Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Borislav Pelević

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Čeda Jovanović je govorio drugačije kada je bio opozicija. Ali, pošto je sada vlast i po onoj maksimi "Država - to sam ja", sada je država nešto drugo, a građanin nešto drugo. Nije baš tako. Obaveze su iste, gospodine Jovanoviću.
Ako država meni duguje za dečiji dodatak, za zemlju, ili za bilo šta drugo, zašto ja ne bih mogao da imam olakšanje prilikom plaćanja registracije vozila. Ne vidim da tu ima neke nelogičnosti. Tvrdim vam da ste drugačije govorili kada ste bili opozicija, ali onda je država bila kriva za sve.
Nisam za to, i ja takođe smatram da su zakoni koje je donosila Vlada Mirka Marjanovića 1998. godine, na koje stalno ukazujete, bili jako loši. Ali, zašto bismo sada donosili zakone koji su loši? Valjda treba da donosimo zakone koji su dobri, o tome se radi, hajde po tome da se razlikujemo od Vlade Mirka Marjanovića.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jednog amandmana koji je, kako reče gospodin Bogdanović, besmislen i opstruktivan. Mi smo imali 1998. godine amandman, odnosno uredbu o taksi na mobilne telefone poznatu kao Šešeljeva uredba. Svi se slažemo da je bila loša i da nije trebalo da bude uvedena. Ali, tada je mobilni telefon zaista bio luksuz. Setimo se da je tada jedan mobilni telefon koštao čak 10 do 12 hiljada maraka. Danas taj telefon možemo da kupimo za 250 maraka.         Mobilni telefon više nije luskuz. Setimo se samo lica kojima je mobilni telefon gotov jedina veza sa svetom, to su slepa lica.
Moj predlog je samo da se umanji taksa, da ne bude 200 dinara, već 100 dinara, i da procenat za pripejd kartice ne bude 10 za jednu karticu, nego 5%. Dakle, smatram ako smo ranije imali jednu lošu uredbu, nije potrebno da sada imamo jedan loš zakon. Izvinjavam se ukoliko je ovaj amandman besmislen i ako je opstruktivan. Hvala na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem Odboru za urbanizam i građevinarstvo koji je prihvatio ovaj amandman. To je usledilo posle sastanaka sa ministrom Šumarcem i novog sastanka Odbora za finansije, gde smo usaglasili praktično stavove. Ja sam pristao da povučem svoj amandman. U vezi sa tim, još bih rekao da je ovaj amandman u stvari u vezi sa članom 4. Zakona o porezu na fond zarada.

Radi se o tome da poslanici Stranke srpskog jedinstva koji su ovo predložili apsolutno nisu sujetni i uopšte nam nije važno da li će biti usvojen naš amandman, amandman Odbora, ili amandman Vlade. Bilo nam je samo važno da opstane Fond za izgradnju stanova solidarnosti, jer smo dobili mnogobrojna pisma pojedinih sindikata koji su molili i našu poslaničku grupu, a pretpostavljam da su to dobile i ostale poslaničke grupe, da taj fond opstane kao jedina nada mnogim našim radnicima koji će jedino preko tog fonda uspeti da sebi reše stambeno pitanje.

Navodim samo dopis Sindikata tekstila, kože i obuće, gde konkurišu ove godine za 5.453 m2, što je negde oko 100 stanova po 55 m2. Dakle, ti ljudi bi izgubili svaku nadu, ukoliko bi se ovaj amandman odbacio. Ali, kažem, uopšte nije bitno što će to biti, u stvari, amandman Odbora za finansije. Bitno je da se ovaj amandman usvojio i da će taj Fond solidarnosti, opstati, jer će opštine biti obavezne da po skali, odnosno poreskoj stopi od 0,3 do 1% moraju da izdvajaju sredstva iz fonda zarada za stambenu izgradnju, za Fond solidarnosti.

Zato se zahvaljujem još jednom svima onima koji su razumeli ovaj amandman. Hvala na razumevanju i pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, u jednom trenutku sam pristao na to da naša grupa nastavi da radi, jer me je konsultovao potpredsednik Šabić, ali kada sam bolje pogledao Poslovnik, tačka 79. je veoma jasna - piše: "Sednice Narodne skupštine održavaju se u vremenu od 10,00 do 19,30, sa prekidom od jednog sata i 30 minuta, ako Narodna skupština izuzetno za pojedine dane drugačije ne odluči. Ta odluka donosi se, po pravilu, na početku radnog dana."
