TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 18.02.2004.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dušan Proroković, a zatim narodni poslanik Zoran Anđelković.

Dušan Proroković

Demokratska stranka Srbije
Poštovani narodni poslanici, prvo bih želeo da se pozabavim pitanjem ustavnosti donošenja jedne ovakve odluke, jer je to pitanje već tokom ranije rasprave, juče i danas, pokrenuto.
Tačno je da se u članu 132. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije govori o neophodnosti postojanja ustavnog osnova za donošenja bilo kog akta Narodne skupštine Republike Srbije i možda bi imali pravo da govore o ustavnosti ovog predloga svi koji su o ustavnosti govorili kada ne bi postojao član 156. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije.
U članu156. stav 3. stoji: "U postupku donošenja drugih propisa i opštih akata koje donosi Narodna skupština shodno se primenjuju odredbe ovog poslovnika o donošenju zakona ukoliko to za pojedine vrste akata ovim poslovnikom nije drugačije određeno".
Da nije shodne primene ovog poslovnika za pojedine akte isto tako analogno bi se moglo postaviti pitanje ustavnosti mnogih drugih odluka ovog parlamenta. Krenimo od osnovnih. Na primer, koji je ustavni osnov da se biraju članovi skupštinskih odbora, da baš ovi odbori koji su definisani Poslovnikom o radu Narodne skupštine postoje i koji je ustavni osnov da imaju baš toliki broj članova? Koji je ustavni osnov da se direktor Naftne industrije Srbije po zakonu bira u parlamentu? Zašto baš direktor tog preduzeća, zašto ne i direktori ostalih javnih preduzeća? Ili, na primer, koji je ustavni osnov da se u ovom domu osnuje bilo koji anketni odbor i koji je ustavni osnov da bilo koji anketni odbor donosi bilo kakve zaključke?
Suština naše rasprave ovde jeste, u stvari, da li je povređen član 82. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije. Niste u pravu, gospodine Jojiću, kada kažete da nijedno ime i prezime ne stoji u obrazloženju Predloga odluke, jer to da je član 82. Poslovnika o radu Narodne skupštine povređen, to je opštepoznata činjenica. Kao što je opštepoznata činjenica da je danas sreda, tako je opštepoznata činjenica da kvoruma za izbor guvernera Narodne banke Srbije nije bilo, sve od onog trenutka kada je gospodin Rafailović izašao u javnost i rekao da sednici nije prisustvovao.
Mi smo, kao poslanička grupa Demokratske stranke Srbije, odmah po saznanju (podvlačim ovo – po saznanju) toga reagovali - jer saznati odmah nismo mogli, listing je sakrivan od strane bivše predsednice Narodne skupštine gospođe Nataše Mićić puna dva meseca, pa nismo mogli da utvrdimo ko je zaista bio, a ko nije bio i tražili da se ovakva odluka donese još prošle godine. Ostali smo dosledni u svom stavu i sada zahtevamo da se vaša odluka donese. O tuđim nedoslednostima, drugih poslaničkih grupa koje su u međuvremenu promenile mišljenje, neću govoriti.
Slažem se, takođe, sa primedbom gospodina Nikolića da se ovaj dom mora pozabaviti i drugim nepravilnostima koje su se dešavale prethodnih godina. Najfrapantniji primer jeste glasanje gospodina Novakovića iz Soluna povodom donošenja novog Zakona o radu. Ništa ne brinite, sve će stići na dnevni red. Može se raspravljati i o tom glasanju i o novom zakonu o radu. Međutim, ukoliko u ovom trenutku, kada nemamo novi zakon o radu koji bismo stavili na dnevni red, donesemo identičnu ovakvu odluku po tom pitanju i stavimo ga van snage, ova država zakon o radu imati neće.
Dakle, kada budemo imali novi, kada ga ovom domu predložimo, onda ćemo, isto tako, pokrenuti pitanje odgovornosti za falsifikovanje i zloupotrebe prilikom glasanja o tom zakonu.
U ovom smo ostali dosledni, a 2000. smo, takođe, govorili da je bolje imati ikakve zakone i prema njima se u državi vladati, pa ih onda vremenom menjati, nego nemati nikakve zakone, pa državu u anarhiju terati. Zamerano nam je tada puno od naših tadašnjih koalicionih partnera. Govorilo se da ne treba da poštujemo radikalske i socijalističke zakone. Tada smo to činili, opet to činimo. Ostali smo i u tom stavu sebi dosledni.
