Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Goran Ćirić

Goran Ćirić

Demokratska stranka

Govori

Ne zloupotrebljavam Poslovnik, nego govorim o nasilju u parlamentu i razlozima zbog čega imamo ovakvu atmosferu u parlamentu…
…u pokušaju da izbegnemo ovakvu atmosferu, zalažući se za to i nikada niste imali nasilje sa ove strane. Recite jedan put ako ste čuli bilo kakvu reč koja je bila uvredljiva. Ja pokušavam da vas podsetim na to na koji način smo došli do ovakve atmosfere i koliko ste…(Isključen mikrofon.)
Poštovana predsedavajuća, poštovana gospodo i gospođe ministri, poštovane koleginice i kolege, evo, danas celog dana razgovaramo o Zakonu o budžetu, najvažnijem zakonu i mislim da je na početku važno reći da smo mi poslanici bili suočeni sa jednim nedostojnim izazovom gde ćemo komentarisati način na koji je zakazana ova sednica, sa kratkim rokovima, sa velikim brojem zakona o kojima treba razgovarati i to svakako treba pomenuti, jer to pokazuje u stvari spremnost vladajuće većine da debatujemo i imamo dijalog ovde, gde je najnormalnije, o ovako važnim temama, ali mislim da to nije suština. Suština je nešto što, pre svega, predstavlja ovaj budžet i kako će on uticati na građane naše Republike Srbije.

Ovo je sedmi budžet koji usvaja ili predlaže ova većina koja sada i formira Vladu i podržava Vladu koja je ovde u ovim klupama. Dakle, od 2012. godine do danas to je sedmi budžet. Da, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017. i ovaj budžet za 2018. godinu, sedmi budžet. Dakle, možete to da proverite, ali je to upravo tako. Toliko puta smo upozoravali sve ministre finansija i predsednike Vlada kada su se pojavljivali ovde, a to je kršenje zakona zbog toga što ste obavezni prema zakonu da onog trenutka kada Republika Srbija i njen javni dug premaše 45% učešća u BDP, ovoj Skupštini, ljudima u Srbiji predstavite jasan plan za saniranje te visine duga i način na koji će se doći do zakonom propisanog nivoa od 45%. Onda možemo da razgovaramo o budžetu, jer mislim da je to pre svega odgovornost prema građanima Srbije iz jednostavnog razloga, onoga o čemu sam na početku govorio, a to je pitanje odgovornosti za budući standard građana, za našu decu i način na koji smo se zaduživanjem opredeljivali za njihovu budućnost i davali im obaveze u budućnosti.

Mi ovde imamo sada, među ovih 31 zakonom predloženim, i zakon o kome, naravno, nema puno vremena da se govori, ali Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o regulisanju javnog druga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana uložene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije.

Zaboravili smo devedesete godine i proglašenje stare devizne štednje. Zaboravili smo na koji način su tadašnje vlade uticale na budućnost generacija i posle 90-ih i posle 2000. godine i, evo, danas ponovo govorimo o tim posledicama posle tolikih godina koje su prošle. Zar to nije uticaj i važna odgovornost na perspektivu građana Srbije, dece koja su se tada rađala, a evo sada su već punoletna i sada saniramo te probleme koji naravno utiču i na ove generacije i ovaj standard.

Na taj način ćemo mi uticati na buduće standarde generacija 25. i 30. godine ukoliko na odgovoran način ne govorimo o načinu na koji ćemo sanirati dug.

Podsetiću vas, 2012. godine, u trenutku kada je nova Vlada izabrana posle tadašnjih izbora, sredinom godine, jula meseca, dug je iznosio oko 15 milijardi evra. Godine 2014, gospodine ministre, govorili ste na Odboru za finansije, taj dug je doveo Srbiju do ozbiljnih finansijskih problema, do mesec dana pred bankrot, kako ste nam govorili i to jeste bila kriza javnog duga, gde smo došli do nekih 25 milijardi, sa deset milijardi više.

Dobro je da posle 2014. godine imamo stagnaciju tog javnog duga, ali smo ponovo došli, po ovim zvaničnim podacima, do 24 milijardi i oko 500 miliona evra javnog duga.

Dakle, rekli ste nam da je i što zbog kursnih razlika i zbog vraćanja nekih dugovanja pre vremena taj javni dug i niži, i neka je niži, naravno da se radujemo, ali svakako od 2012. godine do danas taj javni dug je porastao za devet milijardi. Dakle, to je ono što ostavljamo budućim generacijama kao veliki izazov za standard naše dece. O tome treba razgovarati i zbog toga vas i danas podsećam na tu vašu obavezu.

Imali smo, po meni, apsurdne nastupe kada smo bili srećni i došli do tih, po ovom planu i predlogu budžeta, vi predviđate da ćemo sa 65% učešća javnog duga u BDP doći na 63%. Predsednik države o tome često govori kao o izlasku na zelenu granu i približavanju nivoa bliskih Mastriktu i onome što propisuje i standard EU.

Mislim da je jasno svima nama da mi sedimo u republičkoj Skupštini Srbije koja je propisala i donela zakon da je taj limit 45%. Mastrikt kaže da je to 60%, ali je jasno kome smo mi ovde odgovorni i koje zakone treba da poštujemo. Zbog toga je važno da o tome razgovaramo. Ako već ne poštujemo taj zakon, onda predložite promenu tog zakona i recite – potrebno je podići taj limit na 60%, pa da onda govorimo o toj vrsti odgovornosti.

Projekcija ovog budžeta u jednom delu, a i u proteklih sedam predloženih budžeta donosi sve veću centralizaciju. To je jasno svim ljudima koji žive ovde u različitim mestima u Srbiji, koji su vodili svoje opštine i gradove ili ih vode i dalje, da smo iz budžeta u budžet centralizovali prihode i da smo smanjivale transfere prema lokalnim samoupravama, gradovima i opštinama i jasno je iz pretposlednjeg izveštaja Fiskalnog saveta da je upozoravajući na bliskost bankrota i u Kragujevcu i u nekim drugim gradovima, a sada se radi konsolidacija u Nišu. Veoma kritično stanje. Govorio je o stanju finansija u Beogradu, u Novom Sadu, ali tako se može govoriti i o ostalim gradovima i opštinama. Očigledno je da dalja centralizacija i neka rešenja koja će doneti ovaj budžet, po procenama Fiskalnog saveta, umanjuju prihode za nekih oko pet milijardi ukupno za lokalne samouprave u 2018. godini, a da će posledično povećati rashode za još nekih dodatnih pet milijardi.

Mislim da je važno govoriti o tome na jedan odgovoran način, jer se taj realni život i oni projekti o kojima ste i vi govorili i o kojima često govorimo ovde, a to je potreba za kapitalnim investicijama ne samo na nivou države nego i na lokalnom nivou što se tiče kvalitetnog vodosnabdevanja, prečišćavanja otpadnih voda, rešavanja sanitarnih problema, sanitarnih deponija i mnogih drugih projekata toplifikacije gde se odvija taj realni i konkretni život na lokalnom nivou.

