ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.05.2006.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

19.05.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:15 do 16:20

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Reč ima poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, narodni poslanik Zlatan Jovanović, u ime SRS, podneo je amandman u kome traži da se u članu 11. stav 4. briše. Da vidimo šta piše u tom stavu.
"Bliže uslove za određivanje kriterijuma podobnosti i pouzdanosti lica koja stiču kvalifikovano učešće, odnosno članova uprave i direktora društva za upravljanje, utvrđuje Komisija".
Obrazloženje koje je Zlatan Jovanović dao kaže: "Ova materija je već regulisana članom 12. Predloga zakona, pa samim tim nikakva podzakonska akta nisu potrebna." Obrazloženje Vlade za neprihvatanje ovog amandmana: "Kriterijumi podobnosti i pouzdanosti se detaljno uređuju podzakonskim aktom Komisije za hartije od vrednosti i u skladu sa direktivama Evropske unije koje regulišu ovu oblast".
Znači, izgleda da je politika Vlade Republike Srbije da kada nešto treba da se odbije, odmah se pozivaju na direktive Evropske unije.
Pokažite mi tu direktivu gde piše da Komisija za hartije od vrednosti podzakonskim aktom uređuje koja su lica podobna i pouzdana. Da li ona stvarno postoji? Pa i ako je takva, i da postoji, ne verujem da će Evropska unija imati išta protiv da nešto bude regulisano zakonom, a ne podzakonskim aktom.
To je još veći standard, stroži, još bolje reguliše neku oblast. Sada, ako već imate iskustva iz zemalja Evropske unije, što to niste prepisali, pa stavili u zakon, a šta se kaže u članu 12. koji jedino može da bude osnov za primenu u radu Komisije. Dakle: "Na organe društva za upravljanje shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuju privredna društva, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.
Za direktora i člana uprave društva za upravljanje može biti izabrano lice koje nije pravosnažno osuđivano za krivična dela protiv radnih odnosa, privrede, imovine, pravosuđa, javnog reda i pravnog saobraćaja, službene dužnosti, mita i korupcije, kao ni za krivična dela i privredne prestupe utvrđene zakonima kojima se uređuje tržište hartija od vrednosti, privatizacija, delatnost osiguranja, banaka i drugih finansijskih organizacija."
Da li su to kriterijumi za utvrđivanje podobnosti i pouzdanosti jednog lica? Jesu. Kakav podzakonski akt, čemu podzakonski akt, da li može u podzakonskom aktu nešto da bude u suprotnosti sa članom 12. ovog zakona? Može. Koje je to bliže regulisano podzakonskim aktom? Sve moguće vrste krivičnih dela ste naveli, čak ste uveli i privredne prestupe. Znači, ne više ni krivično zakonodavstvo, već privredni prestup.
Dakle, neko tamo, za privredni prestup 1992. ili 1993. godine, jer nije prijavio kompenzaciju koju ste ukinuli čim ste došli na vlast, neće moći da bude u ovakvom društvu. Neće moći da bude ni direktor, ništa, za najobičniji privredni prestup koji u suštini nikome nije prouzrokovao štetu niti je nekome pribavio imovinsku korist.
Znači, sve moguće vrste, sva ograničenja koja ste mogli da izmislite, stavili ste. Šta će to da ostane Komisiji da podzakonskim aktom određuje kriterijume podobnosti, pouzdanost lica koja stiču kvalifikovano učešće, šta će to podzakonskim aktom da reguliše, hoće li da određuje broj cipela, visinu, težinu, ne znam šta je ostalo više.
Da li će možda da određuje to na osnovu toga da li je bio ministar u Vladi Zorana Đinđića, Zorana Živkovića, Vojislava Koštunice, Mirka Marjanovića? Šta je to pouzdanost, jesu li to kriterijumi? Kakav će to da bude podzakonski akt, na šta će to da liči, jeste problem kada zakon napišete, a on je u proceduri već od 8. septembra 2005. godine. Zašto ga niste malo ozbiljnije uputili u javnu raspravu?
