Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8752">Zoran Živković</a>

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

U ovom predlogu zakona se uvodi jedan dobar običaj koji je do sada bio primenjen u srpskoj političkoj javnosti 2000-te godine, odnosno januara 2001. godine kada je formirana prva demokratska vlada u istoriji ove zemlje, Vlada Zorana Đinđića, kada je on sve kandidate za ministre poslao na lekarski pregled koji je adekvatan lekarskom pregledu koji prolaze svi ljudi koji žele da se zaposle u državnoj službi na iole odgovorno mesto, od portira, preko ljudi koji se bave nekim poslovima koji su na nivou službene tajne. Svi oni moraju da prođu pregled koji podrazumeva fizičko i psihičko zdravlje neophodno za obavljanje tih poslova.
Zoran Đinđić je 2001. godine to primenio bez postojećeg zakona, ali kao predlog za jedan dobar običaj u budućnosti, na sve kandidate za ministre za svoju prvu vladu i oni su prošli taj pregled. Dobili su crno na belo od referentne ustanove medicinske, to je tada bio VMA, da su sposobni za obavljanje posla u državnoj službi.
Moj predlog je da to uradimo ponovo i da to sada bude do zakona. Mislim da je ponašanje nekih predstavnika vlasti ne samo u poslednjoj Vladi, nego u onoj pre nje, pa možda u onoj i pre nje, možda u još nekima dokazalo da bi bilo jako prodotvorno, korisno i blagougodno za građane Srbije da ministri pre nego što sednu u fotelje prođu lekarski pregled. Imamo primere i helikoptera i Savamale i puno drugih primera koje vi sigurno bolje znate nego ja, jer su to činili ljudi koji su bliži vama nego meni, gde je apsolutno jasno, zdravorazumski, a verovatno i eksperti bi to potvrdili, to ne mogu da urade ljudi koji su zdravi, bio fizički, bilo psihički.
Zato mislim da je to dobra stvar. Naravno, to bi važilo za svaku buduću vladu, za svaku situaciju kada neke kolege koje me sada pažljivo prate budu u poziciji da budu ministri ili neki koji više nikada neće biti u toj poziciji, ali će moći tada da provere da li će njihovi politički oponenti koji tada osvoje vlast biti dovoljno sposobni i u zdravstvenom smislu da rade svoj posao na valjan način.
Građani Srbije su u zadnjih desetak godina, možda i više svakodnevni svedoci da je ovaj moj predlog jako opravdan. Pozivam vas da date podršku mom predlogu.
Hvala.
To je jedan stari predlog koji je povučen, pa u istovetnom tekstu vraćen u proceduru i tiče se akademske čestitosti. Tiče se onoga što boli veliki broj ljudi u Srbiji koji ne mogu da dopuste sebi da vaspitavaju svoju decu, da ulažu u njihovo vaspitanje i obrazovanje, da se odriču mnogih stvari da bi ta deca došla do diploma koje nisu samo papir potreban za neku zloupotrebu, nego naprotiv, da su te diplome svedočenje o njihovom znanju do koga su ta deca došla kao osnov spremnosti za život u ovom teškom 21. veku punom iskušenja.
Paralelno sa tim imamo u poslednjih opet desetak godina poplavu nečega što se zovu falsifikati, što je inače krivično delo. To nije samo moralni nedostatak, nego krivično delo u pravnom smislu reči, gde masa ljudi sa diplomama koje praktično možete da dobijete kod fotokopirne radnje bez nekih velikih napora, te diplome koriste da bi bili „kvalifikovani“ za obavljanje najviših državnih funkcija bilo kao službenici, bilo kao funkcioneri.
