ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.05.2006.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

11.05.2006

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 10:10 do 18:35

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Velimir Simonović, a neka se pripremi Živan Vladimirović.

Velimir Simonović

Demokratska stranka Srbije
Dame i gospodo, odavno sam ovaj zakon gledao, kada smo ga dobili, posle toga više nisam, pa nisam ni nameravao da govorim danas o samom zakonu.
Kada sam čuo od ministra da značajna sredstva treba da se utroše u razvoj ove vrste turizma, a od toga najveći deo za Staru Planinu, pošto sam ja sa Stare Planine, onda sam hteo da kažem nekoliko reči.
Stara Planina, od Vrške Čuke do Dimitrovgrada, jedna je prelepa planina, puna pašnjaka, livada, šuma, izvora, vrela, jedna neviđena prirodna lepota koja potpuno nije uništena savremenom civilizacijom, netaknuta priroda, ali, nažalost, prazna – nema više naroda na Staroj Planini.
Sve se to raselilo, otišlo u Knjaževac, Zaječar, Negotin itd, tako da je ona potpuno opustela. Selo u kojem sam ja rođen imalo je 100 domova. A sada? Kada sam bio ponovo tamo, mislim da ima svega pet; od tih pet domova samo u dva doma imate mlađe ljude, a ti mlađi ljudi imaju po 50 godina. Nema naroda. To je velika šteta, ogromna šteta.
Računam da bi jedna ovakva investicija na Staroj Planini, a ja tačno znam gde je ta lokacija, jer sam tu pored nje takoreći rođen, u susednom selu, ispod Babinog Zuba, koje se zove Crni Vrh, tu treba da bude taj sportski centar, to je izvanredna prilika da se tamo nešto izgradi, a takva investicija, kada bi napravili zimski centar, ogromno bi značila ne samo za taj narod sa Stare Planine, nego za dobar deo istočne Srbije.
Kada se pravi nešto, zimski centar, turistički, tu ima posla, treba napraviti puteve, hotele itd. Meni su još pre više godina moje kolege i prijatelji u Beogradu koji se bave lovom govorili – ajde odvedi nas na Staru Planinu, hoćemo da idemo tamo u lov, jer tamo ima razne divljači.
Ja sam govorio – znate šta, nema gde da prenoćite, nema hotela, nema ništa. Tu u Crnom Vrhu i Babinom Zubu ima jedan hotel koji je napravila Elektrodistribucija Srbije, jedan manji hotel koji lepo izgleda i sve je pristojno, nešto više manjih objekata, ali to je sve takoreći zanemarljivo malo.
Prvo, da bi se prišlo tamo treba da se naprave putevi. Bilo da se ide od Knjaževca, bilo da se ide preko Svrljiga, prvo se mora izvršiti jedna velika rekonstrukcija puteva da bi taj turista koji će se skijati ili ne, da može da dođe tamo svojim kolima, autobusom ili na neki drugi način.
Drugih načina, doduše, nema, nema vozova u tom kraju, ali autobusom ili svojim kolima. Dakle, prvo to. To je onda jedan veliki posao za zapošljavanje radnika itd.
Zatim, izgradnja hotela, i to treba praviti hotele različite klase i za siromašne i za bogate ljude, svakako bi došli gosti iz inostranstva, bilo lovci, bilo da se skijaju itd. koji traže veoma visoki standard, ali ima i drugog sveta, naročito planinari.
Planinari su vrlo skroman svet, oni vrlo često spavaju u kolektivnim sobama, više njih, po 20 spava u jednoj sobi, otuda je i potekla jedna izreka – u planini nema greha.
To bi bilo vrlo značajno za čitav taj kraj koji je bio zapostavljen svih ovih godina, vratio bi se deo tog stanovništva koji je otišao sa planina. Vratio bi se na Staru Planinu da se bave stočarstvom, da proizvode hranu za taj narod koji bi dolazi tamo, a treba da se hrani, jer vi sada na tim divnim prevelikim pašnjacima ne možete da vidite stado ovaca ili krdo goveda, jer nema naroda.
