Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milovan Radovanović

Govori

U članu 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku navodi se, pa citiram – u članu 262. stav 1) posle prve rečenice dodaje se druga rečenica koja glasi: "U postupku za krivična dela, za koja je posebnim zakonom određeno da postupa tužilaštvo posebne nadležnosti, nagrada veštaku, prevodiocu i tumaču može se odrediti do dvostrukog iznosa nagrade predviđene za veštačenje, prevođenje ili tumačenje u drugim krivičnim stvarima".

Amandmanom koji sam podneo ispred poslaničke grupe SRS traži se brisanje ovog člana 2. Predloga zakona. Zašto? Gospođo Malović, javna tužilaštva posebnih nadležnosti, tu se naravno misli na tužilaštvo za organizovani kriminal i tužilaštvo za ratne zločine, u odnosu na javno tužilaštvo redovnih sudova dovodi se u neravnopravan položaj. Mi u SRS smatramo da nam uopšte nisu potrebni specijalni delovi pravosudnog sistema. Smatramo da delovi izvršne vlasti žele da zloupotrebljavaju i da imaju kontrolu nad pravosudnim sistemima, pa i u ovom posebnom pravosudnom delu. Tu leži izvor korupcije, kriminala, politizacije sudskog postupka određenih ljudi iz izvršne vlasti, kao i određenih ljudi iz tajkunskih krugova.

Mi u SRS smatramo da redovni sudovi mogu voditi postupke organizovanog kriminala i postupke ratnih zločina. Za to nisu potrebni niti posebna tužilaštva, sudije, veštaci, prevodioci, tumači, kao ni posebno visoke nagrade za njihov rad, pogotovo ne u dvostrukom iznosu. Ovakvim vašim rešenjem ljudi u pravosudnom sistemu dovode se u neravnopravan položaj po davanju značaja, plata, nagrada, pa time i verovatno motivacije za rad, što može dovesti u pitanje i objektivnost suđenja i donošenje sudskih presuda.

Kada ste već predvideli zakonskim rešenjima posebne delove pravosuđa sa posebnim nadležnostima, smatram da je neopravdano uvećano nagrađivanje posebno dvostrukom ili većem iznosu. Na kraju cilj amandmana koji sam podneo u ime poslaničke grupe SRS je obezbeđivanje uslova za nepristrasno vođenje postupka i nezavisnost pravosudnih organa.
Dame i gospodo narodni poslanici, u delu koji govori o kaznenim odredbama, u članu 8. stoji: "Novčanom kaznom od 500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako" tačka 1) "usavršava, proizvodi, poseduje, koristi, stvara zalihe, stiče, zadržava, izvozi, uvozi, reeksportuje, obavlja transport, tranzit, pretovar ili na druga lica direktno ili indirektno prenosi biološko oružje (član 3. tačka 1)".
U amandmanu koji sama podneo u ime SRS stoji da se u č lanu 8. stav 1. tačka 1) posle reči: "druga" dodaju reči: "fizička ili pravna". Da bi se izbegla različita tumačenja i zloupotrebe, neophodno je tekstom ove odredbe precizirati da se zabrana prenošenja biološkog oružja odnosi na fizička i na pravna lica. Cilj amandmana je poboljšanje teksta zakona.
U Predlogu zakona stoji: "druga lica". Može da se tumači da su ta druga lica kako fizička, tako i pravna lica, ali to može samo da se tumači i podrazumeva. Amandmanom koji sam podneo u ime poslaničke grupe SRS precizira se da tu radi kako o fizičkim, tako i o pravnim licima, a što je trebalo da se predvidi ili predlogom zakona ili, eventualno, amandmanskom intervencijom i u članu 3. tačka 1) da se doda: "druga fizička ili pravna lica".
Preciznije je u terminološkom značenju. Kazne koje su predviđene Predlogom zakona od 500.000 do 3.000.000 dinara i nisu tako male. Ne samo zbog toga, pošto se radi o prenosu veoma opasnog materijala, biološkog oružja, važno je da bude usmerena odgovornost za privredni prestup precizno na krug ljudi ili krug odgovornih, a to su fizička i pravna lica zbog privrednog prestupa.
U mišljenju Vlade stoji da Vlada nije prihvatila moj amandman, da je dovoljno jasno ovo što stoji u tački 1) stavu 1. člana 8. Predloga zakona, što može da bude prihvatljivo ako se tumači da su ta druga lica fizička i pravna lica. Moramo da priznamo, gospođo Malović, u amandmanu koji sam podneo preciznije se odnosi na krug lica koja treba da budu odgovorna za prenos biološkog oružja, a to su fizička i pravna lica. Uopšte to nije sporno, eventualno, od vas kao predstavnika Vlade, da prihvatite ovaj amandman.
Ovim amandmanom, u smislu pravno-tehničke intervencije, ne zadire se u suštinu, u smisao, u koncept Predloga zakona. Ovde se samo zadire u poboljšanje preciznosti, kada je reč o kaznenim odredbama, lica koja treba da budu odgovorna ako se ne pridržavaju ovog zakona i materije koju ovaj zakon reguliše.
Član 10. Predloga zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenje govori o zaštiti sticaoca prava vlasništva i državine i njegovih određenih stečenih prava, koja ne smeju biti povređena.
