ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.05.2006.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

10.05.2006

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 10:15 do 14:10

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Ako nemate ništa protiv, ovlašćeni predstavnik SPS-a želi reč, kaže da će biti kratak, narodni poslanik Rajko Baralić. Izvolite.

Rajko Baralić

Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem, gospodine potpredsedniče, izvinjavam se, kolega, zbog blagog kršenja Poslovnika.
Gospodine ministre, uvaženi saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, SPS i njeni narodni poslanici u danu za glasanje će glasati i za jedan i za drugi zakon. Dozvolite mi da u nekoliko rečenica kažem zašto mislimo da je to važno.
Kada je u pitanju zakon o arbitraži, ne postoji ozbiljan privredni subjekt koji nema takav zahtev.
Pošto mi treba da budemo servis onih koji stvaraju dobra i obezbeđuju da građani ove zemlje mogu normalno da žive, treba da pomažemo da se prave takvi pravni alati koji će obezbediti da se efikasno usaglašavaju različiti problemi koji postoje u ovoj oblasti.
Kao što je uvaženi ministar jednom prilikom rekao, ja ću to da ponovim, izvinjavam se, mislim da je to najvažnije, ako ovu oblast spasemo od korupcije, onda ona ima smisla, a ako to ne budemo učinili i profanišemo ovu stvar, onda, izvinjavam se, da kažem kolokvijalnim jezikom, džaba smo krečili.
To je veoma važno i nadam se da će oni koji zakon budu sprovodili ovo imati u vidu, zato što je u Srbiji uvek "dvojica bez duše jedan bez glave".
To treba da sve nas rukovodi kada radimo bilo koji posao, da ne dozvolimo da na bilo koji način ono što ovde jeste dobra namera i što jeste većinska politička volja na izvestan način bude kompromitovano.
Što se tiče ovog drugog zakona, koji je takođe veoma važan, on je praktično samo operacionalizacija već donetog zakona i on treba da obezbedi, kao što to jeste svuda u normalnom svetu, gde postoji normalan privredni, državni ambijent, da se pravo intelektualne svojine tretira kao svaka druga imovina i da ona bude zaštićena kao što je zaštićen nečiji atar nekakvim obezbeđenjem ili nekakvom ogradom, zato što dok se to ne bude dogodilo mi ne možemo da računamo da smo postigli...
Navešću jedan primer ovde, ja sam rođen u Gornjem Milanovcu; u tom gradu postoji Fabrika automobilskih delova "FAD", renomirani proizvođač spona. Pre nekoliko nedelja tržišna inspekcija Republike Srbije na Novom Beogradu zaplenila je čitav kamion falsifikata automobilskih delova, pre svega spona, koje je neko neovlašćeno proizveo i pustio u promet i ne samo da je to učinio, već je na sponama ugravirao zaštitni znak "FAD" Gornji Milanovac. Šta to znači – to nije samo finansijska šteta koju trpi Fabrika automobilskih delova Gornji Milanovac, to ugrožava život; spone su, kao što je poznato, onaj deo sistema kojim se upravlja automobilom.
Ovom prilikom čestitam tržišnoj inspekciji koja je na efikasan način ovo ustanovila, učinila da javnost sazna u vezi sa ovim, jer to jeste jako važno. Kada nekome prodate falš košulju to jeste šteta, ali nikome ne ugrožavate život, a kada nekome prodate sponu i stavite porodicu u automobil i time ugrozite život svoje porodice, svoj život i drugih učesnika u saobraćaju, vi ste onda kamikaza na putu, potencijalni ubica i najrigoroznijom mogućom kontrolom treba učiniti sve da se ovo ubuduće ne dešava.
Ovaj zakon će doprineti da se to ne dešava ili da bude prisutno samo u tragovima. Nemam iluziju da je moguće u potpunosti sve ovo sprečiti, ali sigurno u dobroj meri neće moći da funkcioniše ovo kao do sada.
