JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 07.09.2005.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE

6. dan rada

07.09.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:05 do 19:55

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
 Hvala. Da li još neko želi o ovom amandmanu reč? (Ne.)
Na član 37. amandman je podneo Aleksandar Radosavljević.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Radosavljević. Izvinjavam se, ako vas podsećam na vreme, zbog toga što nemate ispred sebe, nego sa strane časovnik. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Aleksandar Radosavljević

Demokratska stranka – Boris Tadić
Dame i gospodo, poštovano predsedništvo, kolege poslanici, gospodine ministre, amandman na član 37. koji sam podneo u ime poslaničke grupe DS je sledstveno proizvodu amandmana koji smo imali na član 36.
Još jedanput želim da podseti predlagača da sastav saveta, po predlogu DS, mora biti brojčano veći. Sastav saveta po Predlogu zakona nije dobar. Očigledno je da će napraviti određene probleme prilikom samog konstituisanja, a da ne govorim o tome da u funkcionisanju može doći do ozbiljnih problema.
Zašto smatramo da je neophodno povećati broj članova saveta? Još jednom želim da podsetim, kada savet ima pet članova, na situacija da u trenutku donošenja odluke može da ima i četiri člana, te u slučaju jednakog broja glasova odlučuje glas predsednika, što nije dobro rešenje. To je protivustavno rešenje.
Želim da podsetim, pošto sada ministar ćaska, na nedoslednost politike koju sprovode predstavnici Vlade Republike Srbije. Podsećanja radi još jedanput, u savetu Republičke radiodifuzne agencije oduzimanje prava veta jednom članu iz Vojvodine pravdano je time da je to protivustavna odredba. Na koji način predlagač zakona želi da opravda činjenicu da predsedavajući ima pravo da, u slučaju jednakog broja glasova, presudi na jednu ili drugu stranu i donese valjano rešenje.
Takođe, postoji mogućnost da sa ovakvim brojem članova saveta dođe do blokade rada saveta, što je vrlo verovatno i moguće da se desi, da tri člana izgube status članova saveta, a procedura za izbor novih članova saveta može trajati i više meseci. Dakle, u tom slučaju, u toj situaciji, možemo imati potpunu blokadu rada saveta.
Zato je neophodno da imamo veći broj članova saveta i zato članom 37. predlažemo drugačiji postupak i izbor članova saveta, time što će taj broj od 11, za koji smatramo da je optimalan broj, daleko pogodniji, kvalitetniji, nego što je to predlog od pet, učiniti da savet funkcioniše nesmetano, pa čak i u slučajevima da pojedini izabrani članovi saveta izgube status člana saveta.
Time ćemo da izbegnemo situaciju, još jednom kažem - protivustavnu situaciju da predsednik saveta ima pravo da presuđuje u slučaju jednakog broja glasova na sednicama saveta. To je nešto što je nedopustivo. Iz tog razloga DS predlaže, po nama, kvalitetno i bolje rešenje nego što se nalazi u Predlogu zakona.
U cilj u efikasnijeg rada, a s obzirom da se i naredni amandmani na član 40. i 45. odnose i vezani su za amandman na član 36, znači za izmenu sastava članova saveta i broj članova saveta, ovu priliku sam iskoristio da obrazložim ta dva amandmana, neću se javljati povodom amandmana na član 40. i 45.
Još jednom upozoravam ministra da rešenje po kome je predsednik saveta ovlašćen i ima pravo da presuđuje u slučajevima jednakog broja glasova protivustavno rešenje. Mi nudimo kvalitetnije i bolje rešenje u ovom slučaju, gde nećemo biti u situaciji da u neko dogledno vreme možda i Ustavni sud Srbije ospori jedno ovakvo rešenje, koje imamo prema Predlogu zakona, koje nam nudi ministar Dimitrijević. Da li sam ga ubedio ili ne, verujem da jesam, verujem da shvata dobru nameru poslanika DS.
Još jednom, zarad javnosti, zarad vas kolega, želim da podsetim, na osnovu toga da li su ministar i njegove kolege spremni da prihvate naše amandmane, DS će ceniti da li će podržati ovaj predlog. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Radosavljeviću.
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.) Hvala.
Na član 37. amandman je podnela Ksenija Milivojević.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 39. amandman je podneo poslanik Momir Marković.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Momir Marković.