Postoje izvanredni uslovi za stočarstvo, zdrava hrana, pašnjaci netaknuti, što kažu od Boga dati, ne traže nikakvo specijalno održavanje itd, neprskani, nezagađeni, ali nema ko time da se bavi.
Prema tome, i kada bi se pomoglo nekim kreditima da se vrate ljudi gore da se bave stočarstvom, da obnove stada, stočni fond itd, da se bave prikupljanjem prirodnih plodova, borovnica, šumskih jagoda, kupina, malina, lekovitog bilja, pečuraka itd.
To, možda, izgleda nekome kao sitnica, mnogo toga ima tamo i od svih tih prirodnih proizvoda bi moglo jako lepo da se živi. Treba dati jedan podsticaj i onda bi razvoj jednog takvog centra bio jedan dobar poziv da se narod vrati tamo.
Ja ne bih samo govorio o centrima za zimske sportove. Ima veliki broj građana koji više vole da koriste odmor na planinama, nego na moru. Ja sam jedan od tih koji više vole da ode u planine nego na more.
Prema tome, ovaj bi zakon mogao da se zove zakon o planinskom turizmu. Ne bi mi smetao takav naslov ovog zakona. Ne samo da se prave centri, nego i hoteli, putevi i ostala infrastruktura, da bi se moglo tamo ići i zimi i leti da se koriste ogromna bogatstva i lepota.
Samo da ispričam nešto što možda liči na anegdotu. Kada sam bio sa jednim mojim drugom iz Beograda, koji je inače tipično gradsko dete, šetajući, tako, naišli smo na jedan potok i ja se sagnem i pijem vodu sa potoka.
A on pita – šta to radiš? A ja kažem: pij slobodno, ja znam gde izvire ovaj potok i znam da ide dovde do nas kroz šumu, možda je samo neki zec preskočio preko ovog potoka. On se sagne, napije se te prirodne vode, bez ikakvih posledica.
I zato ću ja, bez obzira da li ovaj zakon ima nekih manjkavosti ili ne u terminologiji, bez obzira na sve to, ako taj zakon makar malo doprinese i investicije krenu ka Staroj Planini, za njega glasati oberučke.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Živan Vladimirović, a neka se pripremi Milan Stevović.

Živan Vladimirović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici SRS su uglavnom rekli sve o ovom zakonu. Ja bih samo u nekoliko detalja ponovio, smatram sebe za stručno lice i kao profesora fizičke kulture i, donekle, poznavaoca smučanja.
Ja bih krenuo od člana 3, o kome je već bilo reči da, skijalište predstavlja samo ako je osvetljeno i ako je osvetljeno je skijalište.
Međutim, skijalište je svaki teren pogodan za smučanje, spuštanje smučkama niz brdo i svaki takav teren je skijalište. Ima tu još dosta nelogičnosti, koje mogu lako da se isprave i koje ne bi narušile zakon, koje mogu biti prihvatljive za ministra. Mislim da bi se donekle zakon upristojio i bio bi prihvatljiv.
Osvrnuću se na zaštitnu zonu ski-staze. To je prostor širine do pet metara. Ipak treba da ima neka distanca, neka razdaljina koja bi predstavljala određenu bezbednost za lice koje izgubi smučku, pa ne može da se spusti smučkama, mora da ide peške niz stazu ili ako želi da ide uz stazu.
Dešavalo se da se smučar popne ski-liftom uz stazu i kada pogleda strminu naniže on skine smučke na leđa i siđe dole. Preceni svoje mogućnosti kao smučara i prinuđen je da se spusti.
Potrebna je ta minimalna zona od nekoliko metara, tri do četiri, pored ski-staze da bi bila bezbednija. Ja sam na Kopaonik išao još u ono doba kada nije bilo ovako prebukirano i prenatrpano. Više ljudi skromnijih primanja ne mogu ni da privire tamo.
