Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Boban Birmančević

Boban Birmančević

Srpska napredna stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege, poštovani građani, Nacionalnom strategijom 2013. godine koja je planirala donošenje zakona do 2018. godine bilo je predviđeno i niz reformskih zakona, jedan  od tih je bio i najava Zakona o uzbinjivačima i evo već 2014. godine, što je obećano to je i učinjeno. Zakon je na razmatranju u ovom parlamentu. Ono što je zaista činjenica jeste da je to jedan reformski zakon, pre svega imajući u vidu da je prvi parlament koji raspravlja o ovom zakonu. Ovaj parlament čiji smo mi članovi svakako i ima tu čast da donese jedan zakon koji će svakako napraviti veliko poboljšanje u delu borbe protiv korupcije. To je nešto što ne može da ospori ni opozicija niti bilo ko ko ne želi da realno govori o ovom zakonu.
Jednostavno rečeno ovaj zakon predstavlja jednu vrstu ugovora između građana i države. U narednom periodu jačaće tu vezu. Uzbunjivači neće više biti obeleženi kao neki negativni faktori. Naprotiv, uzbunjivači će postati kontrolori poslovanja kako javnih preduzeća tako i privatnih preduzeća. Ukoliko se stvori pozitivna klima, a upravo ovaj zakon donosi tu pozitivnu klimu i obezbeđuje uslove da građani svojim delovanjem pokušaju da zaštite sami sebe od nepravilnosti, od nepoštenja. Ovaj član koji definiše naknadu za uzbunjivača vrlo je jasan – nema novčane nadoknade. Jedina i prava naknada jeste upravo pravda i to je ono što je potrebno građanima. Upravo taj član najbolje definiše i način i svrhu i cilj koji će postići kako ovaj zakon tako i niz reformskih zakona koje donosi ova Vlada i koji prolaze kroz ovaj parlament.
Jačanjem prava uzbunjivača svakako predstavlja jačanje same pravne države. U narednom periodu ukoliko ovaj zakon bude dao rezultate koji se očekuju, mi ćemo svakako imati niz pozitivnih efekata. Ono što je takođe bitno reći jeste da nema novih troškova u budžetu Republike Srbije kako bi se primenjivao ovaj zakon. Niz pozitivnih efekata je veliki i upravo nekoliko otkrivenih u budućnosti, ukoliko bude nekoliko otkrivenih korupcija to će biti upravo prvi pokazatelj da ovaj zakon upravo ima pravu primenu i da je postigao svoj cilj.
Da li su pripadnici opozicije zabrinuti zbog donošenja ovog zakona? Meni se čini da jesu, a nemaju razloga za to. Ono što je jako bitno i odnosi se i na ovaj zakon kao i na sve druge zakone koje donosi ova Vlada, a to je da je pravda svakako spora ali dostižna. Upravo i ovaj zakon koji u svom članu definiše da sve ono što je bilo nepravilno i ono što je bilo koruptivno i što je bilo štetno po građane i po državu moguće je prijaviti u roku od jedne do deset godina. Tako da zaista neće zastariti ništa ono što nije bilo dobro po građane i što nije bilo dobro po ovu državu.
Za kraj ono što moram reći, jer nema potrebe da ponavljam, govornici pre mene su afirmativno govorili o ovom zakonu i on to zaslužuje. U danu za glasanje očekujem da opozicija ako ne navede neki ozbiljan razlog, a danas to nisu uradili, podrži ovaj zakon i time svim građanima stavi do znanja da ova Vlada radi nešto što je dobro ne samo za opoziciju, za poziciju, ne samo za današnje dane, nego donosi zakone koji su jako bitni za sve građane u narednom periodu i u danima koji dolaze.
Samo jednom bih još da pohvalim ovaj zakon, da pohvalim set ovih zakona koji pre svega stavljaju nultu toleranciju protiv korupcije u prvi plan. Nastavićemo sigurno u narednom periodu na zakonima koji će pre svega sprečiti zloupotrebe kojih je bilo previše i koje su nas dovele na ovo stanje. Ovaj zakon i svi ostali koji budu doneti sprečiće nepravdu i zaštitiće građane i državu. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege i koleginice, poštovani građani, Zakon o finansiranju političkih aktivnosti, ili lepše rečeno, srpski rečeno finansiranju političkih stranaka, jedan je od zakona u setu koji ovaj parlament, ova Vlada hoće da prilagodi, promeni, poboljša i sve to u nameri da poslovni ambijent, da uslove u kojima žive naši građani poboljšaju i da interes tih građana bude na prvom mestu.
Ono što je jako bitno reći, ovaj zakon je u osnovi i u suštini bitan za građane, pre svega imajući u vidu situaciju u kojoj se nalazi društvo, situaciju u kojoj se nalazi naša privreda. Osnovne mere koje ovaj zakon predviđa su smanjenje troškovne strane budžeta, i to pre svega u rashodnoj strani, odnosno po ovom zakonu doći će do promene. Trideset posto je smanjenje i to je sigurno tako.
Neodgovorno je od strane opozicije da osporava predlog u kome se finansiranje političkih stranaka, odnosno političkih aktivnosti umanjuje za 30%. Ovde se ne umanjuje finansiranje stranaka određenih opozicija ili pozicije, ovo je zakon koji uređuje finansiranje svih stranaka i potpuno je jednak za sve stranke bez obzira na njihovu veličinu. Političke stranke su svakako nastale i odraz su narodne volje i njihova moć i veličina direktno je proporcionalna podršci koju te stranke imaju. U ovom trenutku SNS ima najveću podršku i to je jednostavno tako, proizvod je isključivo volje građana.
Nekada su se političke stranke sasvim i zaista finansirale na drugačiji način. Izvući ću jednu paralelu. To je jednostavno tako i to građani znaju. Omogućeno je ljudima da za male novce dođu do fabrika, do preduzeća, do rudnika, da za kratko vreme naprave ogromne vozne parkove, kamione, džipove, skupa vozila, a, što bi rekao moj kolega Marijan - gle čuda, i avione. Dok je ova Vlada, dok je ovaj premijer, dok je Skupština u ovakvom sazivu, to više neće biti praksa.
Finansiranje stranaka jasno je definisano ovim zakonom, gde se u jednom delu određuje i kako će biti trošena ta sredstva. Naravno da je data sloboda da stranke sa svojim sredstvima raspolažu na način na koji oni misle da je to potrebno i dobro po stranke. Samim tim, najjednostavnije rečeno, ova sredstva mogu i trošiće se u skladu sa namerama i željama koje stranke imaju. Nema potrebe da se provlače na različite načine, na ovaj ili onaj način. Jasno je definisano da one novce koje dobiju iz strane budžeta mogu potrošiti između ostalog i za kupovini nekretnine. Naravno, napominjem, to građani znaju, u pitanju su isključivo sredstva iz budžeta. Znači, tačno se zna kolika su sredstva, od koga su dobijena i kako će biti utrošena.
