TREĆA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 30.03.2005.

7. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

7. dan rada

30.03.2005

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 11:35 do 18:03

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko želi reč? Da, narodni poslanik Branče Stojanović, ovlašćeni predstavnik SPS.
...
Socijalistička partija Srbije

Branče Stojanović

Socijalistička partija Srbije
Gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministre, pred nama je zakon o semenu. Posle Zakona o sadnom materijalu voćaka, vinove loze i hmelja i Zakona o šumskom reproduktivnom materijalu, na neki način zaokružujemo ovu oblast donošenjem zakona o semenu.
Ovo je jedan od najvažnijih sistemskih zakona svake države koja ima sopstvenu poljoprivredu ili sopstvenu proizvodnju hrane, sirovina i energije, na sopstvenim prirodnim osnovama. Seme kao sorta predstavlja osnovni antropogeni i tehnološki činilac biljne proizvodnje.
Želim odmah na početku da kažem, i neću dugo oko ovoga, dosta je rečeno, SPS će podržati donošenje ovog zakona i glasaće za ovaj zakon. Naravno, opredeljivaće se vezano za pojedine amandmane koji su podneti od strane kolega poslanika.
Moram ovde, zarad ljudi koji su dugo u ovoj oblasti, zarad nauke koja je u izvesnoj meri imala određene primedbe, iako smo čuli ovde od predsednika Odbora, a verujem da je tako, da je zakon prošao određenu proceduru javne rasprave. Zbog ljudi koji su dali izvesne primedbe, a radi se o stručnjacima iz ove oblasti, želim danas da kažem nekoliko reči, a to je, da su data velika, pa čak kako oni kažu, nekontrolisana ovlašćenja Ministarstvu i ministru, a nema ni reči o zakonu i o osposobljenosti Ministarstva i ministra za obavljanje pojedinih funkcija koje zakon pruža.
Takođe, smatra se da su državnim organima i reprezentima data neodmereno velika prava upliva u osnove tehnologije biljne proizvodnje, a nema nikakve odgovornosti za posledice primene tih prava. Iskreno se nadam da će i ljudi iz Ministarstva i ministar poljoprivrede dati obrazloženje vezano za ove načelne primedbe ljudi koji se pre svega naukom bave na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu. Znači, na neki način ćemo i te početne nejasnoće ili nerazmišljanja ljudi koji se ovom problematikom bave razjasniti.
Želim da kažem još nekoliko stvari koje su važne i bitne za poljoprivredu naše zemlje, a ne odnose se direktno možda na ovaj zakon. Mislim da je to rečeno i od mojih prethodnika da su zaista u prethodnom periodu, koji je bio izuzetno težak za poljoprivredu naše zemlje, proizvođači semena i svi poslenici u tome dali nemerljiv doprinos da budu dobri prinosi, iako se proizvodnja, kako ratarska, tako i povrtarska, pa i voćarsko-vinogradarska, obavljala u vrlo teškim uslovima, zahvaljujući ljudima koji su se bavili ovom oblašću, koji su selekcionisali određene sorte, možemo sa zadovoljstvom da im ovako i na ovakav način odamo priznanje.
Druga stvar koja je direktno vezana za ovu oblast, a o tome smo razgovarali kada smo na Odboru za poljoprivredu govorili o Strategiji razvoja poljoprivrede, želim da kažem da je i zaključak Odbora, a i stav poslaničke grupe SPS, da bi bilo dobro da strategija razvoja poljoprivrede bude tema skupštinske rasprave i da onda, što kaže naš narod, stavimo tačku na neke dileme oko daljih pravaca razvoja naše poljoprivrede, za koju mislim, nepodeljeni su stavovi, da je objektivno šansa naše zemlje.
Sledeća stvar su veliki sistemi, a govorili smo o tome kada smo razgovarali o strategiji razvoja poljoprivrede. Veliki sistemi, a pod tim podrazumevam velike kombinate, uz naučne institute i naučne institucije, u prethodnom periodu bili su ti koji su implementirali to i proizvodili seme koje je praktično išlo na tržište i koje su naši proizvođači sejali. Mislim da je trenutno stanje stvari kod tih velikih kombinata i tih velikih sistema izuzetno teško.
Još jednom apelujem i na ljude iz Ministarstva da iniciraju, a znam da to nije oblast resornog ministra poljoprivrede, to je više vezano za privatizaciju, oživljavanje ovih velikih sistema, jer oni su bili značajni i ne treba ih prepustiti na ovakav način. Dolazim iz kraja gde je postojao, jer faktički postoji, a suštinski ne radi ništa, Poljoprivredni kombinat "Godomin", sa značajnim potencijalom zemljišta, oko 4.000 ha.
Plašim se da dugotrajnim procesom privatizacije, koji traje već tri godine, ne dođemo u situaciju da za nekoliko godina u plodno moravsko i dunavsko zemljište moraju prvo da uđu buldožeri, da iskrče višegodišnje drvenaste biljke, pa da tek posle toga traktori urade svoj posao. Nažalost, znam da situacija nije mnogo bolja ni u ostalim velikim sistemima i u ostalim kombinatima. Uostalom, znaju članovi Odbora, kolege, kada je razgovarano o Strategiji razvoja poljoprivrede, da smo imali i upoznali se i sa situacijom u jednom velikom sistemu kao što je PIK "Bečej"; čuli smo i tada od ljudi iz renomiranih instituta koji proizvode seme apel da treba država da pokuša da ne napravi grešku kakva je napravljena, recimo, u Mađarskoj, i da se veliki sistemi sačuvaju.
Zašto pričam o ovome ovog momenta? Stručnjaci znaju da je vrlo teško organizovati semensku proizvodnju na usitnjenim parcelama kakve su u Srbiji. Plašimo se da, ukoliko veliki sistemi dožive sudbinu velikih sistema u Mađarskoj, ne budemo u mogućnosti, a ponavljam da će SPS podržati ovaj zakon, da ne možemo delove tog zakona da implementiramo u proizvodnji semena.
Ovo što je gospodin Mićović rekao, a sa čime se apsolutno slažem, da možda nerentabilnu ratarsku proizvodnju okrećemo ka semenskoj proizvodnji i nađemo načina da to kvalitetno seme izvozimo. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Arsen Kurjački, predstavnik poslaničke grupe DSS. Izvolite.