Slažem se da ova tačka nije morala biti baš prva, ali ne slažem se da nije trebalo da se nađe na dnevnom redu ove sednice. Ova tačka je morala biti jedna od prvih, iz političkih razloga, zato što Demokratska stranka Srbije želi da donošenjem ovakve odluke napravi diskontinuitet sa onom politikom koja je u ovom domu legalizovala krađe, falsifikovanja i zloupotrebe. Zato što želimo da u Srbiji napravimo diskontinuitet sa ideologijom, podvlačim - ideologijom, koja definiše da je većini sve dozvoljeno.
Kako bih tu ideologiju malo bolje obrazložio, moram se vratiti na jedan tekst iz časopisa "Nada" od 23. maja 1980. godine u kom se kaže: "Zar se treba pitati kuda dalje? Mi imamo isti cilj, isti put koji je trasiran. Ne postoji ništa ubuduće što nećemo biti u stanju da uradimo. Tako nas je učio Tito. Po Titu nas svet poznaje. Tito nam je stvorio najbolje uslove na svetu na radnim mestima, u školi, u društvu, da pokažemo svoje vrednosti." Naslov teksta – "Omladina i pioniri poručuju", a podnaslov – "U svakom od nas živi Tito", potpisanog od strane Kori Udovički.
E, pa, gospodo iz bivše samozvane vladajuće većine, vi koji ste bili inspirisani Titovim umećem i životnim putem i vaskrsnuli titoističke metode u ovom domu u načinu donošenja odluka, sada je lakše shvatiti zašto vas ni Ustav, ni zakon, ni Poslovnik o radu Narodne skupštine ni u čemu nisu obavezivali. Samo što ste se malo preračunali, jer primenom tih metoda malo ste dobrog Srbiji doneli u ovom konkretnom slučaju i u nekim drugim slučajevima.
DSS će podržati ovaj predlog, zato što smo ubeđeni da Srbija može napred gradeći institucije sistema prema pravilima i principima razvijenih parlamentarnih demokratija, stvarajući pravnu i pravednu državu, a ne kao što su neki zamislili, nastavljajući Titovim stazama revolucije. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Anđelković, zatim narodni poslanik Milko Štimac.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije
Dame i gospodo, svi smo u izbornoj kampanji, koja je pre nešto više od mesec dana protekla, tražili i govorili da ćemo u Skupštini Srbije ispraviti ono što je usvojeno nelegitimno ili, bolje reći, odluke koje su nelegalno u Skupštini Srbije usvojene. Sve poslaničke grupe, čak i one koje danas govore da ne treba ovu odluku staviti van snage, znači, neka parlamentarna većina tadašnja i sadašnja, i ona koja nije to bila, u izbornoj kampanji se zalagala da odluke koje ova skupština nije usvojila ili, bolje reći, koje je proglasila da je usvojila treba staviti van snage, poništiti ili naći drugačiji mehanizam koji će značiti ispravljanje takvih odluka. Sa te pozicije, moram da budem iskren, i ovde danas čujem da se svi slažu da ta odluka o izboru Kori Udovički nije legalna, nije legitimna i da Kori Udovički nije izabrana u ovom parlamentu na način koji predstavlja legalitet, onaj koji treba svaka odluka da ima u ovom parlamentu.
Moram da kažem, svi treba da se složimo sa činjenicom da, ako hoćemo da imamo jednu stabilnu instituciju koja se zove Narodna banka Srbije, i guverner i Savet Narodne banke moraju da budu na legalan i legitiman način izabrani i moraju da imaju parlamentarnu većinu, a ne poslaničke kartice kao većinu u ovom republičkom parlamentu. Samo je pitanje, ako se oko toga svi slažemo u ovom republičkom parlamentu, a shvatio sam iz svih ovih diskusija da se svi slažu da guverner nije izabran kako treba i da nema parlamentarnu većinu, kako taj mehanizam da sprovedemo, kako da dođemo do toga da imamo legitimnu instituciju i da i guverner i Savet Narodne banke Srbije budu legalno izabrani. Kako drugačije, nego da ovde potvrdimo izbor tih ljudi ili izaberemo druge. Ako je to tako, zašto onda tražimo neki drugačiji mehanizam, tražimo izgovore da to ne sprovedemo.
