PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.11.2005.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

17.11.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Narodni poslanik Paja Momčilov traži repliku. Izvolite.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici, gospodin ministar je pokušao da odgovori na neke stvari i još je više bacio krivicu na Odbor time što dva puta naglašava da smo šest meseci imali zakone i nismo odradili svoj posao. Objasnio sam vam dinamiku kako je stvar tekla, da vi vidite ko je skidao sa dnevnog reda odlučivanje, čak i protiv vaše volje i vi ste se zbog toga ljutili.
Ono što ste kazali na početku, u vaš stručni integritet apsolutno niko ne sumnja. Vi ste vrhunski stručnjak, slobodan sam da kažem evropskog formata, ne mogu da kažem svetskog, mi sada težimo Evropi, a mogao bih i to da kažem. To niko ne dovodi u pitanje.
Ovde se kaže da mi citiramo pogrešno. Sve što citiramo držim kod sebe, ništa mi pogrešno ne citiramo. Kad neko to kaže, verujte da on onda ne govori istinu. U 19. ulici u Vašingtonu, tamo gde je sedište Svetske banke, na zgradi lepo piše "Naš san je svet bez siromaštva". Ti vaši saradnici, gde ste im držali predavanja, ovo je strategija pomoći u zdravstvu Svetske banke, i šta se kaže u toj strategiji – Vlada Srbije nema verodostojnu koherentnu strategiju i plan akcije da racionalizuje, prestrukturira i preorijentiše sistem zdravstva u pravcu poboljšanja kvaliteta itd. Jeste malo star dokument, ali jeste pre toga postojala doneta politika. To vam je Svetska banka kazala i nemojte da kažete da pogrešno citiramo. Koga interesuje da li sam ja ovo pogrešno čitao, može da pročita.
Ono što je izašlo u NIN-u 1. septembra, što je napisala Karolin Junger, kad to pročitate, onda se vi saberite i nađite se gde ste. Kaže se, pazite, ironiše se čitavo vreme: "Da li biste voleli da odete kod doktora kada ste bolesni?" Pazite, 1. septembra ove godine. "Ako mislite da je ovo pitanje glupo, jer naravno da bi svako odgovorio sa "da", veoma grešite. U stvari, mnogo ljudi u Srbiji ne ide kod lekara kad su bolesni. Zašto? Da budem iskrena, iz mnogo razloga." Kaže i ovo: "Jedan od najvažnijih je da je lečenje, jednostavno, suviše skupo. Analiza siromaštva koju je Svetska banka uradila za 2004. godinu u Srbiji kaže da je 45% ljudi koji nisu otišli do lekara kada su bili bolesni navelo da im je preskupo." To vam kaže Svetska banka sa kojom vi sarađujete odlično.
A kako ide ironija dalje, i to ćemo vam čitati. Mi upravo na to ukazujemo. Gospodine ministre, vi ste kazali da se čudite zašto mi postavljamo amandmane, a odbijamo zakon. Pa, da pokušamo, jer znamo da ćete silom većine i ovakvim mahinacijama kojima pribegavate...
Predsedavajućem uopšte ne smeta da vodi ovakvu sednicu, on smatra da njegov moralni integritet time nije očuvan i ja mu čestitam na tome, čestitam i predsedniku Skupštine, čestitam i srpskoj Vladi, na čelu sa premijerom. Postavljam vama pitanje, gospodine ministre - da li vi smatrate da je ovakva rasprava u redu?
Ponovo kažete šest meseci, a kažem vam da sam to stavio više od mesec dana pre, a pozicija je to vratila.
Još jedna stvar: kad kažete da je Odbor izglasao, jeste, na molbu da se izjasnimo - šest prema pet. To je vrlo tesna većina.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko od poslanika koji su izdvojili mišljenje želi reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik dr Miroljub Marić, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe G17 plus.

Miroljub Marić

G17 Plus
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, da krenemo sa raspravom, malo smo odužili. Samo kratko bih želeo da se vratim na ove prethodne diskusije, da potvrdim da smo tri od četiri ova zakona imali još u maju mesecu i da uopšte ne stoji da je vreme za upoznavanje sa zakonima kratko.
Jednostavno, javna rasprava o zakonima traje maltene već nepunu godinu dana. Zakoni su prošli javnu raspravu. Bilo je dosta primedbi, dosta je primedbi uvaženo i ne stoji da je ovo neki sirov tekst, nego je ovaj tekst u odnosu na ranije nacrte zakona umnogome izmenjen.
Ovo što gospoda radikali kažu da je situacija u zdravstvu loša, ovo što se kaže da nam Svetska banka sugeriše da zdravstveni sistem u Srbiji nije dobar, mi to odlično znamo. Upravo zbog toga smo danas i ponosni što imamo pred Skupštinom set zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji će na neki način da postane jedna baza za sveobuhvatnu promenu zdravstvenog sistema.
Gospodin ministar je malopre rekao da postoji jedan kontinuitet od 2000. godine. U nekim izjavama ranije, kada je govorio da zdravstveni sistem u Srbiji neće moći tako brzo da se promeni, da nam treba dosta godina, dosta strpljenja i upornog rada, mnogi su to kritikovali, u smislu da ministar nema jasan koncept, da Ministarstvo ne zna šta treba promeniti u ovom sistemu zdravstvene zaštite. Međutim, nije tako. Mi stvarno imamo mnogo nagomilanih problema.
Mi nećemo da pričamo o tome da sistem zdravstvene zaštite u našoj zemlji nije dobar. Taj sistem funkcioniše, taj sistem leči naše najbliže, leči naš narod. Međutim, taj sistem ima mnogo manjkavosti. Ne želimo da ovog puta optužujemo nekog da je kriv za manjkavosti u ovom sistemu.
U svom uvodu ću pokušati relevantno da istaknem činjenice koje su dovele do velikih problema u ovom sistemu. Jednostavno, mi imamo rastuće potrebe stanovništva za zdravstvenom zaštitom i za zdravstvenim uslugama. To je činjenica. Imamo porast opšte zdravstvene kulture.
Nažalost, ovih godina nesrećnih ratova, sankcija, ta zdravstvena kultura je na neki način i opala, jer je vrednost ljudskog života, nažalost, u ovoj zemlji pala na niske grane.
Međutim, moramo da odamo priznanje prvo našim kolegama. Kao što je i ministar rekao, ja se tu negde nalazim sa 25 godina rada u zdravstvenoj službi; nadam se da su najgore godine, a bilo je i dobrih godina, za zdravstvo Srbije ostale iza nas. Želimo da novim zakonskim rešenjima popravimo sistem, koji trenutno nije moguće dalje održavati u životu, jer ne zadovoljava potrebe građana Srbije.
Imamo demografsku situaciju gde nam je produženje životnog veka stanovništva jedan od aktuelnih problema. Imamo dosta starih ljudi. Ti stari ljudi zahtevaju svakodnevnu zdravstvenu negu, zahtevaju svakodnevno lekove. To se odražava na porast troškova zdravstvene zaštite. Jednostavno, troškovi za zdravstvenu zaštitu su u neskladu sa materijalnim mogućnostima države Srbije. Mi smo siromašna zemlja.
Mi smo imali neko vreme, sećam se, dok sam bio mlad lekar, situaciju da je privreda radila, da je privreda finansirala 70% potreba u zdravstvenoj zaštiti. Šta sad imamo? Imamo to desetogodišnje trajanje sankcija, imamo znatan pad privredne aktivnosti, imamo pad životnog standarda, imamo post ratne sindrome. Nećemo javno to da kažemo. Imamo vijetnamske sindrome u našoj zemlji, onda se zovu srpski. Imamo mnogo ljudi koji su bili pod mnogim stresovima, imamo osiromašenje porodice.