Interes građana je, naravno, na prvom mestu i donošenje ovog zakona još jedna je od mera kako bi se teret smanjenja rashodne strane prebacio i na političke stranke. Neodgovorno je osporavati veličinu ili sumu novca koja će biti smanjena sa ovim zakonom. Gde bude mogućnosti, pokazuje se i ovim zakonom i svim budućim, ova Vlada, ova Skupština donosiće odluke kako bi se teret, u kome je ova privreda nametnula teret siromaštva, odnosno teret krize, rasporedio na sve, pa između ostalog i na političke stranke.
Pravda je, naravno, spora, ali je dostižna. Jednostavno, na duže staze pokazaće se da i ovaj predlog zakona, kao i svih onih zakona koji su usvojeni u ovoj Skupštini, ima svoj pozitivan rezultat i dobre strane ovog predloga zakona i svi u prethodnom vremenu usvojeni od strane ovog parlamenta imaće svoj pozitivan efekat po građane. To kako smo radili i šta smo radili, sudili su i sudiće građani na sledećim izborima. Hvala vam.
Poštovani ministri, poštovani predsedavajući, poštovane kolege i koleginice, poštovani građani, jednostavno ovakav amandman, ovakva vrsta amandmana, gde se sa jedne pozicije, koja je izuzetno značajna i možda u perspektivi najbitnija u ovom rebalansu, sredstva pokušavaju
prebaciti na jednu sasvim drugu poziciju, koja je naravno, gledano iz ugla bilo kog poslanika i bilo kog građanina Srbije, svakako prihvatljiva. Naravno da bi svaki poslanik, u skladu sa tim iz kog mesta dolazi, imao želju i uticao bi na to da se radi put. Ja bih kao poslanik iz Šapca naravno hteo da se uradi autoput Šabac-Ruma-Novi Sad. Naravno da će do tog autoputa jednog dana i doći, ali kada se za to budu stekli uslovi, kada Vlada i nadležni ministri budu doneli tu odluku.
Rebalans budžeta, srpski rečeno, predstavlja u stvari korekciju budžeta. Šta to znači? To znači da se uradio korekcija u odnosu na presek stanja na današnji dan i na presek stanja na dešavanja od 1. januara do kraja avgusta tekuće godine. Mi u ovom budžetu nismo imali predviđene ni poplave i nismo zato ni predvideli u budžetu poplave, a nismo imali predviđeno ni tako dobru priliku za razvoj Beograd, za razvoj Srbije, kao što je „Beograd na vodi“ i naravno da ga nema u budžetu. Sama reč rebalans, odnosno korekcija budžeta ukazuje da ćemo kroz ovaj rebalans upravo tu veliku priliku „Beograd na vodi“ ubaciti u ovaj rebalans i iz tog razloga ga nije bilo u budžetu.
Ono što je bitno reći, neću dužiti pošto smo već dosta stvari čuli od prethodnih kolega, to je da su elementarne nepogode direktno uticale na ovakav rebalans budžeta i na ovakve odluke. Ono što je još direktnije uticalo, a mi nismo mogli da utičemo, to je upravo politika koja je vođena od 2000. do 2012. godine. Posledice od poplava otklanjamo i otklonićemo ih relativno brzo, a za posledice vlade od 2000. do 2012. godine trebaće nam malo više vremena nego za otklanjanje posledica od poplava. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege i koleginice, poštovani građani, na današnjem dnevnom redu imamo četiri predloga zakona koji u paketu stvaraju nove uslove, novi ambijent za razvoj privrede, za privatizaciju koja će na neki način pokušati da spasi nešto što na prvi pogled je izgledalo nemoguće, a to je pre svega 584 preduzeća koja su ostala u portfoliju Agencije za privatizaciju koja radi već 14 godina i koja za tih 14 godina na žalost uspeva da proda i upropasti sve što je moglo da se proda i upropasti.
Uspeli su da od dobitnih preduzeća, od preduzeća koja su stvarala dodatnu vrednost naprave gubitaše i da bukvalno privredu Republike Srbije dovedu na najniže grane zadnjih desetak, dvadeset godina.
Postupak privatizacije na žalost je problem koji je trajao i trajao godinama i u ovom trenutku ovo je poslednja šansa da se nešto uradi. Ovih 584 preduzeća koja su ostala u vlasništvu Agencije za privatizaciju su u jako teškom stanju i to su u stvari ostaci preduzeća. Veoma je težak zadatak da se pokuša izvući maksimum iz ovoga i bukvalno da se ožive preduzeća. Nisu u pitanju samo preduzeća, u pitanju su i nova radna mesta.
Kada je privatizacija u pitanju, istina je samo jedna a istini treba pogledati u oči. Istina je da su građani ni krivi ni dužni ostali i bez posla i bez preduzeća i bez plata, bez overenih zdravstvenih knjižica i bukvalno bez budućnosti. Nemoguće je naći objašnjenje za ovakve privatizacije, jer osim ovih 584 preduzeća ima jako veliki broj preduzeća koja su prodata, a koja su u međuvremenu upropašćena, zatvorena i uvedena u proces stečaja.
Mogu da pričam o svom gradu Šapcu iz koga dolazim, tu su bukvalno nestajali veliki giganti, pre svega mislim na Hemijsku industriju „Zorku“, „Jela“, „Nama“ Šabac, „7. juli“, Društveno preduzeće „Sava“ i mnoga druga. Nemoguće je ustanoviti ko je sve i koliko odgovoran. Neko je u toku dana pomenuo pitanje odgovornosti, mislim da su odgovor najbolje dali građani. Oni vrlo dobro znaju ko je i na kakav način privatizovao Srbiju, odnosno privatizovao preduzeća i ko je za desetak godina uspeo da bukvalno uruši privredu Srbije. Biće jako teško, ne i nemoguće napraviti promene.
