SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 12.06.2001.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima gospodin Hiber, predlagač.
...
Demokratska stranka

Dragor Hiber

Dame i gospodo, iskoristiću svoje pravo na repliku da dam neka razrešenja povodom primedbi koje su izrečene u prethodnim diskusijama. Najpre, bila je primedba da je Odbor bio dužan da pruži iscrpno obaveštenje o toku postupka po inicijativi za razrešenje tužioca Četvrtog opštinskog tužilaštva u Beogradu. Mislim da to nije tačno i da ne može biti tačno. Odbor je inicijativu primio, pokrenuo postupak i postupak teče. O inicijativi Odbor nije doneo nikakvu odluku. Bilo bi zaista besmisleno da Odbor o svakom koraku u proceduri obaveštava Narodnu skupštinu. Da nema ove tačke dnevnog reda, onda bi bilo pred Narodnom skupštinom stavljeno kao tačka dnevnog reda - obaveštenje Odbora o tome šta radi dok nikakvu odluku nije doneo. Takva tačka dnevnog reda nije moguća, pa onda nije ni moguće ovakvo obaveštenje. Ako sam ja to spomenuo, želeo sam samo da pokažem da se svakoj inicijativi pristupa sa pažnjom, ozbiljno i saglasno zakonu.
Što se tiče obaveštenja Ustavnog suda Srbije o penzionisanju sudije Đura Svorcana, najpre bih rekao da postoji jedno pravilo koje je starije i od Ustava i od zakona, a to je da niko ne može prinudno ostati na nekoj javnoj funkciji. Sudija Ustavnog suda Đuro Svorcan je zahtevao da bude penzionisan i da zbog toga bude razrešen sudijske funkcije u Ustavnom sudu, a Ustavni sud je taj zahtev prosledio Odboru za pravosuđe, koji ga je opet, u suštini, prosledio Narodnoj skupštini. Nikakav kvorum u Ustavnom sudu ni nedostatak kvoruma ne može primorati nekoga da, kada mu je radni vek istekao, ostane tamo gde ne želi da ostane.
Najzad, oko izbora predsednika sudova. U jednom malom broju slučajeva za predsednike okružnih sudova predložene su sudije opštinskih sudova. Shodno zakonu, istovremeno je predloženo i njihovo unapređenje. U svim ovim slučajevima Odbor za pravosuđe je takvu odluku doneo nakon ozbiljnih konsultacija koje su, pored ostalog, uključile i izjašnjenje kolegijuma sudova o kojima je reč. Ti kolegijumi su ove predloge prihvatili. Ali, ono što smatram da je važno istaći, što pokazuje i način na koji je Odbor radio na ovom pitanju, jeste da među kandidatima za predsednike sudova nema onih koji nisu sada, ni koji nisu bili duže vreme nosioci pravosudnih funkcija. Dakle, ne radi se o jednom naglom i veštačkom potezu koji menja sliku našeg pravosuđa. Verovatno za takvim potezima ima potrebe, ali će oni sačekati nov zakon.
Radi se samo o jednoj prirodnoj promeni koja ostaje u okvirima pravosuđa i koja je zasnovana na kriterijumima koji su imanentni pravosuđu. Članovima Odbora su bili dostupni podaci, uključujući i statističke podatke, o kvantitetu i kvalitetu rada svih kandidata. Tamo gde se u proverama pokazalo da ima sumnje da je predlog najbolji, na samom Odboru predlozi su skinuti. Takvih slučajeva je bilo četiri, da se izvrše dodatne provere, da bismo zaista predložili najbolje kandidate za predsednike sudova. Dakle, primenjeni su samo pravosudni kriterijumi i nijedni drugi.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branislav Ivković, a posle njega narodni poslanik Čedomir Jovanović.

