Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8752">Zoran Živković</a>

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

Dajte mi odgovor zašto četiri meseca nemamo Nacionalni prosvetni savet, a svi su poslali svoje kandidate?
Vrlo interesantno da neka nauka može da objasni zašto se desilo to što se desilo malopre i zašto je kolega Stojmirović pomenuo mene. Niti sam ga pomenuo u svom govoru, niti sam ga ikada pomenuo za ovih godinu i po dana, niti rekao bilo šta o njemu, ni dobro, ni loše. Tako da, njegovo poređenje da je čudno kako se ponaša Pavićević, a da ga ne bi čudilo da sam ja rekao tako nešto jer sam ja dokazano nevaspitan zato što sam kolegu nazvao stokom je jedna vrlo teška konstrukcija. Nijednog kolegu ja nisam nazvao stokom. Stoka je bila izraz za vrednosni sud koji se ticao atmosfere tada u parlamentu i jednog čoveka koji je bio u parlamentu, a nije poslanik.
Želim da objasnim kolegi.
Zato je i dalje potpuno nejasno šta je trebalo uvaženom profesoru da to kaže. Da li je to jedno ustaljeno licemerje kome nije samo on sklon, da ide okolo i da tapše po ramenu poslanike opozicije kad kažu nešto što on misli o svojim kolegama ili to ima veze sa stanjem u poslovanju više škole na kojoj on predaje ili to možda to ima veze sa izvesnim brojem zaposlenih u toj školi koji imaju nekakve veze sa kolegom profesorom poslanikom.
Žao mi je što je čovek za koga sam bio siguran da je greškom u SNS potvrdio da nije greškom u SNS.
Hvala lepo.
Pet minuta, devet zakona, stotine stranica preko noći došlo i odmah posumnjamo da ispred toga stoji prevara i delimično su tačni. Od ovih devet zakona poslanici Nove stranke će bez komentara i amandmana podržati pet, dva ćemo pokušati da popravimo sa nekoliko amandmana, a za dva mislimo da treba da treba da ih povučete, a ako to nećete da uradite naši amandmani su -briše se, oni popularni amandmani u ovoj Skupštini.
Šta su posebna, tri najvažnija? Znači, govoriću o dva za koja mislimo da su jako loši, da im nema popravke i za jedan koji može da se popravi. Nadam se da će biti usvojeni naši amandmani.
Da počnemo od prodaje. Pitanje zašto samo zakupci imaju pravo da kupe nekretnine u svojini države? Ti zakupi su inače bili povoljniji, nego na tržištu, i sada dolazimo do toga da neko ko je imao privilegiju godinu, dve, pet, 10, 50 godina da bude zakupac po upola nižoj ceni od tržišne nekog državnog prostora da sad može i da ga kupi jedini on od sedam miliona ljudi koliko živi u ovoj zemlji.
Ako je cilj da se prodaju nepotrebne nekretnine, onda se one stave na licitaciju ko da više, a aktuelni zakupci mogu da imaju prednost da pod jednakim uslovima, oni mogu to da kupe. To znači ako se dođe do iste cene sa nekim drugim kupiće već zakupac te nekretnine.
Zašto se ovo radi? Za koga se ovo radi? Ne postoji ni jedno drugo objašnjenje. Koliko kvadrata je biti deo te prodaje? Koliko kvadrata će biti po mestima u Srbiji i kuda idu te pare? U budžet za dnevnu potrošnju?
Znači, te nekretnine su nacionalno blago ove države koje se jednokratno prodaje da bi se krpile rupe u budžetu koje su pravile razne loše vlade, posebno u zadnjih 10 godina, i to je nedopustivo, i vrlo je upitno, ova moderna reč, da li je po Ustavu i to ćemo da istražimo i da na to reagujemo.
Zašto se menja Zakon o javnim nabavkama kad u obrazloženju za menjanje imate ceo prvi pasus, koji je hvalospev postojećeg zakona - koji je odličan, ko je pomerio sve napred, sve je fenomenalno, pa zašto ga onda menjate?
Kažete da postoje profesionalni obarači javnih nabavki. Ma, nije tačno. Javna nabavka može da se obori samo ako nije napravljena kako treba, ako nije raspisana kako treba, i ne postoji drugi način.
Predsednik Odbora za finansije, ovde prisutni, je rekao na odboru da je prethodni zakon odličan, ali da ima problem samo zbog toga što se sprovodi u Srbiji. Znači, ako je odličan što ga menjate? Drugo, otkud pravo predsedniku Odbora za finansije da vređa Srbiju? Ja sam siguran da u Srbiji dobar zakon može da se sprovede dobro uvek, makar bila i ova vlast, ali ovo je loš zakon i pitanje zbog koga se to pravi? Koje su to javne nabavke koje sad treba da budu sakrivene pod ovim novim Predlogom zakona?
Treća stvar je Zakon o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Moje pitanje, a gde su tu javna preduzeća čiji je osnivač Republika Srbija? Kako to da javna preduzeća u Pokrajini i lokalnim samoupravama mogu da se stave u red, da se uteraju u te neke brojeve, a samo ne mogu ova velika državna?
