Hvala što ste primetili šta je urađeno, ali na tome, naravno, neće se stati.
Što se tiče kadrova, želim da svi znaju, nemamo nikakav problem da zaposlimo kadrove, 10.200 medicinskih radnika smo zaposlili u proteklih nešto manje o četiri godine, dali preko 6.000 specijalizacija koje su kad smo došli bile zabranjene. Znači, to su vam konkretne stvari, činjenice koje su krajnje jednostavno proverljive.
Nama je samo neophodno da taj ko vodi ustanovu da ima viziju šta mu treba. Znači, ništa drugo. Ne postoji neko kome nismo izašli u susret i sa zapošljavanjem i sa specijalizacijama. Kad vidimo da postoji vizija, u narednih 10 godina, da sad kreće da pravi plan kome će dati specijalizaciju, koje će mu trebati specijalizacije. Specijalizant ne može tih svih četiri, pet godina da bude tu, on mora da ide na kruženje, mora da ode u drugi centar, mora da se organizuju dežurstva u bolnici, mora sve to.
Znači, to je vizija, nije realno da mi možemo da stignemo da vidimo svakog, ali zato postoji direktor, zato postoji uprava, zato postoje načelnici koji moraju da imaju i to je njihova odgovornost šta je ono što je njima neophodno u narednih 10 godina. Mi ne pravimo plan za šest meseci, za godinu dana, pravimo ga za 10 godina.
Mi još nismo dobili prvog specijalistu, specijalizaciju koju smo dali 2014. godine, a pogledajte koliko je prošlo vremena. Još prvog nismo dobili.
Znači, to je proces koji traje i jednostavno ne možete preko noći da ga rešite, ali mora na vreme da ga sad rešavamo i plus da nadoknadimo sve ono što je bilo, zabrana specijalizacija, zabrana svega onoga što je bilo gde smo imali više nastavnika fizičkog, vodoinstalatera i nemedicinskih radnika, vozača i sličnih, nego medicinskih radnika.
Ako neko misli da je to bilo lako zaustaviti, pa to krenuti da se ispravlja i da se ispravlja od toaleta koji nisu mogli da se zatvore, od prozora, nisu mogli, morali ste da stavljate ćebiće da se zatvore, ali sve što dobro uradite to se ne računa, uvek se traži nešto više. Ali nema veze, nastavićemo.