Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Božidar Koprivica

Govori

Poštovani narodni poslanici, srpski radikali su vas upozorili, gospodine ministre, da budžet na makroekonomskom planu, ovako kako je projektovan, neće dovesti do stabilnosti, niti do privrednog rasta, jer, pre svega, nije razvojni, nije reformski, nije štedljiv, posebno da napomenem, nije socijalni. On je, u stvari, rasipnički i potrošački, zato ne znam otkud toliki egocentrizam, odnosno samohvalisanje ovim budžetom.
U ime SRS-a, podneo sam amandman na Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu, tako da sam predložio da se u članu 5, razdeo 45. i funkcija 510 brišu.
Razdelom 45, funkcijom 510, predviđeni su troškovi Agencije za reciklažu, u ukupnom iznosu od 20 miliona i 348 hiljada dinara.
Mišljenja sam, kao i cela Poslanička grupa SRS-a, da je razdeo 45 funkcija 510 suvišna i treba je brisati, iz razloga što su srpski radikali protiv osnivanja agencija za sve i svašta, jer je to deo državnog aparata koji je potpuno nepotreban i enormno skup, mnogo košta poreske obveznike.
Osnivanjem raznih agencija, tih paralelnih državnih organa, direktno se uvećavaju troškovi, samim tim, stvara se i budžetski deficit, koji na makroekonomskom planu stvara ekonomsku nestabilnost zemlje, o čemu je govorila u načelu posebno moja uvažena koleginica Tabaković.
Nijedna od novootvorenih agencija nije dala očekivane rezultate, već je to moda posle 5. oktobra, pa je nepotrebno izdvajati budžetska sredstva za rad i ove agencije za reciklažu, izdvajati sredstva poreskih obveznika za povećanje troškova državne administracije, umesto da se ta sredstva usmere tamo gde je potrebnije, pre svega, mislim na socijalnu zaštitu i slično.
Amandman je dobar i predlažem da ga u danu za glasanje usvojite. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, reklamiram povredu člana 226. Gospodine potpredsedniče, da li treba da ga čitam ili ne?
"Narodni poslanik ima pravo da traži objašnjenja i obaveštenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama, o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika".
Poštovani narodni poslanici, vojno skladište municije kod Paraćina opsluživalo je 19 ljudi, što stražara, što skladištara. Eksploziju municije, navodno, izazvala je loša instalacija u skladištima. Eksplozija se desila, gospodine ministre, danju, bila je strahovita i uzbudila je ceo grad. Granate su zasule prostor od više kilometara. Pitam, da li je tačna tvrdnja da su instalacije uzrok eksplozije, kod činjenice da od 19 ljudi, koji su morali biti u tim skladištima, nijedan nije ni ogreban. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, u savremenim uslovima života u međunarodnoj zajednici punoj protivrečnosti i suprotstavljanja interesa, a naročito hegemonističkih težnji SAD i drugih sila, koje sa njima čine ovaj varvarski NATO pakt ili alijansu, spremnost Srbije za odbranu suvereniteta  i teritorijalnog integriteta sada je posebno na ispitu.
Borbena gotovost vojske i drugih subjekata odgovornih za odbranu pretpostavlja opredeljenog čoveka za to, ali i dobru tehničku opremljenost.
Istovremeno, svaki pripadnik vojske nužno mora biti osposobljen za upotrebu naoružanja i vojne opreme. Otuda odbrana zemlje po ovom predlogu, a posebno prema Ustavu, poprima poseban značaj i obavezu, bar na papiru. No da vidimo kako sada stoje stvari vezane za ovu obavezu. Bojim se skoro zastrašujuće.
Petooktobarskom revolucijom najavljivani su med i mleko u Srbiji i srpskom narodu i da je navodno Srbija uplovila u demokratske vode Evrope. Srpski radikali su slutili ovakav scenario, ali smo mislili da nas neće baš tako poniziti. U svemu tome najgore su prevareni pošteni srpski narod i kosovsko-metohijski mučenici, zatočenici jedinog logora u Evropi.
Gospodo Dosovci, morali ste znati da kosovsko pitanje nije bilo humanitarno pitanje. Američki razbojnici, kojima ste sada opčinjeni, da, da, gospodine ministre, bez odobrenja Saveta bezbednosti UN i bez pravnog i moralnog razloga, bombardovali su Srbiju. Znamo žrtve tog varvarskog čina. A onda su u zločin ušli dalje, pravdajući ga tobožnjim genocidom, a sada potezanjem za delom naše svete srpske, kosovske zemlje.
Žalosno je što to vi sve to znate i svoj narod obmanjujete. Šiptari, večiti srpski neprijatelji, podržani Amerikom, ne odustaju od nerazumnog i drskog zahteva za samostalnost. Zahvaljujući vama i vašoj politici sada stvari mogu da krenu još lošije, a nadam se samo privremeno.
Šta nam pružaju odredbe ova dva vaša zakona o vojsci i odbrani? Gotovo ništa stvarno. Sve formulacije, sve norme su u sferi teorije i iluzija. Iako u Srbiji vlada ogromno antinatovsko raspoloženje, u njoj je nažalost kompletna vojska pod kontrolom ovog varvarskog saveza.
Naoružanje i npr. sredstva veze su po NATO standardima. Objašnjenje je da je to radi bolje saradnje u zajedničkim misijama. Gospodo, nisu misije jedini način upotrebe Vojske Srbije da bi vam neko poverovao ovu nebulozu i neistinu.
Šta reći o transformaciji vojske Srbije? Reći istinu, da ona slavna junačka vojska, koja je carevine pobeđivala, danas jedva preživljava, verujući u čuda da se može spasti. Uništili ste joj teško konvencionalno naoružanje kojim je do sada uspešno branila zemlju, pa se strategija oružanih snaga svodi na transformaciju vojnih jedinica bataljonskih snaga. To sam mogao da vidim kao rezervni kapetan prve klase, za neke buduće misije NATO saveza, namenjene angažovanju u Iranu, Avganistanu i drugim zemljama, odnosno tamo gde američki bezdušnik upre prst.
Šta očekivati od ovih zakona, kada američki i engleski špijuni po Srbiji, sa papirima i naređenjima Karle del Ponte, vršljaju?
Zar je DOS zaboravio postupak Srbije po ultimatumu iz Beča? Da li je to zahvalnost stotinama hiljada mrtvih, koji su dali živote za čast i slobodu svoje i naše Srbije?
Brojne su nedorečenosti i manjkavosti ovih predloga zakona. Pored toga, sve je u sferi apstrakcije i diktata sa strane. Ne smatrate valjda uvođenjem sindikata i učešćem tzv. mirovnih misija nešto revolucionarno da ste napravili? Toliko je revolucionarno koliko je i vaš 5. oktobar. Zaista ne vidim mesto u zakonu ovim nebuloznim, nakaznim i nakaradnim odredbama.
