JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 07.09.2005.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE

6. dan rada

07.09.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:05 do 19:55

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad sednice Jedanaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2005. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 96 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Zahvaljujem. Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutno 95 narodnih poslanika, odnosno da je prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Goran Davidović, Vojkan Tomić, Slobodan Pajović, Velimir Stanojević, Dejan Rajčić i Miroslav Markićević.
Prelazimo na 3. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O ZAŠTITI KONKURENCIJE (pojedinosti)
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: zajedno Sanja Čeković, Milan Ninić, Blagica Kostić i Staniša Stevanović; zajedno Ljiljana Nestorović i Meho Omerović; Vjerica Radeta, Veroljub Arsić, Petar Jojić, Zoran Krasić, Ksenija Milivojević, Aleksandar Radosavljević, Nataša Jovanović, Milorad Mirčić, Momir Marković, Nemanja Šarović, Igor Bečić i Božidar Koprivica.
Narodni poslanici Sanja Čeković, Milan Ninić, Blagica Kostić i Staniša Stevanović, pisanim putem, povukli su amandman koji su zajedno podneli na član 23. Predloga zakona.
Primili ste izveštaje Odbora za trgovinu i turizam i Zakonodavnog odbora, kao i mišljenje Vlade Republike Srbije o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 140. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 1. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Sanja Čeković, Milan Ninić, Blagica Kostić i Staniša Stevanović.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam su prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 1. amandman je podnela poslanik Vjerica Radeta.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Izvolite, reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da se nastavlja raspoloženje od sinoć u ovoj sali. Moram da se osvrnem na ono što se sinoć desilo u ovom parlamentu, radi javnosti i radi stenograma. Kada je kolega Krasić rekao da u ovoj sali sedi svega šest poslanika koalicione većine, onda se, posle nekoliko minuta, ovde pojavilo još četvoro ljudi i maltene kaubojski prošetalo kroz ovu skupštinu, čak preteći kolegama da više ne smeju njihovo ime da spomenu za ovom govornicom, i kada smo mi, iziritirani takvim ponašanjem, napustili ovu salu, rasprava je i prekinuta.
Dakle, istina je ono što smo mi govorili kada ste usvajali Poslovnik, da ga usvajate samo da biste skratili put donošenja zakona, da biste obesmislili rad ovog parlamenta, i to jeste učinili, a verovatno ćete i danas. Ne vi, nego predsednik Skupštine, verovatno će i danas da u neko doba kaže da ćemo da radimo dok se ne završi rasprava u pojedinostima o tački koja bude na dnevnom redu pre 18 sati. I opet će se desiti isto, opet ćete vi koji glasate slepo slušajući Vladu, umesto da Vlada sluša vas, napustiti salu i opet će biti ovde tri-četiri poslanika skupštinske većine.
Ujutru se ovde okupite da date kvorum i nemate strpljenja ni tih pet minuta, koliko odsedite, da slušate predsedavajućeg, pa onda i narodnog poslanika koji govori o dnevnom redu. Toliko o Poslovniku i toliko o ozbiljnosti tzv. skupštinske većine.
Govorili smo o zakonu o zaštiti konkurencije u načelnoj raspravi i imali smo mnogo primedbi. Govorili smo o čudnim nadležnostima koje ovaj zakon daje Vladi Republike Srbije. Govorili smo konkretno o onim najspornijim članovima, a ja sam, evo, u ime poslaničke grupe, podnela amandman na član 1.
Član glasi da se ovim zakonom uređuje zaštita konkurencije na tržištu i osniva Komisija za zaštitu konkurencije, radi podsticanja ekonomske efikasnosti, obezbeđivanja ravnopravnosti učesnika na tržištu i ostvarivanja ekonomskog blagostanja društva u celini, naročito potrošača.
Mi smo predložili da se reči - osniva komisija, između ostalog, radi podsticanja ekonomske efikasnosti, naročito potrošača – brišu, zato što mi u SRS mislimo da bi ovim zakonom trebalo da se štiti i podstiče konkurencija na tržištu, pre svega radi ravnopravnosti učesnika, odnosno približno istih uslova poslovanja, i zato mislimo da je neprihvatljivo da se podstiče efikasnost poslovanja, jer se ne zna kojom to merom komisija može da utiče na efikasnost poslovanja.
Tačno je da efikasnost poslovanja može biti cilj, ali samo učesnika na tržištu. Dakle, član 1. koji govori o predmetu i cilju komisije za zaštitu konkurencije nakaradno postavlja ulogu komisije i obesmišljava ceo zakon i priču predstavnika Vlade, i kolega koji će glasati za ovaj zakon, koji u svojim diskusijama govore potpuno suprotno od ovog što je predstavljeno u članu 1. Predloga zakona.