Zato što je tu najveći nivo prezaposlenosti, zato što je tu najveća korupcija i zato što su tamo otišli najveći broj kadrovskih zaposlenih, dovedenih – kategorija dovedenih u poslednjih 10 godina jer u državnoj upravi, to znaju ljudi oko vas, mora i da se radi. U javnim preduzećima ne mora da se radi ništa. Polovina radnika u bilo kom javnom preduzeću ne radi ništa i svi su dovedeni u zadnjih 10 godina. Proverite.
Naš predlog je naravno da ovaj zakon važi i za javna preduzeća i neophodno je da sindikati učestvuju u tome, u proceni ko je višak a ko nije. Nažalost, to je pet minuta.
Znači, ako ste dobili ocenu ustavnosti, ko vam je rekao da je to po Ustavu, onda taj treba da ide u zatvor, pošto samo Ustavni sud može da definiše šta je po Ustavu…
Inače sam pomenut i od ministra, pa da iskoristim to u dva minuta.
Što se tiče gospodina Arsića, da je slušao svoju mudrost sa početka svog govora u replici ne bi ništa dalje rekao, tako da o tome neću više da pričam.
Ovde je vrlo čudno kako je Vlada Srbije nadležna za rešavanje broja radnika u „Vodovodu“ u Nišu, ili na groblju u Novom Sadu, ili u dečijem vrtiću u Novom Pazaru, a nije nadležna, recimo, na koridorima i na putevima Srbije. Je li to jedna firma ili dve? Više ne mogu da pohvatam, pošto ministarka priča da je jedna, a koliko znam dve su.
Naravno da imate ingerencije. Naravno da Vlada Srbije postavlja članove upravnog odbora. Većinu upravnih odbora u svim javnim preduzećima ima Vlada. Naravno da ste mogli da stavite u zakon i to može da se uradi sa izmenom koju smo mi dali kroz amandman, da upravni odbori na početku godine, koji su pod direktno vašom kontrolom, ali da to piše u ovom zakonu, a ne da u pet zakona rešavamo isti problem, jasno definišu koliko može da bude zaposleno radnika. Da vidim tog heroja koji će da kaže da u EPS-u ima 30% viška zaposlenih, da u „Telekomu“ ima 15-20% viška, a da ne govorim u drugim preduzećima.
Imamo preduzeća koja ništa ne rade, a koja postoje i javna su ili su ustanove i to niko ne dira, zato što je to dobro mesto, toplo mesto, sigurna kuća za partijske kadrove, posebno za one neradnike. To mora da bude promenjeno i postoji šansa da to uradite sada.
Naravno da je dobro što danas biramo Nacionalni savet za zdravstvo. Nije dobro što je Srbija pet meseci bila bez tog saveta, a u Srbiji su brojni problemi prisutni, pa i u oblasti zdravstva i mislim da oko toga nema nikakve razlike među našim stavovima.
Ono što je važno uraditi kada je već evo, najzad, formiran ovaj savet, da podsetim samo da Srbija pet meseci nema ni Nacionalni prosvetni savet. Istog 18. marta je prestao mandat Nacionalnog prosvetnog saveta. Ide nova školska godina, mislim da to treba da se izabere, ali nije tema danas.
Ono što su stavovi Nove stranke vezane za reformu zdravstva to je da treba da se napusti postojeći sistem, poznat kao Bizmarkov, da se pređe na Beveridž sistem uz sve neophodne stvari, a on pretpostavlja besplatnu zdravstvenu zaštitu za osnovni paket zdravstvenih usluga za sve građane Srbije bez obzira da li negde rade ili su osigurani preko nekog drugog osnova. To znači da se iz budžeta, onog ukupnog srpskog, finansira zdravstvo. To znači ukidanje Fonda koji je i do sada bio više izvor problema nego izvor rešenja. To podrazumeva i integraciju vojnog zdravstva u civilno zdravstvo, odnosno spajanje ta dva sistema, jer nema nikakvog razloga da postoje dva različita sistema i u mnogim državama koje su boljem stanju nego mi one ne postoje. Kad je rat svi smo vojska, kad je mir to je civilno zdravstvo.
Naravno, privatne zdravstvene ambulante, institucije, bolnice moraju da nađu svoje mesto u zdravstvenom sistemu Srbije i tu ima puno razloga za, ali ja nemam vremena da o tome pričam danas. Osnovne stvari su što bi time država prestala da ulaže u ono što je nemedicinski deo zdravstva. Ako uključite privatno zdravstvo, država ne ulaže u cigle, u zgrade, u opremu, jer u to ulažu oni koji u privatnom zdravstvu vide interes da ostvare profit, a to je na korist svih građana, zato što onda država plaća samo za uslugu, a ne za sva ulaganja koja su, inače, neophodna za postojanje zdravstvenog sistema.
Ja mislim da je logično da se prvo da replika.
Hvala lepo.