Sledeće pitanje o kojem želim posebno da govorim odnosi se na ovo o čemu je naš uvaženi kolega Milan Nikolić, dugogodišnji rukovodilac, jedan od tvoraca kompanije "Simpo", ovde govorio. Kada godinama u svoj razvoj ulažete, kada ulažete u dizajn, u robne marke, kada na najbolji mogući način, po pravilima koja jesu pravila svih najvećih svetskih kompanija, funkcionišete, a onda vam neko ko iz ovih ili onih razloga jeste u stanju da prekopira to što ste vi uradili, ili gotovo da prekopira, to ponudi kao svoj proizvod, neko ko nije platio ni uslugu za dizajn, nije imao trošak da zaštiti to svoje pravo, nije ulagao u razvoj, nema ono što nazivamo režijom, nema nikakvu drugu muku, pa još preko tržišta uvozi komponente za te proizvode, on ne samo da nelojalno konkuriše kompaniji "Simpo", on direktno potkrada korisnike budžeta, zdravstvene, socijalne zaštite, penzionere, sve one koji jesu budžetski korisnici, školstvo itd.
Zato je važno da se usvajanjem ovog zakona stvori efikasan sistem, da se ovo onemogući i da se na primeren način kazne počinioci ovakvih prekršaja. To nije svejedno i treba sve da učinimo da ljudi koji se ozbiljno bave naukom, umetnošću, proizvodnjom, dizajnom, čega god, budu zaštićeni i da budu sigurni da se neki lopov (a to jesu lopovi, njih treba nazvati pravim imenom) ne koristi onim što su tuđa dostignuća i to potpisuje kao svoje i da na osnovu toga ostvaruje velika finansijska sredstva, a da pri tom država od toga nema gotovo ništa ili nema ništa najčešće.
Sledeće pitanje odnosi se na ono što je u sferi umetnosti. Dugo mi već imamo te probleme. Podsetio bih, možda se nekome učini da to nije važno, nekada su postojali tzv. srebrni, zlatni, dijamantski i platinasti tiraži u oblasti produkcije gramofonskih ploča itd.
Podsetio bih da je zlatni tiraž predstavljao sto hiljada prodatih nosača zvuka, platinasti tiraž 500 hiljada prodatih nosača zvuka, sa odgovarajućim porezom. U kasi jedne države kao što je naša to je ogroman novac.
Skrećem pažnju da mi sada imamo izvanredne umetnike, muzičke grupe, koji se praktično permanentno emituju, a niko ne uspe da proda... Recimo, Vlado Georgiev proda 30 hiljada, najviše 30 hiljada nosača zvuka oficijelno.
Dakle, to nije moguće. Očigledno je da je u ovoj oblasti potpuni haos i ovaj zakon treba da obezbedi da ovi novci dođu u državnu kasu, da se prekršioci kazne, a da ovi ljudi dobiju ohrabrenje da stvaraju, jer, kako god to ko shvatio, oni rade jedan važan društveni posao, oni imaju Božiji dar i nije normalno da se neko bavi plagijatom Božijeg dara, to prosto nije moguće. Dakle, u tom smislu je važno da usvojimo zakon i da ove ljude ohrabrimo da normalno stvaraju, jer će na taj način biti rešeno nekoliko važnih pitanja koja su ovde otvorena.
Sledeće pitanje je takođe važno. Radi se o enormnom prisustvu dalekoistočne robe u našoj zemlji, pre svega iz Kine, koja ima razne oznake najpoznatijih svetskih proizvođača i proizvoda, da ih ne nabrajam, "najk", "bos", kako god hoćete.
Ne ulazeći dublje u taj problem zašto i kako se to dogodilo, to se nije dogodilo samo nama, to se dogodilo brojnim zemljama u našem okruženju, država treba da ima snage a mi treba da pomognemo da se ova oblast uredi, da se naši proizvođači tekstila, obuće i tehničke robe, pošto je i to predmet ovoga što se ovde dešava, dovedu u situaciju da normalno proizvode i da budu zaštićeni od nelojalne i nenormalne konkurencije.
To nije nelojalna, to je nenormalna konkurencija. Dakle, kad vi praktično zavaravate ljude da jeste nešto, a to nije to.
I, naravno, bez obzira što to ima veoma niske cene ako to mogu da rade neka to rade bez obeležja, moraju se zaštititi pravi proizvođači i njihove robne marke.
Dakle, nije moja namera da posebno govorim o nekim detaljima ovog zakona. Ovde su nabrojane i druge stvari, to su patenti, topografije integralnih kola, to su dakle sve ove stvari o kojima sam već govorio, to je softver.