Dozvolite mi, gospodine Markoviću, da vas obavestim, po Poslovniku danas ćemo produžiti rad, zbog važnosti zakona i vaših obaveza, do 20,00 časova, razmatranje u pojedinostima one tačke koja bude na dnevnom redu, pa ćemo nastaviti sutra ritmom koji vam odgovara. Hvala vam, gospodine Markoviću, na razumevanju.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Zahvaljujem. Pre nego što pređem na odbranu amandmana, moram da komentarišem neke stvari koje su se spočitavale poslaničkoj grupi SRS, verovatno iz nemanja filinga da se razdvoji ironija od suštine.
Jedan od poslanika, a čini mi se i ministar u jutrošnjem delu izlaganja reče, umesto zakon o zaštiti konkurencije, neki poslanici SRS su rekli zakon o zaštiti od konkurencije.
Taj neki poslanik SRS sam bio i ja, i namerno sam rekao - zakon o zaštiti od konkurencije, jer sve koji pripadaju vašim poslaničkim grupama, a bave se nekim poslom, upravo ih nekim prethodnim zakonima, a ne vidim da će i ovaj zakon da vas spreči da to uradite, štitite od konkurencije.
(Predsednik: Vratiću vam vreme, nemojte se ljutiti, pošto podržavam, gospodin Marković vrlo retko jezički greši, budite ljubazni i uvažite to. Izvolite.)
Dabome. Gospodin Novaković, bivši ministar, i sada je zaštićen od konkurencije i kompletan evro-dizel koji se proizvede u obe rafinerije, jedino preko njegove firme može da se kupi, a usput ima i onoga što je u "Ist pointu" radio, onaj Drakulićev, koji ide do granice i nazad i šeta papire. Ministre, proverite to.
Dalje, kada smo već kod zakona o zaštiti od konkurencije, da Vlada radi svoj posao, reče ministar - mi se mešamo u svoj posao, da se vi mešate u svoj posao do kraja, ne govorim konkretno o vama, govorim o nekim vašim kolegama, onda se ne bi desilo da firma, koja se zove "Kontrola leta", za šest meseci dva puta po milion evra da samo za kupovinu putničkih vozila.
Ne bi se desilo da firma koja se zove "Kontrola leta" napravi na Kopaoniku kompletan sistem za kontrolu leta i udari ključ, jer ne dozvoljava da se koristi. I umesto da prenese kompletnu opremu na Murtenicu, gde pravi novi, oni kupuju kompletnu opremu novu i sto i nešto miliona dolara ili evra, neću da grešim dušu, ali jedna od te dve valute jeste, ponovo ulažu.
Ne bi se moglo desiti da direktor te uprave, koji je sticajem okolnosti jedne nacionalnosti, ne bih da pominjem, u susednoj zemlji, na planini u susednoj zemlji pravi naš centar za kontrolu leta. Ne bi se moglo desiti da se na nivou Jugoslavije, pored svih ovih centara, pravi još jedan centar dole kod Podgorice, tako da smo mi, kao velika Jugoslavija, imali dva centra za kontrolu leta. Sada, kao SCG, imamo četiri i pravi se onaj peti dole.
Ne bi se moglo desiti da direktor te institucije ima platu, nećete verovati, milion i nešto hiljada dinara; nije uzeo evre, uzeo je dinare. Doduše, kako Karić uzima 200 i nešto hiljada evra mesečno, ova plata od milion dinara nije ništa.
Da pređemo na odbranu amandmana.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 39. stav 1. kojim tražim da se reči "ne predstavljaju ovlašćene predlagače" brišu, pa bi onda bilo: "Članovi saveta dužnost obavljaju samostalno, po najboljem znanju, savesti" itd. Iznenadio sam se kada Vlada nije prihvatila moj amandman i hteo sam da pročitam zašto nije prihvaćen moj amandman.
Kaže ovako: "Amandman se ne prihvata iz razloga navedenih za neprihvatanje amandmana na član 37. Predloga zakona, koji je podneo narodni poslanik Milorad Mirčić". Okrenem obrazloženje koje su dali Miloradu Mirčiću, narodnom poslaniku, da pročitam zašto su njegov amandman odbili. Kaže ovako: "Amandman se ne prihvata iz razloga navedenih za neprihvatanje amandmana na član 36. Predloga zakona, koji je podnela narodni poslanik Nataša Jovanović".
Okrenem i to obrazloženje, gde piše da, kada je u pitanju formiranje samostalnih i nezavisnih tela, u suštini je rešenje u Predlogu zakona, kao i kod nekih drugih, bolje i preciznije od predloženog amandmana i njime se svakako ne vrši diskriminacija kvalifikovanih stručnjaka itd. E, baš mi objasniste.
