SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 29.06.2005.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

29.06.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:00 do 18:05

OBRAĆANJA

Miodrag Stamenković

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9
Poštovano predsedništvo, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, iz ovog seta zakona, za koji će moja poslanička grupa, normalno, da glasa, izdvojiću samo jedan deo koji je, po meni, veoma bitan i gde se najviše grešilo u prethodnom periodu. To su, pre svega, ova dva karakteristična zakona: Carinski zakon i zakon o Carinskoj tarifi.
Zbog čega? Zbog procesa koji je pred nama, procesa harmonizacije u kome ćemo morati u određenim vremenskim intervalima da se harmonizujemo, a ovo što sada radimo je bazna stopa, odnosno taj start-ap sa koga ćemo krenuti u onim periodima kada se moramo liberalizovati do nulte stope.
Nažalost, ja sam, kao poslanik u prethodnom periodu, imao prilike da učestvujem, da žestoko kritikujem, ali bez nekog efekta, tzv. Čedinu harmonizaciju koja je ovde branjena, a ja ću argumentima da obrazložim na koji način je te 2003. godine zaboden glogov kolac pretežno našoj primarnoj industriji, ne samo metalskoj i tekstilnoj, već i drugim granama, neselektivnim smanjenjem carinskih stopa, i to onda kada to od nas niko nije tražio. To je, pre svega, bilo udvaranje Evropi.
Zašto sam to nazvao Čedinom harmonizacijom? Zato što sam ga na Odboru za finansije upitao, gospodina potpredsednika tadašnje vlade, zaduženog za evropske integracije – ko je taj pametni koji je određivao ove carinske stope, a on je rekao – ja, dramaturg, postdiplomac na filmskim umetnostima. Sada mi je drago što sam čuo jednog od prethodnika da je učestvovao u tome kao tadašnji ministar privatizacije, a ne i privrede, jer se time nije bavio; bavio se rasprodajom, sa onakvim efektima koje bih jednostavno nazvao – borili smo se protiv insajderske, a došli smo do kumovske privatizacije. Mi sada na Odboru za privatizaciju imamo takve probleme kakve imamo kod kontrole pojedinih procesa.
Šta je tada neselektivno smanjeno, a što sada ne možemo da popravimo? Pre svega reče prethodnik da je motiv za to smanjenje bio održanje zajedničke države, po meni čak i ucena, jer ako posmatrate pojedine carinske stope videćete da su zadržane visoke tamo gde Crna Gora ima svoju proizvodnju, a to su uglavnom finalne proizvodnje, a drastično smanjene upravo tamo gde je prioritet Srbije, a to je primarna proizvodnja.
Uzmimo jednu karakterističnu proizvodnju – to je tekstil, proizvodnja tkanina, i to su dve primarne faze koje su prethodne dve godine zatvorene. Sada ćemo zbog toga imati posebnih problema, jer po novom ratifikovanom sporazumu o izvozu tekstila ne možemo da dobijemo sertifikat o poreklu srpske robe. Zašto? Ne mogu da izvezem konfekciju jer nemam svoju tkaninu, a te smo firme zatvorili upravo u prethodne dve godine i tu će se najteže pokrenuti sa nulte tačke. To su bili razvojni resursi, kao što i u metalskoj industriji imamo iste slučajeve. To su bile firme koje je trebalo da budu okosnica za razvoj industrijskih zona sa malim i srednjim preduzećima. Ta mala i srednja preduzeća imala su srpsko poreklo robe i mogla su da budu veliki izvoznici na evropskom tržištu.
Kao što reče ministar, a svedoci smo svakodnevno, bilo je takvih anomalija kao što je podizanje carinskih stopa za kivi i narandže, a smanjenje za jabuke. Idite na pijacu pa ćete naći samo poljsku i makedonsku jabuku, po izuzetno visokim cenama, jer je naša proizvodnja maltene uništena. To je taj efekat Čedine harmonizacije.
Drago mi je da je makar za ova 142 proizvoda delimično podignuta carinska stopa, jer na taj način ćemo popraviti baznu stopu sa kojom ulazimo u sledeće pregovore, a to su pregovori o harmonizaciji. U tim pregovorima, pošto je reč o carinskim stopama i njihovom budućem smanjenju sukcesivno, zamolio bih vladine pregovarače koji budu pregovarali da vode računa upravo o tim periodima harmonizacije.