Molim vas, u ovoj zemlji se takođe smatra da softver nije ništa, već da bilo ko ima pravo da iskopira jedan program, koji je u stanju da obezbedi kao fini softverski alat, da obezbedi najveći mogući broj različitih operacija i različitih poslova.
Kad bi to bilo lako, onda bi svako bio programer. Molim vas, da bi neko napisao jedan program potrebno je da ima visoko obrazovanje, da ima iskustvo, da odlično poznaje različite druge oblasti i da to u jednom paketu sve ponudi najvećem broju korisnika koji od toga mogu da imaju veliku korist.
Ovde se već čini nešto sa tim u vezi, ali je jako važno, podsećam vas, u vreme kada personalni računari nisu na taj način ni postojali, kada smo radili na tzv. poslovnim velikim mašinama, kada smo radili programe koji su bili u drugim programskim jezicima u "kobolu", "fortranu" itd, postojao je apsolutni red u ovome; ovlašćeni prodavci hardvera su najčešće nudili i gotove programske aplikacije koje su se posebno plaćale.
To mora da postane praksa i ovde i mi takođe treba sve da učinimo da ljudi dobiju šansu da normalno stvaraju, da korisnici normalno koriste tu vrstu usluga i da to, naravno, neko plaća.
Postoji još mnogo drugih stvari, neću da oduzimam vreme.
Dakle, poslanici SPS-a, iz razloga koje je gospodin Nikolić naveo i razloga o kojima sam ja ovde govorio, iz razloga što ovo jeste način da Srbija brže postane član Svetske trgovinske organizacije, glasaće za zakon.
On nije samo tehnički, on je veoma važan zakon da bi se sproveli neki drugi zakoni i uveo red u ovu oblast koja je sada praktično potpuno bila prepuštena, uslovno rečeno, snalažljivim ljudima, koji su na ovaj način ostvarivali enormnu dobit.
Država je veoma gubila i građani Srbije, svi skupa, a mi smo delovali kao neozbiljno i neorganizovano društvo.
Dakle, u tom smislu je važan ovaj zakon. On nije ideološki, on nije politički, on je funkcionalni zakon i treba da obezbedi sprovođenje zakona koje smo usvojili pre toga i zbog toga ćemo sa zadovoljstvom da glasamo. Zahvaljujem.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Palalić, a neka se pripremi narodni poslanik Miljko Četrović. Izvolite.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, zaista izražavam veliko zadovoljstvo što danas na dnevnom redu u Narodnoj skupštini jesu dva zakona koji predstavljaju izuzetno ozbiljnu poruku privredi i svima onima koji učestvuju u privrednom životu, ali i svima onima koji kroz svoje lične kreacije žele da sebe lično afirmišu i da zaštite i stvaralaštvo i sve ono što to podrazumeva.
Mi smo ova prethodna dva dana imali ozbiljne rasprave o nizu važnih zakona iz oblasti pravosuđa. Za ovom govornicom čuo se veliki broj ozbiljnih kritika kada je u pitanju funkcionisanje pravosuđa u Srbiji i jedan od važnih aspekata te diskusije bila je kritika efikasnosti. U nacionalnoj strategiji za reformu pravosuđa jedno od osnovnih načela je upravo potenciranje efikasnosti.
Efikasnost u rešavanju sporova je nešto što je apsolutno prioritet i nešto što posebno potenciraju privrednici, menadžeri kompanija, jer svako odugovlačenje spora, svako postojanje spora jeste nešto što u svakom slučaju remeti poslovanje i uspešnost u ostvarivanju profita kompanije.
Zato, pored činjenice da smo u ovoj skupštini u prethodnom periodu doneli niz drugih zakona koji su na neki način promovisali sporazumevanje, neku drugu vrstu alternativnog rešavanja sporova, kao što je bio Zakon o medijaciji ili Zakon o mirnom rešavanju radnih sporova, evo, i zakon o arbitraži jeste na tragu toga da se u Srbiji konačno promoviše sporazumevanje i na taj način da se rešavaju sporovi, kako bi se sudovi što više rasteretili; svi mi koji smo u pravosuđu znamo kada se predmet nađe pred nadležnim sudom koliko opterećuje odnose i koliko dugo traje rešavanje tog spora.