Mi tu odluku, na žalost, nismo doneli na početku radnog dana. Smatram da nam predstoji veoma odgovoran rad o veoma ozbiljnim predlozima zakona. To su: Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o porezu na fond zarada, Zakon o radnim odnosima, o zapošljavanju, o pravima nezaposlenih itd. ali nijedan od tih zakona nije toliko hitan, da bismo danas o njemu raspravljali, sada, kada smo zaista već prilično iscrpljeni, posle celodnevnog rada. Naravno, mislim na one koji su tu i koji rade. Ne mislim na one koji nisu tu, nego na one koji rade.
Predlažem, s obzirom na ozbiljnost zakona i na činjenicu da ovo nisu toliko hitni zakoni, da nastavimo rad po Poslovniku, jer ako smo doneli Poslovnik, ako smo ga usvojili, onda zaista po njemu treba i da se ponašamo i da sutra, mirne glave, nastavljamo da radimo po ovim zakonima i da nastavimo da radimo onako kako to naš poslovnik nalaže. Hvala vam na pažnji.
Braćo i sestre, Hristos vaskrese. (Glasovi iz sale: Vaistinu vaskrse.) Poštovani gospodine predsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici... Gospodine predsedniče predlažem da još jednom pročitate pismo gospodina Mitića, nastavnika iz Lebana, koje ste pročitali pre nekoliko dana i koje sam ja shvatio kao glas naroda. U tom pismu nas opominje da moramo da poštujemo svoju funkciju narodnih poslanika. Danas ponovo nismo imali kvorum na početku popodnevnog dela rada. Mislim da to nije u redu, mislim da poslanici koji izbegavaju svoju obavezu krše, ne samo dostojanstvo ovog doma, Narodne skupštine, kao najvišeg državnog tela Srbije, već dostojanstvo i svih građana Srbije.
Poslanici DOS-a imaju 176 poslanika u ovoj skupštini voljom naroda. Volju naroda treba poštovati. Zahvaljujući opoziciji, mi radimo i imamo kvorum. Onda kada ga imamo. Mislim da to nije u redu i mislim, gospodo iz DOS-a, da ste izneverili poverenje naroda koje vam je dao na izborima 23. decembra 2000. godine. Ukoliko ste to poverenje izneverili, a jeste, onda predlažem pošto imate većinu, imate svoje predsednike, raspišite nove izbore, izađimo svi na izbore samostalno i da vidimo kolika je čija snaga u ovom parlamentu. Ovakvo ponašanje zaista nije u redu i zaista nije dobro da opozicija čuva kvorum ovog doma.
Dame i gospodo, zaista nije u redu i gospodin Mitić iz Lebana je u pravu. Mnogi dolaze ovde samo da uzmu dnevnice i da odu kući. Preko polovine poslanika DOS-a nije u Skupštini i to je gotovo redovna pojava. To nije u redu, imajte obzira prema ovom domu, čuvajte ugled ovog doma i čuvajte dostojanstvo vaših birača i svih građana Srbije. Hvala vam na razumevanju i na pažnji. (Aplauz SSJ-a.)
Gospodine predsedniče, dame i gospodo, član 80. Poslovnika govori o kvorumu, nisam razumeo gospodina Jovanovića, ali verovatno ni on nije razumeo ono što kaže. Nikada mi nismo napustili sednicu Skupštine i uvek smo ubacivali svoje kartice i ponašamo se ovde onako kako to naši birači od nas očekuju. Član 80. Poslovnika govori o tome da Skupština radi sa kvorumom. Ja i dalje tvrdim da polovina, oko polovine poslanika DOS-a, nije redovno na našim skupštinskim sednicama, a to valjda i građani širom Srbije vide. Prema tome, gospodine Jovanoviću, zaista niste u pravu, uvek smo bili konstruktivni, ponašamo se po pravilniku, po Poslovniku Skupštine i nemam nikakve namere da bilo kome delim lekcije. Hoću samo da kažem da SSJ ispunjava sve ono što naši birači očekuju od naše poslaničke grupe, što nije slučaj sa DOS-om. Mada mi nije jasno zbog čega se uopšte više zove Demokratska opozicija Srbije, s obzirom da imate vlast na svim nivoima.
