Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bojan Torbica

Bojan Torbica

Pokret socijalista

Govori

Poštovana predsednice, poštovani poslanici, imali smo priliku da čujemo niz laži, kao i do sada, koje naš kolega poslanik, hajnekena, ume da iznese, ali izuzetno su bile zanimljive okolnosti pod kojima se kiparsko preduzeće „Vilab pharm ltd“ pojavljuje kao vlasnik 4/10 istog stana sa gospodinom Draganom Šutanovcem i njegovom suprugom, ujedno i suinvestitor zajedničkog poslovno-stambenog prostora koji je izgrađen ako, ne na najekskluzivnijem, onda sigurno na najskupljem pašnjaku u Evropi, plaćen milion i po evra.

Sumnja se da se radi o nečemu što je nezakonito i utoliko veće, ako se zna da je direktor preduzeća „Vilab pharm ltd“ u to vreme bio Radomir Bzik, koji je istovremeno bio vlasnik firme „Peyton medical“ koja je tokom ministarskog mandata Dragana Šutanovca prodavala lekove i sanitetski materijal Ministarstvu odbrane i Fondu za socijalno osiguranje vojnih osiguranika i na taj način zaradila više od 40 miliona dinara tj. 350 hiljade evra.

Prema zvaničnim podacima Uprave za javne nabavke, firmi „Peyton medical“ je čak pet puta dodeljen tender direktnom pogodbom, a vrednost ugovora koja je tada zaključena bila je 11 miliona dinara, dok su samo tri druga sklopljena ugovora bila u vrednosti od čak 25 miliona dinara. Ministarstvo odbrane od firme „Peyton medical“ lekove, farmaceutske rastvore, sanitetski materijal kupilo jedanput 2008. godine, četiri puta 2009. godine, dva puta 2010. godine i poslednji put u septembru 2011. godine.

Zarad istine, „Peyton medical“ je dobio dve nabavke za potrebe Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika 2010. i 2011. godine i tako zaradilo četiri miliona dinara. Da li se u ovom slučaju radi o sukobu interesa ili nečem mnogo opasnijem, morale bi da istraže nadležne institucije.

(Radoslav Milojičić: Vreme.)
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, direktore BIA, kolege narodni poslanici, ja ću se u svom izlaganju pošto nemam mnogo vremena, ipak morati vratiti malo nazad i reći da smo mi posle 2000. godine od vojske koja se gotovo tri meseca uspešno suprotstavljala zločinačkoj NATO agresiji, sveli vojsku na organizaciju civilnog tipa i ponajmanje na oružanu silu koja je uspešno učestvovala u odbrani zemlje.

Za vreme ministrovanja prethodnih ministara, uništen je dobar deo arsenala naoružanja, bez zanavljanja novog oružja sa savremenim i borbenim sistemima.

Ono što moramo napomenuti jeste da, pojedinci su se hvalili profesionalizacijom vojske ali nisu želeli da kažu kako nije vođeno računa o tome šta će se dešavati sa vojnicima kada napune 42 godine i kada su takoreći bili izbacivani na ulicu bez ikakvih prava i bez ikakve neke prave mogućnosti za novom profesionalnom orijentacijom. Sada smo svedoci toga da aktuelna republička Vlada i Ministarstvo vodi računa o njima i da želi da promeni atmosferu i želi da pruži tim ljudima mogućnost da i dalje ostanu u vojsci. Bilo bi jako dobro kada bi građani mogli da saznaju koliko je Srbija prodala i za koliko para i kojim državama kako tenkove tako haubice i drugo naoružanje, jer te 2012. godine kada je došlo do promene vlasti u Srbiji, u Srbiji je leteo samo jedan avion Mig-29, jedan avion je leteo tada, a uskoro će nad Srbijom leteti ne dva ili tri puta više, leteće 15 puta više aviona nego što je to bilo za vreme dosovskog režima.