Zar ste se toliko uplašili, gospodo DOS-ovci, za život, kada ste iz zakletve izbacili tu svetlu reč, ne manje važniju od časti, naročito nečije. Gospodo DOS-ovci, prema planu zločinačkog NATO pakta, za navodnu srpsku budućnost uništili ste osnovnu polugu bezbednosti zemlje, Vojsku Republike Srbije.
Sa ogorčenjem i razočarenjem sam gledao pre neki dan kada velika grupa odabranih mladih ljudi skuplja lišće i drugi otpad po bolničkim i fabričkim krugovima. Mislim da to nije prirodna slika srpskom čoveku kada tako vidi svog vojnika i kada u mislima nosi slike vojnika sa Cera, Kolubare i brojnih ratišta iz slavne srpske prošlosti.
Tim mladim ljudima je mesto, gospodine ministre, u kasarnama, gde se mogu angažovati na bezbroj korisnih i adekvatnih zadataka bliskim vojnim potrebama. Mi srpski radikali vam poručujemo da odbrana zemlje nema alternativu. Gledajte da u ovim teškim danima, presudnim za Srbiju i srpski narod, ne pogrešite i sprečite otimanje svete srpske zemlje, jer vas na to upućuje zakletva i Ustav Republike Srbije.
Poštovani narodni poslanici, sam položaj predsednika Republike, nadležnost, mandat, razrešenje i izbor uređuje Ustav Republike Srbije i on bi, prema modelu podele vlasti, trebalo biti organ izvršne vlasti koji treba da izražava državno jedinstvo Republike Srbije.
Međutim, onako kako je to predloženo u Predlogu zakona, sigurno to neće biti. Jer je, poštovani narodni poslanici, osnovna karakteristika ovog predloga zakona, pre svega, gospodine ministre, neustavnost pojedinih članova. Zatim nedorečenost, potpuna nepreciznost i nejasan sled članova, što daje široke mogućnosti za zloupotrebu i široke mogućnosti zlonamernog tumačenja skoro svih važnijih članova.
Upozoriću vas na par članova, a naročito na član 18. koji govori o predlaganju kandidata za predsednika Vlade od strane predsednika Republike, što u praksi može da dovede do brojnih zloupotreba i štete po samu državu jer je taj član nedorečen, neprecizan, nejasan. Jer, onako kako je predloženo u Predlogu zakona, moguća je opstrukcija od strane predsednika Republike kod predlaganja kandidata za predsednika Vlade.
Takođe, gospodine ministre, ukazujem vam na član 10. koji je u direktnoj suprotnosti sa članom 109. Ustava. Član 10. ovog predloga propisuje da narodni poslanici, ako je Skupštini prestao mandat, pazite ovu žargonsku reč - ''okupljaju se'', da bi predsednik pred njima položio zakletvu, iako Ustav Republike Srbije član 109. stav 1. ne daje takvu mogućnost.
Predsednik Republike ne bi ni smeo ni mogao da vrši nijednu funkciju, pa ni predsednika stranke, shodno članu 111. Ustava Republike Srbije, koji isključivo i eksplicitno kaže: ''Predsednik Republike izražava državno jedinstvo Republike Srbije''.
Takođe vam ukazujem na član 15, da je isti član u direktnoj suprotnosti sa članom 118. Ustava, jer normira razrešenje predsednika od strane jedne trećine poslanika, molim vas obratite pažnju na ovo, ministre, a da ne predviđa sam postupak razrešenja, koji to preciznije i eksplicitno reguliše Ustav Republike Srbije. Citiram član 118. stav 2. Ustava: ''Postupak za razrešenje može da pokrene Narodna skupština, na predlog najmanje jedne trećine narodnih poslanika''.
Dakle, postupak razrešenja Predlogom zakona i ne pominjete, ne znam zašto. Pojedini članovi su suvišni, jer su sadržani u Ustavu Republike Srbije, pa ih, naravno, treba brisati.
Ukazaću vam i na član 42. Predloga koji je u direktnoj suprotnosti s Ustavom Republike Srbije, odnosno sa članom 13. jer precizira posebnu zaštitu u inostranstvu bivšem predsedniku Republike, o čemu je govorio naš zamenik predsednika gospodin Nikolić, i time dovodite u neravnopravan položaj građane Republike Srbije.
Ustav, član 13. stav 1. precizira: ''Republika Srbija štiti prava i interese svojih državljana u inostranstvu''. Zato taj stav treba brisati, jer je, u krajnjoj liniji, suvišan, protivustavan, i bio bi privilegija bivšeg predsednika. Po čemu bi se on razlikovao od ostalih naših državljana?
Takođe, ukazujem vam na član 43. koji je u suprotnosti s Ustavom jer propisuje da razrešeni predsednik nema prava koja ima bivši predsednik. Mi smatramo da je on, iako je razrešen, ipak bivši predsednik i mora imati sva prava koja ima svaki bivši predsednik.
Zato je SRS podnela veći broj amandmana, kako bi prejudicirala pojedine odredbe, od samog izbora predsednika do stupanja na snagu ovog zakona, kako bi preciznije precizirala prava i obaveze predsednika države, kako bi pravne norme bile jasne i precizne, i bile u skladu s Ustavom Republike Srbije.
Takođe, predložili smo brisanje više članova jer su sadržani u Ustavu Republike Srbije, a mnogim amandmanima najdobronamernije želimo poboljšati tekst ovog predloga zakona koji bi jedino možda malo imao smisla ako biste usvoji sve amandmane SRS-a. Hvala vam najljepše.
Poštovani narodni poslanici, u ime Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na Predlog zakona o azilu, tako što sam predložio da se u članu 8. reči "bez odlaganja", zamenjuju rečju "odmah", a posle reči "valjano obrazloženje" dodaju se reči "i valjane dokaze".
Nažalost, gospodine ministre, to sam i u načelu govorio, da je osnovna karakteristika ovog predloga zakona nejasnost, nedorečenost i nepreciznost pojedinih članova. Takođe sam vam ukazao na to da jezik norme, kao esencijalni deo svakog člana, mora biti jasan, precizan i u duhu materije koja se obrađuje.
Da se vratimo na član 8. Predloga, koji se upravo odnosi na nekažnjavanje za nezakoniti ulazak ili boravak u Republici Srbiji lica koja traže azil. Zato sam smatrao da to treba precizirati pravno ispravnim i odgovarajućim pojmovima. Zato sam i tražio brisanje reči "bez odlaganja", kao nedovoljno preciziranim terminom, i zamenu rečju "odmah".