Ne znam iz kojih razloga, ministre, niste prihvatili ovaj amandman. To je amandman koji ne bi trebalo da utiče na vašu osnovnu zamisao i koncepciju zakona. Jednostavno mi se čini da je ovo greškom navedeno u članu 1. Ako nije tako, onda vam ne valja koncepcija i onda imate skrivene namere kod ovog zakona.
Pričate o zaštiti konkurencije, a već u članu 1. se vidi da to nije tako i da vam to nije prava namera. Dakle, ako je moja sumnja osnovana, onda vi, svakako, nećete prihvatiti ovaj amandman, a ako vam je zaista namera da ova komisija za zaštitu konkurencije radi onako kako od nje očekuju i narodni poslanici i građani Srbije, da daje rezultate kakve bi trebalo da daje, onda nema ni jednog jedinog razloga da se ovaj ne amandman prihvati.
Pozivam vas, ministre, da još jednom razmislite i da prihvatite amandman SRS. Pozivam kolege da pokušaju, dok su ovde, da nas slušaju, da bi mogli da glasaju pametno, da prihvate ovaj amandman, da učine ovaj zakon boljim, a pošto ih to očigledno ne interesuje napravili ste kvorum, restoran vas čeka, ali nemojte nas da ometate u radu.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Reč ima ministar za trgovinu i turizam, gospodin Bojan Dimitrijević.

Bojan Dimitrijević

Dame i gospodo poslanici, prošli put je u kratkom roku završena sednica, tada sam  ostao dužan komentare, koji su bili u načelnoj raspravi, a koji će direktno ili indirektno imati veze sa amandmanima koji se predlažu. Hoću kratko da se osvrnem na neke od primedbi koje su se javljale.
Kada je reč o antimonopolskom zakonu, stoji jedna primedba, možda je najznačajnija, da se antimonopolski zakon do sada nije ni primenjivao. To je verovatno najtačnija konstatacija koja je bila. Zato sam rekao da je uvođenje komisije za zaštitu konkurencije i njen uspešan rad jedna zaista gotovo revolucionarna novina i nadam se da će se, u tom smislu, komisija brzo snaći i brzo početi da radi, jer će imati pune ruke posla.
Bila je jedna primedba da je ovo ministarstvo imalo slabu zakonodavnu aktivnost, jer je podnelo samo jedan zakon. Međutim, podsetiću, pošto je primedba došla iz reda jedne odgovarajuće poslaničke grupe, da prethodni ministar koji je pripadao toj poslaničkoj grupi, za njegovog mandata nije donet ni jedan zakon. Nadam se da ćemo mi ovde doneti makar pet, a verovatno i 10-tak zakona. Čak i kada jedan podelite sa nulom, dobijete plus beskonačno.
Što se tiče nekih primedbi koje su se javljale, moram da kažem ovde nekima od narodnih poslanika da se ovaj prvi zakon zove zakon o zaštiti konkurencije, a neki od narodnih poslanika nisu dobro pročitali naslov, pa su rekli da je u pitanju zakon o zaštiti od konkurencije.
Taman posla, gospodo narodni poslanici, ovo je zakon o zaštiti od monopola, zakon o zaštiti konkurencije. Niste rekli, gospođo Radeta, ne mogu biti siguran, ali nekoliko pripadnika vaše poslaničke grupe je ovaj zakon nazvalo zakon o zaštiti od konkurencije. Pročitajte pažljivo naslov, a mnogo više se udubite u suštinu predloga.
Što se tiče nekih primedbi, jedna od primedbi je bila da li se komisija za zaštitu konkurencije može finansirati iz budžeta? Može u prvoj godini, ali smo mi i kasnije predvideli nekim amandmanima koji su postali sastavni deo zakona da, kada postojeća sredstva nisu dovoljna za rad komisije, onda se može javiti budžet kao mehanizam koji će premostiti nedostatak sredstava da bi obezbedio nesmetan rad komisije.
Bila je jedna od primedbi vezana za donacije koje su usmerene na antimonopolsku komisiju, odnosno komisiju za zaštitu o konkurencije, ali je tamo jasno rečeno da oni, na koje se odnosi ovaj zakon, ne mogu ni u jednoj varijanti biti donatori, što je izuzetno važno.
To su najvažnije primedbe, čini mi se, koje su bile vezane za zakon o zaštiti konkurencije.