Ono što moramo reći i što je izuzetno bitno, jeste da je Vojska Srbije kupila i šest novih Erbasovih helikoptera kao i nove helikoptere Mig-17, a uskoro će nadamo se kupiti i helikoptere Mig – 35. Do sada smo u prethodnom delu sednice govorili o tome kako je bilo sramno stanje po pitanju popunjenosti sa kompletima zimskih i letnjih uniformi sastava Vojske Srbije, ali ono što je najbitnije jeste da se situacija u Vojsci Srbije menja.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, cenjeni ministre sa saradnicima, kolege narodni poslanici članom 3. Predloga zakona o planskom sistemu Republike Srbije propisuju se načela upravljanja sistemom javnih politika u skladu sa kojim se pripremaju, usvajaju i sprovode planska dokumenta i vrši izveštavanje o njihovoj realizaciji. Sama načela su detaljno obrazložena kako bi omogućila lakše tumačenje odredaba zakona, pa samim tim i njihova efikasna primena.

Amandmanom koji sam podneo predviđeno je da se u tom istom članu 3. Predloga zakona doda tačka 15) koja glasi: “Načelo efikasnosti koje podrazumeva obezbeđivanje sveukupnog razvoja Republike Srbije s posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa, s ciljem da se ovim amandmanom dodatno definišu načela upravljanja sistemom javnih politika.

Reforma pravosudnog sistema Republike Srbije se zasniva na pet ključnih načela – nezavisnosti, nepristrasnosti i kvaliteta pravde, stručnosti, odgovornosti i efikasnosti.

Navedenim načelima se obezbeđuje okvir za uspostavljanje razvoja i organizovanje pravosudnih institucija, u cilju stvaranja pravosudnog sistema koji može da u potpunosti zaštiti prava svih građana, uz stalno i radno unapređivanje i u konkretnoj primeni istih u svakoj fazi razvoja pravosuđa i primene prava.

Pod načelom efikasnosti se podrazumeva pravosudni sistem u kom se delotvorno upravlja i racionalno koriste resursi po predmetima, postupa i sudi u razumnim rokovima, primenjuje zakonito propisan postupak, uz poštovanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda, zagarantovanih kako domaćim, tako i međunarodnim propisima, što podrazumeva preduzimanje planiranih i definisanih aktivnosti u ključnim oblastima kao što su smanjenje broja starih predmeta, ujednačavanje sudske prakse, pojednostavljivanje administrativnih procedura u sudovima i tužilaštvima, upravljanje ljudskim resursima, ravnomerna raspodela predmeta među sudijama, informatizacija pravosudnog sistema i alternativno rešavanje sporova. Hvala.
Zahvaljujem, poštovani predsedavajući.

Cenjeni ministre sa saradnicima, kolege narodni poslanici, osnovni razlog za donošenje ovog zakona jeste potreba da se uspostavi efikasan, transparentan, koordinisan i realističan sistem planiranja Republike Srbije, autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave koji pokriva sve ključne aspekte socijalne i ekonomske razvojne politike i regionalnog i prostornog razvoja uz optimalno korišćenje budžetskih sredstava obezbeđenjem održivog rasta i razvoja Republike Srbije uključujući i autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

Amandmanom koji sam podneo predviđeno je da se u članu 4. Predloga zakona dodaje stav 3, koji glasi – planskim dokumentima ostvaruje se sveukupni razvoj Republike Srbije s posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa, sa ciljem da se amandmanom definiše svrha planskih dokumenata.

Kao što sam već rekao prilikom obrazlaganja prethodnog amandman, pod efikasnošću pravosuđa se podrazumeva postojanje takvog pravosudnog sistema u kom se delotvorno upravlja i racionalno koriste resursi, po predmetima postupa i sudi u razumnim rokovima, primenjuje zakonito propisan postupak uz poštovanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda, zagarantovanih kako domaćim, tako i međunarodnim propisima.