Arsen Kurjački

Demokratska stranka Srbije
Uvažena gospođo ministre, članovi Ministarstva, poštovani predsedavajući, drage kolege, zakon o semenu o kome danas raspravljamo treba da zameni dosadašnji važeći Zakon o semenu i sadnom materijalu, koji je donet 1993, odnosno 1994. godine i koji je jedinstveno regulisao ovu problematiku, znači i semena, i sadnog materijala, i poljoprivrednog i šumskog bilja.
S obzirom na to da postoje značajne razlike u proizvodnji semena i sadnog materijala, poljoprivrednog i šumskog bilja, nametnula se potreba da se ovo reguliše sa dva različita zakona. Do sada smo usvojili, kako smo do sada čuli, Zakon o šumskom reproduktivnom materijalu, Zakon o sadnom materijalu voćaka, vinove loze i hmelja i sada nam je na redu zakon o semenu.
Potrebu za donošenje ovog zakona naravno nameće i proces integracije naše zemlje u EU kojoj težimo i usaglašavanje sa njihovim propisima i direktivama. Srbija je prepoznatljiva, za sve one koji ne znaju, kako u Evropi, tako i u čitavom svetu, po bogatstvu, mnoštvu genetičkih resursa koje posedujemo, tako da je ovaj zakon preko potreban iz dva najvažnija razloga: prvi, da domaćim proizvođačima semena omogućimo bolji pristup međunarodnom tržištu i savladavanju konkurencije; drugi, naravno ništa manje značajan, da obezbedimo seme boljeg kvaliteta domaćim potrošačima, što bi se odrazilo na što uspešniju i bolju poljoprivrednu proizvodnju.
Zašto je značajna proizvodnja semena? Za proizvodnju semena možemo komotno reći da je u strateškom interesu naše zemlje iz dva razloga: najpre, da je to jedan od retkih domaćih proizvoda, koji ima gotovo neograničene mogućnosti izvoza i donosi značajan devizni prihod našoj zemlji – samo hibridi sa novosadskog ratarskog instituta seju se na 42 miliona hektara u svetu; drugi razlog, o kome svaka odgovorna država mora da vodi računa, a to je, omogućavanje samodovoljnosti proizvodnje i obezbeđivanja nacije vrhunskim sortnim semenom poljoprivrednog bilja, što je pretpostavka za uspešno zadovoljavanje ishrane svog stanovništva.
Dakle, stvaranje novih sorti je zaista jedan dugotrajan, neizvestan, skup i mukotrpan posao. Da bi se proizvela jedna nova sorta potrebno je mnoštvo naučnih saznanja iz više oblasti, i znanje i iskustvo vrhunskih stručnjaka, odnosno oplemenjivača sorte.
Ovaj zakon, kao što smo čuli i pročitali, uređuje kompletnu materiju, kako proizvodnju, doradu, korišćenje, promet, uvoz, ispitivanje kvaliteta semena poljoprivrednog bilja, rasada poljoprivrednog bilja, tako i micelija jestivih i lekovitih gljiva.
Ovim zakonom takođe se reguliše i priznavanje sorti i upis u registar. To je jedan veliki i pozitivan napredak, jer zakon o semenu, zakon o priznavanju sorti poljoprivrednog bilja i upis u registar sorti čini jednu logičnu celinu, koju ne može i ne treba razdvajati.
Šta su novine u zakonu? Novina je i način obeležavanja semena u prometu, tako da svaka kategorija ima svoj poseban tip etikete. Takođe je ujednačeno obeležavanje etiketa na vreći, kao što je to i u međunarodnom prometu. No, potkrala se jedna greška, nažalost nismo ni amandmanima na to reagovali, u članu 4. za predosnovno seme umesto roze boje, kako piše, treba da stoji "ljubičasta boja", da bi bilo ujednačeno sa OECD. Možda to pravno-tehničkom redakcijom može da se ispravi.
Kao što sam rekao, uvođenje registra proizvođača, dorađivača i prometnika semena je usaglašeno sa odredbom EU, što omogućuje kontinuitet praćenja semena od proizvođača do krajnjeg kupca. Kao što je ministar naglasio, zakon propisuje obaveznost sprovođenja postkontrolnih testova od strane nacionalnog tela. Nažalost, to nacionalno telo još nismo formirali, tako da tu ulogu preuzima Ministarstvo, nezavisno od proizvođača, odnosno vlasnika semena.
Ima jedan od zahteva, takođe OECD, bez koga nema punopravnog članstva. Proizvodnja semena u drugim zemljama takođe je regulisana ovim zakonom. Za račun domaćeg naručioca, to do sada nije bilo regulisano zakonom, već se to rešavalo tako što se u Ministarstvu podnosio zahtev od slučaja do slučaja. Naravno, otvaralo je mesta za određene sumnje i dobro da je to sada konačno zakonom regulisano i jasno definisano.
