Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Boban Birmančević

Boban Birmančević

Srpska napredna stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, Zakon o energetskoj efikasnosti i racionalnoj upotrebi energije je zakon, rekao bih, pre svega, posvećen upravo građanima i prava je prilika da građani iskoriste sve što im ovaj zakon zaista i u osnovi može pružiti.

Za početak, matematika je vrlo jednostavna. Od 100% resursa koje je potrebno utrošiti da bi bila urađena izolacija, najjednostavnije rečeno, jedne stambene zgrade, 50% je potrebno da obezbede korisnici, a 25% je od strane budžeta Republike Srbije, 25% od budžeta grada i opštine. Znači, 50%, pola-pola kako bi rekao naš narod. Siguran sam da će i za ovih 50% koje građani treba da obezbede se naći način da im se pomogne kod banaka i kod drugih izvora za finansiranje.

Prosto, u vrlo kratkom vremenskom roku povratni efekat je višestruk i, između ostalog, na duži rok i smanjena potrošnja drugih resursa i upravo jedan od razloga da uz povećanje obnovljivih izvora i veću efikasnost potrošnje električne energije i svake druge energije koju dobijamo jednostavno idemo u pravcu energetske efikasnosti, ali i jačanja našeg energetskog sistema.

Neću se javljati više. Svi amandmani koje sam podneo na ove zakone su naravno u interesu pojašnjenja i davanja odgovara na pitanja koja su i meni bila nejasna. Zahvaljujem na prihvatanju.

Ono što hoću za kraj da poručim svima to je da ovi zakoni zaista su zakoni budućnosti Srbije, zakoni koji će garantovati i građanima Srbije, ali i investitorima i svima onima koji misle dobro Srbiji svetlu i zelenu budućnost, ali da bi mi uopšte pričali o primeni ovih zakona, da bi koristili blagodeti koje će sigurno biti proizvod svega ovoga što usvojimo večeras, a nadam se da hoćemo. „Neverne Tome“ koji jednostavno izmišljaju i lažu, prvo sebe, pa i pokušavaju da slažu neke druge, ali to je njihov problem. U tim lažima nema istine i nema budućnosti i u tim lažima će ostati na mestu gde jesu, a stoje van ove Skupštine i verovatno će tu ostati jedan jako, jako dug period.

Između ostalog, njihov je problem šta će, ali ono što bih zamolio sve građane, da bi to bilo jasno, da znaju, da ne sumnjaju u ovo, da ono što je predlog ovog ministarstva i sve ono što je podržano od strane predsednika Aleksandra Vučića, jednostavno, zasnovano je na realnim osnovama finansiranja, zasnovano je na realnoj priči i to jednostavno ima budućnost. To znaju svi ovi ljudi koji sede u ovoj sali, ali znaju i naši građani koji slušaju i gledaju ovaj prenos. Time bih ja završio, uz punu podršku ovim zakonima. Predaja nikada nije opcija.

Molim vas, obraćam se građanima, molim vas da bi sve ovo uradili potrebno je da prvo pobedimo Kovid-19, da pobedimo ovog nevidljivog neprijatelja. Dajte, ljudi, da se vakcinišemo. To je minimum minimuma što možemo svi da uradimo i da zaštitimo i sebe, svoje najbliže, svoje komšije, svoje prijatelje, svoje kolege na poslu, da zaštitimo svoje sugrađane, da pomognemo svojim gradovima, svojim opštinama, da pomognemo državi Srbiji i da jednostavno pobedimo Kovid, da krenemo dalje.

Posla ima, budućnost je zdrava, budućnost je zelena, budućnost je svetla, ali hajde da se vakcinišemo i da pobedimo ovog nevidljivog neprijatelja i da idemo dalje. Posla ima puno. Kojim putem idemo trasirao je predsednik Aleksandar Vučić. Idemo tim putem i imamo svetlu, ponoviću još jednom, svetlu, zelenu i uspešnu budućnost za državu Srbiju. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovana ministarko sa saradnicima, poštovani dragi građani Srbije, današnja tema o kojoj raspravljamo i za koju tražimo podršku od skupštinske većine, širokopojasni internet, digitalizacija Srbije, ali sa posebnim akcentom i sa zadatkom razvoja interneta u ruralnim predelima, u seoskom području zaista je tema koja zavređuje svu pažnju poslanika, ali i srpske javnosti.

Ono o čemu mi danas raspravljamo i zašta hoćemo da dobijemo podršku skupštinske većine je nešto što je drugima bila misaona imenica i nešto što drugi nisu mogli da obećaju ni kao predizborno obećanje, a kamoli da to sprovedu u delo.

Kvalitet infrastrukture u seoskom području nije više samo put, struja, voda, moramo više i moramo bolje. Da li je potreban internet? Internet je preko potreban, neophodan i još jedan je od razloga zbog koga će se neko odlučiti da ostane u selu. Ali, to nije dovoljno, moramo ići dalje od toga. To mora biti i proizvodnja zdrave hrane, to mora biti i seoski turizam, to moraju biti novi uslovi i načini trgovine gde će upravo ono što se proizvede u selu naći put da dođe do Niša, Novog Sada, Beograda, Kragujevca, da nađe put do balkanskih, ali i evropskih gradova. Jedan od razloga zašto ovo mora biti podržano je upravo taj da taj prozor u svet bude širokopojasni internet.

U prvoj fazi, evo u razgovoru sa ministarkom i članovima njenog kabineta, u prvoj fazi ovog projekta je to upućeno za opremanje škola, školskih učionica, ali će svakako biti moguće upotrebiti u selima i za mesne zajednice, za domove kulture i za sve one kojima je internet potreban.

Evo prilike, evo i poziva predsednicima opština, gradonačelnicima da za svoja nerazvijena seoska područja uzmu učešće. Neka se obrate ministarstvu, neka naprave konekciju i dogovor sa ministarstvom da pomognu u delu ne samo implementacije, nego i samog obučavanja i primene ne samo, kažem, u školama i učionicama, nego upravo i u seoskim mesnim zajednicama, domovima kulture i bilo gde gde je taj internet potreban, možda u nekoj ambulanti ili bilo gde, bukvalno bilo gde.

Bilo bi dobro, takođe i na Odboru za finansije smo pričali o tome, da moraju timovi iz ministarstva, stručni timovi, obučeni timovi, ljudi koji se bave tim biti na terenu i pomoći da se taj softver i hardver koji je završio u školama jednostavno i objasni i pokaže učenicima, učiteljima, onima koji će biti korisnici i način na koji to da jednostavno koriste i upotrebe. Za jednog jedinog učenika vredi i za tog jednog jedinog učenika, čim postoji škola, postoji i budućnost za to selo, postoji i mesna zajednica i postoji razlog da ti ljudi ostanu na tim mestima.

Dok razmišljam o ovome, eve kratkog i jasnog primera, a to je upravo prijavljivanje za vakcinaciju, za imunizaciju i način na koji se naši građani prijavljuju.

Naravno da je uz pomoć interneta, digitalizacije koja je na većem delu Srbije u primeni, koja je već primenjena, ali još jedan od razloga zašto taj internet treba da bude dostupan svima, naravno dok nemaju tog interneta predsednik je uspeo da organizuje i da obezbedi vakcinu za sve.

Ali, nije dovoljno obezbediti vakcinu koja će biti smeštena u ambulante, domove zdravlja i bolnice u gradovima. Mobilni timovi u što kraćem roku, u što kraćem vremenu da obiđu starije ljude i da upravo i starijima, ali i mlađima koji u jednom trenutku nemaju internet omogući upravo potrebnu imunizaciju.

Poziv predsednicima opština nije formalan, nego je suštinski. Predsednici opština kao izabrani ljudi za te opštine, za ta sela upravo moraju da se uključe zajedno sa svojim timovima u implementaciju ovih projekata.

Dobro je da imamo za koga da radimo ovo, jer da nije bilo politike Aleksandra Vučića od 2012. godine do sada mi ovo ne bi imali gde da instaliramo i ne bi imali za koga da široko pojasni internet dovedemo u sela.

Ne treba biti sad veliki stručnjak, pa doći do zaključka da postoje ozbiljni problemi za sela, ali pokazao je primer situacije sa Kovidom da se upravo selo našlo kao prvi, ja mislim i najznačajniji, u odbrani Srbije od Kovida, a to je upravo selo, hrana koja se proizvodi u selu i stabilnost koju dobijamo. Jer, ne zavisimo, sa jedne strane kada je hrana u pitanju, ni od koga, a sa druge strane uz Aleksandra Vučića ne zavisimo ni kada je imunizacija u pitanju ni od zapada, istoka, ni juga, ni severa, nego zavisimo isključivo od sebe, odnosno od našeg predsednika i od njegove moći i snage da u ovim teškim trenucima se izbori, bukvalno izbori za svaku vakcinu. Način na koji se sada Srbija ponaša može da služi za primer svim evropskim i naravno svetskim državama.

Dok mi raspravljamo o bežičnom internetu, o širokopojasnom internetu u seoskim mesnim zajednicama na seoskom području za male škole, pa i za jednog učenika, dok vodimo brigu o tome da se nađe posao za sve, da se uradi putna infrastruktura do svakog sela, do svake kuće, imaju neki drugi koji razmišljaju o tome kako da sakriju što više para, koji ne mogu tačno da utvrde u kojim se to državama i bankama nalaze milioni evra i koji u isto vreme za te milione evra za koje ne znaju ni kako su ih stekli, ni koliko je koji građanin oštećen, ali za koje znaju gde im se nalaze, ne nalaze razloge da se izvinjavaju, da se uvuku i sklone, da se uvuku u mišju rupu i da iz nje ne izlaze dok po njih ne dođe neko iz državnih organa da ih pita – dobro ljudi, odakle vama tolike pare?

Ja bih voleo da u ovom trenutku neko od državnih organa jednostavno nađe načina da građanima iznese istinu o 619 miliona evra, koliko je prihodovala firma Dragana Đilasa, koji u isto vreme pokušava da bude lider, samo ne znam čiji. Njegove laži koje on svakodnevno iznosi, u njih više ne veruje ni on, ne veruju ni njegovi bliski saradnici, nema ih mnogo, ali ni oni mu više ne veruju, a o građanima Srbije nemamo šta da pričamo. Kome veruju građani Srbije, to oni pokažu na izborima.

Sa druge strane imamo ljude koji u ovoj nemoći, u nemoći da urade bilo šta dobro za Srbiju, za svoje neuspehe, za neuspehe jedne propale politike, naravno neopravdano krive Aleksandra Vučića, jedino što mogu to je da prete.

