DRUGO VANREDNO ZASEDANjE, 05.06.2006.

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Naravno, po članu 111. pauza do 18,05 časova, potom replika gospodina Krasića, jer je bilo direktno pominjanje, pa potom narodni poslanik Sava Urošević, pa Zoran Antić.
(Posle pauze – 18,10.)

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Samo da sačekamo kolege koje će učestvovati u raspravi, pa nastavljamo.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sa objedinjenom raspravom prve dve tačke dnevnog reda u načelu. Prvo, replika, narodni poslanik Zoran Krasić, pa potom narodni poslanici Sava Urošević, pa Zoran Antić. Izvolite, gospodine Krasiću, hvala vam na strpljenju.
Oprostite, gospodin Zoran Krasić, pa gospodin Toma Bušetić, izvinite nisam odmah video da ste se prijavili, pa će onda prijavljeni govornici sa spiska govornika.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Javio sam se za repliku, ne zbog onih procenata i onog ličnog pominjanja mog imena, nego zbog nekih stvari sa početka diskusije gospodina Dinkića.
Gospodine Dinkiću, vi mene uopšte niste shvatili. Rekli ste da nema ozbiljnijih primedbi. Postoje ozbiljne primedbe. Mi imamo 40 amandmana vezano za ova dva zakona. Rekao sam vam u startu da ćemo o tome raspravljati u pojedinostima.
Rekli ste da nijedna zemlja nije preduzela reformu poreskog sistema, na taj način što je generalno smanjivala stopu po kojoj se obračunava porez na prihode građana, već je pristupala selektivno.
Ne znam zašto bi to bio glavni izgovor ili razlog za ovu vašu koncepciju. Zašto biste vi to tumačili na bazi iskustva neke druge zemlje. Potpuno je neuporedivo, ne samo zbog toga što kod nas postoji taj virtuelni suficit, ne možete vi nas da upoređujete sa Češkom, Mađarskom i drugim zemljama, zato što je startna pozicija različita.
Druga stvar, ono na šta sam hteo da vam skrenem pažnju, vi stvarno niste shvatili moju diskusiju.
Ako pričate generalno o investitorima, kao budućoj pokretačkoj situaciji koja treba da omogući veći broj novih radnih mesta, onda moram da vam kažem da je jedna od najznačajnijih stavki jedna stabilna i nepromenjiva poreska politika.
Zato sam na početku naveo godine kada su doneti ovi propisi i kako su menjani.
Ako je to pravilo, a znate i sami da jeste pravilo, onda verovatno ako želite da napravite ukupan efekat 31 milijarda dinara, formalno-pravno je gubite, a suštinski je dobijate na drugi način, i to treba da kažete, dobijate kroz smanjenja socijalnih izdavanja države, kroz povećanje zaposlenosti itd, onda možda sa 14 treba da se skine na 10%, možda sa 12 na 9%.
U tom smislu sam pričao i da unapred znamo da će to verovatno da važi pet ili šest godina i to je ono što može da deluje blagotvorno na sve vrste investicija. Vi ste mene pogrešno shvatili.
Vi ste rekli, to što radikali ne dižu veliku galamu zbog toga što se daje oslobađanje od dve i tri godine, svi me podržavaju.
Ne podržavamo vas, već tražimo od vas, dajte jednu stabilnu poresku politiku, da onaj investitor zna, ovo su pravila poreske politika na dan 1. jula ili 1. septembra 2006. godine i znamo da će ova poreska politika da bude sledeće tri ili četiri godine i ona neće da se menja, neće biti potrebe da se menja.
Ovamo pričate suficit, a kada kažete suficit onda treba da se smanji izdvajanje, pa onda idete selektivno, a ja sam vam samo dao primer kako razmišlja jedan običan čovek koji je na granici rentabiliteta.
Drugo, zašto bi on upao u ovo, ako kroz dve ili tri godine ulazi u nešto što se zove neizvesnost, to vam je otprilike kao nešto sa lizingom, mnogo se reklamira, a onda se u jednom trenutku, posle godinu i po dana, svi kažu, čekajte ljudi, ne plaćam 100% nego 145% ono što sam kupio.
Meni se to ne isplati, dajte unapred informaciju svakom investitoru, svakom nezaposlenom, svakome ko želi da otvori radno mesto i dajte nešto što će relativno u jednom dužem periodu da važi. To deluje blagotvorno za sve strane koje učestvuju na tržištu.