Ja ću vam zahvaliti jer ste priznali i otklonili jednu čini mi se prisutnu dilemu u javnosti, a često smo i ovde u ovoj skupštinskoj sali govorili o dugu Beograda i nasleđenom dugu o kome se često pričalo.

Postavio sam vam pitanje - koje kriterijume za obračun duga grada Beograda prihvatate, da li Fiskalnog saveta ili kriterijume Siniše Malog i Gorana Vesića? Vi ste jasan odgovor dali, da postoji samo jedan kriterijum, međunarodni kriterijum koji priznajete. Na potpitanje da li je to kriterijum Fiskalnog saveta, jasno ste rekli – da. I hvala vam na tome, jer mislim da smo skratili onda tu diskusiju u kojoj se kaže – grad Beograd je nasledio 1,2 milijarde duga dolaskom nove vlasti, vlasti SNS-a i njihovih koalicionih partnera, a Fiskalni savet kaže da je taj dug u tom trenutku iznosio 400 miliona.

Dakle, rekli ste jasno i glasno da je taj dug iznosio 400 miliona po tim kriterijumima, a da se sada kao ključni rezultat te lokalne gradske vlasti Beograda tvrdi da je taj dug prepolovljen, što znači sa milijardu i 200 podeljeno na dva, sada se svede na 600 miliona. Da li je to smanjenje duga ili razlika od 400 do 600 miliona, to bismo mogli da čujemo.

Mislim da je važno govoriti o ovom budžetu, ne samo o ovim ciframa koje deluju izuzetno tehnološki i možda i nezanimljivo za ljude u Srbiji, mislim da je važno da to prenesemo na ono što je realni život u Srbiji.

Naravno da je izazov budžeta i svake od ovih tabela i iznosa, u stvari, način na koji može da se popravi život u Srbiji, način na koji to može da utiče na živote i socijalni status ljudi u Srbiji, i to je ono što ljude u Srbiji najviše interesuje.

Da li smo ovim budžetom povećali standard građana i da li smo u ovom periodu, donoseći ove zakone od 2012. godine do danas, donosili zakone koji su povećali standard ljudi u Srbiji? Ne, jer smo doneli, jer ste izglasali, a mi smo bili protiv toga, odluku o privremenom smanjenju plata i penzija. Dakle, plate i penzije u Srbiji su smanjene. Smanjeno je, samim tim, ja sam ubeđen, i ono što je isto deo povećanja standarda života, a to je povećanje standarda usluga, ne samo plata i penzija i finansija, nego i povećanje usluga i u zdravstvu, povećanje usluga i u školstvu, povećanje usluga i u javnoj upravi, a tamo gde ste demotivisali ljude, teško je očekivati da će takva usluga biti kvalitetnija.

To je ono što se direktno odrazilo na standard građana i siguran sam da je taj standard pao, ne samo zbog pada primanja, nego i zbog toga što imamo, ulazeći svakodnevno u prodavnice, vidimo da imamo svakodnevna poskupljenja i to nije teško nikome od nas da primeti.

Kada govorimo o trošenju budućeg standarda, mislim da je podjednako pogubna ili možda još teža odluka bila odluka o zabrani zapošljavanja u Srbiji. Mislim da smo na takav način ugrozili budućnost ozbiljnog dela budućnosti Srbije koji završavajući medicinske fakultete, završavajući fakultete i pripremajući se da služe svojoj državi i kroz javne službe, zašto ne, podižući i javni sektor, jer je ovoj državi potreban javni sektor, bez obzira što se pravi takva kampanja u kojoj je svako ko radi u javnom sektoru neko ko nije dovoljno efikasan ili nije potreban ovaj državi.

Ali, ako stopirate prijem mladih lekara, najboljih studenata sa medicinskog fakulteta u proteklih pet godina, vi ih niste samo poslali u Nemačku, Norvešku ili u razmišljanje gde će otići, pokušati da nađu svoju budućnost i ostvare svoja znanja i plasiraju svoje znanje, mi smo na takav način napravili rupu u instituciji tako važnoj za zdravlje stanovništva i opstanak ovog stanovništva, jer nema transfera znanja od profesora, prethodnih profesora, ljudi od iskustva, hirurga, doktora specijalista i onih koji mogu da prenesu svoja znanja, a za formiranje vrhunskih stručnjaka u ovoj oblasti potrebno je najmanje desetak godina.

Dakle, zbog toga želim da pričamo o životu i načinu na koji se donošenje ovakvih odluka odražava na živote ljudi u Srbiji.

Mislim da neke od odluka i neke od pozicija u ovom budžetu pokazuju i važne stvari, a ja ću vam reći zbog čega je važno da se poštuje zakon i u onom delu podnošenja izveštaja pre usvajanja budžeta u izvršenju budžeta za prethodnu godinu. Znam šta ćete reći i treba reći da i prethodne Vlade nisu podnosile te izveštaje, i o tome smo već govorili i da je poslednji izveštaj podnesen 2003. godine, i svaka čast toj Vladi koja je tada bila spremna da podnese izveštaj Narodnoj skupštini o izvršenju budžeta, a da sve ove godine nemamo taj izveštaj.

Mi ne možemo potpuno kompetentno da govorimo o budžetu i projekciji budžeta za 2018. godinu ukoliko nemamo taj izveštaj. Evo, dali ste primere na koji način smo došli do toga da je rast BDP u ovoj godini projektovan, u stvari izvršiće se na 1,8%. Vi kažete – moguće je da će to biti i 2%, a upravo u toj analizi izvršenja kapitalnih investicija i načina na koji oni mogu da se izvrše u poslednjem kvartalu.

Ono što sam ja video iz izvršenja, u prva tri kvartala kapitalne investicije su izvršene sa nekih 77 milijardi. Kažu da je to oko 53% izvršenja u odnosu na plan. Dakle, sa 50% se realizuju planirane kapitalne investicije koje treba da podstaknu razvoj privrede u Srbiji. Očigledno je da je to nedovoljna realizacija da bismo podstakli na efikasan način. Imamo to u izveštaju, gde je analizu napravila Kancelarija za analizu budžeta.

Dakle, ako vidimo šta to znači, na koji način se neefikasno sprovode projekti, a vi ste govorili o svojim problemima da nemamo dovoljno efikasnosti ni u institucijama, niti integrativnosti u institucijama da realizujemo projekte, očigledno da to pravi zastoj i utiče na rast BDP.