Znači, sve to utiče da je ovako koncipiran zdravstveni sistem, kakav trenutno imamo, neodrživ na duži rok, jer su potrebe stanovništva mnogo, mnogo veće.
Imali smo problem neredovnog i nedovoljnog uplaćivanja doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje. Imali smo problem izbeglica u proteklim ratovima. Mi smo sve te ljude lečili. Niko nije plaćao njihovo lečenje. Mi smo delili, narod Srbije je delio taj skromni zdravstveni dinar sa mnogim izbeglicama.
Imamo problem, a ministar je na to ukazao u svom ekspozeu, enormnog povećanja broja specijalista i njihov prodor u niže nivoe zdravstva. To nam je jedan veliki problem. Svojevremeno smo imali totalno neplansko stručno usavršavanje. Imali smo te nesrećne volonterske specijalizacije, kada mnoge kolege, a neka se ne uvrede oni koji su tako završili i usavršili se, nisu želeli sa nama podjednako da podnesu teret u zdravstvenim ambulantama, dežuranjima u malim domovima zdravlja noću, u vanbolničkim porodilištima, nego su jednostavno imali para i to su hteli da specijaliziraju. Posle su nam se ti ljudi nametali da ih zapošljavamo i da ih finansiramo. To je veliki problem. Isto je neadekvatno trošen taj zdravstveni dinar.
Imamo jedan opasan problem - paralelno organizovani razvoj najskupljih segmenata zdravstva.
Znate da je savremena zdravstvena dijagnostika jako skupa. Imali smo, iz raznoraznih političkih razloga, dupliranje kapaciteta. Pogledajmo samo prestonicu, koliko tu imamo vrhunskih ustanova koje su maltene bile ranije neke političke tvorevine.
Ne kažem da nisu potrebne ovolikom gradu, ovolikom broju stanovnika. Međutim, troškovi su ogromni.
Znači, postavlja se realna potreba da promena sistema stvori održiv nivo prava stanovništva na zdravstvenu zaštitu. Kako ćemo to da uradimo?
Uradićemo to, zahvaljujući upornosti Ministarstva i našeg ministra i zahvaljujući ovim zakonima koje će, nadam se, Skupština usvojiti jednom velikom većinom, bez obzira na ozbiljne primedbe kolega radikala. Pozivam ih da u svom maniru kritikuju, ali da profesionalno podrže ono što je bolje za građane Srbije.
Kratko ću preći ove zakone, a biće vremena kasnije da detaljno o tome prodiskutujemo. Prvi je zakon o zdravstvenom osiguranju. Zakon o zdravstvenom osiguranju ističe potrebu da se rastuće potrebe stanovništva za korišćenjem zdravstvene zaštite usklade sa raspoloživim finansijskim sredstvima.
Potrebno je da se smanji javna potrošnja, odnosno da se troškovi zdravstvenog osiguranja usklade sa realnim mogućnostima budžeta Republike Srbije.
Ovde imamo jedan opasan apsurd. Imamo apsurd da je javna potrošnja i potrošnja u zdravstvu ogromna, nekontrolisana, a s druge strane da ne možemo da zadovoljimo minimum potreba stanovništva za zdravstvenim uslugama. Zašto se to dešava? Dešava se zato što je neracionalna potrošnja.
Znači, moraćemo ove stvari da uskladimo, da ukinemo praksu da ljudi mogu da troše zdravstveni dinar po želji, nego jednostavno da moraju da troše zdravstveni dinar prema realnim potrebama, po indikacijama.
Dalje, zdravstveno osiguranje poseduje principe uzajamnosti, solidarnosti i želja nam je da obuhvatimo što veći broj građana u obavezno zdravstveno osiguranje.
Malopre je ministar napomenuo, jednostavno sa novim zakonskim rešenjima, sa novim zakonom o zdravstvenom osiguranju nećemo imati nijednu osobu u zemlji Srbiji neosiguranu, jer planiramo da izbeglice, prognana lica i druge ljude, osobe starije od 65 godina, koje su nesposobne za rad i stvaranje prihoda, zdravstveno osiguramo obaveznim zdravstvenim osiguranjem iz budžeta Republike Srbije.
Potrebno je usklađivanje sistema zdravstvenog osiguranja i sa tokovima u zemljama EU.
Radi javnosti, radi građana Srbije koji nas prate, želim da kažem da ova rešenja apsolutno nisu slučajna u zakonima, da se vodila jedna ozbiljna uporedna studija jednog tima stručnjaka koji su pratili sve zemlje u tranziciji, pratili zemlje EU i gledali da, prema našim specifičnim prilikama i prema stanju našeg zdravstvenog sistema, određena rešenja inkorporiraju u nove zakone.
Zakonom o zdravstvenom osiguranju precizira se krug osiguranika. Već sam rekao da zdravstveno osiguranje predviđa za izbegla i starija lica obavezno zdravstveno osiguranje.
Novina je da lica koja nisu obuhvaćena obaveznim osiguranjem mogu sama da se uključe u obavezno osiguranje, za sebe i svoje porodice. Urađen je tzv. paket obaveznog zdravstvenog osiguranja, gde su strogo precizirane usluge koje će se plaćati iz obaveznog osiguranja.
Republički zavod za zdravstveno osiguranje ubuduće će donositi godišnji plan, upravo ono što sam malopre rekao - plan realne potrošnje i realnih mogućnosti za potrošnju u zdravstvu.
Ovim zakonom o zdravstvenom osiguranju uvedene su liste čekanja za visokospecijalizovane i najskuplje zdravstvene usluge, upravo zbog toga da ne bi bilo neravnopravnosti, da svi građani ravnopravno mogu da konkurišu za najskuplje i najsavremenije metode dijagnostike.
Precizirane su zdravstvene usluge koje se ne obezbeđuju iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Zatim, predviđa se ugovaranje obaveza iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kako ustanova, čiji je osnivač Republika, tako i sa osnivačima privatnih ordinacija, normalno, u zavisnosti od akreditacije.
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje je novi momenat koji je alternativa obaveznom zdravstvenom osiguranju, ne u smislu alternative, nego jednostavno dopuna, tako da će dobrovoljno zdravstveno osiguranje raditi, pored Republičkog zavoda, i druga osiguravajuća društva. Iskustva u različitim zemljama u okruženju su šarena, tako da kažem laički. Međutim, videćemo šta će u našem slučaju da bude najbolje, ali ta mogućnost postoji.
Nešto kratko bih rekao o Predlogu zakona o Crvenom krstu, pošto nam je on drugi na dnevnom redu. Predlog zakona o Crvenom krstu utvrđuje položaj, prava, obaveze Crvenog krsta Srbije, kao pomoćnog organa vlasti u humanitarnoj oblasti. Zakonom se utvrđuju izvori finansiranja Crvenog krsta Srbije. Crveni krst Srbije se profiliše kao humanitarna, nezavisna, neprofitna, dobrovoljna organizacija, deo društva Crvenog krsta Srbije i Crne Gore. Crveni krst Srbije deluje preko javnih ovlašćenja koja su zakonom poverena nacionalnom društvu i preko programa i aktivnosti koji proizilaze iz ciljeva i zadataka Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumeseca.
Zakon o komorama zdravstvenih radnika je drugi sistemski zakon koji nam je na dnevnom redu. Ovaj zakon je vrlo značajan. Posle 60 godina zemlja Srbija treba da ima ozbiljno esnafsko udruženje. Zdravstvene komore se formiraju radi unapređenja uslova za obavljanje zdravstvene delatnosti. Planira se: lekarska komora, stomatološka komora, farmaceutska komora, komora biohemičara i komora medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara.