Amandmanom, koji sam podneo ispred poslaničke grupe SRS, tražim da se naslov iznad člana 10. i sam član 10. brišu. Rešenjima u celom Predlogu zakona provlači se istorijska nepravda, o kojoj su govorili narodni poslanici, i to kako opozicionih stranaka, tako i vladajućih stranaka, pa čak je i jedan narodni poslanik vladajuće stranke rekao da i sam ne zna da li je nepravednije usvojiti ovaj zakon ili je nepravednije ne usvojiti ga, zakon o vraćanju oduzete imovine.
Iz principijelnih razloga, mi u poslaničkoj grupi SRS smatramo da je ovaj amandman opravdan, kao što smatramo da je neopravdano primeniti odredbu člana 10. Predloga zakona u odnosu na neke druge sticaoce imovine iz ovog predloga zakona. Ili, preciznije, odredba člana 10. ovog predloga je, gospodine ministre, prihvatljiva ako nju razmatramo i tumačimo odvojeno od ostalih delova Predloga zakona. Čini se veća nepravda u celom ovom zakonu, nego što je eventualno pravedno da se dođe do primene odredaba ovog člana Predloga zakona.
Međutim, principijelno stoji problem na koji način su zaštićeni i obezbeđeni drugi subjekti imovinskog prava po osnovu održaja i drugih pravnih pravila koja treba da obezbede pravnu sigurnost građana Srbije, koja danas, na žalost, u našoj državi ne postoji. Ovaj član 10, na koji sam podneo amandman, to ne obezbeđuje u dovoljnoj meri. Opravdano se treba zapitati šta je sa obveznikom vraćanja podržavljene imovine u naturalnom obliku i obeštećenje u vidu državnih obveznica i novca, iz člana 9. ovog Predloga zakona, jer amandman u obrazloženju upućuje na nepravednost člana 9. ovog vašeg predloga zakona, a to je država. Država kao subjekte, titular prava, kako ste u prethodnoj tački ove sednice govorili, da je država vlasnik javne svojine, između ostalog. Nema javne svojine, javna svojina samo može biti državna svojina.
Šta je sa titularom državne svojine, odnosno po vama javne svojine? Da li obveznik vraćene imovine i obeštećenja, odnosno država, ima li neko pravo o tom osnovu, osnovu održaja? Državi će trebati mnogo para da izvrši obeštećenje bivšim vlasnicima koji raspolažu i ostvaruju pravo po ovom predlogu zakona. Iz člana 10. Predloga zakona proističe pretpostavka da će obveznik izvršiti obeštećenje prema bivšim vlasnicima, ali stoji nepravda uopšte i prema nekoj kategoriji sticaoca podržavljene imovine.
U svakom slučaju, ovim zakonom nepravda koja će postojati prema većini subjekata koji se pominju u ovom predlogu zakona neće biti otklonjena, i to je problem koji mi poslanici SRS ističemo i za koga, vidimo, ostali poslanici, čak i vladajućih stranaka, govore u smislu nejasnoća i pitanja da li je trebalo podnositi ovakav predlog zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenja ili ne.
Naziv odeljka 2. – vraćanje podržavljenog građevinskog zemljišta i naslov iznad člana 22. koje se zemljište ne vraća, zamolio bih predstavnika Vlade, gospodina ministra Petrovića. Znam, gospodine ministre, da je vama ovde u sali najviše potrebno pažnje i koncentracije da pratite šta narodni poslanici izlažu i da procenite, gde ima opravdanosti i u tim slučajevima, eventualno, prihvatiti od predložene amandmane.
Ovom prilikom bih vas zamolio, obzirom da ne zbog javnosti hoću da obrazložimo opravdanost podnetog amandmana ispred SRS, nego hoću vama kao predstavniku Vlade i ministru u Vladi da ukažem na određene nelogičnosti i kontradiktornosti u članu 22. na koji sam podneo amandman i predložio da se on briše. Molim vas, pratite me.
U članu 22. piše – predmet vraćanja u smislu ovog zakona jeste građevinsko zemljište u javnoj svojini Republike Srbije, AP ili jedinica lokalne samouprave, kao i građevinsko zemljište u državnoj, društvenoj, odnosno zadružnoj svojini. Kasnije ću o stavu 2. Ovaj član 22. ima 27 stavova, ali ću se osvrnuti samo na prvi i drugi stav.
Predmet vraćanja u smislu stava 1. ovog člana jeste građevinsko zemljište u javnoj svojini Republike Srbije koji još uvek nemamo. Vi pretpostavljate da je već donet zakon o javnoj svojini, a nije. Verovatno ćete ga usvojiti narednih dana, pa ćemo imati javnu svojinu. Sada dok raspravljamo o ovoj materiji i ovom predlogu zakona, još uvek nemamo javnu svojinu, kako ni Republike Srbije, tako ni AP, gradova i opština.
Međutim, nije samo to u pitanju. Naveli ste – kao građevinsko zemljište u državnoj, društvenoj i zadružnoj svojini. Sada prema članu 2. još uvek Predloga zakona o javnoj svojini, kaže se – javna svojina može biti državna, pokrajinska, opštinska i gradska. Ovde imamo, posle eventualnog usvajanja Predloga zakona o javnoj svojini, da u ovom zakonu stoji, u istom stavu, postojanje javne svojine Republike Srbije i građevinsko zemljište u državnoj svojini, što je isto. Isto je. Javna svojina prema članu 2. zakona o javnoj svojini je državna svojina.