Ovako imate jedan selektivni pristup, pa ćemo kroz dva meseca, hajde da promenimo, videli smo da smo pogrešili. To je ono što unosi nestabilnost i omogućava da se zloupotrebi selektivnost.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Izvolite, gospodine Bušetiću.

Toma Bušetić

Socijalistička partija Srbije
Samo sam pomenut od ministra Dinkića i želim da vam kažem, kada je reč o Vojvodini, nije dobro da u Srbiji imamo neravnomeran razvoj, nije dobro da se Vojvodina mnogo brže razvija od ostalih delova Srbije.
Međunarodni faktor nije odustao od daljeg razbijanja Srbije. Mi smo razmišljali, kako to mogu Vojvodinu da odvoje, imajući u vidu da je u Vojvodini 85% srpskog stanovništva, ali je prost model.
Model je da Vojvodina bude razvijenija, da uđe u razne regionalne organizacije i da sami Srbi u Vojvodini kažu, u Novom Sadu, u drugim gradovima, što bismo mi delili sudbinu Kuršumlije, Prokuplja i ne znam kojih drugih gradova u Srbiji. Hoćemo bolji život, imamo bolje uslove za bolji život i da u jednom takvom postupku dođe do otcepljenja Vojvodine.
Kada se govori o regijama, nama je Tito namestio da imamo dve pokrajine, dve regije, a u Hrvatskoj da nema nijedna regija, nijedna pokrajina, a Hrvatska je mogla da se podeli na pet pokrajina, ali regije su važna mogućnost ili dobra prilika da dođe do daljeg drobljenja zemlje. Mi smo uvereni da oni od toga nisu odustali, bar jedan deo međunarodnog faktora i vi kao vlada treba da učinite sve da u Srbiji bude ravnomeran razvoj.
I kad je reč o Republici Srpskoj, mi u SPS i te kako razmišljamo o Republici Srpskoj. Uostalom Republika Srpska je tvorevina naroda srpskog u Bosni, SPS-a i Slobodana Miloševića. Slobodan Milošević je ujedinio Srbiju, Slobodan Milošević je dao ogroman doprinos za stvaranje Republike Srpske. Ali, šta je tu problem?
Problem je što ovi iz međunarodne zajednice u koje se vi svi kunete, počev od Solane, Erharda Buseka, Doris Pak, svi oni kažu, nema odvajanja Republike Srpske, mora da se poštuje Dejtonski sporazum, a on se ne poštuje, jer se gleda da se ukine Republika Srpska, a istovremeno kažu da je najbolje rešenje da Kosovo bude nezavisno.
Znači, međunarodni faktor je duboko nepravedan i tu se bukvalno ništa nije promenilo iz devedesetih godina. Oni insistiraju na samostalnoj i nezavisnoj državi Kosovo i Metohiji, a sa druge strane će učiniti sve da se ukine Republika Srpska. Tu se kod međunarodnog faktora ništa promenilo nije. Erhard Busek, on je šef Pakta za stabilnost, čovek koji je bio zamenik Alojza Moka u vreme razbijanja Jugoslavije. Vi znate da su Genšer i Alojz Mok bili arhitekte razbijanja Jugoslavije. Tu je jedan prost projekat koji ove demokratske snage ne mogu da shvate.
Zašto oni to žele da nam urade, zašto žele Srbiju do kraja da razbiju? Pre svega, žele Austrijanci, možemo da pričamo šta god želimo, da vrate ono za Prvi svetski rat. Tu su Nemci, tu je Vatikan, koji želi da nas pokatoliči i tu su Amerikanci, koji u nama vide male Ruse, pravoslavni slovenski narod - Srbiju treba smestiti od Beograda do Vranja, mala država, jednaka koliko i Hrvatska, sa marionetskim režimom i sa lakim upravljanjem.
Neko kaže - nemojte da pričate o teoriji zavere. Možda zavera nije, a projekat jeste. Sve se tako dešava. Nije ovo bila neka naročita replika, ali su ovo činjenice.
Znači, sve smo učinili za Republiku Srpsku, mislimo na nju, imaju pravo na otcepljenje mnogo više nego što ima Kosovo i Metohija.
Jer da nije bilo pokrajine Kosovo i Metohija, ne bi mogli da prave referendum i da proglase nezavisnu državu, ali je Tito to napravio, te Vojvodinu, te Kosovo. Naravno, u Hrvatskoj nema ni jedne pokrajine, a bilo je uslova za pet pokrajina. Znači, međunarodni faktor je nepravedan i on i nadalje nastavlja da radi sve ono što je radio tokom devedesetih godina.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam, gospodine Bušetiću.