Najnovije pretnje u današnjem danu i pretnje koje su upućene predsedniku su još jedan vid i pokušaj da se destabilizuje Srbija, da se destabilizuje Aleksandar Vučić, da se destabilizuje SNS, pa i ova skupštinska većina.

Poruka je vrlo jednostavna – pretnje im uroditi plodom neće. Na te pretnje mi reagujemo novim projektima, novim zakonima i novim investicijama i novim radnim mestima. Na njihove pretnje Aleksandar Vučić reaguje upravo novim auto-putevima, novim obilaskom svih onih koje je trebao obići, čovek koji je spreman da sasluša svakoga i da svakome služi kao uzor i služi kao neko na koga se mogu ugledati ima pravo da vodi ovu Srbiju, ima pravo da očekuje podršku koju od te Srbije i dobija.

Još jednom, vredi se boriti za svaku školu, za svaku učionicu, za svaki širokopojasni internet u bilo kom selu. Vredi se boriti za svako učenika. Insistiram na tome da u danu za glasanje se prebroji ko je glasao, a ko nije glasao za budućnost naših sela, za budućnost i tog jednog učenika. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, strategija razvoja statistike za državu Srbije je izuzetno značajan posao i posao kome će i Narodna skupština i Vlada i svi oni koji se bave ozbiljnim poslovima u državi Srbiji pristupiti na najodgovorniji mogući način.

Koliko je bitno da statistika iznosi istinite i, što je najbitnije, realne podatke, podatke koji nisu pod uticajem ni politike ni bilo koje institucije, ti podaci jednostavno moraju biti istiniti i moraju biti dostupni svakom, bez obzira da li tom nekom ti podaci odgovaraju ili ne odgovaraju.

Da li je Srbija prva ili druga u ovom trenutku na listi država koje su uspele da obezbede vakcinu i koje su uspele da tu vakcinu daju svojim sugrađanima, imamo odgovor upravo i kroz statističke podatke. Da, Srbija je na drugom mestu u Evropi, na osmom mestu u svetu i to su jednostavno podaci koji su evidentni i koje priznaju svi. Metodologija je jednostavna – na milion stanovnika ko je najveći broj ljudi zaštitio, ko je mislio najviše o svojim građanima i ko je uspeo da te svoje misli pretvori u delo? Uspeo je Aleksandar Vučić, uspela je Vlada Republike Srbije, uspela je jedna ozbiljna i pre svega odgovorna politika, politika koju zastupamo i mi u ovom sazivu Narodne skupštine i politika koja u ovom trenutku ima apsolutnu podršku u Srbiji.

Da li je sistem prikupljanja podataka, skladištenja i kontrole podataka značajan? Upravo na tu temu i danas razgovaramo, a to je – na koji ćemo način metodologiju prikupljanja podataka podići na još viši nivo? Naravno da osim hardvera i softvera najveći problem predstavljaju ljudski resursi i u tim ljudskim resursima i leži naša kapitalna prednost i mislim da ovo što je Aleksandar Vučić uspeo da uradi za prethodnih osam godina jeste korišćenje te kapitalne prednosti, a to su u stvari ljudi i ljudski resursi.

Kako ćemo uspeti da situaciju koja je do pre nekoliko godina izgledala kao nemoguća misija da pretvorimo u dobitnu kombinaciju zna Aleksandar Vučić, znaju ljudi koji rade sa njim i u skladu sa tim država se kreće krupnim koracima napred. Koliko je Srbija napredovala, podaci su jednostavni, svima vidljivi i lako čitljivi. Ako je neko imao nezaposlenost na nivou od 26 do 27%, ako je za nekoliko godina tu nezaposlenost spustio na 6% do 7%, pametnom je dovoljno. Onima drugima koji to osporavaju neka uzmu neke druge naočare ili neka pogledaju iz nekog drugog ugla, što bi rekao Ilija Čvorović u Balkanskom špijunu – može centrala da pogreši jednom ali ne može sto puta. Evo u slučaju Dragana Đilasa i cele te lopovske ekipe, nije greška, ne postoji nijedna greška. Sve ono što se priča i sve ono što se pokazalo i dokazalo kao tačno istina je. Da li on u ovom trenutku ima 619 miliona eura ili 601 milion ili 592 miliona, za nas u Srbiji potpuno je ne bitno, bitno je da je on čovek koji je isisao pare iz države, iz budžeta, da je on čovek koji je napravio sistem za usisavanje para i to čijih para, državnih para, para od naših sugrađana.

Ono što očekujem od statistike to je da u narednom periodu, eto pričamo o strategiji od pet godina, poklapa se sa strategijom razvoja države Srbije, da u narednih pet godina nađemo načina da ti podaci do kojih dolazi institucija tog nivoa budu što kvalitetniji, što transparentniji i što je najbitnije, moraju biti istiniti, jer bez istinitih podataka nema ni statistike.

Činjenica je da mi ovakvu instituciju i zakone koje donosimo i strategiju koju pravimo ne pravimo zbog EU, ne pravimo zbog Rusije, zbog Kine i Brazila ili bilo koje druge države, pravimo zbog građana Srbije. Istovremeno ti podaci moraju biti prepoznatljivi, upotrebljivi i dostupni svima njima, i EU i istoku i zapadu i severu i jugu. Ono što je činjenica to je da brojke koje mi imamo u Republičkom zavodu za statistiku, to su brojke, da li su prevedene na ruski ili engleski ili kineski jezik, italijanski ili nemački, brojke ostaju. Brojke su podatak iza koga stoji ova institucija, a mi kao država stojimo upravo iza Zavoda za statistiku koji mora raditi na još boljim, još kvalitetnijim i što je najbitnije, najtransparentnijim podacima.

Stalno ponavljam najtransparentnijim, jer u ovom trenutku, ovo je nezavisna institucija koja jedinu kontrolu i pravu kontrolu upravo ima od strane Odbora za finansije Skupštine republike. Moja koleginica, odnosno naša koleginica Aleksandra Tomić to zaista kvalitetno vodi i pitanja koja ona postavlja upravo i idu u pravcu da ne izlazimo sa podacima koji nisu 100% ili što bi naš narod rekao, 110% tačni.

Naravno da kada pričao o statističkim podacima da je prvi podatak na koji pomislim upravo popis. I jeste popis jedan od osnovnih zadataka i pokazatelja šta smo radili, kako smo radili i zaista je dobra najava da ćemo u vrlo kratkom roku imati kvalitetan popis koji će nam odgovoriti na mnoga pitanja, ali tu je, sa druge strane, niz podataka koji pre svega utiču i na razvoj privrede, poljoprivrede, na buduće investicije, na dovođenje stranih investitora. To su podaci koji su potrebni svima.

Nemoguće je da ne pomenem moj način na koji se odluke, odnosno, objavljuju podaci koji su dostupni svima. Proveravaju se na nekoliko načina, izvori su različiti i u narednom periodu kontrola koja će biti pojačana i koja će dovesti do novih podataka imaće punu podršku ove naše Skupštine.

Kako smo počeli, nemoguće je da u ovom trenutku, pošto je na današnji dan pre 17 godina zadnji put, ja se nadam, zadnji put u istoriji neko proterao Srbe sa svojih istorijskih ognjišta, da se na današnji dan podatak da je četiri hiljade Srba proterano, da je doživelo pogrom i to u trenutku kada je nekoliko hiljada stranih vojski, odnosno pripadnika strane vojske bilo zaduženo da zaštiti te Srbe.

Upravo rezultat toga je četiri hiljade Srba koji su proterani pre 17 godina. E, zato je, između ostalog bitna statistika. Znamo da je to četiri hiljade Srba. Pominjemo na današnji dan pre 17 godina da se nikada ne zaboravi i da se nikada više ne ponovi.

Ono što očekujemo to je da Srbija, naravno u ovih pet godina imajući u vidu da planove i strategiju razvoja Srbije uradi sve ono što nije urađeno i postigne rezultate koji nisu uspeli da se postignu do današnjeg dana, ali sve ono što je urađeno za svaku je pohvalu.

Ono što bih voleo da statistika kao ozbiljan organ, nezavisan, zaista je bitno i ponavljam tu nezavisnost statistike da pokušamo da jednog dana dobijemo informaciju o tim ljudima koji su stavili ruku u državnu kasu, koliko je miliona evra proneverio i oteo ili otuđio Dragan Đilas. Da li i u ovom trenutku u 15 država se nalazi tih njegovih 600, 700, 580 koliko god da ih ima, miliona evra, Srbija očekuje da dobije zvaničan podatak, naravno da je teško, jer ćemo ga teško dobiti, ali očekujemo da u nekom narednom periodu statistika izbaci spisak svih onih koji su se obogatili na račun građana.

Zakon koji smo usvojili pre samo nekoliko nedelja je odličan kao prilika da ovakvi lopovi, da ovakvi uzurpatori države, uzurpatori državnih funkcija, jednostavno dožive ono što zaslužuju, a to je da dožive da pravda bude primenjena upravo na njima i da zakon koji predviđa da za sva sredstva, odnosno imovinu koja je stečena, a na koju nisu plaćene obaveze bude 75% vraćeno u budžet, odnosno bude vraćeno građanima Srbije, a za imovinu koja je nastala iz krivičnog dela 100% to bude vraćeno građanima Srbije u budžet, upravo bude primenjeno na Draganu Đilasu i na svima onima koji su to radili, bez obzira kojoj stranci pripadali.

U danu za glasanje podrška strategiji razvoja statistike, podrška strategije razvoja Srbije.

Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege poslanici, poštovana ministarko, poštovani građani Srbije, jedan izuzetno važan zakon i za državu, možda najznačajniji kada idemo ka cilju, a cilj je borba protiv korupcije i kriminala i to jednostavno predstavlja jedan od ključnih ciljeva, jer imajući u vidu kako su radili oni pre nas, a oni pre nas su to radili do 2012. godine, jako veliki posao i jako veliki zadatak i pred ovom državom i naravno pred Vladom, Ministarstvom i ovom Narodnom Skupštinom.

Jasno je da niko u ovoj državi, naravno ni u ovom skupštinskom sazivu nije protiv vrednih, bogatih i sposobnih ljudi, ali svi su protiv onih koji su otimali, koji su krali i koji su na nedozvoljene načine došli do enormnog bogatstva.