Mislim da je kolega Pavićević vrlo jasno definisao zašto je „definicija“ bolji izraz od izraza „pojam“ za korišćenje u ovom zakonu i obrazloženje je negde između neozbiljnog i besmislenog. To što se nešto koristilo, ako to treba da bude metod kako će se odgovarati na amandmane poslanika posebno opozicije, onda uvek možete da odbijete nešto, jer to što mi nudimo jeste nešto novo, nešto što bi trebalo da promeni ono staro, a vi se zaklinjete da hoćete da sprovodite reforme i da uvodite promene. Ne možete na ovaj način.

Nismo dobili odgovor od ministarke, od potpredsednice Vlade. Odgovore koje daju neki poslanici stvarno su van potrebe za komentarisanjem i ja stvarno nemam nameru da se time bavim, ne ulazeći u nemerljivu stručnost koju oni imaju u tim oblastima o čemu govore. Pitanje je postavljeno članu Vlade, potpredsednici, ministarki saobraćaja.

Ja mogu da se složim još jednom sa gospodinom Pavićevićem da ste na ovaj drugi deo našeg amandmana, praktično niste rekli ništa, niste dali ni u stavu Vlade niti smo to do sada čuli šta to ne valja u ovom drugom stavu koji želimo da promenimo i mogu da zaključim samo jedno, da bi bilo dobro da obavestite poslanike u Narodnoj skupštini, građanke i građane Srbije ko je pisao ovaj zakon.

To očigledno niste vi i to nije sramota. Ministri inače retko pišu zakone, ali bilo bi lepo da dovedete nekoga ko je pisao ovaj zakon jer je on jedini kompetentan da nam kaže šta se ovde dešava, zašto su ovakvi pojmovi i zašto naši amandmani nisu prihvaćeni. Hvala.
Koristiću i onih pet minuta.

Dobili smo i čuli smo obrazloženje i ono ima smisla, ali nema razloga da se zbog preciznosti u zakonu ne stavi i konkurs, bez obzira što to piše u Zakonu o državnim službenicima i posebnim organizacijama, jer da je to dovoljno onda ne bi bila potrebna ni definicija da ga predlaže predsednik Vlade. Zašto bi to onda moralo da bude u ovom zakonu? Ali mislim da je problem dublji.