Međutim, postoji još jedna kontradiktornost. Usvajanjem zakona o javnoj svojini, postoji društvena i zadružna svojina koju ste predvideli u stavu 1. člana 22. Zakon o javnoj svojini predviđa samo tri oblika javne svojine – državnu, pokrajinsku, opštinsku i građevinsku. Znači, nema društvene i zadružne svojine. To su te dvostruke i trostruke nelogičnosti i kontradiktornosti na koje sam hteo da vam ukažem i skrenem pažnju, ne zbog amandmana nego zbog zakona.
Opravdanost mog amandmana, kojim sam tražio da se briše ovaj član 22. verujem da je i vama očigledan i opravdan.
Zbog vremena, osvrnuću se i na stav 2, gde se kaže – ne vraća se izgrađeno građevinsko zemljište, ako ovim zakonom za pojedine situacije i slučajeve nije drugačije određeno. Iz konstatacije vidimo da nije određeno i nema potrebe da ove reči – ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno. Da jeste, trebalo bi da stoji – osim u slučajevima iz člana tog i tog ovog zakona, jer precizno upućuje na neku odredbu određenog člana ovog zakona gde su ti slučajevi predviđeni.
Gospodine ministre, znam da ste po struci pravnik i znam da ćete da me razumete i u tom pravničkom smislu. Pitam vas u vezi ovog člana 22. i podnetog amandmana – da li mogu da budu predmet vraćanja poslanički mandati SRS koje ste oteli i dali vanparlamentarnoj tajkunskoj stranci koje vode najkorumpiraniji političari današnjice, "Gandi" iz Bajčetine…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, mislim da je, ne jednom upozoreno da ne možete da se rugate proceduri i odredbama Poslovnika Narodne skupštine. Ne možete da smatrate da vam je to dozvoljeno samo zato što imate politički stav. Nije vam dozvoljeno.)
Da li imam prava na repliku?
(Predsedavajuća: Nemate prava ni na kakvu repliku. Kršite odredbe Poslovnika Narodne skupštine. Upozoreni ste, pred izricanje mere opomene.
Možete da nastavite, pošto imate vreme poslaničke grupe. Izvolite.
Prijavite se. Imate vreme poslaničke grupe i to vreme se troši na pretres u pojedinostima o zakonu.)
Pitao sam gospodina ministra vezano i za amandman i za član zakona, a i po struci je gospodin ministar pravnik i znam da ima valjano i validno obrazloženje u vezi mog pitanja.
(Predsedavajuća: Dva minuta i 30 sekundi, želite li i dalje da nastavite? Izvolite.)
Zamolio bih, ne samo gospodina ministra, sada konkretno o amandmanu, nego i gospodina Srđana Mikovića koji nije tu, da odgovore o ovim nelogičnostima i kontradiktornostima koje sam naveo i koji postoje u stavu 1. člana 22. na koji sam podneo amandman.
Odeljak 3, vraćanje poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta i naslov iznad člana 24. kojim se zemljište vraća, kao i član 24, amandmanom poslaničke grupe SRS koji je podnela Vjerica Radeta traži da se briše.
Podsetiću sve prisutne i, naravno, javnost, pogotovo ministra kao predstavnika Vlade, da je 26. marta 1991. godine donet Zakon o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanju zemljišta koje je prešlo u društvenu svojinu po osnovu konfiskacije zbog ne izvršenih obaveza iz obaveznog otkupa. Mesnim zajednicama, najvećem broju seoskih naselja, vraćene su utrine i pašnjaci i to je deo najveće površine koju ste danas pomenuli, gospodine ministre, u okviru zaparloženog zemljišta od oko 100, kako ste rekli 178 hiljada hektara. Upravo to je posledica zakona koji je donet tada 26. marta 1991. godine.
Ranije za oduzetu zemlju nije bila isplaćena naknada. Vraćeno je 100 hiljada hektara, kao što znamo, za 10 godina, koliko je zakon bio na snazi. To je proizvelo u velikoj meri pogubne ekonomske posledice, gde su čak uništeni i mnogi poljoprivredni kombinati, gde je pala cena poljoprivrednog zemljišta, gde su, već sam pomenuo, zaparložene mnoge obradive površine njive, a među naslednicima su izbili mnogi sporovi koji su doveli do sudskog epiloga. Sve je to umrtvilo dalju volju i želju ljudi da se bave poljoprivrednom proizvodnjom.
Naslov iznad člana 34. i član 34. govore o obeštećenju oduzetih preduzeća. Kod oduzetih preduzeća u aktu u oduzimanju preduzeća, odnosno imovine, ako je navedena čista aktiva, osnovica obeštećenja čini vrednost čiste aktive valorizovane na osnovu pariteta dinara prema američkom dolaru, na dan oduzimanja imovine i pariteta dinara u odnosu na američki dolar, na dan donošenja rešenja.
Ovde se gospodine ministre, predlagač, Vlada je verovatno propustila jer se radi to o logici, ali nije bilo suvišno i da se navede na dan donošenja rešenja po utvrđivanju iznos obeštećenja.
U stavu 2. se govori o izuzetku, ako nije u aktu navedena čista aktiva, onda se osnovica obeštećenja uzima za registrovan osnovni kapital.
Šta ako tu neko postavi neko pitanje, šta ako nije registrovan osnovni kapital ili ako nema akta za oduzimanje i to može da se dogodi, itd. Mnogo toga može da postoji nejasno, ali bez obzira na sve to, može da bude i primenljivo, ali po nama u SRS, nije prihvatljiv ceo amandman, odnosno ceo Predlog zakona, tako i ovaj član, pogotovo što će biti veoma teško primeniti ove odredbe Predloga zakona i to u najgorem slučaju, odnosno nemoguće je utvrditi realnu vrednost oduzete imovine i preduzeća i time uspostaviti ono što mi govorimo i u načelu i ceo dan u vezi amandmana, neće doći do ispravljanja nepravde, do tih odnosa kada će se utvrditi realna stvar i po pravu i po pravdi.
