| 25.05.2020. | Predlog zakona o dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju |
odbačen
|
| 25.09.2018. | Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom |
odbačen
|
| 21.09.2018. | Predlog zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije na ime umanjenja penzija po osnovu Zakona o privremenom načinu utvrđivanja isplate penzija |
odbačen
|
čeka se odgovor 6 godina i 4 meseca i 8 dana
Poštovani gospodine Đuriću, U proceduri Narodne skupštine Republike Srbije nalaze se dva predloga zakona od velikog značaja za izborni proces - Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupc...
čeka se odgovor 7 godina i 7 meseci i 2 dana
Poštovani, Pišem Vam u ime udruženja Sloboda za životinje, a povodom pitanja zakonske zabrane uzgoja životinja isključivo radi krzna koje je trenutno aktuelno u našoj zemlji. Zanima me kakav je Vaš stav po pitanju uzgoja životinja isključivo radi krzna u Srbiji i kako biste glasali ukolik...
čeka se odgovor 8 godina i 5 meseci i 12 dana
Poštovani/a, Obraćamo Vam se, kao predstavniku/ci građana, da na sednici za postavljanje poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu (26. oktobra 2017. godine), iskoristite vaše poslaničko pravo i postavite ova pitanja predstavnicima Vlade Republike Srbije u ime nas građana.
Hvala, predsedavajući.
Ispred poslaničke grupe Stranke moderne Srbije i izborne koalicije Ujedinjene demokratske Srbije na predstojećim parlamentarnim izborima, na početku, nažalost, ne mogu a da se kratko ne osvrnem na jutrošnje nasilje ispred Skupštine. Učiniću to nešto kasnije, a nemam dilemu da će i EU koja je malopre pominjana, baš kao i svi drugi međunarodni činioci privrženi demokratiji, osuditi svako i svačije nasilje, gde god i kad god da se ono dogodi u političkom životu, jer nasilje nije politika. Nasilje je nasilje.
Što se tiče predloženih promena Izbornog zakona, Stranka moderne Srbije i koalicija Ujedinjene demokratske Srbije njih vide kao jedno olakšavanje izbornih uslova u smislu olakšavanja određenih izbornih radnji koje je naša izborna koalicija već sprovela na ranije važeći, teži način, ali očigledno se radi o nužnom prilagođavanju izbornih radnji epidemiološkim okolnostima, a o legitimitetu tako okončanog izbornog procesa sudiće opet isti oni koji inače sude o legitimitetu i priznavanju rezultata izbora u Srbiji, a to su pre svega EU i međunarodna zajednica.
Ali, to ukazuje na očiglednu potrebu permanentne dorade izbornog sistema u Srbiji i očigledne potrebe nastavka onog predizbornog dijaloga koji je, uz posredovanje EU i, pre svega, uvaženih kolega parlamentaraca iz Evropskog parlamenta, vođen neposredno u nekoliko rundi pred početak ove izborne kampanje koja je prekinuta bila u proteklih pedesetak dana tokom vanrednog stanja.
Naravno, to je još jedna promena izbornih pravila u toku izborne godine, sada već i u samoj izbornoj kampanji, ali to je na neki način nastavak loše prakse da izborna pravila menjamo u izbornim godinama. Tu praksu smo imali i prethodnih tridesetak godina.
Ja sam već jednom spominjao analize koje su određeni profesori pravnog fakulteta radili kada su konstatovali da smo suviše često u izbornim godinama menjali izborna pravila i na taj način sve vlasti pokazuje nedostatak kapaciteta i kompetentnosti političke volje da izgrade sistem, pa makar samo izborni sistem kao jedan deo sveukupnog političkog sistema.
I naš politički sistem i njegov izborni deo imaju mnogo nedostataka. Javnost o tome puno polemiše. Recimo, iz javnosti čujemo predloge da građani hoće da znaju za koga glasaju i da biraju pojedince, a ne kandidate na stranačkim ili koalicionim izbornim listama.