Možemo da razgovaramo da li je to trebalo danas da bude na Skupštini ili sledeće nedelje i da li treba da bude prvo poništavanje odluke o guverneru i ove druge odluke ili drugi zakoni, kao što je Zakon o radu, zakon o lustraciji. O redosledu tih poteza možemo razgovarati, ali najvažnije je da svi ti akti, i o guverneru i o Savetu, i Zakon o radu i zakon o lustraciji, i svi oni zakoni koji su na taj način bili ovde usvojeni, budu stavljeni van snage ili poništeni, ili budu usvojeni u istovetnom ili nekom drugačijem tekstu, kako se parlamentarna većina ovde složi i kako izglasa, ali da to ima legitimitet i legalitet.
Ovde je iznesen jedan primer, kao, eto kada se utakmica lažira, onda javnost kritikuje sudiju, ali ostane utakmica takva kakva je. To nije tačno. Uostalom, poništi se i utakmica, pa se učesnici te afere ili te lažirane utakmice kazne šest meseci, godinu dana, neko se isključi trajno i trajno mu se zabrani da učestvuje ili da na bilo koji način obavlja funkcije u fudbalskom savezu ili sportu uopšte. Ne kod nas, doduše, to se kod nas teško dešava, ali ako hoćemo da se ugledamo na svet kako nam ovde neki poručuju, onda je to tako u svetu, onda ta ekipa ode u neku "žnj" ligu negde, da bi učestvovala i da bi igrala dalje i da se pokuša ponovo izboriti da dođe u prvu ili neku "A" ligu u toj zemlji.
Prema tome, na sličan način moramo se i mi ponašati. Moramo poništiti i staviti van snage ono što nije na legalan način ovde usvojeno. Ako je to tako, onda je neophodno da na odluke koje mi ovde u parlamentu donosimo ne utiču neki ekonomski lobiji van ovog parlamenta, nego da utiču poslanici koji su zainteresovani za legalne i legitimne odluke. Plašim se da često, kada slušam neke prijatelje poslanike u republičkom parlamentu, kada se i slažu sa time da treba poništiti odluku o stavljanju van snage, da to ne glasaju zbog toga što će neko imati koristi ili štete od promene takve odluke. Izbacimo malo to.
Čuo sam juče jednu pretnju ovde, da će gospođa Kori Udovički da skine oznaku državne tajne sa nekih dokumenata koji govore o tome gde su držane državne rezerve, pa će se otvoriti nova afera. Nemojte to da pretite. Ako to znate, gospodo poslanici, i ako Kori Udovički ima tako nešto, neka to odmah otvori. Zašto i ovih sedam meseci to nije otvorila? Zašto ne skine oznaku sa državne tajne ako toga ima i do danas, i danas, i sutra i kada hoće. Mi to smatramo potrebnim. Ne mislimo da je štetno. Ako je neko učestvovao u nečemu u Narodnoj banci, valjda nije Kori Udovički da čuva neki lopovluk ili da štiti nekoga ko je u tome učestvovao. To treba objaviti, ali za to ima šanse do danas ili do sutra, a posle toga je kasno.
Mislim da je dobro da Kori Udovički podnese ostavku, ako misli da time daje doprinos, ali nije dobro da iko ovom parlamentu preti tako što će voditi sudski proces da zaštiti svoje mesto guvernera i člana Saveta Narodne banke. Nije dobro, jer tako se stvara nestabilnost institucija i ne stvara snaga ovog parlamenta, kao glavnog arbitra u državi o svim mogućim zakonima ili sličnim projektima. Nije dobro i nije moguće da neko brani svoju poziciju tako što će se suditi sa parlamentom oko njegove odluke.
Zato je neophodno da mi ovaj proces završimo, da počnemo da poništavamo ili stavljamo van snage sve zakone i sve odluke koje su na ovaj način usvojene, da završimo proces glasanja karticama, već glasanje glavom, rukom i poslaničkim mandatom u ovom parlamentu i da to započnemo tako što ćemo izabrati novog guvernera i nov Savet Narodne banke Srbije.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milko Štimac, a posle njega narodni poslanik Aleksandar Vučić, drugo javljanje.

Milko Štimac

Uvaženi skupe, što bi rekao juče šef ovde najveće poslaničke grupe, koji se pohvalio svojim iskustvom, sa razlogom, u politici i u ovoj skupštini, "nije lako biti poslanik". Za ovih nekoliko sednica to polako shvatamo i učimo. Stvarno nije lako biti poslanik. Nije baš teško nama, ali je poučno. Mi smo juče upravo iz polemike gospodina Tome Nikolića i gospodina Tadića mogli u nekoliko rečenica da čujemo sažetu istoriju krađa i prekrađa u parlamentu, na izborima, u modernijoj političkoj istoriji Srbije.