Ko su ti ljudi, mi možemo da nagađamo, možemo da pretpostavljamo, ali država će upravo preko ovog zakona, a naravno uz ostale zakone koji već važe imati još jedan instrument da upravo te ljude procesuira i da građanima javno kaže ko je taj ko se drznuo da se bogati na teret svoje države ili bolje rečeno na teret svojih građana.

Ne postoje problemi koji se ne mogu rešiti, pa ni ovaj veliki problem niko nije gurao pod tepih, nego se ide u pravcu rešenja, a upravo ovaj zakon je rešenje koje će odgovoriti na pitanje kako je neko, a taj neko se zove Dragan Đilas skupio ni manje ni više 619 miliona evra, ali jedan od problema je što nije on jedini.

Ja ne bih hteo da zaboravimo na neke druge njegove prijatelje i saradnike i ne samo na Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i celu tu njihovu lopovsku ekipu. Ja ne želim da se zaborave ni drugi.

Šapčani su izuzetno zainteresovani za ovaj zakon. Ko je 20 godina u Šapcu izvlačio pare iz budžeta? Ko je za 20 godina vlasti uradio "Behaton" u centru Šapca i to je jedino što je urađeno i što može da se vidi za 20 godina, posle 20 godina izvlačenja para iz budžeta? Ja mogu, evo i sa ove govornice da uputim pitanje i Dušanu Petroviću i Nebojši Zelenoviću i ostalima iz žute ekipe – gde su pare građana Šapca?

Zašto i kako su uspeli da za 20 godina ne urade ništa? To je politika slepe ulice u koju su oni ušli pre 20 godina i iz te slepe ulice nisu uspeli da izađu sve do prošlih izbora i do promene vlasti u Šapcu. Nadam se da ćemo upravo i uz pomoć ovog zakona doći do odgovora na pitanja gde su pare?

Jedini osuđeni gradonačelnik u Srbiji, Zelenović, za pet miliona evra iz budžeta grada Šapca nije doživeo da zbog presude koja je prestala da bude pravosnažna samo iz razloga protoka vremena, između ostalog neadekvatnog procesa, ali ovaj zakon će dati mogućnost da ponovo pitamo gradonačelnika kako i gde je potrošio pet miliona evra iz budžeta grada Šapca i to naravno nisu jedini milioni koje su oni skupili i odvojili iz budžeta svih građana.

Ono što svakako treba napomenuti, to je da su političari, a evo za primer, kada je Šabac u pitanju, neka ispitivanje imovine krene od političara koji se nalaze u SNS, mada mislim i koliko vidim na prvi pogled da se niko tu ne može kvalifikovati svojom imovinom da uopšte bude obuhvaćen ovim zakonom, ali insistiram na tome da se dobro proveri, prvo političari SNS, pa svi ostali.

Zašto je značajno da su pred ovim zakonom, odnosno pred zakonom koji ćemo izglasati, nadam se večeras i nadam se uz amandman o kome pričamo, a to je da primena ovog zakona krene odmah, zašto je značajno da to bude urađeno, zato što su svi jednaki i niko, apsolutno niko ko je povećao i ko je uvećao svoje bogatstvo na nedozvoljen način ili napominjen na bilo koji drugi način, a da to nije u skladu sa zakonom neće biti zaštićeni.

Čisto da znaju građani, bitno je da se ponovi, 75% će biti uzeto onome ko nije prijavio redovno svoju imovinu i ko nije platio obaveze na svoju imovinu, a 100% kapitala će biti oduzeto onome ko je imovinu stekao nelegalnim poslovima, krivičnim delima. Znači, ko je kroz krivično delo stekao imovinu koju je stekao, 100% će biti oduzeto i vraćeno državi, odnosno građanima Srbije. ima li šta poštenije?

I naravno da to deluje vrlo jednostavno, ali daleko je to od jednostavnog, ali ono što je bitno ovaj zakon će pokrenuti jedan izuzetno težak posao. Da li će biti potrebno u narednom periodu u hodu menjati određene stvari, pa menjaćemo. Menjaćemo sve što je potrebno da oni koji su zloupotrebili, koji su ukrali, koji su oteli od građana za to odgovaraju i da se imovina građana vrati državi Srbiji i lično građanima Srbije.

Poreklo imovine je pitanje na koje država treba da da odgovor i ona će ga dati, a svi oni koji misle dobro ovoj Srbiji i koji žele da se pojave ispred svojih građana neka dobro razmisle kada budemo glasali večeras za ovaj zakon da li će ga podržati. Ja sam siguran da skupštinska većina ovaj zakon podržati hoće, nadam se u 100% kapacitetu, ali sa druge strane, pozivam i one koji stoje ispred različitih ustanova, različitih institucija i koji se stalno pozivaju na poštenje, neka stanu i neka kažu da li su ili su protiv ovog zakona, jer svi oni koji su protiv zakona, oni su protiv istine i protiv građana Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, rebalans budžeta koji smo razmatrali i koji razmatramo na ovoj sednici je nastavak kontinuiteta koji smo započeli, pre svega, prvim rebalansom i koji je pokazao da je ova država spremna da reaguje i u najtežim situacijama, a nema potrebe da objašnjavamo koliko je teška ova godina i koliko je kovid uspeo da, ne na nivou države Srbije, ne samo Evrope, nego i celog sveta, napravi ozbiljne promene i te ozbiljne promene su prouzrokovale velike i ozbiljne probleme.

Upravo država Srbija je uspela da odreaguje na najbolji mogući način i da svojim potezima zaštiti i građane i ekonomiju i budućnost naše dece.

Ne možemo da prenebregnemo činjenicu da svi u okruženju, ali i u Evropi su koristili modele koji su bili preslikani ili bili kopija nekih drugih modela, ali modele koje je Srbija primenila su upravo jedinstveni i dali su najbolje moguće rezultate. Ovaj drugi rebalans nastavak je prvog i nastavak je kontinuiteta koji će obezbediti sigurnost građanima, koji će obezbediti, pre svega, sa jedne strane zaštitu za naše građane, najbolji mogući odgovor na opasnost koja sa kovidom dolazi, ali sa druge strane zaštitiće i ekonomiju, zaštitiće i investicije, zaštitiće i budućnost naše dece, ali zaštitiće i ono što je najbitnije, a to je stabilnost države i stabilnost svakog pojedinca.

Rebalans budžeta je rebalans svih građana i kada kažemo ko je odgovoran za ovakav budžet i za ovakav rebalans, pre svega je odgovornost na predlagaču i predlagač je u ovom slučaju Ministarstvo finansija i Vlada Republike Srbije i njihova odgovornost je svakako velika. S druge strane, moramo imati u vidu da je odgovornost i na onima koji taj budžet razmatraju i koji taj budžet treba da odobre, a to su upravo poslanici ovog visokog doma.

Znači, nikada niko iz skupštinske većine. kojoj ja pripadam od 2012. godine na ovamo, nije se skrivao iza odluka i nikada niko nije bežao od odgovornosti. Tako nećemo ni bežati od odgovornosti za ovaj budžet i za ovaj rebalans.

Kritičari rebalansa nemaju nikakve realne razloge, niti imaju bilo kakve prihvatljive predloge za bolji budžet i za bolje odluke koje bi unapredile državu i koje bi unapredile našu ekonomiju. Šta oni kažu? Njihovi argumenti faktički i ne postoje, izmišljeni su i jedino što mogu to je da osporavaju Aleksandra Vučića i da za sve u Srbiji, i ne samo u Srbiji nego i u Evropi i celom svetu, krive Aleksandra Vučića. Imaju jedan veliki problem ti kritičari Aleksandra Vučića, a to su rezultati koje Aleksandar Vučić, zajedno sa Vladom, sa Skupštinom, postiže i ti rezultati su glavni argument u odgovoru lažnim kritizerima i lažnim demokratama.

Njihova demokratija se svodi na jedno, a to je mrzim Vučića i mrzim Vučića i mrzim Vučića. Imaju problem, vole ga građani, voli ga Srbija, i što je najbitnije, vole ga Srbi i unutar Srbije i van granica Srbije i vole ga Srbi gde god oni živeli.

Rebalans budžeta Vlade predviđa i zaista je jako bitno i to hoću da napomenem, predviđa ponovo poljoprivredu, ulaganja u poljoprivredu, ulaganja u selo i što je najbitnije, nastavlja i podržava plan države Srbije 2020/2025 koji je vratio osmeh na lice svih u Srbiji. Taj projekat 2020/2025 garancija je da sve ono što je rađeno od 2012, 2014. godine na ovamo, da će biti nastavljeno.

Kritizeri i oni koji negiraju i ovaj rebalans i sve ono što radi Vlada Republike Srbije i Aleksandar Vučić neka izađu na auto-put, pa, neka kažu da taj auto-put ne postoji, neka odu do Kliničkog centra u Nišu ili bilo koje druge izgrađene bolnice, pa neka kažu da upravo taj klinički centar ne postoji. Neka dođu u Šabac, pa neka kažu da nije počela izgradnja mosta i auto-puta od Rume do Šapca, neka dođu u Šabac i neka kažu da ne postoji kompanija „Jazaki“ koja je zaposlila više od tri hiljade građana Šapca.

Neka odu u bilo koji deo Srbije i neka kažu da ne postoje fabrike i investicije. Neka objasne ljudima koji su počeli da rade da oni ne idu ujutru na posao kada ustanu i neka kažu kako je neko uspeo sa nezaposlenošću od 27% da tu nezaposlenost spusti na 7%, i neka kažu kako je reagovao odgovoran i ozbiljan i pre svega maksimalno posvećen građanima predsednik države, a to je Aleksandar Vučić, u kriznoj situaciji. Odreagovao je jako odgovorno, odreagovao je snažno i odreagovao je onako kako je svaki Srbin očekivao, a to je da zaštiti, da učini sve što je u njegovoj moći, u moći ove države da svaki građanin Srbije se oseća zaštićeno i sigurno.

Ekonomija u vreme pandemije nije jednostavna stvar, ali u uslovima u kojima ovakva Vlada radi moguća je i pre svega, zahvaljujući Aleksandru Vučiću, ali i Vladi Republike Srbije i Ministarstvu koje vodi upravo ovaj čovek ovde, koga neko može da voli ili da ne voli, ali ne može da ospori da upravo taj Siniša Mali radi i da radi u interesu Srbije i da radi u interesu građana i da njegovi predlozi, njegovi metodi i ono što njegovo ministarstvo predlaže, donosi rezultat, donosi nova radna mesta i donosi najbolje moguće ekonomske posledice po sve građane u Srbiji.