To je postalo mondensko skijalište gde možete videti samo džipove i besna kola i automobile. Tačno je to, ministre, BMV, Audi, Mercedes i ostale vratolomije. Sada tamo divljaju, bob-sanke, tako nekontrolisano da je nebezbedno.
Ja nisam primetio u zakonu da je predviđeno, što je u mnogim zapadnim zemljama zabranjeno, kretanje motornim vozilima na skijalištima, dozvoljeno je do određene visine, određenog mesta gde se parkiraju automobili, a na samim skijalištima se koriste vozila koja se kreću na električni pogon.
To imate na mnogim skijalištima u Francuskoj, Švajcarskoj, a znajući da na Kopaoniku uspeva kao retka vrsta Pančićeva omorika, njoj verovatno ne prijaju izduvni gasovi ugljen-dioksid i ugljen-monoksid, i doći će do degradiranja jedne, lepe, izuzetne planine.
Isto tako, ovde je već rečeno da nije trebalo praviti velike kapacitete na vrhu planine, već da je bilo velikih mogućnosti dole u Brzeći ili sa druge strane u Jošaničkoj Banji, da je tamo trebalo graditi smeštajne kapacitete, a do vrha graditi ili gondole ili sedačnice ili ski-liftove koji mogu da skijaše izvuku na vrh planine i da skijaš tamo obavi ono zbog čega je otišao na planinu.
U članu 8. je rečeno da ne treba, da se ne sme graditi na terenima koji su podložni odronu kamenja, lavinama. Pa, mislim da tamo niko neće graditi čisto iz ekonomskih razloga, jer ako se desi jednom nesreća niko više neće otići tamo. Mislim da to baš i nije najlogičnije.
Isto, ovaj član 12. ne bih komentarisao, da se za skijanje koristi ski-staza samo ako postoji određena količina snega, mada smo se mi kao deca i na travi malo skijali, ali treba malo jača strmina.
U članu 19. – lepo je ovo što sve staze treba da budu obeležene, jer, na kraju krajeva, ima skijaša veštijih, ima početnika, ima ljudi u godinama i ne zavisi skijanje samo od veštine, već zavisi od kondicije, od stanja organizma.
Jer, čovek u nekim zrelim godinama, bez obzira koliko je vešt, ne može nešto žešće da izvede na ekstremnim stazama kao što su bile staze na Brezovici, na Kopaoniku i nisu tako strme staze, osim one Duboke što ide prema Brzeću, koja je i testirana i pripremljena za vrhunska takmičenja.
Ovde piše – ''ekstremno teška pista''. Pista, meni više zvuči za trke Formule jedan, nego za skijašku stazu, jedino ako se ide preko pa se preskoče i borovi i jelke.
U članu 28. kaže se: ''Mehanizacija za uređenje ski-staze može da se koristi u vreme kada žičare i ski-liftovi ne rade''. Mislim da treba na određenim stazama da se uvedu oni rat-trakovi i ostale sprave za uređenje staze, da se jednostavno ugasi ski-lift da ne bi došlo do povređivanja.
Jer, neko je vešt neko nije vešt, neko može da se zaustavi na dva metra, a neko ne može ni na 50, tako da bi to bila jedna dobra ispravka.
U članu 31. kaže se: ''Prevoz žičarom je oblik javnog prevoza i obavlja se prema utvrđenom redu vožnje''. Žičara radi kontinuirano, znači dok se ne ugasi. Mislim da žičara nema red vožnje, već ima radno vreme kada se pali i kada se ugasi završava se rad.
Oko osvetljenja ski-staza, mogu određene ski-staze, ne mogu sve biti osvetljene. Neko se noću smuča, neko drugi nešto drugo voli da radi, tako da i to ne bi moralo da bude uslov za sve ski-staze da budu osvetljene.
Redarska služba, to je član 53. kaže: ''Redarsku službu može obavljati lice koje ima završenu srednju školu'', ne znam zašto, ''i koje pokaže uspeh na posebnoj proveri znanja''.