Zašto niste, jer dobili biste sigurno primedbe i sugestije na ovakav zakon, mogli ste bar da razmislite.
Ovako izađete u medije, napisali smo taj i taj zakon, on reguliše tu i tu oblast, rešićemo sve probleme, zakon je odličan, a verujem da neki stvarno misle da je odličan, ali kada počne da se češlja na sednici Skupštine, prvo u načelu, a onda u pojedinostima, pa onda na nadležnim odborima, vidi se da zakon nije više baš tako idealan i sprovodljiv.
Kada se to dešava u Skupštini, sada jedno logično pitanje, šta će stvarno da se dešava u njegovoj primeni, jer tu je češljanje zakona još rigoroznije, tu se tek ulazi u ona sitna crevca, kako naš narod kaže, da se utvrdi šta u zakonu može da se primeni, a šta ne može.
Vi ste već u članu 12. odredili kriterijume, tako da je u članu 11. ovaj poslednji stav potpuno nepotreban i zato predlažemo njegovo brisanje.
Nemojte da u jednom zakonu, u članovima koji idu jedan za drugim pravite takav problem, da dajete Komisiji ovlašćenja koja joj ne pripadaju i koja su već regulisana zakonom, a ta komisija podzakonskim aktima treba da utvrdi nešto što već postoji u samom zakonu.
Na takav način izbegava se da Narodna skupština treba da da saglasnost, a u stvari usvaja zakon i jednostavno će jedan organ državne uprave, na osnovu ovlašćenja koje prenosi Skupština izglasavanjem ovog zakona i neprihvatanjem ovakvih amandmana, da preuzme posao narodnih poslanika. Izgleda mi da to i jeste cilj ove izvršne vlasti.
Znači, da Skupština Srbije bude samo glasačka mašina u službi Vlade Republike Srbije, Ministarstva finansija, ministra finansija Mlađana Dinkića, jer sve zakone koje on piše i koji su takvi, njemu daju za pravo da se može smatrati čovekom koji je iznad zakona, iznad Ustava, a to može da postigne u nekim zemljama koje su u anarhiji, ali u jednoj zemlji koja je republikanskog tipa, koja ima demokratski izabrane organe zakonodavne vlasti, to ne bi smelo da se desi. Hvala.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 13. amandman je podneo Milovan Radovanović.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima poslanik Zoran Antić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Antić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, član 13. stav 2, posle reči "zakona" predlaže se da se briše ostali deo teksta.
Član 13. se odnosi na davanje saglasnosti na izbor članova uprave i direktora društva za upravljanje i sasvim je jasno u prvom delu stava da Komisija donosi rešenja o davanju saglasnosti na izbor predloženih članova uprave i direktora društva za upravljanje, na osnovu dokaza da su ispunjeni uslovi utvrđeni u članu 12. ovog zakona.
Ovaj član 12 je sasvim dovoljan, propisuje uslove koji su potrebni za ispunjenje tih uslova da bismo došli do saglasnosti na izbor članova uprave društva i ukoliko pogledamo član 12. videćete da veliki broj stavova definiše te uslove.
Dakle, sasvim je nepotrebna dopuna koja glasi – "kada proceni da su predloženi članovi uprave i direktor podobni i pouzdani". Opet se vraćamo na problem odokativne procene moralnosti, podobnosti, menadžmenta i rukovodstva društva za upravljanje investicionih fondova.
Činjenica je da, što se moralnosti i menadžmentnosti tiče, do toga se ne dolazi zakonskim regulativama, već često kontrolom rada društva za upravljanje, a često kontrolom rada investicionih fondova, i to je ono na čemu bi Komisija za hartije od vrednosti trebalo da insistira, a pitanje je da li je stručno i tehnički osposobljena da vrši sve ove kontrole, da donosi ova nedozvoljena podzakonska akta koja prate ovaj zakon.
Ali, od toga kako se vrši kontrola zavisiće i rad samog menadžmenta, jer je činjenica da menadžment često koristi neznanje i neinformisanost predlagača, da zloupotrebljava samo društvo za upravljanje i da stiče enormno bogatstvo za taj menadžerski kadar. Česti su takvi primeri, kao i primeri da se pune njihovi računi u stranim bankama.