Nemojte više meni da objašnjavate, objašnjavajte građanima Srbije, a uskoro će vreme kada ćete morati da objašnjavate na mitinzima, tribinama itd.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam. Reč ima gospodin Krasić. Imate još 10 minuta kao poslanička grupa za ovaj amandman.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Pošto smo završili sa temom kako se vadila repa, da pređemo na amandman na član 39. stav1.
Razlika je u tome što se amandmanom traži da se izbriše nešto što je dato u negativnom obliku, pa se onda podrazumeva da se ne menja nikakva suština. Ali, Vlada nije imala hrabrosti da vidi da brisanjem ove dve reči praktično ne dira se suština onoga što je Vlada htela članom 39. da postigne.
Kada se za člana nekog organa bira neko zbog ličnih svojstava, a lično svojstvo je struka, obrazovanje, ugled u nekoj oblasti itd, onda su ta lica kao stručnjaci, jer zato što su stručnjaci tu su izabrani, po pravilu samostalni i oni ne podnose račun nikome, pa čak ni onome ko ih je predložio za odgovarajuće mesto. Naprosto, to je praksa.
Kada se neko predlaže od strane ovlašćenog predlagača, a nije osnov za predlaganje struka predloženog kandidata nego pozicija samog predlagača, onda su moguća različita rešenja. Klasičan primer za to jeste što u skupštini akcionarskog društva imamo neke koji učestvuju u upravljanju, pa oni imaju daleko veći broj glasova po osnovu pripadnosti akcija itd. Moguća su i neka druga rešenja. Ali, kada je u pitanju struka, onda onaj ko je predložio određeno lice, to lice izabrano, ne može da utiče na njegov rad.
Slično je kao što je Skupština predložila jednog člana Visokog saveta pravosuđa. Mislim da je to neki profesor Tomić. On više nikakvu obavezu nema prema Narodnoj skupštini i poslaničkim grupama posle toga. On je upravo predložen zato što je profesor Pravnog fakulteta, nalazi se u toj oblasti, može da proceni i računa se da mu struka i njegovo znanje nalažu da najsavesnije i najstručnije radi taj posao.
Ovo pričam samo zbog toga što sam se ovde protivio nekim poslanicima, koji su kada su pali neki predlozi, rekli, šta radi taj naš tamo. Nije on naš. On je potpuno samostalan.
Usvajanjem ovog amandmana vi ništa ne gubite, već potvrđujete ono što je bilo vaše osnovno opredeljenje. Međutim, pošto je sada prilika da otkrijemo sve manjkavosti ovog zakona, čak i gde ne postoje naši amandmani, upozoravam Vladu da ovaj zakon nema precizne odredbe niti u članu 73, gde propisuje mere. Jedna od tih mera je oduzimanje predmeta i zabrana vršenja određene delatnosti.
Ako se zabranjuje vršenje neke delatnosti, da li se to radi privremeno ili trajno? Ako je privremeno, koliko ta mera traje - šeset meseci, godinu, mesec dana, 15 dana?
Ovaj zakon, ministre, nema nijednu odredbu, a mesto joj je u prelaznim i završnim odredbama, ako ste predvideli i propisali da Vlada donosi neke podzakonske akte, u kom roku je ona dužna da podnese te podzakonske akte? Ako ima pa nisam primetio, stvarno se izvinjavam, ali ono što sam gledao, nisam video nijednu odredbu, a znam da im je mesto u prelaznim i završnim odredbama. Tu obično stoji - Vlada je dužna u roku od šest meseci ili tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona da donese podzakonske akte iz člana itd. Ni toga nema ovde.
Da vam malo pomognem i da vam kažem gde su još te mine iznenađenja povodom ovoga - ne postoji mogućnost da se neko prekršajno kazni u procentu. Kada se izriče novčana kazna, ona je zakonom određena. Dobit koja se oduzima može biti odrediva, ali novčana kazna da bi postojala kao sankcija, mora da bude u nominalnom iznosu određena. Ovo gde ste napisali od 1% do 3% i od 1% do 10% ne može, jer naš Zakon o prekršajima to ne dozvoljava.
Ceo ovaj prekršajni postupak koji ste ovde predvideli je u suprotnosti sa našim Zakonom o prekršajima, a verovatno i sa zakonom o budućim magistratima, kako je to Batić najavljivao. To stvarno dovodi u pitanje ustavnost ovog zakona.
