Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Paja Momčilov

Govori

Po Poslovniku, član 104. Može da se shvati kao i replika, mogao sam i to da tražim.
Nama iz SRS je nepodnošljivo da se neko lažno predstavlja. Ako odete na sajt naše Skupštine videćete poslaničke grupe i videćete stranke. Videćete da jedna poslanička grupa, vi je tako zovete, sebe i dalje naziva SRS. Ako vidite naše odbore pogledajte sastav, pogledajte novu poslaničku grupu, pogledajte iza toga stoji SRS.
Dokle više to lažno predstavljanje! Ne plediram na moral, tu se radi o legitimnosti. Nema legitimiteta. Neko će kazati da vi nekog legalnog prava imate možda, nemate ni to, vi ste nelegitimni i ovde doživljavate samo naš protest protiv takve situacije.
Ko je glavni krivac? Niste vi, nije krivac lopov kad ukrade, kriv je onaj ko ga toleriše, krivo je društvo, kriv je onaj ko ima i mogućnosti i mehanizme da tako nešto spreči.
Prema tome, ovo građani Srbije takođe treba da znaju, vidite, interesantna je ta grupa građana, neki od njih su dali ostavke SRS kada su želeli da osnivaju neku drugu stranku. Kako je to moguće u vašim redovima, dragi građani i gospodo, da jedni vraćaju mandat, a drugi ne vraćaju? Upravo protestujemo na jedan određen način protiv tog vašeg nedoličnog ponašanja, takoreći lopovskog ponašanja. Među vama ima i ljudi koji se ne ponašaju na taj način i samo vam ukazujemo da tom beščašću ne može da se beskonačno ne stane na put.
Očekujemo ne od vas, neće lopov nikad da učini nešto što bi tako sebe optužio i ograničio, očekujemo od drugih koji to ne bi trebalo da tolerišu, a to je sigurno većina koja je ovde na levoj strani. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice, potpuno razumem vašu želju da smirite situaciju i da se što pre pređe na normalan rad. Mogu da razumem čak i impulsivnost mladog kolega kome se otela psovka, ljudski je i to na neki način, međutim, ne mogu da se složim s vama da preko toga ipak treba da pređemo kao da se ništa nije dogodilo, iz dva razloga.
Prvi razlog, nesumnjivo je da je na taj način učinjena povreda našeg Poslovnika, člana 104, i da je naneta uvreda jednom poslaniku. S druge strane, daleko mi je važnije i ozbiljnije obrazloženje kojim se branio mladi kolega Đurišić.
On je rekao da mi ovde maltretiramo danima poslaničku grupu pozicije i da mi treba da učestvujemo u raspravi, da je on sklon da u toj raspravi učestvuje, međutim, ko vama brani da se vi suprotstavljate našim stavovima? Mi izlazimo, mi ovde pričamo, vi ćutite uporno. Vi uopšte ne ulazite u politički duel i onda nama zamerate što mi politički delujemo. To je problem. Interesantno je, da se vratim par dana ranije, imali smo Odbor za bezbednost, mladi kolega je zamerio predsedniku Todoroviću zašto saziva odbor i pravi cirkus. Pazite, pravi se cirkus kada se stavlja na temu rasprava o bezbednosti kada ne funkcioniše Ministarstvo odbrane i kad ne funkcioniše vojni deo. Ako gledate načelnika Ponoša i našeg ministra, jasno vam je o čemu se radi.
Takva kvalifikacija, šta to znači, gospodo iz pozicije? Šta vi hoćete? Hoćete da mi ćutimo? Hajde, izađite s vašim argumentima pa obarajte naše argumente. To je politička borba. Nemojte tražiti da mi ćutimo. Mi ne možemo kao vi da ćutimo iz mnogo razloga.
Gospođo predsedavajuća, gospođa Čomić ima običaj da često dijaloge sa ove strane prenosi za gledaoce Skupštine. Šta mislite, vi sad to niste čuli, iskreno vam verujem, ali iskreno i vi verujte da je takav delikt počinjen, da je to bilo prenošeno? Ne može se preći preko ovoga, jer onda je sve dozvoljeno, onda više ovde nemamo parlament, ovde imamo cirkus, anarhiju i onda imamo kraj parlamentarizma.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozvao bih se na član 104, mada strogo rečeno biću prestrog kad se pozivam na njega. U suštini, hteo sam da repliciram gospodinu Deliću, koji je sa ove govornice dozvolio sebi da kaže da su na sednici odbora, juče održanog, reč dobijali penzionisani portiri i neki doktori, koji su dobri doktori, a nisu članovi odbora.
Jedan žuto ofarban list u celosti je išao čak i dalje, pa je naveo i moje ime i rekao je kako sam ginekolog i, naravno, po tome ne bih smeo da govorim na sednici odbora. Na stranu što sam rezervni potporučnik bivše JNA, to verovatno nije važno, pa verovatno je i to nešto što me diskvalifikuje.
Vidite, gospodin Delić, kako god uzmemo, neko smatra da je ovde legalno, neko smatra da je ovde ilegalno, ne shvata osnovnu ulogu parlamenta i suštinu. Parlament je laička organizacija, parlament je predstavnik, ovde sede predstavnici naroda koji nisu stručnjaci i eksperti za razmatranje pojedinih oblasti.
Izgleda da to nije jasno čitavoj, oni sebe tako nazivaju, poslaničkoj grupi, nego oni misli da su narodni poslanici eksperti. Nisu, imamo Ministarstvo odbrane koje broji, bogami je brojno, na hiljade zaposlenih. Tamo se nalaze eksperti. Mi jednostavno samo ovde iznosimo svoja mišljenja i promišljamo, a ako nam je potrebna stručna pomoć, onda imamo pravnike, pravnu službu prateću koja nam pomaže.
Prema tome, kada neko kaže da ne treba da govori na odboru neko ko je lekar i neko ko je portir, taj se ne razume u suštinu parlamentarizma i to je već njegov problem, ali kad se to toleriše i dozvoljava se da se takvi stavovi ovde iznose, onda postaje problem i vođenja ove sednice, tim pre što prilično autoritaran stav imamo od predsedavajućeg, gospođe Čomić, koja je sve upućivala na norme ponašanja i na poslaničke norme.
Šta sam juče samo rekao? Rekao sam otprilike samo to da ako gospodin Ponoš prekrši zakon i kaže ono što kaže u novinama, onda je to i te kakav problem za državu i za narod, pa ako nema nikakve komunikacije sa resornim ministrom da je to već poziv na uzbunu. Rekao sam ako se dva aktera koja su i te kako bitna, a to je premijer i predsednik, olako odnose prema tom problemu, onda mi imamo haos u državi. Samo sam to kazao.
Srbija je sigurno zemlja koja još nema izdiferencirane nacionalne ciljeve, a sigurno da je jedan od najvažnijih očuvanje suvereniteta i integriteta.
Neće se složiti sa mnom oni koji se slažu da mi budemo marionetska država. Eto, otprilike sam to kazao i samo sam još hteo da ukažem na ovako jedno pogrešno razmišljanje kad govorimo o parlamentu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, poštovana ministarko, poslanici SRS, naravno kao što je i uvodničar rekao, ne mogu glasati za ovakav budžet.