Dakle, korisno je to znati i ima puno toga u iskustvu, to je stvarno tačno. Međutim, osim tih sećanja postoje mnoga druga sećanja. Ovde smo tokom diskusije, udaljavajući se od teme, čuli mnoge stvari koje jednostavno ne stoje. Recimo, čuli smo ponovljeno izmaštano sećanje o upadu sa mašinkama u Narodnu banku, sa čarapama na glavama. To ne postoji, to se nije desilo, gospodo. Bio sam tamo, vi niste bili. (Smeh u sali.) Ne znam kako ste me prepoznali, jer 4. oktobra čovek nigde nije mogao da vas nađe, a to se desilo 4. oktobra.
(Predsednik: Molim vas da ne ometate govornika.)
Možemo se sećati i celog perioda devedesetih i ove prve dve - tri godine DžDžI veka, kao godina destrukcije. Onda se mogu ovde setiti i podsetiti šta se sve korisno desilo i u Narodnoj banci i u resoru koji je pokrivao profesor Labus i šta su oni korisno za ovu zemlju ostavili iza sebe, a šta je ostalo iza čitavog perioda devedesetih i šta je ostalo, nažalost, u destrukciji, kada smo mi bili prinuđeni da aktivno pređemo u opoziciju. Ali, to je opet udaljavanje od teme.
Ali, ono što je dobro, kako diskusija ipak odmiče, sve manje slušamo predizborne govore, pošto je izvesno da će Vlade biti, i polako se diskusija svodi na svoju suštinu. Ono što je jako dobro, to je da nema nijednog predstavnika poslaničke grupe koji nije konstatovao da, praktično, guverner nije izabran. To je fakat. Dakle, guverner nije izabran i u tome se svi slažemo. Opet, ono što je jako dobro, to je da se svi slažu da je neophodno učvrstiti institucije. Ujedno, to je bilo naše polazište kada smo predlagali ovu odluku. To jasno stoji u tački 1. ove odluke, kojom se, praktično, štiti i čuva zakonitost i ustavnost, upravo ono što vi pokušavate da osporite, a meni nije jasno kako.
Recimo, imao sam priliku da preksinoć slušam gospodina Aligrudića na televiziji, koji je vrlo jasno, eksplicitno, pravnički, decidirano objasnio i zakonitost i ustavnost ove odluke, čak kako ta odluka, praktično, poništavajući nešto što je bilo nelegalno, štiti zakonitost i ustavnost.
Kome to nije bilo dovoljno, naš kolega gospodin Željko Ivanji je to dodatno obrazložio, a pre svega trebalo je obratiti pažnju na ono što je uvaženi gospodin Nikola Milošević, sa svim svojim iskustvom koje treba uvažavati, rekao. Dakle, tu nema ničeg spornog.
Stav 1. ustanovljava, čuva zakonitost i ustavnost i, što bi rekao gospodin Tadić, vreme je da se jednom na to stavi tačka, tako što će se nelegalna odluka poništiti. Ne vidim šta bi tu moglo da bude sporno. Tačka 2, praktično, uspostavlja pravnu sigurnost. Ni tu nema ničeg spornog. Na kraju krajeva, to su i mnogi diskutanti iz različitih poslaničkih grupa konstatovali. Nema ničeg spornog u tome da novoizabrani guverner može da napravi reviziju, a on čak mora, bez obzira na koji način je izabran, da izvrši reviziju onoga što je u prethodnom sazivu radila institucija koju preuzima. Takođe, nema ničeg spornog u stavu 2. tačke 2, da akti novoizabranog guvernera ne mogu imati povratno dejstvo. To je ustavna kategorija. Jedan pravni akt ne može važiti retroaktivno.
Dakle, čitava ova diskusija do sada, kako sam je ja video, a dozvolite da mogu i da pogrešim, ima za cilj da kupi vreme, da nam odvuče pažnju, u nadi da se Vlada možda i neće formirati i da se sve ovo pretvori u predizbornu kampanju. Sada tu opet vidimo nešto interesantno, poklapanje, tehničku koaliciju ovde na licu mesta, oko ove tačke, između Radikalne stranke i Demokratske stranke. Vi me sada ubedite ako to nije tako, ako već govorimo i ako sebi uzimamo za pravo da tumačimo šta druge poslaničke grupe žele ovom tačkom.