Imamo puno primera za to. Svi znaju za već spomenuti primer predsednika države, ministra unutrašnjih poslova, gradonačelnika Beograda. Ima ih koliko god hoćete. To je nešto što je nedopustivo i zbog ljudi koji su glasali za vladajuću stranku, koji isto imaju decu, čija deca su isto pametna, vredna, došla do nekog znanja, ali onda sada ili sa tim znanjem i sa tom diplomom čekaju u nekom hodniku da ih neko primi i otvori tu svetlu budućnost ili su se zaposlili u državnoj službi ne zato što su pametni, nego zato što su imali vezu sa nekim ko ima falsifikovanu diplomu.
To je nešto što je pitanje budućnosti naše zemlje. Naravno, ko je to uradio neka mu je na obrazu, neka se to tiče njegovog morala. Naravno da oni koji su učestvovali u tome treba da budu primereno kažnjeni, ali je mnogo važnije da mi sprečimo da se u budućnosti dešavaju takve stvari.
Deca u Srbiji moraju da znaju da se studira ne zbog papira koji se zove diploma, nego zbog znanja, a da ta diploma nije deo fotokopirnice, nego da ta diploma predstavlja sertifikat o nečijem znanju.
Molim vas da učinite to da se …
… skine sa …
Problem planiranja i izgradnje je jedna hronična bolest ove države. Stalno se čine „napori“ da se taj problem prevaziđe.
Imali smo pre par meseci Zakon o ozakonjenju koji je trebalo da bude taj čudotvorni štapić koji će da promeni stanje u toj oblasti i najavljivan je kao čudo koje će da reši sve naše probleme iz te oblasti. Naravno, to se nije desilo.
Naravno da još uvek nemamo adekvatan zakon o planiranju i izgradnji, jer da ga imamo ne bi došlo do toga da i dan danas imamo bespravne objekte svuda gde se nešto gradi u Srbiji, bilo da uzmete neki tunel zbog koga je odsečen hrast star nekoliko stotina godina, bilo da imate „Beograd na vodi“.
Imali smo sinoć ili preksinoć gradonačelnika Beograda Malog, gradonačelnika Beograda, koji je rekao – ta građevinska dozvola, pa to je nebitno i to je suština našeg problema.
Predlog zakona koji je delo stručnjaka, koji sam ja potpisao, je praktično najbolje iskustvo teorijsko i praktično onoga što srpska nauka i struka iz te oblasti nudi. On se oslanja najvećim delom na sličan zakon koji je bio donet 2003. godine, koji je trebalo da prekine tu ružnu praksu bespravne gradnje. Bespravna gradnja je, inače da vam kažem, sintagma, grupa reči koja je neprevodiva na strane jezike. U Nemačkoj i Engleskoj ljudi ne shvataju šta je to bespravna gradnja. To ne možete da kažete na bilo kom jeziku, osim na jeziku srpskom ili možda nekom jeziku iz našeg okruženja.
U tom zakonu iz 2003. godine i ovom predlogu zakona početak gradnje bez dozvole za gradnju koja sledi iza građevinske dozvole i svega onoga što ide posle toga je krivično delo. Onaj ko zabode lopatu, odnosno ašov u zemlju bez dozvole za gradnju čini krivično delo i biva hapšen odmah. To znači da bi pre par meseci bili uhapšeni Aleksandar Vučić i njegov vekovni prijatelj iz UAE kada su bez dozvole počeli gradnju nečega što se zove „Beograd na vodi“, pod vodom ili ne znam ko je već na čemu.
Bez toga mi ćemo biti zemlja gde neće biti investicija, kao što ih nema ni dan danas, osim ako se te investicije mahom ne oslanjaju na rupe u zakonu, na leks specialisima, na posebnim uslovima za posebne ljude koji su u posebnim odnosima sa nekim posebnim funkcionerima ove države koji nisu prošli lekarski pregled. Hvala.
Hvala lepo.
Već nekoliko puta sam bio u prilici da apelujem na kolege da glasamo za predlog te rezolucije. Pitanje - zašto Jermeni? Pitanje – zašto sada? Zato što smo mi kao narod imali puno situacija kada smo bili deo nečega što bi moglo, ne znam da li pravno, ali kolokvijalno da se nazove genocid i ne treba to sećanje na istoriju. Te istorijske činjenice nisu pitanje toga da li je neko u ovoj ili onoj stranci, da li se lažno predstavlja kao nacionalista ili rodoljub ili se lažno predstavlja kao kosmopolita ili Evropljanin. To su činjenice.