Ovakav odgovoran rebalans budžeta mora biti podržan od svih onih koji misle dobro Srbiji, a ja spadam u te i poslanička grupa kojoj mi pripadamo, svakako spada u te, a pozivam i one druge, neverne Tome, neka razmisle, neka pogledaju napolje, neka porazgovaraju sa komšijama i prijateljima, pa neka pitaju da li i koliko podržavaju ovo što radi ova Vlada i ovo što donosi ovaj rebalans budžeta. Hvala najlepše.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, predlažem da se amandman odbije, a navešću i razloge za to.

Između ostalog, saglasan sam da niko u ovoj Skupštini, niti bilo gde u Srbiji, ima pravo da bilo koga osporava u tome da izrazi i iskaže svoje mišljenje i da to mišljenje obrazloži. Ali, ja zaista moram da postavim pitanje - ima li pravo i ova skupštinska većina na svoje mišljenje? Ima li pravo bilo ko u Srbiji, imaju li pravo građani da kažu svoje mišljenje? Upravo u ovoj Narodnoj skupštini i ove godine i u ovom trenutku i 2016. i 2014. i 2012. godine, pa i prethodnih godina, i 2008. godine, nalazili su se oni koji su dobili glasove građana Srbije i u skladu sa tim, mi govorimo u interesu građana, u interesu onih koji su glasali i u interesu onih koji su svojim glasom rekli da mi treba da budemo ovde i da treba da zastupamo njihove interese.

Zato molim za razumevanje i molim da neko u ovoj opoziciji konačno shvati da i skupštinska većina ima pravo na svoje mišljenje, da građani Srbije imaju pravo na svoje mišljenje. Upravo u skladu sa odlukama građana Srbije imamo i saziv ove Skupštine.

Srbija nije samo Beograd, nije samo Novi Sad, ni Niš, Kragujevac. Srbija se nalazi i u selima i u manjim gradovima i u manjim opštinama. Upravo zahvaljujući Aleksandru Vučiću, zahvaljujući njegovoj viziji i viziji koja je pretvorena u stvarnost, više u Srbiji ništa nije daleko. I na današnji dan, u ovom trenutku radi se auto-put Ruma-Šabac, radi se brza saobraćajnica od Šapca do Loznice, radi se novi most preko reke Savi, ali je u najavi i auto-put od Novog Sada do Rume. U najavi su i drugi auto-putevi i upravo putevi koji će povezati sve one krajeve koji nekada nisu bili ni u planu.

Ono što sada radi predsednik Srbije, to neke druge stranke nisu mogle da ubace ni u predizborna obećanja, a pravili su predizborna obećanja tako što su sedeli i smišljali kako ponovo i po ko zna koji put da obmanu svoje građane.

Upravo predlog zakona koji je definisao da imamo ministarstvo koje će voditi brigu o selu jasno pokazuje nameru i jasno pokazuje viziju i predsednika Srbije, ali i buduće Vlade i, naravno, nas ovde u Skupštini.

Briga o selu, ima li nešto jednostavnije od reči - stvorićemo, napravićemo, formiraćemo, izglasaćemo jedno ministarstvo koje će brinuti o selu? Pa, naravno, to je najjednostavnija stvar na svetu. Ali, sve ono što uradi Aleksandar Vučić zaista izgleda vrlo jednostavno. Pa, ima li šta jednostavnije nego uraditi ove auto-puteve? Ima li šta jednostavnije nego povezati upravo sva sela i sve opštine? Ima li šta jednostavnije od toga nego najaviti nove investicije vezane za vodovod i kanalizaciju i lokalne puteve u Srbiji? Sve to izgleda vrlo jednostavno kada to radi Aleksandar Vučić i kada to radi odgovorna Vlada i rade odgovorni ministri.

Insistiram na tome da ovaj amandman i svi amandmani koji su podneti, a koji su u stvari kopi-pejst i koji se podnose samo iz razloga da se negira nešto, bez obzira što to što je napisano nema utemeljenje ni u pravu, ni u pravdu, i između ostalog, nema podršku građana Srbije.

Pozivam još jednom kolege da ovaj amandman odbiju i da na glasanju, naravno, podrže ovu promenu i ove predloge za strukturu ministarstava, odnosno strukturu Vlade, jer ovaj predlog je najbolji i najviše daje prilike da sela, dijalog, pazite, u naslovu ministarstva je reč – dijalog, društveni dijalog, naravno, dijalog o svim temama i o svim problemima i pitanjima koji su u ovom trenutku aktuelni i koje je u ovom trenutku potrebno u Srbiji rešavati. Još jednom hvala i u danu za glasanje podržavamo ovaj predlog strukture ministarstava. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici i poštovani građani Srbije, na početku želim da vas obavestim da smo konačno posle četiri meseca uspeli da oslobodimo Šabac i da završimo izbore u Šapcu.

Puna četiri meseca Dušan Petrović, Nebojša Zelenović i cela ta konkretna ta lopovska ekipa nije želela da prizna rezultate, nije želela da prizna pobedu i to pobedu građana Šapca, 30.232 glasa je osvojila SNS i njeni koalicioni partneri, 18.020 glasova je osvojio Nebojša Zelenović, 12.000 glasova manje. Tri kruga izbora, bili smo spremni da idemo i u 33, ni posle 33 kruga građani ne bi dali poverenje Nebojši Zelenoviću i Dušanu Petroviću.

Tri kruga koja su pokazala iz kruga u krug da je podrška SNS i Aleksandru Vučiću sve veća i veća, svaki put je pobeda bila sve ubedljivija i ubedljivija. Na kraju, rezultat je 46 mandata za SNS i koalicione partnere, Dušan Petrović, Nebojša Zelenović i kompletna lopovska ekipa 23 glasa. Pobeda u Šapcu je čista kao suza i zahvaljujući upravo institucijama države, odradili smo to na najdemokratskiji mogući način i u skladu sa zakonom. Pobeli su građani, pobedila je pravda.

Ono što moram da kažem kada su ovi predlozi zakona, odnosno struktura buduće Vlade u pitanju, da su to odgovorni, ozbiljni i najbolji mogući predlozi u ovom trenutku. Nastavak politike koja daje rezultate je nastavak politike Aleksandra Vučića. Ako znamo da nova tri ministarstva, a to su ministarstva za ljudska i manjinska prava, briga o porodici i briga o selu, da li treba dodati komentar, ako nabrojimo kakva su to tri ministarstva u pitanju i koje probleme rešavaju, odnosno šta žele da postignu u narednom periodu.

Briga o selu kao poseban akcenat, briga o selu o kome su svi samo pričali, a za koja je samo radio Aleksandar Vučić. Podsetiću, 2012. godine preuzimanjem odgovornosti za Srbiju, kada sela i ne samo sela, kada i gradovi koji su počeli da prestaju da budu na karti Srbije, u to vreme niti investicija, niti novih radnih mesta, niti budućnosti, ne za gradove, niti za sela, niti za naše građane. Ono što se desilo je upravo ubrzani razvoj grada, ali i ubrzani razvoj sela.

Postojali su i Ruma, Mitrovica, Subotica, Smederevo, Pančevo, Niš, Prokuplje i pre Aleksandra Vučića, ali u tim mestima nije bilo novih radnih mesta, nije bilo investicija.

Ono što je pokazala prethodna Vlada, to je da može da nastavi kontinuitet dobrih rezultata, koji su pre svega posvećeni građanima. U ovom trenutku, ova odluka da proširimo broj ministarstava će doneti još bolje rezultate, a ono što smo sigurno, a pokazala je i Korona, to je da smo u uslovima Korone, u uslovima kada cela Evropa, odnosno ceo svet ima ozbiljne probleme, mi u Srbiji smo bili sigurni u dve stvari.

Prva stvar je upravo selo, bili smo sigurni u naše selo, bili smo sigurni da ćemo imati hranu, da nećemo imati te probleme sa jedne strane i drugo, bili smo sigurni u Aleksandra Vučića. To su dve stvari koje su iznele ovu krizu i koje su dovele do toga da u uslovima najteže ekonomske krize, u uslovima kada svi imaju pad, samo će Srbija imati poraz i bićemo prvi, pazite, prvi, to su podaci koji nisu ni fingirani, ni izmišljeni, to su podaci koji se znaju, prvi po rastu u Evropi. Da li je neko 2012. godine u uslovima kada je zemlja bila razorena, kada nisu postojale ni insititucije, kada nije postojao sistem, mogao da pomisli tako nešto? Upravo sistem je prava reč.

Na današnji dan funkcioniše sistem, funkcioniše država, ali funkcioniše isključivo i zahvaljujući Aleksandru Vučiću sa jedne strane, a sa druge strane Republike Srbije i naravno Skupštini Republike Srbije. Funkcionišu institucije, Srbija ima budućnost, budućnost za našu decu, budućnost u Aleksandra Vučića.

Svi oni koji misle dobro, bez obzira kojoj stranci pripadaju, jednostavno moraju podržati ovaj predlog buduće Vlade i ovaj predlog svakako mora biti podržan i od onih koji ne pripadaju SNS, ali pripadaju onima koji misle o budućnosti naše dece i koji misle o budućnosti Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije.

Promene Izbornog zakona koji uvodimo, odnosno o kome danas debatujemo i pričamo evo skoro ceo dan, upravo na prvi pogled izgledale male, ali verujte da svaka promena koja doprinosi boljim uslovima i koja doprinosi tome da birači imaju veću mogućnost da se kandiduju i veću mogućnost da biraju svakako doprinosi demokratiji.

Jedan od razloga je svakako i razgovor onih koji su voljni da idu u budućnost demokratskim putem, onih koji su voljni da izađu na izbore, razgovor sa predsednikom Srbije i sve ovo što danas razmatramo, dogovoreno je upravo na jednom takvom sastanku.

Sloboda medija o kojoj se stalno priča nije sloboda da neko laže i da iznosi neistine, upravo je suprotno od toga. Podsetiću 2012. godine SNS nije imala niti jedan televizijski medij, nije imala ni „N1“, ni „Novu“, nije imala ni NIN, ni „Danas“, ali ono što je 2012. godine imala SNS, nije imala danas, ali je imala sutra, imala je budućnost i ta budućnost je nešto što živimo od 2012. godine pa sve do današnjeg dana.