Mogućnost da se prekršajni postupak vodi pri nekom ministarstvu kod nas postoji, kada je u pitanju poreska uprava, kada je u pitanju carina, a za neka druga ministarstva uvek se tražila izričita odredba, kao i propis u nekom zakonu koji to nešto izvlači i to u nekom materijalnom propisu strukovnog karaktera, kao što je kod carine Carinski zakon, kao što je kod poreske uprave Zakon o postupku i poreskoj upravi. Mislim da se tu javlja veliki problem zbog koga neće biti moguća primena.
Ne znam da li je podnet amandman na član 62, ali vi imate ovde zaista veliki problem. Komisija kao upravna organizacija može da donosi i da radi, ali ona nema snagu da sprovede ono što je odlučila. Samo da vas podsetim, kaže se da komisija može da obilazi privredne subjekte i da tamo vrši neku kontrolu i proveru - znam da postoji neki problem, mimo volje da li neko može da ulazi, ako treba da ulazi potrebna je odluka suda, a ima tu i nekih drugih problema i za takve neke stvari potrebna su inspekcijska ovlašćenja. Ovde nema takvih inspekcijskih ovlašćenja.
Ostaviću malo nešto i za kasnije povodom ovih problema.
Znači, budite apsolutno sigurni, usvajanjem ovog amandmana ne remeti se ono što ste zamislili prilikom predlaganja ovog zakon.
Uopšte se ništa ne remeti, jer čak ovaj amandman kaže da se podrazumeva da su članovi komisije samostalni, da ne podnose nikakav izveštaj svom predlagaču, tim pre što predlagači, po ovom vašem konceptu, svako od njih može da predloži dva kandidata.
Mene čudi, ovi poslanici koji su odavno ovde, koji znaju kako to izgleda, ovih zadnjih godinu i po dana, kada se biraju na sličan način članovi nekog organa, da niste predvideli odredbe o dimenziji akvarijuma i one kutije od stakla, pa da li se meša na levu ili na desnu stranu, da li se levom rukom izvlače papirčići.
Mi smo ovde imali situaciju da idu dva kandidata koja su data alternativno i da svi glasaju i za jednog i za drugog kandidata. To su smešni izbori. Više puta su ponavljani. Ajde što je to smešno, nego je i uvredljivo, jer prvi put je to potonulo, taj sistem izbora na Nacionalnom prosvetnom savetu. Sada postaje izbor pravi cirkus, a radi se o organu koji ima takvu značajnu ulogu koja je propisana zakonom. Čak je bilo i kandidata koji su odustajali, jer im je uvredljivo da se maltene poslanici ovde zbog različitih interesa, a neki i s pravom ponašaju na neki način, pa to može da izgleda kao svojevrsno iživljavanje.
Zato predlažite neka rešenja koja su moguća, koja su realna, koja su ostvariva. Ove stvari sa većim brojem predlagača, svako po dva kandidata, ako mislite da na taj način obezbedi samostalnost, nezavisnost, stručnost tih ljudi, grdno se varate. Mi smo iskoristili da vam ukažemo na nekoliko primera, a posebno ću o onoj odredbi kada predsednik glasa, njegov glas vredi glas zapeta 10%. To nema nigde.
Valjda je čovek čovek, dignuta ruka je dignuta ruka, ali sudeći prema ovome što se dešava sa savetom ministara mogli ste da ubacite i odredbe o telefonskom glasanju. Oni su telefonski kontaktirali i doneli odluku da 300 miliona ulože u nešto, zaduže se, obezbede posao težak 300 miliona.
Kako? Telefonom. Ovaj bio na odmoru sa ženom, ovaj bio ovamo, onamo, jesi za, jesam za, možemo, možemo, koji je osnov, član 14. Zakona o savetu, a član 14. kaže - Savet ministara donosi odluku. Čisto formalna odredba, koja govori o formi odluka koji donosi Savet ministara i telefonom. Ubacite to ako je to praksa. Mogli ste da pitate vašeg Vuka Draškovića, on je tako glasao, a nije nas obavestio. Sada se drma gora. Zašto se drma gora? Zato što je sve neprecizno, nejasno.