Ubeđen sam da bi kada govorimo o povećanju efikasnosti pravosuđa izuzetno doprinelo kada bi se planski u sve sudove u Srbiji uvelo tonsko snimanje suđenja,što bi u značajnoj meri ubrzalo sudski postupak, dovelo do značajnih ušteda, a strankama omogućilo da u mnogo kraćem roku okončaju započete postupke.

Procena je da se od ukupnog trajanja sudskog postupka oko 60% vremena utroši na diktiranju u zapisnik, tako da nam samo ovaj podatak pokazuje koliko bi vremena, a naravno, i budžetskih sredstava moglo da se utroši ukoliko bi se u srpsko pravosuđe uvela praksa tonskog snimanja suđenja. Hvala.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, cenjeni ministre sa saradnicima, kolege narodni poslanici, amandmanom koji sam podneo predviđeno je da se u članu 2. stav 1. Predloga zakona o planskom sistemu Republike Srbije doda tačka 18. koja glasi – efikasnost planiranja, planiranje u cilju sveukupnog razvoja Republike Srbije s posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa, s ciljem da se ovim amandmanom dodatno definišu osnovni pojmovi Predloga zakona.

Već drugi dan slušamo diskusije predstavnika bivšeg režima, istog onog koji je duže od jedne decenije vladao ovom zemljom, koji je sproveo pljačkašku privatizaciju, koji je uništio srpsku privredu rasprodavši u bescenje više od 2.500 preduzeća, koji je otpustio blizu 750.000 radnika.

Drugi dan slušamo obrazloženje o njihovoj nevinosti, koja bez ijedne trunke srama izgovaraju ne samo pred nama, već i pred građanima Srbije, koji prate prenose zasedanja Narodne skupštine i da je samo ovo što sam do sada naveo sav njihov greh tokom dvanaestogodišnje vladavine bilo bi mnogo, ali nažalost Srbije i najviše nažalost njenih građana, nije.

Enormno zaduživanje zemlje, pustošenje budžetskih fondova, sistematsko siromašenje države i građana, katastrofalna reforma pravosuđa, uz brojne afere koje su ih pratile tokom celokupne vladavine, jesu njihova politička zaostavština.

Kada govorimo o efikasnosti pravosuđa, svi smo pre nepunu deceniju bili svedoci kako je bivši DOS-ovski režim radio na povećanju efikasnosti pravosuđa, pre svega kroz sprovođenje reforme pravosuđa, kada je na najgrublji način iz tog istog pravosuđa proterano preko 1.000 kvalifikovanih stručnih, časnih i čestitih sudija i tužilaca, sa obrazloženjem da svi ti ljudi nisu dostojni, da nisu kvalifikovani, da ne znaju svoj posao.

Bez ikakve griže savesti, bivši režim ih je izložio na stub srama iz samo jednog razloga, nisu želeli da postanu politički poslušnici DS.

Pred nama je veliki posao na ispravljanju svih negativnih posledica vladavine bivšeg ražima, a ono što je u ovom trenutku najvažnije jeste da se poslednjih nekoliko godina vidi rešenost, kako aktuelne, tako i prethodne republičke Vlade da Srbiju postavi na svoje noge, i to ne samo rešenost, već i konkretni rezultati sprovođenja takve politike. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege narodni poslanici, podneo sam amandman kojim se u članu 1. Predloga zakona o planskom sistemu Republike Srbije dodaje stav 2. koji glasi: „Planskim sistemom se afirmiše sveukupni razvoj Republike Srbije sa posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa“.