Jasno je definisana i odgovornost ako seme ne ispunjava uslove u pogledu deklarisane sorte, vrste, kvaliteta i svega ostalog što nosi seme. Znači, nema više prebacivanja odgovornosti u lancu, nego je jasno da je odgovoran dorađivač semena za slučaj domaćeg semena i uvoznik za slučaj uvoznog semena.
Pitanje etiketa je izazvalo dosta polemika, kako smo čuli danas, na Odboru za poljoprivredu, pošto su određene kolege iz drugih poslaničkih grupa smatrale da etiketu treba da izdaju oni koji proizvode seme.
Zakonom je regulisano da etikete izdaje stručna organizacija koju ovlasti ministar, a za sitna pakovanja može uvoznik. Zašto je to bitno? Iz prostog razloga što ne sme da dolazi do sumnje u bilo kakvo mešetarenje. Jednostavno, mora se sprečiti zloupotreba, tako što će se jasno definisati da onaj koji prati proizvodnju semena, kontrolisanu proizvodnju i doradu, taj mora da ima i kontrolu na izdate etikete, na količinu i vrstu etiketa.
Zatim, regulisano je pitanje uvoza. Seme može da se uvozi samo u originalnom pakovanju. Naturalno seme može da se uvozi samo sortno i ako je proizvedeno za račun domaćeg naručioca.
Ispitivanje kvaliteta je jako bitna stvar u lancu proizvodnje, ono je definisano i to isključivo mogu da obavljaju akreditovane laboratorije. To je tako regulisano u EU i nikako drugačije ne može da se rešava. Znači, uvođenjem akreditacije, kao uslova za obavljanje i ispitivanje semena, obezbeđujemo da se rezultati jedne laboratorije moraju vrednovati, poštovati u čitavoj državi, i da nema potrebe za nekim sumnjičenjem, odnosno dopunskim ispitivanjem.
Da bi se obezbedila objektivnost tj. da sve sorte u postupku priznavanja imaju jednak tretman, i njihovo ispitivanje, kako na oglednim poljima, tako i u laboratorijama, radi se pod šiframa, da ne bi bilo nikakvih privilegija. To nije sporno i niko oko toga nije pravio pitanje.
Ono pitanje koje se poteglo na Odboru za poljoprivredu, nažalost, nismo imali većinsko mišljenje, to je pitanje koliko treba da traju ispitivanja na oglednim poljima. Zakonom je predviđeno da to traje dve godine. U EU taj period je od dve do pet godina.
Ima dosta zagovornika koji smatraju da taj period treba produžiti na barem tri godine za ratarske biljne kulture, a dve mogu da ostanu za povrtarske. Ako se zna iz prakse da se veća sigurnost u utvrđivanju postojanosti neke osobine sorte postiže u dužim vremenskim ogledima, kada nema nekog racionalnog objašnjenja zašto bi ovaj period trebalo da se skrati na baš onaj minimum koji je predviđen u EU, zašto ga ne bismo makar malo produžili.
Postoje čak i mišljenja u nekim stručnim krugovima, koja naravno nisu pismeno izneta, ali su sugerisana u određenim poslaničkim grupama, da se ovom odredbom čine čak i neke određene usluge nekim multinacionalnim kompanijama koje se bave semenskom proizvodnjom.
Zbog toga smo mišljenja da bi ipak trebalo razmisliti i možda ovaj period produžiti na tri godine. Postupak deklarisanja, odnosno sertifikacije je potpuno obuhvaćen i tu nema ništa da se doda. Dakle, to su bile samo neke od novina i dobrih stvari koje su ovim zakonom regulisane.
Šta je to što je propust, odnosno što ne bi trebalo da bude uključeno u ovaj zakon, i šta nije uključeno? Zakon ne bi trebalo da obuhvati problematiku micelija jestivih i lekovitih gljiva. To bi trebalo da bude definisano nekim drugim zakonskim aktima. Nije ništa strašno, ali možda bi trebalo razdvojiti, ali ako je ovako predviđeno neće smetati.
Zatim, zakon ne treba da reguliše, odnosno da rešava pitanje fitosanitarne kontrole, odnosno izdavanje fitosertifikata, jer je to rešeno Zakonom o zaštiti bilja, kao ni pitanje zdravstvenog stanja semena, jer je to takođe rešeno ovim zakonom.