Pokazali smo da može, opravdali smo poverenje građana i ono što svakako mora biti poruka svima, to je da u vlasti može biti samo onaj ko ima podršku građana i bez obzira na ove, ovo je u suštini promena izbornih uslova, ne u smislu samih uslova za izlazak na izbore nego za prikupljanje glasova upravo izazvanom vanrednom situacijom i da ne bi bilo ko bio oštećen zbog vanredne situacije, promena da se brže i lakše skupe i prikupe glasovi podrške za one koji žele da demokratskim putem dođu na vlast. Ponovo je život na prvom mestu, kao i sve ovo vreme vanredne situacije, život na prvom mestu.

Podsetiću, svaki život nema cenu. I upravo u ovom teškom vanrednom stanju, u ovoj teškoj vanrednoj situaciji svaki život je sačuvan koliko je to bilo u mogućnosti i na žalost 209 života je izgubljeno, ali to je 209 velikih gubitaka jer za porodice onih koji su imali gubitak to je najveći mogući gubitak. Zaista, saučešće svima njima. S druge strane ozbiljno ponašanje i države, ali sa druge strane i građana doprinelo je upravo da ta brojka bude ovako, uslovno rečeno mala.

Kao i u svakoj drugoj teškoj situaciji, u ratu, u vanrednom stanju i u ovom vanrednom stanju, vanrednoj situaciji imali smo i heroje, imali smo junake, ali smo na žalost imali i izdajnike i neprijatelje i svako iz svog ugla iz svoje kuće, iz svoje porodice imao je mogućnost da vidi ko je i šta činio u ovom vanrednom stanju.

Prava je prilika da se po sto prvi put zahvalimo belim mantilima, kako su popularno nazvani u ovom vanrednom stanju, svim doktorima, svim onima koji su uz te doktore bili, a to su medicinsko osoblje, medicinske sestre, ali i vozači i čistačice i oni koji su kuvali hranu. Između ostalog da se zahvalimo i svima onima koji su volontirali, koji su pomagali koliko su u ovoj situaciji mogli.

Imamo i posebnu pohvalu, ali sve ove priče vezane sa jedne strane za školstvo, sa druge strane za zdravstvo, za sve one rezultate koji su postignuti u ovim teškim uslovima, to što je Ministarstvo prosvete moglo jako brzo da organizuje na najbolji mogući način nastavak školovanja je posledica jednog sistemskog delovanja koje je upravo 2012. godine pa do današnjeg dana bilo na sceni.

Nemoguće je da u celoj ovoj priči svakako zaobiđem i ono što se desilo jutros, a desilo se nešto što zaista nije za pohvalu, ne služi na čast nikome, pa ni ovim koji su to uradili. Žrtva je nažalost bio naš kolega, a mogao je biti bilo koji drugi poslanik, jer ovi ljudi koji su jutros blokirali ulaz u Narodnu skupštinu, blokirali su ulaz u demokratiju, blokirali su ulaz u budućnost Srbije.

Za svaku je osudu svakako i ono što će pokazati naravno sledeći izbori, to je da upravo Boško Obradović i svi oni koji nasilnim putem pokušavaju da urade nešto u Srbiji neće dobiti podršku.

Ono što bih zamolio ministra da poruči svima u Vladi, pa i naravno premijerki, to je da ni jedan izborni zakon neće pomoći onima koji rade protiv Srbije i oni koji rade protiv interesa građana, mrzitelji Srbije ne mogu dobiti izbore, ne mogu dobiti glasove, ni za pare, ni za ucenu, ni za pretnje ni pod jednim uslovima.

Ono što se dešava kada neko iz Đilasove opozicije, jer tako se mogu nazvati svi oni koji su pod njegovim patronatom i one koje on finansira, i videli smo kada je lupao u šerpe, a u pozadini mu je bila firerova knjiga, da li je iz te firerove knjige upravo savetovao Boška Obradovića kako da jutros blokira i kako da napada poštene poslanike koji samo hoće da rade svoj posao.

Ono što je problem ove opozicije, Đilasove opozicije, čast ljudima koji se pošteno i demokratskim putem bore da uđu u ovu Skupštinu i da predstavljaju građane, ali problem Đilasove opozicije je kada se ujutru probude oni imaju tri pitanja. Prvo moraju da pitaju u kojoj se oni stranci to jutro nalaze, drugo je pitanje da li tog dana izlaze ili ne izlaze na izbore i treće je pitanje na koji način će da pokažu mržnju prema Vučiću. Mržnja prema Vučiću je mržnja prema svima onima koji ga podržavaju, a to je većinska Srbija.

Očekujem da kao SNS i svi oni drugi koji misle dobro ovoj Srbiji i misle da demokratskim putem vrše promene i da demokratskim putem idemo dalje, upravo u nedelju dođu u ovu Skupštinu i glasaju za ove zakone. Hvala lepo.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, na početku želim da pohvalim i podržim predlog koleginice Rakić, imajući u vidu da sve ono što je izneto u ovom predlogu zakona, upravo je direktno usmereno na poboljšanju i povećanju kvaliteta postojećeg zakona. Jasno je u toku nepune dve godine, ili koliko je već prošlo, prepoznati su određeni problemi i data su najbolja moguća rešenja u ovom trenutku.

Ono što znaju svi u Srbiji, znam i ja, naravno, to je da ne postoji nijedna porodica a da neko iz te porodice nije morao, možda je glupa reč morao, ili da nije odlazio u katastar i da neće u narednom periodu odlaziti. Katastar kao ustanova koja je izuzetno značajna kada je u pitanju ostavina, odnosno nasleđe u Srbiji, znamo svi šta je ostavina i znamo koliko nam je bitno do toga šta smo nasledili, što iz generacije u generaciju prelazi i dolazi do ovog vremena u kome sada živimo. Upravo iz tog razloga ovaj zakon treba da pomogne da ono što radi katastar bude upravo prezentovano, odnosno bude urađeno na najbolji mogući način, najefikasniji, i što je najvažnije, najpogodniji za građane.

Svi ovi zakoni, naravno, i ovaj predlog zakona, on svakako je usmeren u samo jednom pravcu, a to je pravac da bude bolje građanima Srbije. To nije zakon EU, nije ni zakon Katarine Rakić, ali je predlog zakona Katarine Rakić, koji će svakako doprineti poboljšanju rada katastra.

Ako uzmemo za primer upravo ovo što je koleginica pominjala, a to je situacija da ako dođemo u katastar gde stoji 50 ljudi u redu, da uzmemo pretpostavku da je samo 15 imalo mogućnost, a verovatno je imalo više, imajući u vidu razvoj digitalizacije i elektronske uprave, da je samo 15 ljudi imalo mogućnost da svoj posao obave elektronskim putem, da bi redovi bili, naravno, manji.

Ono što očekujemo u narednom periodu to je upravo da u ovom duhu svi poslovi budu razvijani tako da jednog dana jako mali broj ljudi završi na šalterima katastra.

Problemi se rešavaju i katastar kao ustanova koja će morati da ide u korak sa vremenom i u korak sa vremenom koji je u ovom trenutku Srbija koja se gradi, Srbija koja na dnevnom nivou povećava svoje kapacitete i Srbija koja, zaista je podatak, ponoviću ga i ja još jednom, 53.642 gradilišta imamo u ovom trenutku u Srbiji, u Srbiji koja je u 2012. godini skoro bila stala, u kojoj nije postojalo, ne da nije bilo gradilišta, nego nije bilo ni planova, a o realizaciji da ne pričamo.

Možda, neću da upotrebim reč možda, siguran sam da će ovaj zakon i svi ovi zakoni koji prođu kroz filter ove Skupštine, jednostavno, postići svoj cilj, a cilj je da katastar kao katastar, kao ustanova bude na usluzi građanima i da dobijemo što kvalitetniju, što bržu i što je najbitnije, najpošteniju moguću presudu, odnosno najpošteniji mogući ishod.

Jačanje katastra za rezultat dobija jačanje pravde i u interesu pravde podržavam predlog koleginice Rakić. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, da se nikad ne ponovi, upravo je rečenica koju nismo dovoljno ponavljali od 1945. godine, pa sve do današnjih dana. Čini mi se da su naši prethodnici ranije ovaj memorijalni kompleks napravili, možda bi oni ljudi koji su od 1945. godine pa na ovamo, studirali u Beogradu, koji su bili dobrodošli u Srbiju, a koji sada ne žive u ovoj državi, upravo razumeli šta je sve urađeno i koliko je nepravde učinjeno Srbima, srpskom narodu, Jevrejima, Romima i svim drugim narodnima koji žive na području države Srbije.

Da se nikad ne ponovi, upravo mora biti nešto što će ovaj memorijalni kompleks garantovati koliko može da garantuje jedna ustanova kulture, ustanova kulture koja će biti usmerena ka tome da u nama koji živimo, koji ćemo živeti u budućnosti, upravo razvije osećanje odgovornosti, ali odgovornosti prema onome što smo nasledili, prema onome što su živeli naši preci i prema onome što će živeti ljudi posle nas.

Da li je moguće da je trebalo 75 godina da se neko seti da donese zakon da jedno ovako mesto, a to je mesto sa posebnim pijetetom, pričam o ovom mestu imajući u vidu da sam unuk Birmančević Novaka, koji je od 1941. godine pa do kraja rata proveo u nemačkim logorima i zaista sa velikim ponosom ću glasati za ovaj zakon.

Ovaj memorijalni kompleks nije kompleks koji je posvećen tim 20.000 žrtava, ako je to uopšte tačna cifra ili koliko je već, ovo je memorijalni kompleks koji će biti posvećen svim žrtvama bez obzira gde su nastale u periodu i Drugog svetskog rata, ali nažalost i posle Drugog svetskog rata.

Stvaraju se uslovi da kroz memorijalni centar pokažemo i prikažemo u koju krajnost može da ode ljudski um i na šta su ljudi spremni kada izgube dodir sa stvarnošću i sa realnošću. Da neko pravi kamione smrti, da neko ubija ljude samo zato što su Jevreji, Srbi ili Romi, to je nešto što mora da opominje i nešto što mora biti poruka svima. Ne samo u Srbiji, nego na Balkanu i u celoj Evropi.

Posle 75 godina, stekli su se uslovi, odnosno očekujem da svi oni koji misle dobro ovoj Srbiji, koji misle dobro svojoj deci, upravo glasaju za ovaj zakon. Evo prilike, pozivam i one koji obilaze oko Skupštine kao đavo oko krsta, da uđu pa da bar glasaju za ovaj zakon, jer je ovo zakon koji nam garantuje budućnost.