Mi smo čuli od premijera da bi ovo trebalo da bude budžet zajedništva, solidarnosti, kontinuiteta. Što se zajedništva tiče, ukoliko mislite da je ono nešto što karakteriše ovu vladu, mislim da događaji kojima smo bili svedoci – baš ne mogu to potvrditi. Neću govoriti konkretne situacije, kada ministar industrije govori jedno, a ministar za ekonomski razvoj govori sasvim drugo na istoj sednici odbora, i čitav niz drugih takvih primera možemo da pokažemo.
Kada govorite o kontinuitetu, teško da može i ovaj princip da bude realno zadovoljen, a da se bude racionalan u sadašnjoj situaciji. Ako mi imamo ekonomsku krizu koja je već prisutna i koja dolazi, kako onda možete govoriti o kontinuitetu. Naprotiv, vi morate tada da uspostavite određeni diskontinuitet. U kom smislu? Morate preispitati svoju aktuelnu politiku, koju ste ranije hteli da sprovedete i morate da odredite nove prioritete. I, naravno, neko će kazati da morate da budete i racionalni do kraja, a to znači – da budete štedljivi.
Nobelovac Jozef Štiglic, bio je nedavno u Beogradu, lepo vam je rekao da epicentar ekonomskog cunamija, koji se nalazi u Americi, najviše će pogoditi periferiju, uključujući i Srbiju. Rekao vam je još jednu veliku istinu, nobelovac je, je li tako, da floskula o regulaciji tržištem ekonomskih odnosa više ne dolazi u obzir, da je to palo u vodu, kao i veliki značaj velikih nezavisnih nacionalnih banaka. To vam je rekao Štiglic ovde u Beogradu, mogli ste lepo čuti.
Vidite, šta nije urađeno, da bi vaš zadatak bio urađen valjano? Vi, prvo, niste dali analizu ostvarenja prethodnog budžeta. Vi nas vodite iz mraka u mrak. Sve ozbiljne zemlje prvo analiziraju kako su sproveli prethodni budžet, pa onda nastave da grade nešto što bi bilo novo.
Nema nikoga ko se neće složiti da je velika javna potrošnja; da imamo veliki trgovinski deficit; da imamo egzibicije Narodne banke sa nerealnim kursom, koji opet vuče svoje posledice, a onda imamo i nešto što je ekonomski krajnje sumnjivo, sprovođenje Trgovinskog sporazuma sa EU. Mi sami želimo da demonstriramo svoju privrženost. Ja to ne bih nazvao ni tim terminom, ali neću da koristim grube termine, pa da to preskočimo.
Odričemo se sami carinskih prihoda, u situaciji kada će biti jako teško doći do sredstava i investicija, to je verovatno svima jasno. I, koga najviše pogađamo? Pogađamo naše poljoprivrednike kojima smanjujemo subvencije i koje sada dovodimo u krajnje neravnopravan položaj, kada gledamo poljoprivrednike iz razvijenih zemalja.
Nisu naši poljoprivrednici nesposobni, izdržali bi oni konkurenciju seljaka iz drugih razvijenih zemalja, ali ne mogu da izdrže subvencije. Kako se danas ponašaju razvijene zemlje? Znate vi najbolje. Kakve su njihove subvencije, kako sad štite svoju motorsku industriju? Ne treba ni govoriti. Svima je jasno da se mere protekcionizma i državne intervencije i te kako primenjuju.
No, sve ovo, ukoliko se prihvati ovakav budžet, ukoliko budemo imali prestanak rada, recimo, "U.S. Steel" koji učestvuje sa 14% izvoza, ako budemo imali smanjenje investicija, ako imamo inflaciju, ako imamo otpuštanje radnika, neminovno dovodi do ''argentinskog sindroma'', a vi, tj. Vlada, ili oni koji upravljaju Vladom su potpuno svesni toga da treba izbeći ''argentinski sindrom'' i već uveliko pripremate mere, ili za rekonstrukciju Vlade ili za nove izbore.
Lažni optimizam koji smo videli kod pojedinih predstavnika Vlade, kod Đelića i Dinkića, mislio sam da je njihova lična umotvorina. Međutim, kada sam pročitao pismo Sejmona Greja na sajtu Svetske zdravstvene banke, a on je direktor Kancelarije u Beogradu, gde je on krajnje neodgovorno rekao kako smo mi u izvanrednoj poziciji i da stvarno možemo izaći iz ovoga samo sa ojačanom ekonomijom, video sam da ovi jadnici prepričavaju ono što je mentor kazao, da im je to zadati zadatak.
No, ja sam lekar, da ne bih upao u zamku, pa da se bavim onim što daleko slabije znam nego moje kolege ekonomisti i vi, kao ministar, samo bih se složio sa jednom vašom rečenicom, kada ste rekli da vaša mama bolje kuva ručak za vaše prijatelje, nego da odete u kafanu. Međutim, ovaj ručak koji ste nam skuvali nije iz domaće kuhinje.
Nažalost, MMF je ovde bio gazda, a bilo ih je i drugih i više. Mi akušeri kažemo – kad je mnogo babica, deca znaju da budu jako kilava.
Nešto samo da kažem o ovom delu, o zdravstvu. Osnovna zamerka, opet, kad gledate šta je bilo predviđeno od troškova za zdravstvo, od troškova Ministarstva za zdravstvo i od Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Možemo da kažemo da možemo da budemo relativno zadovoljni. U prošloj godini 10 milijardi i 999 miliona smo imali na raspolaganju, sada Ministarstvo ima 12 miliona 530 hiljada. To je povećanje za 11%. Ako gledamo šta je Fond za zdravstveno osiguranje imao, imao je 193 milijarde i 150 miliona dinara, a sada ima 172 miliona i 376 hiljada i to je za 12% više.
Međutim, ima jedna stvar koja nas brine. Vi ste se u svom Memorandumu opredelili da idete na smanjenje učešća zdravstvenog dinara u bruto nacionalnom dohotku i vi nam sada sugerišete da sa 6,2% bruto nacionalnog dohotka, treba da idemo na 5,9% bruto nacionalnog dohotka za zdravstvo iz ovih javnih fondova. Verujte, to nije dobra odrednica. Srbija ima tešku zdravstvenu situaciju. Razvijene zemlje ukupne troškove imaju 10%. Niko u Srbiji ne zna koliki su ukupni troškovi, koliko naši jadni građani plaćaju, koliko su opljačkani, što od sistema i zakona ministra Milosavljevića, to i od nesavesnih lekara. Molim vas, nemojte smanjivati ove stope, nije situacija za smanjivanje!
Vi hoćete u Evropu. U razvijenim zemljama Evrope ukupno izdvajanje za zdravstvo je 10% bruto nacionalnog dohotka. Držite se, eto, bar toga.
