, jasno je da su njihovi programi separatistički nastrojeni, pa bi ovaj popis stanovništva mogao da uvede novu kategoriju i novu nacionalnu grupaciju - Vojvođani.
U Vojvodini žive Srbi 70%, žive Mađari, Slovaci, Šokci, Bunjevci, Rumuni, Rusini i Vojvodina je i velika i lepa i bogata da ima mesta za sve njih, ali svakako da nema mesta za novu kategoriju, odnosno za novu etničku zajednicu.
Takođe smatramo da će novi popis promovisati novu etničku zajednicu koja sebe želi da nazove Bošnjacima. Rasim Ljajić, jedan od lidera muslimana u Raškoj oblasti, a ne Sandžaku, jer je to ipak još uvek Raška oblast, insistira da se muslimani preimenuju u Bošnjake. To znači da Srbija nije njihova matična država, već da žele da Bosna i Hercegovina bude njihova matična država i da njihov jezik ne bude srpski, nego bosanski.
Protiv toga treba da ustanu svi građani Srbije jer to znači da će sutra tražiti otcepljenje od Srbije i ujedinjenje sa Bosnom i Hercegovinom Alije Izetbegovića. Zato Stranka srpskog jedinstva insistira i apeluje na sve da se ova stavka budžeta izbriše i da se ove godine ne izvrši popis stanovništva, jer ćemo, kažem, tim popisom stanovništva biti bogatiji za još dve etničke zajednice, koje će doći glave Srbiji i Jugoslaviji. Zahvaljujem na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo, potpredsednici, poštovane kolege narodni poslanici, gospodo ministri, pitanje je za ministra pravde i ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije.
Pod kojim okolnostima je i po kom pravnom osnovu uhapšen i sproveden u Hag gospodin Milomir Stakić, bivši gradonačelnik Prijedora?
To pitanje smo postavili i na Odboru za odbranu i bezbednost i drago mi je što je to očigledno jedini odbor koji razmišlja svojom glavom i koji je većinom glasova ovo isto pitanje postavio ministru unutrašnjih poslova. Mislim da je ovo više pitanje za ministra pravde i zato ga i postavljam. Zahvaljujem na pažnji.
Dame i gospodo, pitanje za predsednika Vlade i za sve ministre, izuzev gospodina Đelića - zašto ne prisustvuju sednicama Narodne skupštine Republike Srbije, kada se rešavaju pitanja od životne važnosti za sve građane Republike Srbije?
Da li to znači da oni omalovažavaju ovu skupštinu, da li to znači da žele da se ponašaju kao ministri iz prethodne vlasti? Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, smatram da bi trebalo podržati ovaj amandman. Ustavom Republike Srbije obe autonomne pokrajine su potpuno izjednačene, bez obzira na ono što nam se desilo na Kosovu i Metohiji, gde smo neke opštine izgubili. Treba imati u vidu da na Kosovu i Metohiji još uvek postoje i rade Srbi u Kosovskoj Mitrovici, u Štrpcu, u Leposaviću, u Pećkom okrugu, doduše samo u selu Goraždevac, ali tamo ima značajan broj Srba i smatram da je 80 miliona koliko je o eđeno budžetom za ovu godinu za Kosovo i Metohiju jako malo. Sve to, posebno ako znamo da ti ljudi žive zaista u teškim uslovima i da im treba omogućiti normalan život i rad, pa im i pomoći mnogo više nego što bi to dali  drugim  krajevima.
Neprimereno je da budžet AP Vojvodine ima 395 miliona, a Kosovo i Metohija samo 80 miliona. Ne sumnjajući u dobre namere ministra Đelića, ipak mislim da nije dobro da on sam raspoređuje sredstva za AP Kosovo i Metohiju, posebnim rešenjem na zahtev Komiteta Savezne vlade za Kosovo i Metohiju. Mislim da su ovim date prevelike ingerencije ministru finansija, jer se radi o AP Kosovo i Metohija, koja je još uvek u sastavu Srbije i u sastavu Jugoslavije. Predlažem da se ovi amandmani usvoje. Hvala. (Aplauz SSJ.)
Gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici,  gospodo ministri, predložio sam Vladi ovaj amandman sa ciljem da se sredstva koja su predviđena budžetom pravednije raspodele. Dakle, da se izvesni rashodi smanje, a da se  drugi  rashodi povećaju. Pre svega, radi se o razdelu 1, 2, 3 i 6. To su rashodi za predsednika Republike, koji iznose 28 miliona i 300 hiljada, na 18 miliona i 300 hiljada, gde bi se uštedelo 10 miliona. Ja sam u raspravi u načelu već objasnio zašto. S obzirom da naš predsednik Republike ne obavlja svoju dužnost onako kako je to propisano Ustavom. Ovo nije udarac na one radnike koji ga opslužuju, ali jeste na one koji imaju previsoke plate, u odnosu na radnike sličnih delatnosti u Skupštini i u Vladi Republike Srbije.
Drugi razdeo je Narodna skupština Srbije, da se smanji sa 180 miliona na 100 miliona, gde bi se uštedelo 80 miliona. Ovo takođe nije upereno protiv službenika, konobara, kuvarica, kuvara i ostalih koji rade u Skupštini, čije su plate u proseku oko tri hiljade dinara, već pre svega na plate narodnih poslanika na stalnom radu, izuzev onih narodnih poslanika koji svoj posao rade onako kako treba i koji su prisutni na sednicama i koji aktivno učestvuju u radu ovih sednica, i to putem amandmana i diskusija.
Dakle, odnosi se samo na one koji ne obavljaju svoj posao u skladu sa Poslovnikom i Ustavom Republike Srbije.
Treći razdeo je Vlada Republike Srbije,to se takođe ne odnosi na radnike, službenike i administraciju, čije su plate takođe veoma niske i kreću se u proseku oko tri hiljade dinara. Tu ostaje razlika oko 20 miliona. Ali, najveća razlika je Ministarstvo finansija i ekonomije, a posebno tekuće budžetske rezerve, koje iznose sedam milijardi i 957 miliona, što je nešto blizu osam milijardi, koje su po meni, u ovom trenutku, veoma visoke, i one bi bile sasvim dovoljne da iznose i tri milijarde dinara u ovom trenutku.
Raspodela bi se vršila uglavnom na sledeće razdele - s obzirom na nepovoljnu situaciju u poljoprivredi, prolećna setva, problemi u stočarstvu itd, a na ogroman značaj razvoja poljoprivrede, koja je još jedina zdrav a grana ove privrede, smatram da značajno treba povećati Agrarni budžet, i to pre svega za prolećnu setvu i razvoj stočarstva.
Loši uslovi studiranja mladih, niski iznosi studentskih kredita i loši uslovi smeštaja i ishrane većine studenata su me opredelili da se u razdeo za Ministarstvo prosvete, koje se tiče studentskih kredita i njihovih stipendija, uloži potreban novac od 500 miliona dinara, da bi se poboljšali uslovi smeštaja i ishrane studenata i njihove stipendije.
Takođe, u razdelu Ministarstva prosvete i sporta, s obzirom da je ukinuto Ministarstvo sporta, predložio sam da se 500 miliona da za programe u sportu, s obzirom na to da bi se time finansirao razvoj vrhunskog amaterskog sporta. Ovde ne mislim na profesionalni sport, već jedino na amaterski i vrhunski sport. Da ne govorim o tome koliko je značajna uloga sporta u razvoju edukacije mladih, s obzirom da smatram da je to najveća garancija da mladi ne krenu lošim putem, da ne krenu putem oge, alkohola, lošeg uštva i kriminala.
U razdelu koji se odnosi na uštvenu brigu o deci, smatram da se tu mora dodeliti još 500 miliona dinara, s obzirom da će bela kdruga uništiti srpsku naciju. Po podacima svih relevantnih faktora i naučnika koji se ovim bave, a posebno prof. Marka Mladenovića i prof. Miloša Macure, za 25 godina mi ćemo Srbi biti nacionalna manjina u svojoj državi. Ukoliko se ne poveća briga, društvena briga o deci, o majkama na porodiljskom bolovanju, ukoliko se ne povećaju dečji dodaci, ukoliko se ne poveća naknada za porodilje, u tom slučaju će nam se desiti vrlo brzo da budemo nacionalna manjina u sopstvenoj državi.