Izvolite, ima reč narodni poslanik Sava Urošević, pa narodni poslanik Zoran Antić, pa narodni poslanik Slavoljub Matić.

Sava Urošević

G17 Plus
Poštovani predsedniče, poštovani ministre i predstavnici Ministarstva, dame i gospodo poslanici, pred nama su izmene i dopune dve zakona, koji se nalaze u grupi zakona kojima stranka G17 plus, kao značajan činilac aktuelne Vlade Republike, ispunjava svoja predizborna obećanja u delu rasterećenja privrede i u delu pospešivanja zapošljavanja, pogotovu kategorija koje su najviše ugrožene u tranziciji.
O čemu se radi? Radi se o smanjivanju poreza na zarade sa 14 na 12 posto i uvođenje neoporezivog cenzusa od 5.000 dinara, kojim se, to smo imali prilike da čujemo, a želim samo da podsetim, jer to su neumitni brojevi, to nije ni mišljenje sa jednog političkog aspekta, socijalističkog, ni sa kapitalističkog, da se za prosečnu platu od 25.400, ako ne grešim, u bruto iznosu, smanjuju ukupne dažbine i porezi i doprinosi sa 73,1 na nivo od 62,7. To znači više od 10 indeksnih poena ili je to više od jedne sedmine, a to bi bilo negde oko 14%, što ni za jednog poslodavca nije malo.
Sa govornice smo imali prilike da čujemo o tome šta će mala firma sa 10 zaposlenih da radi sa tim olakšanjima, odnosno sa smanjenjima poreza, pa neko treba da ima tako malu firmu sa 10 zaposlenih, pa će onda da shvati koliko je to pozitivno olakšanje i koliko doprinosi rasterećenju i mogućnosti ulaganja tih sredstava u neke druge svrhe.
Ono što bih svakako hteo da kažem, sa ove govornice je spomenut i regionalni ravnomerni razvoj i izmenama i dopunama ovog zakona vidimo nešto što predstavlja pokušaj da se podrži ravnomerni regionalni razvoj, a to je uvođenje cenzusa od 5.000 dinara, koji je neoporeziv.
Taj cenzus za plate u Beogradu i Vojvodini nije neko naročito olakšanje, ali je zato u nerazvijenim krajevima značajno olakšanje i može da bude i skoro potpuno oslobađanje poreza, a to je onda, ako se uzme u obzir da je 12% na bruto istovremeno i nekih 18-19% neto, onda ćemo izračunati da je to celih dvadesetak indeksnih poena smanjenja opterećenja plata, a to apsolutno nije malo.
Takođe smo sa ove govornice mogli da čujemo da će se smanjiti opterećenja privrede za 31,5 milijardu. To je tačno. Budžet će biti uskraćen za 31,5 milijardu. Za to su uslovi stvoreni time što su uvođenjem fiskalnih kasa, u vreme dok je još postojao porez na promet, i PDV-a od 1.01.2005. ova vlada, odnosno Ministarstvo finansija omogućili mnogo izdašnije punjenje budžeta, a samim tim i mogućnost za rasterećenje privrede.
Neće ovo biti potpuno rasterećenje privrede, u stvari biće rasterećenje privrede, ali neće biti manjak u budžetu, jer se paralelno sa ovom merom uvodi i mera promene oporezivanja onog godišnjeg oporezivanja dohotka građana, jer se cenzus smanjuje sa četiri prosečne godišnje zarade na tri prosečne godišnje zarade i time se povećava broj potencijalnih građana Srbije koji će biti oporezovani, a takođe se uvode i dve stope oporezivanja: stopa 10% je za zarade koje su od tri do šest godišnjih zarada, a preko šest godišnjih zarada se uvodi stopa od 15%.
Na taj način se takođe uvećava prihod u budžetu na osnovu godišnjeg oporezivanja po osnovu ličnih primanja. Time se jednim delom umanjuje deficit u budžetu, odnosno smanjen je priliv u budžet za 31 milijardu. Znači, imamo rasterećenje privrede i istovremeno opterećenje kategorija stanovništva koje imaju veće prihode, što je i logičan postupak.