Branislav Ivković

Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, poštovani gospodine ministre, mislim da je Skupština Republike Srbije ponovo došla u vrlo neprijatnu poziciju zahvaljujući Vladi Republike Srbije. Po ko zna koji put se događa da u suštini Vlada Republike Srbije upravlja Skupštinom, a ne Narodna skupština Vladom.
Znamo mi svi da sednicu vanrednog zasedanja zakazuje Vlada Republike Srbije i da ona predlaže dnevni red, ali stvarno ako neko želi da u ovoj zemlji Srbiji ima Vladu koja na vreme, pravovremeno razmišlja, osmišljeno planira svoje aktivnosti, onda začuđuje objašnjenje prof. dr Žarka Koraća, gde traži izmenu dnevnog reda, da se tačka 11. razmatra kao tačka 2. i kaže - kod utvrđivanja ovog predloga Vlada Republike Srbije imala je u vidu da je neophodno što je moguće pre imenovati veći broj nosilaca pravosudnih funkcija, te stvoriti uslove za normalan rad pravosudnog sistema. To je Vlada Republike Srbije, koliko vidim odlučila 11. juna, a predlažući dnevni red 3. juna ili 1. juna to nije znala. Činjenica da dobijamo od Vlade 50 amandmana npr, kao što je bilo ranije, na zakone koje je ta ista vlada predlagala, govori o tome koliko pravovremenog i osmišljenog rada nema.
Razmatranje razrešenja i izbora nosilaca pravosudnih funkcija je možda jedna od najodgovornijih aktivnosti u Skupštini Republike Srbije. Narodna skupština Republike Srbije je vrhovni i zakonodavni organ i Narodna skupština Republike Srbije je u suštini vodeće upravljačko telo u jednom sistemu upravljanja u ovoj državi, a izbor nosilaca pravosudnih funkcija, koji po definiciji moraju biti potpuno nezavisni, koji po definiciji moraju striktno da poštuju ona zakonodavna rešenja koja Skupština donosi,je po meni zbog toga možda i najodgovorniji posao. Poslanici Skupštine Republike Srbije su se danas pripremili da razgovaraju o predloženom dnevnom redu, tačka 2, tačka 3, o zakonu o ekstraprofitu. Mnogi od nas su mnoge podatke, znajući da ova rasprava traje više dana, pripremali i očekivali 11. tačku dnevnog reda i odjedanput dolazi kukavičje jaje i razmatramo tačku 11. kao tačku dva.
Šta nama preostaje sada da radimo? Možemo reći ono što iza dovršene pripreme imamo, a to je da se pravosudni sistem Srbije nalazi u izuzetno lošem stanju, čak mogu da kažem u mnogo gorem stanju nego pre godinu dana, ali ne zbog izvršilaca pravosudnih funkcija. Ogroman deo izvršilaca pravosudnih funkcija časno i pošteno, sa velikim znanjem kao i ranije radi svoj posao. Međutim, atmosfera, ambijent u kojem radi pravosudni sistem Srbije se drastično pogoršao u odnosu na pre godinu dana.
Strahoviti su pritisci na pravosudni sistem Srbije. Pritisci na pravosudni sistem idu pre svega od nosilaca državnih funkcija. Građani Srbije su i te kako imali priliku da čitaju u štampi, da prate elektronske medije i vide ministre u Vladi Republike Srbije i više funkcionere kako preuzimaju ulogu pravosudnih organa Srbije, istražnih organa Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, sude i presuđuju odmah,
na licu mesta, u medijima, ubeđuju narod o korupciji i kriminalu tamo gde posle toga najčešće nema ništa.
Sigurno je da treba to da rade tamo gde je sto posto sigurno da ima dokazanih stvari i pravosudni sistem treba to da radi, da presuđuje onima koji su krivi, ali koristiti pravosudni sistem Srbije, pritiskajući ga, uvodeći prinudnu upravu nad njim, ne faktički u smislu kroz određene ljude u sudovima, nego pritiscima kroz medije i staviti ih u funkciju obračuna, političkog terora, progona nad političkim neistomišljenicima je najveće zlo koje ovom narodu može da se uradi, a to se dobrim delom događa.
Imate koliko god hoćete primera. Skoro 255 ljudi koji ne pripadaju partiji iz DOS-a nalaze se u raznoraznim postupcima koji su smišljeni u tom progonu. Mnogi od njih su proveli mesece u pritvoru, a sada nema ni optužnice protiv njih, jer ne može da se sastavi optužnica protiv njih.
Kako onda rade ljudi u pravosudnom sistemu Srbije? Vrlo teško, užasno teško. Govori se o reformi pravosudnog sistema Srbije, govori se o kasacionim i apelacionim sudovima, govori se o tome da će morati svi da prođu kroz nove izbore, govori se da neće moći da rade advokaturu. Šta im preostaje? Da odu u apatiju, da odlažu predmete ili da se povinuju volji onih koji pokušavaju preko medija da vrše pritisak na njih.
Prema tome, ovi ljudi koje danas biramo, mi nemamo ništa protiv njih, čak dobar deo njih mi smo proverili i moram da kažem da je profesor Hiber u pravu, za dobar deo njih imamo vrlo dobre izveštaje i nama je drago što se predlažu kvalitetni ljudi da rade u pravosudnom sistemu Srbije, ali imamo obavezu, mi ovde u Skupštini Republike Srbije, imamo obavezu da im stvorimo ambijent takav da mogu da rade pošteno svoj posao, da sprečimo sve pritiske koji se vrše na pravosudni sistem Srbije.
Da nam sudija Čavlina objasni zašto drži pritvorenika Slobodana Miloševića i danas kada je 12 dana prošlo od ispitivanja poslednjeg svedoka tužioca. Je li razlog za pritvor bio da ne utiče na svedoke? To je razlog koji je van pameti. Gospodine ministre pravde, vi ste objašnjavali u istom slučaju, da li može neko ko se nalazi čuvan od vojne garde, ko se nalazi pod kontrolom državne bezbednosti, kome se prisluškuju telefoni, da utiče na svedoke. Da li je sudija Čavlina ispitao sve predložene svedoke tužioca? Jeste. Je li prestao razlog za pritvor po tom osnovu? Jeste. Zašto ga ne pušta?