Onda se pitamo u ovih 10 godina, u ovih sedam godina, devet milijardi većeg javnog duga, za prosečan rast BDP od 1,66%, a videli smo kako stojimo na toj lestvici u odnosu na druge zemlje. Kakvi su to efekti i kakvi su efekti plasmana ulaganja, projekcije budžeta i realizacije i kakva je odgovornost svih vlada koje su bile odgovorne da na takav način podižu kvalitet života u Republici Srbiji.

Šta je još mogući problem i u ovom delu, kada smo već kod kapitalnih investicija? To možemo da vidimo i u izveštaju Fiskalnog saveta i jedno dobronamerno upozorenje, očigledno, a to je da postoji još budžetska tendencija koja sve više investicija sprovodi bilateralnim sporazumima, dakle, obilaznice oko Beograda, auto-put Preljina-Požega, pruga Novi Sad-Subotica, prerada otpadnih voda i toplovod u Beogradu.

Ovakvi sporazumi, koji zaobilaze standarde tenderske procedure, mogu imati skrivene troškove i imaju niži efekat na privredni rast, više se angažuju strane firme, uvozni materijali i drugo. Ovo je iz izveštaja Fiskalnog saveta i njihovih preporuka.

Mislim da je važno napraviti analizu i kada govorimo o ovome. Potrebno je pogledati tabelu i o kojoj ste vi, čini mi se, nešto rekli, a to je poređenje projekcije PDV-a, dakle, iz zemlje, i projekciju PDV-a iz uvoza. Za ovu godinu je ta projekcija na nivou 75 milijardi PDV-a iz zemlje, a 425 milijardi PDV-a iz uvoza.

Dakle, ta struktura nešto govori o stanju naše privrede i to je jasno. Jasno je da su drugačiji prilivi. Znam da možete da mi odgovorite i treba da nam kažete, ali je važno i porediti sa tom tendencijom, jer je to šestostruko manji priliv ili projekcija priliva za PDV u zemlji u odnosu na PDV iz uvoza, ali je važno porediti sa podacima iz prethodne godine. Znate li kakvi su oni bili i kakva je struktura bila tada? Bila je 3:1 ili 3,5:1.

Dakle, ako se poredi sa prethodnih pet godina, ta struktura je bila odnos sa 1:2 ili nešto slično. Ako pogledamo, ovo su domaće privrede, po tim podacima je očigledno da imamo ozbiljan problem u toj strukturi.

Mislim da je to dobrim delom vezano i za ključne izvore za pad BDP, a to je neefikasno upravljanje EPS-om, nedovoljna proizvodnja, posebno na početku godine, nedovoljno realizacije u poljoprivredi i mislim da su to ključni izvori, pre svega, i ova kašnjenja realizacija i nedovoljno kvalitetnog rada u građevinarstvu.

Dakle, pošto ističe vreme, mislim da je važno reći i izvesti zaključak šta je zadatak svih nas i na koji način možemo uz naše predloge da nekim delom popravimo opšte stanje u našem društvu, pre svega onih koji su najugroženiji. Četrdeset sedam hiljada je prosečna plata u Srbiji. Potrošačka korpa, nova potrošačka korpa je 70 hiljada, 36 hiljada je minimalna potrošačka korpa, linija siromaštva za četvoročlanu porodicu je 31.500. Dakle, oko 8% stanovništva u Srbiji živi ispod linije siromaštva. Sto hiljada dece žive ispod linije siromaštva. NJima fali 4.500 do minimalne potrošačke korpe. Dakle, na ceni potrošačke korpe je još nekih 8%, dakle oko 200.000 dece su u velikom izazovu.

Mi smo vam dali neke od predloga. Oni neće rešiti sve probleme, ali neki od amandmana kao i prošle godine ide u tom smeru. Evo, tu je ministar prosvete, pa smo predložili da sa nekih pozicija, subvencija, prenesemo milijardu dinara na dečiji i školski standard, da uvedemo besplatne užine svoj deci u školama u Srbiji, da brinemo o toj deci koja su ispod linije siromaštva i onoj deci koja bi makar jedan obrok imali obezbeđen, makar jedan zdravi obrok u školama.

Mislim da postoji i set drugih amandmana koje smo dali kao poslanička grupa Demokratske stranke. Treba razgovarati o ovome i treba uzeti u obzir realne živote ljudi u Srbiji, a ne samo makroekonomske pokazatelje na osnovu kojih je projektovan budžet za 2018. Godinu.
Koliko minuta imam za repliku, pošto je bilo odgovora od četiri ministra?
Ministar Vujović kaže – nikada veće penzije u Srbiji. Mislim da je teško prihvatiti jednu takvu argumentaciju. Ako je razlog za smanjenje plata i penzija 2014. godine bio taj veliki krizni momenat javnog duga, pošto te krize više nemamo, zbog čega onda ne vratimo i budemo najpravedniji, da jednostavno ukinemo Zakon o privremenom smanjenju plata i penzija, nego selektivno donosimo zakon kojim pojedinim sektorima podižemo pet posto, nekima 10 posto, a neki su ostali van tog opsega, nemaju nikakvo povećanje, kao što je RFZO. Radnici RFZO-a neće imati povećanje, imaće nula posto, ukoliko se nešto ne izmeni ovim predlogom budžeta.

Govorili ste o kapitalnim investicijama i niste mi potvrdili i odgovorili na upravo izvršenje – 53% izvršenja. Jasno je da u ovom budžetu, a to možemo da vidimo poredeći podatke, imamo najlošije izvršenje ovogodišnjeg budžeta na pozicijama infrastrukture, poljoprivrede i kašnjenje povraćaja PDV-a. Dakle, dug preko 36 milijardi dinara za PDV.

Kada govorimo o zdravstvu, najbolje da pitamo sve ljude koji imaju potrebe, svakog od nas koji uđe u zdravstvenu ustanovu i koji imaju prijatelje. Prvo, ja ne znam da li možemo da budemo imuni prema tome da veliki broj specijalista odlazi van zemlje, od hirurga, radiologa i mnogih drugih specijalista, koji traže mogućnosti u drugim zemljama, u Kuvajtu, u Kataru, u Nemačkoj, u Norveškoj i mislim da smo svesni toga da taj kontinuitet u zdravstvu gubimo. Mislim da to treba da brine i ministra zdravlja, onako kako brine i pacijente u Srbiji.
Demokratska stranka je podnela četiri izmene zakona. Ja ću vam ih predstaviti sa jednim visokim ciljem za sve nas, siguran sam u to. To je, pre svega, pravednija socijalna raspodela i pravednija regionalna raspodela.

Polazeći od činjenice, a siguran sam da ćemo se tu složiti, da je u Srbiji jedan od najvećih problema, ako ne i najveći u ovom trenutku, porast siromaštva i podaci koji su objektivni od kojih mora da pođemo kada analiziramo ove predloge su ti da je prosečna plata na nivou od oko 47.000, da je nova potrošačka korpa 70.000 dinara, a minimalna potrošačka korpa 36.000 dinara. Da je granica linije siromaštva četvoročlane porodice 31.500 dinara, što znači da toj porodici nedostaje 4.500 dinara za minimalnu potrošačku korpu.