Prema tome, član 80. Poslovnika je vrlo jasan - ili da budemo svi ovde, osim onih koji su opravdano odsutni, ili da vratimo svoje mandate, pa neka narod izabere neke bolje poslanike od svih nas zajedno. Iz toga nisam isključio ni poslaničku grupu SSJ.
Dame i gospodo, vrlo je teško odgovarati na ovakva pitanja koja zaista nisu moralna, koja je postavio  moj prethodnik. Govoriti o moralu je nešto zaista teško, posebno kad se odgovara čoveku koji je promenio nekoliko stranaka za vreme svog bitisanja u Skupštini Srbije. Ali, njegov moralni lik je njegov moralni problem.
Ja samo hoću da kažem pred građanima Srbije, s obzirom da sam zaista prozvan iz najnižeg poriva pomenutog gospodina, da nikada nisam bio biznismen niti sam biznismen, niti imam veliko bogatstvo, a živeo sam ovih godina deleći sudbinu svog naroda. U jednom delu ovih deset godina, i boreći se, sa puškom u rukama, za slobodu srpskog naroda i srpskih teritorija. U tom ratu sam bio i teško ranjen. Gospodine, to možete proveriti. Nemam nikakvo veliko bogatstvo. Sve sam stekao sa svojih deset prstiju. Inače, moja najveća plata jeste velika plata za jugoslovenske uslove, koju dobijam kao potpredsednik Svetske federacije (kik boksa), koja broji 119 zemalja članica. Nisam tu mogao doći ni preko kakvog biznisa. O tome odlučuju delegati 119 zemalja. Ja sam dobio 111 glasova, a moj protivkandidat je dobio samo osam glasova. To je plaćena funkcija i uglavnom od toga živim, a živim i od svoje profesure na Višoj trenerskoj školi, gospodine dragi. To možete proveriti. Predajem tri predmeta. Jedan je Teorija i metodika, drugi je Tehničko-taktička priprema, a treći je Pedagoška praksa. Predlažem da budete moj besplatni student na predmetu Pedagoška praksa. Tu ćete nešto naučiti, dragi moj gospodine. Hvala.
 Poštovane dame i gospodo, moja diskusija je  zaista bila dobronamerna. Apsolutno nisam želeo nikoga da uvredim. Gospodin Marković mi je u hodniku rekao da sam  govorio o svih 176 poslanika DOS-a. To nije tačno. Ja sam govorio o polovini ili sam čak rekao o skoro polovini. Znači, samo o onim poslanicima koji ne obavljaju svoju dužnost i neobavljanjem te dužnosti ruše dostojanstvo najvišeg državnog tela i građana koji su nas izabrali.
Dakle, ukoliko se neko prepoznao u tome, onda je to zaista njegov problem. Zaista nisam imao nameru da uvredim sve. Uvek kažem da su svi oni koji dolaze redovno na sednice, oni koji istupaju, oni koji pišu amandmane, časni i pošteni narodni predstavnici, narodni poslanici. Gospodin Marković nije dobro čuo i molim gospođicu koja piše da mu objasni da sam govorio o onoj polovini poslanika koja ne obavlja svoju dužnost.
Ukoliko je gospodin Marković pretrpeo, kako on kaže, pretnje od nekog člana naše poslaničke grupe, ja mu se izvinjavam zbog toga. Zaista pretpostavljam da je neko, iritiran njegovim govorom o mom moralu, odnosno nemoralu, to izrekao i prema tome, izvinjavam se zbog toga, ali tvrdim da niko kao što je gospodin Marković ne može da priča o mom moralu ili o moralu bilo kog drugog poslanika. On valjda to dobro zna, a dobro zna i zbog čega.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, podneo sam amandman na član 56. koji treba da se promeni i da glasi: "Za izvođenje estradnih programa zabavne i izvorne narodne muzike, kao i novokomponovane muzike koja se oslanja na izvornu narodnu muziku, što utvrđuje nadležni organ Ministarstva za kulturu Republike Srbije - 45% od bruto prihoda. Za novokomponovanu narodnu muziku koja predstavlja šund i kič, po oceni nadležnog  Ministarstva za kulturu, ne priznaju se troškovi".