Kada je reč o zakonu o oglašavanju, grupisao sam nekoliko osnovnih primedbi. Recimo, jedna je primedba da ovim zakonom nije istaknut problem elektronskog oglašavanja i nije dovoljno naglašen. Može se reći da se sva pravila, koja se odnose na oglašavanje, odnose i na elektronsko oglašavanje.
Ali, isto tako, dajem vam informaciju da mi sada spremamo još dva zakona: zakon o trgovini i zakon o elektronskoj trgovini, koji će dodatno regulisati materiju elektronskog oglašavanja i koji će, nadam se do kraja godine, biti takođe na dnevnom redu Skupštine.
Zatim, ovaj zakon je potpuno usaglašen sa Zakonom o radio-difuziji. Nije bila tačna primedba da zakon jednim delom nije usaglašen sa Zakonom o radio-difuziji. Zakon o radio-difuziji reguliše pitanje reklama, dok ovaj zakon reguliše pitanje oglašavanja, što je ipak šira oblast od pitanja reklama.
Primedba da Radiodifuzna agencija nema ovlašćenja ili da ona ne treba da odlučuje o sportskim programima, o tome koji je program od nacionalnog značaja, takođe ne stoji, jer je u odgovarajućim članovima Zakona o radio-difuziji to pravo nedvosmisleno dato radiodifuznom savetu, odnosno radiodifuznoj agenciji.
Primedba koja je bila vezana za radio program takođe mislim da ne stoji, jer u zakonu lepo kaže da će se pravila oglašavanja shodno primenjivati i na radio oglašavanje. Reč "shodno" ne znači da će biti identična primena, nego znači da će se uvažavati specifičnosti medija kakav je radio.
Dalje, bilo je nekih primedbi, recimo, vezanih za zakon o cenama. Dve su osnovne: da li treba eksplicitno da uđu oni proizvodi ili grupe proizvoda koji će biti predmet kontrole, odnosno posebnog režima. Mislili smo da ne treba, jer te grupe proizvoda jesu promenljiva kategorija; nekada će se desiti da se poveća grupa proizvoda, a nadam se da će se vremenom desiti da se grupa proizvoda, koji su pod nekom vrstom društvene kontrole, smanjuje.
Takođe, kada je reč o Zakonu o NB i njegovoj ulozi u pogledu stabilnosti cena, kažem sledeće: cilj stabilnosti cena je zapisan u Zakonu o NB. Znači, reč je o cilju. Isto tako, taj cilj je i u ovlašćenjima, odnosno u delokrugu rada ovog ministarstva i Ministarstva za finansije.
Pošto je inflacija jedan kompleksan fenomen, nije dovoljno i vrlo često je nemoguće zaustaviti inflaciju isključivo merama monetarne politike koje su u domenu NB, nego je za to potrebno primenjivati i mere koje su vezane za snabdevenost i stabilnost tržišta, kao i mere koje su vezane za fiskalnu politiku, koja je naravno u domenu ovlašćenja Ministarstva finansija.
Što se tiče ove uloge prvostepenog, drugostepenog organa, itd. mislim da je to jasno iz zakona.
Tamo gde su povereni poslovi tačno se zna koji je organ prvostepeni, koji drugostepeni na nivou lokalne samouprave. Tamo gde su ovlašćenja zadržana u okviru ministarstva, onda je drugostepeni organ ministar. Tu se tačno zna da je to pitanje na odgovarajući način rešeno.
Bilo je dosta primedbi koje su govorile o tome da nemamo makroekonomsku stabilnost. Možda ovo nije do kraja povod, ali hoću da kažem da imamo skoro potpunu makroekonomsku stabilnost. Imamo prilično visoku stopu rasta društvenog proizvoda. U prošloj godini je bila najviša u okruženju. Imamo znatno poboljšan saldo spoljnotrgovinskog bilansa, koji će verovatno za trećinu biti bolji od prošlogodišnjeg. Imamo znatno ubrzanje procesa privatizacije.
Praktično, ako izuzmemo javne sisteme, s kojima je, takođe, otpočela privatizacija, taj proces se privodi kraju, i imamo stopu inflacije koja će, skoro sam siguran, biti do kraja godine ispod 15% i koja je možda za svega 3% više od projektovane, prvenstveno zbog činjenice da raste cena nafte na svetskom tržištu. Prema tome, o tome u kojoj meri je tržište snabdeveno, zaista nema potrebe detaljnije da objašnjavam.
Takođe, bila je jedna primedba da ovi zakoni nisu bili podložni širokoj javnoj raspravi. Ne znam da li ima zakona koji su više bili predmet javne rasprave nego što su to bili ovi zakoni. Oni su bili i na Privrednoj komori Srbije i grada i na drugim regionalnim privrednim komorama, na raznim udruženjima potrošača, stručnim i profesionalnim udruženjima. Imala je prilike da se o njima izjašnjava akademska javnost, razne međunarodne institucije, uključujući institucije EU koje su u Beogradu i predstavnici brojnih drugih agencija, uključujući i medije.