Reči "valjano obrazloženje", što je veoma neprecizno i što se može veoma široko tumačiti, što može dovesti do brojnih zloupotreba, smatrao sam da treba zameniti rečima "valjane dokaze". Jer, samo lice koje pruži valjane dokaze za svoj nezakonit ulazak i boravak u Republici Srbiji, a zatraži azil, može proći nekažnjeno.
A to može biti određen dokaz, dakle pismeno, lekarsko uverenje i drugo, a ne nikako valjano obrazloženje, što može dovesti do brojnih zloupotreba.
To vam govorim kao advokat praktičar, u praksi, pa čak i ovako kako je napisano može da dođe kriminalac iz Rumunije, da nađe utočište u Republici Srbiji i da ga držite 15-20 ili 30 dana, on da valjano obrazloženje, valjda mu nećete poverovati.
Vaše obrazloženje da moj amandman, odnosno amandman Srpske radikalne stranke nije pravno moguć, naravno, ne stoji. On je pravno moguć. To je rekao i Zakonodavni odbor jer on je u skladu sa Ustavom, on je u skladu sa zakonom, jasan je i precizan.
Međutim, šta se krije iza ovoga? Krije se, dakle, za razliku od vaših predloga, kojim prljate naš pravni sistem, za razliku od nas, srpskih radikala, koji se zalažemo za čistoću pravne norme, za njihovu preciznost i za donošenje čistih, preciznih zakona, onako kako su nas učili profesori Pravnog fakulteta u Beogradu, i koji će biti primenjivi u praksi, a ne selektivno ili neki neće biti nikad primenjeni.
Zato, gospodine ministre i poštovani narodni poslanici, trebalo bi da ovo uvažite i u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman Srpske radikalne stranke. Hvala vam najlepše.
Poštovani narodni poslanici, najpre bih rekao, mada pretpostavljam da vam je svima poznato, ukratko o istorijatu azila. On se javio u dva oblika: prvi kao davanje utočišta u okviru diplomatske zgrade ili prostora licima koja progone teritorijalne vlasti, to je diplomatski azil; drugi je davanje utočišta strancima na samoj teritoriji države koja pruža azil, to je širi pojam azila ili azil u širem smislu. Prve pojave diplomatskog azila srećemo još u 16. veku, posle formiranja sistema stalnih diplomatskih misija. Početkom 17. i 18. veka praksa diplomatskog azila je potpuno usvojena.
Međutim, u toku 19. veka diplomatski azil postepeno gubi karakter opšte ustanove međunarodnog prava, da bi se ova ustanova potpuno ugasila u zemljama Evrope i severne Amerike, dok se u 20. veku zadržava samo u izvesnoj meri u zemljama Latinske Amerike.
Tako se danas ne može govoriti o diplomatskom azilu kao o opštoj pozitivno-pravnoj ustanovi.
Pitanje prava azila došlo je pred Međunarodni sud pravde 1950. godine, a odnosi se na odluku u vezi sa sporom Kolumbije i Perua od 20. 11. 1950. godine. Većina je tada zauzela stanovište da ni u zemljama Latinske Amerike ne postoji pravo stalnih diplomatskih misija da daju diplomatski azil, čak ni političkim krivcima, već da se takve koncesije mogu samo dati na bazi međunarodnog ugovora.
Azil za strance smatra se kao opšte usvojena ustanova u međunarodnom pravu. U Opštoj deklaraciji o pravima čoveka je predviđeno da svako lice ima pravo da traži azil ako je gonjeno i da uživa isti u drugim zemljama. Prvi seminar o azilu o stanju izbeglica, održan u La Pazu, Bolivija, od 19. do 22. aprila 1983. godine, pokazao je brojne probleme u vezi sa azilom koje nosi savremeni razvoj u svetu, čak i u okviru interameričkog sistema, gde je nastao sistem međunarodne zaštite azilanata.
Poštovani narodni poslanici, Ustav Republike Srbije, član 97. i član 15, uređuje položaj stranaca, ulazak i boravak stranaca i jemči prava azila svim stranim državljanima i licima bez državljanstva koja se progone zbog svoje rase, pola, jezika, veroispovesti, nacionalne pripadnosti i zbog svojih političkih uverenja i za njih eksplicitno kaže da moraju imati utočište u Republici Srbiji.
Ustavno pravo azila stranim državljanima i licima bez državljanstva zagarantovano je i u našem krivičnom zakonu, koji zabranjuje izdavanje stranaca koji uživaju pravo azila. Strani državljani, kao i lica bez državljanstva, ne mogu se ekstradirati po našem pravu, ako delo za koje se traži izdavanje nije predviđeno kao krivično delo po srpskom zakoniku. Ekstradicija se ne može dozvoliti ni prema licima koja se proganjaju zbog zalaganja za demokratske poglede i pokrete, za socijalno i nacionalno oslobođenje, za slobodu i pravo ljudske ličnosti. Ova lica u Srbiji uživaju azil prema odredbama ZKP. Ekstradicija se neće odobriti ni za lica koja se gone zbog vojnih krivičnih dela. Najzad, ekstradicija se neće dozvoliti ako je za delo za koje se traži izdavanje nastupila po domaćem pravu i zastarelost krivičnog gonjenja ili zastarelost kazne pre nego što je stranac pritvoren ili ispitan kao okrivljeni.
Poštovani narodni poslanici, gospodine ministre, osnovna karakteristika ovog predloga zakona, po našem mišljenju, jeste velika nepreciznost, nedoslednost i nejasnost. Jezik pojedinih članova je neadekvatan materiji koju obrađuje, a često je, pored nepreciznosti, nejasnosti i nelogičnosti, čak i žargonski, pa smo podneli veliki broj amandmana kojim to treba precizirati.
Pretpostavljam da ćete većinu usvojiti, a to je slučaj sa članovima 2, 38, 35, 26, 67, 11, 41, 22, 23, 13, 19, 10, 20. i 57.
Takođe, rekao bih da su neadekvatni skoro svi rokovi, s obzirom na značaj materije koju ovaj zakon obrađuje, a naročito rok iz člana 44. kojim se priznaje supsidijarna zaštita za smeštaj, a najduže na godinu dana kako ste vi predlogom, gospodine ministre, precizirali, od konačnog rešenja kojim je priznat status izbeglice. Srpska radikalna stranka smatra da država Srbija mora pomagati izbeglice, a naročito iz Republike Srpske Krajine, Republike Srpske, iz BiH i Republike Hrvatske, koji su proterani od strane ustaških terorista, pa je predloženi rok od godinu dana za smeštaj i novčanu naknadu kratak. Pomoć treba da bude duža i ona treba da bude pet godina, kako smo predložili.