Mi smo kao studenti fizičke kulture polagali posle određenog kursa ili u sklopu predmeta kada smo polagali na primer za učitelje skijanja ili za spasioca na bazenu, reci ili jezeru, imali određeni ispit bez obzira što smo položili ispit plivanja ili smučanja.
Kaže se u članu 54. tačka 4) redar da ''obavesti turističkog inspektora ukoliko se skijaš ili drugi neposredni korisnik skijališta u korišćenju skijališta ne pridržava utvrđenog reda na skijalištu''.
Tačno je, treba takvog privesti redu, ali da li inspektor ima i fizičku snagu da savlada nedisciplinovanog? Tu treba uključiti i policiju.
Koliko sam video na Kopaoniku ima patrola policije, i da rasteretimo malo budžet Ministarstva unutrašnjih poslova, mogu da prekomanduju neke u policiju na smučkama.
Pošto je mnogo toga rečeno i da se ja ne bih ponavljao, moram samo još nešto da kažem. Ja sam sa ministrom na jednom Odboru za turizam pomenuo mogućnosti Topličkog okruga, moram to da ponovim. Lukovska Banja se nalazi na Kopaoniku, vidim da nije planirano da se tamo nešto gradi, ona je na preko 1.000 metara nadmorske visine, okolni vrhovi su na 1.300, 1.400 metara.
To su izuzetno lepe padine Kopaonika, izuzetni uslovi za nordijsko smučanje. Tu bi moglo da dođe do boljeg iskorišćenja kapaciteta zato što bi se kombinovao banjski i planinski turizam i mislim da bi ulaganje bilo isplativo i ekonomski održivo, a Topličkom okrugu bi mnogo značilo.
Sada bih postavio jedno poslaničko pitanje kompletnoj Vladi Srbije: zašto su zaboravili Toplički okrug, zašto se ništa ne ulaže tamo, zašto nije planirano nigde?
Tačno je da nemamo Šiptare kao nacionalnu manjinu, ali imamo Rome, jer sva sredstva koja su planirana izdvajaju se tamo gde ima Šiptara. U Toplici nema Šiptara, ali ima sirotinje, ima poštenih i čestitih građana koji svakodnevno pitaju i mene kao opozicionog poslanika zašto ja ništa ne učinim za Toplički okrug.
Ja im kažem da nisam moćan, kažem im da su ministarstva tako podeljena da su da kažem etnički čista ili partijski čista da praktično poslanici mogu da prozovu, ja ovo činim u ovom trenutku da mi moji Topličani ne zamere i da kažu – nisi se nikada javio da nešto tražiš.
Jesam, uvek sam koristio priliku da nešto tražim za Toplički okrug, da se nešto učini, jer šteta je. Toplički okrug je dao mnogo doprinosa u svim ratovima i u zadnjem.
Odaziv na mobilizaciju je bio 98% u Topličkom okrugu, ne samo u ovom ratu nego u svim ratovima.
Određeni treba da se seti, Vlada Srbije, da postoji Toplički okrug pogotovo što je to raseljeno područje, da opština Kuršumlija ima manje stanovnika, skoro duplo, nego pre 50 godina. Hvala.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se gospodinu Vladimiroviću. Reč ima narodni poslanik Milan Stevović, a da se pripremi Darko Glišić. Nema ih. Da li neko ko nije iskoristio ...
( Vjerica Radeta, sa mesta: Trebalo je da pitaš ministra, možda je on hteo reč. Možda ima nešto pametno da izgovori, ali nisi ga pitao.)
... gospođo Radeta, jedino ako tražite od mene da napustim pa da vratim ministra. Gospodine Baraliću, nemam nameru da napuštam, kad zasednem ne puštam.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja načelnog pretresa pitam ministra, ali pošto nije tu onda ništa.
Da li još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93. Poslovnika, želi reč? Nema nikoga.
Zaključujem načelni pretres. Zakazujem nastavak sednice sutra za 10,00, rasprava od 12. do 15. tačke dnevnog reda.
Zahvaljujem vam se.