Kada je reč o komisiji za zaštitu konkurencije, kako su primedbe nastajale, tako sam ih zapisivao. Rečeno je da će trebati 50 miliona dinara da ona radi. Naravno, biće potrebno u povoj godini, a posle toga će se iz sopstvenog tarifnika i naplate odgovarajućih usluga, skoro sam siguran, komisija sama izdržavati i na taj način neće biti teret za budžet i za građane. Međutim, mislim da će se pozitivni efekti rada ove komisije u narednim godinama, ako bude radila kako treba, meriti stotinama miliona evra.
Zato je taj početni iznos od 50 miliona dinara zaista simbolična cifra u odnosu na pozitivne efekte, koje će dobra primena ovog zakona doneti za potrošače i za privredu Srbije.
Konačno, kada je reč o makroekonomskoj stabilnosti, uprkos činjenici da cene rastu nešto malo brže od onoga što smo projektovali, statistika dokazuje da kupovna moć raste brže od nivoa cena, odnosno da plate rastu u proseku brže od nivoa cena i zato beležimo iz meseca u mesec rast kupovne moći. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Reč ima poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Evo malo da se vratimo napokon i na amandman, pošto je ovo rasprava u pojedinostima.
Srpska radikalna stranka je podnela stvarno mali broj amandmana na Predlog ovog zakona iz prostog razloga što postoji principijelna razlika u konceptu kako treba da izgleda antimonopol i kako država treba da se bori protiv monopolskih ponašanja na tržištu.
Vlada se ovim predlogom zakona opredelila za drugačiji koncept, ali nije do kraja išla i onda se pojavilo od svega pomalo, što čini ovaj zakon izuzetno lošim zakonom. Gotovo da se ovim zakonom ne dotiče monopol, prirodni monopol, ne dotiču se preduzeća koja obavljaju delatnost od opšteg interesa, a ako se pogleda struktura naše privrede, verovatno 60% svih privrednih aktivnosti upravo se obavlja preko takvih preduzeća - Elektroprivreda, Telekom, železnica i da ne ređam dalje, javna preduzeća od republičkog interesa i javna preduzeća od lokalnog značaja. Ona nisu ni dodirnuta ovim predlogom zakona.
Postoji nekoliko sistema kako se uređuje tržište, zaustavlja, sprečava, ograničava i isključuje monopolsko ponašanje učesnika na tržištu. Jedan od tih sistema jeste da svim zakonima kojima se uređuje način poslovanja vršenja delatnosti maksimalno liberalizuju uslovi, da bi što veći broj subjekata mogao da bude u prilici da se bavi nekom delatnošću.
To je taj normativni prestup koji je, moram da kažem, i prisutan u Narodnoj skupštini. Većina naših zakona koji su doneti ovde, u suštini su podsticaj razvoju konkurencije na našem tržištu. Ali, postoji drugi deo te borbe da se spreči, sankcioniše, kazni, onemogući monopolističko ponašanje.
Vidite, kada se pogleda u članu 2. šta sadrži ovaj zakon, šta želi da zaustavi, to je sporazumevanje, zloupotreba dominantnog položaja i koncentracija. Koncentracija kao treći vid postoji verovatno 20 godina kao vid, odnosno oblik zloupotrebe položaja na tržištu.
Sada se vraćam na ovaj član 1. i na ovaj amandman. Nije dobro da se u zakonu stavljaju neke parole koje su verovatno pojedinačne ekonomske kategorije koje opterećuju učesnika na tržištu, opterećuju možda i statistiku, opterećuju i političare, ali ništa drugo ne znače.
To je i obuhvaćeno ovim našim amandmanom gde smo tražili da se izbrišu ove reči "podsticanje ekonomske efikasnosti". Zašto bi to bio primarni cilj države? Ako je tržište slobodno, ako država obezbedi jednakost i ravnopravnost svih privrednih subjekata na tržištu, zašto onda ubacujemo ovo da podstičemo ekonomsku efikasnost?
Među nama rečeno, u nekim u oblastima čak i nije dobro da se podstiče ekonomska efikasnost jer se zapošljava veći broj ljudi i rešavaju se neka socijalna pitanja.
Pošto je ovo u domenu ekonomske i neke političke kategorije, to ne treba da opterećuje zakon. Mi smo samo skrenuli pažnju na to da to treba izbaciti iz teksta zakona, jer u suštini to ništa ne znači. Kako bi se neko pozvao na ovu kategoriju, neka mi neko objasni?