Srpska radikalna stranka smatra da je potrebno, ponovo da ponovim, obezbediti sudsku zaštitu licima koja traže azil, za razliku od Predloga zakona koji ne predviđa sudsku zaštitu azila, to je član 20, gospodine ministre. To nije u zakonu naznačeno. Zaštita kao utočište stranaca ovim predlogom zakona nije uređena na adekvatan način, zato je Srpska radikalna stranka podnela preko 30 amandmana od ukupno 70 članova zakona, oko polovine, kako bi najdobronamernije popravila tekst zakona i kako bi se ova veoma važna oblast uredila na adekvatan način. Hvala najlepše.
Poštovani narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o Ustavnom sudu, kojim bi trebalo da se stvore neophodni uslovi za konstituisanje Ustavnog suda, u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Ustavni sud, koji nije do sada konstituisan, trebalo bi da bude samostalni organ, kako je to rekao ministar pravde Republike Srbije, čiji je osnovni zadatak da obezbeđuje zaštitu ustavnosti i zakonitosti, na osnovu Ustava Republike Srbije i sve u okviru svojih Ustavom i zakonom utvrđenih prava i dužnosti.
Ali, onako kako je predložen, on neće biti osnov za izbor i postupanje samostalnog organa, već će to biti jedan loš politički zakon i poslušno oružje vladajuće strukture, koja će birati sudije Ustavnog suda kao poslušne partijske kadrove.
Kod takvog stanja stvari, postavlja se pitanje kako će takav Ustavni sud biti nezavisan u vršenju Ustavom utvrđenih prava i dužnosti, kako će odlučivati o ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata i kako će odlučivati o drugim pitanjima koja su Ustavom i zakonom stavljena u njegovu nadležnost? Pre svega, tu mislim na ustavnu žalbu i kako će odlučivati po ustavnoj žalbi. Mislim da tu postoji mogućnost velikih paušalnih ocena i brojnih zloupotreba.
Postavlja se opravdano pitanje, kako će taj partijski sud samostalno i nezavisno odlučivati i postupati u izbornim sporovima, koji su veoma važni, kako će postupati u postupcima zabrane političke stranke i u postupku sukoba nadležnosti.
Umesto osnovnog cilja unapređenja prava građana, pratio sam vas dobro, gospodine ministre, Ustavni sud koji bude konstituisan od partijskih kadrova može biti izvor mnogih zloupotreba i manipulacija i postaće moćno i paušalno oruđe vladajuće strukture, što naravno ne bi trebalo da bude.
Pokušaću da ukažem na pojedine članove zakona o Ustavnom sudu i da dam određene primedbe. Počeću od toga da Ustav Republike Srbije, u članu 175. stav 2, eksplicitno propisuje da odluku da samostalno pokrene postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Ustavni sud donosi dvotrećinskom većinom. Dakle, Ustav Republike Srbije obavezuje Ustavni sud da pokrene postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti, dok Predlog zakona, član 50. stav 2, pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti ostavlja samo kao mogućnost, a to se kvalitetno razlikuje.
S obzirom da pravosudni sistem Srbije ne funkcioniše, jer nema Vrhovnog kasacionog suda, koji je po članu 172. Ustava Republike Srbije ovlašćen da bira pet sudija Ustavnog suda, pa će Ustavni sud dugo vremena biti nekompletan.
Ako se uzme u obzir član 175. Ustava Republike Srbije i član 50. Predloga zakona, da odluku da samostalno pokrene postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Ustavni sud donosi dvotrećinskom većinom svih svojih članova, dakle potrebno je svih ovih 10 sudija, koje ćete danas ili sutra izabrati.
Poštovani narodni poslanici, gospodine ministre, procenite koliko zla može naneti jedan neodgovoran sudija ili jedan sudija koji se neopravdano ne pojavi na sednici Ustavnog suda. Dakle, taj krnji, nekompletni sud verovatno neće ni funkcionisati.
Ustavni sud bi morao pratiti pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, kao i davati tumačenja shodno tradiciji našeg ustavnog sudstva, što ste pomenuli, ali umesto toga skoro stidljivo, u članu 105, propisujete da Ustavni sud daje mišljenja za izmenu zakona, a pri tom se ne kaže da su ta mišljenja obavezujuća. Tako stoji.
Osnovna karakteristika ovog predloga zakona jeste nejasnost, izvesna nedorečenost i potpuna nepreciznost pojedinih članova. Jezik pojedinih članova je neadekvatan materiji koju obrađuje, često je, ovo je ružna reč, žargonski, koji treba precizirati pravnim i ispravnim terminima, a to su slučajevi iz člana 46, 54, 17, 63, 37, 46. i 55.
Pojedini članovi, na primer član 16. stavovi 3. i 5, u direktnoj su suprotnosti sa Ustavom, odnosno članom 173, koji eksplicitno predviđa da sudija Ustavnog suda ne može vršiti drugu javnu profesionalnu funkciju, osim profesure na pravnom fakultetu u Republici Srbiji.
Neshvatljiva je, po mom mišljenju, i pravno nemoguća formulacija člana 36, koja precizira kada će Ustavni sud odbaciti predlog i inicijativu, ustavnu žalbu, zahtev i drugi akt kojim pokreće postupak, pa nabraja u stavu 1. tačka 3) ''kad u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje''. Naravno, čim sud uđe u meritum, tu nema odbacivanja predloga, gospodine ministre, već se isti predlog može samo odbiti, a to je valjda abeceda procesnog odlučivanja i procedure.
Član 84, rok za podnošenje žalbe od 30 dana i nije adekvatan, s obzirom na značaj povređenog prava i sloboda koje se jemče Ustavom Republike Srbije. Takođe, neadekvatan je rok iz člana 99. stav 2, koji precizira da organ koji je doneo odluku o razrešenju sudije i tužioca ima pravo odgovora na žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljanja žalbe.
Šta će se desiti u praksi? Mi smo advokati, vi i ja, vi naravno pre nego što ste postali ministar, u praksi taj organ može da nikada ne primi žalbu i da se postupak po ustavnoj žalbi nikada ne reši, odnosno po žalbi za zaštitu prava tužilaca i sudija.
Članom 15. Predloga zakona razlozi za razrešenje sudija Ustavnog suda su nejasni, jer mi nije jasno šta znači kažnjivo delo. U stvari meni je jasno kao krivičaru, to može biti krivično delo, prestup i prekršaj, ali zbog ovakve neprecizne formulacije postoji realna mogućnost paušalne ocene vezane za razrešenje sudija Ustavnog suda, što može naravno dovesti do mnogih zloupotreba. Takođe, nema jasnih kriterijuma i za izbor sudija Ustavnog suda, što mislim da je neshvatljivo i nedopustivo, s obzirom da se radi o najvišem državnom organu u zemlji, što je najblaže rečeno neprimereno i neozbiljno.