I sledeće, u razdelu koji govori o izbeglicama, mislim da je 881 milion veoma malo za 800 hiljada izbeglica i prognanih lica sa Kosova i Metohije. Smatram da je to veoma malo, jer ispada da svako izbeglo i prognano lice ima samo po 1.100 dinara godišnje za ishranu i smeštaj. Zato sam i predvideo da se tu doda još 500 miliona, kako bi makar malo dostojastvenije živela lica, prema kojima imamo veliku odgovornost i koja nisu svojom voljom doživela sudbinu koja ih je zadesila, i koja u Srbiji žive kao građani drugog, trećeg i četvrtog reda.
Zato predlažem Skupštini da se ovaj amndman usvoji. Zahvaljujem na pažnji.
 Gospodine predsedniče, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da dam skroman doprinos vraćanju na raspravu o budžetu i poreskim zakonima, zbog čega je i sazvana ova sednica Narodne skupštine.
Stranka srpskog jedinstva se već izjasnila da će glasati protiv usvajanja budžeta za 2001. godinu i poreskih zakona upravo zato što su kreatori ekonomske politike trebali da više rade na razvoju proizvodnje, na razvoju privrede, poljoprivrede, posebno kada se radi o prolećnoj setvi, izvoza i svega ostalog iz čega bi trebalo inače da se napuni budžet. Međutim, Vlada je odlučila da se budžet napuni pre svega iz sredstava već osiromašenih građana Srbije, kao i iz sredstava već uveliko propale privrede Republike Srbije.
To su jedini razlozi zbog čega naša stranka neće glasati za usvajanje ovakvog budžeta i poreskih zakona jer je to veliki udarac na životni standard građana Srbije i veliki udarac za preduzeća koja inače teško bitišu na prostorima bivše Republike Srbije.
Mi smo bili vrlo konkretni i SSJ je predložila da se, osim mleka i hleba koji su oslobođeni poreza na promet, oslobode još i sve vrste sira, šećer, jestivo ulje, jaja, mast, deterdžent domaće proizvodnje, sapun za ličnu higijenu domaće proizvodnje, lekovi, medicinska sredstva, udžbenici za osnovno, srednje, više i visoko obrazovanje, voda za piće, kao i ugalj i ogrevno drvo. Naši motivi su bili da predložimo da se i ovo oslobodi od poreza na promet, upravo zato da bi građani mogli da se prehrane, da održe minimum lične higijene, kao i da mogu da se obrazuju i da se u toku zime mogu ogrejati. Isto tako, predložili smo da se rashodi koji se odnose na Kabinet predsednika Republike Srbije smanje, jer sam već konstatovao jednom, a ponoviću, da predsednik Republike Srbije ne vrši svoju dužnost jer se ne oglašava povodom teške situacije na jugu Srbije i povodom okupacije dela teritorije Srbije. Smatramo da su ti rashodi veliki, smatramo neprimerenim da njegov konobar ima 12.000 dinara platu, a da konobar u ovoj Narodnoj skupštini ima platu samo 3.000 dinara. Takođe, smatramo da rashod za Narodnu skupštinu Srbije treba da se bitno smanji, jer smatram da su plate narodnih poslanika, koji su na stalnom radu ovde, veoma visoke. Plata je oko 10.500 dinara, a 4.000 je paušal i 300,00 dinara je svaka dnevnica za Skupštinu, poslanički klub i odbore, kao tela Narodne skupštine. Bitno je da narod zna da su naše plate između 16.000 i 18.000 dinara, a našim biračima su plate u proseku 4.000 dinara. Mi to ničim nismo zaslužili, a to javnost i vidi po ponašanju našem u ovoj skupštini. Primer ću navesti, dva puta danas nismo imali kvorum i sednica je morala biti prekinuta, a nismo imali kvorum kada se radi o najbitnijim pitanjima za životni standard građana Srbije. Takođe, smatramo da se i budžet Vlade, deo koji je određen za rashod Vlade Republike Srbije smanji. Ja ovde ne mislim na ljude koji rade u Narodnoj skupštini