Vidim da nema mnogo interesovanja niti udubljivanja u ove teme jer sam siguran da smo i umorni, ali u startu ne prihvatamo ni jedan predlog opozicije. Mislim da je i te kako važno inicirati ove razgovore na temu siromaštva u Srbiji, jer je tu pogođeno ispod linije siromaštva ukupno oko 7,3% stanovništva 560.000, a među njima 100.000 dece. Zbog toga je DS i više puta predlagala zakone i amandmane na budžete o uvođenju besplatne užine, i makar mogućnosti da tih 100.000 dece dobiju makar jedan besplatni obrok, jer je očigledno da ove statistike pokazuju da žive ispod linije siromaštva.

Predlog ovog Zakona o porezu na dobit pravnih lica je učinjen da bi se stopa poreza na dobit pravnih lica učinila varijabilnom u odnosu na visinu plata koju isplaćuju poslodavci.

Ovde je cilj da svi oni poslodavci koji isplaćuju 80 do 150% od proseka plate u statističkom regionu u kome preduzeće posluje zadrže sadašnju stopu poreza, a to je 15%, da de stimulišemo one koji na uštrb niskih plata radnika podižu svoju dobit, a time i de motivišu i dovede u veliki socijalni izazov svoje zaposlene, i one koji isplaćuju platu ispod 80% da stopa poreza iznosi 30% do sledećeg poreskog obračuna, a da za sve one koji isplaćuju veće plate od 150% ta stopa bude stimulativna i iznosi 10%. Mislimo da na takav način možemo da stimulišemo poslodavce da isplate veće zarade svojim radnicima, i time umanjimo socijalne razlike.
Još jednom, cilj izmena i predloga ovih zakona je pre svega uspostavljanje pravednije socijalne raspodele u Republici Srbije, ali i pravednije regionalne raspodele uzimajući u obzir porast siromaštva u Srbiji.

Ovaj Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o porezu na dohodak građana podrazumeva pre svega uključivanje prihoda od dividendi u prihode podložne obračunu godišnjeg poreza na dohodak građana. Dakle, namera je da se ublaži socijalna nejednakost kod građana, i da se fiskalni obuhvat izvrši uz težnju za vertikalnom i horizontalnom pravednošću u oporezivanju.

Dakle, jednostavno i ponoviću. Ovde se podrazumeva da dividende uđu u ukupni dohodak građana i da budu oporezovane, dakle na njih se plaća jednokratni porez od 15% u ovom trenutku, a sa ovim predlogom koji smo dali u prethodnoj izmeni zakona bila bi uvedena skala od 10, 15 ili 30% sa ponovo stimulacijom da dobri poslodavci nagrađuju svoje radnike većim platama. Mislimo da bismo time uspeli da napravimo pravedniju preraspodelu i da onaj izazov koji imamo u ovom trenutku, a ja ću vam ponoviti još jednom.

Četvoročlana porodica koja ima dvoje dece mlađe od 14 godina živi ispod linije siromaštva sa prihodima od 31.500 dinara. Ako je minimalna potrošačka korpa 36.000 dinara, znači da njima fali 4.500 dinara za minimalnu potrošačku korpu. Sedam i po procenata stanovništva u Srbiji je pogođeno ovakvim statusom. Dakle, još otprilike 7,5% je ugroženo i na samoj granici, što znači da je to negde oko milion građana Srbije na granici siromaštva, a to obuhvata oko 200.000 dece.

Ja znam da sve ovo neće doprineti potpunom rešenju socijalnih izazova u Srbiji, ali se nadam da će ovi naši predlozi izmena i dopuna zakona inicirati i učiniti spremnijom ovu Skupštinu i vas narodne poslanike, sve nas narodne poslanike da o ovim temama razgovaramo i prihvatimo kao realnu temu koja muči građane Srbije, i na takav način nalazimo rešenje. Pozivam vas da podržite ovaj predlog i da o tome razgovaramo.
Još jednom ću reći, cilj ovih predloga zakona je pravednija socijalna raspodela.

Ovaj Predlog izmene i dopune Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji podrazumeva, pre svega, izmenu člana 58. u kome se dodaje stav 2. koji glasi – „Podzakonskim aktom se formira poseban organizacioni deo u Poreskoj upravi, sa posebno obučenim kadrovima, koji bi u saradnji sa ostalim državnim organima MUP, Katastrom, Narodnom bankom Srbije, Upravom carine, Centralnim registrom hartije od vrednosti, APR- om, Upravom za trezor, Upravom za sprečavanje pranja novca vrši obradu podnetih prijava kao proveru obveznika koji nisu podneli prijavu“. Dakle, ovde je, pre svega, osnovna ideja da se izvrši efikasnije upoređivanje fizičkih lica sa njihovim prijavljenim prihodima. Ovaj Predlog zakona treba da ide u susret, ja se nadam, ubrzo usvojenom zakonu o poreklu imovine.

Mislim da sve stranke u Srbiji iskazuju deklarativnu spremnost da usvojimo Zakon o poreklu imovine.

Prošli put kada sam ja predlagao ovaj zakon, o ukrštanju informacija o plaćenim porezima i imovine građana, navodio primere, pre svega, najodgovornijih ljudi u Republici Srbiji. Mislim da treba krenuti, upravo, od najodgovornijih ljudi, od predsednika države, od predsednice Vlade, od predsednice Parlamenta, guvernerke Narodne banke Srbije, od nas poslanika i mnogih drugih ljudi koji treba da dokažu izvore svojih prihoda i dokažu svoju imovinu.

Ovo je predlog koji treba da uzme u obzir i ja ću dati jedan primer. Recimo 1992. godine, poslanik koji je ušao u Republičku skupštinu, imao je platu na nivou od oko 10 evra, 10 maraka tadašnjih u proseku, 1993. godine u vreme hiperinflacije oko pet evra, kasnije je rasla ta plata od 2000 posebno i neka bude obračun za nekoga ko je 20 godina sedeo u poslaničkim klupama od 1992. godine do 2012. godine, zbog toga što bi se lako računalo tih 20 godina, neka je prosečna plata bila 500 evra. Za 20 godina, za 240 meseci on bi primio sa uredno plaćenim porezima i doprinosima 120 hiljada evra.

Da li je moguće od tih 120 hiljada evra, kada treba imati osnovne troškove za stanarinu, za hranu, za školovanje, da li je moguće napraviti veliku imovinu i treba dokazati tu imovinu.
Bilo je više predloga izmena i dopuna Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Pred nama je usvajanje budžeta, a videli smo da se kroz proteklih par godina stalno uzimalo nešto od prihoda lokalnih samouprava, pa će tako i ove godine biti smanjeni prihodi, dok će u jednom delu biti povećani rashodi, što ste mogli da vidite kroz izveštaj i analizu Fiskalnog saveta, tako da su lokalne samouprave u Srbiji u sve većim izazovima i sve većim problemima, što se finansija tiče.