Iz člana 14. Predloga nije vidljivo da li će se na sudije Ustavnog suda odnositi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, na šta je više govornika sa ove govornice ukazivalo, posebno mislim na zakon o penzionisanju, da li će ti ljudi biti penzionisani na osnovu tog zakona.
Poštovani narodni poslanici, umesto da Ustav, Ustavni sud i ustavno pravo zauzimaju osnovno mesto u sistemu prava i da služe kao osnov za razvoj ostalih grana prava, ono je nažalost grubo povređeno od strane ove Vlade i vladajuće većine, i danas je na zadnjem mestu i poslednja rupa na svirali, što bi rekao Koštunica, umesto da kao u svakoj normalnoj zemlji Ustavni sud i ustavno pravo imaju primat i najveći mogući značaj.
Zato vladajuća većina u gradu Beogradu zavodi neviđeni teror, gde nepravo pobeđuje pravo, a što, složićete se svi sa mnom, neminovno vodi u diktaturu i nasilje najgore moguće vrste. Kada bi bilo nezavisnog i samostalnog Ustavnog suda, ne bi bilo terora ni u Rumi i širom naše Srbije, koji primenjuje ova većina, i ne bi bilo batinaša u uniformama policije Republike Srbije.
Mislim da zbog nepostojanja Ustavnog suda ova vlast je pristupila otvorenom teroru i samovlašću najgore vrste, što će, budite ubeđeni, narod Srbije i srpski narod na izborima kazniti, i ovaj DOS-ov režim i njegovu politiku jednom zauvek baciti na smetlište istorije.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o pečatu državnih i drugih organa, tako što sam predložio da se član 3. Predloga zakona briše u celini. Ja ću pokušati, poštovani narodni poslanici i gospodine ministre, da vas ubedim u ispravnost svog stava da ovaj član 3. treba brisati.
Član 3. Predloga zakona o pečatu državnih i drugih organa odnosi se na sadržinu pečata, a naročito reguliše da pečat sadrži naziv i grb Srbije.
Mogli biste, ministre, da slušate ovo. Ustavom Republike Srbije, tačnije članom 7. stavom 1. je precizirano da Republika Srbija ima svoj grb, zastavu i himnu. Ustavom je takođe precizirano da se grb Srbije koristi kao veliki grb i kao mali grb.
S obzirom na to da pravna norma kao esencijalni deo svakog zakona mora biti jasna i precizna, a jezik norme mora biti u duhu materije koju obrađuje, nije jasno da li se član 3, čije sam brisanje predložio, odnosi na mali grb ili veliki grb, gospodine ministre, kako to reguliše Ustav Republike Srbije u članu 7. st. 1. i 2. Ustav Republike Srbije pravi razliku između malog i velikog grba Republike Srbije, pa ako ostane ovakva odredba Predloga zakona, ona ne samo da će biti nejasna i neprecizna, već će biti u suprotnosti sa zakonom i biće neustavna, pa sam iz tih razloga predložio njeno brisanje.
Nažalost, Republika Srbija nema Ustavni sud, ima ga formalno na papiru, ali nema dovoljan broj sudija za donošenje meritornih odluka, što ovoj marionetskoj vladi odgovara, jer makar polovina zakona i podzakonskih akata bila bi ukinuta, s obzirom na to da postoji veliki broj zahteva za ocenu ustavnosti akata.
Samo bih se kratko osvrnuo na ovaj prethodni član uvaženog gospodina poslanika Petra Jojića da vas ubedim u sadržinu, ali ne vredi, on ode, u ispravnost ovog amandmana, gde je tražio da se sadržina, izgled i upotreba pečata jedinica i ustanova Vojske Srbije uređuje zakonom o Vojsci Srbije.
Naime, ovde je formalnopravno to u redu. Vi ste pokušali na vešt način da izvršite tzv. deregulaciju odnosa, pa ste omogućili da to uradi ministar odbrane. Međutim, ovde deregulacija odnosa jednostavno nije moguća, tako da nije u pravu gospodin Mamula. Potpuno je u skladu i korelaciji ovaj stav, odnosno amandman Petra Jojića, mog uvaženog kolege, jer što se tiče pečata jedinica Vojske, može se samo određivati zakonom i to zakonom o Vojsci Srbije. Hvala najlepše.
Hvala. Poštovani narodni poslanici, pet zakona po kojima se vodi objedinjena rasprava odnose se na konvencije koje se direktno tiču zaštite životne sredine i imaju uglavnom isti cilj, da spreče i smanje štetne posledice od štetnih uticaja na životnu sredinu.
Ovaj visoki dom raspravlja već treći dan o ovim konvencijama. Ali šta znači potvrđivanje svih ovih konvencija i kakva je verovatnoća da će se one primeniti i poštovati, ako zvanična vlast ne poštuje postojeći Zakon o zaštiti životne sredine. To se i na vas odnosi, gospodine ministre, i ne mogu ni jednu lepu reč da kažem o vama.
Zaštita prirodnih vrednosti vazduha, zemljišta, šume, geoloških resursa, biljnog i životinjskog sveta, za ovu vlast je na zadnjem mestu. Da li je ova vlada obezbedila osnovno pravo čoveka da živi u zdravoj sredini? Da li ona može preduprediti neželjene posledice u životnoj sredini koje izazivaju industrijska preduzeća? Šta ona preduzima da ne bi došlo do negativnih uticaja na životnu sredinu? Kako zaštiti ugroženu životnu sredinu? Sve su to pitanja na koja ova nesposobna marionetska vlast nema odgovore.
Dolazim iz Pančeva gde su građani izloženi eko-teroru, trovanju i tihom umiranju već 40 godina! Višedecenijski protesti građana Pančeva samo su glasovi nemoćnih koje niko ne čuje. Laži i obmane trovača traju od samog početka, na samom izvoru, počev od izgradnje trovača Pančeva od pre 40 i više godina. Zato se građani Pančeva s pravom pitaju zašto aktuelna vlast ne primenjuje Zakon o zaštiti životne sredine i zašto, shodno Zakonu, Republika ne izvrši sanaciju, odnosno remedijaciju, tj. zaustavljanje i dalju degradaciju životne sredine do nivoa za nesmetan rad i život u sredini.
Kvalitet životne sredine u Pančevu je nepodnošljiv. Pančevo je najnesrećniji i najzagađeniji grad na planeti zemlji.