Ono na šta je takođe bilo puno primedbi i sugestija je pitanje nacionalnog instituta za priznavanje i zaštitu novih sorti poljoprivrednog i šumskog bilja. Mišljenje je da je ovaj institut neophodan, da treba da postoji i da treba da ga formira Ministarstvo, kao i da brine o njegovom radu. Dakle, da bude direktno podređen Ministarstvu, ali da to ipak bude jedan nezavisan institut.
Navodi se da takve vrlo uspešne institucije već postoje u našem okruženju, mislim na Mađarsku i Hrvatsku, i trebalo bi koristiti njihova pozitivna iskustva. Na ovaj način možda bi se otklonile one primedbe koje smo čuli, a koje se iznose u nekim krugovima, da je po ovom zakonu većina aktivnosti koncentrisana na ministarstvo i da je na taj način malo skrajnuta nauka, marginalizovana domaća struka, strukovne organizacije itd. Postoji mišljenje da je donošenje ovog zakona trebalo biti uslovljeno formiranjem tog nacionalnog instituta za priznavanje i zaštitu novih sorti, tu mislim na poljoprivredno i šumsko bilje. To su stvari koje se mogu u hodu popravljati izmenama i dopunama ovog zakona, onako kako praksa bude nalagala, i to ne bi trebalo da bude veći problem.
Šta je najveći problem u ovoj materiji, kome se za sada se ne vidi rešenje, mada sam u razgovoru pred ovu sednicu sa ministrom dobio uveravanja da će to ipak ići u dobrom pravcu. To je proces stvaranja i priznavanja sorti, i mora da se prati njihova zaštita. O tome je već bilo govora. Kada bi se zakonu o semenu priključio i zakon o zaštiti sorti, dobili bismo jednu proevropsku regulativu, koja bi objedinjavala kako proces stvaranja sorti, tako proces priznavanja i, na kraju, proces zaštite.
Zaštita sorti je vrlo važna operacija i segment u semenarstvu. Ako nema zaštite, vrlo lako može doći do krađe intelektualne svojine oplemenjivača, može da dođe do krađe nekih naših nepriznatih sorti. Naš legendarni oplemenjivač, profesor Škorić, na Odboru za poljoprivredu javno je izneo sumnju da je već nekoliko linija izneto iz naše zemlje, što ne može da nas raduje i ne može da nam služi na čast.
Postavlja se pitanje šta je sa ovim predlogom zakona o zaštiti novostvorenih sorti poljoprivrednog i šumskog bilja, koji treba da bude usaglašen sa konvencijom UPOV-a, i o tome je već bilo reči, dakle, to je jedna unija za zaštitu biljnih sorti. Pitamo šta je sa tim, jer oni koji se bave ovom problematikom znaju da je taj predlog zakona uvršten u skupštinsku proceduru državne zajednice Srbije i Crne Gore još 2002. godine.
Nažalost, zbog političke nestabilnosti u formiranju i funkcionisanju države, do današnjeg dana on nije usvojen. Bez ovog zakona ne možemo postati članica ove unije, a time ni naše sorte ne mogu biti zaštićene, jer se ne priznaje vršenje DUS testova bez kojih nema zaštite sorti.
Ova unija insistira da se ovaj zakon može doneti isključivo i jedino na nivou državne zajednica Srbija i Crna Gora, a nikako na nivou njenih članica. Nikakvi zakoni Republike Srbije za promenu tog stava nisu do sada urodili plodom, a dobili smo uveravanja od ministra da je zaista mnogo činjeno i još uvek se čini.
Sada se postavlja pitanje zašto je to tako. Sigurno je da našoj konkurenciji u svetu nije u interesu da što brže postanemo punopravni članovi ove unije, jasno je da na taj način određene lobi grupe eliminišu sebi konkurenciju i po tom pitanju mi ne možemo puno da učinimo. Postavlja se pitanje, u čijem interesu rade svi oni koji opstruiraju izgradnju državne zajednice Srbija i Crna Gora i poštovanje Ustavne povelje; za čiji interes rade svi oni koji zagovaraju razgradnju ove državne zajednice, kada je iz ovog primera evidentno da svi građani Srbije trpe ogromne ekonomske štete i da svi kao društvo nazadujemo.
DSS će, i pored manjkavosti koje smo izneli, podržati ovaj zakon o semenu, jer to je jedan dobar zakon, neophodan je našem agraru i tu nema nikakve dileme, ali isto tako ćemo se boriti za poštovanje Ustavne povelje i njeno očuvanje, jer je to dugoročno i najbolje rešenje za srpski narod u celini i za sve građane Srbije.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko od predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Vladislav Kronić, predstavnik G17 plus.