Videli smo i upozorenje Fiskalnog saveta da posebno finansijsko stanje najvećih gradova, Kragujevca, Niša, Beograda, Novog Sada, može da dovede u velike finansijske izazove i čitavu Republiku Srbiju.

Možete da vidite ovde jednu mapu Srbije, gde vidimo prosečne zarade, gde je samo četiri oblasti iznad prosečne zarade u Republici Srbiji – Beogradska oblast, Južnobanatska, Južnobačka i Borska oblast. Sve ostale su ispod nivoa prosečnih plata, i to daleko. U najlošijem stanju su Pčinjska, Jablanička, Toplička, Rasinska, Zlatiborska, Zapadnobačka, Severnobanatska itd.

Predlog zakona o finansiranju lokalne samouprave podrazumeva sledeću stvar. Mi znamo da 74% od poreza na zarade se plaća prema prebivalištu zaposlenog, a ovde je naš predlog da se uključuju i drugi poreski prihodi koji se ubiraju, pre svega, u javnim preduzećima i javnom sektoru, koji se tiče svih građana Srbije. Tako se uključuju i prihodi vojske, policije, javnih preduzeća, jer, sve te institucije daju proizvode svim građanima Srbije, a to su bezbednost, energetika, itd.

Dakle, ovde je ideja da tu privilegiju koju imaju najveći centri, i gde su uglavnom locirane najveće institucije u kojima su najveći prihodi zahvaljujući državnim izvorima finansiranja, podele na pravedan način, proporcionalno broju stanovnika, svakom od gradova, svakoj od lokalnih samouprava.

Naša je procena da bi to obuhvatilo oko 300 miliona evra na godišnjem nivou i da bi u toj ravnomernijoj i fer raspodeli svaka lokalna samouprava uživala u godišnjem poreskom transferu od oko 43 evra po glavi stanovnika. Za mesta od 10 hiljada stanovnika to bi značilo 430 hiljada evra, uređenje škola, uređenje domova zdravlja, uređenje vrtića… (Isključen mikrofon.)
Predlog zakona o izmeni Zakona o Narodnoj banci Srbije je vrlo jednostavan – obrisati član 86b. Ja ću pročitati taj član, protiv koga smo bili i kada je usvajan Zakon o Narodnoj banci Srbije, a on glasi: „Guverner, viceguverneri, direktor Uprave za nadzor i drugi zaposleni ne odgovaraju za štetu koja nastane u obavljanju poslova Narodne banke Srbije, osim ako se dokaže da nisu postupali u dobroj meri“.

Po nama je ovo neprihvatljiv član, u kojem se od svake vrste odgovornosti aboliraju i guvernerka i njeni najbliži saradnici u vođenju Narodne banke Srbije.

Kada znamo koji je značaj poslova Narodne banke Srbije, vođenje monetarne, devizne politike, upravljanje deviznim rezervama, kontrola rada poslovnih banaka, kada znamo da je tu i nadzor nad osiguravajućim društvima i mnoge druge nadležnosti, onda se pitamo kako je moguće da narodni poslanici, da Skupština Republike Srbije, kojoj jedino odgovara ova nezavisna institucija, Narodna banka Srbije, budu spremni da ih unapred aboliraju od bilo kakve odgovornosti?

Malo pre smo govorili o ljudima ispod linije siromaštva u Srbiji, u tom pokušaju da izmenimo neke zakone, u borbi za dodatnih 4,5 hiljade dinara, da bi dostigli nivo minimalne potrošačke korpe i prehranili svoju decu, a da sa druge strane, na jedan lak način dajemo apsolutno poverenje i sadašnjoj guvernerki i sadašnjim njenim prvim saradnicima, ali i svim budućim guvernerima, guvernerkama. Mislim da to zaista nije logično.

Pročitaću još jednom, a vi zaključite sami, da li je logično da ovakav član u Zakonu o Narodnoj banci Srbije može da ostane. Dakle: „Guverner, viceguverneri, direktor Uprave za nadzor i drugi zaposleni ne odgovaraju za štetu koja nastane u obavljanju poslova Narodne banke Srbije, osim ako se dokaže da nisu postupali u dobroj meri.“

Ko će dokazivati dobru meru u, recimo, odlukama o uzimanju licence? Evo, danas smo slušali o uzimanju licence osiguravajuće kuće „Takovo“ iz Kragujevca, o gubitku više od 400 radnih mesta i na koji način objasniti tim uposlenima koji su ostali bez tih radnih mesta da nema apsolutno nikakve odgovornosti za onog koji je doneo takvu odluku? Ili, na koji način odustati od bilo kakve odgovornosti za sve one koji mogu da odlučuju o upravljanju desetine milijardi, koliko iznose devizne rezerve Republike Srbije?
Hvala.

Dana, 13. aprila 2017. godine u ime 32 narodne poslanice i poslanika dajem ovaj predlog i taj predlog je iniciran u vreme predizborne kampanje na predsedničkim izborima početkom prošle godine.

Dakle, razlog da smo podneli predlog za razrešenje Maje Gojković sa funkcije predsednika Narodne skupštine u tom trenutku je bila suspenzija rada Narodne skupštine u vreme predizbornih radnji, jer smo sigurni da je to protivustavna odluka, a njeno objašnjenje je bilo skandalozno, a to je da suspenduje rad Narodne skupštine u vreme predizborne kampanje zbog toga što je Narodna skupština izvor nestabilnosti u društvu.

Ja ne mislim da Skupština Republike Srbije treba i mora da bude izvor nestabilnosti. Na način na koji se vodi svakako ona podstiče nestabilnost u društvu, ali zakazivanje ove sednice na neki način pokazuje odnos od prvog dana konstituisanja ove republičke Skupštine.

Sećamo se da je tada najstariji poslanik Dragoljub Mićunović, predsedavajući konstitutivnom sednicom, doživeo veliko nasilje i napade zbog toga što je u jednom trenutku u 19.00 časova dao obaveštenje da će se nastavak Skupštine i konstituisanje nastaviti sledećeg dana, da je u tom trenutku doživeo nasilje u optužbama da je pokušao državni udar u Republici Srbiji.

Posle toga, 50 dana se ne zakazuje republička Skupština i niko za to nije bio odgovoran.

Zakazivanje ove najvažnije sednice u godini, kada se usvaja Zakon o budžetu Republike Srbije za 2018. godinu, je nešto što, pre svega, pokazuje odnos predsednice prema, pre svega, poslanicima opozicije.