Kada se radi o aferama, time ću i završiti, jednostavno, afera nema. Radi se o tome da neko pokušava da iskreira afere, i kada se radi o Nacionalnoj štedionici i kada se radi o tom upadu u Narodnu banku i već ne znam o čemu ne. Međutim, ne može se lagati ad infinitum. Tih afera nema. Da je nečega bilo, zar vi mislite da bi mi pretekli, da bi nas ispustili tek tako iz ruku. U G17 Institutu za tri meseca smo imali sedam finansijskih inspekcija, policija. Naravno da nisu našli ništa, nemaju šta da nađu. Ali, poenta je u tome da nema afera. Da ima "a" od neke afere, već bismo to videli na različitim slikama u "Kuriru", koje same za sebe dovoljno govore.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Gospodin Vučić, replika, a zatim drugo javljanje.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Hoću li da se vratim na mesto ili...?

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Naravno da ne.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, imam tri minuta za repliku gospodinu Štimcu. On je rekao tri stvari. Govorio je o krađama i prekrađama u prethodnom peirodu, o onome što je juče bilo ovde izneto u duelu između gospodina Nikolića i gospodina Tadića.
U svim tim krađama i prekrađama koje ste pominjali niko, pa ni gospodin Tadić, nije pomenuo Srpsku radikalnu stranku. Ni u jednoj krađi, prekrađi, mada ne znam šta to znači, SRS nije učestvovala, i po tome smo poznati na srpskoj političkoj sceni.
Možemo da izgubimo izbore, kao što smo ih ubedljivo izgubili 2000. godine, ali prvi saopštimo te rezultate, pa onda i kod nas dolaze pobednici po zapisnike, jer nisu imali svuda kontrolore. Kažemo narodu – izbore smo izgubili, vidimo gde smo pogrešili, da vidimo šta je to što nismo uradili kako valja. Na sledećim izborima ćemo pobediti. Nikada niko ni na jednom mestu, ni u Skupštini Srbije, Saveznoj skupštini nekada ili skupštini državne zajednice do skora ili do danas, nije ustanovio ni jednu jedinu manipulaciju ili krađu srpskih radikala. To zaradi javnosti.
Što se vas tiče, uzgred ako vas to interesuje, otet je džip Srpskoj radikalnoj stranci. Ne da smo mi ukrali, nego su nama ukrali, i to oni iz vlasti. Ako vas to interesuje, sud je doneo odluku da nam se vrati, a oni kažu – vraćamo im saobraćajnu dozvolu, ali ne vraćamo automobil. Ako vas i to interesuje.
Što se tiče krađa koje su drugi pravili, nikada SRS nije uradila jednu stvar koju ste vi uradili, gospodine Štimac. Nikada nismo hteli da uzmemo ničijeg tuđeg poslanika, ni da ga kupimo, niti da ga ne kupimo, pa da pređe na našu poslaničku listu ili u naš poslanički klub. Kada je Momir Vojvodić, kao član Narodne stranke, želeo da pređe u SRS u Saveznoj skupštini, došao je kod gospodina Šešelja i rekao – vaš program je moj program i ja vas molim da me primite u vaše redove. Gospodin Šešelj je rekao – nema problema, ti si častan čovek, iskren srpski patriota, ali podnesi prvo ostavku, na sledećim izborima bićeš na našoj listi i ući ćeš kao naš poslanik u Skupštinu SRJ. Tako se te stvari rade. U tome je razlika između vas i nas.
Što se tiče straha i onoga gde smo se mi krili, a šta ste vi radili, rekli ste da nigde niste mogli da nas nađete i da smo se u rupe sakrili 4. i 5. oktobra. Nismo se, gospodine Štimac, ni u rupe niti bilo gde drugde sakrivali. Za razliku od ostalih, nismo trčali ni u kakve prelazne vlade, nismo hteli da ulazimo ni u šta što ima veze sa DOS-om, sa G17 plus, ni sa bilo kim drugim. Nismo se krili nigde, jer ovde ova 82 čoveka koje vidite, kada vidite i Gordanu Pop-Lazić i Natašu i Vjericu Radetu, i sve njih i sve žene od prvog dana vaše revolucije muški su se borile protiv vas i zato su zaslužili svi zajedno ovliki broj poslanika ovde i ovoliko poverenja naroda i građana Srbije. Borili su se od prvog dana protiv vas na svakom mogućem mestu. Kada ste napadali naše poslanike fizički, oni su se muški borili i branili.