Vladislav Kronić

G17 Plus
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, imamo danas zadovoljstvo, bar mi iz poljoprivrede, koji smo se bavili dosta godina upravo proizvodnjom ovog semenskog materijala, da pred ovim visokim domom vodimo raspravu o zakonu o semenu.

Naravno, život počinje od semena i seme je jedna jako važna kategorija da bi proizvodnja bila uspešna.

Poslanička grupa G17 plus podržaće ovaj zakon, pre svega zato što mi, kao jedna odgovorna politička partija, vodimo brigu, pre svega o poljoprivredi i poljoprivrednim proizvođačima i do sada smo dosta toga učinili.

Da se vratimo na seme, bezmalo četiri miliona hektara u ovoj zemlji se svake godine ponovo zasejava semenom. Jako je važno, ne samo za naše naučnike, za naše semenske kuće, za sve one ljude koji se bave semenarstvom, a semenarstvo je jedna profitabilna aktivnost i delatnost, jako je važno da naši građani koji se bave poljoprivredom zaista imaju izbor i da zaista ono što kupe da to bude u tom pakovanju semena.

Nažalost, u nekim prethodnim vremenima imali smo situaciju da je bilo raznih lobističkih događanja, pa se pakovalo svašta, svašta se nalazilo na tržištu.