U obrazloženju sam naveo da postoji velika razlika između narodne muzike koja se oslanja na izvornu muziku, izvorne narodne muzike i novokomponovane muzike, koja zaista predstavlja kič i šund i koju možemo da čujemo na mnogim televizijskim kanalima. Takođe, pojam narodne muzike je veoma širok. Ne vidim razloga da solo pevanje i ozbiljna muzika bude oslobođena 45%, a zabavna samo 10%. Ne mogu da prihvatim da je zabavna muzika toliko nekvalitetnija od ozbiljne muzike, odnosno solo pevanja.
Ukoliko Vlada namerava da srpskom narodu nametne neku drugu kulturu, onda je to druga stvar. Ali, kao što znate, solo pevanje i ozbiljna muzika, koju ja inače veoma cenim, nije ukorenjena u našem narodu. Vidimo to i po poseti koncertima ozbiljne muzike i solo pevanja.
Prema tome, ne razumem zašto su, recimo, džez, rokenrol, ili neke druge vrste zabavne muzike toliko degradirane u ovom zakonu, u odnosu na solo pevanje i ozbiljnu muziku. Zaista nećemo nikada ubediti srpski narod da sluša solo pevanje i ne razumem zašto je toliko kvalitetnije solo pevanje od zabavne muzike. Takođe, hoću da kažem da je i pojam narodne muzike veoma širok pojam. To je izvorna muzika, to je muzika koja se oslanja na izvornu, narodna muzika, s jedne strane, a sa druge strane imamo novokomponovanu narodnu muziku koja predstavlja pravi šund i kič. Kasete i ploče koje se snimaju prodajom tatine njive, ili prodajom traktora svog oca, ili prodajom par hektara imanja - taj pevač nikada neće napuniti nijednu dvoranu i nikada neće prodati nijednu kasetu. Ali, s druge strane, ovim omalovažavamo i Lepu Lukić, Tozovca, i Tomu Zdravkovića i sve one koji predstavljaju deo naše srpske kulture.
Pravu narodnu pesmu, ili izvornu, ili onu koja se oslanja na narodnu muziku i velikane naše narodne izvorne muzike ne možemo da poredimo sa onima koji pevaju u stilu "OtišÄo si, sarmu probÄo nisi". Smešno, ali je upravo tako. Ovim zakonom se upravo oni upoređuju i stavljaju u isti koš. Smatram da to nije dobro i da nema nikakve razlike i nikakvog razloga da se 45% oslobađa od poreza solo pevanje, a samo 10% zabavna muzika koja je deo naše kulture i naša izvorna narodna muzika, koja je takođe deo naše kulture.
Molim narodne poslanike da ovo shvate kao zaista dobronamerno, jer je to naša kultura. Naša kultura neće nikada postati solo pevanje i ozbiljna muzika, deo da, ja to cenim, ali mi smo ipak Srbi i mi imamo svoju muziku. Zahvaljujem na pažnji. (Aplauz.)
Gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, hteo bih prvo da izrazim svoje zadovoljstvo što je Odbor za urbanizam i građevinarstvo prihvatio amandman Stranke srpskog jedinstva, odnosno, moj amandman, kao i amandmane gospodina Veljkovića iz Srpske radikalne stranke, i gospodina Prodanovića iz Demokratske stranke Srbije, koji su uglavnom istovetni. Mi tim amandmanima tražimo da se ukine član 1. i 2. Predloga zakona o stanovanju. S obzirom da ovi članovi predviđaju ukidanje člana 44. Zakona o stanovanju, kojim se predviđa izgradnja stanova iz Fonda solidarnosti. Mislim da je ovaj amandman zaista dobar, jer ukoliko se ukine član 44, ukida se svaka solidarna izgradnja stanova. Ukoliko se to ukine, onda će hiljade radnika koji rade u Srbiji ostati bez ikakve nade da će dobiti stanove.