Od toga kako će neki portfolio menadžer da proceni u koje hartije od vrednosti treba da uloži novac akcionara, zavisiće i performanse te firme. Za sve to moguće je tražiti i finansijsku protivuslugu od vlasnika i od većinskih akcionara neke firme. Takvih primera ima dosta u našem okruženju i na tome bi trebalo da insistira Komisija za hartije od vrednosti, da do toga ne dolazi.
Neophodno je da imamo finansijsko tržište koje uživa poverenje svih građana, svih eventualnih investitora, a do moralnog, čestitog finansijskog tržišta ne dolazi se uz pomoć afera tipa "Knjaz Miloš", "C-market", eventualno kada je u pitanju i "Toza Marković", gde smo imali puno problema. Tu se urušava sama institucija, sama Komisija za hartije od vrednosti.
Osnovni problem jeste u tome da se naglasi značaj kontrole i da Komisija za hartije od vrednosti, prilikom funkcionisanja društva za upravljanje, pre svega obrati pažnju na Nadzorni odbor. Nadzorni odbori su vrlo često u funkciji portparola menadžmenta preduzeća, ne brinu se o ulozima građana, već prećutkuju i previđaju očigledne nezakonitosti i eventualno, neefikasan utrošak sredstava ulagača u fondove.
Prema tome, mislim da je sasvim nepotrebna dopuna u ovoj rečenici, što je gospodin Milovan Radovanović dobro primetio, i da je njegov amandman na mestu.
Komisija za hartije od vrednosti mora mnogo ozbiljnije da se bavi kontrolom rada svih institucija koje prate finansijsko tržište, a ne da ovakvim nakaradnim institutima, dopunama koje se odnose na podobnost i pouzdanost, na neka diskreciona prava, omalovažava i finansijsko tržište i sam zakon.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Da li još neko želi reč? Narodni poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno ne može da se objasni ovolika istrajnost predlagača, kada su u pitanju podobnost i pouzdanost, pa se u članu 13. kaže: "Komisija daje saglasnost na izbor predloženih članova uprave i direktora društva za upravljanje.
Komisija donosi rešenje o davanju saglasnosti na izbor predloženih članova uprave i direktora društva za upravljanje na osnovu dokaza da su ispunjeni uslovi utvrđeni u članu 12. ovog zakona". Protiv ovog dela teksta podnosilac amandmana, narodni poslanik Milovan Radovanović, nema ništa.
Onaj deo koji je predložio da se briše glasi - "i kada proceni da su predloženi članovi uprave i direktor podobni i pouzdani". Još jednom ću, zarad javnosti, da pročitam šta je sve članom 12. predviđeno i koji su to uslovi.
"Za direktora i člana uprave društva za upravljanje može biti izabrano lice koje nije pravosnažno osuđivano za krivična dela protiv radnih odnosa, privrede, imovine, pravosuđa, javnog reda i pravnog saobraćaja, službene dužnosti, mita i korupcije, kao ni za krivična dela i privredne prestupe utvrđene zakonima kojima se uređuje tržište hartija od vrednosti, privatizacija, delatnost osiguranja, banaka i drugih finansijskih organizacija".
Dalje kaže: "Direktor i član uprave društva za upravljanje ne može biti lice koje je:
Još se kaže: "Direktor i članovi uprave društva za upravljanje moraju imati visoku školsku spremu, s tim da direktor i najmanje jedna polovina članova uprave moraju imati najmanje tri godine radnog iskustva stečenog u obavljanju poslova u vezi sa hartijama od vrednosti", pa se nabraja koji su sve to poslovi, da ne čitam ceo član 12. To su oni uslovi koji bi trebalo da budu sasvim dovoljni da neko dobije saglasnost od strane Komisije.