Jer, ako sve proizvode moramo da svrstamo u tri kategorije – a prva kategorija je ono što može najlakše da ide u Evropsku uniju, jer nemaju sopstvenu proizvodnju, nemaju šta da štite, pa druga i treća, i upravo u toj trećoj, najzahtevnijoj kategoriji imamo i tekstilne proizvode, a tu imamo konkurentnu proizvodnju u Evropi, da ne govorim o Portugalu, Nemačkoj, Poljskoj itd. – mi smo tu već odredili termin. Gde? Kod ratifikacije sporazuma o bescarinskom izvozu i neograničenom izvozu tekstila, pa smo dali tabelu od polaznih stopa (to su one Čedine iz harmonizovanog Akcionog plana), i do nulte stope doći ćemo za samo dve godine, jer u 2008. već imamo nultu carinsku stopu.
Prema tome, jedan od tih najkritičnijih perioda je već određen. Da vas podsetim da je u Hrvatskoj za te tri kategorije proizvoda bilo tri i šest godina, da su npr. Makedonci čak na 10 godina išli u period harmonizacije, odnosno smanjenja carinskih stopa za najkritičnije proizvode.
Šta će biti kod nas? Kod nas neki privrednici insistiraju na dugim periodima. Mislim da to Srbiji ništa ne znači i ako smo za najkritičnije odredili tri godine, duge periode ćemo odrediti samo onima za koje vam garantujem da ako odredimo 10 godina prvih devet neće uraditi ništa, a u desetoj će uraditi sve, jer to je podobno srpskom mentalitetu. Zato kod tih pregovora treba veoma racionalno pristupiti i dozvoliti samo onim granama koje su kritične da imaju vazduha, da mogu da se restrukturiraju i da mogu da postanu konkurentne na evropskom tržištu.
Pošto je malopre za ovom govornicom kritikovano povećanje carinskih stopa i spomenuta liberalno-ekonomska koncepcija, reći ću vam nešto što je prisutno zadnjih dana, a što je možda trebalo ranije da odradimo. To je, svidelo se to nekome ili ne, zaštita od navale jeftine robe ih mnogoljudnih država. Evo, mi smo u desetoj godini postojanja Svetske trgovinske organizacije, ali smo svedoci toga da upravo najjače države miniraju principe na kojima se zasniva STO.
Kako? Pogledajte šta Buš radi, šta radi Berluskoni, prva i osma zemlja – jednostavno uvode selektivnu zaštitu od kineske i indijske robe.
Zbog čega? Nisu to cene kojima nas oni uništavaju, već su nerealne, odnosno izuzetno niske cene radne snage. Ako uzmete da je npr. cena prosečnog radnog sata u Kini u industriji tekstila 0,41 dolar po satu i ako izračunate da taj njihov radnik u našoj monetarnoj jedinici ima 4.500 - 5.000 dinara platu, to je manje od naših najmanjih penzija.
Oni su zadovoljni i žive od toga, ali sa takvom cenom napadaju nas. I, što se Berluskoni štiti – pa, cena rada u severnoj Italiji je 15,6 dolara po satu. Izračunajte koliko je to puta više od kineske. Od takve proizvodnje, pa makar ugrozili i STO, moramo se i mi štititi, jer takvo skidanje cene rada je neopravdano i ne postoji na drugom prostoru, osim u tim mnogoljudnim zemljama koje imaju strahovitu ekspanziju i rast industrijske proizvodnje.
Ne bih više; normalno, mi ćemo glasati, jer na ovaj način se ta bazna stopa nešto malo podiže, što će nam davati bolju startnu poziciju kod pregovora sa Evropskom unijom. Još jednom da kažem da ćemo mi iz poslaničkog kluba SPO-NS glasati za ovaj set zakona. Molimo za mnogo pažnje kod ovako osetljivih pitanja od kojih zavisi stanje naše industrije, koja je veoma načeta. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sreto Perić, a neka se pripremi narodni poslanik Žarko Obradović.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kada nama srpskim radikalima ne bi bili poznati likovi ministara koji ovde brane i obrazlažu svoje zakone, pomislili bismo, zajedno sa nekim građanima, da se nalazimo u švajcarskom parlamentu ili parlamentu neke druge visokorazvijene zemlje.
Uočili smo da svaki put kada ministar Dinkić obrazlaže svoje zakone želi nas da podseti, a ujedno i građane Srbije, da Srbija baš korača krupnim koracima ka Evropi i Evropskoj uniji. Ako se malo prošeta našom lepom Srbijom može se vrlo brzo uveriti da to nije tako.