Upravo zato država zakonom o arbitraži šalje jasnu poruku da privrednici koji... A ubeđen sam da će vrlo brzo preduzeća biti privatizovana, njima je u interesu donošenje ovog zakona, njima je u interesu da nema odugovlačenja postupka.
Ovde je bilo diskusije o tome kakve smo sporove imali kada su u pitanju društvena preduzeća. Pa upravo društvenom kapitalu i predstavnicima društvenih preduzeća je bio interes da se razvlače sporovi i zato smo imali takvu situaciju u prethodnom periodu i zato su trgovinski sudovi, između ostalog, bili neaktivni i neažurni.
Ovde smo čuli, i to jeste bilo važno čuti, da je naša spoljnotrgovinska arbitraža, deo važne pravosudne i pravne tradicije u Srbiji, dala izuzetno velikog doprinosa u rešavanju sporova i promovisanju srpske privrede u smislu atraktivnosti za investiranje.
Upravo jedan ovako celovit zakon, koji se dugo čekao, jeste nešto što šalje jasnu poruku ne samo domaćoj javnosti, nego i stranim investitorima da se ovde, pored niza drugih mera koje je ova skupština usvojila, kroz Zakon o privrednim društvima, zakon gde se smanjuje porez na dobit preduzeća, znači sve ono što je uticalo na podsticanje investiranja u ovu državu, evo i ovim zakonom o arbitraži taj deo zaokružuje.
Mislim da su ovde vrlo precizno i jasno navedeni uslovi pod kojima se može formirati arbitraža, na koji način se biraju arbitri i, ono što je jako važno, na koji način se izvršava odluka. Tu je zaista minimalno učešće suda i to jeste poruka.
Od svih relevantnih međunarodnih institucija i stranih investitora najveća kritika bila je u pravcu funkcionisanja trgovinskih sudova i evo prilike sada da kroz ovaj zakon, kroz odredbe koje reguliše, kroz činjenicu da se sve sporazumom rešava, od izbora arbitara do donošenja odluke, dok trgovinski sudovi u potpunosti ne pridobiju ponovo poverenje privredne javnosti i građana, naši građani koji se bave privredom na efikasan način te sporove reše.
Što se tiče drugog zakona, o njemu je ovde dosta diskutovano i dosta dobrih diskusija je bilo, nisam primetio da i jedna politička stranka ima ozbiljnije primedbe na činjenicu da je ovakav zakon potrebno doneti, bez obzira što u nekim drugim procesnim zakonima imamo određene norme kojima se ovo pitanje rešava.
Važno je da posebnim zakonom država Srbija pošalje poruku da želi na efikasan način da štiti intelektualnu svojinu. Upravo ovim zakonom država Srbija, merama koje se predviđaju preko nadležnih državnih organa, ulazi u niz zemalja koje su implementirale UNCITRAL model zakon, koji je u mnogo država usvojen, i time na jasan način govori kako će se odnositi prema svim kršenjima prava intelektualne svojine koja su raširena u Srbiji.
Ovde smo mnogo o tome govorili, ali činjenica je da je u poslednje vreme u Srbiji izuzetno raširena pojava kršenja intelektualne svojine, i to u nekim slučajevima na vrlo sofisticirani način, gde ne možete da prepoznate šta je original, šta je falsifikat, da u mnogo slučajeva to utiče na mogućnost novog zapošljavanja u kompanijama, da to utiče i, kako je govorio kolega Baralić, na zdravlje. Nema sumnje da mi moramo, kroz mere koje su ovde predviđene, učiniti da se to suzbije.
Ono što je takođe važno, ljudska kreacija, stvaralaštvo, ulaganje u razvoj, ono što je u velikoj meri do sada bilo ignorisano u srpskoj privredi i društvu, ovim zakonom u najvećoj mogućoj meri biće zaštićeno.
Kada se ova dva zakona ovako sagledaju i poruke koje šalju društvu i međunarodnoj javnosti, oni jesu istorijski zakoni.
Imamo zakon o arbitraži, koji prvi put zaokružuje materiju, i ovaj zakon o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine, koji je nešto što prvi put na ovaj način jasno definišemo.