Dalje, opet reč – "proceni" da su predloženi članovi uprave i direktor uprave podobni i pouzdani, Komisiji se sad daje za pravo da donese podzakonski akt i onda da procenjuje, a ne da utvrđuje, znači na osnovu svoje slobodne procene da utvrđuje da li je neko lice podobno i pouzdano za obavljanje jednog posla.
Čak i u sledećem stavu se spominje kako može da se vrši ta procena, ali to ćemo kada bude bio na redu amandman narodnog poslanika Gordane Pop-Lazić. Znači, u ovom slučaju Komisija preuzima dve vrste vlasti koje su Ustavom regulisane. Samom izradom podzakonskog akta preuzima nadležnosti iz zakonodavne vlasti, a to je Skupština Srbije, tako što će da izrađuje podzakonski akt, da izvršava ono što joj već po zakonu pripada, ali preuzima još jednu nadležnost – nadležnost sudske vlasti. Samo sud može, na osnovu procene, da donosi odluke, a procena je često kom svedoku će više da veruje. To mora da obrazloži u nekoj eventualnoj proceni.
Šta će da procenjuje Komisija, to niko ne zna, jer podzakonskog akta nema, a zakonom je regulisano, čak i u članu 12, i to prilično strogo, da više ne znam šta u tom podzakonskom aktu može još da se nalazi, koje odredbe koje će još više da povećaju kriterijume da li neko može da obavlja taj posao ili ne.
Obrazloženje je isto kao i na prethodni amandman, a ono otprilike glasi – da je u skladu sa Direktivama EU, podobnost i pouzdanost se rešavaju podzakonskim aktima Komisije za hartije od vrednosti.
Prvo, ne verujem da EU ima baš takve direktive. Drugo, ne verujem da bi imali bilo šta protiv da mi naše standarde povećavamo, da budu stroži od samih direktiva EU, jer bismo time dokazali da smo u nekim stvarima ozbiljniji od njih, da smo dalje otišli od njih.
Možda će oni sutra, na osnovu naših iskustava, da promene svoje direktive, jer ni njihove nisu Sveto pismo, oni to menjaju i prilagođavaju u zavisnosti od njihovih potreba i onoga što žele da ostvare.
Jedini razlog neprihvatanja jeste nekakva Direktiva za koju, iskreno rečeno, ne verujem da postoji, a i ako postoji, takva kakva jeste, ne verujem da bi EU imala bilo šta protiv da neke stvari ne rešavamo podzakonskim aktima, nego samim zakonima.
Ako se vratimo opet na član 11, da Komisija treba i da pribavlja informacije da li je neko lice pouzdano ili ne, dobijamo još jedan oblik koji joj dajemo, dali smo joj zakonodavnu vlast, sudsku vlast, sada joj dajemo i deo izvršne vlasti koji je regulisan drugim zakonima – Zakonom o Ministarstvu unutrašnjih poslova, zakonima koji regulišu obaveštajne službe itd.
Znači, sve to dajemo Komisiji koja, u suštini, samo treba da sprovodi tri ili četiri zakona: Zakon o hartijama od vrednosti, o investicionim fondovima, preuzimanju akcionarskih društava i Zakon upravnom postupku. Možda sam neki zakon i zaboravio, ali to su u principu zakoni koji su bitni za funkcionisanje jedne države, ali ne toliko da bi Komisija imala ulogu i zakonodavne i sudske i izvršne vlasti.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Na član 13. amandman je podnela poslanik Gordana Pop-Lazić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Narodni poslanik Zoran Antić ima reč. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Antić

Srpska radikalna stranka
Hvala. Član 13. stav 3, narodni poslanik Gordana Pop-Lazić podnela je predlog da se taj stav 3. briše. Morao bih  da pročitam ovaj stav, jer kada ga budem pročitao videćete koliko je besmislen i koliko je nepotreban u ovom predlogu zakona, i samo upotpunjava ovu priču koju poslanici SRS pokušavaju da dokažu poslednjih sat vremena, koliko je ovaj zakon nedorečen i neozbiljan.
Znači, stav 3. glasi: "Kada odlučuje o davanju saglasnosti iz stava 1. ovog člana, Komisija može, ukoliko je to neophodno, zatražiti od predloženih članova uprave i direktora da lično dođu na intervju".