Mi samo pokušavamo da izađemo iz ove nebuloze koja se predlaže. Prihvatite sve amandmane SRS koji se odnose na izbor članova ove komisije, ima još tri-četiri amandmana koji čine jednu celinu, nećete ništa da pogrešite, biće to normalno i prihvatljivo za sve. Ova svojevrsna licitacija sa 10, 11 predlagača puta dva kandidata i cirkus prilikom izbora, onda vi kažete u startu vi želite da omalovažite svaki organ, kako državni, tako i kvazidržavni organ.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Još neka poslanička grupa o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 40. amandman je podneo poslanik Nemanja Šarović.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Da. Narodni poslanik Nemanja Šarović.

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Hvala, gospodine Markoviću, ali vama ovde izgleda osim sata još nešto ne radi.
Što se tiče samog amandmana na član 40, koji sam podneo u ime poslaničke grupe SRS i kojim je predloženo brisanje stava 2. ovoga člana, to je kao što je rekao gospodin Krasić u prethodnom izlaganju celovita koncepcija SRS vezana za ovaj izbor, i tu se provlači ta logika od člana 36, 37, 39, to su ti amandmani koje smo mi podneli i kojima pokušavamo da na jedan mnogo bolji i konkretniji način uredimo ovu materiju koja reguliše izbor članova saveta.
Mi smo imali priliku i da vidimo kako već funkcioniše izbor kada je koncipiran na ovaj način prilikom izbora nekih drugih članova nekog drugog saveta i jasno je već i tada bilo svima vama da to ne funkcioniše. Imali smo naknadno i neke promene tih zakona i time ste i definitivno priznali da ova koncepcija nije dobra, pa nije jasno zašto sada opet insistirate na ovakvom načinu izbora članova saveta i da li je neophodno da se na svakom zakonu opečete na isti način, pa da onda kroz tri ili četiri meseca imamo ovde na dnevnom redu izmene i dopune ovog zakona, pa da tada uređujete zakon ovako kako vam mi to kažemo sada.
Doduše, tada će možda podneti amandmane poslanička grupa SPO, pa će to tada biti dobri amandmani, ali mislim da je zaista bolje da to uradite sada i da jednostavno, ukoliko prihvatite amandmane SRS, na neki način i ovaj zakon stavimo van dnevnog reda, da donesemo jedan dobar zakon i da možemo da se posvetimo nekim drugim.
Stavom 2. člana 40. predviđeno je opet različito trajanje mandata članova saveta i to unapred valjda neodlučen način, jer nije opet detaljno predviđeno kako će se to glasanje obaviti. Opet ćemo imati situaciju da će žrebom predsednik Narodne skupštine birati, muljati tu po nekoj kutijici i vaditi, na taj način odlučivati da li će neko ko je izabran iz reda stručnjaka imati mandat tri godine ili će imati mandat pet godina, a valjda vam je jasno da igrati se na taj način sa ljudima i sa reputacijom nekih ljudi, za koje kažete da su vrsni stručnjaci, ne bi trebalo da bude prihvatljivo.
Mi ćemo imati ovde malo-malo cirkus. Non-stop će ići predlaganje tih saveta, taj postupak koji traje pola godine, pa ukoliko tu ne bude bilo rezultata, onda će predlagati Vlada, pa će predsednik Narodne skupštine birati ko će imati koliko.
Dakle, dajte da odmah to uradimo na jedan normalan i civilizovan način, da se zna ko se kako bira, ko je ovlašćeni predlagač, koliki je mandat na koji se bira i da ti ljudi jednostavno i taj savet mogu da imaju određeno vreme u kome će raditi na miru, bez nekih uticaja sa strane, da mogu da imaju neku samostalnost u radu, a ne da se savet svakih nekoliko meseci potresa izborom, predlaganjem novih članova. Jednostavno ne znamo kako će oni moći da rade. Kada istekne nekome mandat, da li će oni imati kvorum, neće imati kvorum itd.
Ako se vratimo na član 38, vi određujete ko ne može biti član saveta. To naravno nije popularno i ne treba raditi na taj način u zakonu, ne treba na negativan način definisati ko ne može, bolje da ste definisali ko može, i to je ono što je normalno i što je poželjno u zakonskim projektima u drugim državama. Naravno, nekada je bilo kod nas, ali od kada se ne zna ko piše zakone, ko ih predlaže, nije ni čudo da je situacija ovakva.