Članstvo u komorama biće obavezno za ljude koji se bave profesijom zdravstvene delatnosti. Znači, svi oni koji rade u zdravstvenim ustanovama i privatnoj praksi moraće da se registruju u zdravstvenim komorama. Predviđeno je dobrovoljno članstvo za one koji ne rade, koji se profesionalno ne bave zdravstvenom strukom i biće i počasnih članova.
Komora donosi etički kodeks, vrši upis svih članova, izdaje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalni rad tzv. licence, posreduje u sporovima između članova, organizuje sudove časti, vodi imenik izrečenih disciplinskih mera, utvrđuje članarinu, izdaje legitimacije članovima, izdaje identifikacioni broj. Komora se jednostavno aktivno uključuje u zdravstvenu politiku u skladu sa zakonom i statutom komore.
Četvrti zakon na dnevnom redu je Predlog zakona o supstancama koje se koriste u nedozvoljenoj proizvodnji opojnih droga i psihotropnih supstanci. Ovaj predlog zakona ima za cilj sprečavanje zloupotrebe proizvodnje, odnosno prometa supstanci tzv. prekursora, radi dobijanja opojnih droga i psihotropnih supstanci.
Prekursori se klasifikuju u prvu, drugu i treću kategoriju. Ministarstvo obrazuje komisiju za prekursore, izdaje dozvolu za proizvodnju, odnosno promet prekursora, utvrđuje uslove pod kojima se vrši uvoz, izvoz, tranzit, kao i posebnu ambalažu u kojoj se vrši promet prekursora. Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo zdravlja preko inspektora za opojne droge, psihotropne supstance i prekursore.
Peti predlog zakona jeste Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti. Novim zakonom se predviđa podela odgovornosti u ostvarivanju zdravstvene zaštite kako Republike, pokrajine, opštine, grada, tako i poslodavca, odnosno pojedinca.
Definisana su prava pacijenata, izmenjena je organizacija zdravstvene službe, predloženi su novi oblici privatne prakse, organizacija zdravstvene službe u smislu ukidanja glomaznih zdravstvenih centara i pravljenja racionalnih zdravstvenih ustanova koje mogu da zadovolje osnovne potrebe za zdravlje stanovništva. Organizovana je zdravstvena delatnost na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou. Izvršeno je prenošenje osnivačkih prava na nivo lokalne samouprave.
Želim da istaknem, bilo je dosta špekulacija u javnosti da će lokalne samouprave biti osnivači domova zdravlja i apoteka i da će sredine koje su siromašne i nisu dovoljno razvijene imati i te kako velike posledice. To nije tačno. Jednostavno, u budžetu Republike Srbije planiraće se sredstva za prelaznu fazu, a posle će budžeti lokalnih samouprava da planiraju samo sredstva za osnivačku delatnost, dok će sve druge troškove zdravstvenih usluga, zdravstvene zaštite, opreme i funkcionisanja zdravstvenog sistema da snosi Fond za zdravstvenu zaštitu.
Ovim zakonom preciznije je uređena delatnost zdravstvenih ustanova i privatne prakse. Predložen je koncept jednakih uslova u pogledu osnivanja zdravstvenih ustanova, kako pravnih, tako i fizičkih lica. Predviđeno je stalno unapređenje kvaliteta i kontrole kvaliteta zdravstvene zaštite, zatim akreditacija zdravstvenih ustanova i program kontinuirane edukacije.
Predloženo je da Narodna skupština donosi strategiju zdravstvene zaštite Republike. Predviđa se bolja raspodela sredstava prema potrebama stanovništva, a posebno na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Planira se procena zdravstvenih tehnologija, što je vrlo važno, od strane komisije koju obrazuje ministar zdravlja, tako da ćemo sprečiti ubuduće raznorazne ulaske sumnjive opreme u zdravstvene ustanove. Zabranjuje se reklamiranje zdravstvenih usluga, uvodi se kategorija izabranog lekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Direktori zdravstvenih ustanova biraju se javnim konkursom na četiri godine. Želja je da se depolitiziraju funkcije rukovodilaca zdravstvenih ustanova, čak se predviđa da rukovodilac zdravstvene ustanove može da bude druga struka, da ne bude lekar, sa uslovom da ima završenu edukaciju iz zdravstvenog menadžmenta.
Poslanička grupa G17 plus glasaće za predložene zakone. Pozivam vas da svi podržimo ove zakone i da, kao što je jedan kolega rekao malopre, konačno pokušamo da ozbiljno ozdravimo sistem zdravstvene zaštite u Republici Srbiji.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Paja Momčilov, predstavnik poslaničke grupe SRS.       

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici, sada koristim prvi deo, možda ću i objedinjeno da iskoristim oba dela. Na početku ovog svog izlaganja izvinjavam se vama poslanicima koji niste lekari, pošto ćemo možda voditi neke rasprave koje nisu za vas interesantne i koristiti malo stručniju terminologiju, neprimerenu ovom visokom domu. No, prinuđeni smo na to, vremenski je tesnac i škripac.
Kaže uvaženi kolega da je ranije bilo loše i ministar često zna da kaže da je bilo loše ranije.
Šta kaže MMF? "Uprkos nepovoljnim uslovima, poslednjih godina Srbija pokazuje prilično dobre rezultate u odnosu na slične zemlje u pogledu očekivane dužine života u momentu rađanja i smrtnosti dece. Međutim, ovi rezultati su verovatno u vezi sa poboljšanim opštim uslovima života, sa jedne i, sa druge strane, sa ranijim ulaganjima u zdravstvu." Ovo je izveštaj iz 2002. godine.
Prema tome, samo da kažem da je Srbija imala dobar sistem pod socijalistima, zašto ne reći otvoreno, i brojčani pokazatelji to govore. To je iz 2002. godine i videćemo kada pogledamo podatke iz 2005. godine kakvi će ti pokazatelji biti, pa ćemo moći da sudimo o postrevolucionarnim vremenima.
Ono što bih na samom početku želeo da kažem, pošto sam rekao da smo protiv ovih zakona i jedan važan razlog je naveden na samom početku, zbog nepoštovanja same procedure i opstrukcije izjašnjavanja, da vidimo kako se stručna javnost odredila prema ovim zakonima. Ništa ne citiram, precizno čitam, Srpsko lekarsko društvo i zamerke koje je potpisao predsednik prof. dr Vojkan Stanić. Pazite šta je kontraodgovor – to je bilo davno, izmenilo se.
Samo da pročitam dve stvari, suštinske: "U nacrtu se zanemaruje integralni pristup prema porodici kao osnovnoj jedinici kojoj se pruža zdravstvena zaštita na primarnom nivou. U zakonu o zdravstvenoj zaštiti u potpunosti treba izjednačiti položaj privatne prakse i državnih ustanova". Kako je to izmenjeno vi mi dokažite i pokažite pa ću biti veoma zadovoljan. Neću da čitam ovo ranije gde se kaže da ničega praktično novog nema, a da su neka rešenja odranije bila dobra.
Ako je iko merodavan za ovu oblast, onda su to specijalisti socijalne medicine. Evo mišljenja o ovim zakonima Sekcije za socijalnu medicinu, koje je potpisala predsednik doc. dr Slađana Jović, kaže: "S obzirom da preduslovi za donošenje jednog zakona nisu ispunjeni, Ustav, prihvaćena politika od strane parlamenta", prihvaćena politika od strane parlamenta, ponavljam i to je veoma važno, to ćemo na kraju objasniti zašto je to jako važno, "prihvaćena zdravstvena strategija sa ciljevima, nepostojanje koncepcije daljeg razvoja sistema zdravstvene zaštite i posebno primarne zdravstvene zaštite i privatizacije zdravstvenog sektora, ne bi trebalo prihvatiti ponuđene verzije nacrta zakona, niti dozvoliti da ovakva verzija zakona bude ponuđena na razmatranje Skupštini Republike Srbije".