Ono što treba kazati, redefinisanja ciljeva i mera zdravstvene politike nema. Ovo je autističan primer zdravstvenog budžeta, gde kao da ne postoji kriza, kao da neće biti teško, nego se insistira na održavanju nečega što je započeto pre osam godina. To što je započeto pre osam godina, nažalost, nije dobro i to mora trpeti žestoku kritiku. Zašto? Stanje zdravlja srpskog naroda i naših građana je izuzetno teško. Zašto? Biološki je ugrožen integritet građana Srbije.
Prvo, 30 hiljada nas više umire nego što se rađa, nestajemo sa ovih terena. Zbog čega? Zbog bele kuge.
Drugo, zbog hroničnih nezaraznih bolesti koje haraju ovom zemljom, a to su bolesti koje se mogu sprečiti. Kojim merama? Jeftinim merama prevencije i jačanjem primarne zdravstvene zaštite. Ovaj budžet je sve suprotno od jačanja primarne zdravstvene zaštite, od ulaganja u te mere.
Skoro smo imali na javnoj raspravi Strategiju za prevenciju i kontrolu hroničnih nezaraznih bolesti. Odbor za zdravlje Narodne skupštine je pozdravio ovaj prvi korak i Akcioni plan je već trebalo da pristupi realizaciji određenih programa.
Ko su naši najveći neprijatelji? To su kardiovaskularne bolesti, maligne, hronične, plućne i šećer. Kojim merama – faktori borbe protiv faktora rizika, da ih sada ne pobrajam, znani su oni dobro, međutim, šta nam nudi ovaj dokument? On nigde ne govori o prevenciji i zaštiti od kardiovaskularnih bolesti koje su ubice broj jedan našeg naroda. A, šta je uzeo da radi? Uzeo je da radi, da se na simboličan način bori sa izvesnim bolestima koje jesu od značaja.
Izdvojićemo 6,5 miliona dinara za borbu protiv malignih bolesti. U istom vremenu, u istom projektu budžeta, 170 miliona se izdvaja za HIV. Molim vas, zar je HIV nacionalni problem da 170 miliona uložite za HIV, a samo 6,5 miliona za maligne bolesti?! To je ludilo!
Ako gledate drugo, da za dijabet, koji se tiče 300 hiljada potencijalno obolelih i obolelih, izdvajate za preventivu dva miliona dinara. Pazite, za HIV 170, za dijabet 2 miliona?! Ima čitav niz stavki koje su ovde potpuno nejasne. Nemam puno vremena da ih obrazlažem.
Ono što je strašno, strašna je potrošnja u izgradnju novih kapaciteta, dižu se novi klinički centri, milijarde idu tamo, to su krediti i tu nema istupanja. Ministarstvo i ministra interesuju samo tenderi, njega interesuje samo tamo gde se može ugraditi, a preventiva i istinska briga za borbu za očuvanje zdravlja i našeg biološkog identiteta ne interesuje gospodina ministra. To je ovaj budžet.
Na kraju krajeva, detaljno ćemo vam obrazlagati sve ove dubioze i nenormalnosti koje se ovde nalaze. Vi lično niste krivi za to, nije kriv ni onaj gospodin Cvetković koji vodi ovu vladu. Kriv je Boris Tadić i tajkuni, zajedno sa mentorima u liku ministara, o jednom smo govorili, to je onaj Britanac.
A, ono što je najstrašnije i najtragičnije, oni ne rade u interesu zdravlja srpskog naroda, nego ga ovakvim predlogom budžeta dovode u još goru zdravstvenu situaciju. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam uopšte govorio o ministru zdravlja. Rekao sam da on nije kriv. Po meni, čovek koji već ovoliko zauzima položaj na kome se nalazi pokazao je šta zna i ume i ja njega aboliram od svake krivice. Krivi su oni koji ga stavljaju u takvu poziciju.
Da krenemo redom, kazali ste da ja iznosim netačne podatke. Podaci su, nažalost, veoma tačni. Za učešće u finansiranju i izgradnji, opremanju zdravstvenih ustanova, imamo rekonstrukciju kliničkih centara – dve milijarde i 823 miliona, da ne idemo dalje. Dva miliona i 400 su kreditna, a 423 miliona su sredstva iz budžeta. Prvo, ta sredstva su kombinovana. Idu i iz budžeta, a idu i iz kreditnih sredstava. Na stranu što za ta kreditna sredstva koja miruju i koja su mirovala plaćamo kamate i plaćali smo, to je posebna bruka i sramota, ako od 2000. do 2008. godine DOS i njegovi upravljači, koji su upravljali ovim sektorom zdravstva, nisu bili u stanju da naprave rekonstrukciju ovih kliničkih centara, iako je to bilo potrebno onda je to njima na čast. Da li se ide u razvoj tercijarnog i sekundarnog zdravstva, ako imate preteću ekonomsku krizu? Da li je to pravi momenat ili nije?
Rekli ste da sam ja pogrešno rekao da se za lečenje HIV-a troši 170 miliona. Jeste. Samo ukazujem na jednu disproporciju, da vi dva miliona predvidite za prevenciju šećerne bolesti koja pogađa najmanje 300 hiljada građana u jednom trenutku, a bogami ovoliko ste odredili da izdvojite kod HIV-a. To je jedna stvarno velika disproporcija.
Ovo što vi kažete o pušenju i o dinaru, kroz dinar, gde će se izdvojiti za prevenciju kardiovaskularnih oboljenja, da, ja znam da će biti izdvajano za neke aparate i za nabavku opreme, bar sam tako mogao da vidim ovde, to ni u kom slučaju nije prevencija, pogotovo ona četiri magična broja koja sam pokušao da vam citiram.
Ono što je još posebno interesantno, kada sam se već javio, te troškove smo imali prošle godine za isti taj klinički centar, pa smo imali ukupno dve milijarde 950, a sada imamo dve milijarde i 800. Šta je sa onih dve milijarde?! To se ponavlja? Da li je to ''Skadar na Bojani''? Objasnite to pa da vidimo, pa da razgovaramo ozbiljno.
Prema tome, sve što sam rekao nalazi se u brojkama, kao što kaže gospodin Vujadinović, a vi meni sad objasnite ovih 2 milijarde i 950 za kliničke centre iz prošle godine. Uzmite budžet, gde je to?!
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 104. našeg poslovnika i, naravno, na dostojanstvo.
Vidite, gospodin Nikolić, nekada nesumnjiva ikona SRS-a, koja je visoko bila pozicionirana, dozvoljava sebi danas da vodi razgovore sa nama u poslaničkim klupama, da iznosi detalje iz privatnog života i da mu to bude sadržaj političkog delovanja.
Naravno, ja neću upasti u tu zamku. Mislim da i ne treba da upadnemo. Mi raspravljamo o zakonima, raspravljamo o najvažnijem zakonu, a to je budžet.
Jednostavno, ono što želimo da kažemo, i mislim da se time zaokružuje ova naša priča i rasprava, jeste da su gospodin Nikolić i njegova grupacija omogućili danas da se ne donese čitav niz amandmana koji bi obezvredili jedan štetan zakon. Zašto štetan? Bilo je preko 100 amandmana. Ko je upućivao amandmane? Svi su ih upućivali, i iz opozicije (ne takozvane, nego realne opozicije) i iz pozicije.