Samo grupacija tekstila, obuće i kože u Beogradu, je za proteklih pet godina dobila 135 stanova. Nije to mali broj, ukoliko se zna da svaka porodica ima po minimum tri do četiri člana. Za period od 2001. do 2005. godine ista grupacija radnika je dobila na raspolaganje 5.451 m2 stanova, što znači, ako računamo da je prosek tih stanova 55 m2, da je to ukupno oko 100 stanova. To je dosta veliki broj za ljude koji rade od 30 do 40 godina i koji nemaju nikakve druge šanse da na neki drugi način reše svoj stambeni problem, bilo putem placeva, putem izgradnje ili putem nasleđenih kuća ili stanova. Dakle, ne možemo te ljude ostaviti bez ikakve nade. Podržavam predlog gospodina Prodanovića, koji je zatražio da ja povučem svoj amandman. Ali, to ću uraditi u interesu radnika koji željno očekuju da iz Fonda solidarnosti reše svoj stambeni problem, samo pod uslovom da Vlada da neki drugi amandman kojim će se obavezati da će ovaj fond opstati i da će opštine morati iz sredstava koja dobiju od Zakona o porezu na fond zarada, izdvojiti do 1% sredstava za namensku izgradnju stanova solidarnosti.
Ukoliko uzmemo u obzir da je već usvojen zakon o tome da će se porez obračunavati na bruto plate, to će biti otprilike nekakav isti iznos koji se i do sada izdvajao. Ne treba zaboraviti i treba podsetiti ovu Vladu da je prethodna vlada Mirka Marjanovića pre šest godina takođe htela da donese zakon kojim se ukida fond solidarnosti i porez koji se odvajao u tu svrhu i koji je iznosio 1,3%. Treba ih podsetiti kako je tom prilikom prošla vlada Mirka Marjanovića, kada je to htela, a to na sreću nije uspela. Hiljade i hiljade radnika očekuje ili makar se nada da se njihov problem reši ovim putem. Zato treba odustati od ideje Vlade da se ukine fond solidarnosti. On nije prevaziđen, on je primeren našoj državi i jedina je nada za mnoge radnike bez stana. Dakle, odustaću od amandmana, pod uslovom da Vlada garantuje da će opštine morati da amandmanom Vlade, koji će biti sastavni deo ovog zakona, izdvajaju sredstva do 1% za izgradnju stanova solidarnosti. Zahvaljujem na pažnji. (Aplauz SSJ-a)
Gospodine predsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, Stranka srpskog jedinstva neće glasati za ovaj paket poreskih zakona iz istih razloga iz kojih nije glasala ni za budžet, a  ni za ostale poreske zakone koji su već usvojeni u Skupštini Srbije.
Očigledno je da Vlada prilikom sakupljanja sredstava za punjenje budžeta nije imala obzira prema onima koji žive na ivici egzistencije. Očigledno je da nije imala razumevanja ni za privredu, koja se već nalazi pred kolapsom, ili u najvećem delu.
Stranka srpskog jedinstva podržava oporezivanje najbogatijih pojedinaca u Srbiji, onih koji imaju vile, koji imaju skupe automobile, koji imaju jahte, ali njih je malo. I, njih to neće mnogo zaboleti, jer nekoliko hiljada maraka, koliko treba da plate na kraju svake godine ili početkom naredne, neće ih mnogo opteretiti.
Ali će zato nekoliko stotina maraka koje moraju da plate, nakon usvajanja ovih zakonskih projekata, najsiromašniji građani ove zemlje i te kako ih opteretiti, i te kako će ugroziti njihov životni standard. Ne radi se samo o jednom porezu. Kada ti građani plate porez na stan, na automobil, na plac, na garažu i na sve ostalo što je predviđeno ovim zakonskim projektima, veoma malo će im ostati da mogu tek da prežive.
Što se tiče stanova, mi smo za to da se oporezuju najveći stanovi i najluksuznije vile, ali ne treba da zaboravimo kategoriju građana, ne samo u Beogradu, nego u celoj Srbiji, koji su u nekim srećnim vremenima dobili ili kupili stan koji je velike kvadrature, ali sada u njemu žive kao veoma siromašni građani, kao osiromašeni nekadašnji srednji sloj.