Cilj ovog amandmana je da se na ovaj način dodatno definiše predmet ovog zakona. Kao što je već rečeno tokom rasprave, razlog za donošenje ovog zakona jeste potreba da se uspostavi efikasan, transparentan, koordinisan i realističan sistem planiranja Republike Srbije, autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave koji pokriva sve ključne aspekte socijalne i ekonomske razvojne politike regionalnog i prostornog razvoja uz optimalno korišćenje budžetskih sredstva, obezbeđenje održivog rasta i razvoja Republike Srbije uključujući autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

Govoreći o sveukupnom razvoju Republike Srbije ne možemo i ne smemo zaobići temu povećanja efikasnosti srpskog pravosuđa, pošto se Srbija još i danas, nepunu deceniju posle katastrofalne reforme pravosuđa iz 2009. godine, nalazi u fazi ispravljanja posledica te reforme koja je ostavila jedan ogroman teret svima onima koji danas rade u pravosuđu i imala je izuzetno negativne posledice na efikasnost srpskog pravosuđa.

Upravo ta reforma koju je 2009. godine sproveo bivši režim predstavlja najveću nesreću koja je ikada mogla da zadesi srpsko pravosuđe, upravo ta reforma koja je sprovedena 2009. godine predstavlja najgori udar na efikasnost pravosuđa, pre svega zato što je pod direktnim uticajem politike bivši režim razrešio preko 1.000 sudija i tužilaca koji su predstavljali trećinu pravosudnog kadra.

Moramo priznati da je tokom prethodnih par godina bilo značajnih rezultata u povećanju efikasnosti rada našeg pravosuđa, ali negativne posledice dosovske reforme su toliko velike da nam predstoji još puno rada. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, ministre sa saradnicima, cenjene kolege narodni poslanici, pored amandmana na članove 1, 2. i 3. predložio sam amandman na član 4. ovog predloga zakona, kojim se predlaže dodavanje tačke 11. koja glasi – afirmacija stečenih kvalifikacija i realizacija stečenih znanja u cilju sveukupnog razvoja Republike Srbije s posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa, s ciljem da se ovim amandmanom dodatno definišu principi nacionalnog okvira kvalifikacija u pokušaju da se pored principa celoživotnog učenja, individualnosti, jednakih mogućnosti, dostupnosti, transparentnosti, relevantnosti, otvorenosti, partnerstva i saradnje, obezbeđivanja kvaliteta i uporedivosti, doda i princip realizacija, afirmacija stečenih kvalifikacija, a sve u cilju povećanja efikasnosti pravosuđa.

Kako je bivši DOS-ovski režim radio na povećanju efikasnosti pravosuđa znamo iz primera reforme pravosuđa sprovedene tokom 2009. godine, kada su svojim odlukama unakazili srpsko pravosuđe i pokušali da ga potpuno unište, vređajući, ponižavajući, više od 1000 ljudi, koji su tada obavljali funkcije sudija i tužilaca. Svako čije ime se nije našlo na spisku podobnih sudija i tužilaca izlagan je na stub srama, proglašavan nečasnim, nedostojnim, nekvalifikovanim, a u stvari jedini problem je bio to što su svi oni bili nezavisni, i to nezavisni od žutog DOS - ovskog kartela.

Ne smemo zaboraviti kako je tom prilikom mimo zakona zloupotrebljena BIA, koja nije imala nikakva zakonska ovlašćenja da na bilo koji način prikuplja takve podatke i učestvuje u postupku izbora sudija i tužilaca.

Tada su, kao i danas, svi oni koji su uništavali i pustošili Srbiju bili uvezani u jedno kriminalno klupko, pa je tako Saša Janković pokušao sve to da zataška dajući lažni izveštaj kako BIA nije učestvovala u nezakonitim radnjama, ali je ipak ministarska Snežana Malović slučajno priznala celokupne nezakonite radnje. Hvala puno.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministri sa saradnicima, kolege poslanici, u cilju da upotpunimo ovaj zaista kvalitetan Predlog zakona, predložio sam amandman kojim se u članu 2. Predloga zakona dodaje tačka 15. koja glasi – afirmacija stečenih kvalifikacija, kapitalizacija stečenih znanja u cilju sveukupnog razvoja Republike Srbije, s posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa, s ciljem da se ovim amandmanom dodatno definišu osnovni pojmovi i njihovo značenje u pokušaju da kroz afirmaciju stečenih kvalifikacija i unapređenje profesionalnih kompetencija zaposlenih u pravosuđu utičemo na povećanje efikasnosti pravosuđa u celini.