Ono što ostaje kao problem, i to smo u nizu slučajeva isticali, jeste rad inspekcije. Najveći broj pritužbi građana upravo dolazi kada su u pitanju iskustva sa radom inspekcija.
Vrlo je važno da i Vlada i nadležna ministarstva ojačaju kapacitete rada inspekcija, kako bi se ovaj zakon efikasno primenio. Ako u tom slučaju ovi kapaciteti rada inspekcija ne budu ojačani, ako inspekcije ne budu primenjivale zakon efikasno, nećemo postići one efekte koje su predviđeni ovim zakonom.
Poruka koja se šalje jeste da Srbija želi da se adekvatno bori protiv svih falsifikata, protiv ignorisanja stvaralaštva, kreacije i ulaganja koja pojedine kompanije čine da bi svoj proizvod na adekvatan način promovisale.
U krajnjoj liniji, ono što smo ovde učinili je i podizanje svesti potrošača, jer to je politika koja je u Evropskoj uniji izuzetno značajna i koju smo mi kroz zakon koji smo ovde usvojili inkorporirali u srpsko zakonodavstvo, da se kvalitet ponude potrošačima, ali i jačanje svesti potrošača šta je to kvalitet, na adekvatan način ovde promoviše i zaštiti.
Mogu da kažem da će DSS sa velikim zadovoljstvom podržati ova dva zakona i u tom smislu pozivamo i ostale poslaničke grupe da u danu za glasanje podrže ove zakone.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miljko Četrović, a neka se pripremi narodni poslanik Đorđe Mamula.

Miljko Četrović

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici, kao narodni poslanik SRS u ime poslaničke grupe i građana Srbije više bih voleo da je ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom došao pred Narodnu skupštinu da iznese izveštaj o radu Ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom i da iznese pozitivne rezultate rada tog ministarstva, a u smislu smanjenja platnog deficita države Srbije, povećanja izvoza iz Srbije, smanjenja uvoza i ostvarenja boljih rezultata za državu i sve građane Srbije, ali mi danas imamo dva predloga zakona na dnevnom redu i to: Predlog zakona o arbitraži i Predlog zakona o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine.
S obzirom da su to dve različite oblasti, ne znam po kom osnovu je predlagač predložio da bude objedinjena rasprava, nemaju skoro nikakve dodirne tačke.
Ali, jedno ih vezuje, verovatno to ima u vidu predlagač da se spoji rasprava o ove dve tačke dnevnog reda – i u jednoj i u drugoj oblasti vlada haos, bezakonje i, u krajnjem slučaju, anarhija.
Kada je u pitanju Predlog zakona o arbitraži, mi smo prethodnih dana ovde, a i mnogo meseci unazad, povodom predloga mnogih zakona vezanih za pravosuđe u Srbiji, govorili o radu trgovinskih sudova, o sporovima, zloupotrebama, korupciji, kriminalu i posledicama takvog stanja po mnoge građane Srbije, radnike koji su ostali bez posla, njihove porodice.
Međutim, danas imamo Predlog zakona o arbitraži da bi se opravdalo takvo stanje izuzetno lošeg rada trgovinskih sudova, da se abolira Ministarstvo za pravdu, Viši trgovinski sud i svi trgovinski sudovi u Srbiji.
Arbitraža je faktički alternativa, ali treba da bude izuzetak kada je u pitanju rešavanje privrednih sporova ili sporova između privrednih subjekata.
Međutim, po Predlogu ovog zakona i obrazloženju ministra i poslanika koji podržavaju Vladu tzv. demokratskog bloka ispada da će se faktički sa usvajanjem ovog zakona sporovi u privredi rešavati prevashodno po ovom zakonu.
Ako se pogledaju odredbe zakona i ciljevi koji žele da se postignu i način funkcionisanja budućih arbitraža, počev od organa ili ovlašćenih institucija koje će formirati arbitražu ili moći da formiraju arbitražu po ovom zakonu, a to su privredne komore, profesionalna udruženja, čak i udruženja građana...
Kako nama u Srbiji rade privredne komore, počev od Republičke privredne komore, pa i ovih regionalnih, vidim da se dele. Privredna komora u Kraljevu je podeljena, sada i u Čačku, verovatno zbog Velimira Ilića.