Nismo mi glasali za grupu Mađara, nacionalnih manjina. Mi smo glasali za nešto što smo prepoznali da je interes građana Srbije. Građana Srbije kao što su u Adi, kao što su u Beloj Crkvi, kao što su u vašem Kniću. To je ono što je nas rukovodilo, a nikako neki čudan, već i pomalo morbidan stav, da ne treba izaći čak ni Mađarima u susret, jer, eto, Srbi su nešto uskraćeni. To je sve što imam da kažem u vezi s tim.
Činjenica je, možete sada da kažete šta hoćete, ali vi danas niste bili opozicija.
Jer, ne postoji konstruktivna opozicija. Jednom opozicija je uvek protiv pozicije - to je osnovni element engleskog parlamentarizma, a taj parlamentarizam je i dan-danas na snazi u svetu i vi ste, jednostavno, danas bili pozicija. To je realnost.
Možete sada da prizivate razne priče. Možemo mi pričati o nekim ličnim stvarima koje ne interesuju ni ovaj parlament ni naše građane. Sramota je onoga ko istinu zamenjuje nekim drugim šablonskim pričama koje apsolutno ne interesuju ni građane ni parlament. Prema tome, mi vam ništa nećemo odgovarati, a vi izvolite, uveseljavajte, ako mislite da je to potrebno, i auditorijum a i građane Srbije. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo i uvažena gospođo ministarka, evo nama poslednjeg iz seta zakona o pravosuđu.
Izašao sam ovde da ispred poslanika SRS podržim amandman koji je na član 3. ovog zakona uložila gospođa Milica Radović. Doduše, sama gospođa Milica Radović je izrazila sumnju da je moguće u ovakvom obliku usvojiti ovaj amandman.
U odgovoru Vlade vidimo da Vlada u obrazloženju kaže – ne treba da prihvatimo ovo zbog toga što onda ostaje stari zakon u upotrebi, pa ga ne možemo zbog toga prihvatiti. Ali, ono što je interesantno, sama gospođa Milica Radović je bila još radikalnija u toku jučerašnjeg dana; ona je podržala amandman gospodina Spasojević Srđana koji je predlagao da se jednostavno ovaj član 3. briše.
Ima jedna stvar koju stalno treba ponavljati: vidite, 19 članova zakona, a 124 amandmana. Ima stara kineska poslovica, koja kaže ovako – ako ideš putem pa ti tri čoveka kažu da si pijan, idi kući, spavaj, makar nisi okusio alkohol. Međutim, interesantno je da predstavnik Vlade istrajava i ne reaguje na ove naše primedbe, a primedbe nisu samo iz opozicionih redova, nego su te primedbe, vidljivo je, i iz redova pozicije. Ja neću da se bavim pitanjem zašto, da objašnjavam, ja ću jednostavno pokušati u svom izlaganju da kažem kako nam se neke stvari dešavaju.
Vidite, mi imamo jedan kontroverzni zakon, koji ni sami ljudi iz pravosuđa baš nisu dočekali sa simpatijama i imaju čitav niz primedaba. Drugo, interesantno je da mi po hitnom postupku raspravljamo o ovim zakonima, a njih ćemo primenjivati, navodno, 2010. godine. Čime to rezultuje? Otprilike tim da mi o važnijim stvarima ne raspravljamo u ovom parlamentu. Šta su to važnije stvari? To je sigurno državno pitanje Kosova i Metohije, gde vidimo da se već raspoređuje ova nova Euleks formacija; čeka se da se taj čin dogodi, pa onda možemo post festum možda i da konstatujemo, sa žaljenjem, da sada više ne vredi o tome ni pričati. Druge stvari, zakonodavne stvari koje bi bile interesantne za ovaj parlament, to je budžet u svakom slučaju, to je osnovni zakon. On ne dolazi na red, a onda ćemo opet navrat-nanos morati da raspravljamo o najvažnijem zakonu koji ovaj parlament donosi. I, naravno, pokrenute kriminalne afere u javnim preduzećima treba takođe skrajnuti, pa ćemo mi da gubimo snagu u raspravi o ovom najmanje kontroverznom zakonu.
Ono što je sigurno, mnogi su kazali da se lustracija uvodi na jedan poseban način ovde, šteta se nanosi sudijama. Vi pravite od sudija "globtrotere" sa putnom torbom, ljude koji će šetati od mesta do mesta, čergarenje jedno u sudstvu, potpuno nepotrebno. Ali, najvažnije od svega, što je više poslanika istaklo, jeste da li vi ove zakone donosite zbog građana, da njima olakšate život. Kada se čovek sudi, to nije prijatna situacija u životu. Ona je vezana često sa velikim materijalnim izdacima. Da li ovaj vaš predlog olakšava život građanima Srbije? Apsolutno ne. To znate i vi.
Koji je onda motiv da istrajavate na tome, to je pitanje. Da to ne bude kritika jednog opozicionog poslanika, hajde da idemo logikom predlagača zakona. "Tanjug" je 24. 9. objavio izjavu Slobodana Homena, državnog sekretara u Ministarstvu pravde. Gospodin je rekao da će ovaj set zakona odgovarati trendovima borbe protiv korupcije. Znači, ljudi u Ministarstvu su želeli da pomognu u borbi protiv korupcije donošenjem ovog seta zakona.
Sam gospodin Homen je rekao da u pravosuđu nema klasične korupcije, rekao je da postoji samo sporost u postupcima i neadekvatno kažnjavanje i da je to problem sa korupcijom. Naime, šta je on konkretno rekao? Kaže: "U tom smislu mi verujemo da će stupanje nove mreže sudova u rad, što očekujemo od 1. juna sledeće godine, u potpunosti stvoriti mogućnost da se odgovori trendovima borbe protiv korupcije".
Korupcija je i te kako važan problem srpskog društva, to niko neće da spori. Ako pogledamo šta je "Transparensi internešenal" rekao u svojoj analizi, mi ne spadamo u zemlje koje bi trebalo da se ponose time što nemaju korupciju. Od 180 zemalja, nama pripada 83. mesto. Ocenjuju se zemlje od 1 do 10, a 10 je najbolja ocena. Na samom vrhu su Finska, od evropskih zemalja, Novi Zeland, da ne ulazimo koje su to, a mi se nalazimo u grupi sa Crnom Gorom, Albanijom, Senegalom, Indijom, sa ocenom 3,4.
Ono što je jako interesantno, postoji GREKO grupa Saveta Evrope, to je grupa zemalja za borbu protiv korupcije, koja je vršila monitoring u Srbiji pre dve godine i dala je preporuke, 25 tačaka koje Srbija treba da usvoji. U poslednje vreme vi ste mogli da vidite da su i od gospodina Kosa, Slovenca koji je na čelu ovog tela, učestale pretnje upućene Srbiji i da je moguće da Savet Evrope uvede sankcije Srbiji zbog korupcije.