Najpre prva stvar, rekli ste da član saveta ne može biti lice starije od 65 godina. Ja bih voleo ovde da izađe ministar, pa da objasni zašto vi na taj način nipodaštavate ljude koji imaju više od 65 godina života. Mislim da je ovo čak i suprotno i zakonima drugim Republike Srbije i Ustavu Republike Srbije i kako je moguće da neko ko je stariji od 65 godina, ima opšte pravo glasa, dakle, može da bira, može da bude biran na najviše državne funkcije, znači, može da bude poslanik, može da bude ministar, može da bude predsednik Vlade, može da bude predsednik Republike, a ne može da bude član saveta.
Dakle, ova vaša koncepcija jednostavno ovde ne može nikakvu logiku da pokaže. Zašto neko ko ima 65 godina ne može da bude član saveta, ukoliko vam je već osnovni kriterijum, a trebalo bi da bude, stručnost u određenoj oblasti. Zašto se na ovakav način lišavate velikog broja stručnjaka, jer priznaćete da veliki broj ljudi koji ima više od 65 godina i dalje ima u potpunosti očuvane intelektualne kapacitete, da mogu da se bave ovakvim stvarima, imaju veliko životno iskustvo nagomilano tokom prethodnih godina života.
Ne znam zašto bi vam smetalo da neko ko može, ponavljam, da obavlja najviše državne funkcije, ne može da bude član saveta, što je ipak funkcija koja je nešto malo manje važna od predsednika Vlade, Republike ili Narodne skupštine.
Dalje, u članu 38. stav 1. tačka 7) kažete da, pored toga što ne mogu biti članovi saveta lica koja su osuđena za određena krivična dela, za korupciju, prevaru, dela koja ga čine nedostojnim, to je u redu, ne mogu da budu članovi saveta ni lica koja su pravosnažno osuđena na kaznu zatvora u trajanju dužem od šest meseci. Gospodo, to je potpuno nebulozno.
Znači, ukoliko je pre 20 ili 30 godina osuđen zbog saobraćajnog prekršaja na sedam mesec, npr. ministar Jočić, on je osuđen pravosnažno, i to je osuđen za tešku krađu, za jedno ozbiljno krivično delo, on može da bude ministar, a ne može da bude član saveta neko ko je osuđen zbog saobraćajnog prekršaja.
Dakle, to je potpuno neprimerena koncepcija. Opet imate dvostruke standarde, jedne kada se radi o vama i kada se radi o Vladi, a druge kada se radi o izborima stručnjaka iz određene oblasti koji su osuđeni možda zbog nečega što ih ni na koji način ne čini nedostojnim da vrše određenu funkciju.
Dalje, da je koncepcija zakona i sam tekst, način na koji je ovo pisano, pogrešan, govori nam i član 39, jer kažete da članovi saveta ne predstavljaju ovlašćene predlagače, već dužnost obavljaju samostalno. Mnogo je bolja formulacija koju smo mi kroz amandman predložili, gde se kaže da članovi saveta dužnost obavljaju samostalno. Vi ste na taj način rekli sve.
Tekst zakona treba da bude što kraći i što precizniji. Vi imate ovde brdo formulacija gde kažete "može da bude" ili "možda će biti". Jednostavno to ne treba i ne sme da ima mesta u zakonu, jer vi na taj način ne određujete ništa. Kada date potpuno široku formulaciju da može i ne mora, vi onda ne morate naglašavati da onda nešto može ili ne mora da bude.
Ako ste dali mogućnost, to je dovoljno. Ukoliko ne želite da se ta mogućnost koristi, onda nemojte ni propisivati zakonom, umesto onoga što vi stalno radite, kažete da se to neće koristiti, ali dajemo mogućnost. Zašto onda takvu mogućnost uopšte i dajete?
Dalje, član 41. kaže da mandat člana saveta prestaje: istekom vremena na koje je izabran, razrešenjem, smrću. Trebalo je tu predvideti da mandat prestaje i ostavkom. Zbog toga imate i problem u članu 42, gde kažete da Skupština, na predlog saveta ili 20 narodnih poslanika, razrešava člana saveta, pa tačka 7) kaže – "ako član saveta podnese ostavku Skupštini, u pismenoj formi".
Gospodo, to podrazumeva koliko je taj komunistički duh u vama još uvek živ, koliko je jak, koliko vi još uvek razmišljate na način iz nekih prošlih vremena, pa bi vi kada neko podnese ostavku, onda to ovde stavljali na dnevni red, pa će nekoga ko je podneo ostavku Skupština da razrešava. To je besmisleno.