Ljudi su bili lišeni života van bilo kakvog zakona, van bilo kakvog pravila rata ili bilo kakvog pravila života i protiv Biblije i protiv Kurana i protiv Talmuda i protiv Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, protiv bilo čega što ima veze sa ljudskim.
Pola sveta je osudilo genocid nad Jermenima i Rusija i Amerika i Kina i Francuska. Ostalo je nekoliko zemalja koje nisu to uradile. Predlog je dat prošle godine kada je bila, mislim, stogodišnjica tog dešavanja, ali to ne znači da je sada prošao rok. Možemo i danas to da uradimo.
To nema nikakve veze sa našim današnjim spoljno-političkim odnosima sa Turskom. Turska iz ovog vremena nema nikakve veze sa Turskom iz onog vremena kada je izvršen genocid nad Jermenima. Znači, to nema nikakvu dnevno-političku konotaciju, nego ima uvođenje pravila da kad nešto ne valja to ne valja, bez obzira da li se desilo juče ili pre 100 godina, da li se desilo nama ili nekom drugom, da li se desilo nekom našem prijatelju potencijalnom ili neprijatelju potencijalnom, da li se to desilo sa nekom pod navodnicima dobrom namerom ili ne.
Ovo je dobra prilika da Srbija stane uz ove zemlje koje su učinile tu svoju moralnu obavezu, a mislim da bi to bilo dobro i za Srbiju u budućnosti i današnjici da sa puno više prava tražimo adekvatnu osudu ovoga što se desilo prema građanima Srbije, prema Srbima i prema svima drugima koji žive na ovim prostorima u neposrednoj prošlosti ili nekoj daljoj prošlosti. Hvala vam.
Hvala.
Ja ću se baviti samo izbornom komisijom, jer mislim da je to najvažniji deo našeg današnjeg odlučivanja. Nakon ovih izbora je izražena sumnja u regularnost izbora sa svih strana. Imamo predlog vladajuće stranke da se napravi anketni odbor tim povodom, imamo predloge opozicije da se isto napravi anketni odbor.
U danima i nedeljama posle izbora su iznošene mnoge informacije ili informacije, pod navodnicima, o tome da su izbori bili neregularni, premije je rekao da je jako interesantno šta se dešavalo te noći posle izbora. Verovatno nije mislio na Savamalu i na fantomke, nego na ono što se dešavalo u izbornoj komisiji.
Mislim da je jako loše da se izabere nova izborna komisija u kojoj su većina članova isti ljudi koji su bili u prethodnoj izbornoj komisiji, dok javnost Srbije, građani Srbije, ovaj parlament, ne dobiju punu informaciju o tome da li je bilo, bilo kakve manipulacije u izbornom procesu. Da li je u toj manipulaciji učestvovala izborna komisija? Ko iz izborne komisije jeste učestvovao u tome, ako je bilo tih manipulacija i da tek onda dođemo do odlučivanja o tome kako, odnosno koga treba birati u novu izbornu komisiju.
Zato vas pozivam da ne glasamo za ovu tačku, da time odložimo izbor članova RIK dok ne, ponavljam, nadležni organi ne donesu konačan stav da li je to presuda, da li će to biti neki drugi oblik o tome šta se desilo u izbornoj noći. Ovako mi imamo jednu senku nelegitimnosti i nelegalnosti rada ovog parlamenta. To nikako ne može da bude dobro ni za jednu državu, posebno za državu koja se bar načelno zalaže za to da bude uređena, da postoji vladavina prava, da se stremi evropskim vrednostima i tako dalje.