Ono što je bitno da se kaže jeste da Agencija za privatizaciju na ovakav način, ovakvim Zakonom o Agenciji za privatizaciju stvara uslove da pokuša da na najjednostavniji i najtransparentniji i na najbolje mogući način da uradi ono što se uraditi može, a to je da od ovih 584 preduzeća spasi ono što je izvodljivo i jednostavno da sačuva radna mesta i da kroz ta radna mesta oživi ovu privredu koja jako teško funkcioniše. Ukoliko kroz ove ostale zakone, gde između ostalog imamo Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o investicionim fondovima, ne nađemo nove načine finansiranja, da investitori shvate da u Republici Srbiji, da u Vladi, da u ovoj Skupštini imaju odgovorne i ozbiljne saradnike, koji između ostalog kada je javni interes u pitanju i kada su privatizacije u pitanju nemaju ideju kako neko nekoga da prevari, nego imaju samo na umu kako da nešto urade za dobrobit građana.
Napomenuću, po tome koliko ima pripadnika opozicije u sali vidi se koliko ih interesuje debate na ovu temu.
Vraćam se temi.
Reč tajkuni postoji i prosečan Srbin nije znao šta znači reč tajkuni dok nisu počele privatizacije. To je tako, ako nekome to ne odgovara žao mi je, ali to je tako.
Osvrnuću se na predloge zakona o investicionim fondovima. Naravno da ih treba podržati. Stvaraju se uslovi za donošenje svih onih podzakonskih akata kojima će se omogućiti stvaranje ambijenta za investiciona ulaganja.
Kroz Zakon o izmenama i dopunama Zakona o pravu na besplatne akcije i novčanu nadoknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije se stvaraju uslovi da država i građani na najjednostavniji način naprave tu sponu da građani koji imaju pravo na novčana sredstva, da na najjednostavniji mogući način ta ista sredstva dobiju.
U svoje ime i u ime SNS i njenih poslanika svi ovi zakoni će biti podržani sa naše strane. Ministru privrede u ovom trenutku je možda i najnezahvalnije mesto u ovoj Vladi, želimo mu svaku sreću i želimo mu da na ovom putu istraju. Za sve ono što im bude potrebno u ovim akcijama privatizacije mogu da se oslone na same poslanike, verujte poslanici su ljudi koji se nalaze u Srbiji, koji se nalaze na terenu i koji mogu svojim delovanjem pomoći i Ministarstvu privrede i samoj Vladi u sprovođenju zadataka. Hvala.
Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege, poštovani građani, danas imamo jedan pozitivan zadatak i jednu obavezu da podržimo i predložimo četiri sporazuma koja istovremeno uvode red u jednu oblast koja je jako bitna za nas, a to je, pre svega, pružanje pomoći u borbi protiv elementarnih nepogoda, odnosno katastrofa prirodnih i bilo kojih drugih, sa u ovom slučaju Hrvatskom, a u vrlo kratkom roku mi ćemo verovatno to uraditi i sa svim državama iz okruženja.
Srbija kao centar regiona preuzima sve moguće korake na jačanju saradnje, pre svega na bezbednosti svojih građana i svoje zemlje, a samim tim i bezbednosti građana i zemalja iz okruženja.
Ono što je bitno navesti to je da je u ovom slučaju jako bitna preventiva. Ovo je jedan od načina za preventivno delovanje. Imamo jedno jako veliko, u jednom trenutku možemo reći i bolno i teško iskustvo, a to je iskustvo elementarnih nepogoda koje su nas zadesile u maju i u tom trenutku, i pored situacije koja je bila jako teška, država je odreagovala izuzetno brzo i u skladu sa svim mogućim svojim resursima. Pomoć je pritekla sa svih mogućih strana.
Kada postoji volja, postoji i način da se pomogne, a to su upravo desilo nama. Način da nam pomognu imale su i države iz okruženja i države koje su dosta dalje od Srbije, ali evo, koristim ovu priliku kao neko ko je direktno učestvovao u odbrani grada Šapca od poplava i u sanaciji samih posledica poplava, koje su delom zahvatile određena naselja i mesta u okolini Šapca, da kažem da nam je najveća pomoć zaista stigla pre svega od Rusije, Belorusije i mnogih drugih država, čak da može da se dođe pokazuje i dolazak Čižikova, zamenika ministra za vanredne situacije Rusije, koji je lično sa 76 specijalaca, sa dva helikoptera, sa čamcima za spasavanje. Među tih 76 specijalaca, bilo je 20 ronilaca sa najboljom mogućom opremom koji su našli način da dođu i da uzmu učešće u odbrani grada Šapca. Lično je Čižikov učestvovao u i radu samog Štaba za vanredne situacije.
Velika pomoć Belorusije, Austrije, Francuske, Nemačke, pre svega timova Belorusije, Austrije i Francuske na ispumpavanju voda iz pozicije hemijske industrije „Zorka“ radi sprečavanja velike ekološke katastrofe regionalnih razmera.
Ono što moramo naglasiti, i to su zaista i tačni podaci, da su nam veliku pomoć u najkraćem mogućem roku pružili i susedi, pre svega Hrvatska. Na osnovu odluke Vlade, već 16. maja u Srbiju je poslata jedna jedinica, Državna interventna jedinica civilne zaštite iz Državne uprave za zaštitu i spasavanje, sa pet pripadnika, dva vozila, dva čamca i drugom dodatnom opremom, kao i državna vatrogasna jedinica sa 10 pripadnika i tri vozila i drugom opremom, koja je uzela učešće u spašavanju građana sa poplavljenih područja, a sve u zadatku da se pomogne na najbrži i najbolji mogući način.
Vlada Makedonije u najkraćem mogućem roku poslala je 30 spasilaca iz Direkcije za zaštitu i spasavanje i 15 spasilaca iz Ministarstva odbrane, takođe sa čamcima, agregatima, pumpama za ispumpavanje vode i svim onim što je bilo potrebno u tom trenutku.
Možda je nemoguće bilo predvideti tu katastrofu, odnosno elementarnu nepogodu i mi je naravno nikada ne možemo ni predvideti, ali ono što možemo, to je da ih očekujemo i da se spremamo da najbolje moguće delujemo. Jedan od tih načina je i ovaj sporazum i svi oni koji osporavaju ovaj i ovakve sporazume nisu u pravu. Zašto ovi sporazumi nisu bili potpisani pre pet ili 10 godina, zaista je pitanje za sve.
Nadovezao bih se na ministra Ilića. Dolazim sa područja koje je u svim svojim opštinama u okrugu imalo vanrednu situaciju. U Malom Zvorniku, Ljuboviji i Krupnju još uvek nismo uspeli da izađemo iz tih vanrednih situacija. U Krupnju samo za obnovu telekomunikacione infrastrukture će biti potrošeno 70 miliona dinara. To je dovoljno sredstava za ne znam koliko kuća.