Ispred Ujedinjene demokratske Srbije i njene izborne koalicije pozivam građane da izađu na naš koalicioni sajt - evropskasrbija.rs i tamo će tačno saznati za koga glasaju, jer mi biografije naših kandidata ponosno objavljujemo, kako radne, tako i one koje se tiču njihovog političkog kredibiliteta. U krajnjoj liniji, liste kandidata su javno dostupne i na sajtu RIK, pa i na samim izbornim mestima.
Naša javnost vrlo četo kaže – mi hoćemo poslanike koje stranka ne može disciplinovati, ali isto tako ta javnost kaže – hoćemo zbog preletača da mandati pripadaju strankama, a ne poslanicima.
Ja sam jedan od poslanika kog stranka nije mogla da disciplinuje, jer sam istrajavao na politikama na kojima sam dobio mandat, politikama koje sam zastupao 2016. godine i koje zastupam i danas, a to su politike građanske, sekularne, moderne evropske Srbije, na zapadu brzo i snažno integrisane u EU i našu zajedničku evropsku kuću i porodicu razvijenih država.
S druge strane, građani nekad kažu – hoćemo većinski izborni sistem, nećemo proporcionalni. Ali, predviđaju, recimo, da većinski izborni sistem pomaže velikima da postaju još veći i da se on kolokvijalno naziva – pobednik uzima sve. Po takvom sistemu, konverzija podrške i procenata glasova u procente mandata ide uvek u prilog izbornom pobedniku i on dobija mnogo više mandata nego što je dobio procenata glasova.
Postoji još puno tema u našem izbornom sistemu o kojima treba da se razgovara, a to je i politika finansiranja političkih aktivnosti, politika doniranja političkim strankama. Nažalost, nemamo kulturu velikog broja malih, sitnih donacija od strane građana političkim strankama čiji rad podržavaju.
Berni Sanders, jedan od predsedničkih kandidata u SAD, uspeo je da dva sata nakon objavljivanja svoje kandidature skupi preko interneta po dva, dva i po miliona dolara u velikom broju malih sitnih donacija građana. Kod nas je tako nešto, nažalost, nezamislivo i mi svi zajedno treba da se zapitamo zašto ne postoji takva vrsta poverenja građana u svoje političke predstavnike, čak ni takva da nisu spremni u velikom broju ni jedan, dva, pet ili deset evra odvojiti za finansiranje njihovog rada njihovih političkih predstavnika.
Dakle, demokratija i njeni procesi služe da sa svojim procedurama i pravilima na pravilan način kanališu konflikte u društvu i rešavaju ih.
Kada demokratije nema i kada su njeni procesi suspendovani, kada se izrugiva vladavini prava u demokratskim procesima, onda nezadovoljstvo u društvu raste i razlike se produbljuju i pritisak u loncu raste i preti da se nekontrolisano kao nasilje izlije po ulicama.
Naravno, ko potegne prvi za nasiljem on nosi odgovornost za političke i sve druge posledice, ali ne treba zaboravljati da osim fizičkog nasilja postoje i razne druge vrste nasilja, kao što je verbalno nasilje, pravno nasilje, nejednakost građana pred zakonom kao jedna forma pravnog nasilja itd.
Vlast je, pre svega, odgovorna za negovanje demokratije i njenih procedura, jer ima većinu koja omogućava da blagovremeno usvaja izmene izbornih zakona, podzakonskih akta, pravila ponašanja, kako bi demokratski sistem u državi permanentno popravljala i kako bi omogućavala da on na bolji način kanališe nezadovoljstva i razlike u društvu.
Šteta je što smo suviše kasno i tek na pritisak iz Brisela mi prošle godine počeli da popravljamo svoju demokratiju i da branimo demokratske slobode koje smo tako teško sticali tokom devedesetih godina prošlog veka i posle toga.