Evo jedne činjenice: ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić verovatno je sa nekim dogovorio izgradnju puta od Šapca do Loznice. Inače, taj put se popravlja i rekonstruiše već dve-tri godine i najavljuje se dugotrajna popravka tog puta do kraja oktobra meseca, a da se pre toga nije našlo nikakvo alternativno rešenje za taj deo puta. Putnici koji putuju po tom delu Srbije vrlo često su prinuđeni da putuju turističkim putevima koji za to nemaju nikakvih uslova, i teški teretni kamioni prolaze tim putevima.
Seljaci su došli sada u situaciju da iskopaju u svojim zemljištima i da pokriju zemljom, tako da dolazi i do prevrtanja tih kamiona i do odrona.
Ako se znalo da će se to raditi, trebalo je pripremiti taj alternativni put i pravac koji mogu građani Srbije da koriste.
Isto je tako i sa ovim setom zakona, a da je tu predsednik Skupštine on bi mene ispravio i rekao da je ovo najuspešniji parlament, jer je doneo najveći broj zakona. To je tačno. To mi iz Srpske radikalne stranke ne osporavamo, niti ćemo to činiti, jer naprosto činjenice to govore. Na ovoj sednici imamo 44 tačke dnevnog reda, od toga je više od pola izmena i dopuna zakona koje smo već u ovom parlamentu doneli.
Samo da vam kažem, građani Srbije ne pitaju nijednog narodnog poslanika, niti bilo kog predstavnika vlasti koliko smo mi doneli zakona, nego se pitaju i primećuju kakvi su ti zakoni koje je ovaj parlament doneo, uredbe koje Vlada donosi i ono što Vlada projektuje kako mi živimo, odnosno šta oni od toga osećaju.
Prošli put, kada je na dnevnom redu bio Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, ministar Dinkić je rekao, i složili smo se, da taj zakon treba doneti iz razloga što Vlada želi da obezbedi redovno snabdevanje naftom, da tu ne bi bilo nikakvih problema. Zakon je usvojen i prošlo je od tada možda 15 ili 20 dana, a snabdevanje naftom je nešto malo bolje, ali još uvek nisu rešeni ti problemi, oni nas još uvek prate i veliki su.
Kada je u pitanju vraćanje nekih artikala iz više tarifne stope u nižu, znači govorim o Zakonu o porezu na dodatu vrednost, to je nešto što mi srpski radikali svakako pozdravljamo, ali smo mi ukazivali prilikom donošenja Zakona o porezu na dodatu vrednost da bi neke proizvode trebalo svrstati u nižu tarifnu stopu, a neke čak osloboditi poreza na dodatu vrednost.
Svako uspostavljanje finansijske discipline pozdravljamo. Naime, mi smo za sređivanje i uvođenje finansijske discipline, ali prilikom donošenja tih zakona treba voditi računa na kom stepenu razvoja se nalazimo i kako žive građani Srbije. U mnogim slučajevima treba građanima Srbije izaći u susret i ono što njima predstavlja određene olakšice trebalo bi sigurno da se primeni.
Ministar je rekao da nemamo mogućnosti da vršimo subvencije u poljoprivrednoj proizvodnji. Treba biti realan, pa sagledati situaciju. To je možda tako. Ipak, ministre, za neke poljoprivredne proizvode morali bismo smoći snage i subvencionisati to, pa makar na drugom delu vodili više računa, odnosno to je vaša obaveza, da se ta sredstva koja su ubrana od građana Srbije ne rasipaju na neka službena putovanja, na skupe službene automobile itd. Ta sredstva možda treba usmeriti u subvencionisanje poljoprivrednih proizvoda kao što su malina, višnja i niz drugih poljoprivrednih proizvoda od kojih građani Srbije imaju velike koristi, zapravo čija egzistencija od toga i zavisi.
Kada su u pitanju lekovi, takođe se slažem sa jednim od diskutanata da bi tu možda moglo za određene lekove da se skine porez na dodatu vrednost, znači, da se izostavi porez na dodatu vrednost, jer sigurno znamo da su nam najstarije strukture stanovništva bolesne i da nemaju dovoljno sredstava, s obzirom da penzije kasne po dva-tri meseca. Znamo da su najveći korisnici tih lekova verovatno penzioneri Srbije.
Ovde imamo u ovom setu sada sedam zakona. Prethodno je bilo 12. Zaista je to nešto od čega građani Srbije nemaju neku veliku korist, a gubi se dragoceno vreme. Veliki se novac tu rasipa. Vlada Srbije bi trebalo da sagleda u kom pravcu dalje treba da se radi i šta treba dalje činiti kako bi građanima Srbije bilo bolje.
