Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Mrkonjiću, koristim priliku da pozdravim Njegovu ekselenciju ambasadora Kube gospodina Hulija Cezara Kancija Ferera, koji se nalazi gore na galeriji − poštovanje, ekselencijo − jer ova tema jednostavno zadire i u današnju borbu naroda Republike Kube protiv fašista novog svetskog poretka, Amerike i zapadnih sila.
Ali, pošto je otpočeta ova tema, ja ću veoma kratko, koliko Poslovnik dozvoljava, u susret 21. oktobru.
Znate da sam iz Kragujevca i da je tamo nažalost narod u Srbiji, u Prvom svetskom ratu, ovde u delu Srbije, ne govorim o srpskim zemljama, najviše stradao, i da je u jednom danu sedam hiljada učenika i građana mog grada pobijeno od strane nemačkih fašista.
Ista je situacija od petooktobarskog puča u Srbiji i u Kragujevcu. Svedoci su i kolege, i profesor Poskurica i dr Vučićević, koji je takođe opozicija kragujevačkoj gradskoj vlasti svih ovih godina, da su bez ikakvog razloga kragujevački vlastodršci promenili nazive ulica onih koji su nas branili od fašista i koji su se borili posle genocida koji je sproveden nad našim narodom 21. oktobra 1941. godine.
Smetalo je DS-u i vlasti DOS-a, kasnije i Veroljubu Stevanoviću, što ulice nose nazive Sedamnaeste udarne divizije, Moše Pijade, Dušana Dugalića.
Međutim, o njima će da sudi istorija i narod na sledećim izborima, kada ćemo mi da ispravimo mnoge greške koje su oni napravili ne slučajno već namerno u proteklih sedam godina.
Ali, na osnovu priče koju sam čula, jer zaista još bi mi bilo mnogo da gledam lažoviziju kakav je Studio B, kao televizija koja se finansira sredstvima građana Beograda, koji imaju lažnog gradonačelnika, ali čula sam, i rekle su mi kolege od jutros i članovi moje porodice, da se drznuo gospodin Stanimirović zajedno sa celom onom klikom sinoć na tom neformalnom skupu, trač-partiji, kako se već zove to gde je on učestvovao, da kaže da mora da se uštine i da sam sebe zapita, on, Milan Stanimirović, da li je ovo 2007. godina, kada predsedava Milutin Mrkonjić, a ja sedim sa njegove desne strane, a gospođa Borka Vučić je za govornicom.
Mislim, gospodine Stanimiroviću, da vi treba prvo da se uštinete i da vidite gde su vam moral, čast i savest.
Da li ste to izgubili na putu od kuće dolaskom u Beograd i da li ste vi zaboravili, baš kao i vaša Demokratska stranka − je l' vi vidite da neću vama ništa lično da govorim, govorim o politici stranke koja nas je dovela u ovu situaciju u kojoj smo sada, za ovih sedam godina − da je narod bez posla, da su ljudi u svakom pogledu obespravljeni, satanizovani, da ste uništili sve ono što je tekovina herojske borbe jednog naroda kroz period od mukotrpne četiri godine kada smo se borili protiv fašista ovde? I onda vi nemate šta i o čemu da govorite.
Treba da govorite o sebi i da se osvrnete kako je katastrofalnu politiku sprovodio režim koji vi personifikujete za proteklih sedam godina i koliko će nama trebati vremena da vratimo slobodu narodu i da vratimo Srbiju tamo gde joj pripada mesto u svetu.
A Srbija nije samo u Americi i na Zapadu, Srbija je i u Kubi i u Venecueli, Srbija je u celoj Latinskoj Americi, Srbija je i u Africi i na Bliskom i Dalekom istoku, Srbija je u Kini, u Rusiji, Srbija je u čitavom pravdoljubivom svetu koji želi da nam pomogne da sačuvamo Kosovo i Metohiju i da se izborimo za slobodu našeg naroda. Hvala.