Kada ste to radili na svaki drugi način, oni su se muški borili i branili. To će činiti i ubuduće i to svakoj vlasti mora da bude jasno.
Ovde su 23 poslanika SRS-a postali noćna mora za 176 poslanika DOS-a i zato je danas 82 poslanika SRS-a, a pogledajte koliko je poslanika DOS-a i šta se sa njima dogodilo.
Sada bih da pređem na stručni deo rasprave. Mi smo se pripremali noćas do kasno da pokušamo da stručno odgovorimo.
Još samo jedna rečenica, gospodine Štimac, što se tiče tehničke koalicije, najžešći dueli danas ovde su bili između predstavnika SRS-a i DS-a. Mi smo antipodi političke scene, ali to ne znači da kao opozicione stranke u pojedinim momentima nećemo glasati protiv vlasti ili ako oni budu rekli da je danas sreda mi da kažemo da je petak i obrnuto. Tu nema nikakve koalicije, već se zna kako glasa vlast, a kako glasa opozicija. Nemojte vi za to da brinete i ne znam koga tu kritikujete, zato što ste bili sa njima u Vladi tri godine, sve dok vam je to odgovaralo, sve dok vas nisu smenili sa najviših mesta gde ste finansijski upravljali Srbijom.
Da pokušamo da pređemo na ovu stručnu raspravu. Ja vas sada molim za ovih deset minuta. Zašto sam rekao stručnu raspravu? Ne želim da ulazim ili ću vrlo kratko govoriti o političkoj motivisanosti ovog predloga. Dakle, Predlog ove odluke možemo posmatrati sa dva nivoa. Jedan je politička motivacija onih koji žele da se ovakva odluka donese, a drugi je pravni problem koji se ovde postavlja.
Politička motivacija je jasna: hajde da žigošemo ono što se dogodilo u parlamentu, dobićemo neki politički poen, naši politički protivnici će izgubiti legitimno. Sasvim u redu, možemo da razumemo. Šta je sa druge strane? Kažu neki, i to sam sinoć slušao u vestima, iako nisu govorili to sa skupštinske govornice, baš iz vaše poslaničke grupe, kažu – svi oni koji budu protiv takve odluke, saglasili su se sa lopovlukom. Ma nemojte! Gde to piše? Kako je moguće? Kako to možete da izgovorite na neki način? To znači, mi kažemo da je izvršeno krivično delo ili mi mislimo da jeste, ali nadležni sudski organi će o tome doneti konačnu odluku. Ali smo dali našu političku ocenu toga. Sada moramo da vidimo da li je ovo pravno moguće ili ne. Ovo, pravno posmatrano, nije moguće. Jednostavno nije moguće.
Sada ću vam reći nešto, u pravu su svi oni koji kažu da je ovo protivustavno, protivzakonito. Neću vam to dokazivati na osnovu činjenice što u svom predlogu akta niste napisali ustavni osnov, iako biste morali. Ovde piše samo - osnov za donošenje odluke sadržan je u članu 130. Poslovnika Narodne skupštine. Mogli ste da napišete da je ovo pravno neuređen predlog. To morate da znate.
Mogli ste da pitate za savet nekoga od iskusnijih kolega u Skupštini Srbije. Pravno neuređen predlog. Mogli ste da ga uredite na pravan način.
Mogli ste da napišete ustavni osnov, ja ću vam reći gde ste mogli da ga nađete; da se pozovete na član 73. Ustava Republike Srbije i da kažete – piše u Ustavu Republike Srbije da Narodna skupština može da donosi i odluke i druge propise i opšte akte. Da ste to napisali makar formalno ne bismo mogli da vam kažemo da vam je predlog neuređen, a pravno je neuređen. Ali, nije to suštinski razlog.
U Ustavu Srbije jasno piše – zabrana, odnosno samo u izuzetnim slučajevima mogućnost donošenja zakona sa retroaktivnim dejstvom. O čemu se ovde radi? Da vidimo da li je to zakon sa povratnim dejstvom ili nije. Ja se izvinjavam građanima Srbije, onima koji nisu pravne struke, ali ovo je veoma važno da raspravimo.