Ono što je takođe značajno je i fiksiranje iznosa od 3.000 dinara, a to je neoporezivi cenzus kod ulaganja u dobrovoljne penzijske fondove. Po mom mišljenju, tu je do sada bilo neusaglašenosti između tri zakona: Zakona o dobrovoljnim penzionim fondovima, Zakona o radu i Zakona o doprinosima, tako da je tu ostalo nešto što sam protumačio kao neusaglašenost, i do sada je bilo 2.580 dinara neoporezivo.
Dobro je i smatram da je od svih zakona koji su doneti u Skupštini, Zakon o dobrovoljnim penzionim fondovima najtranzicioniji zakon, odnosno on utiče na tranziciju svesti i omogućava našim građanima da ne čekaju više od državnog penzionog fonda penziju, nego da, dok su u mogućnosti i dok rade, krenu sa nečim što je u razvijenom svetu potpuno dominantan način pripreme za penziju, a to su uplate u dobrovoljne penzione fondove.
Tu se, za razliku od državnog penzionog fonda, sva sredstva vode na posebnoj partiji i ona su vezana samo za tog građanina, za razliku od situacije kod državnog fonda, gde sva sredstva koja se izdvajaju iz primanja jednog građanina idu u jednu veliku masu i jednog trenutka će biti određeno koliku će svotu dobiti građanin kad bude otišao u penziju, što nije dobro, za razliku od dobrovoljnih penzionih fondova, gde u svakom trenutku neko ko je član dobrovoljnog penzionog fonda može da zna kolika će mu biti penzija na osnovu godišnjeg prirasta.
Isto tako, dobrovoljni penzioni fondovi podstiču trgovanje hartijama od vrednosti, jer je to institucionalizovani način za udruživanje građana za trgovanje na tržištu hartija od vrednosti, jer svako od građana, ko bi mogao da izdvoji dve ili tri hiljade dinara je neozbiljan za tržište hartija od vrednosti, ali kad se više građana udruži u fond i angažuju nekoga ko se još razume u trgovanje hartijama od vrednosti, onda eto uspeha i eto prirasta koji su veći nego što je inflacija u fondovima dobrovoljnim penzijskim.
U svakom slučaju, poslanička grupa G17 plus će podržati ova dva zakona jer, kažem, oni predstavljaju ispunjenje predizbornih obećanja koje je stranka G17 plus dala u predizbornoj kampanji za republičke izbore. Hvala vam.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Uroševiću. Reč ima narodni poslanik Zoran Antić, potom narodni poslanik Slavoljub Matić, pa narodni poslanik Vjerica Radeta. Izvolite, gospodine Antiću.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Antić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ova dva zakona koja razmatramo su očigledno u funkciji predizborne kampanje G17 plus i Vlade, kao i obrazloženja gospodina Dinkića isto tako, očigledno da je krenula predizborna kampanja. Oni bitno neće da poprave položaj građana Srbije i ova vlada je imala pune dve godine da se mnogo ozbiljnije pobrine za sve one nezaposlene koji izlaze iz firmi koje se privatizuju širom Srbije.
Što se tiče uopšte poreskog sistema, očigledno je da ovim stalnim promenama poreskog sistema izaziva se veliko nezadovoljstvo i nespokojstvo svih poreskih obveznika i da smanjivanje poreza jeste lepo na prvi pogled i lepljivo je za uši i, kao što rekoh ,zgodno ga je koristiti u nekoj predizbornoj propagandi, ali kada je u pitanju porez na dohodak građana, očigledno je da tu efekti neće biti veliki, da će efekti biti izuzetno skromni.
Nemam precizne podatke, ali činjenica je da svuda u svetu porez na dohodak građana obično znači jednu šestinu, eventualno jednu sedminu od svih ukupnih fiskalnih prihoda budžeta i iz same te činjenice vidi se da efekti neće biti značajni, ali je kao i svuda u svetu govoriti o smanjenju poreza, kada su u pitanju građani, zahvalno i omogućava da se prikupi još neki politički poen u predizbornoj kampanji koja je pred nama.
Rekao bih da ono najbitnije što ovim zakonom Vlada želi postići, to je da se prikaže kao zabrinuta za veliki broj nezaposlenih koji izlaze iz procesa tranzicije, ali da svaki građanin Srbije danas i te kako dobro zna da se problem nezaposlenosti neće rešiti na ovaj način, već isključivo razvojem privrede Srbije. To je ono o čemu ova vlada nije razmišljala prethodne dve godine.