Šta su sada privredne komore, ne samo u ovom trenutku, nego godinama unazad? Čemu one služe; da li, gospodine ministre, u ovom poslu koji vi obavljate u Vladi Srbije da se doprinese povećanju izvoza, ostvarenju rezultata kada je u pitanju proizvodnja, smanjenju uvoza i na neki način boljem stanju u državi Srbiji?
To je institucija nasleđena iz ranijih perioda, od ljudi koji su dobar deo života proveli u društvenim ili drugim preduzećima i sada mirne dane provode, ili godine, u tim privrednim komorama. Ali zato imaju, po zakonu, određeni procenat od privrednih subjekata koji mora da im se uplati.
One se faktički bave nekim statističkim podacima i iznošenjem nekih podataka o navodnom uvozu, izvozu; čak gledam i u Kraljevu da privredna komora ima deo koji se bavi cenama na kraljevačkoj pijaci.
Da li mogu takve privredne komore ili oni koji ih sačinjavaju da faktički u postupku arbitriranja ili određivanja arbitara određuju ko će biti arbitri po ovom zakonu?
Profesionalna udruženja u državi Srbiji, čast određenim članovima udruženja, po pravilu su vezana za određene političke stranke.
Da li će Inženjerska komora Srbije, kao profesionalno udruženje koje je direktno pod kontrolom DS-a, biti ta koja će određivati arbitre i na neki način uticati na rešavanje ovih sporova pred arbitražom?
Ovi amandmani koje je podnela Srpska radikalna stranka pokušaj su da se ovaj zakon na neki način poboljša. Donošenjem i usvajanjem ovog zakona neće se rešiti problemi koje imaju radnici Srbije, neće se rešiti mnogi sporovi kod trgovinskih sudova.
Ne može se ni prihvatiti, kao što je predloženo odredbama ovog zakona, ako je započet sudski spor pred trgovinskim sudom, da se naknadno može odrediti arbitraža.
Kao što se ne može prihvatiti da fizičko lice bude u arbitražnom postupku, već to mogu biti pravna lica, odnosno privredni subjekti u nekom pravnom poslu.
Pomenuo sam privredne komore i Privrednu komoru Srbije; da li bivši predsednik privredne komore Veselinović, sa svojom firmom "Galeb grup", koji je bio jedan od uvoznika fiskalnih kasa, ili sadašnji predsednik Milosavljević, bivši ministar trgovine u DOS-ovoj vladi, može biti taj ili na čelu tog subjekta koji će dominirati sprovođenjem ovog zakona, odnosno dodeljivanjem arbitraža.
Nema u postojećoj situaciji, u ovakvom haosu i anarhiji, kada je u pitanju stanje u privredi i privrednim subjektima i privrednim sporovima, nikakve mogućnosti da se preko ovog zakona to stanje izmeni.
Što se tiče efikasnosti i toga što se ovde govori da će biti brže i jevtinije rešavanje spora pred arbitražom, to nije osnovano, jer isto će se odugovlačiti, zavisno od ovih subjekata koji su po zakonu navedeni da formiraju arbitražu.
S druge strane, postoji apsolutna sloboda u određivanju troškova arbitražnog postupka i naknade čak članovima arbitražnog veća i veštacima i neće se ništa efikasnije, niti brže rešavati sporovi pred arbitražnim telima.
U pogledu drugog zakona koji je predložen, o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine, meni kao pravniku smeta, prvo, što materijalni propisi, faktički, koji će se primenjivati ako se usvoji ovaj zakon, a vidimo da će prihvatiti većina Predlog zakona, jesu zakoni koje je usvojila SRJ, a koji se faktički primenjuju i biće primenjivani prevashodno od inspekcijskih organa po odredbama ovog zakona.
Mi kao država idemo u obrnutom procesu, umesto da idemo na kodifikaciju pravnih propisa i dalje nastavljamo sa donošenjem pojedinačnih propisa, pa i u ovom delu; umesto da se išlo na kodifikovan propis kada je u pitanju intelektualna svojina i da se faktički tim predvidi i zaštita i ovlašćenja, a normalno da iza zaštite ili ovlašćenja treba da stoji država.
