Hvala, gospodine Orliću.
Pred nama je danas izbor sudija i Skupština će danas ovim izborom vršiti svoju funkciju, pored ostalih, važnu funkciju - izbor određenih organa.
Upravo je ta funkcija najžešće napadana, funkcija Skupštine, najžešće napadana u nekom prethodnom periodu. Napadana je, rekao bih, sa tri strane - od strane nekih sudija, od strane nekih medija i od strane nekih političara. Pa, hajde da vidimo koje to sudije, koji to mediji i koji to političari su napadali ovu funkciju Skupštine i po svaku cenu insistiraju da se Skupštini oduzme ovo pravo, pa da sudije same sebe biraju valjda po onom dečijem principu – Kolariću, Paniću, sami sebe zapilićemo, sami sebe rasplićemo, pa sami sebe sad malo biraju, sami sebe da postavljaju na određene funkcije. Pitanje je vremena kada će nekom drugom da padne na pamet, recimo, ne znam, što poslanici ne bi sami sebe birali za naredne mandate, pa tako onda redom da idemo do kraja, da očuvamo svu tu nezavisnost svake grane vlasti.
Suština problema je u tome što nas lažu, što lažu građane Srbije da tri grane vlasti, ili četiri, kako neki teoretičari kažu, ako upravu uzmemo posebno, moraju u praksi. To ne postoji nigde u svetu. Grane vlasti međusobno treba da se kontrolišu, međusobno da se dopunjuju, a ne da budu faktički, fizički i na svaki drugi način odvojene i antagonizovane, jer će to da dovede u kolaps sam sistem.
Međutim, postavlja se jedno interesantno pitanje, pošto nam oni stalno govore o tome kako sudska vlast mora po svaku cenu da bude nezavisna, što je tačno, ali se postavlja pitanje od koga nezavisna? Ja ne mogu da prihvatim da je sudska vlast nezavisna ako je nezavisna od Vlade Srbije, ali je zato zavisna od stranih vlada. Ne mogu da prihvatim da je nezavistan sudija koji svakodnevno na medijima napada Vladu ili Vučića, a zato kao kuče stoji ispred stranih ambasada i maše repićem kad ga puste na prijem za tri kanapea i dva koktela. Udara po Srbiji, udara po Vučiću i kaže - vidi ja sam nezavistan. Znate, to je kao kada bih ja sebe sad proglasio fudbalerom Barselone. Ko bi mi poverovao u to, neka poveruje i tim sudijama da su nezavisni.
Jedan od njih, često je spominjan ovde, sa razlogom je spominjan ovde, kritički je spominjan ovde, jer valjda i mi kao poslanici, kao nekakva grana vlasti, imamo pravo da kažemo svoju kritiku o nekome ili tu postoje neki ljudi za koje nas nisu obavestili, u Ustavu ne piše, ali ako je ustavna kategorija da o sudiji Majiću ne sme da se govori, ja vas molim da nas o tome informišete, da poslanici znaju da je sudija Majić Ustavom zaštićen i da ne sme da bude spomenut ni u kakvom kontekstu. Šta god radio, sve je dozvoljeno.
Pet dana je sprovođena anketa na jednom mediju, Šolakovom mediju. To je ovaj što čitamo sada kako je krao struju, pa postao tajkun. Trideset i pet miliona evra ukrao struje. Ej, ukrao struje 35 miliona evra? Dakle, sprovođena je anketa ko da bude idealan kandidat za predsednika Srbije i među tim kandidatima je jedan sudija. Da li je taj sudija rekao – izvinite, to utiče na moju nezavisnost, nemojte me svrstavati, ja sam nezavistan, ja se politikom ne bavim? Naravno da nije, on se politikom bavi. On je jedva dočekao što ga smatraju za predsedničkog kandidata. Neko računa na njega. Njegovi tvitovi su dali rezultata, sve ono što piše po Tviteru, po knjigama, po tribinama. Ej, sudija govori na tribinama političkih pokreta? Sudija govori na tribinama političkih stranaka? Sudija govori na tribinama, protestima i ne znam ni ja čemu sve, koji nemaju veze sa pravosuđem? Da li je to ta nezavisnost i opet pitam od koga nezavisnost? Nezavistan je od Vučića, ali je zavistan od Đilasa i Šolaka, pa je to kao nezavisno? Pa, nije nezavisno.