To nije sporno. Niko ne zna koliko na korupciju ode u jednoj zemlji, ali po nekim proračunima građane Srbije korupcija košta 20% više svega nego što plaćaju u običnom, svakodnevnom životu. Naime, smatra se da 25% državnog budžeta koji se koristi za javne nabavke ide u korupciju. Ako se gleda 2007. godina, onda je prijavljeno 188 milijardi dinara koje su prijavili nabavljači putem javnih nabavki da su toliko realizovali. Problem je što još toliko nije prijavljeno, a ako čovek gleda koliko je otišlo na korupciju, onda je tu otišlo, da sad kažem u evrima, pola milijarde evra. Znači, sigurno je važna borba protiv korupcije.
Međutim, u čemu se mi razlikujemo? Vi kažete da će se izmenom zakona, novim setovima zakona i njihovom primenom sprečiti korupcija. Ne, neće promenom; mi kažemo – vi ne primenjujete sadašnje zakone i to je osnovni razlog zbog čega mi imamo korupciju. Treba primenjivati zakone, a ne fiktivno menjati zakone i onda glumiti da se nešto radi na korupciji, a konkretno se ništa ne preduzima.
Sad vi meni možete da kažete da ja paušalno iznosim optužbu, a ja ću se potruditi da vam dokažem da je to u realnom životu problem.
Pošto dolazim iz oblasti medicine, lekar sam, pokušaću da vas na primeru iz područja medicine uverim da govorim istinu. Doduše, pre toga bih samo još naznačio, vi znate, da je u Ujedinjenim nacijama Konvencija protiv korupcije doneta 2003. godine, 31. oktobra. Mi smo ratifikovali tu konvenciju u kojoj se kaže da zemlje članice Ujedinjenih nacija nemaju zakonodavni obrazac koji treba da slede, ali svaka zemlja treba da donese sebi prilagođene zakone kojima će efikasno da se bori protiv korupcije. To verovatno nije sporno.
Elem, šta hoću da kažem? Meni je kao predsedniku Odbora za zdravlje došao dopis iz Novog Sada gde nam sindikat, organizacija "Nezavisnost" Instituta za kardiovaskularne bolesti kaže da su pre 15 meseci podneli Okružnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu krivičnu prijavu zbog osnovane sumnje da je u postupku javne nabavke opreme za sterilizaciju bilo nezakonitog ponašanja. Nakon 14 meseci od podnošenja prijave Okružno javno tužilaštvo je došlo do saznanja da postoji osnovana sumnja za zloupotrebu službenog položaja i podnelo je zahtev za sprovođenje istrage protiv osumnjičenih. Predmet sa zahtevom za sprovođenje istrage je prosleđen u dalju nadležnost istražnom sudiji Okružnog suda u Novom Sadu Alimpić Miroslavu i delovodni broj je KI 288/08.
Nakon 15 dana šta se dogodilo? Od podnošenja zahteva za sprovođenje istrage predmet je ponovo vraćen u nadležnost Okružnog javnog tužilaštva u Novom Sadu, po nalogu javnog tužioca. Neću govoriti imena, imam imena a imam i predmete, imam fotokopiju svih tih predmeta. Opet neću da uđem u zamku da pokušam da odgovorim na teleološko pitanje zašto, ali hoću da rasvetlimo šta se ovde, u stvari, događalo.
Vidite, u Institutu u Kamenici, u našoj vrhunskoj zdravstvenoj ustanovi, mora da se steriliše materijal, i tamo postoje sterilizatori koji su bili remontovani 2006. u leto. Firma "Fokus" je remontovala i u izveštaju od 11. 10. je rekla da je sve u redu sa sterilizatorom koji je ona remontovala. Predložila je u isto vreme, pošto kapaciteti nisu bili dostatni, da u cilju dobre saradnje ponudi jedan nov sterilizator koji bi koštao 79.000 evra, ali uz popust od 50%, što znači 39.000 evra.
Šta se dalje događa? Bez vidljivog razloga, direktor ustanove šalje molbu Okiljević Milanu, vlasniku firme "Medikom" iz Šapca i "Protehnom" iz Zemuna, da dođe da proveri sterilizatore i da kaže kakvo je stanje. Naravno, stiže izveštaj od tog gospodina 26. septembra, sa faksa iz firme "Medikom", da je sterilizacija neadekvatna.
Šta se dalje događa? Bez tendera, pogodbom, ide se na nabavku novih sterilizatora i pojavljuju se tri firme: "Medikom" - Šabac, "Protehnom" - Zemun, vlasništvo Okiljevića koji je ustanovio da aparati nisu dostatni; on onda i konkuriše sa svojim firmama i trećim, naravno, pro forma, igračem – to je firma "PTM" iz Šapca. Naravno, kupuje se italijanski CIS aparat za koji se plaća 29.555.000 dinara, da ne idemo u one sitnije pare.
Šta se dalje događa? Policijskom proverom se ustanovljava da firma "Medikom" nije kupila taj aparat, da ga je prekupila od druge firme, nije ga uvezla, da je taj aparat znatno jeftiniji u Italiji. Utvrđeno je da je država na taj način oštećena za minimum 150.000 evra, a po nekim drugim pokazateljima i preko 200.000 evra. Sve je to utvrđeno, sve to postoji u papirima i sve se može videti. Vidite šta naše pravosuđe radi.
Gospođo Malović, mi izražavamo divljenje za vaš predan rad kao ministra, bar kad je naša skupština u pitanju. Možete da služite za primer svim ostalim ministrima, ovde smo videli mnoge koji vam nisu ni do kolena po vršenju svoje ministarske dužnosti kad je parlament u pitanju, ali ja sad na vas apelujem da vi zajedno sa svojim kolegama ne dozvolite ovakav kriminal. U isto vreme, apelujem i na političke stranke. Politička stranka gospodina Borisa Tadića (mi u žargonu kažemo "žuto preduzeće", narod je to već prihvatio i to više nikog ne čudi kad mi kažemo) takođe je proklamovala borbu protiv kriminala u svojim redovima. Evo jednog primera, sve je dokazano, sve razrešeno.
Još samo jedna interesantna stvar. Zbog čega bi čovek sad rekao da je to nešto što je već krenulo, dato sudiji da krene postupak, sve je dokazano a vraćeno ponovo? Zbog jedne sitne činjenice da je taj gospodin Okiljević kum sa jednim visokim funkcionerom Demokratske stranke, vašim bivšim kolegom, ministrom Petrovićem. To je otprilike čitava priča.
Sada bih završio ovo svoje izlaganje onim što je vaš kolega, državni sekretar gospodin Homen kazao. Ono što bi danas bilo najvažnije preduzeti u društvu jeste da svi segmenti društva krenu u otvorenu i pravu borbu, iskreno, protiv korupcije, a pravosuđe da bude samo poslednja instanca kada dolazi do kažnjavanja onih koji su prekršili zakon i koji se bave primanjem i davanjem mita ili nekim drugim vrstama korupcije. Eto, primenite samo to, primenite zakon, kaznite one za koje je jasno dokazano da su ovu državu oštetili za značajnu sumu novca i to će biti to.