Da se vratimo na zakon, ovaj zakon i njegov ustavni osnov je član 72. stav 1. tačka 5) Ustava Republike Srbije koji govori o očuvanju biljnog sveta. Naravno i Ustavna povelja, kao i Zakon o sprovođenju Ustavne povelje nalaže Republici Srbiji da ovu zakonsku materiju reguliše. Dosadašnja regulativa koja je obuhvatala i Zakon o semenu i sadnom materijalu, a donet je nekada davno, dakle, to je bilo 1993. ili 1994. godine i, kao što znate, 24. februara 2005. godine, ovaj visoki dom doneo je Zakon o sadnom materijalu voća, vinove loze i hmelja i na taj način uz Zakon o sadnom materijalu šumskog bilja regulisao deo ove materije.

Znači, ovim trećim zakonom se u stvari zaokružuje pitanje proizvodnje, kompletne proizvodnje semenarstva u ovoj zemlji. Moram da primetim da je ovaj zakon usaglašen sa osam direktiva EU. To je zakon koji je obuhvatio dosta savremenih rešenja.

Što se tiče samog zakona, u njegovom I poglavlju i Osnovnim odredbama reguliše se i definiše na šta se ovaj zakon odnosi, na uslove i na način proizvodnje, na uvoz, na ispitivanja kvaliteta semena, priznavanja novostvorenih sorti i njihovo odobravanje, uvođenje u Registar sorti.

Za mene je takođe važno i možda se tu neću složiti sa nekim prethodnim govornicima, ono što je definisano u članu 2. a to je na šta se "ne odnosi" ovaj zakon. A ne odnosi se na proizvodnju semena cveća, lekovitog bilja, aromatičnog, ukrasnog, kao i smeše trava za parkove i igrališta. Naravno, ne odnosi se na genetski modifikovane organizme. Ovo pitanje je regulisano saveznim Zakonom o genetski modifikovanim organizmima i praktično primenom tog zakona onemogućen je ulaz ovih organizama u ovu zemlju, a sve ono što se nalazi i što je genetski modifikovano u ovoj zemlji, to je pre svega soja i nešto kukuruza, to je predmet nelegalnog uvoza, odnosno šverca, ja bih nazvao kriminala, i to mora da se goni.

U članu 3. koji se odnosi na pojedine izraze u ovom zakonu, a ima 28, izdvojio bih samo nekoliko. To su novi izrazi koji se upotrebljavaju, a to je: sertifikovano seme, to su postkontrolna ispitivanja semena, o čemu je bilo reči, to je DUS test.

U članu 4. definisane su kategorije sortnog semena i to kao elita biljaka ili hibrida. Osnovno seme je tzv. original, zatim sertifikovano seme prve generacije, sertifikovano seme druge generacije, ono što se danas samo kod opojnih biljaka naziva prva sortna, odnosno druga sortna reprodukcija i, naravno, proizvodno seme.

Zakon bi definisao obeležavanje ovih kategorija semena. Slažem se, da li je roze ili ljubičaste boje za elite, odnosno belo za osnovno seme, plavo i crveno za sertifikovano seme.

U II poglavlju definisana je proizvodnja semena. Ko može i koje uslove treba da ispuni onaj ko želi da se bavi proizvodnjom semena. Naravno, regulisan je i upis u registar proizvođača semena i (u članu 9.) uvodi se knjiga o evidenciji proizvodnje semena.

Što se tiče III poglavlja - kontrole proizvodnje semena, u članu 12. se definiše stručna obavezna kontrola. U članu 13. stručnu kontrolu predosnovnog semena vrši održavalac sorte, upravo onaj institut koji je stvorio sortu, a stručnu kontrolu ostalih kategorija semena vrši Ministarstvo. U članu 14. definisana je prijava za vršenje kontrole semena; do sada je to bilo 30 dana posle setve, a ovim zakonom predviđa se da to bude 15 dana posle obavljene setve; za jesenju setvu, odnosno za ozime useve je to 31. decembar, a za prolećnu setvu je to 30. juni. U članu 16. regulisano je izdavanje uverenja o priznavanju semenskog useva koje je bilo i do sada na snazi.

U IV poglavlju regulisana je dorada semena: član 20. kaže ko može da se bavi doradom semena, ko je proizvođač, ko je dorađivač semena, a u članovima 25. do 28. regulišu se obaveze dorađivača o prijavljivanju naturalnih količina semena koje je ušlo u doradne centre. Ovo je takođe vrlo značajno i u prošlosti je bilo nekih nedoslednosti kod primene zakona. Naravno, predviđa se i vođenje evidencije i o uništavanju otpada koji se javlja prilikom dorade semena.