Podsećam da smo dva puta tada odbranili izborne rezultate – 1996. i 1997. i 2000. godine i uvek ćemo to radite, jer demokratija na kraju uvek pobedi pre ili kasnije. Ja vam se zahvaljujem.
Hvala, predsedavajući.
Poštovani građani, usvajanjem odluke o prestanku vanrednog stanja i pratećeg zakona mi iz Ujedinjene demokratske Srbije vidimo da prestaju da važe uglavnom odbrambene i epidemiološke mere, a nastavljaju da važe one ekonomske.
Naime, prestankom važenja Uredbe o merama Vlade u vanrednom stanju, prestaju da važe mere zabrane kretanja, mere socijalnog distanciranja propisane u toj uredbi, na primer, najviše 10 ljudi na sahranama uz najmanje dva metra rastojanja, prestaje da važi, recimo, odredba kojom MUP licima sumnjivim na zarazu može odrediti boravak na adresi prebivališta ili boravišta. Prestaju da važe zabrane održavanja zborova i svih drugih okupljanja građana na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Prestaje da važi i zabrana sletanja na aerodrome i poletanja sa njih radi prevoza putnika u međunarodnom vazdušnom saobraćaju i prestaje da važi i zabrana međunarodnog, drumskog i železničkog prevoza putnika. Dakle, to su sve uredbe koje prestaju da važe. Prestaje da važi i uredba kojom se poslodavci obavezuju da reorganizuju rad shodno epidemiološkim uslovima.
Dakle, sve ove snažne odbrambene mere se ukidaju, a virus je i dalje tu. Istina, ostaje na snazi epidemija kao zakonski okvir za postupanje, po Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Zakonu o javnom zdravlju.
Ali, nedostaje nam, ili barem nismo videli i čuli danas, plan kako ćemo se mi kao građani i kao društvo prilagoditi i navići na suživot sa virusom, a što će biti nužno, u bliskoj i u srednjoročnoj budućnosti?
Neke vlade evropskih država već su napravile takve planove i na jedan vrlo jednostavan i razumljiv način su ih prezentovale građanima. Iskrenost sa kojom su prema građanima nastupile bila je dovoljna za podršku i uvažavanje nemogućnosti preciznog planiranja. I tim vladama nikakva samohvala i nikakva propaganda nije bila potrebna.
Nas iz Ujedinjene demokratske Srbije zanima plan povratka u život sličan onom od pre epidemija. Naravno, razumemo da taj život neće moći biti potpuno isti, ali očekujemo plan kako ćemo se vratiti što sličnijem načinu života kako vreme bude odmicalo. Recimo, plan do, na primer, septembra. Dakle, redosled koraka povratka u život građana, preduzeća, škola, vrtića, domova za stare, zdravstvenih institucija - kakav je plan da zdravstvene institucije vrate nivo pružanja zdravstvenih usluga nevezanih za aktuelnu epidemiju? Koji će kriterijumi biti korišteni pri odlučivanju o tim merama u tom planu, hoće li u taj proces biti uključeni i sindikati, zaposleni, druge zainteresovane društvene grupe?
Interesuje nas koliko često će se i kako ažurirati ekonomski paket kriznih i postkriznih mera, mere koje se tiču putovanja, otvaranja države prema međunarodnom okruženju i odgovori na sve druge društvene izazove? Kako ćemo ići u bioskope? Kako ćemo ići u pozorišta? Ili to možda nije ni važno onima koji nam kreiraju krizne i postkrizne mere?
Ne možete reći samo da ćete aerodrom otvoriti kada se otvore aerodromi po Evropi, da smo mi spremni a da čekamo druge. Jer, dovoljno je pogledati red letenja sa frankfurtskog aerodroma - danas u 15.15 otišao je let za Milano, u 15.40 za Rim, u 13.15 je otišao, na primer, let za Njujork, Lufthanzini letovi.