Članovi izborne komisije se biraju na mandat koji je minimalno četiri godine koliko traje mandat i poslanika. Oni za svoj rad primaju adekvatne ili malo veće naknade nego što je to uobičajno u Srbiji, otprilike im je posao da konstatuju izborne rezultate i da naredne četiri godine su tu samo ako neki poslanik da ostavku ili na neki drugi način ostane bez mandata. A neka procena je da su njihova primanja za četiri godine nekoliko desetina evra. To je nekoliko stotina, mislim 500, 600 evra svakog meseca radili ili ne radili, bili izbori, ne bili izbori. Plus u izbornom periodu su te nadoknade mnogo, mnogo veće.
Govorim to ne da im zavidim, nego samo da kažem koliko su ta meta važna, dobro plaćena, a da se pored toga dešava to da imamo prebrojavanje gde stotine ljudi moraju da proveravaju po džakovima da li je neko glasao, kako je glasao, da li su dobri rezultati, da li su dobri zapisnici. Mi imamo istoriju krađe na izborima, od 90-te do danas. Ja sam mislio da je 2000. godine prekinuta ta tradicija, ali je sumnjivo šta se desilo 2016. godine.
Zato je jako važno da imamo konačnu istinu definisanu od nadležnih organa, kroz odgovarajuće odluke, a da tek onda, ponavljam, vidimo ko može ponovo da bude izabran u izbornu komisiju. Naravno da treba da se promeni izborno zakonodavstvo, naravno da treba da se promeni i Ustav koji definiše taj deo života u Srbiji, da poslanici treba da se biraju direktno, jer bi time imali veću odgovornost prema građanima. Naravno da parlament treba da bude manji. Naravno da otvorenost parlamenta treba da bude veća. Naravno da treba da se formira izborna komisija koja će biti nezavisna i koja neće dovoditi do toga da posle svakih izbora imamo opravdane sumnje, a to dokazuje to da su sumnje sa obe strane i od onih koji su dobili izbore i on onih koji su izgubili, da li je izborni proces bio legitiman ili ne. Zato vas pozivam da se suzdržimo od glasanja oko ove tačke i da time stvorimo uslove da kada dođe vreme ponovo za izbore, izborna komisije izaberemo pravu komisiju.
Izveo je pogrešan zaključak iz mojih reči. Hvala lepo.
Dakle, 25. jula ove godine sam podneo predlog izmene Zakona o Vladi, gde tražim da se promeni član 11. gde piše u prvom stavu – pre izbora Vlade svaki predloženi član Vlade mora Narodnoj skupštini da dostavi lekarsko uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima. To je potpuno normalna stvar i to je bilo primenjeno pre 15 godina, bez zakona, ali tadašnji prvi premijer posle 5. oktobra, posle spaljivanja ove Skupštine kako neki tumače 5. oktobar, je svi kandidati su bili na pregleu.
Da li je to neki problem? Ne. Da li to znači da je tadašnji mandatar i njegovi kandidati za ministra su bili ludi? Naravno, ne. Ne, nego to je jedan dobar običaj. To je jedan dobar običaj, dakle ljudi koji rade manje složene poslove od posla ministra ili predsednika Vlade, moraju da imaju to uverenje, naravno da bi bilo dobro da to imaju i svi oni koji danas i u buduće budu kandidati za jednu takvu funkciju. To što mandatar nije dobro čuo, to što su mu njegovi loši savetnici, znači ne Toni Bler, nego neki odavde preneli pogrešnu informaciju, to nije moj problem. To nije moj problem.
Drugo, citiranjem Zorana Đinđića, makar i na pogrešan način, niko neće moći da postane Zoran Đinđić. Kada se neko stalno hvališe time da sve zna, da je jedini koji može nešto da menja, tu nešto nije u redu i zato ja predlažem lekarske preglede za sve članove, buduće članove Vlade, ne samo ove, nego svake vlade koja ide iza nas.
Ukazujem na povredu Poslovnika, član 107. koji kaže da govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, da nije dozvoljeno neposredno obraćanje drugome i da nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izraza.