Mi imamo izuzetno nizak nivo investicija u privredu Srbije, imamo jako loše sproveden proces privatizacije koji je ostavio veliki broj radnika bez posla, imamo jednu nebrigu kad su u pitanju mala i srednja preduzeća i u toj oblasti učinjeno je jako malo. Kompletan onaj koncept iz 2002. godine, kada je u pitanju zapošljavanje, pao je u vodu, od toga nije bilo ništa.
Činjenica je da su i Ministarstvo i sama Vlada pre svega vodili računa o fiskalnoj politici i da su u potpunosti zapostavili privredu i pitanje je da li mi danas uopšte imamo i Ministarstvo privrede kome bi trebalo cilj da bude poboljšanje stanja u srpskoj privredi.
Novac o kome se ovde i govori, koji će se uštedeti, mogao je mnogo bolje da se iskoristi, pre svega, još u samom procesu privatizacije. Zahtev SRS je bio stalno da se taj privatizacioni prihod pre svega koristi za nova radna mesta i na taj način smo mogli da kroz otvaranje novih radnih mesta da dosad zbrinemo hiljade građana, a ne da se kroz ovaj zakonski projekat koji je kratkoročan građanima pokuša da zamažu oči za sve one propuste koje je Vlada imala do sada.
Mislim da ćemo povodom konkretnih amandmana o kojima će govoriti SRS, a kao što znate ima ih oko 40, moći da razgovaramo o svim poreskim stopama, eventualno o usaglašavanjima u odnosu na inflaciju. Mislim da je bilo u samom predlogu teksta dosta propusta, da je to moralo da se uradi na mnogo bolji način.
Iskoristio bih priliku da kada je u pitanju porez na zarade kažem par reči. Činjenica je da je smanjenje poreza na zarade na prvi pogled izuzetno dobro i da će značiti dosta privredi Srbije, ali da i tu imamo jedan selektivan pristup kada je u pitanju porez na zarade.
Mi i danas imamo opštine u kojima onaj deo novca koji je trebalo da legne na račun opštinskih lokalnih samouprava od poreza na zarade, zahvaljujući angažovanju Vlade, nije legao na te račune, da je realizacija budžeta ispod 50%, ovaj put mislim na opštinu Despotovac, i očigledan je selektivan pristup samog ministarstva jer je Poreska uprava dala sebi za pravo da pojedine privredne subjekte oslobađa obaveze da plaćaju porez na zarade, čime je učinjena velika šteta opštinama širom Srbije.
Mislim da je opština Despotovac u tom smislu jedna od opština koja je imala najveću štetu, jer u opštini Despotovac ne radi skoro kompletna privreda, a rudnik Rembas za podzemnu eksploataciju već nekih 30 meseci ne uplaćuje onaj deo poreza na zarade koji pripada lokalnoj samoupravi.
Došli smo u situaciju, kao što rekoh, da se realizuje samo 50% od ukupnih sredstava budžeta.
Dobar deo zakona u stvari predstavlja usaglašavanje sa Zakonom o investicionim fondovima, sa Zakonom o radu i sa Zakonom o dobrovoljnom osiguranju, i čini mi se da je akcenat bio pre svega na zapošljavanju pripravnika i onih mlađih od 30 godina. To je u svakom slučaju želja i SRS, ali taj selektivan pristup pomalo bode oči svim građanima Srbije.
Mislim da se tu moralo ići na neko sretnije rešenje i da je ovim zakonskim rešenjem ovaj cenzus, odnosno ovo ograničenje od 30 godina trebalo da bude znatno veće ili u potpunosti ukinuto, ako već predlagač tvrdi da na ovaj način neće značajno uticati na iznos sredstava koji će faliti u samom fondu za socijalno osiguranje. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
 Hvala vama, gospodine Antiću. Narodni poslanik Slavoljub Matić nije tu. Narodni poslanik Vjerica Radeta ima reč, pa narodni poslanik Ištvan Takač, pa narodni poslanik Miljko Četrović.
Samo da dam informaciju, izvinite gospođo Radeta. Dakle, gospođa Radeta je šesti govornik, znači posle toga još pet govornika, ako vam podatak o broju govornika nešto znači, ali vreme za raspravu, neiskorišćeno od strane poslaničkih grupa koje će učestvovati, jeste 63,92 minuta ako bude iskorišćeno do kraja. Izvinite, mnogo vam hvala na razumevanju, gospođo Radeta, izvolite.