Ja ovim ne impliciram da postoje uslovi da se avionski saobraćaj vrati u redovan režim, već da se građani zbunjuju kada čuju da granice nema šanse da skoro budu otvorene, ali onda istovremeno ministar prosvete najavljuje skore ispitne rokove. Šta da planiraju studenti iz Republike Srpske kada dobiju takve informacije?
Fakulteti su dobili instrukcije da od 15. maja otpočnu sa održavanjem nastave i te instrukcije su napisane tako da su fakulteti shvatili da je na svakome od njih da odluči hoće li raditi po učionicama ili će raditi na daljinu, shodno svojim mogućnostima.
Kad smo raspravljali o budžetu, ministar finansija se hvalio jesenas kako kapitalne investicije imaju mnogo veći multiplikativni efekat na privredni rast, a to je ono što je najvažnije za budući životni standard građana. Međutim, ekonomski paket predviđa kresanje kapitalnih investicija. I o tome mi ovde nismo čuli ni reč ni danas ni prošle nedelje, jer su sednice tako koncipirane da imamo samo plenum i da nemamo kada o različitim ekonomskim rešenjima da raspravljamo i da ukrštamo argumente, da vidimo šta je najbolje.
Na prethodnoj sednici sam govorio o tome kako su kontradiktorne i zbunjujuće poruke od organa vlasti shvaćene, pa građani nisu sigurni da li se krizom upravlja iz političkih motiva ili njome rukovodi struka, pa onda posledično građani misle da su mere preoštre obzirom na epidemiološku situaciju, da su rigorozne, ali istovremeno i da je epidemiološka situacija gora nego što se predstavlja i da u oba slučaja iza svega toga stoje neki politički motivi.
Zato građani lupaju u šerpe, zato, jer sumnjaju u opravdanost mera kojima su podvrgnuti i kompetentnost onih koji krizom upravljaju, a sumnjaju jer čuju šta im se govori, čuju te konfuzne poruke, a ne zato što vole Janka, Marka, Peru, Žiku ili Đoku. I bakljadama ih nećete od tog uverenja razuveriti. Možete ih samo dodatno iritirati, a usput i kršiti zakon kada im ugrožavate zajedničku imovinu penjući se na krovove zgrada, jer to je njihova imovina, i usput kršite i policijski čas, zabranu okupljanja itd.
Dakle, mi ne vidimo fazni plan sa datumima trajanja svake faze i sa informacijom o tome kako će pojedine mere izgledati u svakoj od faza. Ja mogu ustupiti nadležnim državnim organima konkretan plan u PDF formatu na 25 strana jedne države članice EU, gde je svih pet faza datumski razjašnjeno, sa prikazom svake od mera u svakoj od tih faza. Dakle, kako će izgledati mere koje građani pojedinačno moraju da sprovode - nošenje maski i rukavica, kućna samoizolacija, izlazak starije populacije u šetnje, nabavke, porodična i druga okupljanja na otvorenom ili zatvorenom, posete starijima od strane male dece.
Neke evropske vlade, recimo, planiraju meru ograničavanja velikih porodičnih okupljanja npr. svadbi, kao i četrnaestodnevnu kućnu samoizolaciju za povratnike u zemlju čak i posle 10. avgusta. U nekim evropskim zemljama povratak na redovan radni režim krenuće tek od 1. juna samo tamo gde je moguće održavati rastojanje od dva metra između zaposlenih.
Mi ukidamo uredbu o posebnom organizovanju rada poslodavaca u vanrednom stanju i naši poslodavci praktično već pozivaju zaposlene na svoja radna mesta u potpuno redovan radni režim, a virus je i dalje tu.
Dakle, to nije plan. Možda nama ovakve mere ne trebaju, ali mi ne vidimo plan. Mi nastavljamo fudbalsko prvenstvo 30. maja. To je stvarno krajnje neobična stvar koja zaslužuje posebno objašnjenje.