Šta sa tim građanima? Da li i njih treba kazniti zato što stanuju u velikim stanovima ili ih treba naterati da te stanove prodaju za male pare i tako izmene ceo svoj život. Mislim da to nije u redu i da Vlada to, na žalost, nije imala u vidu kada je predlagala ove zakone.
Isto je i sa automobilima. Sreća je što je Vlada, pod pritiskom amandmana opozicije ili pod pritiskom javnosti, ipak korigovala neke članove ovih zakona, posebno kada se radi o standardu najsiromašnijih građana naše zemlje. To treba pozdraviti. To je u redu.
Ali, Vlada treba da kaže da je to uradila pod pritiskom javnosti i pritiskom silnih amandmana, a ne samo da to budu amandmani Vlade Republike Srbije, uvažavajući sve ono što je gospodin Đelić uradio prilikom donošenja ovih zakona.
Takođe, porez na Fond za zarade je predviđen u visini od 3,5%. To je novi namet preduzećima. Teško je da će preduzeća izdržati još jedan namet. Razumem želju Vlade za decentralizacijom gradova i za pružanjem materijalnih uslova tim opštinama da mogu da rade, ali istovremeno treba uzeti u obzir da će ti gradovi, opštine, uvek gledati prvo da napune svoj budžet i da ostvare budžetske rashode, pa tek onda da urade nešto što je korisno za njihove građane, kao što je infrastruktura ili recimo izgradnja stanova solidarnosti.
Zakon o zapošljavanju i o pravima nezaposlenih lica je vrlo restriktivan. Radi se o jednom članu gde se ukida jedan član iz prethodnog zakona, koji kaže da radnici primaju naknadu za nezaposlenost posle 30 godina radnog staža, dakle koji su dobili otkaz, ili bili tehnološki višak, ili se našli u stanju nezaposlenosti posle 30 godina rada, prethodni zakon im je omogućavao da primaju naknadu za vreme nezaposlenosti sve dok se ne zaposle ili dok ne ostvare uslove za starosnu penziju.
Ovaj zakon to ne predviđa, već kaže da oni koji imaju nadoknadu, a imaju 25 i više godina staža, a nezaposleni su, mogu da primaju nadoknadu za to vreme nezaposlenosti samo dve godine, znači 24 meseca. Pitam vas - koji će to poslodavac, društveni, državni ili privatni da zaposli radnika ili radnicu, službenika ili službenicu, koji su napunili 50 i više godina. Neće niko, verujte. Šta onda raditi sa takvim ljudima?
Oni jednostavno posle dve godine ostaju i bez starosne penzije i bez naknade za vreme nezaposlenosti. Vlada nije imala sluha za ovako nešto i čini mi se da je to možda, a radovao bih se ako bi ministar rekao da jeste bio previd. Zaista je teško zaposliti čoveka danas koji ima preko 50 godina, a pri tom ukinuti pravo da prima naknadu za vreme nezaposlenosti.
Šta će se desiti, recimo, sa radnicima kada se bude usvojio zakon o privatizaciji, koji će neminovno dovesti do još većeg rasta nezaposlenosti, odnosno do otpuštanja mnogih radnika. Razne su procene ekonomskih stručnjaka - da li će to biti 300 hiljada, 500 hiljada ili milion novih nezaposlenih.
Šta ćemo u tom slučaju raditi sa tim ljudima, ukoliko su imali 25 i više godina radnog staža. Desiće se isto i čeka ih ista sudbina. Dakle, neće primati naknadu za vreme nezaposlenosti, a istovremeno neće ni sticati uslove za starosnu penziju.
Mislim da bi Vlada morala ovo da popravi i da uradi sve kako bi se zbrinula ta kategorija nezaposlenih, kojima je ionako teško, samim tim što ne rade i što ne mogu dovoljno da zarade, jer se nalaze u stanju socijalne potrebe, praktično, a ne u stanju onoga ko živi od svoje zarade.