U postupku vraćanja imovine i obeštećenja kod Agencije za restituciju predviđeno je da je Agencija dužna da u roku od šest meseci, a u posebno složenim predmetima u roku od godinu dana od dana prijema zahteva, donese rešenje o prihvatanju ili ne prihvatanju zahteva.
Bez obzira što je Predlog zakona u suprotnosti sa konceptom SRS, moramo da kažemo da i kada je u pitanju član 46. da je on opravdan, ne ulazeći da li su rokovi predloženi odredbama člana 46. razumni i realni, da li su rokovi šest meseci ili godinu dana objektivni. To je manje važno. Važnije od toga je opravdanost koncepta celog Predloga zakona, koji, po nama u SRS, nije dobar.
Gospodine ministre, odakle termin u odredbi člana 46. "potpun zahtev"? Zahtev je zahtev. Prema članu 42. on sadrži određene podatke. Ako ne sadrži određene podatke, on se odbacuje, prema članu 43. tako da ova kvalifikacija ne treba da stoji. Potpun zahtev se podrazumeva. Ako nije potpun, on se odbacuje. Suviše je kvalifikacija ovog zahteva. Naravno, eventualno bi moglo da stoji: zahtev sa potpunim podacima, mada ni to ne treba. Dovoljno je bilo samo da o zahtevu odlučuje, najkasnije u roku od šest meseci, Agencija za restituciju.
Naslov iznad 58. i član 58. govore o postojanju organa Agencije za restituciju, odnosno direktoru koga biraju i razrešava Vlada Republike Srbije. formiranjem još jedne državne agencije sa stotinu administrativnih radnih i činovnika, povećava se javna potrošnja na račun mogućih investicija, socijalnih davanja i drugih davanja iz budžet i opravdanih davanja iz budžet Republike Srbije.
Pošto Predlog zakona o kome je sada reč i o suprotnosti sa programskim opredeljenjem, konceptom SRS, podneo sam ispred poslaničke grupe SRS ovaj amandman kojim tražim da se član 58. i naslov iznad njega briše, smatramo iz opravdanih razloga.
Gospođo Čomić, ako dozvolite, ja bih jedno kratko obrazloženje radi javnosti, kako bi bolje shvatili u čemu se sastoji suština člana 71. i predloženog amandmana.
Dakle, u članu 71. stav 1. Direkcija podnosi Vladi godišnji izveštaj o stanju nepokretnosti u javnoj svojini najkasnije do kraja maja tekuće godine za prethodnu godinu. Reči: "do kraja", amandmanom se predlaže njihova izmena, tako da stoji: "do 31. maja", što je Vlada prihvatila iz pravno-tehničkih razloga, što je opravdano.
Stav 2. – ministarstvo nadležno za poslove odbrane i ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove podnose Direkciji godišnje izveštaje o stanju nepokretnosti u svojini Republike Srbije, koje koristi najkasnije do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu. Reči: "do kraja" amandmanom sam predložio da se menjaju i da stoji: "do 31. marta", što je takođe Vlada prihvatila iz pravno–tehničkih razloga, jer je preciznije da stoji onako kao što je amandmanom to predloženo.
Bez obzira što je Vlada prihvatila, iz razloga pravno-tehničkog značaja, ovaj amandman, iz terminoloških razloga ni jedan amandman, pa i ako se radi o suštini Predloga zakona o javnoj svojini, ne može da promeni koncept Vlade Republike Srbije, kao predlagača, a što se kosi sa konceptom koji mi u SRS zastupamo i zašta se mi zalažemo. Osnovno, prvo treba da se donese zakon o imovinsko svojinskim odnosima, pa tek onda o javnoj i drugim oblicima svojine. To bi bilo, po nama u SRS, opravdano, kao i sled događaja i predloga zakona koji bi u potpunosti regulisali ovu materiju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 77. Predloga zakona o javnoj svojini govori se o rešenju po zahtevu za upis. Nemoguće je ovaj predlog zakona popraviti amandmanima narodnih poslanika, pa i ovim amandmanom. Ovim amandmanom je predloženo da se briše član 77. Predloga zakona, jer u većini slučajeva Vlada je prihvatila određene amandmane skupštinske većine zbog političke trgovine, a ne zbog njihovog stvarnog kvaliteta i poboljšanja teksta Predloga zakona.
Razlog ne prihvatanja Predloga zakona od strane SRS, pa i člana 77. Predloga zakona, jeste neslaganje sa konceptom koji ste primenili u ovom predlogu, što predstavlja i razlog za podnošenje ovog amandmana. Suština je da mi u SRS nismo za koncept postojanja istovremeno i državne i pokrajinske i svojine jedinica lokalne samouprave.
Mi smo za koncept postojanja uređene državne svojine. Autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave mogu da budu korisnici te državne svojine. Po Ustavu Republike Srbije javna svojina je državna svojina, gde je titular i subjekt prava te svojine država. To je suština zbog koje mi u SRS ne prihvatamo, ne slažemo se kako sa Predlogom zakona o javnoj svojini u celosti, tako i sa ovim predloženim amandmanom člana 70, sa odredbama člana 77. Predloga zakona. Još jedno navodim da je potrebno prvo doneti zakon o svojinsko-pravnim odnosima, pa tek posle regulisati na normativan način javnu svojinu i druge oblike svojine koje proističu iz ovog osnovnog zakona o imovinsko-svojinskim odnosima.