Mislim da je ovaj primer dovoljno dokazao da ne treba samo fiktivnom izmenom nekih zakona da se borimo, nego primenom već postojećih, a oni zakoni koje smo imali odranije koji su se ticali mreže sudova sigurno su proistekli iz desetletnog ili višegodišnjeg iskustva i sigurno je ono vreme pokazalo i njihovu svrsishodnost.
Ne treba biti ni konzervativan, treba biti avangardan, ali ne po svaku cenu, a pogotovo ne treba biti avangardan na štetu građana Srbije. Hvala vam.
Pozivam se na Poslovnik i na član 104, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici. Vi ste čuli obrazloženje od predstavnika jedne kvaziposlaničke grupe ovde, koja je zamerila nama da mi lupamo. Ne lupamo mi, gospodine Nikoliću, vama, mi lupamo vašem nelegalnom statusu u ovim skupštinskim klupama. Nemojte to shvatati lično. Nikakav lični odnos ne postoji između mene i vas, koji bi ovde bio predmet  izvrgavanja ruglu.
Verujte, samo na šta mi ukazujemo i zašto su vaši svi amandmani, kada izlazite ovde, amandmani sa lupanjem, delimično, neću da budem dvosmislen, nemojte da se uhvatite za to i da mi kažete da hoću da vas omalovažim, mi upravo samo plediramo na zakonitost, pošto vi pledirate na ustavnost. Mi samo kažemo da vi u isto vreme ne možete biti SRS, kako stoji na sajtu naše Skupštine. To je jedini način na koji vi možete opstati u ovoj skupštini, dok se ne dogode novi izbori.
Mi nemamo ništa protiv toga što ste vi neka nova stranka, to ne osporavamo. Naravno, kad dobijete svoj legalni status na legalnim izborima.
Samo je to problem zbog čega mi lupamo, a nikada vam ne bismo oprostili da sa ove govornice na bilo koji način ugrožavate status našeg predsednika gospodina Vojislava Šešelja. Dosta često, kako vi, tako i vaši drugari iz klupa, pominju ime Vojislava Šešelja, mislimo potpuno nepotrebno. Suđenje je javno, sve o Vojislavu Šešelju i o njegovoj odbrani građani Srbije mogu da vide. Nemojte ni pomagati ni odmagati, jer osim što je nečasno, nije ni potrebno. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, želeo sam da repliciram i nije mi bilo omogućeno, nije ni bitno. Suština onoga što hoću da kažem jeste, gospodin Nikolić se pozvao na Ustav, nije sporno da takva norma u Ustavu postoji.
Međutim, sporno je nešto drugo. Sporno je što ja, kao Paja Momčilov, ne zato što mislim da sam važan, ne mogu i nisam nikada mogao, par godina unazad, da tako nešto iskoristim. Meni nikada nije bilo moguće da to pravo iz Ustava koristim i verujte da sam počinio nešto što je daleko manje zlo po stranku da bi bio i te kako sankcionisan i da bi ja iz ovog parlamenta ekspresno leteo aktiviranjem moje ostavke.
Tu je jedan problem, može neko da kaže moralni, da li će se složiti ovo društvo sa leve strane, pitanje je, jer mi znamo da je DS proklamovala da se u politici u moral ne treba zaklinjati. U pravu je gospodin Nikolić kada kaže da su oni krivci zbog ovoga što se ovde događa. Mi smo toga svesni.
Međutim, da mi udaramo i na njihovo ćutanje kada se ovde vodi rasprava o amandmanima, ne treba vama da dokazujem, građani Srbije su toga i te kako svesni i onaj udar koji im je nanet poslednja dva dana, opet je ocenjen jasno od građana i vidi se da li se mi mirimo sa onim stanjem koje je u zemlji danas, a koje je najviše zahvaljujući neprincipijelnoj koaliciji.
Na kraju bih samo rekao, pozvao bih vas ponovo, gospodine Nikoliću, nemojte ovde da polemišete sa premijerom Šešeljem, on ne može da vam odgovori, a vi možete, i vi i gospodin Vučić imate otvorene sve medije ove države. Možete u novinskim člancima da osporavate i da iznosite svoja gledišta, a SRS, vidite paradoksa, ne može. Na jučerašnjoj konferenciji za štampu SRS bila je jedna jedina kamera, zna se zbog čega kada je jedna jedina, da ono sve što je potrebno za nekoga snimi, da bi taj to mogao da analizira, a nikako da bi pustio u etar, da bi građani Srbije mogli to da gledaju.
Naravno, još jedna stvar koja je vrlo interesantna, i time završavam, osuđujemo mi ovu levu stranu i njihovo neprincipijelno ponašanje, a, ne spremate li se vi da njima podržite budžet i da podržite, čak, manjinsku vladu ovog premijera Borisa Tadića, nije Cvetković, Boris Tadić?! Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo i predsedavajuća, javio sam se po amandmanu na član 100, koji je podneo kvazinarodni poslanik i vođa poslaničke grupe gospodin Tomislav Nikolić, a koji je ovde obrazlagao jedan takođe kvazinarodni poslanik, koji je sebi dozvolio da iskoristi tu priliku da ispadne, pored toga, smešan.
Naravno, mi srpski radikali uopšte ne mislimo da uđemo u takav nivo rasprave, prizeman, kojim se poslužio taj gospodin. Bilo je tu niz nelogičnosti, ali da krenem po amandmanu.
Poslanici SRS su uložili amandman gospodina Krasića, koji je lepo obrazložen od strane gospođe Vjerice Radete. Mi smo jasno kazali da mi tražimo brisanje čitavog člana zbog toga što odredbe o ponovnom izboru, o opštem izboru sudija su, po nama, po našem mišljenju, protivne našem Ustavu i mi se ne slažemo da se na jedan ovakav način uvodi, praktično, lustracija naših sudija. To je jasno zbog čega mi smatramo da treba da se briše ovaj član i mi ostajemo pri tome.
Kad neko izađe i kaže "slažem se sa radikalima", prvo sebe proglasi radikalom, pa onda čovek ne zna šta dalje da priča. Zbog toga, kaže, da prihvata stav radikala. Onda ne može da ga prihvati u parcijali, kao što je ponudio ovde jednim svojim malim delom da ga prihvati. To je, u svakom slučaju, po meni, malo smešno - da prihvataš stav radikala, a onda ideš na jedan minimalistički deo od toga, za koji se sam lično zalažeš. No, dobro.
Zašto se mi zalažemo da se ovaj član briše? Upravo iz razloga što smatramo da se u ovoj zemlji nedovoljno poštuju i sadašnji zakonski propisi i da se nedovoljno poštuje Ustav.
Poći ću od jednog konkretnog primera. Član sam Odbora za zdravlje. Mi smo dobili ovih dana dopis, gde nam se studenti, nastavnici, nenastavni radnici Medicinske akademije "USA Medical school" obraćaju sa apelom za pomoć i zaštitu zakonitosti i sve zbog onemogućavanja naših elementarnih prava i sloboda, prava na učenje, prava na rad, prava na egzistenciju, akademskih prava i sloboda.
Ovaj zahtev i apel je potpisan od 149 studenata ovog fakulteta, od njihovih nastavnika. Vi ste verovatno u štampi videli o čemu se, praktično, radi.