Ništa suštinski od onoga što je traženo nije izmenjeno. To je mišljenje struke. Privatna lekarska komora u dopisu od 20. septembra, neću čitati sve, tri dopisa, vraćanje, vraćanje, vraćanje. Ko ne veruje može da proveri.
Za tu komoru sam rekao da oni možda jesu legitimni, ali nisu legalni, jer zakon ne predviđa, ali oni su postojeći živi ljudi, koji postoje. Država njih ne sankcioniše zbog njihovog postojanja, pa prema tome oni su onda ilegalni. To je mišljenje privatnih lekara, sindikata lekara i farmaceuta i da ne nabrajam dalje.
Znači, pokažite mi dokument, molim vas, gde je javnost, osim direktora kojima vi komandujete i osim onog udruženja zdravstvenih ustanova, državnih, dala suprotno mišljenje i da smatra da je to sve dobro.
Ponovo upozoravam da moramo biti potpuno svesni situacije i okolnosti u kojima danas živimo. Kada citiram ovu gospođu Junger, dužan sam da vam ponovim ono što vam je pričala ovde na sednici Odbora. Zašto vam to kažem? Upravo vam kažem zbog toga što je ta priča, koju ćemo mi razobličiti do kraja, da je neophodno doneti zakon o osiguranju zbog toga da bi se kresala javna potrošnja i to javna potrošnja u zdravstvu, falš priča.
Uvažena gospođa direktor Svetske banke kaže – potrebno je stvoriti veći pristup organizacijama socijalne pomoći, a ne manji. Proširenje socijale. Kaže – potrebno je učiniti pouzdanim sistem socijalne zaštite, potrebno je omogućiti širi pristup sistemu zdravstvene zaštite, kao i obrazovnom sistemu. Da li su liste čekanja širi pristup? Da li je rad popodne za pare, preko reda kod lekara koji nije tada privatnik, taj širi pristup?
Neću da čitam šta je ironično kazala, i kaže – hvalite se da u Beogradu imate veliku bolnicu, i onda kaže – pa lepo. Tako vam kaže, tako ironiše. Do sada još nije zabeležen takav slučaj ironisanja jednog visokog funkcionera i vi se niste oglasili. Kaže – a šta će vam to tako, zašto bolje ne ulažete u primarnu zdravstvenu zaštitu i daleko ćete bolje rezultate postići. Dobro, neću da kažem da je ona apsolutno u pravu.
Ovde, u sali negde pored nas, ovaj dokument je na dnevnom redu i zove se – Srbija i Crna Gora 2005. godina, znači izveštaj evropske komisije. Vi nosite značke. Tamo, kada se govori o korupciji, kaže ovako, znači, kako se to vodi - konflikt interesa i onda kaže ovako: slobodan pristup informacijama – nisu još na zadovoljavajućem nivou i vlada ne omogućuje da se poboljša situacija koja ne valja.
Znači, ono što sam već rekao, nije dobra zdravstvena situacija i pogoršavaju se parametri koji pokazuju kakvo je stanje zdravstva; ubica broj jedan, koronarne bolesti i vaskularni insulti su u porastu za 25 posto od 2000. godine naovamo.
Imamo odgovor, to se ne može merama sprečiti za godinu ili dve, gospodine ministre, to se može sprečiti i mi ćemo objasniti kako i pokazaćemo vam izveštaj Svetske zdravstvene organizacije gde su se za godinu dana smanjivali ovi pokazatelji, nepovoljni za svaku populaciju.
Kazaće vam i koji je to metod, sprečavanje ovih nepovoljnih stvari, a to bi trebalo vaši kompetentni saradnici da vam kažu.
Vi ste se oslonili na strane, dobro plaćene saradnike, koje veličate. Vama je konsultant gospodin Keber iz Slovenije, internista imunolog, za pitanje finansija zakona, a Svetska banka vam kaže – niste uradili adekvatnu finansijsku simulaciju da ste sigurni da je ovo što ste predvideli paketom ostvarivo sa vašim prihodima. Ovde imate gomilu naših vrhunskih stručnjaka koji bi vam to uradili i koji to znaju da urade.
Pozvali ste se na gospodina profesora Lalića, ali ne cenite vi svoje stare profesore i ove koji su danas još profesori i koji su i danas eksperti Svetske zdravstvene organizacije.
Licenca eksperta Svetske zdravstvene organizacije se daje na četiri godine. Jedan živi je ovde prisutan i pismeno ću vam pokazati, pošto vi putujete po svetu a ne znate da imate u zemlji jednog.
Želim još nešto da vam kažem o tome, da se razumemo oko naših stručnjaka, 35 lekara i medicinara iz Srbije je bilo u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji na službi 1978. godine. Od toga su četvorica bili predsednici komiteta sa sedištem u Ženevi, a četiri su bili predstavnici Svetske zdravstvene organizacije u inostranstvu.
Danas imamo jednog eksperta Svetske zdravstvene organizacije, a da vam ne govorim o ostalim stručnjacima koje je trebalo konsultovati, ne bacajući i ne rasipajući pare. Tu je trebalo da štedite, a ne na nečem što je socijala i što ugrožava zdravlje naših građana.
Nešto želim da kažem i o samim zakonima. Naravno, ne može se o pet zakona u 20 minuta reći ništa ozbiljno. Mene će razumeti građani Srbije.
Ne smeta to ništa gospodinu ministru, ne smeta to predsedavajućem. Rekao sam, to je njihova slika, to je njihov deo ličnosti i mi tu ne možemo ništa da uradimo.
Hajde da kažemo nešto, zakon o zdravstvenoj zaštiti, interesantan zakon, 278 članova, zakon o zdravstvenom osiguranju - 269 članova.
Molim vas, gde ste videli ovakve zakone i sa ovolikim brojem članova, u kojoj to zemlji, da li u toj Sloveniji; taj Keber, koji vam je 500 evra na dan uzimao ovde i ukupno ste mu platili 100 hiljada evra na račun ovog naroda, da li vam je on rekao da vi treba da napišete 269, a slovenački ima 90?
Verovatno vam je to on rekao, samo vi nećete da ga slušate, to nije dobro. Ako ga već plaćate, onda slušajte i ugledajte se.
Šta kažete u obrazloženju? Kažete da ovi zakoni predstavljaju zakonodavno-pravni osnov za reformu zdravstvenog sistema u ovoj fazi reforme kao kontinuiranog procesa.
Molim vas, reforma kontinuirani proces nije, odmah da se razumemo. U svetu i u Evropi pod reformom se podrazumevaju suštinske promene u ciljevima i zadacima zdravstvene službe.
Dokument o zdravstvenoj politici u svim razvijenim zemljama sveta donosi parlament, gospodine ministre, donosi zdravstvenu politiku. Ovaj parlament od 2000. godine to nije doneo.
Zašto nije doneo ne znam i neću da ulazim u to. Pošto Narodna skupština nije imala priliku da o tome raspravlja, onda ne može ni sled događaja da bude normalan dalje.
Na osnovu tog dokumenta gde se jasno odrede ciljevi, vi donosite strategiju u Vladi, Ministarstvu i ne treba Skupština da se strategijom bavi. To je više stručna stvar.