Poslanici vrlo često ovde nemaju mogućnost da govore o onome za šta su ih građani Srbije i birali, jer strogo se govori i vodi računa, a institucija poslanika je oslabljena, da ide ono što predloži Vlada. Nikada poslanik ne može da predloži određen zakonski predlog i da se o njemu raspravlja, a sigurno ima razloga i za tako nešto. Ovi su zakoni takvi da ih otprilike srpski radikali ne mogu prihvatiti, ne mogu glasati za njih.
Ministar je rekao, kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, da na ovaj način želimo da izjednačimo stopu u inostranstvu sa ovim što je kod nas u zemlji. Gospodine ministre, verovatno znate da nemamo više u građevinskoj operativi onaj broj radnika koji je nekada bio i trebalo bi učiniti sve, ne u toj meri, već ranije kada smo izvodili radove po Aziji, Africi i Evropi, pa da se krene u tom pravcu i da što veći broj gradilišta imamo. Naravno, nije to samo vaš zadatak, ali vaše kolege ministri koji vode tu oblast bi trebalo zajedno da porade na tome da što veći broj gradilišta, kada je u pitanju građevinska operativa, imamo u svetu.
Kada je u pitanju broj izvršilaca u određeni poreskim odeljenjima, što neko reče, nije popularno da pominjem mesto iz kojeg dolazim, a to je Ljubovija, ali treba znati da je tamo smanjen broj izvršilaca prethodnom sistematizacijom. Pre godinu dana sam govorio da bi trebalo nešto pogledati tamo. Određen broj radnika iz Poreske uprave Ljubovije odlazi na posao u Loznicu, a tamo je smanjen broj izvršilaca. Tako poreski obveznici – ali objektivno, ne radi se tu o neažurnosti onih koji su zaposleni u toj poreskoj upravi, nego što ne mogu da stignu na vreme da završe sve te poslove – uz maksimalnu ljubaznost zaposlenih u Poreskoj upravi Ljubovija, čekaju sat, dva, danas kad im je vreme skupo, kada bi trebalo da se bave onim zbog čega su otvorili svoje radnje ili preduzeća i gde su, morate priznati, velike obaveze prema državi. Oni i treba da stoje, ali treba tim poreskim obveznicima da se izađe u susret, pa kada budete pronašli vremena, vi vidite da se taj problem razreši.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Žarko Obradović.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije
Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, poštovane kolege narodni poslanici, s obzirom da je ovde reč o setu zakona koji su jako važni, odvojiću nekoliko minuta samo o jednom od njih nekoliko reči da kažem, o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrednost i jednoj temi koju sam pominjao i prilikom usvajanja ovog zakona.
Posle nekoliko meseci primene ovog zakona mogu da kažem da sam bio u pravu što sam tada govorio da treba osloboditi knjige, monografije, serijske publikacije od posebne stope poreza. Posle šest-sedam meseci primene ovog zakona ima obilje podataka koji potvrđuju da sam onda bio u pravu. Zato ću govoriti vrlo kratko o toj temi, jer ostale moje kolege će obratiti pažnju na druge teme.
Gospodine ministre, kada je ovaj zakon usvajan, predlagao sam jedan amandman, a to je bilo ukidanje posebne stope poreza na promet udžbenika, monografija i serijskih publikacija. Tvrdio sam tada da će ovakvo rešenje dovesti do lošeg položaja knjige i da će se suštinski sve to prebiti preko leđa običnih ljudi, potrošača, onih koji vole i kupuju knjige. Iskustva primene PDV-a govore da je ovakav način primene PDV-a u oblasti izdavanja knjiga doveo do nekoliko negativnih posledica. To su sada već konkretni podaci i mislim da o tome ne treba raspravljati. Nisam neko ko će govoriti u ime izdavača, govorim sa stanovišta običnih ljudi, onih koji vole i kupuju knjigu.
Činjenica je da je došlo do smanjenja broja naslova, i to od 25 do 30%. Prodaja knjige je takođe pala u toj razmeri i činjenica je da su cene knjiga porasle. Znači, imamo situaciju u Srbiji, koja je bila poznata kao zemlja gde se knjiga čita i gde se knjiga može kupiti za određen novac, da to sada neće biti moguće.
Znam da su pojedini izdavači vodili pregovore sa ministarstvima da se nađe neko rešenje. Neću uopšte ulaziti u tu priču, niti me se tiče kako će oni naći rešenje sa Ministarstvom, to je stvar ministra i njih, i kakvim se sve pravnim, ne daj bože i nepravnim stvarima služe neki od izdavača, eventualno, da bi zadovoljili svoj profit i interese.