Radi se o tome da 50 studenata četvrte godine privatnog fakulteta su danas na ulici i ne mogu da vežbaju, da se uče, da mogu na odeljenjima gde leže pacijenti da dođu do potrebnih znanja.
Da situacija bude još interesantnija, vi ste imali da je taj fakultet dobio dozvolu od Ministarstva prosvete, koje je jedino nadležno da ovakvu dozvolu izda. Taj fakultet može onda normalno da radi.
Međutim, šta se dešava? Ministar u istoj Vladi, gospodin Tomica Milosavljević, koji je ljuti protivnik privatnog medicinskog fakulteta, izdaje naredbu dvema ustanovama koje su potpisale legalne ugovore, a to su KBC Zemun i KBC Dragiša Mišović, sa ovim fakultetom, da će prihvatiti 50 studenata da mogu da obavljaju praktični deo vežbi, a ti ugovori su i nama stavljeni na uvid i oni su potpuno validni i pravno važeći, ministar sada nalaže ovim ustanovama da poništavaju ove ugovore.
Samo ću da vas podsetim na stručno mišljenje koje je dala prof. dr Vesna Rakić-Vodinelić o svemu ovome. Pročitaću samo dva stava koja su bitna vama koji se zalažete za put u Evropu, koji se zalažete za vladavinu prava, da vidite kako je u zemlji jedna šizofrena Vlada, gde jedan ministar daje dozvolu, a drugi je osporava, da ne mogu ni oko elementarnih stvari da se dogovore i imaju jedinstven stav, onda imamo ovakve presedane koje ističe ova gospođa Vesna Rakić-Vodinelić, ona je jedan od prvoboraca ove revolucije koja se dogodila 2000. godine.
Kaže ona, otprilike, ovo: ravnopravan položaj državnih i privatnih visokoškolskih ustanova proističe iz samog Ustava Republike Srbije, koji utvrđuje princip ravnopravnosti svih oblika svojine, od državne do privatne. Oblik svojine, ni po Ustavu, ni po Zakonu o visokom obrazovanju, ne može biti osnov za različiti pravni položaj visokoškolskih ustanova.
Favorizovanje jednih u odnosu na druge predstavlja diskriminaciju s obzirom na oblik svojine, a diskriminacija je zabranjena Ustavom Srbije, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i drugim međunarodnim izvorima koje je Srbija ratifikovala. Zabrana diskriminacije važi ne samo za pravna, nego i za fizička lica.
Kada analizira postupke ministra zdravlja i drugih koji su se upleli u ovu nečasnu rabotu, da 50 ljudi mladih spreče da dođu do kvalifikacije svoje i do svoje egzistencije, kaže u tački 8 ovako - naročito je važno podvući da su dva dopisa potekla od ministra zdravlja Republike Srbije, koji nije ovlašćen da raskida ugovore koji su zaključila treća lica, niti da im nalaže raskid.
Jedan KBC je osnovala država Srbija, a osnivačka prava vrši Vlada Republike Srbije, a ne ministar. Drugi KBC je osnovao grad Beograd, a osnivačka prava vrši gradsko veće, a ne član gradskog veća.
Takođe, u dopisima navedenih državnih funkcionera radi se o statusu jedne obrazovne institucije koja je u nadležnosti Ministarstva obrazovanja.
Znači, da rezimiram sve ovo što sam kazao. Ima li šanse da neko u Vladi, ovde je jedan njen predstavnik koji verovatno nikakve veze sa ovim nema i apsolutno nije kriv za ovakvo šizofreno ponašanje jedne ovakve, na čudnim principima, sklopljene Vlade, koja dovodi do ovakvih situacija, da neko odgovori ovim mladim ljudima, da zaštiti njihova ljudska prava, elementarna, na obrazovanje, na školovanje u zemlji, koja je, složićemo se, ipak kapitalistička. I da se spreči da jedan komunistički poverenik u liku ministra zdravlja ne radi ovo što radi u ovoj zemlji.
Hoće li ti ljudi, a ne mogu da vežbaju, oni su na ulici. Šta će se dogoditi? Normalno, ono što će se dogoditi. Ukoliko im ne bude omogućeno da vežbaju u ovim ustanovama, oni će vežbati negde drugde. Vežbaće oni možda u Crnoj Gori, vežbaće možda u Republici Srpskoj. Ko će platiti odštetu koja će uslediti nakon sudskih procesa. Plaćaće građani Srbije, poreski obveznici.
Prema tome, gospodo iz Vlade, uzmite se u pamet. Nemojte da pravite haos u ovoj zemlji Srbiji, jer ni ovaj set zakona, koji smatrate spasonosnim, neće nam pomoći ukoliko vi i dalje nastavite da kršite i do sada važeće zakonske norme i propise. Što je još važnije, norme civilizovanog sveta i Evrope, u koju vi tobože želite da idete, ali kako ste krenuli, teško da ćete stići.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 104. Uvaženi gospodin Mićunović je izašao ovde i rekao otprilike da nije lepo o mrtvima ovde pričati bilo šta i iznositi i slažem se uglavnom s tim.
Međutim, ono što je sledilo iza toga kao neko obrazloženje da je neka stranka impregnirana, ne znam čime, zaista je nešto što je takođe vređanje i što je nedolično. Opet ću biti slobodan samo da podsetim na jednog pokojnika, našeg kolegu, akademika Miloševića, koji je lepo napisao za jednog čoveka koji ovde pledira da je neka stranka impregnirana nekim ljudima iz neke službe, kako je na Golom otoku bio jedan mlad čovek vrlo kratko, i vrlo brzo se vratio i odmah dobio mesto na katedri Filozofskog fakulteta. Navodi i drugi primer. To je citat iz dela akademika ...
Molim vas, to je objavljeno u knjizi akademika Miloševića. Doneću taj citat pa ću pokazati.
Da li lažem, gospodine Mićunoviću? Znači, neistinu govorim. Dobro.
Isti taj akademik Milošević znači laže i govori neistinu kad na razgovoru sa gospodinom Miloševićem i studentima, studenti traže ostavku, a Milošević se obraća gospodinu Mićunoviću i kaže - Mićune, jesmo se tako dogovorili? I to je laž? U redu, laže akademik Milošević. Izvinjavam se zato što sam obmanut od pokojnika.
Znači, sada vi osuđujete pokojnika. Doneću knjigu i citat gde to piše. Znači, laže pokojnik, sad možemo da ga osuđujemo i da ga eventualno i vređamo. U redu.
Ajde da se vratimo na čitavu stvar ovde o kojoj mi raspravljamo. Kaže gospodin Milivojević da ima gomilu citata koje može da donese. Nemojte donositi, nećemo ih opovrgavati. Mi pričamo o sadašnjoj krađi. Mi govorimo o nečemu što je nedopustivo, da neko ko je bio biran kao SRS danas više nije SRS, a isto traje u ovom parlamentu pod firmom SRS.
Gospodine Milivojeviću, pogledajte sajt naše Skupštine, ako ne verujete meni, ako lažem. Verovatno sve što kažem ovde će biti laž, a doneću i knjigu da se izvinim gospodinu Mićunoviću što sam bio u zabludi i citirao objavljeno delo i štivo.