Peto poglavlje posvećeno je kvalitetu semena u članovima 31. do 33. se reguliše ispitivanje semena, da to obavlja akreditovana laboratorija, taj uslov za uzorkovanje semena a uzorkovanje semena naravno predviđa da uzorkovač mora da ima visoku stručnu spremu - diplomirani inženjer poljoprivrednog fakulteta, ratarsko-povrtarskog smera, odnosno zaštite bilja. U članu 34. reguliše se odgovornost za kvalitet semena i definiše se ko je odgovoran za štetu koja će nastati usled eventualnog nekvalitetnog semena.

U VI poglavlju regulisano je pakovanje, deklarisanje i obeležavanje semena. Tu bih ukazao na član 37. koji definiše etiketu sa serijskim brojem; član 38. koji definiše izdavanje etikete od strane stručne organizacije, a član 40. zabranjuje prepakivanje i razmeravanje semena, što je takođe u prošlosti bilo.

U VII poglavlju ovog zakona regulisan je promet semena: član 41. reguliše promet "na veliko" i izričito kaže da one organizacije koje se bave prometom "na veliko" moraju da imaju zaposlenog stručnjaka sedmog stepena stručnosti, da je to diplomirani inženjer poljoprivrednog fakulteta ratarsko-povrtarskog smera; a kod prometa "na malo" na prodajnim mestima mora biti poljoprivredni stručnjak četvrtog stepena stručne spreme.

Naravno, ovim zakonom regulisano je, kao i u prethodnim zakonima, da se promet semena ne može obavljati van mesta prodaje semena.

Što se tiče uvoza semena, o tome je bilo reči, regulisano je u Osmom poglavlju ovog zakona – članovi 44. do 46. to upravo regulišu.

U IX poglavlju regulisana je proizvodnja rasada poljoprivrednog bilja; u članu 47. definisano je ko može da se bavi proizvodnjom rasada, a u članu 55. prometom rasada.

Deseto poglavlje reguliše proizvodnju micelija i jestivih i lekovitih gljiva, znači, reguliše proizvodnju, registar proizvođača, evidenciju o proizvođačima i promet ovih micelija.

U XI poglavlju značajna materija je regulisana –priznavanje sorti poljoprivrednog bilja i upis u registar sorti poljoprivrednog bilja. Tu bih izdvojio samo tri stvari, to je pre svega DUS test.

DUS test je jedna novina koja se uvodi i praktično garantuje tvorcima sorti da se nijedna sorta koja ima iste osobine koje ima njihova ne može ponovo registrovati i to je po mom mišljenju pozitivna stvar, jer su neke naše susedne zemlje imale problem da se ustanovi da je sorta koju oni prijavljuju već negde bila registrovana. Ovoga ne treba naši genetičari da se plaše. Ovo upravo štiti njihove sorte. Tu je i VCU test i naravno ime sorte.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Oprostite gospodine Kroniću, da li hoćete da koristite i drugih 10 minuta.

Vladislav Kronić

G17 Plus
Ne, završavam. Regulisano je šta je to različitost sorte, uniformnost, stabilnost i o tome je bilo do sada reči.  Članovima 78. i 79. regulisan je postupak ispitivanja i priznavanja sorte; a ovaj strah od dve godine protumačio bih kao jednom dobrom odredbom zakona jer omogućava našim tvorcima da godinu dana ranije izađu na tržište i da komercijalizuju svoj rezultat rada, a ta treća godina bila bi u stvari gubitak upravo za naše oplemenjivače sorte.
Naravno, regulisano je i postkontrolno ispitivanje semena.
Nadzor vrši Ministarstvo poljoprivrede preko nadležnih inspektora koji imaju prava i obaveze.
Postoje i Prelazne i završne i naravno, kaznene odredbe.
Još jednom na kraju - G17 plus podržaće donošenje ovog zakona upravo zato što omogućava našim građanima koji se bave poljoprivredom da dođu u posed zaista kvalitetnog semena.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama.
Govorili su svi predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa. Obaveštavam vas da su saglasno članu 89. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine do otvaranja pretresa prijave za reč u pisanom obliku ,sa redosledom narodnih poslanika, podnele poslaničke grupe: G17 plus, SRS, DSS i niko više.
Dajem reč narodnom poslaniku Draganu Petroviću, a neka se pripremi Radiša Ilić.
...
G 17 Plus