Oni koji ne shvataju koliki je problem ovih obnova, odnosno sa kakvim se problemom susreće Vlada, moraju da izađu na teren i da to vide na licu mesta. Pomerene su čitave ulice, pomerena su brda. Reka je promenila svoj tok. Postoje ulice gde ne da nema telefonskog kabla, nego nema ni kuće gde će mu pustiti taj broj.
Zašto poslanici iz opozicije ne odu na teren i ne vide kakvi su problemi? Najjednostavnije je sedeti za skupštinskom govornicom i pokazivati prstom u pravcu Vlade da se nešto ne radi, da se nešto ne preduzima. Naprotiv, preduzima se sve. Naravno da je za sve ovo potrebno vreme. Ali, ono što je bitno je da ova Vlada ima jedan cilj, a cilj je da se pomogne svima kojima je ta pomoć potrebna. U skladu sa tim su sve ove donete odluke.
Elementarne nepogode ne poznaju ni granice, ni razlike na kojima pojedinci potenciraju. Te elementarne nepogode problem su svih u regionu i šire. U skladu sa tim, preduzimaju se sve preventivne mere i jednostavno, da postoji način, da postoje rešenja i da je nešto već urađeno, imamo primer Šapca, gde je još dok je trajala vanredna situacija doneta odluka da se po ubrzanom postupku uradi 2,7 kilometara nasipa na odbrani grada Šapca, na poziciji Kočinog kanala. Mogu da obavestim javnost da je upravo taj nasip i završen u dužini od 2,7 kilometara, Šabac je obezbeđen. Ono što je ostalo i što je vrlo veliki zadatak, to je 5,2 kilometara u dužini nasip na poziciji Čevrntije i Drenovca.
Ono što znam i što je pouzdano tačno, to je da je Ministarstvo poljoprivrede, Direkcija za vode i Vlada već pronašla izvore finansiranja i u proceduri je izrada projekata i završnih dokumenata kako bi se pristupilo izradi tog nasipa u dužini od 5,2 kilometra, gde je i bio najveći problem, gde su provedeni dani i noći na odbrani grada Šapca, naravno, uspešnoj.
Još jednom koristim priliku sa ove skupštinske govornice da se zahvalim svima koji su pomogli, pre svega našim građanima, građanima Šapca, građanima Srbije i svima iz okoline koji su svojim učešćem, koliko je ko mogao i kako je mogao, on je pomogao. Ali, ono što je poruka ove krizne situacije i situacije koja se zadesila ne samo u Šapcu, ne samo u Srbiji i ne samo u našoj državi, nego i u BiH i Hrvatskoj, pošto smo mi otprilike u slivu reka gde sve reke sa ovih prostora završavaju u Srbiji. Poruka je da iz ove krizne situacije izlazimo jedinstveniji, bolji i solidarniji. Mislim da ćemo kao posledica svih teških prepreka koje su pred nas bile postavljene izaći mnogo spremniji i mnogo bolji za sledeće elementarne i bilo koje druge nepogode koje će se verovatno, i pored naše želje da to ne bude tako, pojaviti. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, poštovane kolege, poštovani građani, hteo sam samo zarad građana koji nemaju kod sebe ovaj zakon samo da pročitam prvi stav člana 13. ovog zakona koji je izuzetno bitan, a glasi: „Vlasnik nepokretnosti može se jednostranom izjavom odreći prava svojine na nepokretnost u korist Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave“.
Jednostavno, vrlo je jasno definisano sve i nema potrebe posle kolege Matića da objašnjavam ovaj amandman.
Ono što je jako bitno reći, a to je kada su amandmani upitanju i ne samo za ovaj zakon, i za sve ostale zakone, mislim da svi oni koji prate rad ove Skupštine svedoci su da amandmani koji doprinose kvalitetnijim rešenjima i poboljšavaju zakon bivaju prihvaćeni, bez obzira ko ih predlaže, odnosno da li dolaze iz pozicije ili opozicije.
Između ostalog, kada pričamo o primeni seta ovih zakona, jasno je da je izuzetan značaj ovog seta to što se uvodi red u jednu jako bitnu oblast. Ono što je ključno i na šta je akcenat stavljen u donošenju ovih zakona i predloga je upravo na građanima, oni će biti u prednosti, imaće veću mogućnost, odnosno biće im bliže i jednostavnije uraditi poslove koji su bitni za potpisivanje, prepisivanje i overu ugovora.
Ono što mora da se kaže jeste da i ova Vlada i ova Skupština, naravno i ovo ministarstvo uvelo je novu praksu koja nije bila u prethodnim vladama prisutna, a to je da se donose zakoni koji će u najkraćem mogućem roku, konkretno, kada su ovi zakoni u pitanju, već sutra će biti u primeni ukoliko budu izglasani, imaće i svoju upotrebnu vrednost. Jednostavno, vremena za odlaganje nema.
Ono što su drugi radili, odlagali i čekali da neko nešto uradi, trajalo je predugo. Građani više nisu imali strpljenja da čekaju, pa su svoj glas dali SNS i Aleksandru Vučiću koji predvodi nove ideje i sve ono što će ovoj Srbiji i ovim građanima učiniti na bolje.
Neodgovorno je od opozicije da unapred osporava primenu ovog zakona i svih drugih zakona, jer jednostavno kada je u pitanju javno beležništvo i sama primedba da imamo samo trećinu overivača, odnosno ovlašćenih beležnika, mi svakako idemo u primenu ovog zakona. To je kao kada bi sa navodnjavanjem čekali da se ispune uslovi da cela Srbija počne sa navodnjavanjem. Kada je Srbija u pitanju, kada je ova Vlada u pitanju, mi čekati nećemo.
Ne postoji, naravno, nikakav haos. Oni koji nemaju javnog beležnika u svojim opštinama i gradovima, imaju tu mogućnost da urade kao i do sada, u sudovima i lokalnim samoupravama. Jednostavno, vrlo je neodgovorno ovakav predlog zakona i ovakav zakon smatrati i tumačiti kao uvođenje nekog haosa, što naravno nije tačno.
U danu za glasanje očekujem da i opozicija prihvati ove zakone, jer jednostavno ovi zakoni ponovo vraćaju red…
(Predsednik: Molim vas o amandmanu. Završili smo raspravu. Hvala.)
Hvala.
Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, poštovane kolege, poštovani građani, kada je ovaj amandman u pitanju naravno od predlagača koji su isti amandman podneli za sve članove Predloga zakona o privatizaciji, naravno, da ga nećemo prihvatiti.