Sve su to razlozi, pored svih ostalih, o kojima ću govoriti u drugim javljanjima, zbog čega SSJ neće glasati za usvajanje zakona o porezima. Zahvaljujem na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, amandman na član 9. stav 1. tačka 2. Predloga zakona predviđa da se oslobodi poreza na dohodak građana nadoknada za vreme porodiljskog odsustva. Ovu naknadu je koristilo prošle godine 20.750 porodilja. Mislim da bi bilo dobro da se ovo izuzme od poreza na dohodak građana, s obzirom na to da bismo time pospešili rađanje dece u Srbiji. Uvaženi profesor Marko Mladenović, najveći ekspert za porodično pravo u Srbiji, izašao je u javnost sa procenom da će za 25 godina srpski narod biti manjinski narod u Srbiji, a za 100 godina Srba će biti samo u pojedinim oblastima Srbije, odnosno u pojedinim enklavama.
Prihvatanje ovog amandmana bio bi dobar potez i izraz dobre volje Vlade za budućnost. Nadam se da je ovo omaškom izbačeno iz zakona, odnosno da se nisu oslobodile poreza naknade za vreme porodiljskog odsustva.
Predlažem Vladi i Narodnoj skupštini da usvoji ovaj amandman.
Druge dve tačke 12. i 13. već su pominjane za ovom govornicom. Reč je o stipendijama i kreditima učenika i studenata i sportista amatera koje finansiraju klubovi. Ja sam podneo ovaj amandman tačno u 13 časova. Vlada je isti amandman dostavila u 18,00. Dobro je da Vlada uzima u obzir mišljenja i opozicije. Dobro je da su na neki način usvojili amandman Stranke srpskog jedinstva i drugih opozicionih stranaka, jer se ovde radi o opštem dobru. Nadam se da je opšte dobro u interesu svih nas, bez obzira da li smo u poziciji ili opoziciji.
Nije sramota, gospodine ministre, nije ni ružno ako Vlada prihvati i poneki amandman opozicije. Time ćete pokazati da ste demokratska vlada kako to stalno kažete. Time ćete na najbolji način pokazati da uvažavate i neka druga mišljenja, a ne samo mišljenje Vlade.
Ako to usvojite i ako to priznate, sasvim je sigurno da ćete uneti novi kvalitet u politički život Srbije. Ne treba se stideti toga što se pojedine opozicione stranke pojavljuju sa amandmanima koji su dobri, koji su korisni. Ne mislim samo na Stranku srpskog jedinstva, već i na druge dve opozicione stranke. Bilo bi dobro da uvažite amandmane koji su napisani u najboljoj nameri i nisu usvojeni.
Poštovane dame i gospodo, pripremajući se za ovu sednicu proučavao sam i ovaj predlog zakona, ali i zakon koji je bio na snazi do sada. Primetio sam da su mnogi članovi prepisani iz tog zakona. Hoću da verujem da je amandman koji sam ja podneo izostavljen, s obzirom da je bio  sadržan u prethodom zakonu. Taj amandman glasi da  treba osloboditi poreza na dohodak građana dnevna naknada za povećane troškove boravka i rada na terenu, terenski dodatak do 150 dinara dnevno. Ovo sam predložio zbog toga, što je ovo bilo sadržano i u prethodnom zakonu.
Smatram da obrazloženje Vlade, za odbijanje ovog amandmana, jednostavno ne stoji, jer terenski dodatak je jedno od primanja. Međutim, on se isplaćuje onim radnicima koji se nalaze na terenu, dakle, koji su odvojeni od svoje porodice, od svoje kuće, koji su obično smešteni u barakama, koji teško rade preko celog dana, obično fizičke poslove, jer se uglavnom radi o građevinskim i sličnim firmama, i najčešće nemaju organizovanu ishranu. U istom članu ovog zakona predviđeno je da se oslobode poreza na dohodak građana naknade za službena putovanja u zemlji do 600 dinara dnevno, i naknade za službena putovanja u inostranstvo, kao i naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, ako se prilože računi hotela A i B kategorije. To je u redu i to stvarno treba da se oslobodi.
Međutim, zar na službena putovanja putuju radnici? Zar su na terenu direktori i šefovi velikih preduzeća koji inače imaju mnogo veće plate od običnih radnika? Ne, dame i gospodo, na terenu su uglavnom obični radnici koji rade u veoma teškim uslovima. Ovaj terenski dodatak predstavlja samo jedno stimulativno primanje i ne bi trebalo da uđe u fond zarada, odnosno primanja, koji se oporezuje po ovom zakonu.