i u Vladi Srbije kao administracija i kao pomoćno osoblje, jer su njihove plate takođe velike, mislim samo na plate narodnih poslanika i na plate ministara. Takođe smatram da je preveliki budžet, odnosno tekuće rezerve budžeta prevelike i da se deo od toga odvoji za razvoj poljoprivrede, odnosno za prolećnu setvu. Od svih ovih sredstava, kojima će se smanjiti prethodne stavke, treba dati za Ministarstvo za socijalna pitanja i to - za društvenu brigu o deci, pre svega za to, zatim za Ministarstvo prosvete i sporta, za razvoj i poboljšanje studentskih kredita, talenata i stipendija, kako naši mladi ljudi ne bi odlazili iz naše zemlje i kako se ne bi rasipala srpska mladost i srpska pamet. Takođe smo tražili da se programi u oblasti sporta znatno više dotiraju, jer 180 miliona dinara je malo za razvoj sporta u Republici Srbiji. Takođe smo tražili da se Komesarijat za izbeglice, pozicija 1.71. popravi, odnosno dopuni jer su to sredstva za smeštaj, ishranu izbeglih i prognanih lica. Zar je primereno da oni dobiju samo 881 milion, a znamo da izbeglih i prognanih lica sa Kosova i Metohije, iz Republike Srpske Krajine i iz Bosne ima oko 800.000. To su nekakvi zvanični podaci. Zar je primereno da za njih bude odvojeno samo 881 milion. To znači da su to sredstva koja zadovoljavaju, ne potrebe, nego koja su minimalna, ako se to podeli, to je samo 1.100 dinara godišnje po jednom izbeglom, odnosno prognanom licu. Smatramo da se ta stavka mora dopuniti i da se mora povećati iz ovih sredstava, kojima bi se oduzele ove četiri prethodne stavke. Međutim, nažalost, ove naše amandmane Vlada nije prihvatila, ali mi ćemo i u zakonu o pojedinostima, kada budemo raspravljali, govoriti o ovome. Hvala lepo.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, suviše su ozbiljni ovi zakoni o kojima ćemo danas razgovarati, a ne samo danas, nego i narednih dana. Ovo su zakoni koji su najvažniji u ovoj godini i koji se direktno tiču životnog standarda građana Srbije. Zato vas molim i apelujem na poslanike DOS-a da razmisle o tome da ne budu samo glasačka mašina i nemi posmatrači. Ovo su veoma važne tačke i ukoliko budemo imali samo pet minuta za 6 sistemskih zakona, od kojih je jedan budžet, šta ćemo onda da pričamo i kako ćemo onda govoriti. Kako će recimo predstavnici lokalne samouprave, kojih ovde ima dosta, govoriti u roku od tih 5 minuta. S obzirom da su zakoni jako važni, životno važni za sve građane Srbije, predlažem da se držimo Poslovnika i da imamo 10 minuta za raspravu o ovim zakonima. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, želim da izrazim svoje razočarenje što je većina u Skupštini izglasala da se u načelu govori samo pet minuta o čitavom paketu ovih zakona. Ja sam pozvao tom prilikom i poslanike DOS-a da ne budu samo nemi posmatrači onoga što se dešava u Skupštini, da ne budu samo glasačka mašina, već da uzmu učešća u rešavanju ovako važnih pitanja, koja zadiru direktno u životni standard naših građana. Na žalost, nisam uspeo u tome, kao ni neki moji prethodnici, ali ipak povodom toga, nisu svi poslanici DOS-a glasali za to da diskusija bude ograničena samo na pet minuta. To je ono što nas ohrabruje, jer je očigledno da su neke političke grupe u okviru DOS-a počele da misle malo drugačije od većine u DOS-u.

Pre nego što kažem ono što želim da kažem o čitavom paketu zakonskih mera, na čelu sa budžetom za 2001. godinu, želim da kažem i da pozdravim gest ministra Božidara Đelića, koji je pozvao sve parlamentarne grupe da uzmu učešća u izradi ovog zakonskog projekta.