Ovde je suština priče u tome da cene knjiga rastu. To me podseća na situaciju iz 1973. godine, kada je bio naftni šok, pa je tada NIN objavio jednu priču o 20 razloga zašto nafta uvek poskupi. Kod nas kako god da krenete, koje god rešenje da primenite vezano za PDV, knjiga uvek poskupi i uvek mora više da se plati.
Još jednom, činjenica je da je veliki broj izdavača, a samim tim i knjiga, izložen udaru ovih mega izdavačkih kuća koje se bave i produkcijom i prodajom novina.
Oni objavljuju ogroman broj knjiga koje su takvog karaktera da je pitanje u kojoj meri su te knjige za široku populaciju, odnosno u kojoj meri one služe prosvetljavanju Srbije.
Takođe, činjenica je da Šesta direktiva EU, koja se uzima kao osnov za donošenje ovog zakona, ima preporuku da za knjige i udžbenike treba primeniti najveće moguće poreske olakšice. Tada sam pominjao zemlje, među kojima Irsku, Englesku, Grčku, Poljsku, koja je članica EU, Hrvatsku, Litvaniju, gde su primenjena neka rešenja koja pomažu da knjiga ima bolji tretman u društvu nego što ima kod nas u Srbiji.
Izgleda da se kod nas u Srbiji bolja rešenja nalaze samo pod pritiskom. Obični ljudi, oni koji kupuju knjige, sigurno neće Vladu izložiti takvom pritisku, jer ne postoji neko ko ih može okupiti na toj osnovi i na takav način doći do rešenja.
Smatram da sada, posle nekoliko meseci primene ovog zakona, kada se već egzaktno može utvrditi da postojeće rešenje nije dobro, da je dovelo do smanjenja broja naslova, do pada prodaje, do povećanja cene, Ministarstvo treba, zajedno sa ljudima koji proizvode knjige, da nađe neko rešenje.
Uzmite u obzir one koji pišu i one koji čitaju, ne govorim o onima koji štampaju. Oni koji pišu i oni koji čitaju znaju da ovo rešenje nije dobro, a sa ovim trećim neka Ministarstvo nađe rešenje, u interesu knjige, u interesu Srbije.
O ostalim stvarima vezanim za Zakon o porezu na dodatu vrednost govorio je moj kolega Jovan Todorović. Tu nema šta da se oduzme ni da se doda. Mislim da je dobro da se vrše određene promene i da se rešenja koja su se pokazala u ovih šest meseci, da kažem, kao nedovoljno dobra promene kako bi zakon bio još efektniji i kako bi to bilo na dobrobit građana Republike Srbije. Mislim da i po ovom pitanju, a na osnovu lošeg iskustva, Ministarstvo može da preduzme odgovarajuće mere i da se nađe bolje rešenje u interesu knjige i u interesu ljudi koji knjigu čitaju i kupuju.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Vučić, kao zamenik predsednika Srpske radikalne stranke.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Gospodine predsedniče, htedoh nešto da vam zamerim, ali dobri ste bili u jednoj TV emisiji pre neki dan i dobro objašnjavali položaj Skupštine, bez obzira što se sa svim ne slažemo, pa ću da preskočim bilo kakvu vrstu kritike na vaš račun danas. Do sutra ima vremena.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada je uvođen PDV u našoj zemlji rekli smo da je jasno da će morati da postoji i u našoj zemlji onako kako to funkcioniše u većini evropskih zemalja, da će morati da se primenjuje i da će doneti dobre efekte, pre svega u povećanju budžetskih prihoda.
Ali, da će u onom trenutku dovesti i do značajnih negativnih efekata i da će ostaviti trag posebno na najsiromašnijim građanima, na onima koji žive teško, koji jedva krpe kraj sa krajem, koji danas preživljavaju. Pokazalo se kao istinito.
Ako se sećate, tada smo mi amandmanima poslanika SRS pokušali da smanjimo tu vrstu poreza na osnovne prehrambene namirnice, na ono što danas ministar Dinkić izdvaja u svom predlogu zakona. Mi smo tu listu proširili, u skladu sa onim što je postojalo kao praksa u prethodnom periodu, a danas ministar Dinkić nije prihvatio, i to je osnov naše kritike, a to je, pre svega, nepostojanje posebne stope PDV-a, odnosno smanjene stope od 8% na komunalije i na električnu energiju.