Državni organi, umesto da redovno, blagovremeno i potpuno objektivno obaveštavaju građane o stanju životne sredine, to jedino čine pred izbore.
Poštovani narodni poslanici, sredstava i takse namenjene za zaštitu životne sredine nenamenski se troše i niko živ ne zna gde odlaze, iako je način njihovog korišćenja striktno regulisan zakonom. Zato, gospodine ministre, postavljam poslaničko pitanje – kada će budžetska inspekcija utvrditi nenamensko korišćenje ovih sredstava u opštini Pančevo, da li su izrečene novčane kazne za privredne prestupe i prekršaje zagađivačima ''Azotari'', ''Petrohemiji'' i ''Rafineriji'' i da li je neko od direktora tih firmi odgovarao krivično za zagađivanje životne sredine? Zato je za naše trovače uzaludno potvrđivati sve ove konvencije, kada se Vlada ne pridržava Zakona o zaštiti životne sredine, koji je usvojio ovaj visoki dom.
Građani Pančeva ne traže mnogo, ne traže ništa drugo nego da se striktno primeni postojeći Zakon o zaštiti životne sredine, jer bi odgovorna lica, to vam ja kažem kao dugogodišnji advokat i praktičar, odavno bila u zatvoru, a fabrike ne bi trovale i tiho ubijale građane. Hvala vam.
Poštovani narodni poslanici, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine ima svega tri člana, uključujući tu i član koji reguliše stupanje na snagu ovog zakona. Praktično, zakon ima samo dva člana, pa neka javnost zna kakve zakone donosite i kako se hvališete koliko ste zakona doneli.
Dakle, doneli ste zakon sa tri člana, odnosno dva, ali zakon sa zlim namerama.
Članom 1. ovog zakona uređuje se na koja krivična dela treba primeniti ovaj zakon, a to su krivična dela iz člana 370. do člana 386. Krivičnog zakonika Republike Srbije. Tu spadaju krivična dela – genocid, da ne nabrajam sva ostala krivična dela, ratni zločini protiv civilnog stanovništva, sve do krivičnog dela - agresivni rat iz člana 386. Krivičnog zakonika Republike Srbije.
Dakle, veliki je broj krivičnih dela, odnosno 16 krivičnih dela koja spadaju u grupu krivičnih dela protiv čovečnosti i drugih dobara, zaštićenih međunarodnim pravom.
Izmenama i dopunama ovog zakona, ovaj zakon se primenjuje radi otkrivanja, krivičnog gonjenja i suđenja za 16 krivičnih dela koja spadaju u krivična dela protiv čovečnosti i međunarodnog prava, što se može okarakterisati kao usaglašavanje sa Krivičnim zakonikom, koji je stupio na snagu 5. oktobra 2005. godine. Ali, gospodine ministre, neobjašnjivo je i nedopustivo, sa stanovišta struke, da se ovaj zakon primenjuje na krivično delo posle izvršenog krivičnog dela, dakle, iz člana 333. Krivičnog zakonika Republike Srbije.
S obzirom na veoma veliku i široku dispoziciju bića ovog krivičnog dela, ovo delo ima oblik pružanja pomoći učiniocu da ne bude otkriven, što u praksi mogu biti raznorazne radnje, davanje smeštaja, kretanje organa bezbednosti, zatim, davanje novca, odeće, kao i podataka i niz drugih radnji, pa je veoma teško razdvojiti radnje koje čine biće ovog krivičnog dela, a time su u praksi moguće mnogobrojne zloupotrebe.
Da li se kao pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela može okarakterisati to ako je neko nekom srpskom heroju, generalu Mladiću, dao čašu vode ili glavicu kupusa? Svakako da ne, ali je ova kriminalna DOS-ova vlast hapsila i takve, iako su nazovieksperti znali da je za ovo krivično delo potreban umišljaj, i to direktan umišljaj, a on sadrži i svest i volju da se spreči otkrivanje dela i činioca, pa, ako je neko dao glavicu kupusa generalu Mladića, znate da nema umišljaja, a time nema ni krivičnog dela.
Takođe, treba da znate, a mislim da znate, pravite se da ne znate, da je za umišljaj za ovo krivično delo potrebno utvrditi da je pomagač i motivisan da učinilac ne bude otkriven, što nije činjeno do sada, već su hapšeni nevini ljudi kojima je sudio ovaj DOS-ov režim.
Dakle, zbog veoma široke dispozicije dela, teško je utvrditi biće krivičnog dela, jer je to skup posebnih elemenata koji čine to krivično delo, a koje se ne razlikuje puno od drugog dela. Zbog toga se ne sme dozvoliti da ovaj zakon bude primenjen i na pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela, jer će specijalizovani organi, tužioci i sudije, koji imaju posebna ovlašćenja, zloupotrebljavati i proganjati nevine ljude, zarad navodne efikasnosti, s tim što će koristiti svedoke saradnike i posebna ovlašćenja, po onoj narodnoj - ako je do svedoka, krava je naša.
Poštovani narodni poslanici, u svojoj dugogodišnjoj istoriji, braneći svoj integritet, srpski narod je bio stalno suočen sa zločinima, iako nije davao povoda za to. Društvo naroda je u Prvom svetskom ratu jedino dalo priznanje Srbiji i njenoj vojsci, jer se striktno pridržavala običaja rata.
Požurujete da sudite onima koji su branili našu otadžbinu, a ne pomišljate da sudite onima koji su varvarski, bez povoda, srušili našu zemlju, svrstali se u terorističku organizaciju NATO-a, a odbranu zemlje proglasili ste kao zločin. Taj pakleni ubica, Haški tribunal, za vas je sud.
Hrabrost našeg predsednika na toj svetskoj pozornici nepravde, zadivila je sav svet. Ti zli ljudi, koji mu sude, biće zapamćeni kao produkt jednog suludog vremena, koje je iznedrilo ljude monstrume, poput Klintona, Blera i ostale ološi, za koje smo mislili da pripadaju davno minulim vremenima.
Istorija će, poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, zabeležiti dr Vojislava Šešelja kao jednog od retkih junaka pobednika nad ubicama, koje svoja nedela nad Srbima počiniše pod firmom ''Milosrdnog anđela'' i tako oskrnaviše sve što je sveto i ljudsko. Danas je uz Vojislava Šešelja celo slobodarsko čovečanstvo, a ubrzo će doći vreme trijumfalnog njegovog povratka, posle uspešne odbrane napadnutog i optuženog srpskog naroda.
Hvala.