Dame i gospodo narodni poslanici, članovi 91. i 92. Predloga zakona o železnici govore o statusu i poslovima Direkcije za železnicu.
U članu 92. Predloga zakona stav 3. tačka 1. govori da Direkcija za železnicu donosi podzakonske akte. Obzirom da se u pravom poretku podrazumevaju opšti pravni akti, Ustav, zakoni i ostali opšti pravni akti, obzirom da je to zakonodavac samim tekstom Predloga zakona naveo, da je Direkcija za železnicu posebna organizacija koja obavlja poslove državne uprave, a Ustav i član 195. kaže da druga opšta pravna akta može da donosi organizacija koja ima javna ovlašćenja.
Pretpostavljamo da Direkcija za železnicu, kao posebna organizacija, ima javna ovlašćenja da donosi podzakonske akte.
Imajući to u vidu, ispred poslaničke grupe SRS sam podneo amandman, kojim sam predvideo da u članu 92. stav 3. se doda tačka 4. koja glasi – Direkcija za železnicu prati primenu propisa i donosi izmene onih propisa koji se nisu potvrdili u praksi.
Koji je razlog za to? Postoji primer, da u postojećem pozitivnim propisom, pa i ovim predlogom zakona o železnici, na pružnim prelazima nije obavezan znak stop. Takođe, i Andrijin krst nije predviđen kao obavezan znak na pružnim prelazima. Obzirom da Direkcija ima ovlašćenja da donosi opšte pravne akte, uputstva, propise koji bi važili za celu teritoriju Srbije, Direkcija bi mogla da donosi opšti pravni akt kojim bi se uvelo da na pružnim prelazima obavezno postoji znak stop i Andrijin krst, što bi bilo veoma korisno za bezbednost železničkog saobraćaja.
Da li imam još vremena?
(Predsednik: Možete još minut i tu je kraj.)
Vlada je odbila amandman koji sam podneo ispred poslaničke grupe SRS i navela u obrazloženju da će se ova pitanja rešiti posebnim zakonom o bezbednosti saobraćaja, odnosno železničkog saobraćaja.
Međutim, i član 91. i član 92. Predloga zakona govori o bezbednosti saobraćaja na železnici, ali je potrebno bilo koji pravni akt Kinezima da decembra 2010. godine, na relaciji između Pekinga i Šangaja, postavimo brzinu voza od 486 km ili da planiraju da u roku od dve godine izgrade pruge i vozove koji će saobraćati i do 1.000 km na čas.
Ovim predlogom zakona o železnici, kao i posebnim zakonom o bezbednosti saobraćaja na železnici može uvek da se predvidi neki propis, neka norma, neka odredba koja će dodatno povećati bezbednost saobraćaja na železnici. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u  ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 3, stav 1. Predloga zakona koji glasi: "Energetska politika Republike Srbije obuhvata mere i aktivnosti koje se preduzimaju radi ostvarivanja dugoročnih ciljeva". Amandmanom koji sam podneo na ovaj stav Predloga zakona, predviđeno je da se posle "ostvarivanja dugoročnih" dodaju reči "ekonomskih, privrednih i energetskih ciljeva".
Amandman se predlaže iz pravno-tehničkih razloga i korekcija. Vlada nije prihvatila amandman. Energetska politika i strategija, kao i planiranje razvoja energetike trebalo bi da se zasniva i na iskustvu i primerima pojedinih evropskih zemalja i SAD u pozitivnom smislu. Takođe, da se energetska politika koju sprovodi Vlada Republike Srbije ugleda u negativnom pogledu i na neke istočnoevropske zemlje, po primeru Rumunije i Bugarske.
Svojevremeno je vaša vam draga EU donela direktive sa ciljem da se postojeća jedinstvena nacionalna preduzeća razbiju, rekonstruišu i rasparčaju. To su prihvatile zemlje EU kao što su Španija, Francuska, Nemačka, Holandija, Velika Britanija, ali su tim putem krenule i SAD. Ubrzo posle toga kada su krenule u privatizaciju, razbijanje i rasparčavanje svojih jedinstvenih nacionalnih preduzeća, pomenute zemlje su uvidele greške. Takođe, i EU je shvatila da je ovo pogrešan put kojim se ide u rekonstrukciju elektroprivrednih i energetskih sistema u Evropi i u svetu, pa su posle toga u EU doneli direktivu kojom su revidirali prvobitne direktive o razbijanju, razdvajanju i rasparčavanju elektroprivrednih sistema.
Po tom pitanju Španija, Francuska, Nemačka, Holandija i Velika Britanija su prestale da idu u privatizaciju svojih preduzeća, u razdvajanje i delovanje u tom pravcu.
Stručna služba je pokazala da su pojedine zemlje EU čak uložile čak oko 100 milijardi dolara kako bi posle kretanja pogrešnim smerom, pogrešnim putem, gde su videli štetu za svoje sisteme, uspostavile jedinstvene na preduzeća koja će da funkcionišu onako kako je njima potrebno i kako odgovara.
Podsećam vas, a vi to bolje znate od mene, gospodo iz Vlade, da je Velika Britanija uložila milijardu funti dotacija "British Electric", da ne bi "British Electric" bankrotirao i time učinio veliku stvar za svoju kompaniju.