Zato predlažem da se ovaj amandman prihvati, jer barake ni ukom slučaju nisu hotel kategorije A i B. Takođe, ti ljudi su duži vremenski period odvojeni od svojih porodica i naporno i teško rade po raznim meteorološkim uslovima. Nadam se da će narodni poslanici prihvatiti ovaj amandman i da će tim ljudima obezbediti da poboljšaju svoj materijalni položaj, s obzirom na teške uslove rada.
Poštovane dame i gospodo, moj amandman se odnosi na to da treba izjednačiti porez na dohodak građana za poljoprivredne proizvođače kao i za one koji rade u industriji i za one koji primaju zaradu na koju se odnosi procenat od 14%.
Ne vidim razloga da Vlada predlaže da sa 20% poreza na dohodak građana budu oporezovani poljoprivredni proizvođači. Setite se samo da smo poslednjih 10 godina zaista živeli od poljoprivrede, bar velikim delom. Poljoprivredu smo muzli sve to vreme dok je nismo doveli do ovog stanja koje je veoma teško i veoma jadno.
Odnos prema poljoprivredi pokazala je i prethodna vlast, ali je očigledno da zakonskim projektom taj odnos pokazuje i nova vlast na ne tako dobar način. Upravo zato sam predložio da se smanji poreska stopa i da iznosi 14% kao i za dohodak na porez građana koji se odnosi na zaradu.
Odnos nove vlasti prema poljoprivredi i prema seljacima uopšte pokazuje i današnje neprisustvo ministra za poljoprivredu gospodina Dragana Veselinova. Zato je Stranka srpskog jedinstva tražila i traži smenu ministra za poljoprivredu kome je, sasvim sigurno, mnogo važnije uređenje Vojvodine i traženje sudske, izvršne i zakonodavne vlasti za Vojvodinu, tj. atributa državnosti, važnije nego da se stara o svom poslu.
Ministar poljoprivrede je poljoprivrednim proizvođačima mnogo toga obećao i u kampanji i sada kada je ministar. Međutim, malo toga je ispunio. Seljaci se pitaju zašto je tako visoka cena mineralnog đubriva, zašto ga nema, zašto je visoka cena semena, zašto je visoka cena nafte, kad naftu i dizel dobijamo iz donacija, iz Italije, gratis, a prodajemo je seljacima po 24 dinara.
Ministar je obećao da će poljoprivredni proizvođači imati 40 litara po jednom hektaru. Oni dobijaju na pumpama uglavnom po 20 litara. Zbog čega se ova vlada tako loše odnosi prema poljoprivredi i poljoprivrednim proizvođačima? To su sve razlozi i zato tražimo smenu minitra poljoprivrede gospodina Dragana Veselinova. Zahvaljujem na pažnji.
Poštovane dame i gospodo, uvaženi ministar Đelić je pokušao da obori moj amandman i amandman mojih kolega, koji je istovetan sa mojim amandmanom. Pokušao je da demantuje sve što smo tražili u amandmanu, a samo smo tražili da se poreska stopa, odnosno porez koji se odrezuje seljaku, poljoprivrednom proizvođaču, izjednači sa ostalim porezima, da i ta poreska stopa bude 14%, a ne 20%.
Nije ministar gospodin Đelić uspeo za ovom govornicom da objasni - u kakvom je to privilegovanom položaju seljak, zemljoradnik, da bi njegova poreska stopa bila mnogo veća, od poreske stope onih koji žive od svoje zarade.
Takođe je nazvao to demagogijom. Apsolutno nema demagogije. Ja razumem uvaženog gospodina ministra, koji ovde traži da se zakon ne menja i da se ne guši poreski sistem, kako je on to rekao. Naravno, on zastupa svoje gledište, ali sam sasvim siguran da za ovom govornicom nije uspeo da objasni - zbog čega je poreska stopa za poljoprivrednike 20%, a za ostale 14%? Zahvaljujem na pažnji.

Whoops, looks like something went wrong.