Efikasnost pravosuđa zavisi, kako od broja sudija i tužilaca, tako i od njihove kompetencije, što nam govori da jedna od mera za povećanje efikasnosti rada sudova mora biti i unapređivanje obrazovnog sistema kroz obrazovanje kompetentnih pojedinaca koji će moći da na adekvatan i profesionalni način odgovore potrebama našeg pravosuđa.

Moramo priznati da pravosuđe u Srbiji ima dugi niz godina problem sa velikim brojem nerešenih predmeta. Ovo se posebno odnosilo na problem starosti i dužinu trajanja nerešenih predmeta, a jedan od osnovnih razloga za ovakvo stanje bila je katastrofalna reforma pravosuđa 2009. godine.

U cilju rešavanja ovog problema Ministarstvo pravde već nekoliko godina preduzima niz konkretnih mera koje su uticale na značajan pomak u ovoj oblasti.

Posmatrajući efikasnost sudova u okviru kako domaće statistike tako i poredeći ih sa statistikom zemalja Evropske unije, primetno je da naša zemlja poslednjih nekoliko godina ostvaruje veliki napredak, kako kroz smanjenje starih predmeta koji su opterećivali sudstvo, tako i kroz ubrzanje sudskih postupaka, pa slobodno možemo konstatovati kako je Srbija u poslednjih nekoliko godina ostvarila značajan napredak na polju povećanja efikasnosti pravosuđa. Hvala.
Hvala.

Poštovani predsedavajući, cenjeni ministre sa saradnicima, kolege poslanici, predložio sam amandman kojim se u članu 1. Predloga zakona dodaje stav 3. koji glasi: „Nacionalnim okvirom kvalifikacija Republike Srbije se afirmiše sveukupni razvoj Republike Srbije sa posebnim osvrtom na efikasnost pravosuđa“, sa ciljem da pre svega kroz afirmaciju stečenih kvalifikacija i unapređenje profesionalnih kompetencija zaposlenih u pravosuđu utičemo na povećanje efikasnosti pravosuđa u celini.

Govoreći o sveukupnom razvoju Republike Srbije, sa željom da se poveća efikasnost srpskog pravosuđa, moram da podsetim da se Srbija danas i dalje nalazi u fazi ispravljanja katastrofalnih posledica reforme pravosuđa iz 2009. godine, reforme koja je ostavila jedan ogroman teret svima onima koji danas rade u pravosuđu i koja je imala izuzetno negativne posledice na efikasnost srpskog pravosuđa.

Upravo ta reforma, koju je 2009. godine sproveo bivši režim, predstavlja najveću nesreću koja je ikada mogla da zadesi srpsko pravosuđe.

Upravo ta reforma koja je sprovedena 2009. godine predstavlja najgori udar na efikasnost pravosuđa, pre svega zato što je tog 31.12.2009. godine diskreciono i pod uticajem politike razrešeno preko 1.000 sudija i tužilaca koji su predstavljali trećinu pravosudnog kadra, a koji su bili i kvalifikovani i kvalitetni i časni i čestiti, ali nisu bili politički podobni.

Zbog svega ovoga, a u interesu građana dužni smo da na svaki mogući način utičemo na povećanje efikasnosti pravosuđa. Moramo priznati da je prethodnih nekoliko godina bilo značajnih rezultata u povećanju efikasnosti našeg pravosuđa, ali se mora još mnogo učiniti kako bismo ispravili katastrofalne posledice iz 2009. godine. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministri, pre svega želim da se zahvalim Vladi i ministrima što su uz brojne obaveze, pronašli vremena da danas budu sa nama u Narodnoj skupštini i da odgovaraju na pitanja narodnih poslanika.