Mi treba da se bavimo ciljevima, šta hoćemo da postignemo, a onda će stručnjaci da strategiju uspostavljaju, a ne parlament i oni koji ovde predstavljaju građane Srbije. Iza toga tek može da dođe predlaganje kvalitetnih zakona.
Ništa od toga vi niste uradili. Ništa ne postoji. Ono što zovete bela knjiga ili vizija, to nije to. Pročitao sam šta vam je rečeno od strane Svetske banke – da nemate koherentnu, konzistentnu politiku i strategiju. To vam kaže Svetska banka, ne kažem vam ja.
Sa njima to raspravite šta je tačno. Mi smo dužni, kao članica Svetske zdravstvene organizacije, a vi putujete, idete, da napravimo dokument o ciljevima i merama zdravstvene politike u skladu sa dokumentom koji se zove – Zdravlje za sve u 21. veku. Zašto mi to od 2000. godine, a više nema sankcija, nema blokade, nismo uradili? To je sada jedno pitanje i nije jasno.
Kada sve to ne postoji, onda vi možete da imate jednu izreku u zakonu koja je deklarativna i koja je prazna priča. Naša zamerka je da ima mnogo deklarativnosti, da je pola članova nepotrebno i da se mogu komotno brisati.
Pravnici znaju mnogo bolje. Imate i pravnike ovde, ćaska sa gospođom državni sekretar za zdravlje, zabavlja se lepo, ona bi morala da kaže kako treba da ide član zakona, imate normu, izreku, pa ako se to ne poštuje kako će to da se sankcioniše.
Kaže se ovako u stavu 2 – da je osnovni cilj zdravstvene zaštite da se ostvari najviši mogući nivo očuvanja zdravlja građana i porodice.
To je fraza i ako je hteo da uzme nešto iz deklaracije sa osnivačkog skupa 22. jula 1966. godine i da tumači tako jedan od tih članova, mogao je da uzme misao i da ugradi u zakon, i trebalo je da ga prepiše kako glasi u originalu, ali ja ga neću čitati.
Ono što se kaže da je diskrepanca između sredstava i troškova, sigurno da postoji razlog zašto sve zemlje idu u reformu i zašto reformišu taj sistem i tu nema nikakvih dilema.
Međutim, rečeno je da ovaj zakon hoće da uvede decentralizaciju i dva se sistema koriste: koristi se onaj koji je već nametnuo Zakon o lokalnoj samoupravi, gde vi imate da lokalna samouprava osniva ustanove i postavlja direktore.
Međutim, ministar nije iskoristio, ono što mi zameramo, četvrti jak način kojim je mogao da ovu decentralizaciju iskombinuje sa ovom koju je on predvideo, i verovatno bi to bilo u ovom momentu najefikasnije, a to je privatizacija.
Ono što ćemo da kažemo, cilj decentralizacije treba da bude, bar prema Ljubljanskoj povelji, da se građanin dovede u centar odlučivanja. Ovim vašim zakonima građani uopšte nisu dovedeni u centar odlučivanja.
Imate, doduše, jednu odredbu gde kažete – formiranje saveta osiguranika na nivou filijala u zdravstvenom osiguranju koji imaju savetodavnu ulogu. Nema odlučivanja.
Vi ste građane potpuno doveli do krajnosti, oni nemaju prava nigde i ne mogu da se izjasne o sistemu i da kontrolišu sistem. Govorite o osmišljenoj decentralizaciji, to je nešto novo, jer takvu terminologiju ne poznajemo. Kada koristite u zakonu, lepo bi bilo da definišete, jer sve nove stvari koje se upotrebljavaju trpe i definiciju.
Efikasan referijalni sistem ne postoji i to je sada, da vam kažem suštinu, za nas je cilj očuvanje biološkog jedinstva naroda, a kada je to tako onda moramo imati zdravstvene pokazatelje, a pokazatelji kažu jasno da je smrtnost od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i karcinoma na prvom mestu.
Onda mi moramo da se usmerimo, i to je zdravstvena politika, jer je cilj da smanjimo tu smrtnost, na kvalitet života, prevenciju i sve ono što ide. Ako je to tako, najefikasniji način je borba na primarnom nivou, a ne angio-sale, ne skeneri, ne magnetne rezonance, ne sekundarna, ne tercijarna zaštita.
Da sam ja u pravu, samo pogledajte budžet i pogledajte koliko ima sredstava izdvojenih za primarnu zaštitu, a koliko imate izdvojenih sredstava za sekundarnu i tercijarnu.
Piramida: 70% dole se obavi u primarnoj do 80%, a ovo gore 30 u sekundarnom delu; treba da bude i u finansijskom pogledu isto. Kod nas je obrnuto, mi imamo dole, kada su u pitanju finansijska sredstva, proporcionalno kada se gleda, manja sredstva izdvojena.
Vidite samo šta je u fondu predviđeno i budžetu i sve će vam biti jasno, kako se mi borimo za primarnu zdravstvenu zaštitu i za otkrivanje i eliminaciju faktora rizika.
Možete vi da utičete na ponašanje nacije onim vašim akcijama u kafanama sa ambasadorima, sa trčanjem – to je vrlo dug put i tu se ne postižu brza rešenja. Tu treba 10 godina. Da vi tražite sistematski faktore rizika i da njih eliminišete, vi biste mnogo pomogli srpskom zdravstvu.
Gospodine ministre, kada bi hteli da se držimo vaših deklaracija, vi biste prvo opremili primarni nivo i to kompletno, onda, naravno, ne bi vi zapostavili ni sekundarni, ni tercijarni, ali ovo je conditio sine qua non da kompletno bude taj nivo zaštićen.
Usred Beograda, pre tri dana, mog dobrog druga, kolege majka padne na ulicu, posle 45 minuta dolazi ekipa hitne pomoći sa EKG-om – ne radi nam EKG.
Ne može tako, gospodine ministre, angio-sala, jer u hitnoj pomoći mora da radi i u ambulanti primarne zdravstvene zaštite EKG i to je prvo. Aktivnim stavom, kombinacijom promene ponašanja populacije doveli bi sigurno do boljih rezultata.
No, ima tu niz stvari i mi ćemo, nemamo vremena sve da obuhvatimo, da obrazložimo kroz amandmane na osnovu činjenica, podataka i stavova savremene svetske nauke, jer smeta nam zašto vi govorite o zdravstvenim ustanovama i praksi.
Ne možete mešati babe i žabe. Zna se šta je praksa, zna se šta je ustanova i nema tu znaka jednakosti u srpskom jeziku. To vi pokušavate da napravite znak jednakosti.
Otvarate spomenik Vladanu Đorđeviću i uvodite sistem – zavod za javno zdravlje. Ne možete, gospodine ministre. "Public health" je postojao u 19. veku, kada je bio gospodin Đorđević živ, i Batut, i ni jedan ni drugi nisu prevodili "public" sa "javno", nego sa "narodno". Ako hoćete da menjate ime zavodu, koristite tradiciju i nazovite – zavod za zaštitu narodnog zdravlja ili zavod za zaštitu zdravlja, kao što je do sada bilo.
Kažete – u okolini su prihvatili. Nije tačno, prihvatila je Hrvatska zato što beži od srpskog jezika, izmišlja okolotrupni opasač, a sada će oni da se zovu za javno zdravlje, a vi odmah za Hrvatima.
Kako Slovenci, kako Keder - Zavod za zdravstveno varstvo, nema - javno, kolega ministre, i nije tačno, nemaju ni Makedonci, samo Hrvati i za Hrvatima odmah skočili.
Ja sam se samo dotakao nekih problema. Žalim što nemamo vremena, ali verujte, kroz amandmane ćemo detaljno sve obrazložiti.