Zašto vam ovo pričam? Ako su oni mogli da to rade, pomenuto je od strane međunarodne sindikalne organizacije iz oblasti energetike jugoistočne Evrope zato što nismo počeli još sa rekonstrukcijom elektro – privrednog sistema. Baš na primeru ovih zemalja, pogotovo na negativnom primeru istočno evropskih zemalja, kao što su Rumunija i Bugarska, one su otišle u rekonstrukciju celog svog sistema. Šta su dobile? Dobili su da su sada strane kompanije vlasnici njihovih elektro–privrednih sistema, enormno veliku cenu električne energije, otpuštanje na desetine hiljada radnika. Profit se iznosi iz Rumunije i Bugarske i zatvaraju se rudnici uglja. To nas čeka ako nastavimo ovim putem energetske politike i strategijom koju ste predvideli u Predlogu zakona o energetici.
Znači, jedinstveno nacionalno preduzeće je potrebno, kao na primeru ovih zemalja, osim Rumunije i Bugarske, da opstane, a da se stvori tržište u ovoj oblasti time što može da se uvodi privatizacija, kako u oblasti proizvodnje, tako u oblasti prenosa i distribucije električne energije, da konkurišu jedni drugima što dovodi do obaranje cene električnoj energiji i time je bolje za potrošače.
Naravno, ako to ne budemo uradili onda ćemo doživeti sudbinu Rumunije i Bugarske. Vi to dobro znate, ali znam istovremeno da EU vrši pritisak na vas na vlasti, ne zato što je dobar put, dobar pravac, nego zbog toga da bi vam prodali tehnologiju kako za obnovljive izvore električne energije tako i za biološke izvore električne energije i sve ostalo u sistemu energetike što nas očekuje u Republici Srbije.
Gospodo iz Vlade, posebno vam zameram zato što ste dozvolili da se podnese skupštini Srbije u jednom delu Predlog odluke o izmeni predsednika i članova Saveta Agencije za energetiku.
Gospođo Čomić, vama kao jednom od potpredsednika u Skupštini Srbije i jednom od predsedavajuće sednice skrećem pažnju da, u slučaju usvojite ovu odluku, u jednom delu je protivna Zakonu o energetici koja još uvek važi, konkretno stavu 2. člana 19. pomenutog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u prilog opravdanosti amandmana koji je podneo kolega narodni poslanik Srpske Radikalne stranke Radiša Ilić, navešću da je strategija razvoja energetike Republike Srbije, koja je nažalost sada promašena, jedan od ključnih elemenata za sprovođenje energetske politike i realizaciju dugoročnih ciljeva u ovoj oblasti. Okolnosti se veoma brzo menjaju, zbog čega treba i vremenske rokove prilagoditi novonastaloj situaciji.
Navešću vam jedan primer, gospodo iz Vlade, iz zakonodavne aktivnosti u ovoj oblasti. U Zakonu iz 2004. godine o energetici, u delu koji govori o energetskoj delatnosti niste predvideli ugalj, niti uljne škriljce kao energent. I pored našeg nastojanja u poslaničkoj grupi Srpske radikalne stranke da to bude tako i podnošenja amandmana da se i proizvodnja uglja uvrsti u energetsku delatnost, vi to niste uradili.
Evo, već u Predlogu zakona koji je danas na dnevnom redu, vi ste u članu 2. stav 1. tačka 11. predvideli kao energente i ugalj i uljne škriljce, što je jako dobro, što je pozitivno. Okolnosti su se, znači, u međuvremenu promenile brže nego što je možda neko predviđao i planirao. To je vaša energetska politika i strategija i gde ste vi procenili da to tako treba da bude. Lično moje mišljenje je da je to pozitivno i da je to u redu. Manje vremena vam je bilo potrebno od 15 godina za tu stratešku promenu. Utoliko je i amandman za skraćenje vremena od 15 godina za donošenje strategije koja će da važi na 10 godina opravdan.
Postavio sam poslaničko pitanje 30. juna u vezi uglja, uljnih škriljaca u aleksinačkom rudniku uglja. Vlada, konkretno Ministarstvo za životnu sredinu, prostorno planiranje i rudarstvo je 11. juna dostavilo meni odgovor veoma brzo. Tu su naveli opravdanost i količinu, veličinu tog nalazišta od 2.100.000.000 uljnih škriljaca samo u aleksinačkom bazenu i otprilike 27 miliona tona geoloških rezervi visokokvalitetnog mrkog uglja u aleksinačkom rudniku. Navedeno je da su za uljne škriljce zainteresovane dve kompanije iz Estonije, od kojih je jedna nacionalna, državna.
Navedeno je da je Resavica, pa ono preduzeće za jamsku eksploataciju već pristupilo realizacije projekta na istraživanju ležišta u Dubravi, kako uglja tako i uljnih škriljaca. Navedeno je, takođe, to pričam vas radi, radi svih poslanika i radi javnosti, da je čak i NIS zainteresovana za uljne škriljce u Aleksinačkom basenu čija su ležišta u rezervi otprilike dve milijarde i 100 miliona tona. Zahvaljujem.
 Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, odluka Narodne skupštine o izboru članova Saveta Agencije za energetiku doneta je 23. maja 2005. godine. Period od pet godina njihovog mandata istekao je 23. maja prošle, odnosno 2010. godine. Šta je bilo nadalje sa njihovim legitimnim radom u Savetu Agencije za energetiku?
Očigledno je da od tog dana 23. maja 2010. godine na dalje postoji pravna praznina, nelegalnost ili nelegitimnost njihovog obavljanja poslova i zadataka u Savetu Agencije.