Mi smo bili kod gospodina Đelića na konsultacijama u vezi toga, ali na žalost to je bilo samo u globalu, načelu, tako da smo suviše kasno dobili u detaljima predloge zakona i nismo mogli da damo prave primedbe na ove zakonske projekte. No, bez obzira, mislim da je to praksa koju treba pohvaliti i preporučujem je svim ostalim ministrima, odnosno Vladi u celini kada budu davali predloge sledećih zakona, jer je dobro da se konsultuju sve poslaničke grupe, i pozicije i opozicije, kako bi zakonski projekti bili dobri i kako bi bili u korist svih građana Srbije. Ovaj budžet je vrlo precizno urađen, vrlo dobro urađen tehnički i usklađen sa čitavim paketom zakonskih mera. Međutim, on je dobar, ali ne za Srbiju. Dobar je, recimo, za Švedsku, za Dansku, za Švajcarsku, za one države koje ovaj budžet i ove poreske namete mogu da podnesu. On nije dobar za Srbiju i jasno je da jednom mora da se počne sa poreskim reformama, ali mislim da je Vlada odabrala loš trenutak za to jer je privreda u katastrofalnom položaju, a naši građani su dovedeni do ivice siromaštva u velikoj većini.

Kreatori ekonomske politike trebali su pre svega da se bace na prolećnu setvu, na razvoj privrede koja je gotovo propala, na izvoz i na sve ostalo, a ne da stave ruku u džep ionako siromašnog građanina Srbije i da izvrše atak na ionako propala, većinom propala preduzeća i propalu privredu u Srbiji . Država želi da uzme onoliko para koliko joj treba. Ne interesuje je ni privreda, ni osiromašeni građani. Ovaj budžet je pravljen po saznanju da stranih donacija neće biti, makar ih neće biti u onom obimu u kom je DOS obećala građanima u predizbornoj kampanji. Zato budžet mora da popuni već osiromašeno stanovništvo i propalu privredu, koja ne samo da nije rasterećena, već je opterećena i dodatnim porezima, kao što je na primer porez na fond zarada od 3,5%. Vlada koja predviđa da od poreza na promet prikupi 55 milijardi dinara, a od poreza na dohodak građana 25 milijardi dinara, očigledno smatra da građani još uvek imaju nekakve devizne i dinarske rezerve u slamaricama, ili u čarapama, i da mogu da to plate. Na žalost, ne mogu, a to će vam reći svaki poslovođa svake trgovine u Srbiji, jer kao što znate i kao što novine svakodnevno pišu, promet u prodavnicama je strahovito opao, jer ljudi nemaju para da kupe ono što im je neophodno za život. Od danas je cena hleba 10 dinara, odnosno od juče, ali već danas sve poslovođe tvrde da je znatno opao promet hleba, kupovina hleba. Naravno da će ljudi morati da kupe hleb, ali kako će ga kupiti, to verovatno oni samo znaju.

U privrednu reformu krećemo od poreza što nije dobro. Ukida se 230 raznoraznih poreza i taksi. Uvodi se samo šest ili sedam. Tih šest ili sedam poreza oporezuju sve osim hleba, mleka i vazduha. Pošto je hleb već poskupeo od juče na 10 dinara, a mleko je već poskupelo i košta 23 dinara, onda se postavlja pitanje kako će se preživeti sa 4.087 dinara, koliko iznosi prosečna plata u Srbiji.
        Ja ću samo ispoštovati vreme. Zahvaljujem vam na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije mi jasno da danas raspravljamo o sistemskim zakonima, dakle, o budžetu i o poreskim zakonima, a da pre toga nismo razmatrali i usvojili završni račun budžeta za 2000. godinu. To bi isto bilo kao da u preduzeću usvojimo plan i program razvoja za ovu godinu, a da nismo usvojili završni račun. To bi isto bilo kao kad u sportskom klubu ili u sportskom savezu usvojimo plan i program rada za ovu godinu, a da nismo usvojili izveštaj za prošlu godinu.