Želeo bih da u ime poslaničke grupe Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka, pohvalim Vladu za dosadašnji rad tokom ovih desetak meseci, kao i da izrazim očekivanje da će taj rad u narednom periodu biti još bolji.

Za početak bih imao dva pitanja od kojih je jedno vezano medije, a drugo za zdravstvo. Od ukupno 73 elektronska medija, koji su 2014. godine bili u vlasništvu države, 50 medija je ušlo u proces privatizacije, od čega je njih 34 privatizovano, dok u 16 nisu pronašli svog kupca. Od medija koji su prvobitno imali kupce, u šest slučajeva su ugovori raskinuti, dok je u medijima koji nisu imali potencijalnog vlasnika pokrenut stečajni postupak.

Pojedini mediji nisu imali kupce iz više razloga, npr. zato što nisu imali poslovni prostor, zato što su imali staru i dotrajalu opremu, zato što su imali dugove i u njima je u skladu sa zakonom, kako je i predviđeno, sprovedena raspodela kapitala tadašnjim zaposlenima i bivšim zaposlenima. Sve što sam rekao se odnosi na elektronske medije koji su radili kao javna preduzeća, ali u procesu privatizacije je trebalo da uđe desetak medija koji su osnovani i koji su radili kao javne ustanove i to, uglavnom se radilo o dvojezičnim i višejezičnim radio stanicama od kojih je najveći broj bio na teritoriji AP Vojvodine.

Ti mediji zbog statusa javne ustanove, ali i delatnosti koju u najvećem broju slučajeva, uz informisanje je bila i kulturna delatnost, sem jednog izuzetka, nisu mogli biti privatizovani, pa su svi ili ugasili delatnost informisanja, ali su u potpunosti ugašeni kroz postupak likvidacije.

NJihovim gašenjem došli smo u situaciju da su mnoge opštine i gradovi ostali bez svoj jedinog lokalnog radijskog emitera, a lokalne televizijske emitere nikad nisu ni imali, a novi konkursi za upražnjene frekvencije nisu raspisivani poslednjih nekoliko godina.

Pošto svi znamo koliki je značaj lokalnih medija, interesuje me da li će i kada će biti raspisan konkurs za izdavanje dozvole emiterima radijskog programa na lokalnom nivou, naravno u sredinama gde ne postoji emiter i gde su te frekvencije slobodne.

Drugo pitanje jeste pitanje dokle se stiglo sa uključivanjem vojnih medicinskih ustanova u zajednički zdravstveni sistem, kako bi olakšali lečenje civilnim licima na ovim vojno-medicinskim ustanovama? Hvala.
U suštini, mogu biti zadovoljan odgovorom ministra Vukosavljevića, s tim što bih stvarno želeo da vam skrenem pažnju na te male lokalne medije.

Mi smo imali situaciju da je pre 10, 15 godina zakonom bio dozvoljen ovaj način da mediji koji emituju na više jezika mogu da rade kao ustanove. Prilikom privatizacije nisu prepoznati, to je postao problem. Znači, u Vojvodini, u jednom Temerinu gde ja živim, koji je da ne kažem najjužnija opština u Vojvodini, pored grada Novog Sada gde živi značajan broj građana mađarske nacionalnosti, u ovom trenutku mi nemamo lokalni medij, elektronski. Znači, ni televiziju ni radio, niti na mađarskom niti na srpskom jeziku. Tako da kažem, tu je i Beočin, tu su i mnoge opštine u Vojvodini. Jedna molba, da se sve to prepozna.