Skupština je u prethodnom sazivu donela nekoliko kriminalnih zakona sa povratnim dejstvom, čak i sa krivično-pravnim posledicama. Donet je Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, za koji su nas podučavali da je donet takav u Mađarskoj, da je donet ovde i onde. Lagali su, nije donet. U nacrtu je takav zakon u tim zemljama ukinut. Donet je u Urugvaju, gde je takođe posle jednogodišnje primene ukinut. Donosili su ga čak sa krivično-pravnim posledicama i podržavala ga je većina u ovoj skupštini na čudan način. Mislim da DSS tada nije glasao za taj predlog, ali je i tako nešto u ovoj skupštini donošeno.
Nisu vodili računa o tome kada smo im govorili – ljudi, ne donosite zakone sa povratnim dejstvom. To je kriminal najgore vrste. Donosili su zakon o ekstraprofitu, kada ste se radovali. Pojavio se onaj što danas ne da pare za Skupštinu Srbije, pa Skupština ne može da funkcioniše; ovde je počeo da viče na narodne poslanike – to je pravda, to je pravda, to je ne znam ni ja šta. Ljudi, postoje zakoni, postoji Ustav. To ne može da gazi kako kome padne na pamet i kada dođe na vlast, pa je sada on rešio da sprovodi revolucionarnu pravdu.
Zašto vi kažete, i oni poslanici koji su izlazili, slušao sam malopre poslanika, mislim da se preziva Grubješić iz G17, koja kaže – dakle, pošto nije legitimno i legalno izabrana, ona nije ni izabrana. Ako nije izabrana i ako vi hoćete da poništite odluku edž tunc (to znači od tada), to znači da nije proizvela nikakve pravne posledice, da ne postoji pravno dejstvo i da nema odluka u pravnom prometu, ili bi to bilo normalno da se kaže.
Onda vi iza toga, u stavu 2. tačke 2. kažete da će neko pogledati i proveriti da li mu se odluke dopadaju ili ne. I ako mu se odluke dopadaju, ako nećete da poništite isplatu plata, primanja, kupovinu flomastera, papira ili ne znam ni ja čega za Narodnu banku Srbije, posle toga ćete reći – eto, čekajte, je l' onda bila izabrana? Je l' bilo pravnih posledica njenog izbora? Jeste. Bilo čijeg, na bilo koji način. To znači da ćete samo neke odluke poništavati. Zašto? Zašto se nije išlo legalnim putem? Čak i kada edž tunc na takav način poništite brak, deca rođena u braku proglašavaju se da nisu rođena u bračnom stanju. Ako vi na ovakav način to izvedete, logično bi bilo da se kaže – nema nikakve odluke koja je u međuvremenu doneta, a ne da pravite nekakav čudesni miks koji niko ne može da razume, shvati, koji ne može da funkcioniše. Zašto, ljudi, ne donesete odluku o razrešenju, izaberete novog guvernera, imate većinu? Ne biste vi time rekli da to nije pogažena ustavnost i zakonitost itd, niste vi tu da vodite računa o tome. Postoje drugi državni organi koji vode računa o tome, a ne vi. Vaša je politička odluka ovde.
Rekao je gospodin Proroković, uz ono što nas je razoružao, ne možemo više nijednu lepu reč da kažemo o Kori Udovički, nismo, doduše, ni govorili, za Tita što je rekao, rekao je netačnu stvar. Pokušao je da poredi ovaj ustavni osnov sa onim kako to i po kom to ustavnom osnovu mi biramo odbore ovde, po kom članu itd. Nije isto, nije ni slično. Imate u članu 73. stav 11. koji govori šta sve Skupština može, a naravno po Poslovniku u članu 41. u okviru kontrole Vlade, pre svega, podrazumeva se da Skupština ima odbore itd, a ova materija je uređena zakonom, gospodine Prorokoviću.
Zna se kako se bira i razrešava guverner i Savet Narodne banke Srbije. To je suštinska stvar i suštinska razlika. Ne može se ni na koji način to poistovećivati i sada govoriti – e, oni su osudili krađu, oni su protiv lopova, a ovi nisu osudili krađu, oni nisu protiv lopova. Ne, nego smo mi protiv revolucionarne pravde.