U nacrtu zakona, koji još uvek koliko ja znam stoji na sajtu vašeg ministarstva, piše da je to agencija, a ne centar kao posebna organizacija. Agencije imaju poseban, drugačiji način izbora direktora u odnosu na posebne organizacije. To piše na vašem sajtu, a ovo znam sigurno.

Osnivanje posebnih organizacija može da se zakonski uradi samo ako se menja Zakon o ministarstvima. Moje pitanje je da li je promenjen Zakon o ministarstvima i da li je u vašem ministarstvu kao nadležnost ili bilo gde u Vladi postavljena mogućnost osnivanja ovog centra? Da li tu piše da je to centar? Šta piše u Zakonu o ministarstvima.

Znači, posebne organizacije se osnivaju promenom Zakona o ministarstvima, a onda se definišu posebnim zakonom, kao što imamo zakon pred sobom. Ako imamo varijantu kao što je u nacrtu zakona, koji još uvek, ponavljam, stoji na sajtu vašeg ministarstva, i ako je to agencija, onda se direktor agencije ne postavlja na predlog predsednika Vlade, nego u jednom drugom postavkom. Zato sam i pitao na početku, i to uopšte nije nikakvo prebacivanje, kažite nam ko je pisao zakona da znamo sa kim da pričamo o detaljima? Nemojte da se vređate. Niko ne zna sve, pa ni potpredsednica Vlade i to je potpuno normalno. Dobro, možda vi mislite da neko zna sve, ali ja i dalje mislim da ne postoji niko ko zna sve.

Dakle, zbog kvaliteta rasprave i zbog kvaliteta zakona koji se donose u ovom parlamentu, da ne bi imao sudbinu mnogih zakona koji su doneti u poslednje tri godine, pa su menjani posle šest meseci ili godinu dana, svima je u interesu da jedna ovako važna tema bude definisana na način koji je apsolutno primeren uslovima u kojima mi živimo, a ovo je 21. vek i ovo je Evropa, a mi želimo da budemo deo evropske zajednice, odnosno EU. Zato ne smemo sebi da dozvolimo da imamo rešenja koja više liče na neko vreme sa sredine prošlog veka i to je neophodno i u ovom slučaju.

Zašto bi predsednik Vlade mogao da zna koje su kvalifikacije potrebne za direktora centra, odnosno za glavnog istražitelja? Ja sam siguran da ne postoji predsednik Vlade na svetu koji ima takvo znanje i iskustvo da može na osnovu svog ličnog predloga da garantuje da će neko ko obavlja tako važnu funkciju da to radi na valjan način. Rasteretite predsednika Vlade takvih obaveza, bilo kog u budućnosti. U prošlosti je nemoguće, bez obzira što neki nadri pravnici misle da je to moguće. Nemoguće je menjati ništa unazad.

Prema tome, bez obzira na dobacivanja, koja sam ja nesposoban da razumem jer nemam atribute doktora Dulitla, ja vas molim da još jednom uđete u suštinu ovog zakona, u dobre namere našeg predloga, da pogledate to još jednom, možete dati i pauzu, i da posle toga kažete šta je to tako nespojivo sa dobrim namerama, sa reformskim procesima ili sa bilo čim, a što bi smetalo da se usvoji ovaj amandman.

Bilo bi jako interesantno, naravno, to je tema nekih drugih amandmana, ali pošto sam malopre pomenut od strane jednog kolege kao neko ko nema pojma, bilo bi dobro da nam kaže gospodin Nebojša Petrović, koji je sada na funkciji glavnog istražitelja, gde je bio u noći…
Pustite me da ja kažem, da pogrešim, pa me vi posle kaznite.
Kako možete da čitate misli šta ja hoću sada da kažem?
I vi onda znate šta ću ja da kažem? A što vi ne promenite posao? Što se ne bavite nekim poslom gde su te vaše nadnarodne sposobnosti, predikcije, bile bi korisne možda više za ovu državu i za ovaj narod?