Da li mislite da je logično i normalno da predstavnici opozicije ne znaju kada će se raspravljati o budžetu, da nema kolegijuma u kojem ćemo razgovarati o načinu na koji će se voditi ova sednica, o tome da danas imamo ovu atmosferu, u kojoj ste i vi u jednoj neprijatnoj situaciji da sedite i održavate kvorum, da slušate predloge naših zakona, a sve je moglo da bude efikasnije da se u ovih godinu i po dana prihvatilo makar 10-ak predloga zakona opozicije, da bismo smanjivali i ove predloge, da bismo imali i efikasniji rad, manje nervoze i sa jedne i sa druge strane? Zar je bilo teško prihvatiti zakon o predlogu da ne zastareva krivično delo krađe beba ili predlogu zabrane otpuštanja najtežih bolesti?
Vi ste sada dokazali koliko ste spremni da ovde vodimo dijalog koji može da donese neka rešenja. Kasnije, kada budem imao prilike da govorim o ovim zakonima, govoriću o pokušajima da doprinesemo nekim rešenjima koji su važni za građane Srbije.

Slažem se sa vama da ovde treba govoriti o istini i isključivo o istini. Ta istina je proverljiva. Čuli smo neke podatke koji, čini mi se da je do sada v.d. direktora Uprave za javni dug bio pored vas i mogao je da vam prenese te podatke, ali, evo tih podataka, oni su javni i na sajtu Uprave za javni dug. Govorili ste o tome i ja ću vam ih pročitati. Svako ko želi da pristupi sajtu Uprave za javni dug, može da se uveri u sledeću stvar.

Godine 2000. je ukupan javni dug bio 14 milijardi evra. To je iznosilo 201% učešća javnog duga u BDP. Bruto-društveni proizvod 2000. godine – sedam milijardi evra. Četiri puta manje nego te iste 2012. o kojoj govorite. Godine 2012 – 31 milijarda evra. Dakle, to su podaci koje možete da proverite i ja vas pozivam da dokazujemo svoje istine, ali ne na ovako strašan način, nego tako što ćemo čitati brojke.

Pominjete 2012. godinu i stalni odgovor je – 2012. godine je dug bio 14 milijardi i 700 miliona evra, u junu-julu mesecu, a onda se tadašnji ministar finansija, Dinkić, u toj Vladi, prvoj vašoj Vladi, zadužio dve milijarde i onda možete da govorite o tom procentu koji ste pomenuli u septembru ili oktobru mesecu. A onda možemo da govorimo dalje o podacima koji su svima nama pristupačni, jer je jasno da je od 2012. godine, sredina 2012. godine, kada je iznosio oko 15 milijardi…
… taj dug narastao danas na 25 milijardi. Smanjen je na 24 milijarde, pre svega zbog… (Isključen mikrofon.)
Poštovani predsedavajući, zbog čudne nervoze malopre mi niste dali repliku i pominjali nešto što nikada nisam izgovorio u ovom parlamentu, a to je reč laž. Nikome nisam rekao da laže. Ja sam pozvao i složio se sa ministarkom da govorimo o istini i da probamo da kroz dijalog govorimo o ovim važnim temama, jer ovde imamo četiri dokumenta koja smo dobili juče u minut do dvanaest ili u minut do deset, pred poslednji rok zakazivanja sednice da ne bismo kao poslanička grupa dali svoje predloge zakona, svoje predloge koji bi trebalo da poprave neka rešenja u nekim zakonima. Evo, pokušaćemo danas da svedemo ponovo taj razgovor na tu temu na koji način bismo mogli da ova dokumenta o kojima danas govorimo izgledaju bolje, da budemo efikasniji u realizaciji svega ovoga što usvajamo u Skupštini, ali i da izbegnemo štete koje nam ovakav način rada i Skupštine i Vlade donose. Ja ću i o tome govoriti i pokušaću da pozovem ministarku, pošto njen kolega gospodin Vujović nije ovde, a imamo na ovim dokumentima i ovim zakonima njega i ne slučajno kao predloženog ministra koji treba da prisustvuje u ovoj raspravi zbog toga što se ovde govori o tri ugovora koja donese nova zaduženja za Republiku Srbiju, a to je, naravno, važan aspekt, jer ne možemo da razdvojimo raspravu o ovim dokumentima ukoliko ne govorimo o makroekonomskom stanju Republike Srbije, o javnom dugu. Do skora je tu bio i vd direktora Uprave za javni dug. Vidim da i on više nije tu i mislim da imamo problem da razgovaramo o tome, jer se očigledno ne slažemo oko interpretacije nekih javno pristupačnih podataka, a malopre smo govorili o tome.

Počeću da govorim o Transportnoj zajednici. Tu ću se složiti sa većinom kolega i koleginica koji su rekli da je svakako dobra. Svako normalan će reći da nam je neophodno i potrebno da učinimo efikasnijom saradnju na regionu, na ovom prostoru sa svim posledicama koje smo imali, posebno devedesetih godina i svih narednih godina. Potrebno je investirati u infrastrukturu, sa jednostavnim razlogom, a to je cilj - spojiti što efikasnije ljude, spojiti gradove, spojiti čitave države, i učiniti tu prohodnost i komunikaciju efikasnijom i lakšom. Tu nemamo nikakvih dilema. To su principi, to je strategija oko koje možemo da se slažemo. Ali, moramo da govorimo i o načinu na koji ćemo dostizati tu strategiju.

Vi ste pomenuli često da, evo, mi postajemo lider regiona. Voleo bih da budemo zaista lideri, kako u inicijativama političkim i strateškim, kakva je i ova, ali i tako što ćemo biti spremni da pomenemo i istaknemo to liderstvo, jer podsetiću vas kada je pokrenut i kada je potpisan memorandum o ovom sporazumu oko koga se svi slažemo.

Najčešće govorimo, evo, sada smo u ovoj raspravi više puta čuli - ta bivša, zla, žuta vlas, ali evo, pokrenuto je upravo u to vreme 2003-2004. godine, potpisan je u junu mesecu 2004. godine, i tada je učestvovala Vlada DSS, G-17, sa manjinskom podrškom SPS.

Sada učestvujete vi i vaša većina u donošenju i predlaganju ovog Sporazuma, i to je nešto što očigledno pokazuje da su praktično svi politički akteri na političkoj sceni Srbije učestvovali u kreiranju, delom i donošenju ovog dokumenta. Zbog toga ne mogu da razumem i ovaj vaš pristup, u kome je na svaku kritiku prisutan odgovor – a šta ste vi radili u prethodnom periodu? E, pa bar ovde možemo da se složimo oko toga da ovde valjda neću dobiti takav odgovor.

Kada govorimo o liderstvu, voleo bih da budemo lideri u efikasnosti, u sprovođenju projekata na efikasan način, kvalitetan način, u odgovornosti i transparentnosti u tom procesu.