Međutim, izgleda da je ovde sasvim drugi razlog zašto se sada, u ovom trenutku predlaže i donosi ovaj zakon. Da li je to zbog ovog što je u obrazloženju ovog zakona dato, da se zaštiti celokupna intelektualna svojina ili svojina pojedinaca koji su izuzetno ojačali zadnjih godina i koji sada teže donošenju ovog zakona, počev od onih pirata koji su sada postali producenti, distributeri i ostali, i žele da zaštite ogromnu imovinu i apsolutno pravo i primat na tržištu Srbije da donošenjem ovog zakona oni budu glavne gazde na tržištu Srbije.
Ako smo pogledali odredbe zakona, cilj ovog zakona i ko će sprovoditi odredbe zakona kada je u pitanju zaštita intelektualne svojine, da li su u stanju, i stručno i po drugim osnovama, tržišna inspekcija, građevinska, urbanistička, finansijska i druge inspekcije da se bave ovom problematikom?
Ako znamo kakvo je stanje u radu tih inspekcija, da li su stručno sposobni da se bave zaštitom intelektualne svojine? Da li Ministarstvo za kapitalne investicije, na čijem je čelu Velimir Ilić, sa svojom građevinskom i urbanističkom inspekcijom, koja je praktično u okviru ili u saradnji sa urbanističkom mafijom, može da se bavi zaštitom intelektualne svojine?
Ovo nema nikakvog smisla, niti osnova da se na neki način daju dodatna ovlašćenja tim inspekcijama, kao i drugim inspekcijama, da rade jedan daleko složeniji i suptilniji posao, a nisu u stanju i ne žele da sprovedu materijalne propise kada je u pitanju izgradnja, zaštita generalnih urbanističkih planova, detaljnih urbanističkih planova, regulacionih planova, izdavanje akata o gradnji, dozvola o gradnji, praćenje gradnje, izdavanje upotrebnih dozvola i sve dalje što sledi u postupku kada je u pitanju rad građevinske i urbanističke inspekcije.
Da li zdravstvena inspekcija može da se bavi zaštitom intelektualne svojine ili zaštitom lekova ovlašćenih proizvođača, kada su po pravilu zdravstveni inspektori pravnici? To je tačno, da je ministar Stanković šef farmaceutske mafije, a izgleda da svaki ministar ili svako ministarstvo ima svoju ili su podeljene nadležnosti mafije u Srbiji i oni se ne mešaju jedni drugima u delove kojima te mafije raspolažu...
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Izvinjavam se, molim da se sa uvažavanjem izražavate o ministarstvima.

Miljko Četrović

Srpska radikalna stranka
Ima u svakom ministarstvu ili za svako ministarstvo ili oblast koju ministarstvo pokriva, ima svoju mafiju, Ministarstvo sporta ima svoju mafiju, Ministarstvo finansija ne znam, ono verovatno više mafija ima...
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Zaista vas molim da takvo uopštavanje nije primereno za ovom govornicom...

Miljko Četrović

Srpska radikalna stranka
Građani Srbije sada su izloženi na svakom mestu i u svakoj situaciji samo prevarama i obmanama. Samo pogledajte kada putujete Srbijom, na svakoj autobuskoj stanici imamo pored šaltera za izdavanje karata kladionicu Srpske lutrije, a znamo da je Srpska lutrija pod direktnim patronatom Ministarstva za finansije, guvernera Narodne banke i svih ostalih. Verovatno će i ovo biti predmet arbitraže, kako već neko dobacuje iz poslaničkog kluba DSS.
Kao narodni poslanik sumnjam u sprovođenje jednog i drugog zakona, u efikasnost, da će se promeniti stanje, kada je u pitanju sprovođenje zakona o arbitraži, a pogotovu da će se nešto bitnije promeniti kada je u pitanju zaštita prava intelektualne svojine. Verovatno će se uspeti preko ostvarenja interesa ovih koji su, kao što sam pomenuo, vezani za pirate i ovih koji su sada postali producenti, koji će sada biti vlasnici određenih televizija; oni će se zaštititi sprovođenjem ovog zakona, a i dalje će vladati haos i anarhija kada je u pitanju proizvodnja i promet falsifikovane robe na tržištu Srbije. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.