Kada neko podnese ostavku, to je kraj. Ne treba Skupština da razmišlja da li je ostavka podneta iz ovih ili onih razloga. Jednog trenutka kada stigne kod nas ostavka, mi više nemamo šta o tome da raspravljamo. Kakvu odluku uopšte može da donese Skupština kada neko podnese ostavku?
Hoćemo mi ovde da raspravljamo pet sati i onda da kažemo - ne prihvatamo tvoju ostavku, ima da radiš, ima da budeš član saveta, a ti možeš da se protivih koliko hoćeš, možeš da budeš bolestan koliko hoćeš, možeš da bude zauzet koliko hoćeš, ne može, ili ćemo te mi razrešiti ili ti je drugi izlaz da umreš. Ne može, ne razrešavamo te i gotovo. Dakle, ovo je potpuno besmisleno, od člana 36. preko člana 37, 39, 40, 41. i 42, sve što ste uradili i sve što ste napisali potpuno je pogrešno.
Ne verujem da bilo ko može ijednu primedbu, kvalitetnu, racionalnu, suštinsku da uputi na ove amandmane koje je podnela SRS. Mislim da je mnogo bolje da ovo već sada regulišemo na precizan način, na evropski način, evroatlantski, kako god hoćete, ako će vam tako biti lakše da prihvatite ove amandmane. Evo, reći ću i to da nas ovi amandmani ubrzano približavaju Evropi. Mislim da će nas zaustaviti i zbog prevelike brzine.
Dakle, još jednom vas pozivam da prihvatite ove amandmane i mislim da ćemo se već od narednog jutra naći u Evropi.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 40. amandman je podneo Aleksandar Radosavljević.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 44. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ljiljana Nestorović i Meho Omerović.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam prihvatili su ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 44. amandman je podneo narodni poslanik Igor Bečić.
Vlada i Odbor za trgovinu i turizam nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Narodni poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kao što sam već rekao u načelnoj raspravi, očekivao sam mnogo bolji zakon koji stvarno definiše ovu oblast, pogotovo kada je u pitanju zaštita konkurencije. Čini mi se da predlagač ovog zakona nije imao onu osnovnu namenu u vidu, a to je da se zaštitom konkurencije štiti krajnji potrošač, a ne učesnici na tržišnoj utakmici.
Član 44, na koji je gospodin Bečić podneo amandman, tiče se načina i rada saveta te komisije koja će da prati rad učesnika na tržištu, kako i pod kojim uslovima razni učesnici sklapaju ugovore, nabavljaju robu ili pružaju usluge.
U članu, čini mi se, 35. ili 33. se definiše ko su ti članovi saveta. Imamo primer ko predlaže. Recimo, predlaže Advokatska komora. Kakve veze ima Advokatska komora sa zaštitom konkurencije? Predlaže Naučno društvo ekonomista. Slažem se, ljudi su od struke, ali postavljam pitanje, da li su ti koji će raditi u ovom savetu ikada bili na jednoj tržišnoj utakmici? Vlada Republike Srbije često sama pravi monopol. Kako će ona da predloži nekoga u taj savet? Privredna komora Srbije, isto tako.
Znači, čitava koncepcija zakona je sasvim pogrešna i nema cilj da zaštiti potrošača, već naprotiv, kao posledicu možemo da imamo i skok cena i inflaciju. Sada ću na jednom prostom primeru to da navedem.
U članu 7. Predloga zakona, naslov - Akti kojima se sprečava, ograničava ili narušava konkurencija, pa sada pojam šta je to narušavanje konkurencije, pa se u članu 4. kaže – "primenjuju nejednaki uslovi poslovanja na iste poslove sa različitim učesnicima na tržištu i time učesnike na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente".
Kada neko pročita i razmisli, vrlo malo, kaže - sasvim je u redu, ali ako se neko zadubi u materiju šta je to tržište i kakva je utakmica na tržištu, onda može da zaključi da je ovo čista glupost.
Ako se na tržištu pojavi nov proizvođač ili nov proizvod, dajem vam primer iz profesionalnog iskustva, u tom trenutku svi učesnici na tržištu su potpuno izjednačeni, jer je cilj da se osvoji tržište.
Jedan broj učesnika prihvata novog proizvođača ili novi proizvod. Cilj jeste da se stekne navika kod poslednjeg potrošača, znači kod onog najobičnijeg kupca da koristi taj proizvod. U tom lancu od proizvođača, velikoprodaje, maloprodaje, svi učestvuju u tome i ulažu često i finansijska sredstva da bi stekli tržište.