Za ministra zdravlja, da kažem, evo, imali ste i sami priliku da vidite da u ovoj sali ima poslanika koji imaju halucinacije o odlasku investitora i koji imaju halucinacije da ministar inostranih poslova treba da govori o stanju na Kosovu, ali mi smo navikli na te ljude. Pošto su se njima do sada priviđali beli miševi i vinske mušice, pa smo mislili ukoliko bude veće saradnje ovih vojno zdravstvenih ustanova i civilni, da bi možda, pošto je evidentno da nema leka u ovim civilnim ustanovama, možda bi vojno zdravstvo, takvim pojedincima moglo da pomogne, pošto se ljudi već mesecima zalažu oko zdravstvenog stanja i poslanika, a i pojedinih drugih političkih funkcionera u ovoj Skupštini i u ovoj Vladi.
Ja sam se stvarno iskreno nadao da se radi o halucinaciji i da ćemo mi dotičnom poslaniku moći pomoći, ali evidentno je onda da je to neka mržnja prema sopstvenoj zemlji, mržnja prema svima nama ovde, tj. većini ljudi, tako da očigledno da je čovek neizlečiv. Ali, ništa borićemo se. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, cenjeni ministri sa saradnicima, Poslanička grupa Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka će u danu za glasanje podržati ove zakone, zato što smatramo da su oni kvalitetni i da predstavljaju jedan korak unapred u našem zakonodavstvu.

Pošto sam ograničen sa vremenom diskusije, pokušaću da budem što konkretniji.

Tokom jučerašnje i današnje rasprave mogli smo da čujemo niz različitih primedbi i kritika od strane opozicije, na šta smo već navikli, kao što smo navikli da nijedna ta primedba ili kritika ne sadrži ni jednu konkretnu zamerku na sadržinu ili tekst predloženih zakona, ali bukvalno ni jednu. Bilo je u tim diskusijama, možemo slobodno reći, svega i svačega, ali najviše praznih priča i populizma.

Tako smo imali i malo pre priliku da od jednog poslanika čujemo da digitalizacija nije potrebna, da je ona u stvari moda i ja mu stvarno verujem. On je čovek koji poslednjih godina prati modu, pa je tako kada je bio modni trend promena nacionalne pripadnosti on promenio svoju naciju i tako ušao u Narodnu skupštinu. Kada je bio trend da se vrši istraživanje javnog mnjenja, on je sklopio ugovor sa Državnom lutrijom Srbije i za dva miliona i 400 hiljada dinara vršio istraživanje javnog mnjenja. Samo zamislite, za ta dva miliona i 400 hiljada dinara, mogli su prilikom digitalizacije i uvođenja digitalnih udžbenika da se kupe tableti za celu jednu osnovnu školu, da sva deca u jednoj osnovnoj školi u Srbiji dobiju tablete, umesto što je jedan pojedinac taj novac stavio u svoj džep. Ali, nije on jedini.

Imali smo ovde priliku da slušamo i čoveka koji je svoju opštinu zadužio za preko 4 milijarde dinara i koji nam je danas pričao o tome kako pojedini roditelji nemaju novaca da svojoj deci daju za užinu i za autobuske karte, ali nije rekao da ti roditelji nemaju novac za to, što je njegov žuti kartel te roditelje prilikom pljačkaške privatizacije, bez ikakvog prava izbacio na ulicu i te roditelje ostavio bez posla, te roditelje ostavio u situaciju da svom detetu nemaju da daju za osnovne potrebe.

Privodim kraju i zato smo u situaciji da u Koreji, kao što je rekao ministar 2000. godine uvedena digitalizacija nastave, a kod nas je uvedena pljačkaška privatizacija, otimačenje i pustošenje Srbije.
Poštovani predsedavajući, cenjeni ministre sa saradnicima, kolege poslanici, cilj ovog amandmana je da se dodatno definiše obaveza državnih organa, fizičkih i pravnih lica, tako da smo predložili da se u članu 8. Predloga zakona o strancima doda stav 4. koji glasi – Na stranca investitora koji svojim poslovanjem podstiče ekonomski razvoj i veću socijalnu ravnopravnost, primenjuju se st. 1. do 3. ovog člana zakona.

Republika Srbija se po okončanju DOS-ovske vladavine našla pred najvećim i najvažnijim problemom privrednog i ekonomskog razvoja koji se ogleda u nedostatku kapitala, bez kojeg se nisu mogli rešiti ključni i razvojni problemi.