Efikasnost privređivanja u Srbiji je takva i takva, a mi ćemo ovim zakonom to da poboljšamo. Kako? Da sprečimo zloupotrebu dominantnog položaja? Zašto bi se povećala efikasnost? Ona zavisi od drugih faktora.
Vi možete da sprečite zloupotrebu dominantnog položaja, skoči gorivo na 200 dolara po barelu - kako ste povećali efikasnost? Znate, te parole treba izbaciti iz zakona, jer one u suštini ništa ne znače.
Ovaj zakon ima poprilično takvih parola. Pokušali smo amandmanima da te stvari malo uredimo.
Osnovni nedostatak ovog zakona jeste što se ne bori protiv onih koji imaju monopolski položaj, čak nije ni bitno kako su došli do monopolskog položaja. Elektroprivreda ima monopolski položaj, na nju se ovaj zakon uopšte ne odnosi. Telekom ima monopolski položaj. Zašto ima monopolski položaj - jer nema konkurencije.
Ko je konkurencija Elektroprivredi? Nađite mi je. Razlika između dominantnog položaja i monopolskog položaja je u tome da li nema konkurencije ili postoji neka neznatna konkurencija, pa ste tamo izrazili u onim procentima, što je u krajnjem slučaju i korektno.
Monopolski položaj neko može da ima, kako vi sada koristite te termine "relevantno tržište", "relevantni proizvod", što u suštini ništa ne znači. U nekom selu jedan trgovac ima monopolski položaj. Ako iz tog sela treba da idu do sledeće prodavnice pet kilometara, jasno je.
Ako jedna pekara isporučuje hleb jednoj prodavnici, a ta prodavnica je u nekom manjem mestu, naravno da je to monopolski položaj, jer prirodno da ne može da postoji druga konkurencija. Vi možete da otvorite koliko god hoćete tržište, ali nema interesa da neko ide tamo samo da konkuriše ovome, a ne može nikakav promet da pravi.
Kada sam uzeo reč povodom ovog prvog uvodnog člana, ukazao bih na još jedno koncepcijsko neslaganje. Pravilo je, pošto je borba protiv monopola i zabrana zloupotrebe monopolskog položaja ustavna kategorija, deo treće generacija prava koja su propisana međunarodnim dokumentima, pa i našim Ustavom, zašto da se i to ne potencira, onda mora i u ovoj oblasti da se primeni princip na kome se zasniva zakonodavna nadležnost Narodne skupštine da se način ostvarivanja nekih prava uređuje zakonom.
Ako se način ostvarivanja uređuje zakonom, onda mnoge stvari koje ste vi ovde propisali da su u nadležnosti Vlade, moraju biti u nadležnosti Narodne skupštine, odnosno moraju da se urede ovim zakonom. Tu imamo šupljinu i oko relevantnog tržišta, relevantnog proizvoda i drugih odredbi gde se javljaju merila, kriterijumi i nešto na osnovu čega se utvrđuje da li postoji dominantni položaj.
Što se tiče monopolističkog položaja, vi ste samo rešili pitanje monopolističkog sporazumevanja, ali monopolistički položaj kao status niste ni dotakli. To očigledno ne želite da dirate jer mislite da samo država ima taj monopol.
Na mnogim primerima ću da vam pokažem da "braća Karić" imaju monopol, pa i ovi drugi novokomponovani imaju monopol. Dakle, ako ljudi imaju lance svojih objekata, imaju zaokruženu proizvodno-prometnu celinu, šta su oni? Formalno-pravno vi možete da stavite trafiku pored nekog velikog diskonta, ali on je opet monopolista na tom vašem relevantnom tržištu.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 2. amandman je podneo poslanik Veroljub Arsić.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Da. Narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Evo nastavak onoga što sam malopre pričao. Član 2. ima naslov - Povreda konkurencije. Navodi se u uvodnoj rečenici da su to akti i radnje, a kao povrede se navode sporazumi, zatim zloupotreba dominantnog položaja i kao treće oblik koncentracije.
Onda se u sledećem stavu 2. propisuje da, sad već neko merilo kako se izračunava, kako se utvrđuje, bitno sprečavanje i ograničavanje ili narušavanje konkurencije iz stava 1. tačka 1) i 2), ne uzima se zloupotreba dominantnog položaja, procenjuje se zavisno od konkretnog slučaja prema, pa su sada navedeni neki kriterijumi. I ono što sledi u stavu 3, što mi tražimo da se izbriše, Vlada Republike Srbije bliže propisuje kriterijume iz stava 2. ovog člana.