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Gospodine Ivkoviću, mi ne razgovaramo uopšte o tome. Ovo nije ni sudnica, ni kafanica, ni ludnica.

Branislav Ivković

Želim da kažem sledeće, mi ovde u Skupštini Republike Srbije moramo biti svesni da imamo ključni zadatak, upravo u ovoj situaciji kada je iznenada tačka 11. postala tačka 2. dnevnog reda, da svima koji se nalaze u izvršnim organima objasnimo da zahtevamo od njih da puste pravosudnom sistemu Srbije, bez ikakvih pretnji o uvođenju apelacionih i kasacionih sudova, bez pretnji da će izgubiti posao i da neće moći da rade četiri godine u advokaturi, da im garantujemo, svima koji se nalaze danas u pravosudnom sistemu Srbije, da će svoj posao moći da rade do daljnjeg i da nikome od njih nije ugroženo radno mesto, materijalna i socijalna sigurnost njihovih porodica.
Zadatak Vlade Republike Srbije i ministra pravde je da im to obezbede. Zadatak Vlade Republike Srbije i ministra pravde je da obezbede materijalne, ali i moralne uslove da mogu časno i pošteno, sa znanjem, da rade svoj posao. Kako to da govorimo ako danas imamo razrešenje Milene Arežine? Šta je Milena Arežina uradila da je razrešavamo danas ovde na Skupštini? Da li je primila mito? Da li je kršila zakon u svome radu? Nije, gospodo, nego je mnogo gore. Pokušavate osvetu prema onome ko je časno i pošteno radio svoj posao.
Prema tome, razrešenje Milene Arežine i verovatno još jednog broja sudija ovde i nosilaca pravosudnih funkcija je u suštini opet nastavljanje pritiska na one koji i dalje rade u pravosudnom sistemu Srbije, da im se kaže - evo, ko ne sluša, ko je sa one strane, ko je, ako hoćete, sa one političke strane, kako prolazi. Nemojte u to da ulazimo. Savetujem vam da ne ulazimo u to. Mi smo dužni u ovoj zemlji Srbiji da umirimo klatno.
Ovoj zemlji Srbiji treba privredni razvoj, treba rast standarda građana, trebaju bolji uslovi života i rada, treba ono što je premijer Đinđić ovde obećao, besplatno obrazovanje na fakultetu za sve odlične studente. To treba, i mi imamo zadatak ovde svi, zajedno sa našim izvršnim organom, a Vlada Republike Srbije mora da radi kako mi kažemo, ovde u ovoj sali da obezbedimo pravosudnom sistemu Srbije da nezavisno radi, da radi neopterećen strahom da će izgubiti posao svaki zaposleni u pravosudnom sistemu Srbije, da im obezbedimo i ako je bilo grešaka da tih grešaka više neće biti. Da će i ovi koje danas biramo, među kojima se ponavljam, u velikoj meri nalaze oni za koje i mi imamo informaciju da su časni i pošteni, da znaju da rade dobro svoj posao i da taj posao rade.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Replika, gospodin Batić.