Dakle, i tu moramo da pođemo od ljudi koji je će koristiti ove infrastrukturne projekte. Mi najčešće govorimo o kvadratima i kilometrima puteva, o kvadratnim metrima asfaltiranih puteva, a u suštini, sve to se radi zbog ljudi. Mislim da o tome treba govoriti i iz ugla ljudi, njihove bezbednosti, njihove mogućnosti da stvore uslove za život njihovih porodica, da olakšamo njihove poslove, komunikaciju i da učinimo budućnost bezbednijom, izvesnijom i sigurnijom.

Imamo primer upravo te neodgovornosti na primeru radova koje ste vi osudili na putu Ub-Lajkovac i gubitak jednog života. I taj jedan život treba da nam bude vodilja u odgovornosti na koji način treba sprovoditi strategije o kojima mi ovde govorimo.

Vi ste sami govorili, i neću ovde otvarati sajtove da govorim, ali vi ste za taj projekat, o kome ste i malopre rekli - učestvovala je neka prethodna vlast, pokrenut je projekat 2010. godine, ali završen je 2014. godine i sada možemo da tražimo veštačenje da li je taj završni sloj i osnova od gline, asfalta, ili kako ste već naveli u toj optužbi, nekog prethodnog ministra i velikog broja izvođača, koji su odgovorni za milionske štete, ili milijardu, koju ste pomenuli, je odgovorna vaša vlast, vaša Vlada u periodu od 2012. godine do 2014. godine, kada je završen taj projekat, ili su odgovorni samo oni koji su projektovali, ili koji je nivo odgovornosti i za one koji nisu adekvatno obeležili i zaštitili pristup toj saobraćajnici, koja nema ni početka ni kraja. Onda, imamo izgubljen život, za koji niko ne odgovara, ili odgovara na način da je novčano kažnjen.

E, to je pitanje liderstva, pitanje liderstva u odgovornosti, pitanje liderstva u prvazilaženju budućih takvih događaja koji mogu da nas zatiču u takvom načinu realizacije infrastrukturnih projekata.

Dakle, ovo pitanje bezbednosti otvara jedno pitanje. Ja bih vas zaista pitao, kod realizacije Koridora 11 i Koridora 10, gledali smo više puta, u više navrata, otvaranje autoputeva i od Crvene reke prema Dimitrovgradu, gledali smo otvaranja i na drugim pozicijama, prema granici sa Makedonijom. Pitaću vas – da li svaki od tih autoputeva i otvorenih deonica, svaki od tih lotova ima i građevinsku i upotrebnu dozvolu? To je vrlo važno, mislim da je važno, još jednom, pre svega, zbog bezbednosti ljudi, bezbednosti građana i načina na koji se realizuju ti projekti.

Toliko o ovom delu, uz još jednu napomenu – ovo je započeto 2004. godine u junu mesecu. Za svaki veliki projekat potreban je neki kontinuitet. Velike strateške stvari se ne realizuju za pola godine ili jednu godinu, u stalnoj nestabilnosti u državi i u stalnoj neizvesnosti.

Drugi predloženi zakon u Narodnoj skupštini je nešto što u simboličnom smislu pokazuje i tok ove sednice i način zakazivanja ove sednice. Mi ovde imamo predlog. Prvo, ovaj zakon je ušao, po obrazloženju predsednice Skupštine, na vaš zahtev, zbog hitnosti i potrebno je hitno raspravljati o ovom dokumentu.

Dakle, ja ću vas podsetiti i pročitati ovaj deo obrazloženja – nakon upućivanja u skupštinsku proceduru i izvršenog sravnavanja teksta navedenog ugovora prevedenog na srpski jezik, sa izvornim tekstom ugovora na engleskom jeziku, uočene su dve tehničke greške koje je potrebno ispraviti u srpskoj verziji ugovora na sledeći način.

Dakle, mi samo sada posle šest meseci, izgubili smo šest meseci, zbog hitnosti i ugovora koje smo usvajali u ovoj Skupštini, prihvatili smo taj tekst koji je Vlada predložila ovoj Skupštini, verovali smo, a onda dobijete tekst dokumenta, stvarno je apsurdno, englesku verziju u jednom obliku, u jednom formatu, srpsku verziju u drugom. I sada, zbog pogrešnog srpskog prevoda, mi gubimo šest meseci, a ja ću pokušati da vam izračunam i efekte te brzine i efekte te nedovoljne odgovornosti svih nas.

Dakle, ovde se ne radi samo o tehničkoj stvari, jer da apsurdnost bude još veća, ovde se kaže – tako da u članu 4. tački 4) tačka 5) ugovora prevedenog na srpski jezik, iza reči: „račun za“ umesto reči: „izgradnju autoputa E763 deonice Surčin-Obrenovac“, dakle, mala greška, umesto autoputa Surčin-Obrenovac, treba da stoje reči: „modernizaciju i rekonstrukciju mađarsko-srpske železničke veze na teritoriji Republike Srbije za deonicu Beograd Centar-Stara Pazova. Dakle, ne radi se ni o istom pravcu, ne radi se ni o autoputu, nego o železničkoj pruzi. Takva greška je stvarno meni nepojmljiva, u dokumentu koji Vlada sa velikom pažnjom, velikom analizom, sa strateškim planom, sa ključnim projektom, 300 kilometara na sat pruge Beograd-Budimpešta, posle šest meseci dobijamo ispravku jer ne stoji ista stvar, suštinski. Umesto autoputa železnička pruga, niti na istom pravcu.

Mi sada ovde u velikoj nervozi, pod hitno sazvanom sednicom, razgovaramo o tome, jer zbog toga imamo i drugačije efekte.

Sem ove sednice, ja ću vam reći da imamo i finansijske efekte, a evo, o tome, kada smo usvajali ovaj ugovor, mi smo tada sa ministrom Vujovićem, ja se sećam, govorili o uslovima, o kamati, o načinu na koji se povlači ovaj kredit i uslovi su 2% kamate, neću je analizirati, gde se kaže da troškovi obrade kredita iznose 0,25, ali i stopa koja se primenjuje na proviziju za nepovučeni deo kredita je 0,25% godišnje.

Dakle, sa ovim iznosom kredita, ta naknada za obradu kredita iznosi 744.000 dolara, dakle, provizija za nepovučena sredstva, a mi, ukoliko kasnimo šest meseci, ili možda nešto više, možete da izračunate koju ćemo kamatu platiti u procenjeno polovičnom iznosu od tih 744.000 dolara.

Toliko košta ta naša brzina, ta naša hitnost, ta naša nespremnost da razgovaramo, na način vođenja dijaloga i razumevanja jednih drugih i argumenata da li sedeli sa strane pozicije ili opozicije. Zbog toga vas kritikujem i zbog toga vas pozivamo da imamo pravi dijalog.