Prema tome, ko je impregniran čime da mi to pustimo...
(Predsednik: Vreme.)
Isteklo mi je vreme 16 sekundi. Izvinite za prekoračenje.
Dame i gospodo narodni poslanici, uz reskir da opet doživim ovacije od poštovanih kolega, da se razumemo, gospodine Mićunoviću, nisam izašao da vas omalovažavam, poštujem vaše godine i mogu da poštujem sve ono što ste uradili dobro u svom životu. Nisam čovek koji bi to negirao.
Međutim, gospodine Mićunoviću, vi ste uvredili čitavu moju stranku. Rekli ste da smo mi stranka impregnirana DB-om i to za vas nije uvreda.
Znači, reagovao sam na tu vašu reakciju kao poslanika, kao na jednu lošu reakciju jednog čoveka koji, bar kad već ima onakvu biografiju, ne bi trebalo na takav način da govori. Rekli ste to što ste rekli, uslovno sam rekao da ću vam doneti citat i rekao sam da ako to nije istina da vam se izvinjavam. Sada ne znam zašto vidite tu zlu nameru. Ali, radi se o nečemu drugom.
Zašto ne radi u Skupštini ono ozvučenje koje ste kupili vi, koje i sada ne mogu da vrate u život, koje je basnoslovno plaćeno. Mi ne možemo da zasedamo u Domu nego zasedamo ovde. To je, recimo, nešto što je interesantno.
Interesantno je jako, znamo dosta svi, hvala bogu, kako je vršen izbor prvog predsednika DS. Da li je neko došao tamo u Šumicama, gde se to događalo, te zgrade više nema, sada je jedna nova zgrada sagrađena, sa ulice doveden, pa predložio gospodina Mićunovića. Živ je svedok još koji može to da potvrdi. Gospodine Mićunoviću, to nisu laži, znamo to. To nisu laži, živ svedok ima i on će to potvrditi. Samo toliko.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsedavajuća, reklamiram, naravno, član 27, ali ću ga preskočiti i pozvaću se radije na član 104.
Ovo što vam ponavljaju uporno poslanici SRS iz dana u dan sad već postaje zabrinjavajuće. Protiv čega se mi uporno bunimo i sa čim ne možemo da se složimo? Ne možemo da se složimo što su izvesni građani ovde, koji se predstavljaju da su poslanička grupa Srpska napredna stranka, pod svoju firmu stavili da su i SRS. Pogledajte skupštinski sajt, molim vas. Oni jedino mogu da egzistiraju ovde kao poslanici SRS. Zašto to ova većina toleriše, ne razumem. To nije stvar morala, to je stvar kršenja zakona. Vi ste psihijatar, da li je moguće, vi znate šta je to podeljena ličnost, da si i Srpska napredna stranka i da si i SRS? Upravo imamo takvu šizofrenu situaciju.
Mi jednostavno samo pozivamo vas, a naravno i ovu većinu ovde koja ovo sve i diktira i pravi ovo zamešateljstvo i zbog toga omalovažava ovu skupštinu, da se privedete svesti. Ne može se biti SRS i govoriti sve ovo što se govori za ovom govornicom. To je nonsens, to je šizofrenija. Molim vas, nemojte vređati građane Srbije. Znam da u politici nema morala, to je proklamovano davno, ja ne plediram na to, ja plediram na elementarnu logiku i na ono što bi bili zakon i pravda i ovaj poslovnik. Ne može se biti u isto vreme i jedno i drugo.
Neću pričati o kameleonstvu, ne pada mi ni na kraj pameti; neću pričati ni o moralu nekoga ko ukrade, ne pada mi ni na kraj pameti, to su odrasli, zreli ljudi. Neću ni kao Vuk Drašković, koji je u listu "Danas" pre dva dana napisao - sulaj marijus iz Zemunskog magistrata. Ne znam kako njegovi predstavnici koji ovde sede posle ovoga što im je predsednik stranke napisao mogu da tolerišu ovako šizofrenu i nemoguću situaciju.
Nemojte, molim vas, kameleone da trpimo ovde i nemojte vi koji upravljate ovim domom da budete dovedeni u tu situaciju zbog neprincipijelnosti ove većine ovde. Lično verujem da ste vi častan čovek, predsednice, i apelujem na vas kao kolegu da ne dozvoljavate ovakav nemoral, ovakvo kršenje propisa i zakona. Mi srpski radikali ćemo do kraja da žigošemo ovakvo stanje u parlamentu Srbije. Verujte, ako vi istrajavate, i mi ćemo istrajavati.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, već su prethodnici iz SRS-a, kao i kolege iz DSS-a, ovde ukazali na nešto što je eklatantno kršenje Ustava i Poslovnika.
Pošto vi uvek tražite da se precizno poslanik izjasni o tome koji se članovi Poslovnika krše, krši se, praktično, čitava šesta glava našeg poslovnika, a dajem vam čl. 82, 83, 84, 85, pa da ih ne bih citirao, pošto su dugi, vi nađite gde je ta povreda iz ovoga što ću reći.
Naime, o čemu se radi? Ne bih možda ni izašao da po stoti put ponavljam nešto što je notorna činjenica i istina, nego, pored toga što kršite Ustav, Poslovnik, vi kršite i elementarnu logiku i nas ovde pravite, stvarno, nedostojnim ljudskog bića kad nam dajete takva nesuvisla obaveštenja.
Jasno je da je 5. novembra, u 11,45 časova, grupa od 86 poslanika pokrenula inicijativu da se uvrsti rasprava o poverenju Vladi u skupštinsku debatu. Sad vi nama govorite da juče, 5. novembra, ova današnja, 3. sednica nije bila naredna. Vi ste pobrkali i sednicu sa tačkom dnevnog reda.
Nama je rekla predsednica Skupštine, kad je obrazlagala – ja sam sednicu sazvala 31. Nemamo ništa protiv što ste sazvali 31, ona je opet naredna sednica i ne može 5. novembra da bude nikako drugačije nazvana nego narednom sednicom. Vi sad nama kažete – na narednoj sednici, nekoj, to će biti ispoštovano.
Ustav nam je jasno rekao, mora se raspravljati na narednoj sednici, a ovo što se vi sad uhvatite tih pet dana, kad će biti, kad neće, da li može, da li ne može, to apsolutno nije važno. Na kraju krajeva, moglo je da bude uvršteno u dnevni red ove sednice, možda, i kao peta tačka dnevnog reda. To je moglo da se uradi.
Prema tome, nemojte, molim vas, da nas ovde pravite ludim. Mi nismo nenormalni. Mi jasno znamo da je 5. novembra 3, današnja sednica, naredna, i bila je, i nemamo ništa protiv toga. Imamo protiv toga što niste uvrstili u dnevni red, a bili ste dužni po ovim tačkama koje sam vam citirao, i ovu tačku dnevnog reda. Samo sam toliko hteo.
Gospođo Čomić, ako budete i dalje od nas pravili imbecile, moraćemo da se javljamo.

Whoops, looks like something went wrong.