Podsetio bih predlagače da oni sa jedne strane tvrde da nisu učestvovali u privatizacijama koje su dovele ovu državu do ovakvog stanja i definitivno do nekoliko stotina hiljada otkaza radnih mesta. Istovremeno braneći zakon po kome su ti ljudi ostali bez posla i po kome su urađene sve ove katastrofalne privatizacije, prosto, sami sebe anuliraju, ali to im ništa ne smeta da podnesu 95 amandmana sa jednom rečju, što definitivno nema smisla, jer sve u životu pa i u politici, i u porodici, i u društvu mora da ima smisla, a ovo zaista nema smisla.
Istovremeno, imajući u vidu da račun za naplatu upravo tih spornih privatizacija, a ima ih, ne zna im se broj, je na žalost taj račun za rođačku, bratsku i tajkunsku privatizaciju došao na naplatu građanima koji su ni krivi, ni dužni ostali bez preduzeća, ostali bez posla, ostali bez plata i bez osnovnih uslova za život. Jednostavno to nema smisla.
Ono što je jako bitno, to je kako se oni ponašaju večeras i kako su se ponašali celog današnjeg dana, jednostavno to će oceniti građani. Kako god da posmatramo sve ove amandmane, ovaj Zakon o privatizaciji poslednja je prilika da se okonča jedan jako mučan i dug proces. Zaista svako produžavanje rokova i svako odlaganje jednostavno samo produbljava problem.
Ponoviću, ovo je reformski zakon koji je napisan, napravljene su izmene svega onoga što je moglo da se popravi. U ovom trenutku je najbolji mogući i samim tim stvoriće uslove da pokušamo, da vratimo nadu da ti ljudi koji se u ovom trenutku vode samo na nekim spiskovima, u nekim preduzećima za koja više niko ne zna ni kako se zovu, ni ko im je vlasnik, ni ko ih vodi ni da li šta primaju, njima su naravno knjižice neoverene, samodoprinosi, odnosno doprinosi za njih nisu uplaćeni. Ovo je način da se jednom stavi tačka na to, da podvučemo crtu i da znamo gde se nalazimo.
Ponoviću još jednom, svako je odgovoran za ono što radi, pa prema tome, imajući u vidu da se nalaze u ovoj Skupštini, da su prešli cenzus, u grupi su, ali imajući u vidu da kroz proces privatizacije upravo ovih koje ćemo sprovesti i one koje su urađene, kada građani budu videli šta i kako je rađeno, mislim da oni vrlo lako neće biti ni u toj grupi zajedno za cenzus. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege, poštovani građani Srbije, ovaj set zakona o medijima moramo nazvati reformskim, jer zakoni su zaista i reformski, koji će posle dugog niza godina konačno urediti jednu jako bitnu oblast delovanja jedne države i delovanja i postojanja jednog naroda, a to je oblast medija. Zaista je to od izuzetnog značaja i za državu i za Skupštinu i za poslanike, s jedne strane, a naravno i za građane i učesnike u toj medijskoj sceni, pre svega novinare, urednike i sve druge zaposlene u tim medijima.
Isključuje se politički uticaj države. Isključuje se politički uticaj kako na državnom nivou, tako i na lokalnim nivoima, što je možda i bitnije u određenim trenucima, imajući u vidu da je 56 privatizacija medija pokušano, a od toga većina raskinuta, ali uglavnom su neuspešne i lokalni mediji su na ivici egzistencije, neki opstaju, neki ne opstaju, a neki su i ugašeni.
Ono što je problem kod lokalnih medija, to je da su to male plate i da su to novinari koji rade na ivici egzistencije i samim tim su direktno pod uticajem lokalnih medija.
Jedan od drastičnih primera je i u Šapcu, gde, verujte, u vreme kada je bila vanredna situacija, navešću kratak primer, od 15. do 30. ti novinari su izveštavali, i državni i lokalni, zaista u teškim uslovima i rizikovali su i svoje živote, jer su opasnosti bile zaista prisutne, da bi od početka juna, kad im je neko od lokalnih vlasti rekao – ej, vi lokalni novinari, to nije tako, ti isti novinari morali da od 1. juna pa na dalje postavljaju pitanje da li je uopšte i postojala opasnost. Toliko o tome koliko lokalni mediji mogu da potpadnu pod uticaj tih lokalnih vlasti i kolika je tu u pitanju zloupotreba, a to će upravo ovaj zakon sprečiti.
Zaboravio sam reći da ti isti koji blokiraju rad tih lokalnih medija u isto vreme pišu o EPS-u i optužuju novinare iz državnih medija koji informišu u skladu sa zaista objektivnom i realnom situacijom.
Treba pogledati istini u oči, a istina je da je ovaj set zakona u odnosu na sve dosadašnje zakone koji su uređivali ovu oblast zaista mnogo bolji i da je u ovom trenutku najbolji mogući. Ne postoji savršen zakon, ali zaista je ovo najbolji mogući zakon, koji će s jedne strane garantovati i novinarima i zaposlenima u medijima i građanima i političarima ravnopravno, slobodno i pre svega istinito informisanje.
Za građane koji verovatno nemaju mogućnost, a i za neke političare kojih ima naravno jako puno u ovoj našoj državi, pročitaću član 8. koji definiše položaj nosilaca javnih i političkih funkcija. Mislim da je to jako bitno da građani čuju, citiram - izabran, postavljen, odnosno imenovan nosilac javne i političke funkcije dužan je da trpi iznošenje kritičkih mišljenja koja se odnose na rezultat njegovog rada, odnosno politiku koju sprovodi, a u vezi je sa obavljanjem njegove funkcije bez obzira na to da li se oseća lično povređenim iznošenjem tih mišljenja. Dobro zapamtite ovo kolege političari.
Sa druge strane, postoji naravno, ovaj zakon je zaista uredio sve, i pravo na odgovor ukoliko je nečije pravo na istinu povređeno. To naravno važi i za građane. Ukoliko je bilo koji građanin povređen ili smatra da je ugrožena njegova sloboda i pravo na istinu ima pravo da od urednika medija koji ga je povredio, ili smatra da je povredio, ima pravo da traži, da dobije prostor da adekvatno odgovori na tu optužbu. Građani imaju pravo, ali i potrebu, za donošenjem ovakvog seta zakona i samim tim je Vlada i, zaista, u ovom slučaju Ministarstvo kulture odradilo jedan veliki i odličan posao. Ovo nisu izmene i dopune, ovo su novi zakoni i zaista svaka pohvala Vladi, a pre svega Ministarstvu kulture.