Dakle, koliko god se izborna kampanja zahuktavala i koliko god stalno bili u njoj, hajde jednom da se bavimo poslom i informisanjem građana, da ih ne izlažemo propagandi, da ih sluđujemo dezinformacijama o raspadu EU. To slušamo već 30 godina, 30 godina se raspada, nikako da se raspadne, neće se ni raspasti. Dakle, da se batali propaganda, jer zaista zdravlje ljudi je u pitanju. Zahvaljujem na pažnji.
Hvala predsedavajući.
Poštovani građani, nadam se da ste svi dobro. Ne biti u Skupštini u danima ovako vanrednih okolnosti znači duboko ne razumevati ulogu narodnog poslanika i unapred bežati od odgovornosti. I ovo se odnosni jednako i na vlast koja je tek posle 40 i više dana odlučila da sedne u skupštinske klupe.
Tri su teme najvažnije na današnji dan, kako je upravljano krizom, kolika je šteta, ima li odgovornih za njeno uvećanje i šta radimo dan posle kako bi nakon što preživimo virus, preživeli i ekonomski.
Ustavnost proglašenog vanrednog stanja je kako ste rekli juče, naravno u nadležnosti Ustavnog suda, ako se lati svog posla, oslobođen političkog pritiska. Nesumnjivo je da su u najmanju ruku ustavne nedorečenosti zloupotrebljene za suzbijanje demokratije i kritike koja je nužna za napredak društva.
Ako su moguća skajp suđenja, Skupština je morala i mogla iznaći način da ranije pokrene svoje aktivnosti i raditi nešto u ovim istorijskim danima, da bi građani bolje uvažili i razumeli situaciju i bolje prihvatili mere.
Čak i ako plenum nije bilo bezbedno organizovati, zašto nije onlajn zasedao Odbor za ustavna pitanja da razjasni proglašenje vanrednog stanja. Ako je prošle nedelje mogao zasedati Administrativni odbor da raspravi rebalans skupštinskog budžeta, zašto juče i danas nisu zasedali Odbor za finansije i Odbor za privredu, da rasprave ekonomski paket i rebalans budžeta, već sve to raspravljamo samo ovde u plenumu, zajedno u paketu sa merama šetanja kućnih ljubimaca i pravimo ovde ovu partizansko četničku predstavu o tome šta zapravo predstavlja 1. maj građanima. Dakle, skraćena verzija rebalansa budžeta ima čak 54 strane i tu i te kako ima o čemu da se priča, da bi građani razumeli postoji li plan za ekonomsko preživljavanje nakon što se preživi zdravstveno. Zašto se izbegava demokratska debata, ako je to prilika vlastima da iznesu svoje sjajne argumente, recimo da objasne zašto je opravdano rebalansom budžeta ukinuti devet milijardi dinara Ministarstvu zdravlja za KCS i zdravstveni centar u Jagodini, jer građane brine stanje zdravstvenog sistema pred eventualni drugi talas pandemije.
Početak ove krize obeležila je već ova čuvena pres-konferencija o kojoj je danas razgovaramo, za koju smo juče saznali da je bila kruna prvog sastanka Kriznog štaba. Taj sastanak mora da je bio jako dobar ako je tako krunisan. Tamo smo čuli hitove kao što su, šoping u Milanu, najsmešniji virus u istoriji koji postoji samo na „fejsbuku“ i čuli smo da se leči rakijicom. Posle toga smo čuli da ćemo mi vrlo brzo napraviti vakcinu, kao da je to jednostavno otprilike kao i kuvanje te rakijice.
I, struci koja je nemo posmatrala sve to, već tada je bačen klip u točkove i otežano je objašnjavanje neophodnosti preduzetih mera građanima, podriven joj je kredibilitet i dovedeno je u pitanje njeno podleganje političkom pritisku već tada na toj pres-konferenciji.
Kasnije, propagandno naslađivanje merama, raspirivanje straha nedovoljnim grobljima, apokaliptičnim sms porukama, nelogično optuživanje građana koji su disciplinovano sedeli kod kuće za epidemiološku situaciju, stvorili su utisak da zapravo mi ne živimo borbu protiv epidemije kojom rukovodi struka, već da živimo jedan propagandni šou sa političkim motivima koji je nemački „Špigl“ pre neki dan u svom jednom članku nazvao predsednički horor šou u Korona diktaturi.