Zašto je ovo prva tačka dnevnog reda, kome je to bilo važno? Mi smo podneli Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, to je valjda mnogo važniji problem; Zakon o planiranju i izgradnji, narod nema novca da plaća onoliko za legalizaciju. Zašto to nije na dnevnom redu? Zašto mnoga druga životna pitanja nisu na dnevnom redu, nego ste ovo našli da stavite na dnevni red i to na protivpravan način da izvršite. Znam da u trenutno vladajućoj većini onih koji će da naprave tu novu vladu ima mnogo ljudi koji znaju da smo mi, kad ovo govorimo, u pravu. Oni vama ispunjavaju hir.
Kao čovek koji neće da prenosi detalje privatnih razgovora, jer to rade samo nečasni ljudi, ne pada mi na pamet da govorim o tim ljudima, ali to znate i vi dobro, oni vama ispunjavaju vaš sitan politički hir, da vi dobijete jedno mesto, da vam se požuri, da li bi bilo ili ne bi bilo vlade, da vi zauzmete tu poziciju i ovako i onako, i ovo je jedino politička motivacija u pitanju i apsolutno ništa drugo.
Mogli ste na mnogo drugačijih načina ovo pravno da uredite, na mnogo bolje načine, ali to niste napravili. Onda izlazite da nam čitate lekciju, da kažete – i vi ste ti koji ćete da podržavate lopove. E, nismo, ali nećemo da dozvolimo ni revolucionarnu pravdu, jer smo se borili protiv revolucionarne pravde i posle 5. oktobra. Kao što smo se borili tada protiv onih koji su tu pravdu pokušavali da sprovedu nad našim koalicionim partnerima, nad nama, nad nekim drugima, tako ćemo danas da se borimo da tu revolucionarnu pravdu ne sprovodite ni nad nekim drugima. Uvek ćemo to da činimo.
Srbiji je konačno potrebno da se iz neprava izađe pravom a ne nepravom, da jedno nepravo ne stvara novo nepravo, kao što se ponovo događa u Srbiji, da jednom sa tim završimo, da konačno imamo uređenu i normalnu zemlju, da konačno možemo da funkcionišemo kao normalni ljudi i to nam je preko potrebno. Ništa važnije u Srbiji, u ovom trenutku, od toga nema, i da naravno počnemo da razgovaramo o ključnim sistemskim zakonima, o onome od čega narod i građani mogu bolje da žive. A od toga hoćete li se vi osvetiti nekome, pa reći – rekao sam ti ja pre sedam meseci da ne idete na mene, sad ću da te smenim, itd, šta od toga ima bilo ko u ovoj zemlji, bilo ko od građana. To ne može da se radi na nepravni način.
Sad kaže Kori Udovički (to je prilično smešno) – podnećemo žalbu Ustavnom sudu. Kom Ustavnom sudu? Onom na čijem čelu je član iz G17 plus. Žaliće se onome ko učestvuje u donošenju odluka svoje partije ili se ponaša kao partijski čovek, kao što je to činio u prethodne dve godine. Možda će za njenu odluku da glasa ili da je podrži ovaj što je član Demokratske stranke, Čiplić; ima tu još jedan član GSS-a. Ali, ako misite da se pozivate na takav Ustavni sud, onda hajde ponovo da se vratimo u ono vreme kada ga nismo imali. Nikakve vajde od njega nismo imali ni u ovom periodu, dok je funkcionisao.
Ja vas pozivam (i završavam sa tim, zahvaljujem se na strpljenju, gospodine predsedniče) da ne donosite ovakve zakone, ovakve odluke. Možete da kažete da ovo što ste doneli neku vrstu mešanja normi, da je to bio osnov po kome je to opšti pravni akt, uopšte, mada ja ne mogu da se složim sa tim, ali vas pozivam da sve što ima povratno dejstvo zaboravite, da Ustav tumačite onako kako treba da se tumači, da zaboravite retroaktivnu primenu, da zaboravite na osvetu onima koji su vama to radili, ili koji vam to nisu radili, potpuno je svejedno; i da se bavite pravom i da se bavite ozbiljnom politikom i poboljšanjem života građana, jer narod hoće da čuje kako će da dobije hleba, kako će da živi bolje, narod hoće da vidi kako će moći da obezbedi ono što ste mu obećali da će imati pre dve godine, povoljne stambene kredite, pa niste ništa uradili, narod čeka da vidi ima li mu nade i perspektive ili će da traži neko novo rešenje. Što se nas tiče, mi ćemo mu to novo rešenje u svakom trenutku ponuditi. Ljudi imaju pravo i mogućnost da biraju, a siguran sam da će sledeći put, upravo zbog toga, još veće poverenje dati SRS. Hvala.