Neću više dužiti, ono što je jako bitno reći to je da ovaj zakon garantuje, ponoviću možda, da će sa jedne strane zaštiti ličnosti i građane, a sa druge strane zaštititi novinare i novinarsku etiku i novinarsku profesiju i da će stvoriti uslove za slobodu javnog informisanja, a sve to naravno u skladu sa članom 4. ovog zakona koji je vrlo kratak i jasan i njega ću pročitati.
Citiram - javno informisanje je slobodno i ne podleže cenzuri. Javni interes, samim tim, je u skladu sa tim i zakon koji se odnosi na deo Zakona o javnim i medijskim servisima. Samo kratko, da se ne bi ponavljali, rečeno je jako dosta, ali kad su javni i medijski servisi u pitanju i finansiranje, naravno da sam prefiks javni medijski servisi zahteva od građana, zahteva od nas, zahteva od Vlade da sa tim prefiksom javni obezbedimo i finansiranje tih servisa. Ako kažemo javni medijski servis to je medijski servis svih građana ove Srbije, kao što je Zavod za javno zdravlje javni za sve, tako je i medijski servis javni za sve građane. Samim tim svi građani imaju i pravo, a bogami i obavezu, da učestvuju u finansiranju, naravno u što manjem obimu, imajući u vidu da je izuzetno teška situacija.
Za kraj, pročitaću samo deo iz člana 15. koji je u stvari i suština svih ovih zakona, a to je u uvodnom delu javni interes u članu 15. koji glasi – javni interes u oblasti javnog informisanja je istinito, nepristrasno, pravovremeno i potpuno informisanje svih građana Republike Srbije. Hvala.
Poštovana potpredsednice, poštovani predsedavajući, poštovane kolege poslanici, poštovani građani, ja zaista moram da govorim i hoću da govorim o amandmanu i zašto se stalno priča o nekoj formi a ne o suštini? Suština je vrlo jednostavna. Ovom promenom gde je rečeno i jasno definisano da će biti obuhvaćene sve opštine, gradovi i mesta koja su bila obuhvaćena poplavom, klizištem ili nekim drugim vidom elementarne nepogode, zašto ponovo potenciramo na spisku, kad je već jasno navedeno? Predlagač je uvideo grešku i rekao – da, to će biti tako.
Jednostavno, ovaj zaista istorijski, a kažem istorijski iz razloga što dolazim iz grada koji se, s jedne strane, odbranio od poplavnog talasa reke Save, a s druge strane imao poplavu u selima Miokus, Mrđenovca, Orid, Orašac, Majur, Jevremovac, deo obodnog kanala oko grada Šapca, tako da vrlo dobro znam koliki je značaj ovog zakona o otklanjanju posledica poplava. Prosto, da ne bismo gubili vreme, verujte građanima koji su ugroženi, koji se nalaze na ugroženim područjima, bitan je ne svaki mesec, ne svaki dan, već svaki sat i svaki minut.
Zaista insistiram na tome da se u što kraćem roku ovaj „leks specijalis“ izglasa i primeni, jer, verujte, i onaj rok ne bi se javljao ponovo, koji je dat u roku od osam dana da se prijavi šteta zaista je dovoljan, jer bi svako produžavanje tog roka u stvari imalo prošireni efekat – kasnije bi se krenulo u obnovu. Građani koji su na poplavljenim područjima očekuju od nas da počnemo da radimo koliko juče i zaista svaki rok mora biti najkraći mogući. Ko je podnosio štetu, doista je bilo vremena i ovih osam dana je samo termin da se neki koji nisu, iz nekog razloga, imaju mogućnost dopune i da prijave štetu.
Ono što je još bitno reći, to je da kada je Šabac u pitanju, moram samo kratko da kažem da nema razloga sumnjati u nasipe oko Šapca, bili su takvi kakvi su bili, ali su uspeli da odbrane Šabac uz pomoć građana, Vojske, Ministarstva unutrašnjih poslova i, naravno, celokupne Vlade i građana Srbije.
Ono što je bitnije, to je da smo za sve ovo vreme od poplava, koje su tamo negde pre dva meseca počele, uspeli da već posle dva meseca izađemo sa konkretnim predlogom. Da li je ovaj zakon savršen? Naravno da nije, ali naravno da ćemo u hodu otklanjati nedostatke.
Ono što je suština, suština je da ova Vlada, da ova ministarstva, da ova Skupština želi da pomogne svojim građanima i pomoći će im na najbolji i najbrži način. Jedan od tih načina je upravo usvajanje ovog zakona o otklanjanju posledica od poplava.
U skladu sa tim da završimo, ovo je amandman gde jednostavno jasno piše u ovom članu da će biti svi obuhvaćeni i da stavimo tačku na to i da idemo dalje. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, ministri, poslanici, građani, u ime Štaba za vanredne situacije koji je formiran odlukom Vlade i kojim je predsedavao prvo komandant Diković, a kada se vratio u Beograd na stare dužnosti, ja sam preuzeo i želim da u ime tog štaba i ime istine kažem i iznesem u ovom domu da je istina samo jedna.
Istina o situaciji u gradu Šapcu, o poplavama, o opasnostima, o načinu na koji je sprečena katastrofa širih razmera i istina o vanrednoj situaiji u celoj Srbiji samo je jedna i insistiraćemo na tome.
Utvrđena je šteta i pitanje nekog od poslanika opozicije – ko je odgovoran za poplave, postavljamo i mi i insistiraćemo na tome da vidimo kako i na koji način sprečiti buduće poplave, a pre toga utvrditi ko je i koliko odgovoran što je do ovakvih i u ovakvom obimu do poplava došlo.
Kao direktan učesnik od 16. pa na dalje potvrđujem svojom čašću i imenom da su ovi ministri u svojim izveštajima naveli upravo onako kako je bilo. Svi ministri, predsednik Vlade, predsednik Republike Srbije su bili na poplavljenim područjima, pružili su svu svoju pomoć i sve što je u tom trenutku bilo raspoloživo je dato na upotrebu štabovima i verujte da posebna i zaista posebna zahvalnost, bar kada je Šabac u pitanju, a kako vidim i drugi gradovi Generalštabu i Vojsci Srbije.
Kada je Šabac u pitanju za nas ne važi ona narodna – posle bitke svi su generali. Mi smo imali tu sreću da smo za vreme bitke imali generala i u skladu sa tim su donošene odluke, formiran je krizni štab koji je funkcionisao savršeno i verujte za one koji postavljaju pitanje da li je bilo ili nije bilo opasnosti u Šapcu, da bilo je. Ta opasnost je bila na najvišem mogućem stepenu, upravo intervencijom predsednika Vlade, ministara, Generalštaba Vojske Srbije, građana, ne samo Šapca, nego cele Srbije, sprečena je katastrofa.