Kao narodni poslanik Srpske radikalne stranke ne ulazim u to da li su predloženi kandidati dostojni da obavljaju poslove za koje su predloženi ovim predlogom Vlade. Da pođemo od pretpostavke da su dostojni. Po struci su svi predloženi kandidati ispunjavali uslove, ili su tehničke, pravne ili ekonomske struke. Njih četvoro su tehničke struke, jedan je pravnik. Znači, oni ispunjavaju uslove iz člana 18. stava 2. Zakona o energetici, koji važi, znači, Zakon o energetici, koji je donet i usvojen u ovoj skupštini 2004. godine, objavljen u "Službenom glasniku" 84/2004 godine.
Međutim, gospodine ministre, ovde postoji jedna veliki problem. Molim vas, znam da vam je teško da pratite nas poslanike koji govorimo, treba da imate pažnju i koncentraciju celog dana, a ovde se radi o jednoj nepravilnosti, na koju bi trebalo da obratite pažnju.
Pozivam se na stav 2. člana 19. Zakona o energetici, koji još uvek važi, gde piše doslovce – prvi mandat dva člana Saveta traje tri godine, prvi mandat druga dva člana Saveta traje četiri godine, a prvi mandat predsednika Saveta traje pet godina, što se utvrđuje aktom Narodne skupštine o izboru predsednika i članova Saveta.
Šta sada imamo? Koju situaciju? Vlada, čiji ste vi predstavnik ovde u Narodnoj skupštini, predložila je Skupštini odluku o izboru predsednika i članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije, da ne čitam imena. Za predsednika je predložen Ljubo Maćić, koji je ranije bio predsednik Saveta. Po odredbama člana 19. on može biti ponovo predložen za predsednika sa mandatom od pet godina.
Međutim, raniji članovi Saveta Ljiljana Hadžibabić i Predrag Makar, u drugom mandatu takođe mogu biti predloženi na pet godina za članove Saveta. Međutim, kada se radi o novim kandidatima, oni ne mogu da budu predloženi na mandatni period od pet godina. Radi se znači o ovoj dvojici Dejanu Stojanoviću i Goranu Petkoviću. Njih dvojica, prema stavu 2. člana 19. Zakona o energetici, mogu da budu izabrani, što se utvrđuje po Zakonu o energetici, aktom Narodne skupštine u odluci o izboru ili na tri godine mandata ili na četiri godine mandata. Vama u Vladi je bilo rešenje, da li će ih predložiti na mandatni period od tri godine ili na četiri godine, tako da je pravno manjkav ovaj predlog. U suprotnosti je sa članom 19. Zakona o energetici, zbog čije primene ste sada požurili, potrudili se da pre usvajanja novog zakona o energetici izvršite izbor članova Saveta Agencije za energetiku.
Ovo je veoma sporno. Vi stvarate ovde problem sebi, jer može neko pokrenuti inicijativu za poništavanje eventualne vaše odluke, ako u međuvremenu, u slučaju da postoji pravno-tehnička mogućnost izvršite izmenu Predloga odluke. Imate stručne službe i u Skupštini i u Vladu pa predlažem da se pozabave ovim problemom, ovim pitanjem, jer očigledno po tumačenju i po slovu odredaba stava 2. člana 19. ovo nije u redu, pravno nije u redu.
Još nešto, vi ste omogućili da u Skupštinu dođe izveštaj o radu Agencije za 2010. godinu. Izveštaj je u Skupštinu Srbije stigao 6. jula 2011. godine. Potpisao ga je predsednik Saveta Ljubo Maćić. Njemu je mandat istekao 23. maja 2010. godine i od tog datuma na dalje on nije mogao, niti može da bude predsednik Saveta, sve dok ne bude eventualno ponovo izabran. Pogledajte izveštaj, tu je, u proceduri pred Narodnom skupštinom Republike Srbije. Nije ni on mogao da potpiše izveštaj kao
predsednik Saveta i to je isto problem o kome govorim i koji je ovde prisutan. Znači, njima je mandat istekao jednu godinu, dva meseca i dva dana, od 23. maja 2010. godine na dalje.
Dalje, ako budete izvršili pravno-tehničku ispravku ovog predloga, postavlja se pitanje Saveta za Agenciju za energetiku, da li može i da li želi da se suprotstavi energetskom lobiju u Srbiji, koji još, nažalost, postoji? Mi u SRS se ne ustručavamo da pomenemo imena i nazive tog energetskog lobija, kako Vuka Hamovića, Vojina Lazarevića, bivšeg ministra u Đinđićevoj Vladi, Gorana Novakovića, bivšeg direktora EPS-a Ljubomira Gerića ili firme "Energic Finansing team interface" i druge firme koje su se bavile raznim manipulacija u prodaji i kupovini struje. Njima su u ogromnoj meri pomagali određeni članovi Vlade i predstavnici stranaka od 2010. godine pa na dalje, kada su im omogućavali da kupe struju u Srbiji za 2,4 centi po kilovat času, pa istu tu struju prodaju Republici Srbiji za četiri centi po kilovat času. U tom jednom poslu država je bila oštećena za 1.200.000 evra.