Vladan Batić

Čini mi se da gospodin Ivković prvo sam sa sobom treba da se dogovori šta ima da prigovori. S jedne strane hvali, a sa druge strane kudi. Za sve ovo vreme  ne znam da li je iko do sada razrešen sa sudijske funkcije. Možda će danas biti prvi put posle svih ovih silnih meseci, a priča o lošoj atmosferi u pravosuđu, odnosno lošijoj nego ranije, jednostavno nema smisla. Tako je loša atmosfera stvorena za vreme vašeg režima u pravosuđu da gora ne može da bude.
Dakle, govorilo se to i ranije, a kako govoriti o atmosferi u pravosuđu kada je, ponavljam po peti put s ove govornice, Srbija bila jedina zemlja u Evropi gde Vrhovni sud te zemlje nije imao svoju zgradu, gde predsednik Ustavnog suda, ne da je bio vrhunski pravni stručnjak, već ekonomista, gde su plate sudija Okružnog suda, primera radi - koji odlučuju o najdelikatnijim stvarima, donosili su smrtne presude, o životu, o smrti, o slobodi - 200 maraka.
Kakva atmosfera u pravosuđu, nasledili smo katastrofalno stanje u pravosuđu. Da li vi pominjete atmosferu u pravosuđu kada su ministri pravde i predsednici Vrhovnog suda bili glavni kreatori izborne krađe. Je li to atmosfera u pravosuđu?
Pominjete apelacione i kasacione sudove, gospodine Ivkoviću, a ne znate šta to znači. Pročitajte predlog, odnosno Nacrt Zakona o sudovima, pa ćete videti. Do to nije protiv interesa sudija, već je to u interesu sudija.
Niko nije razrešen. Nosioci pravosudnih funkcija koji se razrešavaju, ostaju sudije, dakle nikome nije skinuta glava, ništa loše nije urađeno, a sami ste rekli da su i vaši poslanici na Odboru za pravosuđe jednoglasno, sa poslanicima DOS-a, rekli da su predloženi kandidati zaista pravi. Dakle, ako laže koza, ne laže rog.
Uostalom, pomenuli ste da Vlada upravlja radom Skupštine. Ne upravlja, gospodine Ivkoviću, Vlada radom Skupštine, ali ako ova sednica bude trajala dva meseca, a svi su izgledi, kada smo videli koliko ima amandamana na zakon o privatizaciji, potpuno je logično da se predloži da samo bude promenjen redosled tačaka dnevnog reda i to nije nikakvo dirigovanje rada Skupštine, već sasvim svrsishodno i celishodno, i apsolutno je u dobroj nameri.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Čedomir Jovanović, a posle njega, drugo javljanje, gospodin Ivković.
...
Demokratska stranka