Zašto smatramo da to ne treba da radi Vlada? Iz jednog prostog razloga što je to način ostvarivanja nečega što je Ustavom propisano. Ako je to način ostvarivanja nečega što je Ustavom propisano, onda to mora da se propiše zakonom.
Mi smo ovim amandmanom hteli da vam skrenemo pažnju da ovo što ste naveli u stavu 3. nije ustavno. Ne možete da podzakonskim aktom uredite to. Moram da vam kažem da postoji i drugi sistem kako se to uređuje, ali taj drugi sistem zavisi od pravnog položaja antimonopolske komisije, bez obzira kako je vi zovete.
U uporednom pravu je poznat slučaj da antimonopolska komisija, na bazi zakonskog ovlašćenja, propisuje sama neke kriterijume koje će da primeni. Zbog čega? Zato što se ona izmešta. Nije blizu Skupštine, nije blizu Vlade, pravi nezavisan kvaziupravni organ, koja svojim merilima i kriterijumima može da prati ono što se dešava na tržištu. To je situacija kada izričito ovlašćenje izvire iz zakona, što ima poprilično rezona.
Ovako je moguće da se obesmisli rad komisije, jer Vlada će da joj propiše nešto, a to što propiše znači sad je možda zaštićen Janko Janković, a sutra u nekoj novoj konstelaciji Bogoljub Karić, pa on promeni kriterijume, pa više on nije u toj poziciji, pa sad sva njegova moć da kontroliše "Astra Simit", astra ovo, astra ono, "Mobtel" "Mobi klik" itd. i ovaj sistem firmi u kojima ima i kapital i uticaj.
Zato se to propisuje zakonom ili se zakonom ovlašćuje antimonopolska komisija da propiše te kriterijume i ta merila. Mnogo je bolje kada se to objektivno uradi zakonom, što se tiče našeg pravno-političkog sistema. Nije loše ako se zakonom da ovlašćenje da uradi i antimonopolska komisija, s tim što tu postoji samo jedan mali problem, što ona donosi propise i primenjuje propise, i onda je obavezna sudska zaštita, naravno u upravnom sporu, gde se kontroliše zakonitost onoga što je komisija uradila svojim pojedinačnim pravnim aktom, ne kriterijumima i merilima.
Kriterijumi i merila koje ona donosi mogu biti predmet ocene Ustavnog suda, a vi ste ovo dali Vladi, koja će to da uredi i onda znamo kako će da uredi. Kada je u dobrim odnosima sa Drakulićem, onda će to puna jedra, kada je u lošim odnosima - hajde da promenimo ovaj kriterijum. Kako? Na zahtev komisije, ona je zaključila da nešto nije u redu na tržištu, dajte da promenimo ove kriterijume, pa ćemo da idemo dalje.
Radi se čisto o principijelnim primedbama, uz onu osnovnu primedbu da monopoliste niste ni dodirnuli. Verujte, u 90% slučajeva šta se dešava na našem tržištu i ne pojavljuje se ovaj sporazum iz stava 1. tačka 1) ovog člana, ne pojavljuje se sporazum, niti horizontalni, niti vertikalni, niti kako god hoćete, niti granski, niti na nivou nekog udruženja. Nema potrebe da se pojavljuje. Što bi Karić pravio sporazum sam sa sobom. Objasnite mi, molim vas.
Zato kažem, ceo koncept zakona je po meni pogrešan i neprimenjiv. Evo, sada da ne ispadne da radikali samo kritikuju. I 1996. godine kada je donet, kada je u Saveznoj skupštini donet antimonopolski zakon, tada sam bio poslanik, mi smo radikali glasali protiv tog zakona. Zašto? Zato što nije bio dorečen. Da li je taj zakon primenjivan? Jedanput u pokušaju da se renovira antimonopolska komisija i da nešto pokuša da uradi. Verovatno je doneto 50 do 100 rešenja.
Od 2000. na ovamo, taman posla, niko nije ni smeo da razmišlja o antimonopolskoj komisiji, jer se postavilo pitanje, možda je u ovom trenutku kada izlazimo iz neke krize možda je potrebno da se pogleda da se naprave tako neke malo jače firme koje će da budu generatori, pokretači itd. To je bilo prisutno. Da se završi započeti proces akumulacije prvobitnog kapitala.
Sada kada akumulirani kapital ugrožava vlast, hajde sada da se setimo antimonopolske komisije i da krenemo. Koncepcijski zakon, antimonopolski zakon je bolji od ovoga. Mnogo je bolje da ste taj koncept prihvatili i da ste ga dogradili, razradili, i u pogledu rada antimonopolske komisije, sastava antimonopolske komisije i drugih stvari, i da ugradite i ove odredbe o koncentraciji.