Problematično je prvo kako to Komisija može da proceni šta je neophodno, za koga je to neophodno, a za koga nije. Ovde se radi o jednom pravnom subjektu. Taj pravni subjekt ima i neka svoja prava i sasvim je neprimereno da se pojedini članovi uprave saslušavaju ispred Komisije za hartije od vrednosti. Istina, Vlada je dala neko rešenje koje se odnosi na to da se ostavi mogućnost Komisiji da prikupi dodatne informacije putem direktnog razgovora sa predloženim članovima, a koje se odnosi na poslovnu reputaciju, profesionalno znanje i iskustvo.
To je obrazloženje Vlade, ali je više nego očigledno da sve što je neophodno Komisiji za hartije od vrednosti da proceni nekog člana uprave može i te kako da se učini pismenim putem, da se dodatno zatraži informacija od svakog predloženog člana ponaosob. To ne bi bilo problematično i moguće je to raditi pismenim putem.
Ostaje nam samo da se posle ovakve formulacije, posle ovakvog stava zapitamo šta je u stvari motiv ovog saslušanja, na osnovu kojih kriterijuma bi Komisija za hartije od vrednosti došla do boljeg zaključka, tačnije pravilnijeg zaključka u odnosu na pismenu mogućnost, izuzev ako se ne procenjuju neki lični kvaliteti člana uprave, da li je to njegova lepota, boja očiju, starost. Sve su to vrlo problematični stavovi u ovom zakonu i bitno utiču na jednakost i ravnopravnost svih građana Srbije.
Ovakve odredbe, ovakve institute ili mogućnosti ne treba stavljati u zakonske projekte, treba se pre svega osloniti na stručnu osposobljenost članova uprave i to je jedina garancija da će društvo za upravljanje raditi na zakonit i legalan način.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Hvala. Da li se još neko javlja za reč. Narodni poslanik Veroljub Arsić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, obećao sam, znači dolazimo do amandmana narodnog poslanika Gordane Pop-Lazić, koji je podnela u ime SRS. Odnosi se na član 13. stav 3. Predloga zakona.
Pročitaću još jednom taj stav i obrazloženje Vlade: "Kada odlučuje o davanju saglasnosti iz stava 1. ovog člana, Komisija može, ukoliko je to neophodno, zatražiti od predloženih članova uprave i direktora da lično dođu na intervju".
Obrazloženje Vlade, zašto se ovaj amandman odbija kaže: "U postupku davanja saglasnosti na izbor predloženih članova uprave i direktora društva za upravljanje neophodno je da Komisija za hartije od vrednosti adekvatno proceni predložene članove uprave i direktora. Nije reč o slobodnoj – diskrecionoj proceni Komisije, već o potrebi da se zbog značaja društava za upravljanje ostavi mogućnost Komisiji da prikupi dodatne informacije i putem direktnog razgovora sa predloženim članovima, a koje se odnose na poslovnu reputaciju, profesionalno znanje i iskustvo".
E sad, dame i gospodo narodni poslanici, u svom prethodnom izlaganju naveo sam da smo dali Komisiji nadležnost zakonodavne vlasti, što znači da će izrađivati podzakonske akte koji imaju snagu zakona, kada su u primeni. Rekao sam da Komisija može da obavlja čak i posao koji je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, ovo je informativni razgovor sa jedne strane, a sa druge strane Komisija, kako to piše u ovom obrazloženju, može da se ponaša i kao sudska vlast.
Meni sve ovo liči, moram to da kažem, na period jednopartijskog sistema, samo tada nije bila Komisija nego je bio Komitet, pa je on vršio procenu da li neko može da obavlja određenu delatnost ili ne. A koji su njegovi kriterijumi bili?
Ne znam, verovatno kolege koje su moje godište i oni koji su stariji od mene to znaju, a ovi mlađi neka pročitaju malo knjige, posebno predsednika SRS, prof. dr Vojislava Šešelja, pa će videti koje su sve to kriterijume podrazumevali.