Čedomir Jovanović

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da postoje dve ozbiljne teme o kojima, na osnovu onoga što je do sada rečeno, kao predstavnici poslaničke većine moramo dati svoj komentar i argumentovani odgovor. Pre svega, tu mislim na način i metod kroz koji smo prošli da bi došli do ovog predloga o kome danas razgovaramo i mislim na ideološki karakter predloga o kojima je govorio jedan od predstavnika opozicije. To su ozbiljne primedbe kojima prethodi konstatacija koju su takođe izrekli moji prethodnici, sa kojom se  slažem, a kojom se opisuje stanje u našem pravosuđu.
Zajednički možemo zaključiti da je ono loše i da društvo u kome pravosuđe, po mišljenju predstavnika građana, dakle poslanika, nije dobro, ne može samo računati na bolju budućnost. Dakle, ako nešto nije dobro, to se mora promeniti. Mora se promeniti u skladu sa zakonom i to je učinjeno i ovog puta. Mi mislimo da taj zakon treba izmeniti, a ministar je govorio o Nacrtu zakona koji je već urađen. Taj nacrt zakona će korigovati one anomalije koje su uočene i anomalije koje između ostalog danas nas obavezuju da kao narodni poslanici, koji u većoj ili u manjoj meri jesu, obzirom i na ovakvu vrstu posla, tako nam se nameće kroz ovu tačku dnevnog reda, obavezni da o njoj razgovaramo.
Nadam se da ćemo u budućnosti, pošto u ovom parlamentu kroz ozbiljnu diskusiju usvojimo zakon o sudovima, mi toga biti pošteđeni, a odgovornost za takvu vrstu odluke preneti na one koji će biti dužni sami da je sprovode. Što se tiče ideološkog konteksta koji je navodno dominantan u procesu izbora, pre svega predsednika sudova, mislim da je takva vrsta kritike neosnovana, jer koliko je meni poznato, od 15 članova Odbora za pravosuđe, 14 članova je glasalo za predloženo rešenje. Razlike su postojale samo u onim postupcima u kojima su se predlagala razrešenja pojedinih sudija. Nećete naći, posle 120 ili 130 dana vlasti, primer bilo kakvog revanšizma u pravosuđu.
Postoje kritike advokata, ali advokat je u funkciji branioca. On brani interese onoga koga zastupa. Da li je reč o Slobodanu Miloševiću, da li je reč o Zoranu Đinđiću, advokat je uvek u funkciji onoga koga je angažovao. Kada govorimo o ozbiljnim kritikama koje su uperene na pravosuđe, pre svega mislim na revanšizam. Vi imate veoma jasne primere kontraverznih odluka koje su naknadno menjane ili koje nisu menjane, kojima su poništavane odluke koje su išle, recimo, u prilog političkih stavova u koje smo mi kao poslanička većina iznosili, kritikujući svoje prethodnike, a koje su išle u korist naših prethodnika, koje su demonstrirajući, recimo, izvesne sudijske odluke na takav način, potvrđivali sopstveni kvalitet.
Radi se o razrešenju samo jedne osobe, reč je o gospođi Arežini, o osobi protiv koje se vodi krivični postupak zato što je član, odnosno kao član Savezne izborne komisije grubo pogazila zakone i kreirala nešto što je, ne po mišljenju samo predstavnika DOS-a, već i po mišljenju mnogih koji nas danas kritikuju, i bila izborna krađa. Da li osoba koja je učestvovala u izbornoj krađi, protiv koje se vodi krivični postupak, zaslužuje da bude sudija u našem društvu. Da li ona može proceniti šta je pravo i pravda, da li ona može primeniti zakon, ako pri tom nije bila spremna da poštuje ono što je suština demokratskog društva, što je suština jedne skladno uređene zemlje. To je poštovanje volje građana.
I konačno, kada govorimo o svim ovim pojedinačnim rešenjima, bitno je reći da smo u maksimalnoj meri uvažili stavove svih predstavnika stranaka parlamenta koji se nalaze u Odboru za pravosuđe i upravu, da smo u maksimalnoj meri uvažili stavove kolegijuma sudova, i da nigde nema kontradiktorne odluke o ovim predlozima sa kojima danas izlazimo pred Parlament. Moguće je da postoji sporenje unutar DOS-a, da se predlažu sudije koje su sudile pojedinim partijama koje danas čine DOS, moguće je da postoje neka interna nezadovoljstva nekim predloženim rešenjima, ali u onome što je danas pred poslanicima Skupštine, nema nečeg što bi bila slika političkog revanša o kome se priča, a koga realno nema.
Može se tražiti razrešenje nekog tužioca zbog toga što taj tužilac zastupa državu u procesu protiv jedne stranke koja ima svoje poslanike u parlamentu, ali će o tome odluku doneti Odbor za pravosuđe, a potom i skupština. To je legitimno, to je u skladu sa zakonom. Ne bi bilo dobro da mi ovde sa skupštinske govornice, bez argumentacije, omalovažimo one od kojih očekujemo da budu stub demokratskog društva. One koji će ukazati svojim stavom na ono što je dobro i korigovati ono što je loše. Na takav način ruši se sigurnost građana, na takav način oduzima nam se pravo za sređenu budućnost. Ako smo rekli da pravosuđe nije dobro, ne ulazeći sada u prošlost i analize zbog čega smo došli do situacije u kakvoj smo danas, moramo onda nešto promeniti i ovo je pokušaj da se nešto tako uradi. Nadam se da ćemo vrlo brzo imati pred poslanicima zakon o sudovima i da ćemo kroz taj zakon mi učiniti još jedan veliki korak napred u davanju prava onima koji pravo mogu najbolje da tumače.