Mi nismo podnosili amandmane oko koncentracije, ali ona je pogrešno postavljena. Ovde se koncentracija javlja kao prethodno pitanje. Da li kao privredni subjekat mogu da se razvijam, i ako su mi svi propisi dozvolili da se razvijam, mogu da trgujem, mogu da kupujem akcije, a sada moram da pitam antimonopolsku komisiju da li mogu da kupim.
Znate, antimonopolska komisija verovatno preventivno deluje svojim saopštenjima i svojim rešenjima na sve, ali ako za statusnu promenu mi treba da pitamo antimonopolsku komisiju, onda izvinite, molim vas, vi ste u obrnutom smeru u odnosu na ono što radi Vlada. Vlada ide ka decentralizaciji, deetatizaciji, a sada i za privredne aktivnosti mora da se pita komisija. Mi nismo tu podnosili amandmane, iz prostog razloga što znamo da ovaj zakon ne može da se primeni. Vrlo prosto.
Žarko politički želimo da ponete sa primenom ovoga, jer ćete ranije da odete sa vlasti. Čim krenete sa primenom ovog zakona vi brkate u oči svima. Prvo vašim interesnim grupama, koje su vas i koncipirale tako. Zna se, G17 zastupa ova firma, SPO ova, DSS ove, tu konstelaciju, posvađale su se gazde.
Ako krenete sa ovom komisijom gotovo je, bićete obrisani, nećete više dobijati njihovu podršku. Zato nismo hteli da vas sprečavamo, a pogotovo što sada neki više nisu ni u mentalnom stanju da shvate naše amandmane. Ako se amandmanom briše ta reč, donosi druga reč, oni kažu - sve se briše, kao što je sinoć jedan pametni ovde izašao i rekao, a čovek ni ne zna koja je tačka dnevnog reda.
Znači, mi imamo politički interes da vam omogućimo da što pre odete sa vlasti. Krenite sa primenom, budite sigurni da idete sa vlasti odmah, jer udarate u vaše sponzore i one koji su vas postavili. Gledajte sami, biće tu i koncesije, drugih stvari, zna se ko koga protežira, ko štiti "Mobtel". Pola Vlade napada, pola Vlade štiti.
Ima tu mnogo lepih stvari koje će da se dešavaju. Namerno vam nismo podnosili amandmane na odredbe o koncentraciji, a one su pogrešno postavljene.
Vi možete da proveravate nečiju koncentraciju, ali ne možete da tražite od nekoga saglasnost, tim pre što su sve privredne aktivnosti slobodne.
Kako vi možete ovim zakonom da menjate druge zakone? Sada hoće firma da kupi akcije neke firme, ona mora da podnese zahtev komisiji. Da li je to koncentracija koja može da dovede do poremećaja na tržištu, odnosno stvaranja nekog novog položaja? Malo ste pobrkali tu lončiće i budite sigurni da će ovo da mnogo boli.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 7. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Sanja Čeković, Milan Ninić, Blagica Kostić i Staniša Stevanović.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam prihvatili su ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 9. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Sanja Čeković, Milan Ninić, Blagica Kostić i Staniša Stevanović.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam prihvatili su ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Petar Jojić.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Da, narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Teško da može da nađe neko logiku između člana 7. i člana 9. Član 7. je princip, a član 9. je neki izuzetak, pojedinačno izuzeće od zabrane. Naravno, nismo hteli da vam diramo to, da se što pre upljeskate, ali smo vam skrenuli pažnju na stav 3.
Vidite kako se doživljava Vlada u ovom konceptu zakona. "Vlada bliže utvrđuje sadržinu zahteva za pojedinačno izuzeće". Znači, Vlada je ovlašćena da napravi obrazac, ne "Savremena administracija", ne Zavod za udžbenike, ne neka štamparija, nego Vlada propisuje sadržinu zahteva. Znači, Vlada je svedena na nivo ćate.
Član 6. kaže "relevantno tržište", pa prema prostoru, pa opet poslednji stav kaže: "Vlada bliže propisuje kriterijume za utvrđivanje relevantnog tržišta". Relevantno tržište je promenljiva kategorija i zavisi, pre svega, od toga šta se dešava na nekoj teritoriji.