Poštovani narodni poslanici, ako se pažljivo pročita tekst Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju koji je na dnevnom redu, videćete da predlagač predlaže dopune odredaba o privatizaciji društvenog kapitala društva za osiguranje i propisuje sprovođenje procesa privatizacije, što mu je bio jedini cilj, uz, naravno, prepuštanje domaćih osiguravajućih društava stranim društvima osiguranja, i to u bescenje.
Da biste imali punu kontrolu nad sprovođenjem privatizacije, stavljate to u nadležnost Ministarstva finansija i Agencije za osiguranje depozita, po sistemu - da na vreme uzmete, rekao bih, ''drpite'', ono malo što je ostalo i što niste do sada ''pomažnjavali'', tj. privatizovali.
S obzirom na specifičnosti delatnosti osiguranja, niste smeli da sprovođenje privatizacije osiguravajućih društava prepustite Ministarstvu finansija i Agenciji za osiguranje depozita.
S obzirom na pravni položaj osiguravajućih društava, kao i položaj zaposlenih u društvima, pogrešno je napuštanje koncepta isplate novčanih nadoknada zaposlenima u društvima za osiguranje i njihovo izjednačavanje sa zaposlenima u drugim privrednim društvima čiji je kapital privatizovan.
Praktično, vi ovim izmenama ukidate novčanu nadoknadu zaposlenima u društvu za osiguranje, pa će se na postupak privatizacije društva primenjivati opšte odredbe Zakona o privatizaciji, što znači prodaju društvenog kapitala, podelu akcija, uz njihovu evidenciju u Privatizacionom registru, a zaposleni u društvima, kao što sam rekao, ostaju bez novčane naknade, koja je do sada bila 200 evra za napunjenu godinu staža osiguranja.
Poštovani narodni poslanici, kakva bi ova vlada bila, odnosno, u ovom slučaju, predlagač, da članom 21. Predloga zakona nije detaljno precizirana prodaja privatizacionog kapitala, pa, ističem, kupoprodajna cena iz ugovora o prodaji kapitala uplaćuje se na račun Agencije.
Posebno apostrofiram i citiram stav 2, koji kaže: "Iz sredstava iz stava 1. ovog člana izmiruju se troškovi prodaje u postupku privatizacije i posebna naknada zaključenjem ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine (provizija)". Dalje kažete, gospodine ministre: "Visinu provizije iz stava 2. ovog člana propisuje ministar nadležan za poslove finansija", dakle vi.
Gospodine ministre, vi u ovoj zemlji Srbiji ozakonjujete kriminal. Pošto ste troškove prodaje kapitala precizno odredili stavom 3, posebno obratite pažnju - "nadoknadu ostvarenu zaključenjem ugovora o prodaji kapitala (proviziju) određuje ministar".
Poštovani građani Srbije, sada vidite da proviziju, na koju SRS ukazuje, određuje ministar, da kriminal dobija zaštitu, i to od države.
Dakle, kada se sve sagleda, logično sledi da nije cilj ovog zakona ono što ste vi rekli, gospodine ministre, nego je cilj privatizacija osiguravajućih društava i njihova prodaja u bescenje, kao prvo.
Drugo je provizija koju ćete dobiti i staviti je u svoje lopovske džepove, i, treće, prepuštanje domaćih osiguravajućih društava stranim društvima osiguranja, i to u bescenje. Na nesreću građana Srbije, od Srbije će ostati samo ledina, što je rekao naš genijalni predsednik prof. dr Vojislav Šešelj, povodom vaše lopovske privatizacije, a vi ćete puniti provizijama i procentima vaše lopovske džepove.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o putnim ispravama tako što sam predložio da se u članu 35. stav 2. umesto tačke stavlja zapeta i dodaju reči "osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom".
Dakle, Predlogom zakona o putnim ispravama precizira se postupak izdavanja putnih isprava i uređuju pitanja suštinski vezana za izdavanje putnih isprava, pa je predloženim članom taksativno nabrojano kada organ neće izdati putnu ispravu, da bi stavom 2, na koji sam uložio amandman, bilo precizirano da se zahtev za izdavanje putnog lista ne može odbiti.
Amandmanom sam predložio, u ime SRS, izmenu ovog stava 2. tako što sam ga dopunio i precizirao rečima "osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom".
S obzirom na to da zakon mora biti jasan, precizan i eksplicitan, odnosno pravna norma, mislim da bi usvajanjem ovog amandmana Srpske radikalne stranke zakon bio poboljšan.
Istina, članom 17. ste to precizirali, vezano za ovaj stav 2, pa kažete da putni list izdaje diplomatsko ili konzularno predstavništvo na čijem se području zatekao državljanin Srbije koji je u inostranstvu ostao bez putne isprave. U tom slučaju diplomatsko ili konzularno predstavništvo mora da izvrši proveru državljanskog statusa, pa bi naravno tek posle te provere usledilo eventualno neodbijanje izdavanja zahteva.
Dakle, u smislu same primene navedene pravne norme, kao i primene zakona koji se odnosi na izdavanje isprava, i da bi se izbegle razne moguće zloupotrebe i malverzacije, ovaj stav se mora precizirati i obrazložiti ovim zakonom.
Zato zaista smatram da je ovaj amandman Srpske radikalne stranke opravdan, dobronameran i samo bi poboljšao pravnu normu. Zato predlažem da ga u danu za glasanje usvojite.
Poštovani narodni poslanici, nema sumnje da su sportski tereni u Srbiji, posebno u Beogradu, postali mesto obračuna, rekao bih, više svih, nego pravih navijača i ljubitelja sporta. Usuđujem se da kažem da je ovo jedno od uvezenih ponašanja.
Potreba da se uvede red i osigura bezbednost ljudi i imovine na njima nema alternativu, ali postavlja se pitanje - može li se samo zakonom to urediti, ma koliko on bio represivan i rigorozan. Mislim da ne. Postojeći zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama me ne demantuje u tome i smatram da ovaj zakon nije dovoljan.
Brojni su činioci koji podstiču nerede na sportskim priredbama, pa se, samim tim, nameće potreba sagledavanja svih ovih ružnih i opasnih pojava s drugog aspekta, posebno iz ugla odgovarajućih nauka. Nadležni organi treba da rade svoj posao, što znači da policija treba da vodi računa o javnom redu i miru na svakom mestu, pa i na sportskim terenima.
Jer, gospodine ministre, ako usvojimo ovaj zakon, članom 6, ako ga zaista usvojite, praktično, vi zatvarate prodavnice i samostalne trgovinske radnje u blizini sportskih objekata, što smatram da se, pogotovo ovim zakonom, ne može činiti.
Povećanjem kazni, bilo zatvorskih, bilo novčanih, koje se ovim izmenama i dopunama Zakona predlažu, neće se ništa radikalnije promeniti. Novčane kazne su suvišne i predstavljaju pretnju, pre nego realne sankcije, iz prostog razloga što ih vinovnici, najčešće to čine mladi ljudi, nezaposleni ljudi, ne mogu i neće plaćati.