Mandatar za sastav nove Vlade je nebrojeno puta danas upotrebio izraz - „ništa ne zna“, „pojma nema“, „laže“, „krade“, „lopovi“, „ovi“, „oni“… To je masa uvredljivih izraza u srpskom jeziku, na ćiriličnom ili latiničnom pismu.
Ja od vas tražim, predsednice, da upozorite sledeći put mandatara da na takav način ne može da se obraća poslanicima. Poslanici su domaćini u ovom domu. Ministar, predsednik Vlade, mandatar su gosti i iz ličnog vaspitanja bi trebalo da poštuju ovaj dom. Ali, ako to već ne čine, ja vas molim da sledeći put vi upotrebite ono što je vama dato u zadatak kroz član 108. ovog Poslovnika.
Hvala vam.
(Boško Obradović, s mesta: Replika.)
Poštovani građani, ako neko gleda nešto na internetu pošto TV prenosa naravno nema, dame i gospodo, prošlo je kažu sto dana od izbora i više od sto dana i evo dobićemo Vladu verovatno sutra.
Građani su glasali, neke stranke su dobile većinu, potpuno je prirodno da one formiraju Vladu. Najnormalnije je da predsednik te Vlade bude predsednik najveće partije u toj koaliciji. Sve je to normalno. Potpuno je normalno da se napiše i plan rada te Vlade, da mandatar da svoj ekspoze i to je sve ispravno.
Ima nekih stvari koje nisu normalne. Nema razloga da se čeka sto dana ako neko ima dominantnu većinu posle izbora. Građani su glasali kako su glasali tako žive, posle glasanja nema kajanja bar nekoliko godina, ali potpuno je besmisleno da napišete ekspoze od dvesta, trista, šesto stranica samo zato da bi to trajalo šest sati. Koji je smisao toga? Gde na svetu je bilo koji mandatar čitao svoj ekspoze nekoliko sati? To je potpuno besmisleno. Niko od ovde prisutnih poslanika nije mogao da zapamti više od 5% toga. Da se to da u pisanoj formi to je potpuno u redu, ali da se čita, to je potpuno besmislena stvar.
Šta se desilo? Desilo se da je ovo još jedan dokaz politike – država, to sam ja. To čujemo u svakoj rečenici - ja plaćam penzionere, ja plaćam radnike, ja plaćam „Sartid“, ja plaćam radove na autoputu. Ma ne, ma, naprotiv, ma, to je budžet koji se puni od novca građana Srbije, a obaveza nekoga ko je trenutno najviši državni činovnik ili funkcioner je da to radi na najbolji mogući način.
Pametni ljudi ne pričaju o svojoj pameti, hrabri ljudi ne pričaju o svojoj hrabrosti, časni ljudi ne pričaju o svojoj časti, ljudi koji su iskreni ne pričaju o svojoj iskrenosti.
Bezbednost je jedna tema koja je u ekspozeu i to je naravno važna tema. Pitanje je još jednom šta je sa helikopterom? Niko nije kriv. Prošlo je više od godinu dana, niko nije kriv. Barake, barake su srušili kreteni, budale i glupaci iz gradske vlasti, citiram mandara koji je to rekao pre skoro 100 dana. Kažite ko su ti ljudi, pa da znamo ko su te budale i da budu kažnjeni, naravno.
Rekao sam prošli put da imate u svom predlogu jednog ministra koji se pominje u spisima predmeta u suđenju ubicama Zorana Đinđića, to se ponavlja i dan danas. Imate i kandidata za ministra inostranih poslova koji se neki dan u Americi slikao ne znajući, ali to nije opravdanje, sa vođom kriminalnog klana najvećeg na tom kontinentu. Pitanje je zašto imamo dnevne napade na Ombudsmana iz državnih organa od funkcionera? To nije bezbednost. Patriotizam je vezana za to. Nemojte više da branite Srbe. Gde ste vi branili Srbe, tamo Srba više nema. Naravno da nema nove „Oluje“, jer niko ne može da protera Srbe iz Srbije, a „Oluja“ je već prošla.