E sad, Komisija vrši pribavljanje informacija i to – "putem direktnog razgovora", znači tu je već mešanje i u posao organa Ministarstva unutrašnjih poslova i u posao pravosudnih organa, "sa predloženim članovima, a koje se odnose na poslovnu reputaciju, profesionalno znanje i iskustvo".
Znate šta, kad već nešto ovako napišete onda morate i da stanete iza toga, ako ste već pisali a niste razmislili.
U tom direktnom razgovoru hoćete li kandidate da stavljate na detektor laži, poligraf ili kako se to već zove? On može da vam kaže šta god hoće, može da donese dokumentaciju – radio sam u toj i toj firmi u inostranstvu, ona se bavi poslovima brokera.
Na kom mestu, nije ni važno, doneo je potvrdu, može da vam kaže šta god hoće. Radio je u nekom vremenskom periodu. Dalje, poslovnu reputaciju, pa hoće li neki kriminalac ili lopov da vam kaže da je lopov i kriminalac? Neće.
"Profesionalno znanje i iskustvo". Pa profesionalno znanje i iskustvo se ne vidi iz razgovora, nego na osnovu priložene dokumentacije koju kandidat daje.
Meni sve ovo liči, predlagač ovog zakona bi se možda i zamislio kada bi, recimo, u Zakonu o ministarstvima i Zakonu o Vladi Republike Srbije bilo regulisano da, pre nego što Narodna skupština da saglasnost na izbor predsednika Vlade, odnosno Skupštine Srbije, moraju svi kandidati sa predsednikom Vlade u kolonu jedan po jedan, pa kod Slobodana Vučetića u Ustavni sud da on proceni jesu li oni pouzdani i podobni da obavljaju posao ministara, predsednika Vlade itd.
Ako vam je materija toliko bitna i toliko ulazite u sitnice, onda dajte da napišemo to i u Zakonu o Vladi.
Hajde da stavimo i to, neka idu u Ustavni sud da dokažu da su sposobni, pouzdani, da su podobni da obavljaju posao predsednika Vlade i ministara u toj vladi, samo teško, računajući na to kakav vam je predsednik Ustavnog suda, kakav vam je Ustavni sud, da li tu bilo šta može da se proceni i uradi na osnovu Ustava Republike Srbije, zakona, morala itd, jer ova vlada još uvek nosi boljke petooktobarske revolucije.
Još uvek vam neki kadrovi iz vremena Vlade Zorana Đinđića, Zorana Živkovića, vladaju ovom zemljom. Iz vremena kada Srbija nije imala čak ni Ustavni sud, kad niste mogli da tražite da li je Ustavna povelja u skladu sa Saveznim ili Republičkim ustavom, da li Republička skupština prekoračuje svoja ovlašćenja dajući saglasnost na Ustavnu povelju.
Evo, za par dana imamo referendum u Crnoj Gori. Siguran sam da će mafijaš i kriminalac Milo Đukanović posle ovog referenduma da beži glavom bez obzira iz Crne Gore, a ne znam kako ćete vi da se ponašate kad ova vlada padne, pogotovo ne znam kako će da se ponašaju ti vaši kadrovi koji su na značajnim državnim funkcijama. Doduše, pokušavate da im produžite vek trajanja tako što u razne organe državne uprave imenujete ljude, odnosno predlažete zakone da će mandat trajati pet godina.
Samo predsedniku Republike mandat traje pet godina. Sasvim je normalno da organi uprave imaju rok koliko ima onaj organ koji ih je postavljao ili predlagao.
Narodnoj skupštini mandat je četiri godine, Vladi Republike Srbije u najboljem slučaju četiri godine i tu je kraj priče.
Ovim i sličnim zakonima na određen način samo hoćete da, i kada padnete sa vlasti, još uvek preko određenih organa uprave sprovodite vlast.
Nemojte se nadati da će vam to uspeti ukoliko SRS osvoji 126 i više poslanika, a kako vladate nama je sve lakše i lakše da na izborima dobijemo i više od 126 poslanika.