Kako se ponašamo prema našim žrtvama, prema našim precima, tako će se i budućnost ponašati prema nama i našim pokolenjima. Nije pošteno i zaista nije pošteno da o ovome pričamo posle 75 godina, ali hvala Vladi na ovom predlogu i Aleksandru Vučiću što je upravo i dao ideju i doneo odluku, ako ćemo pošteno reći, jer od 1945. godine na ovamo, neki nisu hteli, neki nisu smeli, neke nije ni interesovalo da li će od ovog mesta biti memorijalni kompleks ili će biti otvoreni kafići. Imam osećaj da je ekipa koja sada pokušava da bojkotuje, koja u ovom trenutku bojkotuje Skupštinu, odnosno bojkotuje svoj narod, ta ekipa da je ostalo, verovatno bi tamo sada već bili kafići, ali to je njihov problem.

Pozivam sve da u danu za glasanje iskoriste priliku da dođu i da kroz ovaj zakon podrže nešto što ima smisla, nešto što je trebalo biti doneto još 1946. godine.

Hvala svima i očekujem punu podršku ovom zakonu. Hvala još jednom na predlogu i naši preci će mirnije počivati posle ovog zakona. Očekujem da ovaj zakon stvori uslove da i u nekim drugim delovima Srbije se odužimo našim precima. Zaslužili su.

Za kraj, da se nikada ne ponovi.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pozdravljam VSS i Državno veće tužilaca. Kada su oni ovde u Skupštini, to znači da donosimo neke vrlo važne odluke. Zašto važne? Pa zato što upravo od rada tužilaca i rada sudija zavisi i pravosuđe i zavisi sve ono što je došlo na neki način u fokus pravosuđa, odnosno što se nalazi u fazi odlučivanja optužbi i donošenja odluka.

Ja bih iskoristio priliku da pohvalim jedan deo procedura i sve ono što je došlo ovde kao predlog VSS i Državnog veća tužilaca, urađeno je u skladu sa zakonom i to je ono što se od ovako visokih ustanova i očekuje i što se i podrazumeva.

Ono što hoću da iskoristim, takođe kao priliku sa druge strane, to je da, pre svega zamolim i ove ljude koji se ovde nalaze i institucije koje oni predstavljaju da zajedno upravo i sa Vladom i sa državom i sa svim organima koji funkcionišu, napravimo takav ambijent u kome jednostavno pravda mora biti dostižna, ali dostižna u pravom smislu te reči. Pre svega aludiram na situaciju da određen broj slučajeva doživi zastarenje, što je ozbiljan problem ako imamo u vidu da jako ozbiljni, značajni, značajni po javnost, značajni po građane, značajni po pravdu slučajevi jednostavno dođu do faze zastarenja. U toj situaciji niko nije na dobitku, osim tog koji je optužen i koji je kriv, tu pravda nije zadovoljena.

Ono što bih molio to je da, ili ubrzamo, svakako, radimo na sistemu koji će ubrzati rad pravosuđa, svakako podržavam nezavisnost pravosuđa, ali ne mogu podržati sistem koji jednostavno dovodi do zastarenja i koji ne daje rezultat. Rezultat rada pravosuđa mora biti presuda, pravična i u skladu sa zakonom, ali mora biti presuda. Ako je potrebno produžiti rokove, pa produžiti rokove, nije pošteno prema ljudima, nije pošteno prema državi, nije pošteno prema bilo kojoj zainteresovanoj strani da bilo koji slučaj dođe do zastarenja, a obično do zastarenja dolaze veliki, teški i ozbiljni slučajevi.

Imamo najnoviji primer u gradu iz koga ja dolazim, a to je Šabac, grad u kome je čuveni ministar pravosuđa Dušan Petrović, bio je vrlo kratko u pravosuđu, ali je ostavio ozbiljan trag, i zaista u svim pokušajima, u svim reformama, a i svako zapošljavanje novog tužioca, novog zamenika, ili novog sudije je vrsta reforme. Od 2012. godine na ovamo, uz naravno, uvažavanje nezavisnosti i uz uvažavanje predloga koji dolaze od vas, moramo naći načina da pojačamo intenzitet, da pojačamo rad i da pojačamo rezultate. Rezultat je znači presuda, naravno presuda u skladu sa zakonom.

Ako imamo gradonačelnika grada Šapca koji je optužen i presudom Višeg suda po drugi put osuđen za zloupotrebu od pet miliona evra, i ako smo jedino što smo tražili kao, ja kao narodni poslanik, više puta sam se obraćao i sa ove govornice, jedino što smo tražili u tom slučaju, nismo ulazili u to kako će i kakva će biti presuda, ali jedino što smo tražili, tražili smo da ne dođe do zastarenja slučaja. I, šta se desilo? Upravo je došlo baš do zastarenja slučaja koji je za građane Šapca i za građane Srbije izuzetno značajan.

Mi jednostavno nemamo odgovor da li je gradonačelnik pravosnažno osuđen, nije pravosnažno osuđen, zato što je došlo do zastarenja slučaja, ali imamo presudu Višeg suda, koja je još uvek aktuelna, jer jednostavno Viši sud je doneo odluku da je gradonačelnik Zelenović kriv. Došlo je do zastarenja slučaja i ta presuda nije potvrđena, ali je bitno da građani znaju da imaju gradonačelnika koji je zloupotrebio budžet koji nije radio u interesu građana Šapca.

Imamo tu još jednu apsurdnu situaciju, taj isti gradonačelnik nađe za shodno da odmah po dobijanju odluke, odnosno presude da je došlo do zastarenja, da se obustavlja slučaj, da održi konferenciju za medije i da sebe proglasi nevinim, pri tome ne prikazujući drugi deo presude u kojoj jasno piše da je došlo do zastare, a ne da je Apelacioni sud doneo odluku da je on nevin. To je, mislim, jedan od retkih slučajeva kada se oglasio Apelacioni sud sa konstatacijom da je gradonačelnik Nebojša Zelenović ponovo zloupotrebio svoju poziciju i pročitao samo deo presude koji se odnosi na zastarenje slučaja, odnosno na prekidanje slučaja, a ne na deo u kome se izjašnjava njegova krivica da li je kriv, ili nije kriv.

Mi u isto vreme, ja sam lično podneo desetak krivičnih prijava, nemamo odgovor ni gde su 72 stana građana Šapca koji se nalaze u vlasništvu grada Šapca, nemamo dogovor ni šta je sa kupovinom odbornika i kupovinom glasova koje je bilo na delu 2016. godine.

Nemamo odgovor ni šta će biti sa pozivima na nacizam, a to je upravo uradio gradonačelnik Zelenović, objavljivanjem svastike i upravo povezivajući SNS sa tim mračnim periodom koji jednostavno nije dosledan i nije dosledan u delu u kom je spreman da napravi, kad kažem nije dosledan, mislim na gradonačelnika Zelenovića, spreman je da napravi ugovor sa crnim đavolom, samo da bi ostao još koji dan na vlasti.

Mi jednostavno u Šapcu nemamo odgovore na mnoga pitanja, a ta pitanja su u stvari postavljena kroz krivične prijave koje su podnete protiv gradonačelnika Nebojše Zelenovića.

Ja ću samo iskoristiti priliku da navedem još jedan primer. Juče smo u gradskoj upravi imali situaciju, u kojoj gradonačelnik zakaže konferenciju za medije i onda iznese jednu totalnu laž, rekonstrukcija sportske hale, odnosno izgradnja nove sportske hale i rekonstrukcija škole koja će koštati oko 170 miliona dinara i koja će biti finansirana iz sredstava Vlade Republike Srbije, odnosno iz sredstava kancelarije odlukom Vlade Republike Srbije. Gradonačelnik izađe i mrtav hladan kaže da je grad Šabac odvojio sredstva iz budžeta i da će oni da finansiraju izgradnju te sportske hale.

Da li je potrebno da mi kao poslanici SNS ili odbornici podnosimo krivičnu prijavu ili će tužilac u Šapcu, Osnovni ili Viši ili neki apelacioni tužilac, tužilac bilo kog nivoa, jednog dana doći, pokucati na vrata i pitati gradonačelnika – pa dobro, zašto vi lažete? Pošto, kontinuirano laže, svaka njegova izjava od toga da je oslobođen, da je nevin, da je apelacioni sud rekao da je nevin, do na prvi pogled bezazlene laži da će grad Šabac, odnosno iz budžeta grada Šapca biti finansirana hala koja je odlukom Vlade finansirana i biće finansirana iz kancelarije, odnosno iz sredstava Vlade Republike Srbije.

Mi jednostavno moramo da postavimo pitanje – ko je kriv? Svi su radili svoj posao, svi su radili u skladu sa zakonom, ko je kriv da jedan takav predmet kao što je predmet protiv jednog gradonačelnika, nije bitno kako se on zove, u ovom slučaju zove se Nebojša Zelenović, ali da jedan tako značajan predmet, jedino što nije smelo da se desi, to je da zastari, e upravo to se desilo.

Znači, kao što je gradonačelnik tvrdio u odbrani da nije krvi on, nego je verovatno kriva kafe kuvarica i vozač Đoka, tako u ovom slučaju ko je kriv što je predmet koji je na sebi nosio epitet pet miliona evra, zloupotrebe iz budžeta grada Šapca, ko je kriv da po tom predmetu nikada više nećemo saznati koliko je kriv gradonačelnik Zelenović, koliko je neko drugi i ko je uopšte kriv.

Tako da, ja bi milio i insistirao, kako god, zahtevao da upravo sa nivoa na kome jeste, sa institucije iz kojih dolazite i po vertikali ljudi koji rade sa vama, da nađemo načina da jednostavno povećamo rokove ili da jednostavno zakonom bude predviđeno da nešto što je rađeno protiv interesa građana ne može da dođe do zastare dok ne otkrijemo ko je kriv i koliko je kriv, i za to što je kriv jednom i konačno odgovara.

Još jednom, pozdravljam i hvala vam na pažnji. Molim vas za pomoć da zlikovci, da oni koji ukradu od građana, da oni koji načine nekom štetu, jednostavno za to i odgovaraju.

Evo, time ću završiti, postavljao sam više puta pitanje i sa ove govornice, ljudi koji prete predsedniku jedne države, u ovom slučaju ljudi koji prete predsedniku koji se zove Aleksandar Vučić, ali uopšte je nebitno kako se on zove, zove se Aleksandar Vučić, jer su tako hteli građani Srbije, ali mogao se zvati i drugačije. Znači, zašto dozvoljavamo da neko ko preti jednom predsedniku države, zato ne bude sankcionisan?