Posledice ove konfuzije su da danas mnogo građana sa jedne strane misli da su mere oštrije nego što epidemiološka situacija nalaže, a istovremeno misle i da je epidemiološka situacija gora nego što nam vlast u javnosti predstavlja. To je percepcija u javnosti.
Dakle, u Srbiji ne žive maloumni i nerazumni ljudi. Ako im se lepo objasni, onako kako je to u dva, tri navrata uradila nemačka kancelarka Angela Merkel, ljudi će razumeti i ponašaće se racionalno i neće biti potrebe da im se svaki dan obraća predsednik sa televizije, iako znamo da on to voli da radi.
Ostalo je nejasno, jesmo li mi sekularna država kako Ustav propisuje ili imamo državnu crkvu koja je van zakona, pred kojom predsednik mora da kleči, da je moli da se ponaša razumno i da se istovremeno tolerišu pozivi na kršenje zakona od strane crkvenih velikodostojnika i kršenje zabrane kretanja po crkvenim portama za Uskrs, dok su naši roditelji sami zatvoreni u svojim domovima obeležavali Uskrs disciplinovano pridržavajući se mera.
Ova pandemija iskorišćena je i za svojevrsnu spoljnopolitičku propagandu jednog, bojim se, spoljnopolitičkog zaokreta. Dakle, ta udvorička propaganda Kini je došla do, ja bih rekao - danke dojčland nivoa.
Mi smo tražili kao Ujedinjena demokratska Srbija da se objave donacije. Do dana današnjeg nisu objavljene. Evo, ja ću sada dati podatke iz baze podataka koju vodi Vlada Srbije.
Evropska unija je u poslednjih pet godina samo, Srbiji donirala 1,8 milijardi evra, što je 44 puta više od prvog sledećeg donatora, a to su Ujedinjene nacije. Za zdravstveni sistem u poslednjih pet godina Evropska unija je donirala 160 miliona evra, što je 12 puta više nego Kina. To su samo podaci za poslednjih pet godina. U istoj toj bazi 1,2 milijarde je ruske razvojne pomoći, ali su to krediti, donacije nisu evidentirane i nejasno je da li se igde evidentiraju.
Nemam puno vremena, pošto je sve objedinjeno, želeo bih da delegiram jednu temu koja je važna, a izostala je u ekonomskom paketu Vlade, a to je maloprodajna cena naftnih derivata.
Dakle, kalkulacija koju smo uradili pokazuje da nema razloga da maloprodajna cena naftnih derivata za evrodizel litru pređe 120 dinara. Ona je trenutno u Srbiji 140, skoro 150 dinara. Ovo je cena evrodizela na OMV pumpi u „Tristerštrase“ u centru Beča, 1,099 evra, to je 129 dinara.
Ja sam slobodan reći, zabluda je da maloprodajne cene naftnih derivata u Srbiji ne prate pad cena sirove nafte na svetskom tržištu zbog akciza. Akciza je fiksna, ona ne zavisi ni od jednog varijabilnog imputa. Razlog zašto maloprodajne cene u Srbiji ne prate pad cena sirove nafte je dominantan, gotovo monopolski položaj koji jedna naftna kompanija u Srbiji ima iz političkih razloga i činjenica da sve ostale naftne kompanije prate tu cenovnu politiku i mi imamo svojevrsno kartelsko udruživanje na tržištu maloprodaje naftnih derivata. Ovo je jako važno zato što cena goriva je ključni troškovni imput u privredi koja treba da nam bude osnova za ekonomsko preživljavanje nakon što preživimo virus. Hvala.
Nema govora na sednicama odbora.
(Novi Sad, 29.01.2017.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 96000.00 | RSD | 03.06.2016 - |