Ja očekujem da sve ove sudije na jedan drugačiji način pristupe svom poslu i da ne rade ovo što je radio sudija Majić, a ni ovaj koji se sada ovih dana spominje kao neko ko je imao interesantne kontakte sa interesantnim ljudima, bezbednosno interesantnim ljudima, pa onda kada mu kažu s kime je imao kontakte, onda njegov sud izda saopštenje da se on nije video sa onim sa kim je sedeo za stolom. Pa, šta je radio? Žmurio? Gledao na drugu stranu? Dakle, da li je to ta nezavisnost? Pa, nije ni to nezavisnost.
Dakle, pored tih sudija, imamo i određene medije koji to podržavaju, koji po svaku cenu insistiraju na tome da nikakve veze nijedna druga grana vlasti, u ovom slučaju zakonodavna, nema sa izborom sudija u Srbiji i to su ti mediji Šolakovi, Đilasovi portali, ta medijska imperija koja pokušava po svaku cenu da izvrši svoj uticaj na određene sudije, da zadrži onaj uticaj zasnovan još 2009. godine, nakon tog čuvenog reizbora Boška Ristića i DS, kada su, čuli smo sve, da ne ponavljam, na odborima svojih stranaka odlučivali ko jeste, a ko nije podoban da bude sudija u Srbiji i onda dolazimo do političara, a svi su iz tog žutog miljea, samo su se fragmentirali i delili ko amebe, pa sada umesto jedne stranke, kada su svi bili tamo, i Jeremić, i Đilas i svi kompletno, dakle i Tadić i ostali, sada svako ima svoju stranku – svaka vaška obaška. Sada oni nama drže predavanje o tome šta jeste, a šta nije nezavisno pravosuđe, jer kada oni na opštinskim odborima stranke biraju sudije, to je nezavisno pravosuđe, a kada sudije bira Skupština, to nije nezavisno pravosuđe, to je zavisno.
Na samom kraju dolazimo do nečega što je zloupotreba pravosuđa koja se vrši od strane nekih političara, a najviše u tome prednjači Dragan Đilas. Taj čovek zloupotrebljava pravosuđe podnošenjem ogromnog broja tužbi protiv svakoga ko se usudi da ga spomene. Mogu da se pohvalim da je mene dva puta optužio i mislim da je to čast. Ne bi bilo nešto drugo, ali, ovako, biti sa Đilasom i tu na drugoj strani je čast i zadovoljstvo. Međutim, nešto drugo je tu problem. Poenta je da se sa velikim brojem tužbi, sa medijima koji te tužbe i te procese prate, zapravo, stvara jedna drugačija atmosfera od one koja bi trebalo da bude u tim nezavisnim sudovima, da ti sudovi i sudije budu uplašene ili poplašene šta će biti, kako će biti i da se njima pošalje poruka na ovaj način otprilike kakva je direktno rečena onom policajcu – šta ćeš da radiš kada se promeni vlast? To je poruka koju Đilas šalje.
Međutim, ne treba da nas čudi što tuži političke protivnike. Preko sto tužbi je podneo. Da li je tako, Bakarec?
(Nebojša Bakarec: Četiristo.)
Četiri stotine. Eto, ja ga još častio. Dakle, četiri stotine tužbi je podneo, ali je kulminacija nešto drugo i to je nešto zbog čega treba da odam, jer sam dosta kritikovao pravosuđe, priznanje pravosuđu na onome što je uradilo, a to je da je gospodin Đilas na kraju tužio i državu Srbiju za milion dinara. Znači, malo je 619 miliona evra, malo je 35 stanova u centru Beograda, nego još milion dinara od države Srbije da uzme.
Onda ovih dana preti – ako ne uspeju razgovori, on će na ulicu. Bio si na ulici, kao što vidimo, ništa postigao nisi. Pravo je svakoga u ovoj zemlji da protestvuje kad ima, u skladu sa zakonom, prijavljen skup, itd. Što se nas tiče, može sutra odmah da krene da protestvuje, jer nas ucenama neće naterati ni na šta, a pri tom ne znamo ni kakve njegove zahteve da prihvatimo, pošto on zahteva i nema, jer ne mogud a se dogovore ni oko čega.
Ono što je bitno, i da time zaključim na kraju, ovo je, dragi građani Srbije, razlika između nas i njih. Mi državu Srbiju volimo, mi se za državu Srbiju borimo, podržavamo našeg predsednika koji svakog dana radi nešto da Srbiji bude bolje, da li su to nove fabrike, novi putevi, auto-putevi, da li su to vakcine i nove bolnice, da li je to bilo šta drugo. Suza nam bude u oku kada vidimo našu ponosnu trobojku istaknutu na nekom takmičenju, zadrhte nam grudi kad čujemo reči himne „Bože pravde“, a on tu državu tuži. E, to je razlika između nas i njih. I zato sam uveren da nikada neće dobiti poverenje da vodi državu koju tuži. Hvala.