Zbog čega ovo pominjemo? To je mnogo važnije nego sve drugo o čemu ćemo da govorimo, od publikacija, knjiga i svega drugog, zato što ljudi bukvalno jedva krpe kraj sa krajem.
Ako neko ko ima penziju 6.000 i neko ko ima platu 7.000 dobije račun za komunalije i električnu energiju, pa sve zajedno sa porezom na dodatu vrednost od 18% po opštoj stopi PDV-a mora da plati 4.000 ili 5.000, postavlja se pitanje na koji način taj da preživi, kako porodicu da prehrani.
To nije nikakva jeftina demagogija, to je nešto što ne bi u značajnoj meri oštetilo budžet Republike Srbije, a i te kako bi pomoglo građanima Srbije, onima koji su najsiromašniji. Ta vrsta redistribucije ekonomske moći ne može do kraja nikada ni u jednom društvu da se izvede, ne može ni u našem kapitalističkom društvu danas da se izvede, ali je neophodno da država utiče svojim merama kao u svim državama sveta.
I u onima koje su socijalne države, odnosno tzv. države blagostanja i u onima koje su malo naglašenije liberalne države postoji ta vrsta državne intervencije i redistribucije ekonomske moći, pre svega ovakvim merama i oslobađanjem jednog dela društva, onih najsiromašnijih slojeva, od plaćanja onoga što nije neophodno da plaćaju.
Ovo je bila prilika da se Vlada pokaže, da Vlada učini taj korak napred, međutim, Vlada na tako nešto u ovom trenutku očigledno nije bila spremna.
Mi u Srpskoj radikalnoj stranci ne radimo i ne govorimo ovo, kako pretpostavljam da će reći ministar finansija i oni koji ga podržavaju, iz nekakvih demagoških razloga ili zbog toga što želimo da steknemo političke poene ili što veći broj glasova kod najsiromašnijeg sloja stanovništva, već zato što to prosto mora da se radi. Nešto slično je postojalo čak i u periodu pre 2000. godine, u mnogo teža vremena, kada su ljudi bukvalno jedva krpili kraj sa krajem, kada smo imali teške spoljne okolnosti, pa bi mnogo lakše moglo i danas da se primeni.
Što se tiče ovih cena, podsetiću vas – kada smo ukazivali na to kako će da rastu cene nafte i drugih energenata, govoreno nam je kako to ni slučajno neće da se desi; već četiri puta u poslednjih godinu i nešto dana smo imali, kako oni to nazivaju, korekcije cena. Svaki put kada hoće da povećaju cene oni to nazovu – korekcija cene. Nikada im se ta korekcija cene nije odnosila na smanjenje cene, što bi valjda, etimološki posmatrano, moglo takođe da znači. Uvek se odnosilo isključivo na povećanje cene. Sada imamo najavu za jul mesec.
Zašto sam ovoliko govorio o komunalijama i električnoj energiji? Mi za jul mesec imamo najavu povećanja cene električne energije za 15%. Dođe li do novog povećanja cene električne energije za tih 15%, imaćemo onda, sa istom opštom stopom poreza na dodatu vrednost, ponovo dramatično uvećanje troškova građana Srbije, onih koje moraju da plaćaju redovno, jer niko neće da im oprašta dugove, iako su neki lideri DOS-a pozivali ljude da ne plaćaju električnu energiju i ne znam ni ja šta sve, jer oni neće da naplaćuju građanima Srbije tu vrstu troškova. To je nešto što je moralo da se prihvati i mi u Srpskoj radikalnoj stranci smo to podneli kao posebne amandmane.
Takođe smo tražili smanjenje ove posebne stope poreza na dodatu vrednost koju pokušavate da uvedete za određeni broj proizvoda, onih koji se nalaze u tzv. reprolancu, a od ključnog su značaja, pre svega prehrambenih proizvoda. Za građane Srbije tražili smo smanjenje, odnosno uvođenje još jedne posebne stope, a to je od 1%. Dakle, da te osnovne životne namirnice budu što dostupnije svakom čoveku, da tu damo i izjednačimo prilike, pravo i šansu za svakog ko ima malo novca, ko ima malo prihoda, male plate, male penzije u odnosu na one kojima je svejedno da li će im biti 1, 8, 18 ili 180%.
Dakle, ne može da se izjednačava u tome ko će da kupi jahtu i gliser, zato što to može da kupi 1% ljudi, ne može 10% ljudi koji mogu da kupuju na Dedinju placeve ili ne znam ni ja gde, ali ovo je ono što možemo da uradimo za svakog građanina Srbije i to je ono što je naša obaveza i naš posao. Zato su poslanici Srpske radikalne stranke podneli takvu vrstu amandmana.