Enormna zaduženost i država na ivici bankrota bile su rezultat vladavine jednog kriminalnog režima. Kompleksnost nasleđenih problema dostigla je takve razmere da je Vlada Republike Srbije hitno morala povući odlučne poteze kako bi zaustavila dalje siromašenje i propadanje države i njenih građana, kako bi uspostavila političku i finansijsku stabilnost i stvorila uslove za privredni rast.

Upravo je visok nivo stranih ulaganja imao veliki značaj na oporavak privrede, privredni rast, na povećanje stope zaposlenosti i stope BDP.

Zbog svega ovoga, smatramo da je korisno da se i ovim zakonom definišu određeni pojmovi vezano za strane investitore, pre svega zato što kada strani investitor uvidi da su on i njegov kapital dobrodošli, da je prepoznat od strane države domaćina i da će u potpunosti biti zaštićen primenom pozitivnih pravnih propisa, kao i da kada naiđe na povoljnu poslovnu atmosferu, onda je sasvim izvesno da će uložiti svoja sredstva u osnivanje firme, i to ne samo u osnivanje, već i u kasnije proširivanje proizvodnih kapaciteta i povećanje zaposlenosti.

Povećanom zaposlenošću građana dobijamo povećanje njihovog životnog standarda, a naša država postaje socijalno odgovornija prema svojim građanima.

Aktuelna republička Vlada, za razliku od vlada koje su činile partije bivših režima, prema svojim građanima vodi jednu odgovornu socijalnu politiku, štiteći one najugroženije, one kojima je pomoć i najpotrebnija. Hvala.
Poštovani predsedavajući, naš amandman se odnosi na to da se u članu 1. Predloga zakona o strancima dodaje stav 2. koji glasi: „Zakon o strancima treba da omogući budućim investitorima u Republici Srbiji brže dobijanje ličnih dokumenata, u cilju ekonomskog razvoja i veće socijalne ravnopravnosti“.

Kada govorimo o Predlogu zakona o strancima, moramo konstatovati da su tokom primene trenutno važećeg zakona uočeni problemi koji se ne mogu prevazići bez preciznog definisanja normi koje se odnose na ulazak, boravak i kretanje stranih državljana u Republici Srbiji, a u skladu sa ciljem unapređenja nacionalnog sistema legalnih i nelegalnih migracija.

Donošenjem novog zakona, osim što će se na precizniji i savremeniji način propisati uslovi za ulazak, kretanje i boravak stranaca, smatramo da bi trebalo da se precizira i olakša dolazak stranih investitora i da se na taj način utiče na povećanje samog broja stranih investicija.

Pitanje socijalne pravde, tj. ravnopravnosti socijalnog uključivanja i smanjenja siromaštva su već šest godina jedan od glavnih prioriteta politike Vlade Republike Srbije. Pre 10-15 godina tadašnja republička vlast je prilikom sprovođenja tranzicija, a naročito prilikom sprovođenja sramne privatizacije, gurnula veliki broj građana na margine društva i sprečila ih da svojim punim kapacitetima učestvuju u ekonomskim, privrednim i društvenim tokovima.

Sve ono što se događalo tokom tog perioda, mnoge građane Srbije je udaljilo od osnovnih civilizacijskih tekovina, od jednakih mogućnosti za obrazovanje, za lečenje, zaposlenje i ostvarivanje prihoda. Ovaj amandman jeste pokušaj da se u skladu sa politikom koju sprovodi Vlada Republike Srbije te nepravde isprave.

Investicije u privredi i otvaranje novih fabričkih pogona, bili ti investitori strani ili domaći, jedini su način da se poveća zaposlenost građana Srbije, da ti isti građani kroz svoj rad ostvare pristojnu zaradu i obezbede uslove da sebe i svoju porodicu izvuku sa margina društva, gde su završili neodgovornom politikom bivših vlastodržaca. Hvala.