Došao je još jedan zamenik predsednika Skupštine, ja isto i vama hoću, i time završavam, da postavim pitanje da li je vaša savest, gospodine Anđelkoviću, mirna, kada se na ovakav način donose zakoni veoma važni za zdravlje građana, koji direktno tangiraju i u socijalnu komponentu, da li je vama savest mirna?
Vladi je mirna, predsedniku je mirna.
Ja sam rekao da se danas vodi u ovom parlamentu oktroisana rasprava, jer Odbor za zdravlje nije bio u situaciji i nije mogao, ne svojom krivicom, da se izjasni o amandmanima, nije čuo mišljenje Vlade, a raspravlja o pet zakona iz zdravstvene oblasti, od kojih su tri sistemska.
Pitam vas da li vam je savest mirna? Ne morate odmah odgovoriti, biću opet zadovoljan.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Ako me pitate da li mi je savest mirna, apsolutno mi je savest mirna i to toliko da prosto ne mogu da vam objasnim. Znači, ni na koji način nisam opstruirao rad Odbora za zdravlje, čiji nisam član.
Nisam zamenik predsednika, na vašu žalost ili na moju žalost, to ne znači da ne bih voleo, naravno, kada je reč o parlamentu.
Nadam se da ćete imati dovoljno vremena, ne samo kroz raspravu o amandmanima, nego i u načelu, a kod rasprave o amandmanima ja ću vam uvek dati više vremena nego što vam pripada, gospodine Momčilov. Kao što ste videli, sada sam vam dao više tri minuta.
Prema tome, dobićete uvek dovoljno vremena da objasnite svaki zakon, da ne bi neki detalj ostao nerazjašnjen.
Ko se dalje javlja od ovlašćenih predstavnika? Narodni poslanik Živodarka Dacin, ovlašćeni predstavnik SPS-a.

Živodarka Dacin

Socijalistička partija Srbije
Poštovani potpredsedniče, poštovane kolege narodni poslanici, znam da je ministar morao da ode i upravo zaista sa velikom neizvesnošću očekujemo koje će amandmane Vlada usvojiti danas na sednici u 13,00 časova, jer smo mi kao poslanička grupa SPS po svim zakonima podneli četrdesetak amandmana, zaista sa najiskrenijom željom da se sve ono što se može koriguje, u smislu poboljšavanja ili razjašnjavanja pojedinih nejasnoća, pa očekujemo da će bar 90% tih amandmana biti usvojeno.
Naravno, ovih pet zakona koje danas imamo ovde na dnevnom redu u načelnoj raspravi definitivno jesu reformski, neki sistemski, neki novi, neki inovirani, ali definitivno jesu reformski.
Ako kažem da jesu reformski, to ne znači da kažem da su oni i bolji od onih koji su bili. Promene su zaista nesporne. Moram da kažem da će tek implementiranje ovih zakona pokazati koliko su oni kao takvi dobri ili loši.
Potom, ja zaista želim da kažem da pre svega svi mi kao narodni poslanici, a i same poslaničke grupe ovde imaju pravo da daju predloge izmena i dopuna pojedinih zakonskih akata u smislu poboljšavanja, jer je loš odjek bio na terenu.
Dokazalo se da njihova primenjivost zapravo nije baš bila najadekvatnija. Dakle, o mnogim stvarima mi ovde, bilo afirmativno, bilo negativno, rekla bih, više govorimo hipotetički.
Šta je to što će u stvari najviše polemike izazvati i ovde, što je logično, i u javnosti? To je Predlog zakona o zdravstvenom osiguranju.
Zašto? Zato što je definitivno najveće, bar po nama koji radimo 30 godina u zdravstvu, smanjenje javne potrošnje urađeno upravo ovde.
Postoji jedan deo koji mi apsolutno pozdravljamo, a to je deo gde je Vlada Republike Srbije sa našim resornim ministarstvom dala predlog direktorima da snime situaciju zaposlenih, da spreme spisak tehnoloških viškova i, naravno, radnici koji ispunjavaju jedan od uslova, bilo godine starosti, bilo do penzije do dve godine, da uz vrlo odgovarajuću nadoknadu mogu dobrovoljno da napuste radnu organizaciju. To je učinilo sedam hiljada i nešto ljudi iz Srbije, bez Vojvodine.
Ja ovde zaista želim da kažem da su vojvođanski zdravstveni radnici, koji su isto želeli da uz adekvatnu nadoknadu napuste radnu organizaciju i tako daju svoj skroman doprinos poboljšanju situacije u oblasti zdravstva, bili vrlo ogorčeni, jer su zbog političkih prepucavanja, a po nakaradnom omnibus zakonu (koji je u stvari u ovom skupštinskom domu u prošlom sazivu donet kao politički kompromis da bi vladajući DOS ostao na vlasti), oni ostali bez nadoknade.
To nije dobro, iako samo zarad javnosti želim da kažem da će nadoknada i za zdravstvene radnike u Vojvodini uslediti, ali nažalost, tek januara meseca. Dakle, odgovor na to pitanje treba da da pokrajinski sekretar i direktori koji su takvu odluku doneli.
Naravno, drugo smanjenje jeste smanjenje, pa i ovo je jedna nezdravstvena potrošnja na smanjenje troškova koje smo videli, a to je pre svega u smislu uvođenja pojedinih participacija.
Pre toga želim zaista da kažem da je jedan od uslova poslaničke grupe SPS bio upravo da paralelno u isto vreme razmatramo Predlog zakona o zdravstvenom osiguranju i Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bismo mogli da procenimo da li će predložena zdravstvena zaštita biti adekvatno praćena sa finansijama koje se opredeljuju iz predloga o zdravstvenom osiguranju.
Kada je već reč o participaciji, uvode se neke tri kategorije participacije. Ono što je jako važno, i od čega mi zaista ne odstupamo kao poslanička grupa SPS, to je da se zaista zalažemo za besplatnu zdravstvenu zaštitu za sve građane. To jeste naš izvorni princip, za koji bih rekla da je ranije bio mnogo više uravnotežen nego danas.
Šta se ovde kaže u Predlogu zakona o zdravstvenom osiguranju? Da u stvari u zdravstvenom osiguranju postoje participacije koje kažu da će određene usluge...
Naravno, postoji ono 100% što će biti plaćeno za najugroženiju kategoriju naših stanovnika, one koji su oboleli od posebnih bolesti itd, ali imamo i one problematične participacije gde se uvodi 95%, 80% i 65%.
Šta je jako važno? Jako važno je da u zakonu piše - najmanje 95% troškova će snositi Republički zavod za zdravstveno osiguranje, a eventualno od jedan do pet posto osiguranik koji ne pripada ugroženoj kategoriji stanovnika. Polemike je bilo oko toga što to znači najmanje, bojeći se iskustva koja imamo do sada, da će se odmah naši direktori i svi ostali učesnici u pravljenju ovoga uhvatiti za to i tražiti da osiguranici iz svog džepa daju ostatak. Međutim, dobili smo uveravanja od ministra da će oni koji budu pravili cene i ugovarali sigurno voditi računa o tome i da će najverovatnije za najveći broj osiguranika u našoj zemlji biti i dalje sve plaćeno 100% na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Ja bih rekla ovde da posle svih ovih iskustava zaista jesam za to da postoje ovakve vrste participacije, jer znate, ako mi imamo pojedince koji u javnosti nastupe i kažu da primaju 300.000 evra mesečno platu, izvinite molim vas, ja zaista ne želim iza takvih ljudi da stanem i da i za njih tražim da svi troškovi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja budu plaćeni 100%, isto kao porodica koja ima 10.000 dinara neke prosečne zarade na mesečnom nivou, ako ima. Mi socijalisti želimo zaista da zaštitimo socijalnu kategoriju našeg stanovništva.