Ovo što se radi u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji je nešto što nije dobro da se radi u Srbiji. Mi svaki put imamo, mislim da smo više puta to isticali, tzv. sporedno zakonodavstvo. Više ne možemo da pohvatamo da li se ove odredbe nalaze u setu pravosudnih zakona ili u setu finansijskih zakona, zato što neko želi da preuzme na sebe i one ingerencije koje mu ni po Ustavu ni po zakonu ne pripadaju.
Zaboravio sam da pomenem još nešto što je vezano za prethodni zakon, za položaj poljoprivrednika, pre nego što pređem na zakon o administrativnim taksama.
Dakle, suština je u tome da smo tražili našim amandmanima, poslanici SRS, da se poljoprivrednicima ukine obaveza plaćanja poreza na dohodak građana na poljoprivredne prihode, zato što oni učestvuju u jednom lancu u kome široke obaveze prema državi ispunjavaju, od PDV-a do svega drugog što moraju da prijavljuju u skladu sa zakonom. Time bismo podstakli poljoprivrednu aktivnost u našoj zemlji neuporedivo snažnije.
Što se tiče republičkih administrativnih taksi, ponovo povećanje, što neki nazivaju u obrazloženju nekakvim usklađivanjem. To usklađivanje uvek ide na uštrb interesa građana Srbije, najviše onih koji imaju najmanje mogućnosti, rekao bih, da to plaćaju, da sve svoje obaveze podmiruju.
To je takođe jedna nepopularna mera i očigledno nećemo moći da sprečimo nigde i ni na koji način nijednog ministra u Vladi Srbije da učestvuje u donošenju takvih mera.
Sigurno će ih biti u budućnosti, ko god da dođe na vlast, na bilo koji drugi način, ali mislim da se sve to moglo na bolji način rešiti, tako što će moći da se kaže građanima Srbije – evo, učinili smo vam nešto zbog čega ćete živeti bolje i zbog čega će vam cene biti niže.
Plašim se da čak i način na koji je vođena kontrola ranije, a rečeno ljudima - aha, sada ćemo da smanjimo taj porez, ali vi možete to da povećate odmah povećanjem cena na tržištu, pa da nam, od hleba, meda, žitarica, ne skoči sve za građane Srbije, koliko danas ili sutra, onog trenutka kada izglasamo ovaj zakon, plašim se da se to ne radi sve u dogovoru sa izvršnim organima vlasti, za šta nemam materijalne dokaze, ali čini mi se da imamo dokaze u praksi, u onome što se dešavalo i što već možemo da nazovemo običajem.
Pozivam vas, ministre, i skupštinsku većinu, da prihvatite brojne amandmane poslanika Srpske radikalne stranke, da ne oštetimo državni budžet, da državu ne oštetimo značajno, a da umnogome pomognemo građanima, posebno onom najsiromašnijem sloju stanovništva koji danas u Srbiji zaista jedva krpi kraj sa krajem.
To je naša obaveza, da obezbedimo budućnost za svu decu u Srbiji, zato što društvo jednakih šansi za svakoga, posebno za one koji dolaze, jeste ono za šta bi trebalo svi da se zalažemo.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima magistar Mlađan Dinkić, ministar finansija.

Mlađan Dinkić

Hvala, gospodine predsedavajući. Evo nekoliko komentara, pošto su iznete neke stvari, predlozi poslanika, bilo je nekoliko netačnih stvari, pa da ukažem na to. Naime, već sada je PDV za komunalne usluge 8%. Dakle, ne može se sniziti, jer je već sada 8%, nije 18%.
Što se tiče električne energije, tu jeste 18%, ali skrenuo bih pažnju da je porez na promet za električnu energiju bio 20%. Dakle, mi smo u tom slučaju uveli neku vrstu paralelizma; smanjili smo sa 20 na 18 i prema odgovarajućoj direktivi EU električna energija se nalazi na normalnoj stopi PDV-a, ne na sniženoj.
Želim da kažem još nekoliko stvari. Prethodnik je predložio ukidanje poreza na dohodak za poljoprivrednike. Mi smo to već uradili prošle godine – poljoprivrednici ne plaćaju porez na godišnji dohodak u 2004. i 2005. godini. Ova skupština je to usvojila u novembru mesecu. Dakle, samo jedno podsećanje, pošto je iznet netačan podatak.