Dakle, ovaj zakon mora pratiti niz aktivnosti, koje će imati više smisla za preventivu nego za bilo kakve represivne i nepopularne mera koje zakon predlaže.
To znači da reč "nauka" i ovde treba da je na prvom mestu. Pre svega, treba poći od vaspitanja, od porodice i škole.
Ako je zakon jedan od instrumenata obezbeđenja reda na sportskim terenima, posebno je potrebno na adekvatan način regulisati red i odgovornost za nerede, ne pribeći ovako rigoroznim i represivnim merama, gde se preti visokim, neprimerenim kaznama zatvora od pet, osam, čak i deset godina zatvora.
Dakle, ovim zakonom se uvode nova krivična dela, iako Krivični zakon Republike Srbije, u svojoj glavi XXXI, to vam govorim kao advokat sa dugogodišnjom praksom, već sadrži nekoliko krivičnih dela koja predstavljaju nedolično ponašanje na sportskim terenima, pa je član 7. Predloga zakona koji uvodi ova krivična dela nepotreban i treba ga brisati, posebno što je sumnjivo i biće tog krivičnog dela, da ne govorimo o umišljaju i vinosti.
Takođe, uvodite rigorozne kazne za prekršaje, kao i zaštitne mere, to je član 9. Predloga, pa u odnosu na postojeći Zakon o prekršajima ovaj zakon ne može i ne sme biti leks specijalis.
Takođe, uvodite u članu 10. kažnjavanje do 60 dana, ili novčanu kaznu od 30.000 do 50.000 dinara za fizičko lice koje unosi alkohol u sportski objekat za vreme priredbe.
Zaista se, opravdano, pitam šta rade redari, šta radi policija. U istom članu, uz kaznu za prekršaj fizičkom licu, uvodite izricanje zaštitne mere oduzimanja predmeta. Ovo je veoma važno, obratite pažnju.
U tom slučaju, ovaj zakon bi bio leks specijalis u odnosu na Zakon o prekršajima, jer on ne predviđa ovu zaštitnu meru, pa me čudi da vam je onaj ko je pisao ovaj zakon dozvolio da se ovo pretoči u zakonsku normu.
Da bi se ova mera oduzimanja predmeta mogla izreći, to vam kao dugogodišnji pravnik kažem, i primeniti prema učiniocima prekršaja, potrebno je taksativno navesti razloge izricanja mere, što nije
učinjeno, pa se ovakva mera ne može ni primeniti.
Smatram da se predloženim izmenama i dopunama ovog zakona neće ništa značajnije izmeniti, već je potrebno na drugačiji način prići ovom zaista velikom problemu koji je, nažalost, u eskalaciji. Zato je SRS podnela veći broj amandmana, kako bi popravila jedan ovako loš zakon.
Hvala najlepše.
Poštovani narodni poslanici, svedoci smo posebne ugroženosti životnog sveta na planeti, kao i ugroženosti najvećeg broja zaštićenih prirodnih vrednosti kod nas u Srbiji. Kako obezbediti pravo čoveka na život u zdravoj sredini? Kako zaštiti životnu sredinu, kako smanjiti i sanirati sve oblike zagađenosti životne sredine? Kako zaštititi posebno ugrožene životne sredine, na primer Pančevo, Bor, Majdanpek, Beograd, Obrenovac? Kako zaustaviti dalju degradaciju životne sredine? Sve su to pitanja na koje nema odgovore ova nesposobna DOS-ovska i marionetska vlada.
Građani Pančeva su izloženi, poštovani narodni poslanici, eko-teroru, u vidu tihog ubijanja, koje će naročito pogoditi naše potomstvo, one koji dolaze i koji tek treba da dođu.
Pančevo, odakle dolazim, nazvano je, sa pravom, crnom ekološkom tačkom, što je uselilo strah u svaku kuću i svaku dušu mojih sugrađana. Protesti nemoćnih građana ne dopiru do države i zagađivača iz južne industrijske zone Pančeva, čiji su čelnici i glavni naši trovači dugo vremena Rafinerija i Azotara. Objašnjenja koja stižu od njih i države su besmislena i liče na pokvarenu gramofonsku ploču, koja jedno te isto vrti, a ništa se ne postiže i ne preduzima istinski.
Naprotiv, procenat zagađenosti je sve veći i sve opasniji. Pitam se opravdano, da li će se građani Pančeva pred tim terorom i strahom od bolesti početi da pakuju kofere i da odlaze, a kuda i to se moramo zapitati. Krajnje je vreme da organi vlasti i zagađivači shvate da ništa nije preče od zdravlja ljudi. Državni organi moraju da sa istinitim i pravim podacima izađu pred građane o količini štetnih materija koje ispuštaju fabrike južne zone u Pančevu, a ne da stalno lažu i obmanjuju građane.
Postrojenje koje je izvor zagađenja dužno je da obavlja monitoring emisije, dužno je da kontinualno prati stanje životne sredine, ali umesto praćenja oni ponavljaju priče koje nisu ni za malu decu, jer svaki put njihove laži, obmane, budu demantovane većim havarijama i trovanjima sredine i, nažalost, brojem obolelih i umrlih od raznih vrsta karcinoma.
Svakodnevni stresovi od straha šta će nam doneti novi dan ili noći, koje provodimo blindirani i sa vlažnim krpama, višestruko uvećavaju mnoge druge bolesti, među kojima prednjače bolesti srca i krvnih sudova.
Držani organi su dužni, počev od Republike do lokalne samouprave, da redovno, blagovremeno, potpuno i objektivno obaveštavaju javnost o stanju životne sredine. Dužni su da informišu građane o razvoju zagađivanja, koji predstavljaju opasnost po život i zdravlje ljudi. Umesto toga služe se lažima i prevarama, puštaju sirene kao što to radi Srđan Miljković u Pančevu, naravno on je "žuti", samo pred izbore.
Priroda ne prašta nemar, pa je krajnje vreme da se zapitamo šta je preče: naši životi ili životi naših potomaka ili su nam preči zagađivači i njihove aktivnosti, pod pokroviteljstvom aktuelne DOS-ovske vlasti. Naravno, životi su preči i naši trovači su dužni da, ako već moraju da rade, pruže zaštitu građanima Pančeva i širom Srbije i da stvore uslove opstajanja u našoj sredini.
Zato je za naše trovače uzaludno potvrđivati ovaj zakon o ratifikaciji konvencije UN o promeni klime, jer je topljenje leda za njih veoma vruća tema. Hvala vam.