Ono što sam malopre naveo, pošto su preskočeni neki članovi, u članu 4. poslednji stav kaže: "Ovaj zakon se ne primenjuje na preduzeća, privredna društva i preduzetnike koji obavljaju delatnost od opšteg interesa, kao i na lica kojima je aktom nadležnog organa dodeljen fiskalni monopol", cigarete i alkohol. Šta će vam onda zakon? I onaj pre vas, onaj Đelić je za pet godina rešio akcizu za cigarete, unapred dogovorio, uspostavio super monopol, ekstra kluzi. Sve je to on sredio.
Kaže, "koji obavljaju delatnosti od opšteg interesa". Delatnosti od opšteg interesa su one delatnosti čije je obavljanje nezamenljiv uslov za život i rad na određenom području: toplana, vodovod, kanalizacija, elektroprivreda, saobraćaj. To ne dotiče ovaj zakon, jer lokalna samouprava o tome vodi računa. Juče smo pričali o tome da tu nema čak ni konkursa, direktori se postavljaju prema parcelama - uhvatila je ova stranka ovo i ona gura to.
Znate šta, vi neminovno ovim zakonom morate da udarite malo i na politički monopol, jer 60% svih privrednih aktivnosti se obavlja preko ovih javnih preduzeća ili u odnosu sa tim javnim preduzećima. Nećete valjda da kontrolišete samo trafike i da se borite protiv monopola u trafikama? Gradsko saobraćajno, železnica. Evo pitanje, svi ga izbegavaju - zašto je železnica ukinula neke linije? Koja alternativa? Nema je. Kakvo je to ponašanje?
U početnim odredbama ste rekli da personalna primena ovog zakona podrazumeva privredne subjekte, preduzeća, preduzetnike, fizička, pravna lica i državne organe. Sada će kvazi državni organ, kao upravna organizacija - komisija da kontroliše državni organ koji obavlja neku privrednu delatnost. Greška u konceptu, i to velika greška.
Sada vidimo za šta vi ovlašćujete Vladu da propiše obrazac zahteva. Član 7. kaže: "Akti koji za cilj ili posledicu imaju ili mogu imati bitno sprečavanje, ograničavanje i narušavanje konkurencije na relevantnom tržištu", a to "bitno" opet procenjuje Vlada, "jesu sporazumi, ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prećutni dogovori". Ne znam kako će ovi prećutni dogovori da se utvrde. Još niko nije našao formulu kako prećutni dogovor da se utvrdi.
Kaže, "usaglašene prakse, odluke udruženja učesnika na tržištu" itd. "Sporazumi iz stava ovog člana zabranjeni su i ništavi, a naročito sporazumi kojima se neposredno i posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cene ili drugi uslovi trgovine". Kakav tu može da bude pojedinačni izuzetak?
Ono što je propisano članom 9, to je da komisija može na zahtev učesnika u sporazumu, znači onog ko je zaključio sve ovo iz člana 7, koji učestvuje u ovome, da odobri izuzeće pojedinog sporazuma ili dela tog sporazuma od zabrane, ako taj sporazum, odnosno njegovo delo doprinosi unapređenju proizvodnje ili distribucije.
Valjda će svi oni da kažu da su napravili sporazum da bi unapredili proizvodnju ili distribuciju. Niko ne bi od ovih ostalih rekao: napravio sam ovaj sporazum da bi onemogućio proizvodnju. Opet će Vlada preko komisije da oslobodi od ovoga zato što je motor razvoja u ulici NN.
Loš Predlog zakona, nedorečen, a posebno kod vertikalnih sporazuma. Znači, ako je do sedam godina - može, ako je rok trajanja duži od sedam godina - ne može. Osnovna poenta kod tih sporazuma, malo širim, pošto tu nismo podneli amandmane, a ima vremena, jeste da svi moraju da se daju komisiji. Zašto moraju da se daju? Onaj ko je zaključio, on ne zna unapred kakav će stav biti komisije o tome posle dve godine.
Ako komisija posle dve godine zauzme stav da je taj sporazum u funkciji zloupotrebe položaja na tržištu, moguće su kazne od jedan do 10%, pošto je dovoljno da komisija utvrdi ništavost, jer po zakonu su ništavi ti sporazumi. Da se ne bi kroz dve godine utvrdilo da su ništavi i da mu se pokupi sve ono što je radio u toku dve godine, sad svi moraju da jure ispred komisije da daju svoje sporazume o poslovno-tehničkoj, čak nije ni bitno kako se zovu ti sporazumi, jer ovde kaže i prećutne dogovore. Verovatno ćete da idete i na konkludentne radnje. Namrštio se, namignuo je, verovatno je prećutno dogovorio ovo.
Znate šta, ovako nešto ne može da ide u zakon. Bilo bi dobro da ovo povučete, jer sve što idemo dalje u analizi ovog zakona, verujte biće i suviše tragikomično.