Porez na godišnji dohodak građana za poljoprivrednike se ne plaća u 2004. i 2005. godini. Isto tako, komunalije sada imaju stopu PDV-a od 8%. Dakle, već je snižena stopa, nema potrebe da se to snižava, a električna energija ne može zato što imamo odgovarajuću direktivu Evropske unije koja to zabranjuje.
Što se tiče nerazumevanja od strane nekih poslanika jedne moje rečenice o subvencijama za poljoprivredu, nisam rekao da ćemo ukinuti subvencije za poljoprivredu, nego ćemo teško naći prostor za njihov dalji rast. Povećali smo te subvencije sa osam na 20 milijardi i držaćemo ih na tom nivou i pokušaćemo da ih povećavamo lagano, ali nemamo prostora za neki ekspanzivniji rast da bismo kroz taj mehanizam više štitili poljoprivrednike. Jedini način je da dobijemo sredstva iz Evropske unije. Dakle, pregovori sa Evropskom unijom oko sredstava će biti za infrastrukturu i poljoprivredu. Tu ćemo najviše fondova povlačiti.
Moram da kažem da će to zavisiti, pre svega, od efikasnosti državne uprave. Zato su jako važni ovi zakoni o Vladi i državnoj upravi, koji će se razmatrati u ovoj skupštini, jer iskustva različitih zemalja o povlačenju tih predpristupnih fondova su vrlo različita. Slovenija je ukupno povukla 92% od sredstava koja su joj bila namenjena od Evropske unije, dok je, recimo, Grčka svojevremeno samo 40% sredstava povukla, a Mađari su povukli oko 50% sredstava jer kapacitet državne uprave je bio takav da nisu bili sposobni da sredstva koja su im bila nuđena i namenjena i povuku. Zato je vrlo važno da se izgradi jedna profesionalna državna uprava, na čemu ćemo mi raditi, ukoliko nam Skupština pomogne, a verujem da hoće, i usvoji odgovarajuće zakona o državnoj upravi i o Vladi.
Što se tiče knjige, imali smo puno sastanaka sa izdavačima i između opcije da li da bude stopa za knjigu 8%, kao što je sada, uz pravo na povraćaj prethodnog poreza, ili nulta stopa bez prava na odbitak prethodnog poreza, svi izdavači su napravili kalkulaciju da se više isplati da bude 8%, ali uz pravo na odbitak prethodnog poreza. Zbog toga je to ostalo nepromenjeno u ovom zakonu.
Konačno, što se tiče predloga da se uvede na hranu treća stopa, koja je jedan posto, moram da kažem da iskustva iz svih poreskih sistema koji poznaju PDV, a to su sve zemlje Evropske unije, pokazuju da je najbolje da postoji samo jedna stopa. Čak i ovaj sistem sa dve stope stvara određene probleme u praksi, jer je jako teško izjednačiti sve proizvode u reprolancu.
Treća stopa nije nepoznata u praksi. Nekoliko zemalja ima tri stope. Međutim, pola budžeta se puni iz PDV-a, da tu budemo potpuno načisto. Bilo bi jako dobro kada bismo mogli sve poreze da svedemo na jedan posto, dva posto, na nulu, ali objektivno, pola budžeta potiče od PDV-a, a svi ostali poreski izvori, uključujući i carine, učestvuju sa preostalih 50%.
Ovo je osnovni poreski oblik i zato su sve zemlje jako restriktivne i pokušavaju da ga smanje samo tamo gde je nužno, jer s druge strane imamo odgovarajuće potrebe. Mi finansiramo sa 100 milijardi dinara godišnje deficit penzionog fonda. To je ogroman iznos. Finansiramo značajne izdatke za socijalnu zaštitu, dečije dodatke, invalidnine. Znači, 20 milijardi ide samo na te namene. Svakako da bi svaki ministar finansija voleo da snizi ovakav bazičan porez, ukoliko bi imao mogućnosti da ima manje izdatke na drugoj strani.
Neki izdaci se mogu smanjiti, na primer troškovi putovanja, ali to je zaista ograničeno i ti troškovi su vrlo mali u odnosu na ranije. Imamo ove krupne izdatke koje jednostavno ne možete da smanjujete, tako da treba zaista biti oprezan kada se predlažu ovako niske stope. To lepo zvuči, ali realno nemoguće je da budžet izdrži pod takvim stopama, jer je to 50% od svih prihoda budžeta.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se gospodinu Dinkiću.
Sledeći po redosledu je narodni poslanik Milan Veselinović, a neka se pripremi narodni poslanik Ištvan Takač.

Whoops, looks like something went wrong.