Dakle, to su neke ekonomske anomalije, koje su mi zaista neshvatljive. U ranijem izlaganju sam rekao da se umesto 230 poreza, taksa i doprinosa, ukida, a uvodi se samo 6 ili 7, a što je u principu jako dobro i kako se danas popularno kaže transparentno, a što će reći, pregledno i jasno. Više volim srpske reči od stranih. Ti se porezi odnose na sve, a rekao sam već osim na hleb, mleko, mineralna đubriva, zelenu pijacu, vazduh. Ako znamo da je hleb jako poskupeo, da je mleko poskupelo, onda i to ulazi pod poskupljenje. Što se tiče zakona o akcizama treba reći da su tu zaista povećanja enormno visoka. Recimo, za motorni benzin i za sve vrste goriva koja koristimo za automobile, ranije je akciza bila 3,32 po jednom litru, a danas je 16 dinara po litri. Da li to znači da će za 16 dinara poskupeti gorivo, odnosno 16 minus 3,32 ili kako je to ministar rekao ranije, u jednom izlaganju na televiziji, da će tu biti razlika umanjenja. Međutim, mi iz ovog budžeta i iz poreskih zakona ne vidimo koja su tu umanjenja. Nama, kao narodnim poslanicima nazire se podatak da će umesto 3,32 po litri benzina biti 16 dinara. Ako je to tako, onda će benzin koštati najmanje 48 dinara u prodaji, a što će reći negde oko marku i 60 pfeninga. Kao što znamo, stavka goriva je uključena u cenu svih proizvoda koja se koriste u domaćinstvu i svih namirnica i svih životno potrebnih proizvoda. To znači da će to izazvati lančano poskupljenje, kroz cenu transportnih troškova.
Za dizel je akciza bila 2,68, a sada je 8,70. Kakav je to udarac na sve one koji voze vozila na dizel gorivo, a posebno za naše poljoprivredne proizvođače, jasno se vidi iz ove stavke. Imali smo ulje za loženje, gde je bila akciza 2,55, a sada je 5 dinara i 40 po jednom litru, kao što znate neće biti dovoljno grejanja, a verovatno ni dovoljno struje. Pitanje je kako će se grejati ljudi koji se greju na lož ulje, a da ne govorimo o motornim uljima, gde ranije nije bilo akcize na litar, a danas je 50 dinara, odnosno kada se ovaj zakon bude usvojio, a sigurno će se usvojiti, s obzirom da DOS ima veliku većinu u ovom parlamentu. Dakle, sledi nam lančano poskupljenje. Ukoliko budemo shvatili i prihvatili ovu činjenicu, koja je već najavljena, da će struja poskupeti 100% u proseku, onda je jasno da će se i poskupljenje struje odraziti lančano na sve proizvode koji su od životnog značaja za stanovništvo Srbije.
Ono što je dobro u predlogu poreskih zakona, a to je veće oporezivanje građana koji su veoma bogati. To su porezi na vile, na jahte, avione, luksuzna kola sa velikom kubikažom, kao i tome slično, ali tih bogatih je malo. Za njih neće biti poseban udarac tih nekoliko hiljada maraka godišnje poreza, neće ih previše obeshrabriti i neće ih previše opteretiti, ali za običan narod nekoliko hiljada dinara godišnje poreza na sve i svašta što koriste, svakodnevno, biće veliko opterećenje. Njih je jako mnogo i njih je sigurno oko 95 i više u procentima stanovništva ove zemlje. Vlada je oporezovala i hranu, lekove, pogrebnu opremu, struju i time će najviše biti pogođeni baš oni, koji sada žive na ivici egzistencije, radnici, seljaci, penzioneri, nastavnici, učitelji, profesori, zdravstveni radnici i svi drugi.
Vlada se ogrešila i što je oporezovala pelene, dečju hranu, školski pribor, učila, a Srbija ionako boluje od bele kuge. Više ljudi umire nego što se rađa. Za 25 godina bićemo mi Srbi nacionalna manjina u svojoj sopstvenoj državi, a očigledno je ovo primer, da nova Vlada ne vodi računa o tome, ne vodi računa o razvoju srpske nacije, o deci i porodici, kao i o budućnosti kompletne srpske nacije.