Između ostalog, vraćam se opet na gradonačelnika Šapca, da je tada kada je otkriveno da je zloupotrebio pet miliona evra, jednostavno uhapšen da ne može da utiče ni na svedoke, ni na sudije, ni na tužioce, ja mislim da bi taj slučaj dočekao rešenje, odnosno imao pravosnažnu presudu.

U ovom slučaju, kada hapsimo, a treba da hapsimo ljude zbog duga za 100 ili 200 hiljada dinara, kada im šaljemo izvršioce. U redu je, niko ne treba da duguje državi ako to jednostavno nije u skladu sa zakonom. Ali, hajmo da ove krupne slučajeve jednostavno ne stavljamo na stranu, nego da upravo u interesu pravde, u interesu pravosuđa, ali i u interesu države i građana ti slučajevi budu i rešavani. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovana ministarko sa saradnicima, ja sam se već ranije javio, ali nisam dobio reč zarad istine i jednostavno da potvrdim ono što znaju svi građani u Srbiji, a posebno građani Mačvanskog okruga, da je upravo ministarka Zorana Mihajlović u selima, gradovima, seoskim naseljima, prigradskim naseljima bila više puta sigurno nego svi ministri od kako postoje ministri u Srbiji i siguran sam da ako nešto možemo da kažemo za poslove koje je sprovodilo ministarstvo kada je na tom čelu ministarka Zorana Mihajlović da ti poslovi su doneli dobar rezultat, dobar rezultat za građane Srbije, dobar rezultat za Vladu Republike Srbije i dobar rezultat za našu državu.

Kako god i šta god neko pokušavao da promeni, odnosno da sto puta ponovi laž ne bi li to postalo istina, to se ni u ovom slučaju neće desiti. Istina je samo jedna da smo mi upravo u gradu iz koga ja dolazim, a Šabac je grad u kome već godinama nije ulagano u putnu infrastrukturu, da smo radili od sredstava Vlade Republike Srbije i to puteve u najmanjim mestima i verujete najmanje selo koje pripada gradu Šapcu je Miloševac, koje ima samo 54 birača, upravo kroz centar tog sela je urađen put i time smo pokazali da ova Vlada Republike Srbije i ovo ministarstvo misli o svakom pa i o građanima gde ima 54 glasača u selu.

Uradili smo neke magistrale, kako su ih nazivali, pripadnici, ja ne mogu ni više da se setim kojoj oni stranci pripadaju, ipak je različita varijanta žute boje, DS podeljena sada, siguran sam da ni oni nisu sigurni ko je u kojoj stranci, ali obećavali su neke tamo cerske magistrale, posebno tamnavske. Podsetiću građane Šapca, a i građane Srbije da smo upravo između Bukora i Donjeg … uradili put koji se čeka od Drugog Svetskog rata na ovamo, da je urađena baš Cerska magistrala povezana sela u Pocerini, da su urađeni putevi oko sela u Tamnavi, da je urađen put u Progu, da je urađeno jako dosta na putnoj infrastrukturi u opštini Koceljeva, opštini Vladimirci.

Ono što je jako bitno i što je najznačajnije i što će zaista promeniti sliku zapadne Srbije i naravnom Mačvanskog okruga je upravo započeta izgradnja autoputa na relaciji Ruma-Šabac, novog mosta preko reke Save i brze saobraćajnice od Šapca do Loznice, ukupna dužina 77 kilometara, ukupan novčani iznos od 467,5 miliona evra, skoro pola milijarde evra će Vlada Republike Srbije da konačno i ovaj deo zapadne Srbije, i Ljubovija i Mali Zvornik i Krupanj i Loznica i naravno Šabac, Bogatić, Koceljeva i sva sela koja pripadaju tim opštinama konačno budu na karti onih koji imaju autoput.

Zahvaljujući Aleksandru Vučiću i ovom ministarstvu i ovoj Vladi ništa nije više daleko, tako ništa više neće biti daleko ni u Mačvanskom okrugu.

Za kraj. Time ću završiti. Koliko god pokušavao da ospori sa 188 mesta po brzini izdavanja dozvola, sa 188 mesta u svetu Srbija se sada nalazi na devetom mestu. To je informacija koja jednostavno pokazuje da je ovo ministarstvo, da je ova Vlada, da je ova država na pravom putu. Da bi neko došao na deveto mesto, tu nije potrebno samo reagovati u ovom segmentu ministarstva nego kompletna Vlada, niz ministarstava, niz zakona i za kraj menjamo ovaj zakon i menjaćemo koliko god je potrebno. Prepoznajemo probleme ako se pojave, pa menjamo u skladu sa interesima, isključivo interesima građana Srbije i države Srbije.

Još jednom hvala Zorani Mihajlović u ime građana Mačvanskog okruga, ali i građana cele Srbije. Ponavljam, niko nikada nije više puta bio u svim selima, ne samo Mačvanskog okruga nego cele Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, kada je u pitanju predsednik Srbije Aleksandar Vučić, kada je u pitanju ova Vlada i naravno i ovo Ministarstvo, više niko ne postavlja pitanje da li će nešto biti urađeno, nego kada će to nešto biti urađeno.

Set zakona koji su pre svega usvojeni iz oblasti Ministarstva prosvete doneće, već su doneli određene pozitivne efekte, ali ono što očekujemo to je da u narednom periodu ti efekti budu još veći, još značajniji i na duže staze podignu obrazovanje na nivo koji država Srbija, vođena Aleksandrom Vučićem, i zaslužuje.

Do pre nekoliko godina niko nije ni imao posao, kvalifikovani, polu kvalifikovani, nekvalifikovani, visokoobrazovani, svi su bili u problemi. Čini mi se visokoobrazovani ljudi u najvećem. Radili su visokoobrazovani kadrovi i u pekarama, i u kafićima, i u trafikama, ali vreme je to prošlo vreme koje jednostavno će zaista ostati kao težak period, ali period koji se neće zaboraviti i iz koga su se izvukle ozbiljne promene, odnosno predlozi da nešto bude bolje, a ova Vlada, ovo Ministarstvo je to bolje i predložilo i sprovodi u delo. Ti isti nisu znali ni koliko je dece u školama, a još su manje znali šta ta deca završavaju i šta će biti kada tu školu završe.

Zahvaljujući ozbiljnim merama, ali i merama države, sistemskim izmenama i rešenjima sa 26% nezaposlenosti, stigli smo do 9,5%, podatak koji dovoljno govori sam za sebe, ali jedan od ključnih faktora je upravo bilo Ministarstvo prosvete.

Ono što se pokazalo, kao pravi recept, a to se pokazalo i u ovom ministarstvu, a to je nešto što je uradio Aleksandar Vučić, u Srbiji, a to je da Srbija ima konačno domaćina, ima nekog ko je odgovoran za svakog u ovoj Srbiji, pa nije bitno gde on živi i nije bitno u kom delu je Srbije i nije bitno koliko je obrazovan, čak nije bitno ni da li podržavaju ili podržava Aleksandra Vučića.

Aleksandar Vučić je domaćin u ovoj Srbiji, u ovoj skupštini domaćin je predsednik skupštine, Maja Gojković, a u Ministarstvu prosvete, najodgovorniji je ministar Šarčević. Za sve ono što se uradi ili ne uradi, takođe je najodgovorniji ministar Šarčević i ne treba bežati od odgovornosti.

Lično znam da je, upravo ministar Šarčević, promenio saradnike koji mu nisu odgovarali, odnosno koji nisu bili dobri po rezultate i nisu bili dobri po Ministarstvo. Uvek može bolje, a to pokazuju upravo ministar Šarčević i zakoni koji su i danas na dnevnom redu, oni su promena zakona o kojima smo već razmatrali i kojima smo već pričali, ali to samo pokazuje da se ovo ministarstvo i ova Vlada prilagođava problemima, prepoznaje probleme i rešava ih, ako treba svakih deset dana, naravno ne u bukvalnom smislu, ali ako je potrebno da se menja, ako smo uočili neke greške promenićemo ih.

Ono što hoću, a da ne bih zaboravio, hoću u ime vladimirčana, u ime ljudi iz Koceljeve, ali pre svega ljudi iz Vladimiraca, da se zahvalim da domu učenika, koji je stajao kao Skadar na Bojani, i koji je upravo, zahvaljujući i ovom ministarstvu i, naravno Kancelariji za obnovu i razvoj, ali i Vladi Republike Srbije, konačno pušten u rad. Vladimirce će pre svega, zahvaljujući novoj snazi i novim ljudima, koji u ovom trenutku vode Vladimirce, ali između ostalog i domu i pojačanoj i zaista priznatoj srednjoj školi, u Vladimircima, imati sa čime da se podiče.

Sa druge strane, građani Koceljeve, sa novim objektima, sportskim objektima i halama, vezani upravo za škole, kao jedan negativan primer, upravo grad Šabac, iz koga ja dolazim gde od 45 seoskih mesnih zajednica, u 42 verovali ili ne, a verujete naravno, u 42 nema niti metar vodovodne, niti metar kanalizacione mreže. O sportskim objektima, vezanim za školu, nažalost građani tih sela i tih mesnih zajednica mogu samo da sanjaju, ali presuda za to kako se neki ponašaju i šta rade, naravno biće i desiće se na prvim sledećim izborima. Građani će imati upravo priliku da glasaju za one kojima veruju i onima koji donose rezultate, dok sa druge strane imamo, upravo ljude koji su prvo pretili vešanjima u centru, pa su onda prešli i na pretnje ubistvima. Upravo su uperili snajper na našeg predsednika, a zadnje im je da stave cev na glavu predsednika Srbije i da prete ni manje ni više porodici Vučić.

Ali, ja evo koristim priliku da upravo njima, koji u svom očaju i nemoći, jer nemaju ni politiku, nemaju ni članstvo, nemaju ni podršku, više ne znaju šta će, pa prosto neka se pogledaju između sebe, neka pogledaju u ogledalo ili da ih odvedemo da ih neko pogleda, definitivno ovo što oni rade, graniči se sa ludošću ali svako neka radi ono što misli da treba.

U Srbiji postoji domaćin, a to je Aleksandar Vučić. U danu za glasanje, upravo SNS i poslanici SNS, podržaće ove zakone i sve one zakone koji će doneti pozitivno Srbiji, a sve što mogu da kažem, to je da budućnost Srbije direktno zavisi i od Ministarstva prosvete, ali i od drugih zakona od Vlade i od svega onoga što prođe kroz Skupštinu i od onoga što narodni poslanici izglasaju ili izglasaju u svom mandatu. Odgovornost za sve što smo uradili je, upravo na Ministarstvu, ali i na narodnim poslanicima, koji su podržali ili nisu podržali određene zakone. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, novi sastav REM-a o kome danas pričamo, a o kome ćemo se izjasniti u danu za glasanje, pokazuje da je ova Vlada i Narodna skupština spremna da učini sve što je u njenoj moći da izbori i ono što nam sledi na proleće jednostavno prođe u najboljem redu i na najtransparentniji mogući način.