Vi gospodine Mrkonjiću, sada ste ministar u Vladi, tada niste bili ni član Vlade, niti je vaša partija, SPS, bila u Vladi, ali sam siguran da znate o postojanju češkog duga i manipulacije i štete države od 12 miliona na ime isplate tog češkog duga. Francuska banka je nudila EPS otkup tog češkog duga za 36 miliona evra, a EPS je izabrala jednu mađarsku firmu da otplati taj češki dug za 48 miliona evra. Razlika od 12 miliona evra je za koliko je oštećena Srbija. Siguran sam da znate to.
Mnogo je pitanja, da li će raspraviti Savet Agencije za energetiku, da li će sprečiti? Ne sumnjam u ispravnost, poštenje, stručnost i predsednika Saveta i eventualno novih članova Saveta i ranijih članova Saveta, da li imaju volju, da li imaju mogućnost? Pravnu da. Da li imaju moć da se suprotstave svemu tome?
Vi takođe znate, sa postojanjem Anketnog odbora radi utvrđivanja činjenica i okolnosti u trgovini električnom energijom i finansijsko bankarskim poslovima u vezi sa tim. Šta je sa tim izveštajem u 2004. godini? Tu je utvrđeno puno nepravilnosti. Da li je tačna informacija koju su preneli neki stranački listovi, a izvori su iz SNS da su potkupili Aleksandra Vučića, predsednika tadašnjeg Anketnog odbora? Ustvari, mi znamo da jeste. Tržište kriminala u Srbiji je podeljeno i oni se štite među sobom, mafija putna, drumska, finansijska, narko, energetska, privatizaciona i politička i da li je jučerašnja izjava ovog Gandija iz Bajčetine, odnosno Tomislava Nikolića, predsednika SNS da je Milan Beko neophodan Srbiji, izjava o zaštiti jednog od tajkuna u Srbiji? Mi znamo, gospodine ministre, da je stvarni razlog hitnog postupka, to je već rečeno ovde, izbegavanje izbora Saveta konkursom, kako se predviđa sadašnjim Predlogom zakona, o čemu je jedan kolega već govorio na početku sednice. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo predstavnici Vlade Srbije moje sadašnje obraćanje je vezano za poslaničko pitanje koje sam postavio Vladi Republike Srbije 28. juna, a koje se odnosi na elementarne nepogode koje su zadesile centralni i zapadni deo Republike Srbije 24. juna, u kojoj je prouzrokovana velika materijalna šteta, neprocenjive vrednosti, odnosno vrednosti od nekoliko desetina miliona evra.
U toj vremenskoj nepogodi, u centralnoj i zapadnoj Srbiji oštećeni su građevinski objekti površine pod zasadima raznih vrsta kultura na teritorijama opština Aleksinac, Arilje, Kraljevo, Lučani, Kruševac, Ivanjica i još pojedinim opštinama.
U tom poslaničkom pitanju, odnosno u obrazloženju postavljanja poslaničkog pitanja, naveo sam podatak da su protivgradne stanice raspolagale sa malim brojem protivgradnih raketa. U nekim slučajevima nije ni došlo do njihove upotrebe i zašto je to dozvoljeno, to je posebno pitanje. Da je to tako, govori i izjava Predraga Marića, zamenika Ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije u kojoj je naveo da će Vlada Republike Srbije nabaviti 15.000 protivgradnih raketa. Znači, nije ih dovoljno na raspolaganju. To je poseban problem kojim treba da se pozabavi Vlada Republike Srbije i nadležno resorno ministarstvo u vezi protivgradne odbrane za buduće slučajeve. Ko je kriv za takvo stanje, vi sami vidite?
Na raznim televizijama predstavnici Vlade su najavljivali nesebičnu i veliku pomoć ugroženom području kako fizičkim tako i pravnim licima. Šta je posle toga usledilo? Krajem juna mislim da je to 30. juni Vlada je donela odluku kojom se dodeljuje pomoć u ukupnom iznosu od 36.700.000 dinara, pa je taj novčani iznos dodeljen opštinama koje su pretrpele ogromnu materijalnu štetu: Aleksincu 8 miliona dinara ili 80.000 evra, Arilju 14. miliona, Merošinu 7 miliona, Nišu 4 miliona, Kruševcu 750.000 dinara, Ivanjici 3 miliona.
Na dalje mi nije poznato, verovatno je Vlada u tom momentu odlučila da će još sredstava raspodeliti, ili istim opštinama ili još nekim drugim opštinama radi sanacije pretrpljene materijalne štete.
Neću pominjati noćašnje vremenske nepogode, u noći između 11. i 12. jula na teritoriji opštine Aleksinac. Doduše, manjeg intenziteta ali praćene sa velikom olujnom kišom, bez grada. Nažalost, pretpostavljam da je i u ovom slučaju pretrpljena određena materijalna šteta koja tek treba da se proceni.
Takođe, opština Ljig je dobila određena materijalna sredstva za pretrpljenu štetu od 22. maja i 28. maja od poplava. Ta je materijalna šteta veća od nadoknađene od strane Vlade. I tu treba Vlada Srbije da se pozabavi ovim problemom.
Moje pitanje Vladi Republike Srbije glasi - S obzirom da dodeljena pomoć od strane Vlade u iznosu od 36 miliona i 700 hiljada dinara ne podmiruje ni minimalnu štetu koju su pretrpela fizička i pravna lica u vremenskoj nepogodi od 24. juna tekuće godine, i umesto saveta da građani osiguraju imovinu, pitam Vladu Republike Srbije – da li planira pružanje dodatne novčane pomoći svima koji su pretrpeli štetu prouzrokovanu pomenutom elementarnom nepogodom, uključujući i materijalnu štetu od majskih poplava u opštini Ljig. Hvala.