Dragan Petrović

G17 Plus
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo poslanici, danas je pred nama jedan važan zakon o semenu i G17 plus će podržati ovaj zakon, jer on približava našu poljoprivrednu proizvodnju Evropskoj uniji.
Zašto je ovaj zakon važan - to je svima jasno, jer se reguliše jedna oblast koja je veoma važna u poljoprivrednoj proizvodnji. Značaj poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje kvalitetnog sertifikovanog semena, sorti, poznatog genetičkog identiteta, nametnuo je potrebu izrade ovog zakona.
Ovim zakonom čuvaju se genetički resursi, unapređuje se semenarstvo, zaštićuju se potrošači i naša životna sredina. Preduslov savremene poljoprivredne proizvodnje je proizvodnja semena novih sorti, poznate genetičke osnove, kao i kvalitetno dorađeno i upakovano seme. Priznavanje sorti i proizvodnja i korišćenje sorti poznatog porekla međusobno su povezane oblasti i ovim zakonom jedinstveno regulisano tržište.
Evropska unija je usvojila i ovakav pristup regulisanja navedenih oblasti, što mi ovim zakonom hoćemo i da postignemo. Ovim zakonom se uređuju i uslovi, način proizvodnje, dorade, korišćenja prometa i uvoza, ispitivanja kvalitetnog semena poljoprivrednog bilja kao i rasada, poljoprivrednog bilja i micelija jestivih i lekovitih gljiva, kao i priznavanje novostvorenih domaćih sorti i odobravanje uvođenja u proizvodnju stranih sorti i upis istih u poljoprivredni registar koji je kod nas u primeni.
Proizvodnja semena do sada se obavljala od strane pravnih i fizičkih lica i to je bio veliki broj proizvođača bez stručnog obrazovanja. U takvim uslovima se proizvodilo nekvalitetno i zdravstveno neispravno seme.
Postojeći zakon ne propisuje na odgovarajući način kategorije semena, što predstavlja osnovni uslov za proizvodnju zdravog, testiranog, kontrolisanog i oslobođenog semena od bolesti i štetočina.
Iz navedenih razloga izvoz semena je bio otežan i naša poljoprivreda nije mogla da ostvaruje značajnija finansijska sredstva i veći devizni priliv.
Uvođenjem novih kategorija semena naša regulativa usklađuje se sa propisom Evropske unije, evropskim zakonima i šemom kategorizacije, što će dovesti do olakšanja izvoza semena na svetsko tržište.
Sve to bi proizvelo finansijski efekat koji nije zanemarljiv za naše poljoprivredne proizvođače i za našu poljoprivredu u celini. Svi znamo u kakvoj situaciji je naša poljoprivredna proizvodnja i izvozom kvalitetnog semena možemo ostvariti značajan devizni priliv.
Već duži vremenski period se oseća potreba da se oblast semenarstva uredi kako bi se u prvom redu zaštitili kupci semena. Ono što je najbitnije i najveći pozitivni efekat ogledaće se u tome da ćemo dobiti seme proverenog kvaliteta, poznatog porekla i genetičke osnove, osiguraće se bolji prinos biljaka.
Ostvariće se veća veza između procesa priznavanja sorti, obaveznog čuvanja standardnih uzoraka u nacionalnoj banci gena i izvođenja postkontrolnih ogleda u cilju provere sortnosti i genetičke čistoće semena. Stvoriće se preduslovi zaštite sorti, čime se štite prava oplemenjivača od mogućih zloupotreba. Povećava se sigurnost za strane kompanije. Smanjuje se mogućnost zloupotrebe stranih sorti i povećava sigurnost za proizvodnju za ino–kupca. Obezbediće se fitosanitarna i genetička ispravnost semena sorti upisanih u Registar.
G17 plus će glasati za ovaj zakon, jer je veoma značajan zbog proizvodnje sertifikovanog semena. G17 plus smatra da donošenje novog zakona o semenu znatno približava našu poljoprivrednu proizvodnju Evropskoj uniji i otvara jedno veliko tržište našoj poljoprivredi. G17 plus vas poziva da glasate za ovaj zakon, jer je ovo dobar zakon i značajan za našu poljoprivrednu proizvodnju i naše poljoprivrednike.