Šta je drugi uslov bio? Za nas je jako značajno da se razjasni, iako je ovde čini mi se malopre isto provejavalo, da li su svi građani Srbije obavezno osigurani ili ne. Odgovor je bio – da. Zarad javnosti ja želim da kažem da su svi građani Srbije obavezno zdravstveno osigurani, i to kod Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu. To je bila druga dilema za nas u SPS-u. Zašto? Zato što ovaj zakon uvodi pored obaveznog zdravstvenog osiguranja i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Nekima je to bliže, nekima dalje, možda ja pripadam poslaničkoj grupi koja zaista uvek želi i teži da sve što je državno bude jače i kvalitetnije, nemajući ništa protiv ni nekih drugih privatnih oblika organizovanja, kao što će biti i ovi, zakonom predviđeni, iz zdravstvenog osiguranja.
Znate, u poglavlju gde se govori o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju jedino što je razrađeno apsolutno jeste dopunsko zdravstveno osiguranje. To je apsolutno jasno da se odnosi na sve one koji žele da rizik od participacije zaštite, odnosno da ukoliko se dopunski osiguraju da će za njih sve usluge biti 100% naplaćene iz osiguranja sa jedne ili sa druge strane ili da se pruži neki viši standard usluga.
U skladu sa tim smo i reagovali i čini mi se da smo od predlagača dobili neko uveravanje da će to na neki drugi način biti adekvatnije regulisano, što bi po nama bilo mnogo povoljnije.
Zašto smo se uplašili? Kad neko vama kaže "dobrovoljno zdravstveno osiguranje, a paralelno", onda može da se desi da bogataši, da tako kažem, ili poslodavci čiji radnici imaju i te kako dobra primanja, žele u nekoj privatnoj osiguravajućoj kući da zdravstveno osiguraju svoje radnike. Naravno da onda i ovako siromašna državna kasa bude još siromašnija i da onda oni za koje se mi najviše borimo, svi u ovoj skupštini, da imaju obaveznu zdravstvenu zaštitu praktično ostanu bez zdravstvenog dinara. To ne bi bilo dobro.
Prosto želim da kažem da ovde postoje stvari za koje su apsolutno postojale dileme, koje smo mi razjasnili i na koje smo reagovali svojim amandmanima, u želji da još više poboljšamo.
Šta je to još na čemu smo insistirali da baš uđe u ovaj predlog zakona o zdravstvenom osiguranju? Recimo, to je apsolutno bolje definisanje u zakonu o zdravstvenoj zaštiti, a i finansijski bolje pokrivanje, kada je u pitanju zdravstvena zaštita majke i deteta, uključujući i planiranje porodice, jer šta može da bude za sve nas važnije nego podizanje zdravog potomstva.
Znam da se ovo ne može samo na jedan način posmatrati, da ovu oblast treba multidisciplinarno pokriti, ali učinimo jedan napor, otvorimo vrata i kažimo da mi kao država zaista moramo da mislimo o svom zdravom potomstvu, jer zdravo potomstvo, dobar i kvalitetan natalitet samo može da bude garant boljoj, kvalitetnijoj i naprednoj državi.
Kada je u pitanju Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, rekla bih da tu postoji jedno od osnovnih načela, a to je načelo efikasnosti zdravstvene zaštite, gde se kaže da će se postići najbolji efekti u zdravstvenoj zaštiti, naravno, u skladu sa finansijskim sredstvima.
Imajući u vidu dosadašnje iskustvo i onako kako mi danas posmatramo stvari, nije nam ružičasta perspektiva. U principu, ja sam optimista i želim da svi efekti budu pozitivni, da zdravstveni dinar za lečenje svih građana Srbije bude pun i da ta efikasnost bude onakva kakvu mi možemo da pružimo.
Ono što je važno u zdravstvenoj zaštiti, što mi socijalisti zaista podržavamo, to je dostupnost pacijentima, blizina, odnosno pružanje zdravstvene usluge. Moram još jednom kao socijalista da kažem da se mi zalažemo za to da apsolutno svaka zdravstvena stanica, koja je u starim dobrim vremenima napravljena i koju svako selo u našoj Srbiji ima, koja ima najmanje ordinaciju lekara opšte prakse, apoteku i stomatološku ordinaciju, i dalje živi.
Neke od njih su potpuno zaključane, jer nemamo dovoljno kadrova. Oprema je, čini mi se, mnogo lakše rešiva, bar za taj primarni nivo, nego što su kadrovi. Neke, recimo, posećuju lekari jednom ili dva puta nedeljno.
Da li je to onda princip zdravstvene zaštite da želimo da idemo u susret pacijentu i da mu pružimo prvu zdravstvenu zaštitu i na taj način uštedimo trošenje iz onih sekundarnih nivoa?
Mi se zalažemo i računamo da na uštrb ove dobrovoljne racionalizacije, bar što se tiče kadrova, bude učinjen napor i da se, praktično, nađu lekari opšte prakse i po seoskim ambulantama. Odatle ne treba bežati. Verujte mi, u takvim situacijama, u takvoj atmosferi, najviše, najbolje i najkvalitetnije se uči.
Isto tako, želela bih samo da kažem jednu povezanost sa nedostajućim kadrovima u nekim sredinama. Recimo, član 87. koji definiše šta je to zabranjeno farmaceutskom tehničaru kao prvom saradniku diplomiranih farmaceuta. Apsolutno sam saglasna sa tim. Tamo se kaže da farmaceutski tehničari ne mogu da prave galenske preparate. Molim vas, vi morate da znate da je surova stvarnost drugačija, da nama farmaceutski tehničari prave galenske preparate, da izdaju recepte, ali isto tako da u ovim selima o kojima sam malopre govorila, u mnogim selima nama farmaceutski tehničari samostalno vode apoteku. To morate da znate i morate da učinite napor da se ovaj zakon zaista ispoštuje do kraja. Ako je tako, uposlite diplomirane farmaceute i neka vode stručno i kompetentno sve ove poslove.
Ovde je predviđena decentralizacija onako kako je moralo da bude usklađeno, u skladu sa već donetim Zakonom o lokalnoj samoupravi i omnibus zakonom, gde smo čuli na koji način će primarna zdravstvena zaštita biti na nivou lokalne samouprave, odnosno domovi zdravlja.
Želela bih da izrazim zadovoljstvo i rekla bih da je bila jedna inicijativa u svim razgovorima oko donošenja ovih zakona, dok su bili još u nacrtu, a to je član 49. koji pokazuje kako treba uraditi racionalizaciju i kako omogućiti da ostane više sredstava u zdravstvenoj kasi.
Taj član 49. kaže da u mestima ili opštinama gde postoje dve ili više zdravstvenih ustanova, bez obzira da li su domovi zdravlja koji će biti na nivou lokalne samouprave finansirani ili na pokrajinskom i republičkom, mogu da se formiraju zajedničke službe, kao što su laboratorija, rendgen kabinet, kao što su to zajedničke službe iz oblasti ekonomije, prava, tehničke službe itd.
Zaista to jeste racionalizacija, jer država ne bi imala dovoljno para da nadomesti i uposli dovoljno kvalitetnih kadrova, a da ne govorim o opremi koja je još uvek za nas previše skupa.
Ono što bih zaista rekla, novina je uvođenje licence za radnike – to se naravno provlači i zbog toga je ovaj set zakona bio važan i da se objedini njihova rasprava – i akreditacija za zdravstvene ustanove, za koje u periodu od naredne tri godine neće biti obavezujuća. Mi znamo da je to proces koji zaista dugo traje, a mnogo i košta.