Ne možemo ne spomenuti da postoji jedan deo grada Šapca koji je poplavljen. To su sela Oridskog basena, Miokus, Mrđenovac, Orašac i Orid. Verujte, koliko je bila teška situacija 16. na 17. i 17. da je nivo u tim selima bio toliko visok od poplave reke Dobrave i Dumače, da je voda preko nasipa prelivala u Savu.
Zaista za ljude iz opozicije koji tvrde da nije bilo opasnosti, pozivam ih, možemo odmah posle ove Skupštine, a možemo sutra ili bilo koji dan da odemo kod tih ljudi i da im kažemo da nije bilo poplave i da nije bilo opasnosti. Pohvaliti rad svih, naravno, Direkcija za vodu, Srbija vode, verujte da postoji mogućnost i moguće je nešto uraditi za vreme vanredne situacije i već je završena popravka nasipa, odnosno izgrađen je nasip na poziciji Kočinog kanala, obala Utvrda kod grada Šapca u dužini od 2,7 kilometara, urađeni su pristupni i podužni putevi, znači može nešto da se uradi, uvek se može naći i sredstava, samo su bitni projekti i bitne su ideje.
Ako pitate ko je odgovoran za odbranu grada Šapca, ponoviću još jednom, odgovorna je Vlada, odgovorni su ministri, odgovoran je štab, odgovorni su građani Šapca, odgovorni su građani Srbije i to je jednostavno tako. Kome se ne sviđa, neka bira drugu državu.
Završiću sa konstatacijom da je ova situacija zaista bila teška, ali je pokazala i dokazala da u Srbiji žive vredni, pošteni i pre svega humani ljudi. Kriza je ujedinila sve nas i zaista iz ove krize smo izašli jači i bolji ljudi, nego što smo bili pre nje.
Zakon o otklanjanju posledica poplava u Republici Srbiji zaista je istorijski, zaista je za svaku pohvalu i pre svega, ne samo za građane ugroženih područja nego i za sve građane, jer pokazuje da ova vlada, da ovi ministri razmišljaju o tome kako sprečiti buduće poplave, a kako pomoći i sanirati na najbrži i na najjednostavniji način ono što se već desilo. Da ne bi čekali da se ponovo nešto novo desi, uradimo sve što je u našoj moći da pojačamo Vojsku Srbije u delu intervencija, da pojačamo Sektor za vanredne situacije, da pojačamo preventivne aktivnosti i da učinimo sve kako bi spremno dočekali neku buduću vanrednu situaciju.
Još jednom hvala svima, hvala građanima, hvala u ime Šapčana. Verujte, Šabac je zahvalan Srbiji što je odbranjen i što je u ovom trenutku u situaciji da samo sanira posledice izlivanja manjih reka, a nemamo problem sa izlivanjem reke Save. Hvala.
Poštovani građani, poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege poslanici, Vlada je dala jedan izuzetno kvalitetan i pre svega prema građanima ove Srbije odgovoran Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji će pre svega uvesti disciplinu i red u procesima obračuna i naplate poreza, sa jedne, i što je još važnije, u procesu sankcionisanja i procesuiranja onih koji ne plaćaju porez, sa druge strane.
Efikasnost kontrole naplate i kontrole onih koji nisu platili je upravo ono što bi trebalo svima nama, kako poziciji, tako i opoziciji, da bude osnovni pokazatelj zašto glasati za ovakav predlog zakona. Ovo je jedan od načina da se pre svega zaštite i građani, a samim tim i oni privredni subjekti koji plaćaju porez. Neplaćanje poreza se ne može isplatiti niti na kraći niti na duži rok nijednom privrednom subjektu. Upravo transparentnost koja će biti obezbeđena uvidom u to ko nije platio porez, ko će biti sankcionisan po pitanju toga i koje će mere biti preduzete je drugi pokazatelj zbog koga ovaj zakon treba podržati, odnosno izglasati.
Pre svega, moramo imati u vidu da su oni koji do sada nisu plaćali porez bili zaštićeni, ne zna se ni kojim zakonom, ni kojim načinom, ali se zna rezultat da su poreska dugovanja u mnogim javnim, ne javnim, pre svega mislim u restrukturiranim preduzećima, odnosno u prodatim i privatizovanim preduzećima, u mnogome nadmašili trenutnu vrednost tih preduzeća. Stvaranje klime za plaćanje poreza u ovoj državi je jedan od osnovni zadataka ove Vlade. Kao što se mora platiti struja, kao što se mora platiti telefon i voda, tako se mora platiti i porez.
Ono što je bio osnovni zadatak u svim oblastima, pa i u ovoj oblasti, je pre svega precizno evidentiranje poreskih obveznika i drugi korak je precizno evidentiranje onih koji su platili porez i onih koji nisu i što brža reakcija i sprečavanje da to u nekom narednom periodu potraje. Ne može se dozvoliti da poreske uprave budu plen podele političkih stranaka, kao što je bilo ranijih godina. Samostalnost i pre svega potpuno odlučivanje u skladu sa zakonom, ne samo sa ovim zakonom o poreskom postupkom, nego i sa svim drugim poreskim zakonima, biće osnovna smernica poslovanja svih poreskih uprava i samim tim ćemo imati i sigurnost u tome da su oni koji su platili porez zaštićeni od onih koji taj porez ne plaćaju.
Ono što je jako bitno reći, to je da je o ovom predlogu zakona koji će uvesti poresku disciplinu rečeno sve sasvim dovoljno, naravno, od našeg ovlašćenog predstavnika i od strane ministra, i ja se u ime poslaničke grupe zahvaljujem ministru na dobrom i jasnom obrazloženju.
Ono što je bitno jeste da će poslanici i SNS podržati ovaj predlog, ali pozivam i opoziciju da konačno shvati da je ovo jedan od ključnih zakona koji će dati sigurnost i građanima i ljudima koji su donosioci odluka da u ovoj državi može da se uvede red i u ovu jednu ovako ozbiljnu i kompleksnu oblast kao što je poreska uprava, odnosno naplata poreza i, ponoviću još jednom, procesuiranje onih koji taj porez ne plaćaju, čime direktno ugrožavaju kako opstanak preduzeća tako i opstanak i budućnost građana. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, poštovani poslanici, poštovani građani, izuzetna mi je čast da sam poslanik u sazivu Skupštine. Dolazim iz grada Šapca, grada koji je, kao i svi drugi gradovi u Srbiji, uništen katastrofalnim privatizacijama, gde su privatizacije rođačkim i tajkunskim dogovorima dovele do stanja koje je vremenom postajalo sve gore i gore. U Šapcu na današnji dan skoro da nema preduzeća koja bi mogli da postavimo na zdrave noge.