Ekonomija, imamo najniže plate u regionu. Imamo najveći dug, imamo najmanje investicije u ovoj godini, najgore puteve, najgore škole, najgore pruge, najgore bolnice. Tado je stanje naše ekonomije ako je deficit smanjen ili je manji nego ikad. Daj Bože da je tako. To je samo jedan parametar.
Zakon o Vladi sam predložio gde se traži izmena člana 11. pa da glasi – pre izbora Vlade svaki predloženi član Vlade mora Narodnoj skupštini da dostavi lekarsko uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima. Ne znam zašto se bilo ko plaši toga. To je potpuno normalna stvar.
Konačno, decenijama se priča, pa i u poslednjih nekoliko godina o Zakonu o poreklu imovine. Donesite ga, naravno, jedva čekam, ali samo da dam jedan savet mandataru. U postojećem zakonu, koji se zove Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, postoji dovoljno mehanizama da se ispita poreklo bilo čije imovine. Znači, imate po članu 42, 45. i još nekim članovima da poreska uprava pozove građanina i da ga pita – odakle ti to, koje su ti izvori finansiranja za to i to? Zašto se to ne koristi? To je pitanje za sve vas.
Ja vam želim uspešan rad. Naravno…
Ali se bojim da se to neće desiti kao što je bilo i protekla dva ili tri puta. Hvala.
Replika. Hvala.
Govorio sam o mnogim stvarima, ali ponoviću vam neke. Prvo, to da je gospodin Lončar bio na aerodromu u noći kada je pao helikopter piše u dokumentaciji Vojske. Postoji transkript razgovora komandnog tornja ili kako se zove tornja i posade. To piše i to je objavljeno bilo na sajtu Ministarstva odbrane. Ja to imam. Mogu da vam dam. Piše precizno – ministar je na Surčinu, čeka vas. Ja sam samo pratio komunikaciju. To piše. Proverite sa Ministarstvom odbrane.
Nema investicija, naravno, nema nikakvih investicija. Nema ničega o velikim najavama, da ne pričamo o „Ikarbusu“ i „Mercedesu“, da ne pričamo o tome da će kula „Beograda na vodi“ da zaseni Beograd, da će biti završena prva do kraja ove godine. To je vaša izjava isto. Da imate investicije da Kinezi dolaze, jedva čekaju da počnu da rade. Ne radi se ništa u „Sartidu“ više nego što se radilo do sada, a isti je menadžment koji ste vi doveli i koji je napravio najveće dugove u istoriji tog „Sartida“.
Pričali ste o zapošljavanju. Pre 15 godina broj nezaposlenih ljudi u Srbiji je bio 736.000. Vi ste danas rekli da je danas sedamsto pet, šest hiljada. Za 15 godina 30.000 ljudi, žao mi je, to ne može da bude dobar rezultat.
Bilo bi jako lepo da Srbija može da živi u tom vašem svetu u kome vi živite, gde vi mislite da ste vi jedini pametan i da možete da delite to ko je pametan ko nije, ko nešto zna, a da vi sve sami znate. Žao mi je, to nije normalno.
A što se tiče dužine, rekao sam da ako neko svodi … (Isključen mikrofon.) … Da mere dužinu, to muškarci rade kad su mlađi.
U Predlogu odluke u predlogu Odbora za kontrolu službi bezbednosti je napisano i moje ime za zamenika …
Tako je, nisam, nego sam hteo da vam kažem jednu stvar koja je važna.
Hvala lepo. U predlogu u Odboru za kontrolu službe bezbednosti, pominje se i moje ime, kao zamenika člana. To je izmena u odnosu na dogovor koji je postojao i na koji sam ja pristao. Pošto je ovo izvršeno bez moje saglasnosti, ja vas molim da moje ime skinete iz ovoga predloga odluke. Hvala.