Mi znamo da neke od službi, a i neke ustanove, već imaju te akreditive i težimo da svi to dobijemo, jer posle nekog perioda, nakon tri godine, to će biti jedan od uslova kompetentnosti pri ugovaranju zdravstvenih ustanova sa Republičkim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Ono što je jako važno, uvedene su kaznene odredbe, uvedeni su uslovi, kao što govori član 135, kad direktor jedne zdravstvene ustanove može da bude razrešen.
Da vam kažem, da se danas primenjuje taj kriterijum, ne znam koliko bi direktora ostalo da budu direktori.
O čemu se tu radi? Kaže se da između svih ostalih razloga da direktor bude razrešen jedan jeste i zato što se uvodi naplata usluga koje su pokrivene obaveznim zdravstvenim osiguranjem. To se dešava ovde u Beogradu, u Novom Sadu, to se dešava kod mene u Kikindi i to nije dobro.
Bez obzira što su se direktori pokrili odlukama upravnog odbora, ni u ovom zakonu ne predviđa se mogućnost da upravni odbor ima tu ingerenciju da donosi odluke o tome šta će se plaćati, šta se neće plaćati.
Ono što je dobro, zaista želim da kažem da je onda bolje, ako uporedimo sa onom participacijom, uvesti zakonske participacije, ali da se tačno zna za koju kategoriju lica, prema određenim primanjima, a da se ovo sve maksimalno ispoštuje. To bi bilo mnogo bolje. Ako pitate naše pacijente i naše osiguranike, budite sigurni da bi rekli da sam ja u pravu.
To zaista, bez obzira što je ovde predviđeno, i sada mi imamo dobre i kvalitetne inspekcije i zdravstvene inspektore u Ministarstvu za zdravlje, ali je nedovoljno ako ne naučimo da se ponašamo u skladu sa predviđenim zakonima.
Treći, novi zakon iz ove oblasti, to je predlog zakona o komorama. Iako je dobro što ima pet komora, iako je dobro što se praktično esnafski oni mogu udružiti i nezavisno o svemu odlučivati, rekla bih da je ovaj predloženi zakon zakon koji je pretrpeo najveći broj izmena u odnosu na onaj prvi nacrt, govorim o 2001. godini, kada su počeli svi ovi zakoni da imaju svoje prednacrte, izmene, dopune itd.
Mislim da je nađeno jedno kompromisno rešenje, jer je, to je evidentno, javnost zna, bilo najvećeg sporenja između odnosa zastupljenosti privatne prakse i lekara iz državnih ustanova. Mislim da je to dobro, jer će oni, kao kolege između sebe, imati prilike da se dogovore, da naprave statut i da sa statutom sve to regulišu na obostrani i zadovoljavajući način.
Zakon koji je apsolutno nov jeste predlog zakona o nedozvoljenoj proizvodnji opojnih droga i psihotropnih supstanci.
Naravno, mi u SPS-u smo za svako sprečavanje zloupotreba i korišćenja svega, pa naravno i supstanci koje mogu da se koriste kao prekursori za pravljenje opojnih droga. Smatramo da je ovo zakon koji prvi put imamo u zemlji Srbiji.
Postoji nešto što je bilo na saveznom nivou, ali ovaj zakon će nam zaista omogućiti kvalitetnu proizvodnju, a isto tako i distribuciju.
Ono što je ostalo, to je Predlog zakona o Crvenom krstu. Želim zaista javno da dam zamerku predsedniku Skupštine gospodinu Markoviću zašto ovaj zakon nije stavljen ranije na dnevni red, jer kada smo ga dobili 20. maja zaista ni po čemu nije bio vezan sa ovim zakonima, bar sa ova tri sistemska zakona koja smo danas imali.
Sve opštinske organizacije, pokrajinske i republička vape za ovim zakonima. Tačno je, oni i danas imaju zakon, ali mnogo očekuju pre svega od nas narodnih poslanika, a naravno očekuju da budu usvojeni neki amandmani koji će njima poboljšati i olakšati rad.
S obzirom na ograničeno vreme koje imam kao ovlašćeni predstavnik, to ću ispoštovati i iskoristiću priliku da povodom amandmana kažem mnogo više o Crvenom krstu.
Poslanička grupa SPS i ja, kao predstavnik u Odboru za zdravlje i porodicu, u načelu smo za set ovih pet zakona i očekujemo da će dobar deo naših amandmana biti usvojen i da ćemo, na zadovoljstvo svih, glasati za ove zakone. Zahvaljujem.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Živodarki Dacin.
Reč ima narodni poslanik dr Nikola Jovanović.
...
Srpski pokret obnove

Nikola Jovanović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9
Poštovani predsedavajući, kolege poslanici, predstavnici Vlade, kada god je na dnevnom redu zakon ili bilo šta što se odnosi na zdravstvo, mislim da su oči javnosti širom otvorene, jer ono što mi donesemo će biti nešto što će narod, građani Srbije da osete na svojoj koži, pre svega.
Lepo je biti lekar, ja sam počeo 1972. godine, to su bila vremena kada je jedan lekar imao apsolutnu samostalnost, pa smo bili malo i nekritični u trošenju sredstava. Ogromna sredstva su trošena za laboratorijske analize i za bilo koje druge analize. Osećali smo se samostalni i bogati.
Nažalost, vremena su ovakva kakva su. Danas je, pre svega, ekonomska kriza, naša privreda ne radi, a znamo da je u novim uslovima ta privreda finansirala zdravstvo, mnogo više nego fondovi.
Došli smo u poziciju da jednostavno moramo da sprovedemo određene racionalizacije.
Ovaj set zakona koji je danas na dnevnom redu, koji bi trebalo da se izglasa, sigurno da ima dosta mana, jer nijedan zakon ne može da bude idealan.
Međutim, zakon koji ide korak napred za građane i osiguranike je nešto što pokazuje pomak nabolje.
Teško je danas komentarisati ovaj zakon sa pozicija poslanika koji pripada vladajućoj koaliciji, kao član sasvim drugačijeg Pokreta obnove, u okviru poslaničke grupe Nova Srbija 9+9; mi ćemo podržati ovaj zakon u načelu, s tim što za ono što smatramo da nije korektno, preko amandmana ćemo pokušati da ispravimo, na neki način.
Ono što smo mi potencirali, to je da je možda propust predlagača da se o izabranim lekarima govori, o lekarima pedijatrima, ne pominjući interniste, jer smatramo da kod 60% tih izabranih lekara intervencije koje rade su internističke intervencije.
Ono što smatramo da je veoma bitno jeste izjednačavanje lekara koji rade privatno - privatnika i državnog sektora. Danas postoji privatni i državni sektor, koji nisu u ravnopravnom položaju.
Postoji jedan paradoks: u bogatom svetu na Zapadu, bogat čovek kada dođe kod lekara, sramota je da ne plati.
Nažalost, imamo paradoks da onaj ko ima para dolazi u državnu službu i preko brojnih veza, protekcija obavi sve intervencije, a ne plaća. Onaj ko nema, zato što mnogo čeka, odlazi privatniku i mora da plati.
Donošenjem nekih zakona gde se izjednačava privatna i državna služba, gde se omogućava ugovor Fonda sa privatnicima, omogućilo bi se jednostavno da i oni ljudi koji nemaju dovoljno sredstava budu zaštićeni.
Uz sve mane koje imaju ovi zakoni, poslanička grupa Pokreta obnove glasaće za ovaj zakon u načelu, a potrudićemo se da i amandmani koje smo predložili budu prihvaćeni.