Koji je razlog? Normalno, ulaganjem svojih sopstvenih sredstava hoće taj novac da oplodi. Kako? Tako što će od dobavljača kada stvori tržište da traži povoljnije uslove nego ostali konkurenti na tržištu, jer je pravio to tržište da bi na njemu radio. To se zove tržišna utakmica.
Šta ovaj zakon radi? Sprečava novog proizvođača, sprečava nov proizvod, sprečava pravu konkurenciju kako ona treba da radi na tržištu, koja je nemilosrdna. Koga štitite? Štitite nesposobne i nikoga više. Ovaj zakon štiti nesposobne učesnike na tržištu, ništa drugo. Tu nema ničeg drugog.
Pričate o evropskim integracijama. Tamo nema milosti. Ko nije sposoban nestaje. Hoćemo li nesposobne da štitimo? Ko će to da plati?
Poslednji potrošač, jer više niko neće imati motiva da da svoj pun doprinos u smislu da dobije povoljnije uslove, da dobije povoljniju cenu i po povoljnijoj ceni, zahvaljujući svojim sposobnostima, plasira robu na tržište, nego će znači, to košta 100 dinara, to mogu da kupim samo za 100 dinara, moja marža je 20%, plus PDV i to je cena, a posledica je inflacija, ništa drugo nego inflacija.
Tržište se samo štiti od konkurencije. Tržište samo pravi konkurenciju. Cilj je da neko proda robu što je god moguće povoljnije, da je nabavi i proda. Ko ima od toga koristi? Potrošač. Za koga vi radite? Za nesposobne trgovce ili za građane Srbije koji su poslednji potrošači u nizu?
Napravili ste savet i da li ima neko od njih, od tih institucija, osim Naučnog društva ekonomista, ali oni nemaju životno i profesionalno iskustvo iz te oblasti, da li je neko od njih na tržištu? Uhvatiće ove akte, glasaće tamo. Na osnovu ovoga? Na osnovu ovoga. Ovo ništa ne valja.
Monopol pravi Vlada Republike Srbije. Hoćete da vam kažem koje monopole ste napravili? Monopol na uvoz nafte i naftnih derivata. Ne može svako da uvozi naftne derivate. Ne interesuju me razlozi zašto, da li vi niste u stanju da ispratite carinu, da li ne kontrolišete carinu dovoljno, da li se bojite šverca itd. Napravili ste monopol. Korist od toga ima Naftna industrija Srbije, a posledica je nestašica goriva u junu i julu mesecu. To je monopol.
Neće Naftna industrija Srbije da isporuči naftne derivate zato što se ne uklapa u cenu, ministarstvo ne dozvoljava da podigne cenu zato što je Dinkić zabrljao sa porezom na dodatu vrednost i akcizama. Šta je posledica? Ne date drugima da uvoze gorivo zato što se plašite da će da ga švercuju. To je vaša nesposobnost da iskontrolišete tržište.
Hoćete da pričamo o drugim monopolima? Da pričamo o duvanu. Zakon o duvanu je ograničio koliko može da bude uvoznika licencnih cigareta. Da li je to monopol? Jeste. Znači, pet ili šest, dvoje ili troje, nije bitno koliko, mogu samo da uvoze. To je pravi monopol.
Hoćete da pričamo o struji i ko tu ima monopol? Ko je zakupljivao dalekovode oko Srbije? Znači, ne može više ništa od struje ni da se uveze u Srbiju, niti da se izveze iz Srbije dokle god se ne pitaju gospoda Vuk Hamović i Vojin Lazarević. Jesu li opljačkali državu za 500 miliona evra? Jesu. Je l' to dokazao anketni odbor? Jeste. Zašto ih niste pohapsili? Sada ovde pravite nešto ovako. To je sramota, u najmanju ruku je sramota.
Moj je predlog, gospodo iz ministarstva, da ovaj zakon povučete, da napravite neki bolji. Slažem se da je potrebno regulisati ovakvu materiju, ali ne na ovakav način.
Ovde nema onoga što je najvažnije na tržištu, nema utakmice, on sprečava utakmicu. Pa i Darvinova teorija kaže da samo najsposobniji mogu da prežive u evoluciji. Zašto to ne važi i u tržišnoj utakmici da najsposobniji opstanu na tržištu, to nema veze sa monopolom. Najveću štetu od ovog zakona imaće isključivo poslednji potrošač. Učesnici na tržišnoj utakmici neće imati motiva da mu prodaju robu po povoljnijim cenama.