Od 2000. godine na ovamo odlazila su velika preduzeća, respektabilna, od „Dekora“, preko „Inga“, „Jele“, „Name“, „Šapčanke“, „Save“, „Mačve“, pa do čuvene „Zorka holding“ kompanije. Preduzeća koja su poslovala u „Zorka holding“ kompaniji, koja su proizvodila, radila i izvozila od 2000. godine do dana današnjeg, od prve „Zorkine“ kapije, pa do zaštite bilja, skoro da ne postoje. U celom krugu čuvene holding „Zorka“ kompanije postoji još samo „Eliksir“, koji je nastao cepanjem „Viktorija grupe“, koja se pod sumnjivim okolnostima domogla imovine Fabrike mineralnih đubriva. Tu je i „Farmakom“, koji je već nebrojeno puta prozivan za razne mahinacije sa kreditima i postavljala su se pitanja njegovih privatizacija.
Kada je šabačka privreda u pitanju, to je sve. Od „Zorka holding“ kompanije nije ostala čak ni upravna zgrada. Nju je za dugove za isplatu zaostalih zarada radnicima, u aranžmanu sa Mlađanom Dinkićem i Dušanom Petrovićem, preuzela lokalna uprava. U blokadi je čak i „Mlekara“, koja seljacima duguje stotine miliona dinara za mleko, a koliko duguje dobavljačima, verovatno ni oni ne mogu da ustanove.
Nekada najveće auto-saobraćajno preduzeće „Sedmi juli“ prodato je prvo kralju drumova Miletu Jerkoviću, pa preprodato ne zna se kome, a na današnji dan je nestalo sa lica zemlje. Lopovi su srušili i odneli garažu, kancelarije i nameštaj i zidove, nije ostao ni kamen na kamenu. Ovo valjda sve pod zaštitom šabačke policije i lokalne uprave.
Mnogi se još sećaju privatizacije „Zorka farme“. Kada je „Hemofarm“ u tom trenutku mnogo manji kupio tu ista „Zorka farmu“, a građani Šapca ostali uskraćeni, ne samo za jednu perspektivnu fabriku, koja je u međuvremenu većinu svojih resursa, licenci i kadrova preselila u Vršac, već su ostali zakinuti za dijagnostički centar, odnosno opremu vrednu dva miliona evra, pri čemu je direktan krivac, koji nije obezbedio uslove, iako je po ugovoru bio u obavezi, lokalna samouprava.
Šapčani su, slučajno ili namerno, ostali bez privrede, ostali bez radnih mesta. Šabac je imao „Zorku“, imao je „Metaloplastiku“, imao je „Jelu“, imao je „Sedmi juli“, imao je respektabilna preduzeća. U Evropi je bio poznat kao mali Pariz, sve dok nije došlo do privatizacije „Save“, kada su skoro svi ugostiteljski objekti otišli za izuzetno male novce i svi ti objekti, na današnji dan, ne rade. Bili smo poznati po šabačkoj gimnaziji, po prvom klaviru, po prvacima sveta u rukometu, po provincijskom Urugvaju, fudbalskom klubu „Mačva“, a sada smo poznati po 10.000 radnika koji su ostali bez posla, zahvaljujući katastrofalnoj privatizaciji. Poznati smo i čuveni po 10%, koji su se u proteklom periodu uvećavali.
Svestan sam, svi građani su svesni da su svi gradovi u Srbiji imali svojih 10%. O tome kako su sproveli privatizaciju i šta su radili u prethodnom periodu, svoje mišljenje najbolje su dali glasači na prethodno održanim parlamentarnim izborima.
Gospodine ministre, koristim priliku da vas zamolim u ime građana da u što kraćem roku dobijemo odgovor ko je kriv. Neko mora biti odgovor za ovakvu privatizaciju.
Gospodi iz opozicije, nema ih mnogo, direktno postavljam pitanje, nije lepo da se smeju, ne znam čemu se smeju, nije pošteno, oni su, zahvaljujući, ne samo privatizacijama, nego i politici koju su vodili u svim drugim sektorima, bili pripadnici ili su još uvek članovi stranke koja je direktno odgovorna.
Kada je SNS u pitanju i ova Vlada mi nećemo tražiti alibi u drugim strankama i po ministarstvima i ne vidim šta je sporno, zašto prozivaju i zašto nema ministra privrede. Bilo koji ministar i bilo koji član Vlade može govoriti i može biti prisutan, ali mi nećemo tražiti izgovore. Ono što je bitno je da su oni zahvaljujući upravo tom poslovanju i traženju izgovora, sada otprilike mogu nazvati svi zajedno grupom, zajedno za cenzus, jer su upravo privatizacijom i posledicama te privatizacije došli na taj nivo na kojem jesu, a to je zajedno za cenzus.
Gospodo iz opozicije, kada nešto radite, a to nešto nije dobro, a to radite dugi niz godina, vi počnete mislite da tako treba. Gospodo ne treba tako. I da ne treba tako rekli su vam i građani i rekao vam je i naš premijer i reći će vam i ova Vlada, a kako treba videćete u narednom periodu. Proces oživljavanja ovih 164 preduzeća, jedan je od prvih zadataka kako premijera Vučića tako i ministara, tako i svih nas ovde prisutnih u sali i u skladu sa tim treba podržati ovaj Predlog zakona o izmeni Zakona o privatizaciji.
Pozivam opoziciju da uz javno izvinjenje građanima za katastrofalno sprovedenu privatizaciju i uništenu privredu glasaju za ovaj zakon.
Još jednom za kraj da kažem da nema mesta osporavanju ovog predloga. Ne može forma biti važnija od suštine, a suština je da ova država može i mora bolje i da će ova Vlada predvođena Aleksandrom Vučićem raditi sigurno bolje, pravednije i pre svega poštenije. Hvala.
(Narodni poslanik Dušan Petrović, s mesta: Pomenuo me je.)
Zarad istine i zarad građana Šapca, a naravno i celokupne javnosti, kada je privatizacija „Zorka-farme“ u pitanju, ličnost koju pominje je upravo Siniša Mali i on jeste učestvovao u privatizaciji, ali mi ovde pričamo o delu da privatizacija nije sprovedena do kraja, odnosno da je sprovedena samo u delu preuzimanja „Zorka-farme“ od strane „Hemofarma“.
Zamolio bih da se saslušamo, ako nije problem. Da li je možda problem?