Vrlo je jednostavno - sve ono što neko smatra da se može promeniti i sve ono što ima smisla i što je u skladu sa zakonom, Srpska napredna stranka i većina u Narodnoj skupštini će i uraditi.

To nije regulatorno telo tamo neke skupštine ili tamo neke države, to je regulatorno telo države Srbije i u skladu sa tim imaće podršku ove skupštinske većine, a oni kojima ne odgovara to što u ovom trenutku nemaju podršku građana, to što nemaju ni svoju stranku, to što nemaju svoju politiku, to je njihov problem i verovatno će i posle dana za glasanje i odluke o ova tri člana regulatornog tela, verovatno tražiti neke nove izmene.

Ali, ono što je važno, apsolutno treba naglasiti da i ova promena neće pomoći Đilasu i njegovom Savezu za Srbiju, ali to nije Savez za Srbiju, pre ćemo nazvati savez za Srbiju u pokušaju, jer da bi neko sebe nazvao savezom za Srbiju, on mora raditi nešto u interesu Srbije, a ovi upravo rade suprotno od toga. Najnovija dešavanja u tom Đilasovom, najpre bih ga nazvao cirkusu, od Marinike Tepić preko Boška Obradovića, do Jeremića i nesretnog Zelenovića, jedinog osuđenog gradonačelnika u Srbiji, koji kao da se trude ko će veću glupost da izjavi, kako bi zadržao što bolju poziciju na lestvici u tom Đilasovom cirkusu i utrkuju se u tome ko će veću glupost da izjavi, ko će veću nesreću da navuče na ovu našu Srbiju koja je konačno na pravom putu, ko će više da unizi Srbiju, to im je želja, jer upravo u pokušaju da obore Aleksandra Vučića, oni rade protiv Srbije, navijaju za neprijatelje Srbije. To im neće doneti glasove, neće im doneti nikakvu podršku i mogu svi komplet, kako kaže naš narod, da dube na glavi, neće se tu promeniti ništa.

To neće promeniti njihove pokušaje da u ovu Narodnu skupštinu uđu nasilnim putem, da u RTS uđu sa motornim testerama i sa fantomkama na glavi, da provaljuju u policijsku stanicu Lučane, da napadaju predsedništvo, da slobodne medije, odnosno sve one medije koji ne misle isto kao oni nazivaju neprijateljskim medijima i neslobodnim medijima, da upravo gradonačelnik Zelenović, ponoviću još jednom, jedini osuđeni gradonačelnik u Srbiji, medije koji se drznu da građane pitaju zašto ne podržavaju Zelenovića ili zašto Zelenović ukrade pet miliona evra iz budžeta 2015. godine i za to bude krivično osuđen na Višem sudu, on upravo te medije naziva medijskim ubicama. Da li su medijske ubice svi oni koji ne misle isto kao Đilas, kao Zelenović, Jeremić, Boško Obradović i cela ta kompletna lopovska ekipa?

Taj Đilasov cirkus traje. Prosto, voleo bih da sa ove govornice pozovem upravo Dragana Đilasa, Mariniku Tepić, Boška Obradovića, Vuka Jeremića, Zelenovića i kompletnu tu ekipu, nema ih mnogo, mogu stati, verovatno u jedan manji autobus, neka izađu na auto-put „Miloš veliki“ i neka kažu građanima da taj auto-put ne postoji. Neka odu u kliničke centre koji je izgradio Aleksandar Vučić od 2012. pa do današnjeg dana i neka kažu građanima da ne postoje ti klinički centri. Neka obiđu škole, neka obiđu vrtiće, neka odu do železničkih pruga koje su remontovane, odnosno urađene nove, neka odu do 300 kilometara auto-puta koji je urađen i neka kažu – poštovani građani, ovo što vi vidite ne postoji. Neka obiđu 200 fabrika koje su otvorene u vreme Aleksandra Vučića i neka kažu tim ljudima da te fabrike ne postoje, neka kažu tim ljudima koji su zaposleni u tim fabrikama da oni ne rade tu, neka kažu ljudima da oni ne primaju sada prosečnu platu od 500 evra, e to Đilasov cirkus neka uradi i neka objasni građanima da to što vide ne vide i da građani ne veruju svojim očima, nego da veruju njima koji su upropastili, unazadili i unizili Srbiju.

Istina je samo jedna i koliko se god oni trudili da tu istinu iskrive neće uspeti u tome, da neće moći da kupuju odbornike kao što su kupovali, da neće moći da kupuju glasove, neće moći, i to neće promeniti ni ovaj REM, niti bilo koji drugi njihov pokušaj da na neki način okrenu priču u svom pravcu.

Ono što ću za kraj reći i to je jednostavno činjenica, milion puta ponovljena laž koju iznosi Đilas, Marinika Tepić, Boško, Zelenović, Jeremić, Trifunović i da ne zaboravim nekog, milion puta oni mogu ponoviti te laži, ali te laži neće postati istina, jer istinu o tome ko u ovom trenutku radi u Srbiji, šta radi u Srbiji, način na koji radi, istina je da je Aleksandar Vučić Srbiju vratio na mesto koje Srbija zaslužuje. Srbija je konačno ponosna, podignute glave idemo napred, idemo napred uz Aleksandra Vučića, i to ovi lopovi u Đilasovom cirkusu ne mogu promeniti.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovani građani Srbije, kao što je to u Srbiji i uvek bio običaj i navika i stav, ponovo Srbin rado ide u vojnike i ponovo Vojska Srbije zauzima svoje mesto i u Srbiji, ali i na Balkanu, mesto koje kroz vekove zaslužuje i mesto koje i pokazuje u kakvom je stanju i sama država Srbija.

Stabilnost Balkana, ali i stabilnost Srbije svakako zavisi od niza faktora, ali mislim, kada uzmemo sve u obzir, da se pokazalo u ovoj novijoj istoriji da je upravo ključni faktor stabilnost vojske, ali i politička stabilnost, ekonomska, fiskalna i svaka druga vrsta stabilnosti, ali opet ključni faktor je Aleksandar Vučić i jednostavno od toga koliko je on uspeo, a uspeo je u velikoj meri da Srbiju vrati na pravi put, da zemlje Balkana vrati na pravi put i da konačno počnemo da razmišljamo u interesu naše Srbije, ali i šire od toga.

Onaj ko nije spreman da živi sa svojim komšijama, ko ne misli dobro svojim komšijama, neka porazmisli dobro šta misli i samom sebi. Mislim da politika mira, koju u ovom trenutku pokušava i sa velikim uspehom uspeva da primeni Aleksandar Vučić, na duže staze daće još bolje rezultate.

Strategija odbrane države bitan je dokument. To je svakako za građane Srbije i više od dokumenta. Odbrana Srbije, odbrana države, odbrana građana i naša vojna stabilnost je u Srbiji uvek zauzimala visoko mesto i to mesto će uvek zadržati.

Vojna neutralnost je nešto što je prirodno u Srbiji, nešto što jednostavno podržava svako ko misli dobro i svojoj državi, ali i svojoj porodici i svojim naslednicima.

Vojna neutralnost, vrlo je lako reći, ali nije lako izvesti. Živimo u zemlji koja je kupila najmodernije naoružanje od Rusije i koja jedina u Evropi nije priznala, odnosno nije uvela sankcije Rusiji zajedno sa BiH. Živimo u državi koja u isto vreme hoće i biće i na putu je za EU. U isto vreme želimo i jesmo prijatelji i sa Kinom i sa Turskom i sa Amerikom i sa svim državama. Posebno da naglasimo, da ne upotrebimo grubu reč, ne postoje male i velike države, nego postoje verni i odani prijatelji, verne i odane države, države koje pamte Srbiju iz boljih vremena i da njih ne zaboravimo kada je priznanje Kosova u pitanju, one države koje su imale snage, koje su imale hrabrosti da u ovim teškim vremenima ustanu protiv velikih i da kažu – ne, mi ne priznajemo, mi povlačimo priznanje Kosova na koje je sigurno velika većina država naterana, pokazuje da još ima pravde na ovom svetu.

Ono što moram da kažem kao svoj lični stav, a mislim da je to i stav većine ljudi koji žive u Srbiji, to je da jednostavno NATO bombardovanje nevinih, bombardovanje civilnih objekata, NATO bombardovanje i posledica toga su civilne žrtve, bombardovani su civili, bombardovana su deca, i neko ko akciju bombardovanja Srbije i civilnih žrtava i civilnih objekata nazove „milosrdni anđeo“, ni pre 20 godina, ni na današnji dan, ni za 20 godina neće biti prihvatljiv i neće biti neko ka kome ćemo mi težiti kao država. To je moj lični stav, a mislim da je i stav većine ljudi koji žive u Srbiji.

Kad kažem nama mislim na ovu Srbiju, mislim na ovu vojsku, mislim na ovog predsednika Aleksandra Vučića, nama, ovoj Srbiji se veruje. To su pokazala najnovija istraživanja koja potvrđuju i koja su Srbiju smestila na prvo mesto po poželjnosti, odnosno po potrebi i željama investitora da dođu u neku državu.

Država Srbija je bila crna tačka, kao da nismo postojali u vreme ovih, koji sebe, imali su, i to deluje vrlo sarkastično, obraza da nazovu sebe SZS. Prosto je neverovatno kakav su oni savez za Srbiju. Ako imao u vidu šta su svi zajedno uradili, ali kada neko kaže da voli Srbiju, to nije retorika, to je jednostavno osećanje koje se gali ili ne gaji. Kada neko kaže da su oni pre nas, a kad kažem oni pre nas, tačno se zna ko je u pitanju, uništili vojsku i uništili dobar deo Srbije, to ponovo nije retorika, to je jednostavno istina.

Istina je u Srbiji samo jedna. Ono što je dobro, tu istinu znaju građani Srbije i u skladu sa tom istinom glasali su 2012, i 2014, i 2015, i 2016, i 2017, glasaće i 2020. godine. Istina je samo jedna i u skladu sa tom istinom očekujemo podršku i ovoj Vojsci Republike Srbije i Aleksandru Vučiću i svima onima koji rade u interesu države Srbije i njenih građana. Hvala.