Treći predlog zakona koji smo dobili je Ugovor o zajmu između KfW i gradova koji su pomenuti u rešavanju velikih problema u Srbiji, vodosnabdevanje i tretman otpadnih voda i tu nemam dileme da je svakako potrebno podržati, jer je to isto odgovornost prema građanima Srbije i njihovom zdravlju, jer čista pijaća voda je ključna za zdravlje stanovništva, pored svih ostalih izvora, a naravno i tretman otpadnih voda i obezbeđenje zdrave životne sredine.

Mogu da vam dam neke sugestije zbog toga što imam neko iskustvo upravo u saradnji sa KfW i GTZ iz prve faze, jer je grad Niš bio pilot projekat 2001. godine u realizaciji i treće visinske zone i novih zahvata, izvorišta i korisnici jednog značajnog dela, uz veliku zahvalnost tada, donacije od skoro 30 miliona evra gradu Nišu za zanavljanje azbestnih cevi koje su otrovne, olovnih cevi. Mislim da je to važno, i te kako važno, podržati da bismo zaštitili zdravlje stanovništva.

Svakako je to važno i za građane Paraćina, Knjaževca, Vrbasa, Kikinde i tu nemamo dileme da treba podržati taj projekat, a važno je i prenošenje tog ekspertskog znanja u analizi i načinu na koji će se realizovati ti projekti, jer je to važno i strukturno realizovati, jer zbog stanja lokalnih samouprava i budžeta lokalnih samouprava one samostalno nisu u mogućnosti da realizuju takve zahvate, jer ovde odlukama ove Skupštine smo iz godine u godinu smanjivali budžeta gradova i opština. Ovo je način da se neki infrastrukturni, neki životni problemi tih gradova i opština rešavaju.

Dakle, vama sugestija, važna je uloga Vlade. Važna je zbog toga što rešavanje otpadnih voda pogotovu, a i snabdevanje čistom pijaćom vodom nije pitanje samo jedne lokalne samouprave, samo jednog grada. To je pitanje čitavog regiona, čitavih slivova i načina na koji će se tretirati gradovi koji se nalaze na rekama koje usput i nizvodno mogu da zagade i druge gradove. Zbog toga sistem za prečišćavanje otpadnih voda samo u Paraćinu neće biti dovoljan za rešavanje problema Jagodine, jer je potrebno rešiti i Ćupriju. Mislim da je tu važno da Vlada učestvuje i da ima jedan integrisani pristup i da proba da sa učešćem budžeta lokalnih samouprava podstiče takvu vrstu saradnje i rešava tako važna životna pitanja.

Četvrti zakon, koji je takođe važan, pokazuje nešto što govori o efikasnosti u realizaciji ovih kredita. Na Odboru za finansije sam imao to pitanje i mislim da je važno čuti ga ovde javno, pa bi bilo važno da se i javnost upozna sa tim.

Dakle, ovde imamo Predlog zakona o potvrđivanju ugovora i izmenama i dopunama finansijskih ugovora pod nekim brojevima. Detalje tih ugovora, nažalost, ovde iz materijala ne možemo da vidimo. Vidimo samo suštinu i možemo da naslućujemo o čemu se radi, a to jedan pasus koji kaže – provera postupaka po pravnim lekovima, kao što je predviđeno u srpskom zakonodavstvu, biće na raspolaganju bilo kojoj strani koja je imala interes za dobijanje određenog ugovora i koja je bila oštećena ili rizikuje da bude oštećena od navodnog kršenja.

Dakle, ovde se radi o povlačenju kredita Evropske investicione banke, kojim se podržavaju važni projekti, i tu nema dileme da treba podržati projekte izgradnje kliničkih centara, opštinske i regionalne infrastrukture, Koridora 10 i javnog sektora itd. itd.

Moje pitanje je bilo – da li je ovaj dodatni nadzor nad sprovođenjem javne nabavke vezan za skorašnju izjavu ministra Lončara? To je bilo negde u martu ili aprilu mesecu, a u vezi sa realizacijom Ugovora Kliničkog centra u Nišu, a jedan od projekata u podršci Evropske investicione banke je bio upravo o tom projektu.

Ministar Lončar je, ne želim da govorim i interpretiram njegove reči, ali mogu da pročitam ono što je izjavio u tom trenutku, rekao da pacijenti iz Niša čekaju zbog javašluka pojedinaca i kombinacija koje oni prave. To je njegov rečnik. Dakle, uz naslov, gde kaže: „Zbog Nišave boli glava, gledali su me u oči i lagali“. Dakle, trebalo je da budu, po njegovim rečima, završeni radovi 27. marta, ali smo videli i čuli tadašnje njegove optužbe na račun onih koji su realizovali i njegove sumnje i iskazivanje njegovog ubeđenja na koji način se sprovodio taj projekat.

Želim vas da pitam, gospođo ministarka, da li je to jedan od razloga? Da li je to jedini, možda iz ima više, da sada predstavnici Evropske investicione banke žele od nas ovakvu klauzulu koja će njima omogućiti uvid u realizaciju raspisanih tendera? Uz to vidimo i način na koji je projektovan taj klinički centar u mom gradu. Naravno da se radujem tome, ali način na koji je projektovan očigledno zahteva da se sada reprojektuje ili da se ruše zidovi, da se unosi magnetna rezonanca, jer se nije moglo pretpostaviti da će se ta vrsta opreme kupovati i da sada treba ponovo omogućiti unošenje takve opreme.

Dakle, meni je žao što ovde nije ministar Vujović, jer ova pitanja su neodvojiva od analize koju smo negde načeli u prethodnoj raspravi. To je pitanje stanja javnog duga, jer se ovde radi o novim zaduženjima. Bilo nam je potrebno, a ja sam u raspravama o budžetu četiri godine zahtevao od ministra finansija da ono što je njegova zakonska obaveza, zakonska obaveza Vlade, predstavi jasan plan o načinu na koji će Srbija dostići zakonski nivo od 45% učešća javnog duga u BDP Srbije.

Još jednom, 2012. godine, u julu mesecu, javni dug je iznosio 14,7 milijardi. Posle podizanja tog duga u septembru mesecu, kada je ministar finansija Dinkić podigao dve milijarde, ta godina je završena sa 17 milijardi i nešto, 17,5 skoro. Dakle, došli smo, i to je prva godina u kojoj se prekoračio taj procenat od 45%. Mi nemamo predstavljanje tog plana.

Čuli smo predsednika sada, juče u izjavi je rekao da je naš cilj da dostignemo Mastriht, kaže 60%, sada smo na 62% u odnosu na BDP. Naše je pitanje…
… ovde govorimo o srpskim zakonima, a srpski zakon kaže 45%, Evropski parlament kaže… (Isključen mikrofon.)